KARMELSKI VJESNIK 3-2011

KARMELSKI VJESNIK, 3 / 2011.

1

RRIIJJEEČČ OOCCAA PPRROOVVIINNCCIIJJAALLAA Drage sestre i braćo!

Iza nas je vruće i katkad iscrpljujuće ljeto u kojemu su naše zajednice ipak sačuvale nutarnju svježinu. U proteklom razdoblju častili smo Mariju kao Majku Karmela, kao na nebo Uznesenu i kao među nama Rođenu. Bili su to dani kad su oči mnogih bile usmjerene prema Karmelu kao Marijinoj oazi. Tu zagledanost u Karmel svjedoče brojni hodočasnici u naše zajednice. Između ostaloga pozornost su plijenili i radosni događaji prvih zavjeta naših novaka, kao i oblačenje nove generacije novaka. Radujući se znakovima života, sve snažnije osjećamo izazov odlučno se zauzimati za identitet naših zajednica. To je upravo ono što je o. General naglasio na Izvanrednom definitoriju Reda u Aricci kraj Rima (6.‐11. rujna). Ne skrivajući poteškoće oko ostvarenja toga već postavljenog cilja, on je pozvao na povratak Terezijinoj školi, posebno ističući važnost opredjeljivanja za autentičnu terezijansku zajednicu – kao jamac blagoslova. U tome smislu ohrabruju nas formativna nastojanja u našim zajednicama, bilo da se radi o oblikovanju mladih u karmelskome duhu (hodočašće u Španjolsku i molitveni susreti), promociji zvanja (duhovne vježbe za mladiće), početnom oblikovanju (ističem konsolidaciju maloga sjemeništa) ili trajnom oblikovanju, bilo da se radi o povećanoj svijesti o odgojnoj ulozi čitavih zajednica ili o izdavaštvu koje podržava formativni hod (prijevod „Ratia instituionis“ bosonogoih karmelićana na hrvatski i „Uspona na Goru Karmel“ na bugarski). Da nastavimo ovim obećavajućim putovima potiče nas primjer i zagovor novih blaženica iz našega naroda, Drinskih Mučenica. Značajan korak u vidu pastorala naših župa učinjen je ustanovljenjem „Provincijalne skupine za pastoral župa“ 27. rujna u Remetama. Na taj način želimo višestrano i usklađeno nastojati oko plodnijeg apostolata, ali i oko očuvanja karmelske specifičnosti u pastoralnom djelovanju, na što nas i Ustanove potiču. Nadamo se stoga većem uzajamnom pomaganju unutar pojedinih župa, kao i među župama u Provinciji, te kvalitetnijem i plodnijem uključivanju laika. Pored plodnih svetkovinskih slavlja u zajednicama karmelićanki, osobito se ističe Susret posvećenih osoba Đakovačko‐osječke nadbiskupije u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. U ovome broju Karmelskoga vjesnika donosimo i priloge iz vojnoga pastorala. Na koncu naša radosna pozornost ide prema trojici svečanozavjetovanika: braći Jakovu, Danijelu i Stipi, za čiji poziv zahvaljujemo Gospodinu i preporučamo ih svetoj Majci Tereziji. Istovremeno, naša pozornost puna suosjećanja i usrdne zagovorne molitve ide prema o. Đuri, pogođenom 19. kolovoza moždanim udarom. Tješe nas znakovi njegovoga oporavka i, po zagovoru Majke Božje Remetske – Ljekarne Nebeske, nadamo se ponovno ga vidjeti potpuno zdravog. Spominjući se poticaja o. Generala na poslušnost Duhu Svetomu priželjkujem i molim svima nama posvemašnju poučljivost Duhu u novoj formativnoj, akademskoj i pastoralnoj godini. Neka nam u tome pomogne zagovor Svete Majke Terezije, čiju svetkovinu srdačno čestitam svoj subraći u Provinciji, sestrama karmelićankama, članovima Svjetovnog reda i svim čitateljima i čitateljicama ovoga Vjesnika!

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

S IZVANREDNOG DEFINITORIJA

2

SS IIZZVVAANNRREEDDNNOOGG DDEEFFIINNIITTOORRIIJJAA

„MORAMO SLUŠATI RIJEČ BOŽJU I DOPUSTITI DA NAS DUH DOTAKNE“ Poticaji oca Generala s izvanrednog definitorija OCD‐a, (Ariccia ‐ Rim, Italija, 6.‐11. Rujna 2011.)

U Aricci pored Rima od 6. do 11. Rujna

2011. Održan je Izvanredni definitorij Reda bosonoge braće Blažene Djevice Marija od Gore Karmela. Susret je to u kojemu sudjeluju svi karmelski provincijali svijeta na čelu s vrhovnim poglavarima, promišljajući o stanju i perspektivama Reda. U okviru Definitorija, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 2011., o. General je izvijestio o stanju Reda. Vraćajući se na plan Generalnoga kapitula u Fatimi, koji je sadržan u dokumentu „Za vas sam rođena“, otac Saverio podsjetio je prisutne više poglavare da je program čitanja djela sv. Terezije (u okviru naših priprema za obilježavanje petstote obljetnice njezina rođenja) u osnovi poziv na povratak Terezijinoj školi kako bismo joj mogli dopustiti da nas vodi na putu kojim kročimo, što se, nakon mnogih pokušaja, ipak i dalje ostvaruje uz poteškoće.

Otac General rekao je da nas Put savršenosti, djelo sv. Terezije od Isusa koje kao Red ove godine čitamo, na intenzivan način oboružava kriterijima uz pomoć kojih ćemo zacrtati put koji nije ni idealističan niti duhovnjački, već realističan i moguć u traganju za življenim iskustvom naše karizme: „Pitanje 'Jesam li sretan?' presudno je kad se odlučujemo potvrditi naše iskustvo. Terezija nam u osnovi predlaže samo jedno: put ka sreći.“

Ukazujući na tri velike terezijanske krjeposti, otac General istaknuo je osobito poniznost: „Poniznost i poslušnost preduvjeti su da bi se velika djela Božja po nama mogla ostvarivati. Ako nam nedostaje taj duh vjere, neizbježno sami sebe ograničavamo na to da

ostvarujemo samo svoja vlastita, malena djela. Štoviše, dok Božje djelo uvijek donosi zajedništvo i mir, usredotočenost isključivo na naša vlastita djela navodi nas na to da se zatvorimo unutar našega individualnog obzora, pri čemu je zajednica ostavljena na margini. Mi mislimo da smo tako slobodniji i vlastiti gospodari, ali to je zapravo puka zabluda, što dokazuje i činjenica da u pravilu uopće nismo sretni s odlukama koje donosimo individualistički.“

Poniznost je, nadalje, osnova našega zajedničarskog života, u kojem smo okupljeni u obitelj oko Isusa Krista, koji živi u odmaku od svijeta jer na taj način želi svijetu služiti. Samo u onoj mjeri u kojoj smo ukorijenjeni u svoj kršćanski, vjerski i karmelićanski poziv, možemo se primiti svojeg poslanja, a to je odreći se sebe samih s ciljem življenja za druge.

Svi oni koji su pozvani na službu

autoriteta moraju pratiti svoju braću i sestre u procesu otkrivanja i življenja puta koji je zacrtala sv. Terezija. Za to je potrebno


3

spajanje dviju komplementarnih dimenzija: upravno‐pravne, naime, brigom za realnosti povjerene poglavaru zajednice autoritetom kanonskog prava, te pastoralno– formativne, koja je u određenom smislu složenija od one prve i koja pretpostavlja da odlučnost i mudrost prate kako pojedince tako i zajednice da bi se pokazali kao bratski i predani molitvi i misionarskim aktivnostima.

„Ovdje nije riječ o primjeni normi ili njihovom provođenju u praksi: mi moramo slušati Riječ Božju i dopustiti sebi samima da nas Duh dotakne. Vođenje zajednice postaje teološko iskazivanje vjere u Boga ‐ koji je prisutan i koji živi s nama ‐ ljubavi i traganja za istinskom dobrotom braće, nade u povijest spasenja koja se nastavlja, prolazeći kroz nas.“

Naravno, dodao je otac Saverio, to nas može dovesti do trpljenja i do toga da se izložimo kritici, pa čak i da pogriješimo, do svega onoga što stavlja poglavara zajednice u iskušenje da pasivno prepusti stvari njihovu tijeku – a to je najgore iskušenje kojem bi poglavar mogao popustiti. Donositi odluke uvijek znači prihvaćati rizik, i primjena onih istih projekata koje su predvidjeli kapituli nerijetko je vrlo teška, jer oni pretpostavljaju da ćemo najvjerojatnije morati izgubiti pozicije zauzete u prošlosti i

ostaviti mnoge redovnike nezadovoljnima... uz određenu dozu nemira, strahova, pa čak i kritika zbog onoga što će uslijediti.

Pa ipak, mi moramo poštovati terezijansko načelo prema kojem je prva dužnost poglavara „oformiti zajednice koje mogu biti mjesta autentičnoga ljudskog i duhovnog rasta, ozarene istinom i ljepotom koje se u njima doživljavaju.“

„U zaključku – nastavio je otac Saverio— mi koji imamo težak zadatak da vodimo svoju obitelj u ovim godinama ne možemo izbjeći taj izazov: ostvariti Karmel onako kako bi to Terezija htjela, prevodeći u praksu njezine temeljne intuicije. To konkretno znači odlučiti se za zajednicu, za zajedničarski život koji može biti sinteza i vidljivi znak novoga načina bivanja: načina osoba usmjerenih na odnos s Isusom Kristom. Potražimo najprije terezijansku zajednicu pa će nam sve ostalo biti nadodano (usp. Mt 6,33).“

Na kraju, otac Saverio ponudio je svoju intervenciju kao poziv na dijalog, dopuštajući višim poglavarima zajednica da pomognu Generalnom definitoriju u izradi nacrta plana koji bi pratio Red kroz ostatak šestogodišta.

(Na prijevodu od srca zahvaljujemo gđi Davorki Ćurković)

PRILOZI

4

PPRRIILLOOZZII

SVETKOVINA GOSPE KARMELSKE U KARMELU‐BREZOVICI U 50. OBLJETNICI POSVETE SVETIŠTA

Vlč. Vladimir Cvetnić, župnik u Odri,

Novi Zagreb, pedslavio je u subotu, 16. srpnja, na svetkovinu naše drage Gospe Karmelske, poldanju Sv. Misu. Uz njega je bilo dvadesetak suslavitelja: svećenika, redovnika, bogoslova i ministranata, dok su ostali svećenici i redovnici ispovijedali hodočasnike.

Misno slavlje animirao je svojim umjetničkim pjevanjem mješoviti župni zbor župe Brezovica pod ravnanjem m° Željka Nestića, orguljaša, uz pratnju gospođice Jelene Đureković. Na violini i orguljama između ostaloga pratila je i Schubertovu „Ave Mariu.“

Vlč. Cvetnić spomenuo se i sedamtedestdvogodišnje prisutnosti sestara karmelićanki i Karmela u Brezovici te ponovio jednu od želja utemeljitelja Karmela. Naime, nadbiskup Stepinac je želio: „Da u Karmelu budu trajno uzdignute ruke pred Gospodinom za hrvatski narod i za svećenike.“ Isto tako naglasio je lijepi jubilej u okviru kojega pada ovogodišnja svetkovina Gospe

Karmelske – pedesetu obljetnicu posvete svetišta Majke Božje Karmelske, koju je 24. lipnja, na svetkovinu sv. Ivana Kristitelja, svečano učinio ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper. „Od toga događaja ova crkva postaje sveto mjesto, sveto žarište za sve ove krajeve, središnje proštenište Gospe Karmelske u Zagrebačkoj nadbiskupiji, žarište Marijine pobožnosti,“ rekao je propovjednik.

Zatim je govorio o milenijskoj povijesti i biblijskom značenju blagdana Gospe Karmelske, o duhovnosti škapulara, kao i o nasljedovanju Krista Gospodina po Marijinu primjeru. I na kraju: poruka vlč. Cvetnića prisutnima, prema „Usponu na Goru Karmel“ sv. Ivana od Križa: „U današnjem vremenu konfuzije valja nam naći put do Boga. To je put oslobađanja od svega onoga što nije Bog, što nas sputava da budemo Božji. Ići tim putem znači naći sebe, svoj mir duše i srca... Put do Boga po Blaženoj Djevici Mariji najbolji je primjer kako se Riječ Božja sluša i živi i kako se Kraljevstvo Božje ostvaruje u duši.“

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije, o. Anto Gavrić, OP, predslavio je poslijepodnevnu Euharistiju uz suslavitelje: o. dr. Miju Nikića, DI i vlč. Antu Rotima, župnika u Donjoj Lomnici, te uz dvojicu bogoslova: Ivicu Šimunovića i Josipa Mudronju.

Misno slavlje animirao je svojim lijepim pjevanjem naš sestarski zbor, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.


5

U svojoj nadahnutoj propovijedi Otac Provincijal je hodočasnicima stavio Mariju pod križem kao uzor našega molitvenog

stava. „Taj stav Marijin je stav molitve. Marija je molitva koja moli za svoj narod. Po Mariji, pod križem, nastupa Novi savez između Boga i čovjeka. Marija nas uči kako biti u stavu slušanja i osluškivanja Riječi Božje,“ rekao je između ostalog P. Gavrić. Zatim je govorio o našoj povezanosti i pripadnosti Blaženoj Djevici Mariji po škapularu, sa željom da Majka uđe u naš život i u naše obitelji i da pročisti našu vjeru i ljubav prema Kristu Gospodinu i podari nam dar poslušnosti, jednostavnosti i poniznosti.

PROŠTENJE GOSPE KARMELSKE U KARMELU‐BREZOVICI: MARIJA NAM JE UVIJEK

BLIZU

Naš Otac Provincijal Vinko Mamić, OCD, predslavio je glavnu Sv. Misu, u nedjelju, 17. srpnja, na proštenju Gospe Karmelske. Uz njega su bili suslavitelji: o. Anđelko Jozić, OCD, iz Zagreba, o. dr. Josip Baričević, TOR, iz Odre, Novi Zagreb, vlč. Tomislav Kralj, iz Retkovca, Zagreb i dva bogoslova.

Misno slavlje animirao je svojim oduševljenim pjevanjem, uz nepromjenljive djelove Sv. Mise na latinskom, zbor mladih „Damask“ iz župe sv. Pavla apostola, Retkovec, Zagreb, pod vodstvom gospođice mo. Martine Bukovčak.

U uvodnom dijelu misnoga slavlja Otac Provincijal je spomenuo da se blagdan Gospe Kamelske temelji na tradiciji Reda koja seže u 13. stoljeće, na kojoj je niknuo i škapular, savez između Blažene Djevice Marije i vjernika. „Savez govori da će Marija biti uvijek blizu onima koji ga nose,

a oni da će biti odani i vjerni Mariji,“ naglasio je propovjednik. To je bila, na svoj način, i misao vodilja zapažene propovijedi našeg o. Vinka Mamića: Marija pod Isusovim križem postaje i naša Majka. „Nakon što nam je Isus dao sebe u Euharistiji, dao nam je što mu je još preostalo: Majku. Nismo osamljeni. Majka je tu. Svi imamo iskustvo osame. Potrebna nam je snaga da postoji izlaz iz osame. Isus želi da ta Majka koja mu je pomogla u trenucima osamljenosti na križu, bude i naša Majka,“ rekao je, između ostalog, naš Otac Provincijal.

Zatim je ocrtao Marijinu brigu za svoju djecu, ne samo na zemlji, već i za onu u čistilištu, te spomenuo proroka Iliju i njegove trenutke osamljenosti, ali i radikalne opredjeljenosti za Boga, na koju je pozvao Bogu posvećene osobe i Sv. Otac Benedikt XVI., govoreći o radikalizmu

PRILOZI

6

bl. Alojzija Stepinca, u Zagrebačkoj katedrali.

„Kao što je Marija gledala Isusa Jedinca na križu, tako gleda na svakoga od nas.

Zato je ovo blagdan radosti, ohrabrenja

i sigurnosti da Bog svakoga od nas uvijek s ljubavlju gleda, hrabri i jača. Tako neka bude kroz čitav život. Neka nam Majka Božja bude uvijek zagovornica,“ poručio je o. Vinko.

Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom Sv. Misom don Anto Stojić, SDB, ravnatelj salezijanske zajednice na Knežiji, u Zagrebu, a uz njega su bili suslavitelji: o. Oleg Vatseba, iz Ukrajine, te ministranti: Tomislav Skendar i Karmela Matijević.

Naš sestarski zbor animirao je euharistijsko slavlje lijepim pjevanjem pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, OCD.

U svojoj nadahnutoj homiliji, don Stojić je pozvao sve hodočasnike da proniknu i urone dublje u otajstvo Božje Riječi koje u sebi nosi puninu Božjeg života, po Marijinu primjeru. Jednako tako rekao je da je sestrama karmelićankama najvažniji život po Riječi Božjoj, koju motre, otkrivaju, i po kojoj žive. „Monahinje poniru u dubine Božje Riječi i otkrivaju njezine tajne. One

žive od punine Božjega života, Božje blizine, ne od količine molitava. Takve redovnice mogu izmoliti svijetu i svećenicima snagu da u svom životu ne zaborave na ono bitno,“ naglasio je don Stojić i pozvao hodočasnike da to bitno u živtu njeguju i da po uzoru na Gospu Karmelsku vrše volju Božju.

Zavjetnu Sv. Misu župe Vukovina iz ravnog Turopolja, predslavio je vlč. župnik Đuro Sabolek, uz nebrojeno mnoštvo župljana spomenute župe, dugogodišnjih vjernih štovatelja i hodočasnika Gospe Karmelske, koji su i ove godine pokazali što im Majka Božja Karmelska znači za život vjere.

Misno slavlje uzveličao je svojim oduševljenim pjevanjem zbor mladih iz Mraclina, pod ravnanjem prof. Vladimira Cvetnića, a s njime su pjevali i slavili Gospodina i Gospu Karmelsku, gotovo svi hodočasnici.

O Blaženoj Djevici Mariji kao našoj suotkupiteljici na putu spasenja govorio je uvjerljivo vlč. župnik Sabolek. Spomenuo je i to da je: „Isusu prije smrti bilo još jedno na pameti: mi i naše spasenje. Zato nam je dao Majku da nas na tom putu spasenja vodi, prati i brani kroz život, te da nam Ona izmoli ono što mi nismo kadri izmoliti, spasenje i posvećenje.“ Pozvao je hodočasnike na život po „blaženstvu onih koji slušaju riječ Božju, čuvaju je i vrše“, po primjeru najvećih svetaca koji su se živeći riječ Božju obratili i posvetili. Jednako tako stavio je pod Marijin moćni zagovor naše obitelji, Domovinu i narod, te zamolio Gospodina: „Gospodine, držeći se Marijine vjere, njezine Riječi i ljubavi, daj nam doći do sretne vječnosti.“

Spomenuto misno slavlje uzveličali su i odali počast Gospi Karmelskoj, članovi Turopoljskog Banderija, povijesne


7

postrojbe, pod vodstvom gospodina Franje pl. Kosa, župana Plemenite općine turopoljske.

P. Slavko Pavin, DI, iz Zagreba, poznati voditelj Ignacijevih duhovnih vježbi, predslavio je večernju Euharistiju, uz asistenciju ministranta: Tomislava Skendera i Karmele Matijević. Zbor mladih iz Svete Klare, pod ravnanjem prof. Nikoline Pinko, animirao je misno slavlje svojim krasnim pjevanjem, uz brojne hodočasnike.

Misao vodilja nadahnute homilije bila je: molitva koja po riječi Božjoj mijenja naš život. Pater je orisao Ilijinu molitvu na Gori Karmelu, s posebnim naglaskom na Ilijin stav malenosti i poniznosti pred Gospodinom. Takva molitva ima snagu pred Gospodinom i On je uslišava. „Pozvani smo zajedno s prorokom Ilijom moliti za svijet i za narod u kojemu živimo. Imamo kao narod budućnost samo onda, ako Boga stavimo na prvo mjesto. Jedino na taj način možemo svijet mijenjati,“ naglasio je P. Pavin. Tumačeći ulomak iz poslanice Galaćanima i Ivanovog Evanđelja, o našem posinstvu po Isusa Kristu, kojega nam je rodila Presveta Djevica Marija, propovjednik je hodočasnicima dozvao u pamet činjenicu da smo ljubljena djeca Božja i da je potrebno na toj ljubavi graditi naš odnos prema Bogu i ljudima. Spomenuo je da današnji svijet to ne prihvaća jer živi protiv Boga i Božjih načela. „Najveća borba u svijetu je borba između Boga i moga ega,“ ustvrdio je P. Pavin.

Govoreći o Marijinom duhovnom majčinstvu, rođenom pod križem, propovjednik je zaključio i ovo: „Isus je danas svakoga od nas vidio i predao ga svojoj Majci Mariji... Ako nam je Marija rodila vječni život, Krista Isusa, onda je Ona naša duhovna Majka jer nam pokazuje put u vječnost.“

Svetkovini i proštenju Gospe Karmelske prethodila je duhovna priprema kroz devetnicu Večernje Časoslova, Litanija Lauretanskih, molitava i pjesama, te trodnevnicom euharistijskih slavlja s homilijama, koja su bila prava duhovna obnova za brojne štovatelje Gospe Škapularske, kao i za nas sestre.

Vlč. Božo Belinić, župnik župe Sv. Martina pod Okićem, otvorio je Trodnevnicu Gospi Karmelskoj, u srijedu 13. srpnja, a njegov župni zbor mladih i starijih zanosno je pjevao i slavio nebesku Majku i Kraljicu Karmela.

U svojoj homiliji naglasio je potrebu tišine, mira, sabranosti da bismo čuli Boga poput Blažene Djevice, da bismo mu odgovorili na ljubav i živjeli milosnim životom. U riječ: vlč. Belinić je sve potaknuo da dopuste Isusu da uđe u njihov život s Marijom i po Mariji, te da se predaju Gospi Karmelskoj po nošenju škapulara.

PRILOZI

8

Drugi dan trodnevnice, četvrtak, 14. srpnja, predslavio je vlč. Branimir Budinski, župni vikar u Utrinama, Novi Zagreb, uz asistenciju bogoslova Hrvoja Vuke, iz Šibenika te ministranta Tomislava Skendera i Karmele Matijević. Naš sestarski zbor pratio je misno slavlje svojim skladnim pjevanjem, pod vodstvom naše s. M. Bonite Kovačić, OCD.

U prigodnoj homiliji, vlč. Budinski je prisutnima, sukladno misnim čitanjima, pojasnio otajstvo Božje ljubavi koju nam je nebeski Otac darovao po križu svoga Sina i tako nam otkrio put ostvarenja naših traženja. Naglasio je između ostalog i ovo: „Kristova vjernost Ocu i naša je vjernost. Ona će se u križu ostvariti, a nikada ne umanjiti.“

Vrhunac Trodnevne duhovne obnove bio je treći dan, u petak, 15. srpnja. Misno slavlje predslavio je vlč. Tomislav Kralj, župni vikar župe sv. Pavla apostola, u Retkovcu, Zagreb, a suslavitelji su bila tri bogoslova i ministrant. Pjevao je dostojanstveno i krasno, muški Oktet zbora mladih „Damask“ iz Retkovca, pod ravnanjem mo. Martine Bukovčak.

Nit vodilja nadahnute homilije bila je: smisao slavljenja Boga po Marijinu primjeru, te po slavljenju subote i po

primjeru sv. Bonaventure. „Nasljedovati Presvetu Djevicu Mariju znači biti na tragu svetosti. Neprestana molitva i zahvaljivanje trebala bi biti naša svakodnevna sastavnica života,“ rekao je uvjerljivo vlč. Kralj.

Gospa Karmelska privukla je i ove

godine stotine svoje djece, hodočasnika i štovatelja koji su s njom slavili Gospodina i preporučivali se njezinoj zaštiti, zagovoru i pomoći, kao i molitvama sestara. Tih dana svećenici su neumorno ispovijedali, tako da je podijeljeno preko 2.000 svetih Pričesti i primljeno oko 400 novih članova u Škapularsku bratovštinu. Marija živi sa svojim narodom, ali i hrvatski narod živi sa svojom nebeskom Majkom Marijom. (I.T.)

DVOJICA BISKUPA NA PROSLAVI GOSPE KARMELSKE U SOMBORU

U svetištu Gospe Karmelske u Somboru i ove je godine svečano proslavljena najveća svetkovina Reda. Uz brojne svećenike i vjernike hodočasnike Karmelićani u Somboru ovaj su puta imali čast ugostiti dvojicu biskupa: mjesnoga biskupa Ivana Penzeša i begradskoga nadbiskupa Stanislava Hočevara. Mons.

Penzeš predslavio je Svetu Misu na mađarskom jeziku u 9.00h, a mons. Hočevar predmolio je Prvu večernju Svetkovine te predslavio Svetu Misu na hrvatskom jeziku u 11.00h. Beogradski nadbiskup došao je u Sombor kao hodočasnik, vodeći sa sobom jednu skupinu vjernika. U dojmljivoj homiliji


9

potaknuo je vjernike na molitvu i nastojanje oko jedinstva, što i sam čini s beogradskim vjernicima. Usporedivši razjedinjene kršćane sa suhom izraelskom zemljom u doba proroka Ilije, Nadbiskup je pozvao duhovno nasljedovati Proroka u njegovom hodu na goru Karmel. Vjernici su pozvani ustati se iz doline grijeha i sebičnih užitaka te se, poput svetog Ilije, duhovno uzdići, ustrajno moleći dok Nebo ne udijeli kišu blagoslova, svježinu Duha Svetoga. Inače u Beogradu djeluje molitvena zajednica pod nazivom „Karmel“ koju osobno podržava i sam beogradski nadbiskup.

Na euharistijskom slavlju nazočio je pravoslavni đakon u Somboru Mladen Glušac. Slavlje je uveličano skladnom asistencijom i liturgijskim pjevanjem, a na koncu su svi pozvani na domjenak u samostanskom klaustru. Osim na mađarskom i hrvatskom Svete Mise su slavljene i na slovačkom i njemačkom jeziku.

IZLET NOVAKA NA RAB

Svetkovinu Gospe Karmelske zajednica na Krku slavila je tijekom tri dana, počevši od slavlja prve večernje molitve časoslova u petak uz klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u subotu (16. srpnja) uz jutarnje pohvale časoslova i Svetu Misu, zatim subotnji izlet i nedjeljni svečani ručak s biskupom mons. Valterom Županom i krčkim svećenicima u čast proslave svetkovine.

Naša novicijatska skupina, magistar novaka o. Petar i šestorica novaka (br. Vitomir, br. Alen, br. Boško, br. Damir, br.

Ivan i br. Vedran) te sestre o. Petra: Marija i Svjetlana i njezin sin Danijel pošli smo na subotnji izlet krstarenja po suncem okupanom Kvarneru, u smjeru prema otoku Rabu. Otisnuvši se iz krčke luke brodicom „Mali Pin“ sa svoje desne strane imali smo otok Plavnik (čiji se najsjeverniji rt zove kao i naš brod), zatim smo vidjeli dvije hridi zvane Kormati koje su vidljive iz Krčkog zaljeva, dok smo na lijevoj strani prolazili uz grad Punat, rt Negrit i čitav niz malih uvalica na krčkoj obali sa lijepim plažama od kojih je najpoznatija „zlatna

PRILOZI

10

plaža“ podno litica što ih je more i jugo oblikovalo, a sunce im u suton daje zlatnu boju. Dalje smo plovili između Stare Baške i otočića Galuna uz prolaz Senjska vrata između otoka Krka i Prvića, kroz koja se vidi grad Senj i sjeverni Velebit. Dok smo s lijeve strane imali Krk, Prvić i Sv. Grgur, sdesne nam je bio Cres, a izdaleka smo gledali prema Lošinju. I tako smo stigli do Raba gdje smo razgledali uvalu kod mjesta Kampor, a zatim Supetarsku Dragu. Supetarska Draga nalazi se u uvali s nekoliko manjih otočića, a znamenita je po dobro očuvanoj najstarijoj rapskoj crkvi iz 1059.g. posvećenoj svetom Petru, uz koju je nekada postojao i benediktinski samostan iz 1071.g. Nakon kupanja u moru i ručka u Supetarskoj Dragi nastavili smo izlet po Kvarneru vožnjom uz obalu Raba, a kapetan broda nam je govorio o ostalim znamenitostima otoka: guste i zakonom zaštićene borove šume Dundo i Kalifront, grad Rab sa poznata četiri rapska zvonika gradskih crkvi, uvalu San Marino kod mjesta Lopar od kuda je porijeklom sv. Marin utemeljitelj grada San Marino u istoimenoj kneževini, te proslavu rapske fijere i blagdana suzaštitnika krčke biskupije sv. Kristofora čije se relikvije čuvaju u Rabu.

Na povratku posjetili smo otok Sveti Grgur gdje smo vidjeli politički zatvor za žene u razdoblju komunizma, čuli svjedočanstvo o tragičnim sudbinama tih žena, a pozitivno su nas dojmili pitomi jeleni lopatari što obitavaju na otoku. Vraćajući se u Krk na povratku smo još jednom zastali da se okupamo u jednoj od već ranije spomenutih uvalica na južnoj krčkoj obali. Puni novih dojmova vratili smo se u Krk u samostan posvećen Gospi Karmelskoj kojoj su posvećene brojne zavjetne kapelica diljem Jadrana i Mediterana da mornare i putnike čuva na moru.

KARMELSKI VJESNIK, 3. / 2011.

11

DA POSLUŠAM ŠTO MI TO GOSPODIN GOVORI

Od 29. srpnja do 2. kolovoza 2011. g., u Duhovnom centru Gospe Karmelske, u Krku, održana je, sada već tradicionalna, ˝ljetna˝ duhovna obnova za studente Sustavnog studija duhovnosti. Organizator i voditelj DO, kao i prethodna dva ljeta, bio je karmelićanin o. Petar Janjić.

Dan smo započinjali Jutarnjom

molitvom Časoslova, na terasi Duhovnog centra gdje smo, nakon doručka, slušali nekoliko susljednih predavanja u okviru glavne teme: „Da poslušam što mi to Gospodin govori“ (Ps 85, 9). Nakon predavanja imali smo mogućnost za ispovijed i razgovor sa svećenikom, osobni rad nad biblijskim tekstovima, odmor. Sv. Misa bila je redovito u 11, 30 sati, u kapelici DC‐a. Poslijepodne, nakon objeda, bilo je slobodno za kupanje, šetnju, razmatranje. Posebna nam je radost i privilegija bilo sudjelovanje u Večernjoj molitvi krčke Zajednice (sa

svećenicima, braćom i karmelskim novacima), u samostanskoj kapelici. U subotu i u ponedjeljak navečer, od 21,00 do 22,00 h, imali smo Klanjanje pred izloženim Presvetim Sakramentom.

Prvog dana DO, nakon zaziva Duha Svetoga, poslušali smo Uvodni nagovor: Sveto Pismo i ljepota Božja. Slušanje Pisma je slušanje koje oslobađa i spasava. Deset zapovijedi Božjih su istovremeno i zapovijedi, i pomoć. Hraniti se Pismom znači hraniti se Kristom. Bog koji se objavljuje u Svetom Pismu poziva te, ne da mu daruješ nešto od sebe, nego samoga sebe. Riječi Boga Ljubavi osposobljavaju nas za ljubav. Ako slušaš Riječ i čuvaš je, osjetit ćeš da tvoj život počiva u srcu samoga Boga. Marija, Djevica Poslušna, Ikona Riječi Božje uči nas prihvatiti je, čuvati i neprestano o njoj promišljati. Nakon prvog predavanja, naša popodnevna „domaća zadaća“ bila je osobno razmišljanje nad tekstom Zakej carinik (Lk 19, 1‐10), po metodi Lectio divina. Razmišljanje je bilo potrebno i zapisati te, po želji sudionika, iznijeti slijedećeg dana, prije nagovora. Susret koji mijenja život naslov je drugog, od četiri izvrsna predavanja koja je za nas pripremio o. Petar. Promatramo kako su susret s Gospodinom doživljavali apostoli. Vjeruje se, ne na način da se ne zna za sumnju, nego pobjeđujući je snagom

PRILOZI

12

pouzdanja. Isus je Riječ izašla iz šutnje. Živa i sveta Vrata. Riječ koja govori šuteći i otkriva prekrivajući. Sv. Ivan od Križa reći će: „Vječni Otac izgovara samo jednu Riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u šutnji“.

Kako bismo se, poput Marije, dopustili oblikovati od Riječi Božje, naš duhovni pratitelj nam je ponovo, kao pomoć, dao zadatak: Lectio divina nad biblijskim tekstom Ukazanje učenicima na putu u Emaus (Lk 24, 13‐35). Nagovor i tema za razmatranje u ponedjeljak, trećeg dana našeg boravka u prelijepom, živopisnom ozračju krčkog Karmela, bila je Crkva u naumu Božjem (Ecclesia de Trinitatae). Crkva nije samo građevina ili ustanova biskupa i svećenika, što se često ovom riječju podrazumijeva. Crkva je zajednica ljubljenih u Ljubljenome. Predavač je ovu temu podijelio i obradio postavivši tri pitanja i odgovarajući na njih: 1) Odakle je Crkva?, 2) Što je Crkva i 3) Kamo ide Crkva? Zatim je nama postavio nekoliko pitanja za promišljanje.

Posljednje u nizu izlaganja bilo je o najizvrsnijoj Isusovoj učenici – Mariji: Marija u Kani i pod križem. Marija je uzor i model svima nama. U njenom, kao i u Isusovom životu, sve je orijentirano prema križu. Majčica Marija je prava osoba koja se neće oglušiti na molbe da i nama pomogne stajati pod križem, kao što je stajala i ona. Poput Ivana ‐ ljubljenog učenika i modela pravog učeništva ‐ i mi trebamo primiti u svoj

život Mariju kao neizrecivo dobro i vrijednost.

Doista su nam potrebni i neizmjerno korisni trenutci duhovne okrijepe, i zato za njih zahvaljujemo dragom Bogu i našim domaćinima.

Dobri Bože, hvala Ti za ovo povlašteno vrijeme koje si nam darovao za susret.

Gospodine, Ti dolaziš k nama, kao učenicima na putu u Emaus, a mi Te često puta ne prepoznajemo. Ne vidimo Te, a Ti si uvijek prisutan. Dragi Isuse, Ti si uvijek u našoj prisutnosti ali, naše su oči ponekad zatvorene… i tada mi nismo u Tvojoj Prisutnosti. Molimo Te, ne prestani nikada otvarati naše oči.

Daruj nam milost da, u buci svijeta, ne prestanemo osluškivati Tvoj glas.

Pomozi nam, Gospodine da se, usprkos svemu, ne umorimo nositi Te bližnjima.

Ne daj da Te ikada prestanemo tražiti, žudjeti za Tobom i vjerovati Ti.

Snježana Foršek


13

SLAVLJE DEVETNICE I VELIKA GOSPA U REMETAMA

Od 6. do 14. kolovoza u svetištu Majke Božje Remetske slavila se devetnica uz svetkovinu Velike Gospe. Svake godine izabiru se tematski sadržaji i propovjednici u skladu s okvirnom temom. Ove godine je okvirna tema bila pobožnost karmelskog Gospinog škapulara. Na taj način poučeni o pravoj naravi škapulara, svi koji su se osjećali pripremljenim, mogli su primiti škapular i upisati se u karmelsku

bratovštinu, 16. kolovoza, na Sv. Misi zahvalnici. Propovjednici i teme o kojima se govorilo bili su slijedeći: 6. kolovoza: o. Vjenceslav Mihetec ‐ Bog nas odijeva u svijetlo svoga lica; 7. kolovoza: o. Vinko Mamić (Provincijal) ‐ Štovanje Blažene Djevice Marije u Karmelu; 8. kolovoza: o. Antonio‐Mario Čirko ‐ Škapular Blažene Djevice Marije od Gore Karmela ‐ dar i povlastica; 9. kolovoza: o. Franjo Podgorelec ‐ Škapular Blažene Djevice

Marije od Gore Karmela ‐ simbol; 10. kolovoza: o. Stjepan Vidak ‐ Duhovne vrijednosti Karmelskog Škapulara; 11. kolovoza: o. Dario Tokić ‐Crkveno učiteljstvo o Karmelskom Škapularu; 12. kolovoza: o.Zdenko Križić ‐Rasprostranjenost Karmelskog škapulara u Crkvi; 13. kolovoza: o. Jakov Mamić ‐ Štovanje Blažene Djevice Marije od Gore Karmela danas; 14. kolovoza: Preuzvišeni

gospodin Juraj Jezerinac, vojni ordinarij ‐ Odjeveni u odjeću Škapulara očekujemo slavu Uskrsnuća.

Na samu svetkovinu velike Gospe hodočasnici su se počeli okupljati pred crkvom već oko 5. sati ujutro i pristizali su bez prestanka tijekom dana. Tome je sigurno pridonijelo lijepo i toplo vrijeme, ali prvenstveno i velika pobožnost naših vjernika koji su se u ovim kriznim

PRILOZI

14

vremenima željeli uteći zagovoru Blažene Djevice Marije.

Svečanu Euharistiju u 18. sati predslavio je uzoriti Ordinarij Josip kard. Bozanić. Večernjem slavlju nazočio je i gradonačelnik grada Zagreba, gosp. Milan Bandić, redoviti hodočasnik ovoga svetišta grada Zagreba o svetkovini Uznesenja Marijinog. Od ostalih uzvanika spominjemo i zamjenicu gradonačelnika grada Karlovca, te predstavnike 110. brigade Hrvatske vojske iz Karlovca koji već 20. godina redovito dolaze hodočastiti Majci Božjoj remetskoj.

Na početku Euharistije provincijal o. Vinko Mamić naglasio je da je svetište Majke Božje Remetske od davnina hodočasničko odredište hrvatskih banova, župana i vjernog puka Grada Zagreba i njegovog klera napominjući da su i kardinali Kuharić i Stepinac rado hodočastili najvjernijoj Majci nerijetko predvodeći procesije zagrebačkih vjernika. Podsjetio je da kardinal Bozanić nastavlja tu tradiciju slaveći svake godine na današnji dan Svetu Misu 'okupljajući vjerni

puk 'bijeloga grada' i prenoseći mu poruku evanđelja u uvijek novim sociološkim, kulturološkim i egzistencijalnim okolnostima'. Ocijenio je da se kardinal Bozanić u upravljanju nadbiskupijom odlikuje otvorenošću za novim, spremnošću za promjene i odlučnošću u provođenju stečenih uvjerenja uvijek se držeći apostolskog načela: „Bolje se pokoravati Bogu nego ljudima“ i poručio da karmelska zajednica moli i molit će za njega.

Kardinal Josip Bozanić kao i svake godine u svojoj je propovijedi bio je jasan i poticajan. Između ostalog spomenuo je: “Od trenutka kad nas je Krist na križu povjerio Mariji, ona svojim majčinskim zagovorom, punim nježnosti i ljubavi, bdije nad sinovima i kćerima Crkve Kristove... Marijino uznesenje na nebo, dušom i tijelom, poručuje nam da pod udarcima poteškoća ne smijemo gubiti pouzdanje i mir“. Potom je nastavio: “Promatrajući u Mariji cilj kojemu i mi trebamo stići, molimo s našim hrvatskim narodom, koji se danas sabire po marijanskim svetištima i crkvama i usuđujmo se od Marije, naše majke i učiteljice, moliti: Marijo, majko, neka tvoj duh postane naš, neka tvoja vjera, ufanje i ljubav postanu naše, neka tvoja poniznost i bezazlenost postanu naše, neka tvoja ljubav prema Bogu postane naša ljubav“. Naglasio je da su i naši pređi presvetu Bogorodicu nazivali najvjernijom odvjetnicom Hrvatske, povjeravali joj svoj život i vječnost pa su nam, rekao je, i oni primjer kako se s Marijom korača u životnim poteškoćama.


15

ODRŽANE DUHOVNE VJEŽBE ZA POSTULANTE I ASPIRANTE

U Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru od

1. do 6. kolovoza 2011. održane su duhovne vježbe za tri grupe mladića. Karmelski postulanti proslavili su svoje duhovne vježbe prije oblačenja habita i ulaska u novicijat. Voditelj im je bio o. Zlatko Pletikosić. Drugu skupinu činili su aspiranti, odnosno mladići koji osjećaju da

ih Krist zove da ga izbliza slijede. Njih je u duhovnim vježbama vodio o. Dražen Marija Vargašević. Treću skupinu činili su aspiranti koji zbog obveza nisu mogli sudjelovati sve dane, nego samo parcijalno, a koje je iz Splita i okolice doveo o. Branko Zebić.

Duhovne vježbe započete su Euharistijom koju je predslavio o. provincijal Vinko Mamić. Uputio je mladićima riječ ohrabrenja i podrške u njihovim traženjima. Budući da su se mnogi tom prilikom prvi put susreli, uslijedilo je međusobno predstavljanje i upoznavanje.

Mladići su govorili i o svom duhovnom pozivu, odnosno o nastojanjima da prepoznaju i prihvate volju Božju u vlastitom životu.

Iznenađenje duhovnih vježbi bio je skeč koji su postulanti pripremili za aspirante pod nazivom „Bog zove Samuela“ (1 Sam 3). Tematiku ovog biblijskog ulomka

postulanti su prilagodili problematici Božjeg poziva našega vremena.

Još jedno dojmivo iskustvo bilo je zajednička molitva na obali Buškog jezera. Pod mnoštvom zvijezda, koje se lijepo vide u tom čistom kraju, sudionici su izmolili Gospinu krunicu, a između desetica su svjedočili o tome kako doživljavaju Blaženu Djevicu Mariju na svom duhovnom putu.

Na povratku s duhovnih vježbi svi su svratili u Šibenik i razgledali njegove znamenitosti, tvrđavu, katedralu i crkvu Gospe van Grada. Mladići su istaknuli da su ih vježbe obogatile iskustvom molitve,

PRILOZI

16

šutnje, zajedništva i prijateljevanja s Gospodinom i njegovom Majkom Marijom.

REMETSKA ZAJEDNICA NA IZLETU U ISTRI

Nakon „kondicijski“ prilično zahtjevne organizacije devetnice i same svetkovine Velike Gospe u Remetama, naša remetska zajednica, u svrhu neke vrste odmora, opuštanja i obnove snaga, već pomalo tradicionalno polazi na jednodnevni zajednički izlet rekreativno‐kulturološke naravi. Ove godine je „oboren rekord“ po broju sudionika: ukupno 24 člana.

Ovogodišnji cilj je bio istarski grad Vrsar u kojemu su još u 13. Stoljeću, dakle prije terezijankso‐ivanovske obnove, postojali crkva i samostan karmelićana. Domaćin nam je dakako bio domaći župnik, vlč. Lino Zohil, s kojim se naš o. Drago poznaje iz vremena dok je pastoralno djelovao u porečko‐pulskoj biskupiji.

Na putu do Vrsara, našega glavnog odredišta, zaustavili smo se na vidikovcu, odakle puca pogled na poznati Limski

zaljev. Limski kanal, na zapadnoj obali Istre između Vrsara i Rovinja, nastao je kao estuarij (potopljeno riječno ušće) rijeke pazinčice koja danas ponire u pazinskoj jami kod pazina, a u prošlosti se je ulijevala u more u limskom kanalu. U njezino staro korito je prodrlo more te je tako nastao današnji zaljev. Ovaj zaljev dakle nije fjord (zaljev nastao djelovanjem ledenjaka) kao što se često pogrešno govori. Limski zaljev je značajno uzgajalište školjaka. Ime mu dolazi od latinske riječi limes (lat. Granica, jer se tu u rimsko doba nalazila granica provincija Italije i Dalmacije).

Došavši u Vrsar i do župne crkve, vozeći se kroz splet uskih uličica, dočekao nas je srdačno raširenih ruku vlč. Lino. Nakon prijateljskog pozdrava, dobrodošlice i kraćeg osvježenja hladnom vodom i sokom, poveo nas je u razgledavanje


17

grada. Prva je na redu bila, očekivano lijepa i prostrana crkva sv. Martina. Župnik Lino nas je temeljito i kompetentno upoznao ne samo sa poviješću crkve, nego i sa pastoralnim stanjem u župi kao i sa poviješću samoga grada Vrsara. Temelji crkve položeni su početkom 19. Stoljeća, a crkva je nakon dužeg vremenskog perioda dovršena tek 1935. Godine, kada ju je posvetio porečki biskup Trifun Pederzolli. U unutrašnjosti crkve je niz posveta sv. Martinu i sv. Foški. Sa naknadno sagrađenog tornja crkve pruža se prekrasan pogled na grad, obalu i more išarano malenim otocima.

Nakon zanimljivog predavanja o kulturi, povijesti i pastoralu u Vrsaru uputili smo se do obližnjeg gradskog trga gdje se ranije nalazila prvotna crkva, no ona je sasvim uklonjena i njezini ostaci se više ne vide. U blizini se nalazi crkvica sv. Antuna iz 1656. Godine, koju je podigla istoimena bratovština, u vrijeme kada su porečki biskupi često rezidirali u Vrsaru. Nakon obnavljanja ona sada povremeno služi i kao art galerija. Crkva se nalazi unutar stare gradske jezgre nadomak malih vrata, koja su zbog toga u prijašnjim stoljećima nosila naziv vrata sv. Antuna. U crkvi se nalazi vrijedni barokni oltar izrađen 1662. Godine, na kojem se, uz središnji motiv, nalaze se i dvije oltarne niše s (nedavno

identificiranim) baroknim kipom trudne majke božje koja satire zmaja i kipom svetog antuna ‐ njih nismo mogli vidjeti jer se trenutno nalaze na restauraciji.

Crkva sv. Foške iz renesansnog razdoblja sa baroknim elementima, nastala je također u 17. stoljeću. Nalazi se uz istočna, glavna vrata srednjovjekovnog vrsara. Renovirana unutrašnjost sadrži sakralnu zbirku crkvenih eksponata, nadgrobne ploče, te grob preminulog svećenika Luke Prodanića iz 1659. Godine s uklesanim svećeničkim znakovima, kaležom i hostijom.

Romanička crkva „Sv. Marije od mora“ u vrsarskoj luci višestruko je značajna i zanimljiva. Ponajprije jer se u ograđenom dvorištu u blizini crkve sv. Marije nalaze ostaci starokršćanske bazilike za koju se drži da je sagrađena u 4. stoljeću, nakon što je kršćanima dozvoljeno ispovijedanje vjere. Ipak za nas karmelićane je značajna osobito zato jer se uz nju nalazio i samostan karmelićana, koji su si, nakon progona sa gore karmela u svetoj zemlji i tu, u Vrsaru, bili našli utočište. Tako se i na „Službenom turističkom portalu Istre“ može čitati slijedeće: „Uz baziliku su vidljivi i ostaci starog samostana koji se u pisanim dokumentima prioratum sanctae mariae prvi put spominje u drugoj polovici 12. Stoljeća, odnosno pouzdanije tijekom

PRILOZI

18

1227. Godine. Prvi monasi samostana bili su karmelićani, nazvani po brdu Karmel u Palestini, koji su bježeći pred Turcima i arapima preko Cipra i Sicilije došli u Europu. Vrsar su karmelićani naselili ili potkraj 11. Ili početkom 12. stoljeća, utemeljivši potom samostan, gdje su, uz prekide, živjeli do sredine 14. Stoljeća, odnosno do druge polovice 17. Stoljeća… od velebnog zdanja, danas je očuvana samo fasada samostanske zgrade iz 17. stoljeća.“ Navodi se također da je u spomenutoj bazilici Sv. Misu slavio i papa Aleksandar III., kada je putujući iz Venecije za Anconu tri dana boravio u Vrsaru 1177. godine.

Nakon upoznavanja i razgledavanja grada, upijajući u sjećanje prekrasne vidike i panorame, uslijedio je zajednički objed u župnoj kući, kod kojega smo se bratski družili i razgovarali sa župnikom i osobama koje pomažu župniku u njegovom radu. Potom su braća imala mogućnost šetnje, molitvenog razmatranja, kupanja, detaljnijeg razgledavanja grada i slično. Pri tome je svaki hlad bio vrlo dobrodošao.

Oko 17 Sati ponovno smo se okupili u župnom domu, osvježili, a potom oprostili od našega domaćina, župnika, čijoj velikodušnosti i srdačnosti svi dugujemo ovaj prekrasni dan odmora u Vrsaru. Toplo smo mu zahvalili na prekrasnom i nesebičnom gostoprimstvu te produžili u grad Rovinj.

Parkiralište smo našli u dvorištu uz franjevački samostan u Rovinju, a potom razgledali grad i dio njegovih znamenitosti. Posebno nas se dojmio

dolazak u crkvu sv. Eufemije. Na mjestu današnje crkve nalazila se mala crkvica sv. Jurja, koja je ubrzo nakon dolaska sarkofaga svetice postala pretijesna za sve hodočasnike, pa su stanovnici Rovinja početkom 10. Stoljeća počeli graditi veliku i novu crkvu. Iako je u vrijeme našega dolaska u crkvu svetičin sarkofag bio već zatvoren i molitva prije Mise već započela, ipak smo ljubaznošću jedne časne sestre uršulinke, uspjeli vidjeti sarkofag s tijelom sv. Eufemije i u tišini se pomoliti utječući se njenom zagovoru. Nakon što smo se u obližnjoj rovinjskoj slastičarni osvježili sokom i sladoledom, uputili smo se natrag u Zagreb, puni lijepih dojmova ne samo o ljepoti prirode i kulturnim znamenitostima nego i o susretljivosti i ljubaznosti ljudi koje smo susretali.


19

KARMELSKA MLADEŽ U ŠPANJOLSKOJ

Karmelska mladež putevima sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa do Svjetskog dana mladih u Madridu (12. ‐ 23. kolovoza 2011.)

Zagreb ‐ Montpellier – Lourdes – Alba de Tormes 12. ‐ 14. Kolovoza

Nakon intenzivne duhovne pripreme i radosnog iščekivanja hodočašća putevima karmelskih svetaca (sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa) i Svjetskog dana mladih u Madridu, napokon je došao dan našeg polaska. U svetištu Majke Božje Remetske okupila se karmelska mladež iz raznih krajeva naše domovine i šire: Zagreb, Hrvatski Leskovac, Bibinje, Zadar, Split, Požega, Nova Gradiška, Gabela Polje, Sombor te mladi iz karmelskih župa i zajednica Mladih Karmela BSI. Poveli su nas o. Dražen Marija, s. Maja Pavla, s.

Marina i s. Anica Marija. Osnaženi misnim slavljem i hodočasničkim blagoslovom krenuli smo za Španjolsku. Dugačko putovanje bilo je ispunjeno bogatim programom – zanimljivim međusobnim upoznavanjem, molitvom, meditacijom, pjesmom, radom u skupinama i katehezama kroz koje smo upoznali iskustvo i nauk karmelskih svetaca. Ne smijemo zaboraviti ni našeg trajnog „pratioca“ – Lifebook – hodočasnički priručnik. Ne bez malo poteškoća i avanture, sretno smo prošli kroz Sloveniju

PRILOZI

20

i Italiju te napokon stigli u francuski gradić Montpellier i karmelski samostan u kojem smo prenoćili, ako se tako mogu nazvati tri sata sna?! :)

Rano ujutro uputismo se prema najpoznatijem svetištu u svijetu. Radost je bila veća jer mi mladi nismo ni slutili da ćemo imati priliku na ovom našem hodočašću duhovno se obogatiti u Lourdesu, što su nam naši voditelji otkrili tek pri polasku. U svetištu nam je Gospa pripremila još jedno iznenađenje, a to je međunarodno slavlje Svete Mise s ostalim hodočasnicima koji su se na putu za Madrid zaustavili u Lourdesu, među kojima su bili i mladi iz naše domovine. Aktivno smo sudjelovali u procesiji noseći baklje uz križ mladih, a čuo se i hrvatski jezik u pjesmi po završetku Mise. Većina od nas prvi put je posjetila to Marijino

svetište i taj posjet ostavio je na sve nas velik utisak. Na kraju Mise mnoštvo mladih imalo je radost proći kroz špilju, okrijepiti

se lurdskom vodom i osjetiti Marijinu pomoć. Znajte da smo moliti za našu domovinu i bilo je dojmljivo vidjeti nas sa hrvatskom i karmelskom zastavom pjevajući „Bože, čuvaj

Hrvatsku“. Na našem daljnjem putovanju pratile su nas četiri ključne riječi s propovijedi: Vjera, Smionost, Stijena i Put. U kasnim večernjim satima stigli smo

na naše odredište Alba de Tormes, mjesto preminuća i groba sv. Terezije Avilske, gdje su nas ugostili braća karmelićani.


21

15. kolovoza Alba de Tormes i Duruelo

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je prebogata događajima. Nakon noćenja u samostanu braće karmelićana, svježi i orni započeli smo dan doručkom, molitvom na grobu sv. Terezije te kratkom meditacijom u kojoj smo Boga zamolili da nas vodi kroz sve izazove i iznenađenja koja nam je pripremio za današnji dan. A zaista ih je bilo mnogo!

Nakon molitve posjetili smo muzej u sklopu crkve gdje smo među ostalim relikvijama vidjeli i probodeno srce sv. Terezije, uslijed mistične milosti koju je primila, te njezinu ruku. Nakon posjete muzeju imali smo priliku malo bolje upoznati ovaj lijepi gradić. Prošetali smo do rijeke Tormes te sjeli u najbolji kafić na

kavu i sok. Nakon uživanja u pogledu na fontanu s terase, zajednički smo se uputili prema bazilici sv. Terezije Avilske na Svetu Misu. Svečana Misa povodom blagdana Velike Gospe dodatno je obogaćena primanjem škapulara petero mladih kao i molitvom oko oltara. Sljedeće na rasporedu bio je ručak na kojem smo obnovili energiju i krenuli prema Duruelu. To samotno selo mjesto je na kojemu je sv. Ivan od Križa osnovao prvi samostan obnovljenih karmelićana. Tamo su nas dočekale časne sestre koje žive u samostanu u klauzuri. Njihov veliki osmijeh nas je oduševio i njihova svjedočenja u potpunosti su promijenila naš pogled na život u klauzuri. Poručile su nam da moramo zaviriti u svoju dušu i pogledati što Bog želi od nas. Upravo smo to i napravili.

PRILOZI

22

Prva pomisao na pustinju, naizgled beznačajna, asocira na osamljenost, napuštenost, tugu, no upravo smo u njoj pronašli odgovore na mnoga pitanja. Svjedočenja mladih pokazuju koliko smo različiti. Dok je u nekima ta tišina pobudila strahove i nesigurnost u same sebe, odnosno otkriće da ne znaju tko su, drugi su našli odgovore na njima važna pitanja.

Nakon zajedničke molitve raspršili smo se po pustinji u potrazi za mjestom na kojem ćemo na sat vremena osluškivati Gospodina u sebi. Tih sat vremena provedenih u potpunoj šutnji urodili su plodom. Nije ni čudo što su proroci, pa i sam Isus, odlazili u pustinju i nalazili odgovore. Osobna razmatranja i razgovore s Bogom završili smo zahvalom u kapelici pred Presvetim.

Ovaj ćemo dan zasigurno pamtiti po prekrasnom osjećaju zajedništva te primanju škapulara kojim je još petero mladih naša majka Marija zaogrnula svojim plaštem.

Avila – prvi dan 16. kolovoza

Dana 16. kolovoza u Avili je održan prvi

Međunarodni terezijanski dan. Noćili smo u Albi i pristigli dosta rano u Avilu, kada se samo karmelićanke ondje bude jer sunce izlazi tek oko 8. Karmelska mladež iz Hrvatske ponosno je objesila svoju zastavu i hrvatsku trobojnicu na gradske zidine. Avila je izgledala tako domaće.

Čekao nas je dugi program i mnogo iznenađenja. Pristizali su i drugi karmelski mladi sa svojim voditeljima. Avila je postala prava karmelska utvrda, posve opkoljena izvana i iznutra. Duh Karmela se živio, i to veoma radosno. Program je započeo predstavljanjem skupina karmelske mladeži.

Vrijeme prije jutarnje molitve bilo je ispunjeno pjevanjem nekoliko pjesama,

među kojima se ističe klapski nastup mladića iz naše skupine s pjesmom „Ja znam da Bog za mene ima put“ te zajednička izvedba pjesme „Zajedno u Kristu“. Uslijedila je jutarnja molitva. Potom je karmelićanski general o. Saverio Canistra uputio poruku okupljenima. Mlade izložene potrošačkom i površnom društvu pozvao je na traženje dublje istine, one koja se rađa iz intimnoga prijateljstva s Isusom u koje nas uvodi sv.Terezija.

Nakon toga uslijedile su radionice koje su preplavile cijelu Avilu. Mladi su se rasporedili po cijelom gradu i kao braća u jednom Duhu sudjelovali u pjesmi, plesu, razgovorima usprkos suncu koje je


23

neumorno spuštalo svoje vruće zrake. Avila je bila zagrijana na pogodnoj Božjoj temperaturi :)

Jedna naša skupina karmelske mladeži iz Hrvatske učila je od braće i sestara iz Poljske koreografiju izraelskog kontemplativnog plesa. Tim plesom slavili smo Gospodina. Naši vršnjaci su divno izrazili svoj talent i umnožili ga dajući da u njemu uživamo. Imali smo prigode za obilazak dugačkih zidina ili grada u vremenu iščekivanja vrhunca slavlja Svete Mise.

E sad tek slijedi ono pravo. Imali smo veliku milost da smo se mogli moliti pred relikvijama svete

Male Terezije koje su dopratili svećenici na čelu s avilskim biskupom Burillom, ulazeći u svečanoj povorci na Žrtveni stol, a Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica je sudjelovala s nama postavljena pored Oltara. Kakav je to bio prizor za nas i Nebo! Čaše se naše prelijevaše.

Naša skupina imala je milost pjevati pričesnu pjesmu. Duh nas je podupirao do te mjere da su sudionici slavlja, makar i ne razumijevajući hrvatski jezik pjesme, ostali duboko ganuti. Nakon Mise uslijedio je program pjesme i plesa u zajedništvu sa ostalom braćom. Kako je lijepo kao braća zajedno živjeti, živjeti Puninom života ...

No to nije sve. Na koncu dana posjetili smo Salamancu i slavili Gospodina na

PRILOZI

24

tamošnjem glavnom trgu zajedno s braćom neokatekumenskog puta. Našli smo zajedništvo i jasno vidjeli kako možemo biti Jedno, svatko u svojoj

različitosti, obogaćujući ovaj svijet u iščekivanju nebeske proslave Jaganjca Isusa Krista.

Ana i Josipa

Avila – drugi dan 17. kolovoza

Nakon radosnog terezijanskog dana u

Avili uslijedio je još jedan dan koji smo proveli u tom gradiću opasanom drevnim zidinama zaštićenim od strane UNESCO‐a. Dan bogat Milosrđem Gospodnjim započeli smo molitvom i posjetom samostanu Svetog Josipa ili, po španjolski, San Josea, gdje su tri Hrvatice s kojima smo se susreli u govornici samostana, klasičnoj, onoj s dvostrukim rešetkama na kojima su s prednje strane bile zublje koje su izvadili ljudi te ih uzeli kao relikvije jer su se ovdje odvijali razgovori između dvoje karmelskih svetaca Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Te tri Hrvatice su S. Edita Marija od Križa, S. Mihaela od Raspete Ljubavi i s. Gabrijela od Svetoga Lica. Sve tri redom su splićanke i bosonoge karmelićanke. Bio je to milosni susret koji je ostavio trag u srcima mladih Karmela. Mogli smo čuti iskustvo Božje ljubavi i dobrote u životima tih sestara. Govorile su o jednom životu herojske monotonije koji se isplati jer jedan je cilj koji jedini vrijedi – Isus Krist. Jer sve nevažnim smatrahu doli dati slavu Jedinomu Bogu i Ocu, Gospodinu našem i Duhu Svetom velikodušnim sebedarjem.

Bila je prilika čuti nešto više od s. Edite Marije od Križa. Radost koja je isijavala s njenoga lica prenosila se na sve nas. Bijasmo zahvaćeni Radošću. Velikodušno je posvjedočila Božje djelovanje u svom životu, Njegov poziv na koji je odgovorila

jedino kako je i mogla – darivanjem sebe u slobodi, svega svog bića. Na Ljubav je uzvratila ljubavlju. Osjetili smo slobodu pitati ju stvari koje su nam bile na srcu i dobili smo odgovore. Svjedočila je posebno o zaštiti koju pruža nošenje Škapulara Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Bio je to poticaj još jednoj skupini mladih da prime škapular u prvotnoj kapelici gdje su habit bosonogih karmelićanki primile prve četiri sestre 1562. godine. Ovdje su svoju redovničku posvetu Bogu obnovili i duhovni voditelji našega hodočašća.


25

Nakon samostana Svetog Josipa uputili smo se do velebne gotičko‐romaničke katedrale gdje se nalazi grob pisca i

biskupa don Alonsa de Madrigala, popularno zvanog El Tostado. Važno je spomenuti i karmelski samostan izgrađen na mjestu rođenja Majke Terezije od Isusa, zvan La Santa. Dojmljiv je kip Isusa, privezanoga uza stup i izbičevanoga, koji podsjeća na Muku Kristovu koja je Tereziju dirala i potresala do u srž duše. Tu se nalazi i Svetičina kapelica gdje stoji njen lik ponad oltara gdje piše: „Ovdje se rodila sveta Terezija od Isusa“. Imali smo pred očima povijest duše jedne svetice, žene koja se predala Bogu. Promatrali smo pred svojim očima divote koje je Bog učinio osobi koja je riskirala i bacila se u zagrljaj Boga Oca bez pridržaja, podržana Njegovom milošću. Slično što i svećenici

kažu na primanju sakramenta Svetog Reda: „Hoću, hoću s Božjom pomoću.“

Razmišljanje o duhovnom životu Svete Terezije potaklo nas je i na put u vlastitu nutrinu. Posjetili smo jedinstveni centar u Europi poznat pod nazivom Središte za tumačenje mistike (Centro de la interpretacion de misticismo), u neposrednoj blizini La Sante. Bio je to put svakog od nas, u četiri „odaje“ duše (tradicija, upoznavanje sebe, ujedinjenje duše s Bogom i vraćanje mistika svijetu) .

Potpunom predanju Bogu divili smo se gledajući sestre koje su odlučile nasljedovati Sveticu u kući gdje je ona provela najveći dio života, La Encarnación – samostanu Utjelovljenja, u kojem je i predivna kapela Probodenja gdje je Tereziji udijeljena milost serafskog ranjavanja srca koje ju je tako snažno prikovalo uz Božje Srce. Neopisive li radosti za nas!

U drevnoj crkvi u kojoj je sv. Terezija započela svoj redovnički život slavili smo Euharistiju zajedno sa sestrama i drugim brojnim hodočasnicima na putu prema Madridu. Time je u naš dan utisnut pečat najveće molitve, prvoga dana devetnice uoči liturgijskoga spomendana Probodenja Terezijina srca. Misa je bila na latinskome, hrvatskome i španjolskome‐ raznolikost povezana Duhom Svetim koji je veza jedinstva.

Ana i Josipa

Segovia 18. kolovoza

Šuškanje vreća, škripa dasaka, orkestar

budilica... Dočekali smo naše zadnje jutro u Albi de Tormes. Pospremivši svoje stvari uslijedila je radna akcija pospremanja

samostana gdje se mogao osjetiti duh našeg zajedništva. Naša avantura nastavila se putovanjem prema Segoviji koja je

PRILOZI

26

značajno mjesto karmelskoga sveca – Ivana od Križa.

Jutarnjom katehezom imali smo priliku obnoviti i nadopuniti svoje znanje o tom

značajnom svecu. Došavši na naše odredište, prvo smo posjetili crkvu u

sklopu koje se nalazi i grob svetog Ivana od Križa. Bio je dojmljiv prizor vidjeti nas

mlade kad smo kleknuli do groba i pomolili se. U kući duhovnih vježbi, u sklopu

samostana, proveli smo radionicu nakon čega smo bili pozvani na molitvu i

meditaciju prije Svete Mise. Vrijedno je

spomenuti i dojmljivi vrt koji se nalazi oko samostana, a u kojem još uvijek ima

cvijeća i drveća koji podsjećaju na vrijeme sv. Ivana. Ondje je i udubina u stijeni u koju

se volio skloniti taj karmelski mistik – da moli i razmatra ljepotu Božjega stvorenja. Slobodno vrijeme ispunili smo šetnjom

na vidikovac s kojeg se pružao pogled na dvorac Alcazar koji je inspirirao Walta Disneya za njegova djela.

A sljedeće naše odredište je Toledo...

Toledo ‐ Aranjuez ‐ Madrid

19. kolovoza

Nakon skromnijih uvjeta u Albi de

Tormes bilo je divno spavati u dobro uređenom karmelićanskom duhovnom centru u Toledu, u našem „predsjedničkom apartmanu“, kako smo mi to simpatično nazvali. Dan je započeo ukusnim doručkom, nakon kojeg smo se uputili prema Madridu.

Prije Madrida sudjelovali smo na katehezi i Svetoj Misi za hodočasnike hrvatskoga jezika u gradiću Arranjuez. S nama je bio naš pastir kardinal Josip Bozanić, blizak, vedar, pristupačan. Doživjeli smo ljepotu kršćanskoga

identiteta našega naroda na hodočašću putovima ovoga svijeta i vremena.

Nakon susreta s našim divnim sunarodnjacima, nastavili smo put do Madrida. Zadatak nam je bio podići naše ruksake. Dragi dečki su se ponudili obaviti taj zadatak, a cure su ostale čekati u busu. Red za podizanje tih ruksaka je bio vrlo dugačak. Čekalo se čak i 10 sati da bi se dobili ruksaci, ali uz nas je uvijek Bog koji nas čuva i spašava u takvim situacijama. Cure su izdaleka podržavale dečke i molile krunicu u busu kako bi sve prošlo što uspješnije. Bog nam je pomogao preko naših prijatelja volontera koji su već danima u Madridu na usluzi hodočasnicima, a nama su izišli ususret posebnom intervencijom. U ruksacima su se nalazile mnoge korisne stvarčice i knjižice kako bi snalaženje po Madridu bilo što uspješnije, te kako bi razumijevanje liturgije i križnog puta na španjolskom bilo savladano.


27

Svi zajedno smo se uputili prema mjestu na kojem se uživo prenosio križni put s Papom. Bilo je vrlo dirljivo gledati na velikom platnu mlade ljude kako zajedno nose križ na svojim leđima, a uz njih je još mnoštvo mladih, čak i starijih ljudi molilo i pratilo sve postaje. Zatim smo po

završetku križnog puta svi uz pjesmu i povike: „Ésta es la juventud del Papa! (Ovo je Papina mladež!)“, pozdravili našeg dragog papu Benedikta koji je prolazio ulicama Madrida u svom papamobilu. Teško je riječima dočarati to zajedništvo mladih ljudi, svi pričaju na različitim jezicima, a tako se savršeno razumiju i usklađeno kliču Bogu. Prvi put smo vidjeli Madrid i zapamtili smo ga takvog, punog mladih i radosnih ljudi koji slave Gospodina.

Brzo je pala i noć i vratili smo se u svoje prenoćište u Toledu. Lijep je bio osjećaj zaspati tu noć nakon svega što smo vidjeli i doživjeli toga dana. Martina Soldo

Toledo – Madrid 20. kolovoza

Nakon što smo se svi lijepo naspavali i

doručkovali, opet je došao red na pakiranje vreća za spavanje i ostalih stvari. Zatim smo imali Svetu Misu u crkvi u kojoj su sahranjena šesnaestorica karmelićana – mučenika građanskoga rata u Španjolskoj, beatificirana 2006. godine. U ovoj Svetoj Misi, kao i svakog dana, Isusovu prisutnost smo doživljavali snažnije zahvaljujući znakovitom mjestu, pjesmi, tišini, molitvi, zajedništvu i dojmljivoj propovijedi oca Dražena Marije. Na red je došao obilazak Toleda, nekadašnjeg kraljevskog grada poznatog po umjetniku El Grecu, a i po tome što je u njemu bio zatočen sveti Ivan od Križa. Posjetili smo katedralu, drugu po veličini u Španjolskoj. Ono po čemu nam je sigurno svima ostala u sjećanju i izdvojila

se iz mnoštva crkava koje smo posjetili je to što se u njoj nalaze djela velikih umjetnika Goye i El Greca. Nakon posjeta katedrale, imali smo slobodno vrijeme. Svi smo ga dobro iskoristili te se šetali po Toledu. Hodajući uskim ulicama Toleda pored starih kamenih kuća, tornjeva i crkava, može se osjetiti mističnost tog imperijalnog grada, a mnogi su iskoristili vrijeme i za kupovanje suvenira i ručak.

Došlo je vrijeme da napustimo Toledo i krenemo za Madrid. Stigli smo u Madrid i čekala nas je prava avantura. Pješačenje po madridskim ulicama i vožnja Metroom uz mnoštvo mladih ljudi iz raznih država sa svih strana svijeta svakako je bilo nezaboravno iskustvo. Na pitanje „¿Qué país?“, ponosno smo odgovarali „¡Croacia,

PRILOZI

28

Croacia!“ i vijorili našom zastavom. Došli smo pred aerodrom Cuatro Vientos. Bilo je zapanjujuće vidjeti toliko ljudi na jednom mjestu. Najviše me dojmilo pjevanje s Argentincima i Meksikancima. Fascinantno je pjevati istu pjesmu na više jezika. Shvatiš u takvom trenutku da nas Bog sve ujedinjuje, kako u pjesmi, tako i u molitvi i šutnji. Uz iščekivanje kad stiže Papa, svi smo zajedno molili krunicu i pjevali. Vjerujem da taj doživljaj nećemo nikad zaboraviti. Jedino što smo zaboravili tad bili su svi naši prohtjevi, nešto što bi nam inače bile smetnje i shvatili smo da je nama onako kako je i još dvama milijunima mladih ljudi oko nas. To nas je sve osnažilo. Tu jakost osjetili smo kad se naglo podigla oluja i kiša uz grmljavinu.

Isprva smo bili zbunjeni, no ubrzo smo se ojačali shvativši da je to bila sama Providnost. Naime policija veliku skupinu hodočasnika koji su imali akreditacije nije puštala na prostor aerodroma. Takvo je stanje trajalo još i kad je došao Sveti Otac te se činilo da se ne će promijeniti. Međutim, uslijed oluje koja je izgledala zastrašujuće policija je otvorila zaštitnu ogradu i povukla se te smo nesmetano ušli u prostor susreta s Kristovim namjesnikom, u prostor zajedništva, klanjanja Isusu i radosti.

Hvala Gospodinu koji nam je i tako pokazao koliko nas ljubi.

Martina Soldo


29

Madrid – Barcelona – Montpellier – Zagreb

20.‐23. Kolovoza

Ovaj ležerniji nastavak, prije kronološkog nastavka opisa događaja nudi još jedan opis upečatljivog događaja pred aerodromom Cuatro Vientos:

„Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi po Karmelu – pošto smo sve, od početka, pomno ispitali, naumismo i mi tebi, vrli Karmelofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega o čemu si možda nešto načuo...

...i napokon, stigosmo na odredište ‐ Cuatro Vientos. Fino, fino. Svatko od nas je bio spreman pričekati tih 5 – 10 min koliko smo prognozirali da trebamo čekati, kako bismo ušli na bdijenje. Svi nabrijani, a odjednom Dražen nešto počne prevoditi što Papa govori. Mnogi su sigurno pomislili zašto on to sad prevodi kada ćemo ionako uskoro ući. Jaka nas je vjera nosila tih dana. Čini se da su se isplatile silne molitve i promišljanja. Tako prođe neko vrijeme, a kapija još nije otvorena. Ovdje valja reći da čovjek često i ogladni, pa smo tako i mi. Nas par odlučnom

PRILOZI

30

odlučnošću sjede na pod i poče jesti. Kad ono, mi, ekipa s poda, a bilo nas je dosta, čujemo kako u našem dijelu čekalačke publike odzvanja pozdrav Gospi i to se čini kao da će past neka Krunica. Kada su nas sa neba počele gađat kapljice, bilo je sve jasno – došao je trenutak rada na vjeri. Vjetar, kiša, oluja, pomalo i nervoza, ali moramo priznati i velika doza strpljivosti! Sve to dovelo nas je do dna, ali neke i do prilike da se pokažu ljudima. Zbilja smo, gotovo svi, stražnjicom dodirnuli dno i pokrili se vrećama za smeće i kabanicama, ne vjerujući zašto se to baš sada događa. Čujemo prijenos. Papa ohrabruje mlade: „Bog vam s ovom kišom šalje obilje blagoslova“. To je zbilja malo podiglo atmosferu, no i dalje smo bili truli i bezvoljni, a ta trulost se sve više povećavala. E, ali što je to bilo?! Ograda koja nas je priječila prema Papi odjednom se na vrhuncu oluje srušila i mnoštvo mladih je ušlo tamo gdje te večeri nisu trebali ući. Zanimljivo. Mi smo nastavili sjediti na podu i razmišljati o blatu koje se najvjerojatnije stvara tamo, na sada otvorenom aerodromu. No, naše vođe nisu dopustile da trunemo. Ustali su i počeli držati ohrabrujuće govore: „Ako sada ne uđemo, možda ne ćemo nikad!“ ili „Ovo nam je jedina prilika!“ ili „Mladi, ustanite!“ ili „God has a dream!“ ili „Ja znam da Bog za mene ima put!“. Nakon toga se ustalo još i mnoštvo drugih pojedinaca koji su poticali ljude oko sebe da se pokrenu. I naravno, ljudi su počeli shvaćati da se Bog pobrinuo da uđemo na bdijenje, bez obzira na to što su organizatori predvidjeli 1 000 000 ljudi, a na Cuatro Vientosu ih je bilo 2 000 000. Ustali smo i krenuli. Neki su se nećkali, ali su svi ubrzo stali na noge.

Bili smo smješteni u vrlo dobrom polju. Dosta blizu Pape i moglo se vidjeti kako Papa ne želi odustati od bdijenja. Bdijenje nas je smirilo i čvrsto vjerujem da se mnogima u ovim brzim događajima toliko povećala vjera i umor da su mirno zaspali, ne sumnjajući u to da nas Bog čuva, tada već neprimjetnim kapljicama ili čak samo laganim povjetarcem. Za one koji nisu pozaspali, ovaj trenutak je svakako bio vrlo inspirativan. Buđenje pod vedrim nebom. Priprema za Svetu Misu i doček Pape tijekom kojega smo na ekranu vidjeli koliko nas zapravo ima, a to iz naše perspektive nismo mogli ni pomisliti. Misa je održana na, većini nepoznatom, španjolskom jeziku, ali zahvaljujući našem dragom Velimiru mogli smo ju pratiti prevedenu na hrvatski jezik. Pjesme su nas posebno oduševile, sve je zvučalo jako svečano. (GLOORIA, GLORIA IN EXCELSIS DEEOOOO!!!).

Misa je završila otprilike oko dvanaeste ure te smo se polako, izgubljeni u masi, počeli primicati izlazu sa aerodroma. Eugenija je ozlijedila gležanj pa smo ju nas četvorica kršnih momaka nosili u panoramski razgled Madrida. Toliko nam se svidjelo što su nam se svi micali s puta


31

dok smo na „savršenom“ španjolskom izvikivali „Paso“ (ili tako nešto) da već razmišljamo kako ćemo u Rio de Janeiru izabrati najmanju curu i nositi ju da bi bili brži :) Tu smo se razdvojili od ostatka ekipe koja nije imala prednost prolaska te je zapela u gužvi i do busa došla kad smo mi već i fini ručak pojeli. Nakon toga odlazimo do prelijepoga parka „Parque del Buen Retiro“ u središtu Madrida i od tamo krećemo u pustolovinu razgledavanja grada. Razbijamo se u manje grupe kako bi svatko mogao razgledavati što ga volja. Nakon što smo kvalitetno iskoristili pružena nam 3 sata (neki razgledavajući znamenitosti, neki dućane, neki jelovnike, …), nastavljamo naš hodočasnički put, idemo za Barcelonu. O tom putovanju ne možemo baš puno govoriti, jer smo svi većinu puta prespavali, osim na početku dok smo slušali nekoliko nesvakidašnjih i lijepih svjedočanstava. Oko 6:30 probudila nas je buka, ali smo nakon nekoliko sekundi shvatili da je to zapravo br. Dražen koji nas poziva na molitvu. Koliko god se trudili moliti, jedva smo proizvodili zvukove, a vrhunac je bio kad je Dražen zapjevao. Bilo je i drugih koji su pokušavali zapjevati, ali i oni najhrabriji su uspjeli proizvesti najviše jedan ton koji je više zazvučao kao vapaj upomoć nego kao pjesma. Molitva završava i odlazimo na ogromnu pješčanu plažu usred Barcelone. Koji užitak… More, nakon 10 dana pustinje. Lagano se upućujemo u šetnju gradom prije odlaska do katedrale Sagrada Familia. Tamo imamo Svetu Misu i nakon nje razgledavanje veličanstvene bazilike. Dokaz da i moderne crkve mogu biti lijepe. Nastavljamo put prema Zagrebu. Sljedeća postaja je Montpellier. Duhovni

voditelji su nam kao i inače pripremili super program u superbusu. Zadatak nam je bio napisati svoju knjigu života, tj. svoju autobiografiju, ali ne onu običnu, suhoparnu, već autobiografiju našeg odnosa s Bogom i bližnjima, autobiografiju našega rasta (i padova) u vjeri. To nas je zaokupilo na duže vrijeme. Oni hrabri među nama kasnije su se odlučili svoje remek‐djelo podijeliti s ostalima. U Montpellier stižemo u kasnim popodnevnim satima i na već poznate podove postavljamo podmetače i vreće za spavanje. Večeramo pizze zahvaljujući dragim vođama, te nakon toga odlazimo u šetnju gradom. Mali studentski gradić na jugu Francuske ugodno nas je iznenadio. Pun starih i očuvanih ulica i građevina, a isto tako mlad, živ i zanimljiv. Jednostavno rečeno – Montpellier je grad koji ima dušu. Umorni od hodanja i dobrih doživljaja, zaspali smo ko bebe.

Posljednjega dana našeg hodočašća

Euharistiju smo slavili u gotičkoj crkvici gostoljubive braće karmelićana u Montpellieru. Proslijedili smo prema Zagrebu, sabirući dojmove, prebirući u srcu događaje, produbljujući poznanstva i ispunjajući srca zahvalnošću. Stigli smo 23.

PRILOZI

32

kolovoza rano ujutro, puni blagoslova, snažnije ukorijenjeni u Kristu i učvršćeni vjerom, ojačani snagom Duha Svetoga da naviještamo Isusa Krista, našega brata i spasitelja. Na to nas je i Papa pozvao dajući nam misionarski križ za novu evangelizaciju. Za to djelo mnogi su od nas opremljeni i zaštitom škapulara koji trajno podsjeća na prisnost odnosa s Majkom...

Ovom prilikom od srca zahvaljujemo svima koji su nas podržavali molitvom, ohrabrenjem, mišlju.

Osjetili smo to i puno nam je značilo. Zahvaljujemo zajednici Karmelićanki Božanskoga Srca Isusova i zajednici braće Karmelićana, poduzeću „Graditelj svratišta“ i ostalim dobročiniteljima. Hvala svima koji ste pratili našu pustolovinu, hvala Darku koji ih je postavio na našu web stranicu. Bili ste i ostajete u našim molitvama. Gospodin vam uzvratio, barem stostruko :)

Vaša karmelska mladež sa svojim

animatorima

POČETAK NOVICIJATA I PRVI ZAVJETI

U četvrtak, 8. rujna 2011. g. na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije u samostanu Gospe karmelske u Krku, za vrijeme Jutarnjih pohvala u 07:15 naši dotadašnji postulanti: Milan Kuzminac (Laćarak, Srbija), Mario Kralj (Oroslavje), Marko Anišić (Sombor, Srbija), Ante Škugor

(Šibenik), Vatroslav Krešić (Požega), Damjan Pašić (Bački Monoštar, Srbija), Tihomir Radan (Split), Marko Marinović (Split), Joško Purko (Split), Mario Karlović (Odžak, BiH) obukli su karmelsko redovničko odijelo i započeli vrijeme


33

novicijata, koje će trajati dvanaest mjeseci. Novicijatom otpočima život u karmelskom redu i ima za cilj da novak bolje upozna

božanski poziv, karizmu i duhovnost Karmela, da iskusi stil života Reda, a također i da se provjere njegove odluke i prikladnost. Kao što je to u Karmelu običaj prilikom oblačenja, novaci su izabrali redovnička imena i prezimena: br. Milan Benedikt od Anđela čuvara, br. Mario Ivan od sv. Mihaela Arkanđela (Kralj), br. Marko Petar od sv. Male Terezije (Anišić), br. Joško od Srca Isusova i Marijina, br. Ante od Gospe van Grada, br. Vatroslav od Krista na Križu, br. Damjan Marija od Majke Božje Karmelske, br. Tiho od Kraljice Mira, br. Marko od Bezgrješnog Začeća (Marinović), br. Mario od svete Rite (Karlović).

Istog dana za vrijeme Svete Mise u 11:00 sati naši dotadašnji novaci (2010./11.): br. BOŠKO od Bezgrješnog začeća BDM i sv. Josipa, br. ALEN od Isusa i Marije, br. VEDRAN od Isusovih rana i Bezgrješnog Srca Marijina, br. DAMIR od Presvetog Srca Isusova i Marijina i br. VITOMIR od sv. Ivana Krstitelja položili su svoje prve redovničke zavjete u ruke o. Antonia Maria Čirka, prvoga provincijalnog savjetnika, opunomoćenika o. Provincijala. U prigodnoj propovijedi o. Antonio

govorio je o smislu i značenju redovničkog života i zavjetovanja te o problemima i mentalitetu suvremenog svijeta koji je izgubio smisao za Boga te ne može razumjeti redovništvo i život po evanđeoskim savjetima. Otac Antonio je naglasio da cilj redovničkog života nisu zavjeti nego nasljedovanje Krista, a zavjetovanje evanđeoskih savjeta nam pomaže ostvarenju tog cilja i radikalnijem nasljedovanju. Po zavjetima trebamo se suobličavati Kristu, siromašnom, čistom i poslušnom, i tako biti njegovo lice u svijetu u kojem živimo. Obredu zavjetovanja‐ osim konventualne

braće iz samostana u Krku i o. Antonia Maria Čirka, te roditelja i rodbine naših zavjetovanika ‐ nazočili su o. Dražen Marija

PRILOZI

34

Vargašević, magistar postulanata, o. Stjepan Vidak, magistar bogoslova, o Ante Stantić, o. Branko Zebić, splitski prior, fra Vice Blekić, TOR, vlč. Robert Zubović, krčki župnik, Josip i Tea Živković (poglavarica

Svjetovnog karmelskog reda iz Zagreba) te naši aspiranti iz Remeta. Po završetku Svete Mise (i zavjetovanja)

uslijedilo je čestitanje zavjetovanima i fotografiranje, a potom i zajednički objed u blagovaonici samostana.

ZEMALJSKI ROĐENDAN SLUGE BOŽJEGA O. GERARDA U REMETAMA

U nedjelju 18. rujna u Remetama je

obilježen dan Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Ovaj dan vezan je uz zemaljski rođendan o. Gerarda (16. rujna 1876.) i na razini HKP sv. o. Josipa upriličuje se kao spomen na svetački trag karmelićanskoga kandidata za oltar.

Svetu Euharistiju predslavio je vicepostulator kauze o. Mato Miloš uz koncelebraciju bivšeg vicepostulatora o. Ante Stantića, remetskoga župnika o. Ante Kneževića, o. Vjenceslava Miheteca i o. Zlatka Pletikosića. U prigodnoj homiliji o. Mato obilno je navodio misli Sluge Božjega, koje s jedne strane odišu izvanrednom jednostavnošću i neposrednošću, a s druge strane, mističnom dubinom i žarom. O. Mato je istaknuo proročku ulogu Sluge Božjega o. Gerarda u njegovom 55‐godišnjem

djelovanju među vjernicima u karmelićanskoj crkvi u Somboru. Poput proroka Izaije on je poticao i odgajao vjernike da traže Gospodina dok se može naći. O. Gerard je živio i svojim životom svjedočio Pavlovu misao: „Meni je živjeti Krist!“, sav Kristov, sav za duše. Tumačeći evanđeoski odlomak o radnicima u Gospodarevu vinogradu, propovjednik je istaknuo o. Gerarda kao poniznoga slugu u vinogradu Gspodinovu, koji nije štedio života ni zdravlja da svoj svećenički i redovnički život uloži u vinograd Gospodnji, za duše.

Na kraju Mise, o. Ante Stantić predstavio je vjernicima važnost lika i duhovnog nauka Sluge Božjeg o. Gerarda, mistika našeg vremena (vidi prilog na kraju). Misu je glazbeno obogatio župni crkveni zbor, a za liturgijsko posluživanje pobrinuli su se karmelski sjemeništarci.


35

Nakon liturgijskoga slavlja vjernici su ispred crkve mogli nabaviti razne suvenire

o Sluzi Božjemu o. Gerardu.

Izjava o rukopisima SB. Gerarda Stantića (Dan o. Gerarda u Remetama, 16. rujna 2011.) o. Ante Stantić, OCD

Od 1985. godine nadvijam se nad brojnim rukopisima sluge Božjega oca Gerarda pa

dozvolite da vam, ukratko, priopćim nešto od mojih saznanja i zaključaka, koji su aktualni i danas za kršćane i ne samo za kršćane!

1. Kad je bio otvoren proces Sluge Božjega bio je prisutan generalni postulator koji je akreditiran kod sv. Stolice za promicanje postupaka slugu i službenica Božjih iz Karmeskoga reda za njihovo proglašenje svetima. Kad je vidio brojne rukopise sluge Božjega oca Gerarda na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i latinskom jeziku, reče mi: „Znaš, nisu svjedoci u postupku jednog sluge Božjega koji otkrivaju lik i poruke jednoga kandidata za oltar nego njegovi rukopisi''! Meni je to bilo jasno ali sam, u tom trenutku, mislio: „Pa ja valjda poznajem osobno oca Gerarda jer sam s njime živio par godina...“

2. Međutim kad sam počeo proučavati i analizirati Gerardove brojne rukopise čudom sam se čudio jer sam otkrio da on nije samo sveto živio nego da je on pisac o temama kršćanskoga duhovnog života o kojima, pod našim podnebljem, nitko prije njega nije pisao na tako originalan i pristupačan način. Tvrdim da je originalan u životu, pisanju i propovijedanju, jer crpi iz izvora Božje Riječi i učenja velikih učitelja Crkve, Terezije Avilske, Ivana od Križa i Male Terezije. Crpeći iz učenja spomenutih učitelja Crkve Gerard je nastojao ne samo biti svet, nego, na temelju učenja spomenutih učitelja Crkve, učiti vjernike višenacionalne zajednice u Somboru kako osmisliti svoj kršćanski život da bi se oslobađali od sebeljublja, od egoizma, koji su uzrok nepoštenja, nepravdi, izrabljivanja čovjeka po čovjeku i drugih poroka, koji nagrizaju život u međuljudskim odnosima, u suživotu nacija i vjeroispovijesti.

3. Program kršćanskog života kojega on nudi aktualan je, posebno danas, kad uskoro ulazimo u europsku Uniju. Potrebno nam je stoga mnogo poštenja, borbe za autentičnu slobodu i, dosljedno tome, zauzetosti u očuvanju svojih kršćanskih korijena. Tako možemo pridonijeti našim narodnim vrjednotama i općem duhovnom dobru Europe koja, nažalost, pomalo „iskorjenjuje“ svoje kršćanske korijene! Gerard nam na tome putu nudi vrjednote duha u vrlo pristupačnom obliku, ističem to još jednom! Ulaskom u europsku Uniju sigurno nam neće pasti „mana s neba'', ali ako unesemo naše kršćanske tekovine u Europu i pri tome osuvremenjujemo i unosimo konkretne upute našega Sluge Božjega u život, u sredinu u kojoj živimo, zašto ne bismo mogli pridonijeti duhovnom kršćanskom dobru Europe, onako kako smo znali sačuvati kršćanske vrjednote kada su nas, stoljećima, pritiskala turska osvajanja?!

4. Molimo stoga za proglašenje svetim našega Sluge Božjega, onako kako to znaju moliti Talijani. Kad umre netko na glasu svetosti Talijani znaju, s puno vjere, moliti, preporučiti im se. Primjerice: moliti da po zagovoru određenog sluge Božjega neizlječivi bolesnici ozdrave. Bog na žarke molite i molitve pune vjere odgovori čudesima. Nastojmo ih u tome nasljedovati kako bi naš Sluga Božji, a i drugi sluge i službenice Božji hrvatskoga naroda, činili čudesa, bili proglašeni svetima i tako bili ne samo naši zagovornici kod Gospodina, nego nam

PRILOZI

36

pomogli pobijediti sve natruhe sebeljublja i egoizma koji su izvor svake nepravde i izrabljivanja čovjeka po čovjeku!

SUSRET BIBLIČARA U REMETAMA

Dvojica profesora biblijskih znanosti iz Njemačke sastala su se 27. rujna 2011. u Karmelskom samostanu Majke Božje Remetske sa skupinom hrvatskih bibličara iz Zagreba. Karl Wilhelm Niebuhr sa Sveučišta u Jeni, evangelički pastor, i Tobias Nicklas, sa sveučilišta u Regensburgu, katolik, članovi su međunarodnog udruženja novozavjetnih bibličara Society for New Testament Studies, i voditelji njegove sekcije za Istočnu Europu pod nazivom Eastern Europe Liaison Committee. Nalaze se na putu za Beograd, gdje će ‐ na poziv kolega bibličara s Pravoslavnog teološkog fakulteta ‐ održati prve kontakte uživo radi organizacije međunarodnog i međukonfesionalnog simpozija 2013. godine na temu Duha Svetoga. Prije toga sastali su se u Ljubljani sa slovenskim bibličarima, gdje im je domaćin bio Matjaž Krašovec, a u Remetama su s hrvatske strane bili Božo Lujić, Mario Cifrak, Darko Tepert, Dario Tokić sa Sveučilišta u Zagrebu i provincijal hrvatskih karmelićana Vinko Mamić, doktorant na Gregoriani koji će 2. prosinca u Rimu braniti svoju doktorsku disertaciju.

Gosti iz Njemačke najprije su se kratko osobno predstavili, kao i sekciju koju predstavljaju, a koja ima za cilj pomagati razvoj biblijskih znanosti među svim kršćanskim konfesijama u zemljama koje su donedavno predstavljale politički prostor Istočne Europe, koji je u svoje vrijeme bio ideološki nesklon vjerskim pitanjima. Svoju pomoć pružaju u okviru triju glavnih projekata: (a) osnivanje znanstvenih knjižnica, (b) podupiranje programa koji promiču studiranje Biblije, (c) organiziranje znanstvenih simpozija radi povezivanje bibličara s europskog istoka i zapada, i kojih je do sada pet organizirano, posljednji u Minsku 2010. Susret u Remetama, kao i onaj prethodni u Ljubljani ima dvostruku svrhu: (a) uspostaviti kontakt i upoznati se osobno s kolegama predavačima bibličarima, (b) obavijestiti o slijedećem simpoziju 2014. u Beogradu.“„

Potom su prisutni upoznali njemačke kolege sa situacijom na području bilblijskog podučavanja u Hrvatskoj, te na njihov upit rekli po nekoliko riječi o vlastitim znanstvenim aktivnostima. Što se simpozija tiče, inicijativa je potekla od beogradskih kolega bibličara. Tema je široko postavljena o Duhu Svetome, a obrađivat će se pod novozavjetnim vidom, patrističkim i liturgijskim u onome dijelu koji se oslanja na novozavjetne tekstove. Predavači i konkretni naslovi predavanja još nisu određeni, a osim predavača iz zemlje domaćina, uvijek se nastoji dobiti i predavače iz susjednih zemalja, vodeći


37

računa da i različite konfesije budu zastupljene radi dobivanja što šire perspektive gledanja na temu. Ideja nije pomirivanje stajališta, naroda ili pojedinaca, nego otvaranje mogućnosti za uzajamno obogaćivanje različitim pogledima koja su svojstvena pojedinim tradicijima. Predavanja su kraćeg trajanja s diskusijama u plenumu i skupinama, uz seminare. Posljednji je simpozij bio sav na engleskom, ali se diskusije odvijaju u jezičnim skupinama. Na simpozij u Beogradu, osim dosad navedenih zemalja

dolaze zasigurno i sudionici iz Grčke, Bugarske i Rumunjske i drugih zemalja, između ostalog i zato da se izbjegnu konotacije bivše državne zajednice.

Na prijedlog kolege Lujića, uzet će ozbiljno u razmatranje mogućnost da za vrijeme trajanja simpozija u Beogradu jedan dan bude upriličen izlet za sudionike u drugi crkveni i mentalni kontekst, npr. u Đakovo, zbog čega će stupiti u kontakt s dekanom tamošnjeg fakulteta.

SVEČANA PROSLAVA SVETKOVINE SV. MIHOVILA ARK. NA KAMENU

U sklopu devetnice u čast sv. Mihovila Ark. na Kamenu, zadnje večeri devetnice, u srijedu 28. rujna 2011. održan je već tradicionalni, petnaesti po redu, koncert duhovne glazbe.

Izvođači su bili ovim redom: VIS

Gabrijel i VIS Mihael (voditelj Mate Pocrnjić); Mješoviti zbor i Pučki pivači župe Kamen (voditelj Josip Terze) i gost večeri Mješoviti župni zbor iz Žrnovnice (voditeljica s. Roza) koji je pjevao i u misnom slavlju te večeri.

PRILOZI

38

Posebno smo bili počašćeni dolaskom našeg provincijala o. Vinka Mamića. Kao i prethodnih godina, uz blagdan sv. Mihovila splitsku zajednicu posjetio je br. Stipo Doboš ocd iz Sombora. Slavlje je uzveličao i župnik iz Žrnovnice don Luka Jozić, nanovopotvrđeni ravnatelj O.Š. Kamen‐Šine gosp. Bože Ujević sa osobljem iz uprave škole i drugi uglednici sa Kamena i Šina.

Nakon koncerta u dvorani Mjesnog odbora na Kamenu mještani su pripremili domjenak za sve izvođače i druge uzvanike.

Na samu svetkovinu sv. Mihovila Ark. zaštitnika župe Kamen blagdan, svečanu procesiju po starom dijelu Kamena i misno slavlje na predslavio je o. Vinko Mamić, u koncelebraciji sa svojom subraćom svećenicima župnikom o. Brankom Zebićem i o. Đanijem Kordićem OCD. Službu ispovjenika te večere vršio je, u najvećoj mjeri, o. Smiljo Brnadić OCD. Uz spomenutog br. Stipu, na slavlju je

sudjelovao br. Vladimir Vuković iz samostana sv. Ilije sa Buškog jezera, te trojica splitskih bogoslova Domagoj Jelača, Toni Šinković i Ivan Marić. Pod ravnanjem Josipa Terze, pjevao je Mješoviti zbor župe Kamen.

O. Provincijal je osobito naglasio važnost svake naše riječi koja je ujedno i djelo po uzoru na Božju riječ koja je stvarateljska. Zahvaljujući svima istaknuo je potrebu dostanog i doličnog liturgijskog prostora kojeg ova župna zajednica zaslužuje. Naime velika većina vjernika pratila je Euharistiju sa prostora oko crkve.

Nakon misnog slavlja o. Provincijal je izložio Presveti Oltarski Sakrament vjernicima na poklon. Naime, u župnoj crkvi na Kamenu, svakog četvrtka nakon večernje Mise, izlaže se Presveto i ostaje kroz noć, te petak cijeli dan (takozvano 24 – satno klanjanje u župi).

OBJAVLJENA KNJIGA „FORMACIJA REDOVNIKA BOSONOGIH KARMELIĆANA ‐ RATIO INSTITUTIONIS“

Na hrvatskom jeziku je iz tiska izašla knjiga „Formacija redovnika bosonogih karmelićana – Ratio institutionis“. Nakon uvoda i Proslova, knjiga se dijeli u dva glavna dijela: „I. Zadaća formacije“ i „II. Faze formacije“.

Prvi dio se sastoji od pet poglavlja: „Poziv za Karmel i specifični rad“, „Živi proces“, „Osobe koje sudjeluju u formaciji“, „Prepoznavanje zvanja“ i „Pastoralno promicanje zvanja“. Drugi dio ima četiri poglavlja: „Postulat“, „Novicijat“, „Studij“, te „Specijalizacija i trajna formacija“. Na kraju slijedi „Opći zaključak“. Premda su odgojitelji,


39

zahvaljujući poznavanju stranih jezika na kojima je bio objavljen, i dosad primjenjivali programe i načela ovog kvalitetnoga formacijskog priručnika, odsad će on biti dostupan i onima koji se ne služe stranim jezicima, dakle svim hrvatskim čitateljima. Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa je, osobito u zadnje vrijeme, obdarena lijepim brojem kandidata, postulanata i novaka. Zahvalna Bogu za dar zvanja, HKP objavljivanjem ovoga zrelo i odmjereno postavljenog priručnika želi staviti naglasak ne samo na broj zvanja, na kvantitetu, nego i na kvalitetu odgoja u autentičnom duhu Karmela, kako bi se prevencijom i

objektivnim kriterijima formacije sadržanim u dokumentu izbjegla eventualna subjektivna pretjerivanja u raznim pravcima te očuvao aktivno‐kontemplativni identitet muške grane karmelskoga reda („Actio et contemplatio“).

Hrvatski prijevod ovoga značajnoga priručnika za karmelićanske odgojitelje i odgajanike načinio je Marjan Tokić, knjigu je uredio o. Jure Zečević, a objavila su je na točno stotinu stranica „Karmelska izdanja“ (KIZ) kao drugu knjigu niza „Formacija“.

U ŽUPI NA KAMENU SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. MALE TEREZIJE

Kamen, 1. 10. 2011. Već tradicionalno na Kamenu svečano se slavi blagdan sv. Male Terezije, kada blagoslivljamo djecu i ruže. Tom prigodom župna crkva i njen okoliš najviše ožive radosnim dječjim glasovima.

Misno slavlje i blagoslov djece predvodio je župnik o. Branko Zebić, a za orguljama je bio o. Smiljo Brnadić. S ovim danom u župi ujedno počima i

listopadska pobožnost u kojoj je naglašena molitva Gospine krunice.

Ovom prilikom se spominjemo da su trojica braće karmelićana o. Ivan Keravin (sad već blagopokojni), o. Jakov Mamić i br. Andrija Varga stigli u Split na na Šine na blagdan Male Terezije na večer 1.10.1975. godine i uselili su se u peterosobni stan u ulici Put Kave br. 31., a stanodavac se zvao Mate Čota.

PRILOZI

40

BOG NIJE PRESTAO POZIVATI

Od 7. do 9. 10. 2011. Remete (Zagreb) Karmel Majke Božje Remetske imao je radost ponovno otvoriti svoja vrata i ponuditi mladićima u traženju njihovoga životnog puta iskustvo dvoipoldnevne duhovne obnove u ozračju samostanskoga života. Od 7. do 9. listopada u Duhovnom centru sv. Ivana od Križa boravili su i s karmelićanima molili, promišljali, razgovarali i družili se trinaestorica mladića: Krešimir, Jurica i dvojica Tomislava iz sjeverne Hrvatske; Vladimir, Ivica i Ivan iz Slavonije; Mario, Ivan, Mate i Željko iz Splita i Darko iz Livna. Uz njih su, već kao mladi domaćini, sudjelovali karmelski aspiranti Mate, Petar, Marinko i dvojica Ivana. Domaćin je bio o. Vinko, a animatori oci Mato, Zlatko P. i Dražen M.

Na početku je mladićima predstavljen cilj „Vikenda u Karmelu“: proživjeti vrijeme u Božjoj prisutnosti, upoznati Karmel i

promisliti o svome pozivu. „Želimo vam biti na pomoći da spoznate Božju volju za vaš život i odvažite se izvršiti ju“, istaknuo je o. Dražen Marija. O. Mato je srdačno i realno govorio o zdravoj kršćanskoj duhovnosti i životnim opredjeljenjima. Iz bogatoga životnog iskustva i s motrišta teološko‐duhovnih spoznaja osvjetljavao je današnje vrijeme, obilježja mladenaštva i otajstvo Božjega poziva – kako bračnoga, tako onoga na posvećeni život i svećeništvo. Prvu večer obilježila je dojmljiva predstava u izvedbi karmelskih aspiranata: „Ukorak s Terezijom“. Mladenačka lutanja i odluke obnoviteljice Karmela svete Terezije od Isusa predstavljeni su u njihovim dodirnim točkama s traženjima i opredjeljenjima današnje mladeži. Spasitelj i prijatelj Isus jasno je zasjao kao Put i najbolji izbor.

Prvoga dana obnove obilježen je spomendan Blažene Djevice Marije od


41

Krunice, a drugi, subotnji dan, protekao je tradicionalno marijanski. Bila je to prilika staviti se u Gospinu školu: kako promatrati otajstva Isusova života, kako biti uz Isusa u snazi vjere, kako ostati na nogama čak i podno križa? Pjevani „Salve Regina“ u svetištu Zagovornice Hrvatske sudionicima je omogućio okusiti uzvišeni trenutak sinovske odanosti Majci i Uresu Karmela.

Između ostaloga o. Mato živo je

predstavio lik časnoga brata Anđelka, hrvatskoga karmelićanina koji je čak pedeset godina proveo kao misionar u Bagdadu. Vrativši se u Hrvatsku vrijeme je provodio u trajnome čitanju i razmatranju Svetoga Pisma i jednostavnome stolarskom poslu, a sve to u izrazitom duhu siromaštva i radosne pokore. Imajući u vidu primjer brata Anđelka, kao i druge svijetle primjere časne braće u povijesti Karmela na našim prostorima, o. Mato potaknuo je one mladiće koji u sebi osjećaju karmelski poziv da uzmu u obzir i poziv časnoga brata. „Oni, premda ne ostvaruju specifični apostolat prezbitera, u punini sudjeluju u karmelskome životu. Karmel je i nastao kao laički red te su braća oduvijek bila pravi blagoslov zajednica“, istaknuo je o. Mato.

O. Provincijal je, predslaveći nedjeljnu Euharistiju, u homiliji istaknuo da uzrok krize duhovnih zvanja nije to što bi Bog prestao pozivati. On sigurno Crkvi poziva pastire koji su joj potrebni. Taj poziv poziv je na duboko zajedništvo s Bogom koje je predstavljeno slikom svadbe koja je prisutna i u iskustvu sv. Terezije od Isusa. Na radost te svadbe Bog i danas poziva mnoge te očekuje spremni i iskreni odgovor, dostojan veličine milosnoga dara.

Tijekom duhovne obnove mladići i animatori su imali prilike razmijeniti svoja životna i pozivska iskustva u ozračju povjerenja. I za vrijeme klanjanja, ali i za vrijeme šetnje i bratskoga razgovora osjećala se Isusova i Marijina prisutnost koja je mladiće međusobno povezivala i osvjetljavala njihova iskustva te ih bodrila za nastavak životnoga puta.

U nedjelju popodne, programu su se pridružili i karmelski bogoslovi, među kojima su trojica u neposrednoj pripravi za svečane zavjete. Gospi od kamenitih vrata na koncu smo izručili sadašnjost i budućnost svih sudionika, vjerujući da će razbuđena snaga milosti u njihovim životima polako ploditi odvažnim opredjeljenjima za Gospodina Isusa.

Mladići su otišli zahvalni, ne zaboravljajući one koji su im omogućili ovo iskustvo a nisu bili u prvom planu.

Evo jednog svjedočanstva sudionika:

Božji blagoslov i pozdrav svima. Prošli vikend u Karmelu na Remetama sam doživio vrlo duboko i milosno. Prije nisam imao prevšie kontakata s karmelićanima ali mi je Karmel uvijek bio nekako posebno privlačan. Moram priznati da sam dobio više nego što sam očekivao. Ne znam odakle početi. Od predobrog prijema i

PRILOZI

42

programa (ni hrana nije bila loša, štoviše, he, he) do smirenih i radosnih redovnika i sjajnih mladih ljudi. Program je bio odlično koncipiran. Molitva, predavanja (nagovori), predstava, film, klanjanje, korska molitva, Euharistija... a posbno su me se dojmila predstavljanja sa svjedočenjem o životu i pozivu i redovnika i nas tražitelja Božje volje za svoj život. Nisam se iznenadio karmelićanima, ali su me pretekli u očekivanju jer su doista jaki. Prije svega normalni, jednostvani, uravnoteženi, a opet onako mangupski simpatični i otvoreni. Vjerujem da bi se mnogi iznenadili koliko različitih ljudi žive zajedništvo iste karizme. Ipak, najveće iznenađenje su mi bili mladi koji su došli poput mene na iskustvo karmelske duhovnosti i mladi koji su tek ušli u Karmel

kao aspiranti, ponajviše oni od 18, 20 godina koji su pokazali da su duhom debelo ispred mnogih ljudi s većim životnim iskustvom. Vidi se da Duh puše kako hoće, kada hoće i kome hoće ;)

Kakva god dolazila teška vremena za Crkvu i svijet, ako takvi mladi ustraju u duhovnom pozivu, svijet ima nade :) Bog očito ima odgovor na svako vrijeme. Hvala mu na tome i na onome što sam dobio na ovom susretu. Vjerujem da je Bog za mene učinio što je trebao a ostalo je na meni. Rekao bih najjednostavnije: „Našao sam Biser“ :)

Krešimir Ostale komentare čitajte na

http://karmel.hr/web/novosti/2011/novosti64.html


43

IZ VOJNOG ORDINARIJATA

Tradicionalno hodočašće HRZ i PZO‐a

Gospi Remetskoj Četvrtak 09. 06. 2011.

Pripadnici HRZ‐a i PZO‐a i ostalih

postrojbi s područja vojne kapelanije „Sv. Petra i Pavla“, hodočastili su u svetište Majke Božje Remetske. Hodočasnici su prešli put od zagrebačke katedrale do Remeta tragom zagrebačkih kardinala bl. Alojzija Stepinca i Franje Kuharića. Misno slavlje u Remetama predvodio je vojni kapelan HRZ i PZO‐a, o. Viktor Grbeša, OCD. u koncelebraciji s vojnim kapelanima o. Ivanom Magdićem i vlč. Željkom Volarićem. Prigodnu homiliju hodočasnicima uputio je vojni kapelan Počasno –zaštitne bojne i dekan zagrebačkog dekanata o. Zdravko Barić.

Hodočasnici su nakon Sv. Mise pobliže upoznali povijest svetišta.

Dan vojne kapelanije sv. Petra i Pavla

Srijeda, 29. 06. 2011.

Svečanim euharistijskim slavljem obilježen je Dan vojne kapelanije „Sveti Petar i Pavao“ u Zapovjedništvu HRZ‐a i PZO‐a u Velikoj Gorici. Slavlje je predvodio vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u zajedništvu s vojnim kapelanima: o. Viktorom Grbešom, vlč. Slavkom Rajićem, o. Ivanom Magdićem, o. Zdravkom Barićem i Josipom Rožmanom, župnikom iz Velike Gorice. Na misi su nazočili: načelnik stožera zrakoplovstva brigadni general Ivan Konc, zapovjednik baze brigadir Darko Brajković, generali: Josip Čuletić, Viktor Koprivnjak i Vlado Bagarić, pripadnici

PRILOZI

44

MUP‐ovog Odjela za suradnju s Vojnim ordinarijatom zajedno s načelnikom PP Pleso Gordanom Vlahovićem i brojni časnici, vojnici i osoblje baze.

Djelatnici HRZ‐a i PZO‐a hodočastili u Ludbreg

Četvrtak, 15. 09. 2011.

Hodočašće u ludbreško svetište

Predragocjene Krvi Isusove započelo je u 10 sati klanjanjem pred relikvijom presvete krvi Isusove. Zatim je uslijedila pobožnost križnog puta, a nakon toga hodočasnici su se uputili u Varaždin gdje su posjetili samostan uršulinki. Svetu Misu u samostanskoj crkvi predvodio je vojni kapelan o. Viktor Grbeša, OCD. Ispraćaj osmog hrvatskog kontingenta u

misiji KFOR

U mirovnu operaciju NATO‐a KFOR (Kosovo Force) na Kosovu, danas, 21. rujna 2011. godine, upućen drugi dio snaga osmog hrvatskog kontingenta na razdoblje do sedam mjeseci. Osmi kontingent OSRH sastoji se od 20 pripadnika OS RH, većinom iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne

obrane s dva transportna helikoptera Mi ‐ 171 Sh, te stožernog narednika iz Zapovjedništva za potporu koji će biti angažiran na poslovima logističkog dočasnika, NEP (Nacionalni element potpore). Ostali dio snaga 8. kontingenta bit će upućen u područje operacije. Zapovjednik 8. HRVCON‐a u mirovnoj operaciji KFOR je bojnik Marijan Skorija. Temeljna zadaća hrvatskog kontingenta u mirovnoj operaciji KFOR na Kosovu je prevoženje ljudi i tereta, a kontingent se sastoji od tri posade helikoptera, zrakoplovno‐tehničkog tima za održavanje i nacionalnog elementa potpore, te dva transportna helikoptera Mi‐171Sh.

Vojni kapelan HRZ‐a i PZO‐a o. Viktor Grbeša je na sve zazvao Božji blagoslov, da uz Božju pomoć dostojanstveno izvrše svoju misiju i da se po okončanju zadaće svi sretno vrate svojim obiteljima.


45

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

ZAGREB‐ REMETE

Draga braćo i sestre, u novome broju Karmelskog vjesnika prvo bih se na poseban način želio spomenuti našega brata iz remetske zajednice, o. Đure Filipovića, koji je 19. kolovoza doživio moždani udar. Trenutno se nalazi u toplicama, na oporavku, te ga stavljam u vaše molitve. Od ostalih zbivanja, navodim da smo imali naš prvi samostanski kapitul u novom trogodištu, na kojem je nazočio i naš o. Provincijal, koji nas je ohrabrio na naš redovnički život i rad i posvijestio nam važnost naše zajednice u kontekstu velikog broja odgajanika koji žive u Remetama. Također smo izabrali vodstvo zajednice, kućni savjet, i druge službe i dužnosti tako da je stanje u tom pogledu slijedeće: Prior: o. Antonio Mario Čirko (izabran već ranije od strane Provincijalnog Kapitula; Prvi savjetnik: o. Stjepan Vidak (izabran već ranije od strane

Provincijalnog savjeta); Drugi savjetnik: o. Anto Knežević; 3. Savjetnik: o. Jure Zečević; Ekonom:o. Ervin Ukušić; Pomoćnik ekonoma: br. Josip Alaga; Kroničar: o. Mato Miloš; Zapisničar na samostanskim Kapitulima: o. Viktor Grbeša. Nakon što se u ovome jesenskom vremenu zajednica u potpunosti okupila, možda će vam biti zanimljiv podatak, u Remetama su sada 44 člana Provincije. Tu uključujem i o. Provincijala jer Provincijalat ima svoje sjedište u Remetskom samostanu, te o. Jakova Mamića koji veliku većinu vremena provodi u našoj zajednici u kontekstu svoje službe u Vojnom ordinarijatu. Na mlade u odgoju, od te velike „cifre“ (44), otpada čak 21 član. Od toga su osmorica bogoslova, šestorica aspiranata, te sedmorica sjemeništaraca.

Bogu smo zahvalni na tako velikom broju mladih ljudi koji teže duhovnom

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

46

pozivu. To nam je svima poticaj da i dalje molimo za duhovna zvanja, ali i da što autentičnije živimo svoju posvećenu svakodnevicu. U tom kontekstu spominjem i predstojeći događaj svečanih zavjeta naše trojice subraće na svetkovinu sv. Terezije Avilske: br. Danijela Čole, br. Jakova Kuharića i br. Stipe Tomića. Više o samome događaju biti će ako Bog da u slijedećem broju Vjesnika. Također iz novicijata u Krku su nam se vratila petorica braće, dok su desetorica postulanata iz Remeta otišli na Krk i na Malu Gospu (8. rujna) ušli u novcijat. Jedne i druge stavljamo u Marijin zagovor za njihovo redovničko izrastanje i oblikovanje.

Naš subrat o. Joan Hadziev nakon dvije godine boravka u Remetama otišao je 21. rujna na poslijediplomski studij u Rim gdje će studirati kanonsko pravo. Na provincijalnom kapitulu mu je dodijeljena konventualnost u Sofiji (Bugarska) te mu ovom prilikom zahvaljujem na njegovu služenju zajednici i želimo uspješan i blagoslovljen nastavak studija.

O svim ostalim događanjima u

remetskoj zajednici ima dosta vijesti i na našoj web stranici (www.karmel.hr) pa Vas upućujem na njeno praćenje. Neka nas i nadalje sve prati Božji blagoslov. Svima neka je blagoslovljena svetkovina naše Majke sv. Terezije od Isusa.

Vaš o. Antonio‐Mario Čirko

SOMBOR – BAČKA (SRBIJA)

Nakon proslave Gospe Karmelske 18. srpnja održali smo već po običaju Svetu Misu za našu pokojnu subraću na groblju u našoj kapeli u 9,00 sati. Svetu Misu je predslavio o. Zlatko Žuvela ,a koncelebrirao je o. Endre.

Na blagdan našeg svetog oca Ilije, 20. srpnja u našoj crkvi pjevanu svetu Misu na hrvatskom jeziku sa homilijom prikazao je o. Zlatko Žuvela. Mađarsku pjevanu Svetu Misu navečer je predslavio o. Bernardin. Sutradan, 21. srpnja poslije ručka, o. Zlatko Žuvela otišao je na svoj godišnji odmor.

Kao nagradu, 23. srpnja odvezao sam našeg sakristana Sašu Domića i prijatelje koji nam pomažu u kući Sašu Kneževića i Zlatka Šimunova na cjelodnevni izlet u Segedin u Mađarsku u Aquapolis. Ondje smo i posjetili grad i katedralu. Na Mladu Misu vlč. Damira Stanića predstavnik naše zajednice bio je o. Bernardin. Dužionicu, žetvenu svečanost u Somboru, održali smo 31. srpnja u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva. O. Bernardin bio je prisutan u ime našega samostana, a


47

Svetu Misu je predslavio župnik vlč. Josip Pekanović, koncelebrirao je drugi somborski župnik vlč. dr. Marinko Stantić. Crkva je bila posve ispunjena. Bili smo pozvani i na ručak u Hrvatski dom. 8. kolovoza došli su nam naši bogoslovi da prije svojih svečanih zavjeta provedu određeno vrijeme u tišini i molitvi, pripremajući se za potpuno posvećenje Bogu.

Dosta dugo smo planirali izgradnju

jednoga vodoskoka u našem dvorištu. Uz pomoć Saše Kneževića u ostvarenje smo krenuli 10. rujna. Sve je bilo gotovo u deset dana pa je svetkovina sv. Stjepana Kralja 20. kolovoza uz novoizgrađeni vodoskok još svečanije proslavljena.

I iz našeg samostana sudjelovali su mladi na hodočašću na karmelska sveta mjesta u Španjolsku i na susret sa Svetim Ocem povodom Svjetskoga dana mladih u Madridu. Do Zagreba ih je dovezao o. Bernardin, a voditelji hodočašća bili su o. Dražen i s. Maja Pavla, karmelićanka BSI. Svetkovinu svetog Stjepana, ugarskog kralja i zaštitnika naše crkve, proslavili smo 20. kolovoza. Prije podne o. Zlatko slavio je svetu Euharistiju na hrvatskom jeziku, a

poslije podne u 18 sati imali smo pjevanu svetu Euharistiju na mađarskom jeziku. Predslavio ju je novi somborski kapelan vlč. Gabor Drobina. Nakon liturgije u samostanskom vrtu smo imali mali agape za narod. U ponedjeljak 22. kolovoza o. Bernardin otišao je na svoj godišnji odmor. Na spomendan svetog Ivana Zlatoustog 13. rujna posjetila nas je supruga mađarskog predsjednika Pala Schmitta. O. Endre joj je pokazao našu crkvu i govorio joj je o njenoj povijesti. Bili su prisutni i naši bogoslovi. Gospođa Schmitt se zahvalila za srdačno gostoprimstvo. U srijedu 14. rujna na blagdan Uzvišenja svetoga Križa slavili smo župsko proštenje u župi Svetoga Križa. O. Zlatko bio je na svečanoj Misi i večeri a mi ostali blagdan smo prosavili pjevanom Večernjom i Svetom Misom. U četvrtak 15. rujna na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne slavili smo 82. rođendan brata Andrije. Slijedećeg četvrtka, 22. rujna, pošli smo na cjelodnevni izlet u Mađarsku: o Stjepan, br. Jakov, br. Danijel, br. Stipe, don Zoran Pinjuh i o. Bernardin. Uz posjet katedrali i gradu bilo smo u Aquapolisu. U petak 23. rujna bogoslovi su sa svojim magistrom otputovali u Levanjsku Varoš pa u Zagreb. Izuzetno nam je drago što su naš samostan izabrali za dužu pripremu prije svojih vječnih zavjeta. Hvala i njima i njihovim poglavarima. Nažalost, na zavjetima nećemo biti prisutni jer je i kod nas svetkovina Svete naše Majke Terezije. Pratit ćemo ih svojim molitvama.

o. Bernardin Viszmeg

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

48

SPLIT

HODOČAŠĆE SV. ILIJI NA ZIDINE I U MEĐUGORJE, 20. srpnja 2011.

Već tradicionalno naši župljani sa

Kamena i svi drugi koji nam se pridruže hodočastimo sv. Iliji na Zidine. Tako smo i ove godine sudjelovali u svečanom misnom slavlju. Poslijepodne pohodili smo župu Međugorje. Posebnost hodočašća bila je ta što su među hodočasnicima bili članovi triju VIS‐ova: VIS „Advocata Croatiae“ iz Remeta, VIS „Proroci“ iz Subotice i VIS „Mihovil“ sa Kamena. Svi su oni pjevali i svirali na večernjoj međunarodnoj Misi u Međugorju pred više tisuća hodočasnika. SVETKOVINA GOSPE OD KARMELA NA

KAMENU, 16. srpnja 2011.

Svečanom večernjom misom proslavili smo svetkovinu Gospe od Karmela, suzaštitnicu naše župe na Kamenu. VIS Proroci iz Subotice, koji su bili na odmoru u Podstrani, smješteni kod sestara Franjevki od Bezgrješne na Grljevcu, uzveličali su proslavu blagdana. 24‐SATNO KLANJANJE U ŽUPI KAMEN

Sa četvrtka na petak i dalje je redovito 24‐satno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi na Kamenu. Svaki tjedan je zajednička molitvena nakana, a sve više ljudi posjećuje našu crkvu i ostaje u tihoj molitvi pred Presvetim.

MLADIFEST U MEĐUGORJU 2011.

Deseci tisuća mladih okupili su se prvi tjedan kolovoza na susret (Mladifest) u Međugorju. Skupina mladih, njih devet, iz sastava VIS „Mihovil“, predvođeni voditeljem sastava gosp. Matom Pocrnjićem, sudjelovali su cijeli tjedan u programu festivala.

SVJETSKI DAN MLADIH, MADRID 2011.

Na Svjetski susret mladih s Papom u Madridu pošla je i skupina mladih iz naše župe. Iz Neokatekumenskih zajednica pošlo je sedmero članova, a sa mladima iz Remeta išao je voditelj VIS‐a „Mihovil“ Mate Pocrnjić. HODOČAŠĆE GOSPI SINJSKOJ I POHOD

ŽUPI GALA – GLJEV, 27. 8. 2011.

Uz redovito hodočašće mladih u Sinj, sa subote na nedjelju pred Veliku Gospu i uoči svetkovine Velike Gospe, naša župa i svi koji nam se pridruže već tradicionalno hodočaste u Sinj u subotu najbližu spomenu sv. Monike, kada posjećujemo župu Gala‐Gljev, gdje su svojevremeno (27. kolovoza 1983.) počeli izvanredni događaji pobožnosti prema Presvetoj Bogorodici Kraljici Mira


49

i Djevica o kojima je u svoje vrijeme, u dva navrata, vrlo pozitivno pisao u svojoj okružnici tadašnji splitsko‐makarski nadbiskup mons. Frane Franić. NAŠ ŽUPLJANIN BR. VITOMIR POLOŽIO PRVE ZAVJETE U KARMELU, 8. 9. 2011. Petorica naše subraće, među njima i naš župljanin Br. VITOMIR od Ivana Krstitelja Ćavar, na blagdan Male Gospe u našem samostanu u Krku položili su prve zavjete. Istog dana desetorica novaka oblačenjem karmelskog odijela na Krku započeli su godinu novicijata.

HODOČAŠĆE GOSPI OD PRIZIDNICA, 11.9.2011.

11. rujna, slaveći blagdan Imena Marijina, hodočastili smo sa dva autobusa hodočasnika iz naše župe i drugih u drevnu pustinju na Čiovu, Gospi od Prizidnica. Misno i molitveno slavlje u 17 sati predslavio je o. Branko Zebić, OCD. SPOMEN ZEMALJSKOG ROĐENDANA S. BOŽJEG O. GERARDA TOME STANTIĆA 16. rujna smo se spomenuli nebeskog rođendana Sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića. S četvrtka na petak, 15. na 16. rujna molili smo pred Presvetim za skoro proglašenje blaženim Sluge Božjega, a u nedjelju smo prikazali misno slavlje na tu nakanu.

VIS GABRIJEL NA HOSANA FESTU U SUBOTICI, 18.9.2011.

U župi na Kamenu djeluju dva sastava mladih: na veliko proslavljeni VIS

„Mihovil“ i mlađi sastav VIS „Gabrijel“. 18. rujna ove godine VIS „Gabrijel“ pošao je na svoj prvi festival duhovne glazbe. Nastupili su u Subotici na „Hosana festu“. Mladi iz VIS‐a „Gabrijel“ s drugima uređivali su puna dva dana okoliš crkve na Kamenu.

PROSLAV BLAGDANA SV. MIHOVILA ARKANĐELA U ŽUPI KAMEN

20. rujna počela je devetnica u čast sv. Mihovila Arkanđela. Uoči svetkovine 28. rujna održan je koncert duhovne glazbe. Nastupili su zborovi iz naše župe, a gost večeri bio je Mješoviti župni zbor iz Žrnovnice koji su pjevali i u misnom slavlju. Svečano misno slavlje s procesijom predslavio je o. Vinko Mamić, provincijal OCD. TRODNEVNICA SV. TEREZIJI VELIKOJ

U trodnevnici u čast sv. Terezije Velike (Avilske) misno slavlje predslavio je i propovijedao o. Vjenceslav Mihetec, OCD. Nakon Mise o. Vjenceslav održao je nagovor o Karmelskom svjetovnom redu (OCDS) s nakanom da se pokrene zajednica Karmelskog svjetovnog reda u Splitu.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

50

o. Branko Zebić, OCD, prior KRK

Ovoga ljeta, kao i svakog, aktivnosti krčke zajednice najvećim dijelom su se odnosile na ugošćavanje grupa, obitelji i pojedinaca iz inozemstva i domovine. Riječ je ponajviše o gotovo već stalnim grupama s pokojom novom te kojom novom obitelji i novim pojedincima. Ugošćavanje grupa ove godine otpočelo je 12. lipnja te je trajalo do kraja kolovoza, iako se i u rujnu u kući mogao naći poneki gost. Grupe uglavnom imaju svoj vlastiti program: najčešće su to prije podne duhovni sadržaji a popodne kupanje. Riječ je o slijedećim grupama: bračni parovi iz biskupije Graz‐Sekau, koje vodi bračni par Viktor i Thea Schöberl, grupa prijatelja i suradnika vlč. Arnolda iz okolice Graza, Grupa mladih obitelji s brojnom djecom iz Graza i okolice, predvođena gospođom Evom Strahwitz, grupa polaznika „Malog tečaja Biblije“ (Cursillo) koju vodi gospođa Jany Doris te zajednica „Vjera i svjetlo“ predvođena Suzanom Vrh i Zvonkom Vnučecom. I ovoga ljeta, od 29. srpnja do 2. kolovoza svoju duhovnu obnovu imali su

i studenti (sadašnji i ex alumni) našeg Sustavnog studija duhovnosti iz Remeta. Voditelj je bio o. Petar. Od 29. kolovoza do 1. rujna održane su duhovne vježbe za svećenike krčke biskupije na kojima je sudjelovalo dvadesetak svećenika i mjesni biskup mons. Valter Župan. Vježbe je vodio prof. dr. Mihaly Szentmartoni. Potom su uslijedile duhovne vježbe našim dotadašnjim novacima (2.‐7. rujna) koje je propovijedao o. Zdenko Križić. Nakon obavljenih duhovnih vježbi naši novaci: br. Boško, br. Vedran, br. Alen, br. Damir i br. Vito pristupili su polaganju prvih (jednostavnih) zavjeta. Br. Ivan Marija Čelić nije pristupio polaganju zavjeta jer je 12. kolovoza donio odluku o napuštanju novicijata i našeg Reda. On će pokušati ostvariti svoj duhovni poziv u dijecezanskom svećeništvu. Braća su

zavjete položila na Malu Gospu, 8. rujna, za vrijeme Svete Mise, u ruke o. Antonia


51

Marija, prvoga provincijalnog savjetnika, opunomoćenika oca Provincijala. Polaganju zavjeta nazočni su bili, pored roditelja i rodbine naših zavjetovanika te konventualne braće iz Krka, i subraća iz Remeta (o. Ante Stantić, o. Stjepan, o. Dražen Marija i aspiranti) i Splita (o. Branko) kao i mjesni župnik don Robert Zubović i fra Vice Blekić, TOR. Istoga dana, u vrijeme jutarnje molitve, postulanti su imali oblačenje i otpočeli svoju godinu novicijata.

Naš samostan, koji je i kuća novicijata sada broji ukupno 14 članova. Pored konventualne braće: o. Zdenko (prior), o. Petar (magister), o. Ivan P., i br. Miroslav Marija (ekonom) tu su i desetorica (novih) novaka: br. Milan Benedikt od Anđela čuvara, br. Mario Ivan od sv. Mihaela Arkanđela (Kralj), br. Marko Petar od sv. Male Terezije (Anišić), br. Joško od Srca

Isusova i Marijina, br. Ante od Gospe van Grada, br. Vatroslav od Krista na Križu, br. Damjan Marija od Majke Božje Karmelske, br. Tiho od Kraljice Mira, br. Marko od Bezgrješnog Začeća (Marinović) i br. Mario od svete Rite (Karlović). Novaci su se brzo uklopili u novu sredinu i novi (novicijatski) stil života te polaganim ali sigurnim koracima napreduju u karmelskoj duhovnosti i znanju.

U nedjelju 9. listopada novaci su zajedno s br. Miroslavom išli na biskupijsko hodočašće Majci Božjoj na Trsat. Tamo su se susreli i upoznali s novacima Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda te bili na objedu što ga tom prigodom redovito priređuje trsatski samostan za sve svećenike i redovnike koji dođu na hodočašće.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

52

ZIDINE – BUŠKO JEZERO (BiH)

PROSLAVA SVETKOVINE SV. ILIJE

I ove godine zajednica je svečano

proslavila proroka Iliju, zaštitnika duhovnog centra. Kroz trodnevnicu u kojoj su propovijedali o. Jakov, o. Dominik i o. Zvonko zajedno s vjernicima pripremali smo se za svetkovinu. Večer uoči svetkovine, osim Svete Mise, palio se „svitnjak“. Br. Vlado je uz pomoć mještana pripremio svitnjak koji je zapaljen uz prigodna čitanja iz Svetoga Pisma koja govore o značenju vatre. Nakon što je svitnjak zapaljen ostali smo u druženju sa ljudima koji su došli te večeri i koji su sa sobom donijeli kolača i drugih namirnica kojima smo se svi zajedno počastili. Svetu Misu na samu svetkovinu predslavio je mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH. Na Misi je pjevala klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“. Klapa je svojim pjevanjem uljepšala i svečani ručak na kojemu je bilo pedesetak uzvanika. Večernju Svetu Misu predslavio je o. Vinko, provincijal.

ŽIVOT U ZAJEDNICI Krajem srpnja došlo je do premještaja u

zajednici. O. Zlatko Pletikosić otišao je u Remete na novu dužnost a s Krka je stigao o. Đani Kordić koji se brzo i lijepo uklopio u zajednicu. Ljeto je bilo i vrijeme godišnjih odmora tako da je zajednica rijetko i bila prisutna u centru u punom broju. U ljetnom periodu u duhovnom centru nije bilo nekih velikih skupina, ali je u kući uvijek bilo gostiju: obitelji ili pojedinaca koji su svoj odmor provodili u ovome kraju.

U kolovozu su i naši postulanti ovdje

imali duhovne vježbe koje je vodio o. Zlatko P. a u isto vrijeme je duhovne vježbe za aspirante vodio je o. Dražen. U rujnu je u „Karmelu sv. Ilije“ gostovalo kazalište „Merlin“ iz Zagreba. Oni su, u sklopu gostovanja u ovome kraju, izveli predstavu za školsku djecu „Heidi ide u školu“. Na predstavu je došlo oko 150 djece iz okolnih škola sa svojim roditeljima. Nakon predstave bili su zadovolji i izvođači i djeca koja su pratila predstavu.


53

SOFIJA (BUGARSKA)

Tijekom ovog ljeta Gospodin, kako

samo On to zna, iznenadio nas je s više posjeta. Krajem srpnja u posjetu su nam došla dvojica svećenika iz Njemačke (o. Johann i o. Klaus) koji su se nalazili na ljetovanju u Bugarskoj. Došli su sa željom da vide mjesto u crkvi gdje su dugo godina živjele sestre karmelićanke. U crkvi su molili Službu časova, a razmatrali su nad tekstovima bl. Elizabete od Presvetog Trojstva. Pozvali smo ih na objed, a nakon toga smo išli u posjet i kod naših sestara karmelićanki. O. Klaus je član instituta „Notre Dam de Vie“ i ispovjednik je naših sestara karmelićanki u Essenu. On dobro poznaje i neku našu braću karmelićane iz Njemačke.

8. kolovoza Gospodin nam je priredio i drugo iznenađenje. Hodočasnica u Svetu Zemlju, benediktinska oblata s. Anne‐Marie Joubad zatražila je da je primimo na noćenje, što smo s radošću i učinili. Sljedećeg dana ona je produžila svoje

hodočašće u Svetu Zemlju obećavajući molitve za nas na Isusovu Grobu. Uoči blagdana Velike Gospe, 14. kolovoza, u našoj crkvi Sv. Euharistiju je slavila grupa od 50 hodočasnika iz Barcelone predvođena njihovim župnikom karmelićaninom. Imali smo radostan susret s tim katalonskim gostima koji su bili vrlo zadovoljni kada su vidjeli u našoj crkvi slike sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske. Bili su jako dirnuti kada su vidjeli gdje su naše sestre karmelićanke živjele tolike godine. 22. kolovoza dva svećenika dominikanca iz Poljske u našoj crkvi su slavili Euharistiju za članove dominikanskog svjetovnog reda. Ovo je već postala tradicija da članovi dominikanskog svjetovnog reda nakon godišnjih duhovnih vježbi u našoj crkvi imaju obnovu svojih obećanja. Dobro nam je poznato koliko je sv. Majka Terezija surađivala sa dominikancima, tako da smo i mi radosni što možemo nastaviti u njezinom duhu. 21. kolovoza opet jedno iznenađenje od Gospodina: franjevački trećoredac br. Vittorio Ferlin, švicarac, talijanskog porijekla, koji hodočasti u Svetu Zemlju, pokucao je na naša vrata moleći da ga primimo na prenoćište. Bio je to zanimljiv susret sa čovjekom koji je sa svojih 70 godina odlučio iz Švicarske pješice hodočastiti u Svetu Zemlju. Govorio nam je i o svome iskustvu koje je imao prolazeći kroz Hrvatsku. Zadržao se kod nas tri dana i četvrti dan je produžio svoje hodočašće obećavajući nam svoje molitve kada dođe na Sveti Grob.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

54

Od 23. do 26. kolovoza posjetio nas je vlč. Luka Pranjić, svećenik Porečko‐Pulske biskupije. On je došao u Bugarsku da bi se upoznao sa stanjem i životom Crkve u njoj. Osim Sofije posjetio je još i Plovdiv i Rilski manastir. Vlč. Luka je već ranije bio u Bugarskoj, no samo na sjeveru, a sada je htio upoznati i ostale dijelove Bugarske. Od nas je otputovao za Makedoniju jer ondje poznaje neke svećenike.

I na kraju još jedna lijepa novost ne samo za nas braću i sestre karmelićanke, nego i za sve one koji su dugo vremena čekali objavljenje ove knjige. Ovih dana iz tiska je izašao prijevod na bugarski jezik „Uspona na goru Karmel“ sv. Ivana od Križa. Preveo ju je Petar Rogalski, profesor na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sofiji koji redovito sudjeluje na tjednim susretima našega Svjetovnog reda. On je napisao i uvodnu studiju o sv. Ivanu od Križa, kao i vrlo korisne upute za razumijevanje filozofske i antropološke terminologije koja se pojavljuje u djelima sv. Ivana od Križa. Knjigu smo izdali u suradnji s fondacijom Communitas koja će koristeći svoju mrežu širenja literature ovu

knjigu učiniti dostupnom cijeloj bugarskoj javnosti i neće ostati dostupna samo nama katolicima koji smo manjina u Bugarskoj. Hvala Bogu sada na bugarski jezik imamo prevedene već dvije knjige sv. Ivana od Križa („Tamna noć duše“ je tiskana 2008.), kao i njegove „Misli“ i studiju „Duhovna nauka sv. Ivana od Križa“ . Prof. Rogalski prihvatio je našu ponudu za prijevod „Duhovnog spjeva“, no zbog puno obaveza koje ima, obećao je da bi prijevod mogao završiti krajem slijedeće godine.

Bliži se i blagdan naše sv. Majke

Terezije čijim se duhovnim naukom u ovome vremenu priprave za njezin veliki jubilej osobito nadahnjujemo. Neka nam naša sv. Majka izmoli ljubav i ustrajnost da možemo svojim životom proslavljati Boga kao što je to ona činila. Svima čestitamo blagdan naše sv. Majke i u molitvi ostajemo povezani s vama.

Vaša braća iz Sofije


55

IZ SESTARSKIH KARMELA

BREZOVICA

Dragi Oče Provincijale, drage sestre i

draga braćo! Ljeto nas je pozdravilo i ostavilo zlatne

tragove sunca i topline u našim dušama i u našim zajednicama. Žetva je dozrela, klasovi vjere i nade okrunjeni, a naš život molitve, sebedarja, šutnje i hoda s Crkvom nastavlja svojim tijekom put u skoru jesen. Znam da ste brojnim tragovima ljeta bili osobno svjedoci raznih naših nutarnjih i vanjskih zbivanja. Na tome vam od srca zahvaljujemo. No, neke tragove ljeta rado ćemo ovdje dotaknuti da ponovno ožive u susretu s Gospodinom i sa svima vama. Stoga izdvajamo za naš „Karmelski vjesnik“ sljedeća ljetna zbivanja:

S GOSPOM KARMELSKOM U 50. OBLJETNICI POSVETE NAŠEG SVETIŠTA

Moto ovogodišnje središnje svetkovine

našega Reda, svetišta i samostana – Gospe Karmelske bila je misao našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca: „Naša je jedina nada Gospodin Bog i Presveta Mati Božja.“

Brojni svećenici, redovnici, bogoslovi, hodočasnici i štovatelji Gospe Karmelske, kao i prijatelji Karmela, proslavili su zajedno s nama u subotu 16. srpnja 2011. njezinu svetkovinu, a u nedjelju, 17. srpnja, njezino proštenje.

Usp. Priloge: „SVETKOVINA GOSPE KARMELSKE U KARMELU‐BREZOVICI U 50. OBLJETNICI POSVETE SVETIŠTA“ i „PROŠTENJE GOSPE KARMELSKE U KARMELU‐BREZOVICI: MARIJA NAM JE UVIJEK BLIZU“

LJETO S NAŠIM MLADOMISNICIMA I ovoga ljeta dobri Bog nas je blagoslovio novim i poletnim duhovnim pastirima – mladomisnicima. Poziv je karmelićanke, a i želja našeg blaženog Utemeljitelja da svojom molitvom pratimo i podržavamo sjemeništarce i bogoslove na njihovom putu do svećeništva. Jednako tako, i još snažnije, naše je zvanje da budemo duhovne majke svećenika i redovnika u njihovom zvanju i poslanju. Oni to visoko cijene i rado dolaze u naš Karmel kroz sve godine formacije, a osobito nakon svećeničkog ređenja. Tako je jedna od prvih Sv. Misa nakon ređenja zahvala i dar Gospi Karmelskoj, a također i sestrama. To smo na osobit način doživjele i ovoga ljeta. Ovdje se prisjećamo takvih susreta:

Ilijin dan smo proslavili svečanom Euharistijom koju je predslavio mladomisnik vlč. Tomislav Hačko iz Zagreba, uz suslavitelja našeg o. Daria Tokića, OCD.


56

Mladomisnik je ocrtao gorljivog starozavjetnog proroka kao pokazatelja živoga Boga, koji mu je na prvome mjestu; kao svjedoka Božje ljubavi i Božje blizine i kao neustrašivog borca za Božja prava i Božje interese.

Zna se, toga dana bilo je i obiteljsko slavlje duhovnog nadahnjitelja našega Reda, uzora i oca našeg molitvenog i kontemplativnog života, sv. Ilije Tišbijca.

DON ANTO BAKOVIĆ, JEDINI ŽIVI SVJEDOK DRINSKIH MUČENICA

Među onima koji su nas posjetili i čestitali Ilijino, te nas duhovno obogatili i oduševili, hvale vrijedan je posjet dugogodišnjeg prijatelja našega Karmela i jedinoga živućeg svjedoka Drinskih mučenica, kao i plodnog pisca brojnih autobiografskih i inih naslova te inicijatora raznih projekata u Crkvi i u našem narodu, svećenika don Ante Bakovića.

Čuti njegova neustrašiva svjedočanstva za vjeru, Boga, Majku Božju, za bl. Alojzija Stepinca te doživjeti njegovu ljubav prema hrvatskom narodu i Domovini, zbog čega je godinama bio mučen i robijao u Titovim logorima, prava je milost koja poziva na hrabra djela za Gospodina. Ima se dojam da je sve to što je don Anto prošao i prepatio živi Martirologij i najradikalnije Evanđelje, poput onoga koje su prošli prvi kršćani i mučenici u katakombama. Sve su nam te činjenice ulile u duše novu snagu vjere, molitve, hrabrosti i ljubavi prema Gospodinu, Gospi, Crkvi i našem rodu.

Uz to, velečasni don Baković nam je donio i darovao, uz „Hrvatski Martirologij XX. Stoljeća“, i novu svoju knjigu: „Pope, u ime zakona zapovijedam ti, izlazi iz groba!“ kao i ostale knjige: „Dječak s

Drine,“ „Drinske mučenice,“ „Naš Leopold“ i „Batinama do oltara“, uz zvučnu Bibliju i drugo.

Nakon razgovora i podjeljenog don Antinog patničkog, ali tako vedrog i ponosnog, iskustva vjere i vjernosti Bogu, Crkvi i bl. Alojziju Stepincu, ostale smo zahvalne velikom Božjem borcu i jedinom živućem svjedoku Drinskih mučenica na takvom herojskom svjedočenju.

MLADOMISNIK DARIO PAVIŠA IZ KALINOVCA

Na spomendan sv. Joakima i sv. Ane, u

utorak, 26. srpnja slavio je Sv. Misu na oltaru Majke Božje Karmelske, u našem Karmelu, mladomisnik Varaždinske


57

biskupije vlč. Dario Paviša, uz asistenciju ministrantice Karmele Matijević.

U svojoj prigodnoj homiliji osvrnuo se na ulogu sv. Joakima i Ane u životu njihove kćeri Blažene Djevice Marije, a jednako tako na njihovu ulogu i poslanje u Isusovu i našem životu, s posebnim naglaskom na duhovno svjetlo, dobrotu, poštenje i radost koju su utkali u naše živote. Mladomisnik Dario zahvalio se nebeskoj Majci i sestrama na duhovno‐molitvenoj pratnji, uz daljnju preporuku. Misno slvalje animirao je naš zbor svojim skladnim pjevanjem.

MLADOMISNIK IZ LEPOGLAVE, IVICA CUJZEK

Na dan prvih učenika sv. Ćirila i Metoda, sv. Klimenta Ohridskog i Gorazda, u srijedu, 27. srpnja, na daru svećeništva zahvalio je Gospodinu i Gospi euharistijskim slavljem još jedan mladomisnik iz Varaždinske biskupije: vlč. Ivica Cujzek iz Lepoglave. Asistirao mu je srednjoškolac Filip Holi.

Misao vodilja u zapaženoj homiliji bila je: sveci, primjeri na putu do Kraljevstva Božjega. Govoreći o najlakšem putu do svetosti, mladomisnik Ivica je naglasio da je to onaj put kad je u svakome poslu kojega radiš, prisutan dragi Bog. Taj put je zahtjevan: „Ići za Kristom nije šetnja, već žrtva“. No, idući tim putem, čovjek može već sada živjeti Kraljevstvo nebesko, a sveci nam pokazuju kako ljubiti Boga i čovjeka, rekao je vlč. Ivica. Mladomisnički blagoslov nije izostao, a također i podjeljena radost vjere i nade u daljnjem hodu za Gospodinom.

MLADOMISNIK IZ SUSJEDSTVA, FRA ŽELJKO CESTA

Na spomendan Gospe od Anđela, 2.

kolovoza, mladomisnik iz susjedne župe Kupinca, fra Željko Cestar, OFMcap, zahvalio je Gospi na daru svećeništva i slavio kod nas i s nama Sv. Misu. To nam je bila posebna radost jer je Gospodin pozvao u svoju službu mladića iz naše okolice koji je često molio pred oltarom naše Majke i Kraljice Karmela. Tu svoju i našu radost i zahvalnost darovao je fra Željko našoj dragoj Gospi, a jednako tako i sestrama, u čije se molitve i nadalje preporučio.

U prigodnoj homiliji mladomisnik je govorio, nadahnut misnim čitanjima, o Božjem milosrđu i o praštanju kao djelu Duha Svetoga. Spomenuo je i Kristovo spasiteljsko i otkupiteljsko poslanje po kojemu nas On jedini oslobađa od naših grijeha. Jednako tako govorio je i o vedrini koju čovjek nosi u srcu i na svom licu ako čini dobro, ako prašta i ako moli. Sve su to duhovne silnice naše vjere i putokazi našeg posvećenja, koje nam je Gospodin i na ovaj način očitovao, a jednako tako i mladomisničkom blizinom i hrabrošću.


58

SVJEDOCI POMIRENJA Redoviti sakrament pomirenja, uz prigodna predavanja i savjete darovao nam je Gospodin po našim patrima karmelićanima, ispovjednicima. Tako nam je na temu: „Spoznaja samoga sebe kao preduvjet prave pobožnosti“, govorio u ponedjeljak 1. kolovoza naš o. Zvonko Martić, OCD, a sakrament pomirenja podijelio nam je u četvrtak 1. rujna, uz prigodne smjernice, naš mp. o. Vinko Mamić, OCD provincijal, dok smo svoj hod vjere i služenja provjeravali u utorak 13. rujna po sakramentu pomirenja i zanimljivom predavanju pod naslovom: „Susret s Bogom i sa sobom kroz pjesmu,“ koje nam je održao naš o. Jure Zečević, OCD.

Spomena vrijedna je i uvijek aktualna tema o „Oproštenju“ o kojoj nam je imao praktično predavanje u utorak, 27. rujna, naš o. Zvonko Martić, OCD, a o. Zdenko Križić, podijelio nam je u srijedu, 12. listopada, sakrament pomirenja, uz prigodne ohrabrujuće smjernice, u sklopu redovite sv. Ispovijedi.

SJEDNICA UREDNIŠTVA KIZ‐A

U našem Karmelu‐Brezovici održana je u utorak, 13. rujna sjednica Uredništva KIZ‐a pod vodstvom našeg o. Jure Zečevića, OCD, a sudjelovale su članice Uredništva: s. M. Bonita Kovačić, OCD i s. M. Laurencija Pintar, BSI.

Razgovor se kretao o aktualnim projektima Uredništva KIZ‐a, kao i o skorim obnovljenim i novim izdanjima na kojima se zauzeto radi.

Budući da se dosadašnji glavni urednik KIZ‐a o. Jakov Mamić, zbog drugih

preuzetih obveza, zahvalio na toj službi, Uredništvo je izabralo novog urednika, o. Juru Zečevića, OCD, koji je prihvatio izbor. Čestitamo od srca novom glavnom uredniku KIZ‐a i želimo mu mudrost, hrabrost, vedrinu i kreativnost u daljnjim projektima, dok o. Jakovu Mamiću, OCD, od srca zahvaljujemo na uloženim naporima, uspješnosti i domišljatosti u vodstvu KIZ‐a. Gospodin mu svakim Dobrom uzvratio.

NAŠI SJEMENIŠTARCI U KARMELU‐BREZOVICI

Vjerovali ili ne, dobri Bog je pogledao

na našu HKP sv. Oca Josipa, osmijehnuo se i darovao joj sedam mladića, sjemeništaraca, koji žele služiti Gospodinu i Presvetoj Djevici Mariji u Karmelu, u duhu sv. Majke Terezije i sv. Ivana od Križa, duhovnih roditelja i naučitelja Crkve, a na dobro naše Provincije.

Puni života, nade i elana posjetili su nas u nedjelju, 2. listopada, upoznavali se s nama, postavljali nam zanimljiva pitanja i zanimali se za poziv sestara u Karmel, te svjedočili vedro i spontano o svom putu do Karmela.


59

Uz odgojitelje sjemeništaraca: o. Stjepana od Duha Svetoga, OCD i o. Zlatka od Naše Gospe, OCD, tu su bili sjemeništarci od prvog da trećeg razreda srednje škole: Mario Živković, Leopold Kolić, Jakov Medo, Stanko Pažin, Ante Travica, Grgo Tuzluk i Jakov Barać. Gospodin ih je sabrao sa svih strana. Neka ih on vodi do kraja njihova puta, da uspješno završe svoje školovanje i duhovnu formaciju te postanu ljudi vjere, molitve i služenja braći i sestrama.

GLAS KONCILA PROSLAVIO S NAMA SVOJU ZAŠTITNICU

„Naš posao nije samo ljudski, već suradnja s Bogom, koja želi posvijestiti ljudima da ovo nije samo naša povijest,

već i povjest spasenja – put vječne Božje ljubavi“, rekao je u srijedu, 5. listopada, u našem Karmelu, djelatnicima Glasa Koncila voditelj euharistijskog slavlja i glavni urednik tjednika msgr. Ivan Miklenić. Jednako tako oživio je početke tiskanja prvog broja Glasa Koncila, 3. listopada 1963., koji su bili popraćeni nemalim problemima i gotovo nepremostivim poteškoćama, iz kojih ih je Gospodin izveo zahvaljujući zagovoru sv. Male Terezije. Upravo zato djelatnici Glasa Koncila i Malog Koncila, kao i drugih knjiga i tiskovina, dolaze već gotovo 50 godina u brezovički Karmel da se zahvale zaštiti i pomoći sv. Male Terezije, a također i molitvama sestara, jer sličnih tjeskobnih trenutaka i danas im ne manjka zbog napretka tehnologije suvremenih medija, osobito televizije i interneta, koji potiskuju duhovno blago pisane riječi, tako potrebne današnjem čovjeku.

„Prvi urednici, kad su pokrenuli Glas Koncila, bili su puni entuzijazma... Molimo sv. Malu Tereziju da obnovimo taj entuzijazam, svoju kreativnost; da širimo novo Božje Kraljevstvo, novi Božji svijet: istinu, pravdu, slobodu i ljubav. Molimo sv. Malu Tereziju da se obnavljamo i rastemo u vjeri u Isusovo obećanje: „Tražite najprije kraljevstvo, a ostalo će vam se dati“, naglasio je propovjednik i zaželio djelatnicima da i dalje ugrađuju sebe i svoje sposobnosti u taj Božji projekt, vođeni Duhom Svetim, na službu Bogu, na dobro Crkve i hrvatskog naroda. Misno slavlje animirao je naš sestarski zbor, koji je, nakon blagoslova ruža, podijelio svoja iskustva života s Crkvom i za Crkvu s djelatnicima Glasa Koncila u radosnom prijateljskom susretu u govornici.


60

Prepoznata su bila i nova lica s jedne i s druge strane, što je primijetio i prof. Stjepan Pogačić, vršitelj dužnosti direktora Glasa Koncila, koji nam je darovao najnovije IX. izdanje „Povijesti jedne duše“, uz bogati niz ovogodišnjih objavljenih izdanja njihove nakladničke kuće.

Zaštitnica djelatnika Glasa Koncila opet je oživjela u njihovim srcima i projektima, a preporuke u molitvu bile su srdačne i uvjerljive.

ČESTITKA UZ TEREZIJINO

Dragi naš Oče Provincijale, draga naša braćo i sestre! Okupljeni srcem, molitvom i ljubavlju oko naše sv. Majke Terezije od Isusa, u hodu prema njezinom 500. rođendanu, mislimo na sve vas i želimo vam od srca životnim i mističnim milostima bogatu njezinu svetkovinu. Neka Bog bude sve naše bogatstvo, a molitva, ljubav i revnost naša snaga i naš put vjere do sjedinjenja s Gospodinom. Na tom putu s vama su

Vaše sestre iz Karmela‐Brezovice

KLOŠTAR IVANIĆ


61

Mnogopoštovani i dragi oče Provincijale, draga braćo, drage sestre!

I ovom prigodom želimo s vama slaviti Gospodina i podijeliti, u bratsko sestrinskom duhu, važnija događanja u zajednici od našeg proteklog javljanja!

„Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i različitosti“, bila je tema predavanja koje je o. Dario Tokić, OCD, održao 7. srpnja prigodom posjete našoj zajednici. Na temelju bioloških i socijalnih razlika između muškarca i žene, kao i na temelju biblijskih izvještaja, o. Dario je naglasio kako nije dobro negirati tu različitost, već naprotiv, učiti s njome kvalitetno živjeti. Najbolji vodič kroz muško žensku različitost, ali i u svim drugim međuljudskim odnosima jest LJUBAV, prema 1 Kor 13, 4‐8.

Ove godine na osobit način smo

proslavile svetkovinu BDM od Gore Karmela. Naime, s. Jacinta od Naše drage Gospe Fatimske ( Ivančić ) proslavila je 50. obljetnicu redovničkih zavjeta. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je o. Vinko Mamić, OCD, provincijal HKP Sv. o. Josipa. Koncelebrirali su fra Tomislav Božiček, OFM, gvardijan u Kloštar Ivaniću, svećenici

prijatelji naše zajednice, a u slavlju su sudjelovali brojni župljani, članovi obitelji , rodbina i prijatelji s. Jacinte. O. Vinko je, između ostalog, u svojoj homiliji istaknuo kako život jedne karmelićanke u monogočemu nalikuje životu Blažene Djevice Marije. „Veći dio života odvija se u tišini, Božjem sjećanju, žrtvi i molitvi, svakodnevici koja izaziva osjećaj poštovanja, šutnji iz koje izvire dostojanstvo. To je šutnja koja svjedoči… Vjerujemo da je život s. Jacinte dragocjen u očima Božjim. Zahvaljujemo Bogu na tom daru, na daru Blažene Djevice Marije koja ju je pratila na putu i molimo Gospodina da joj daruje ustrajnost.“ Vjerujemo da je milost slavlja zlatnog jubileja naše s. Jacinte za sve sudionike bio prepoznatljiv znak i snažno svjedočanstvo ljepote života u Bogu. Vjernici koji su željeli obući karmelski škapular, znak osobite Gospine zaštite i ljubavi, učinili su to nakon završetka Sv. Mise. 9. kolovoza posjetili su nas dragi prijatelji naše zajednice don Stjepan Bolkovac, delegat za salezijance suradnike pri Generalnoj kući u Rimu i don Marinko Ivanković, tajnik Hrvatske salezijanske provincije. U radosnom susretu don Stjepan je podijelio s nama svoja iskustva iz pohoda zajednicama svoje Družbe po cijelom svijetu.

Na svetkovinu Velike Gospe posjetio nas je naš otac biskup mons. Vlado Košić, u pratnji gvardijana fra Tomislava Božičeka, OFM. Otac Biskup predslavio je večernju Sv. Misu u Župi. Nama je osobito preporučio u molitve skorašnje biskupijsko hodočašće na Mariju Bistricu te susret


62

hrvatske katoličke mladeži koji će se održati idućeg svibnja u Sisku. Istinsko duhovno osvježenje bili su dani duhovnih vježbi koje je od 27. kolovoza do 3. rujna vodio fra Ante Vučković, OFM, dekan KBF‐a u Splitu. Središnja tema bila je „Prijateljstvo“. Susrećući se s tekstovima Svetog Pisma, posebice onih koji govore o bliskim odnosima pojedinih ljudi s Isusom, učile smo o sebi samima, o našem odnosu s Bogom i našim međusobnim odnosima. Zahvalne smo Gospodinu Isusu za milost što nam je darovao da na nov način doživimo Njegovo prijateljstvo! Hvala Bogu i za fra Antu, za njegovu jednostavnost i dobrotu, poniznost i otvorenost, te za svjedočenje njegova osobnog odnosa s Bogom…To je ono što najviše dira srca. „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.“ (Iv 15,14) Ovim tekstom započele smo duhovne vježbe. Povodom blagdana sv. Male Terezije, zaštitnice našeg Karmela, koja je jako dobro shvatila

ovu Riječ, molimo MALU SVETICU da nam izmoli dar istinskog prijateljstva s Isusom, prepoznatljivog po plodovima dobrote i ljubavi za druge.

Čestitajući vam njezin blagdan kao i

svetkovinu naše sv. Majke Terezije, žene obdarene prijateljstvom, srdačno vas pozdravljamo i pratimo svojim molitvama!

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Draga naša braćo i sestre! Ovih smo dana s radošću pratile

događaj beatifikacije pet redovnica

Drinskih mučenica koje su svojom smrću posvjedočile vjernost i posvećenost Bogu jedinome. To je prije svega svjedočanstvo


63

koje je svoju snagu tkalo u vjernosti svakodnevlja u malome, kako bi im jednom bilo povjereno i veliko. A to „maleno“ življeno s velikom ljubavlju, tako je osobito pokazala naša sveta mala sestra Terezija od Djeteta Isusa, da je u svom potpunom predanju izbrisala granice „vremena i načina“ ljubljenja Boga poklonivši dušama svoj mali put, svoje beskrajne želje i svoju veliku ljubav kojom je bila „sve“ u srcu Crkve. Svim ovim događajima koje želimo podijeliti s vama osjećamo se potaknute i mi „ubrzati“ na tom najizvrsnijem putu – putu ljubavi, jer bez ljubavi „ne bi više apostoli navješćivali Evanđelje niti bi mučenici prolijevali svoju krv“, a niti bismo mi mogli živjeti svoje karmelsko posvećenje.

U ovom periodu između dviju velikih

svetkovina u Karmelu – Karmelske Gospe i one svete Majke Terezije od Isusa – Gospodin nas je doista obogaćivao svojim poticajima u rastu ljubavi koja „daje okus“ svim stvarima i događajima! Trodnevnicu pred svetkovinu Karmelske Majke i Kraljice predvodio je naš o. Zvonko Martić, OCD, koji je u svojim marijanskim propovijedima Bl. Dj. Mariju istakao kao uzor vjere na našem duhovnom putovanju, kao Majku

Crkve koja s njom dijeli isto poslanje: utjeloviti i donijeti Isusa svijetu, te kao Kraljicu Karmela koja nam je ostavila znak svoje ljubavi i svoga velikog srca u škapularu. Kako je rekao o. Zvonko:

„Isusov znak je križ, a Marijin škapular“, tako je i više desetaka vjernika tih dana svoju pripadnost Mariji poželjelo „označiti“ primanjem svetog škapulara. Prijepodnevnu Svetu Misu na svetkovinu Gospe Karmelske predvodio je naš otac nadbiskup mons. Marin Srakić uz koncelebraciju svoga kancelara mons. Drage Tukare te prijatelja naše zajednice: svećenika Ivice Rebića, Ivana Janeša, Andrije Vrbanića, Marina Kneževića te našeg župnika Mirka Mrnarevića. Preuzvišeni nadbiskup je Karmel istaknuo kao mjesto štovanja Marije i trajnog usmjerenja prema njoj, jer je ona učiteljica duhovnog života. Karmelski je duh označio kao osobitu prisnost s Marijom čiji je vanjski znak nošenje sv. škapulara, te je nas vjernike pozvao da sve po njoj prikazujemo Bogu i nasljedujemo Marijine kreposti u slušanju i konkretizaciji Božje Riječi. Večernju Svetu Misu predslavio je vlč. Tomislav Ćorluka, đakovački katedralni župnik i dekan. I on je Mariju predstavio kao Majku darovanu svima nama u primjeru svog života vjere u otvorenosti Božjim planovima te ustrajnosti u molitvi. U ovim nam je marijanskim danima, osim primanja škapulara, osobitu radost činilo i mnogobrojno ispovijedanje hodočasnika, koji su i ovog puta pristigli iz raznih dijelova naše nadbiskupije.

Naš sveti otac Ilija na svoj nas je blagdan razveselio završetkom postavljanja mozaika još jednog velikog oca Karmela – svetog Josipa, koji je ugrađen u prozorsku nišu pri glavnom


64

ulazu u našu kuću. Rad je to i dar brata Zdenka Vidovića, DI, koji je mozaik strpljivo slagao i prekrasno izveo uz pomoć svoje sestre Zdenke. Ljepotu ovog djela možete „provjeriti“ ukoliko nas posjetite, a moć zagovora sv. Josipa osjetit ćete svaki put kad se stavite pod njegovu zaštitu. Ovaj mozaik svjedoči tko je otac i zaštitnik ove karmelske obitelji kojoj je Gospodin darovao milost živjeti u ovoj kući. Još iste večeri, u znak slavlja postavljanja mozaika i godišnjice zavjeta naše Majke, naše su sestre sviračice upriličile lijepi koncert.

Ovogodišnje duhovne vježbe od 12. do 16. rujna za zajednicu je održao naš o. Dario Tokić, OCD, na temu opraštanja. Temelj našeg međusobnog praštanja je iskustvo Božjeg praštanja svakome od nas, jer „gdje su dvojica ili trojica sabrana, tu su i nevolje“. O. Dario nas je korak po korak proveo kroz razne vidove opraštanja, jer bez ljudske suradnje milosti je nemoguće

djelovati. Milosrđe Božje izliveno na svakoga od nas čini nas sposobnima širiti ga i ispuniti Isusovu želju da „budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš nebeski“.

Naše radosno sjećanje bilježi razne prigode gdje smo mogle posvjedočiti svoj život i svoj poziv, kao što su bili susreti s hodočasnicima iz Bačkog Monoštora ili mladima iz Kuševca, kao i onima koji su pristigli u našu župu na logorovanje kod vlč. Marina na Ovčaru. Tu je i cijeli niz susreta: sa zlatomisnikom vlč. prof. Slavkom Platzom; mladomisnikom o. Zlatkom Vlahekom – franjevcem konventualcem; vlč. Ivanom Miklenićem, koji nas uvijek potakne na zauzetiju molitvu za stvarnost ovoga svijeta i naše domovine; vlč. Tonijem Štefanom, koji nas svojim radosnim duhom i prijateljstvom uvijek razveseli; s dragim gospođama iz Šarengrada s kojima smo se prisjetile zajedničkih dana te s o. Milivojem Marušićem, OFM, koji je bio šarengradski župnik u vrijeme dok je Karmel bio tamo; zatim s vlč. Davidom Sluganovićem iz Sl. Broda, koji nam je priredio iznenađenje dovevši dragog gosta – sisačkog biskupa mons. Vladu Košića, te s našim o. Stjepanom koji je doveo i predstavio skorašnje svečanozavjetovanike, našu subraću Jakova, Danijela i Stipu. Za mjesto održavanja svoje listopadske rekolekcije, svećenici našeg dekanata izabrali su naš Karmel, što nam je osobita radost, te su s nama proslavili i Svetu Misu.

Blagdan sv. Male Terezije stavio nas je na osobit način u zajedništvo posvećenih osoba naše nadbiskupije, jer se ovogodišnji susret pod geslom „Što si veći, to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda“ (Sir 3,18), održao upravo kod


65

nas započevši euharistijskim klanjanjem koje je predvodio o. Paul, misionar Duha Svetoga iz afričke države Sijera Leone koji djeluje u Osijeku, a uz asistenciju mons. Đure Hranića, đakovačkog pomoćnog biskupa, koji nam je svima primjerom pokazao da je poniznost ujedno i služenje. Uz riječi Male Svetice, obnovili smo svoje predanje Gospodinu Isusu za Crkvu, za duše, želeći hoditi svojim životnim poslanjem s velikom ljubavlju, a mnogobrojna mala i svakodnevna naša djela i nastojanja prikazana su u obliku latica ruža koje su dvije redovnice prosule pred Presveto u ime svih nas da „razvesele i tješe njegovo Presveto Srce“.

Nakon kratke pauze, susret je nastavljen predavanjem našeg o. Vjenceslava Miheteca, OCD, na temu poniznosti u životu Bogu posvećene osobe i redovničke zajednice, u kojem je predavač poniznost objasnio kao skritost u Isusu Kristu i sudjelovanje u njegovom spasiteljskom djelu ugrađivanjem, a ne poništenjem nas samih, kako bismo postali istinski tumači Riječi Božje ne govorom, nego životom. Poniznost kao život u istini i naše stavljanje pod Božje

prvenstvo, bile su i teme diskusije koja se razvila nakon predavanja. Slijedila su dva svjedočanstva sestara naše zajednice i jedno sestre sv. Križa. Točno u podne započela je Sv. Misa koju je predslavio mons. Đuro Hranić uz koncelebraciju nekoliko prisutnih redovnika i vlč. Marina Kneževića, dok je propovijedao naš o. Vjenceslav. Kako su malenost i poniznost temelji malog puta sv. Terezije od Djeteta Isusa, o. Vjenceslav je sve nas prisutne – oko 180 posvećenih osoba koje djeluju u našoj nadbiskupiji – pozvao biti malom djecom koja ne prestaju pokušavati „dizati svoju malu nogu“ na prvu stepenicu savršenosti i ne boje se pasti sigurni u sunce Božjeg milosrđa, a Gospodin će – vidjevši naše nastojanje – doći sâm, uzeti nas na ruke i dići do sebe, do svetosti! Susret je završen blagoslovom ruža koje su dobili svi prisutni kako bi bili Kristov miomiris u današnjem svijetu, zatim objedom u dvorani ispod naše crkve te susretanjem s nama u govornicama našeg Karmela. Zahvaljujemo organizatorima susreta za ovu prelijepu priliku dijeljenja našeg zajedništva, gostoprimstva i blaga karmelskih svetaca sa svima onima koji u našoj mjesnoj crkvi posvećenje svoga života dijele zajedno s nama.

Idući ususret svetkovini naše svete Majke Terezije, od srca vam svima čestitamo njezin blagdan želeći da Njegovo Veličanstvo obasjava naše karmelske korake na putu do središta zamka naših duša gdje se nalazi on sâm, naš Kralj i naš Zaručnik! Molitvom i srcem s vama su:

Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj


66

MARIJA BISTRICA

Draga braćo i sestre!

Gle, ljeto prođe, a novi broj Karmelskog vjesnika dođe, pa vam se i mi javljamo s novim zanimljivostima iz naše zajednice. Izuzetno vesele lipanjske dane koje smo opisale u prošlom broju zaključili smo na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla i proslavom imendana naše časne majke Petre, a zatim se vratile mirnom i tihom životu koji je doista i mogao biti takav jer, osim jedne grupe školaraca iz Metkovića, do Karmelske Gospe nije bilo velikih posjeta. To nas dakako nije spriječilo da vrlo svečano proslavimo svetkovinu naše drage Bistričke Gospe. Svečanu Sv. Misu predslavio je ovogodišnji mladomisnik vlč. Dragec Gereci koji nam je u propovijedi rastumačio misna čitanja i potaknuo nas da uvijek budemo uz Mariju koja i nas, kao nekoć sluge u Kani, potiče i pomaže nam

da činimo sve što nam Isus kaže u svom Evanđelju. U koncelebraciji suslavili su vlč. Tadija Jukić i vlč. Ivica Šturlić. Nakon doručka bio je susret s mladomisnicima vlč. Gerecijem i vlč. Šturlićem koji su nam, na našu molbu, ispričali povijest svoga zvanja.

Također smo vrlo svečano proslavile svetkovinu naše Gospe Karmelske. Sv. Misu, kojoj je prethodila sv. Krunica, predslavio je preč. Lovro Cindori, naš bivši župnik i ovogodišnji zlatomisnik u koncelebraciji sa svećenicima iz okolnih mjesta i dvojicom iz Ukrajine. U propovijedi je progovorio o značenju i vrijednosti Bistričkoga Karmela za mjesto, Crkvu i naš narod. Prisjetio se također početaka našega Karmela jer nas je pratio i pomagao od prvoga dana. Nakon Sv. Mise gosp. Dragutin Hrastović održao je kratki


67

koncert svojih duhovnih pjesama, a potom je bila prilika za oblačenje u karmelski škapular. Nakon ručka i kratkog susreta s našim gostima pošle smo u procesiji s preč. Lovrom do naše vrtne kućice, gdje je on svečano blagoslovio obje njene prostorije: „Spremište sv. Izidora“ (za alate, kosilice i sl.) i „Pustinju sv. Terezije“. Na blagdan sv. Ilije Svetu je Misu predslavio vlč. Tadija Jukić, progovorivši nam o velikom proroku Iliji koji je i njemu osobno blizak jer se osobito štuje u njegovome rodnom kraju. Nakon Mise stigli su naš br. Josip Alaga i o. Joan Hadziev s kojima smo srdačno porazgovorile u govornici, radosni što na ovaj blagdan našeg oca Ilije možemo i na taj način iskusiti zajedništvo s našom braćom u istoj karmelskoj obitelji.

Mjesec kolovoz protekao je uz buku radova. Naime, radili smo nekoliko novih radnih prostorija. Tako smo u izvanrednom stanju provele nešto više od mjesec dana. Naš je klaustar bio osobito zanimljiv kroz to vrijeme: pun kašeta, najlona, kojekako sklepanih ormara i klupa, izgledao je kao kakvo odlagalište krupnog otpada. Kako je procesija od kora do blagovaonice, također zbog radova, prolazila tim putem, mogli su se svakodnevno vidjeti osmjesi na licima zbog tog neobičnog prizora.

Gore navedeno nije spriječilo Gospodina da nam priredi iznenađenje i iskaže milost kakvoj se ne bismo ni mogle ni usudile nadati. Naime, 13. kolovoza vlč. J. Đurkan, ludbreški župnik, pretpostavljajući da bi to nama mnogo značilo, donio nam je na klanjanje Relikviju Presvete Krvi Kristove koja je, na molbu našega župnika preč. Korena, „posjetila“ Bistricu. Imale smo priliku čitav sat klanjati

se Krvi Kristovoj i zahvaljivati Gospodinu na daru Njegova Otkupljenja.

Kolovoz je bio obilježen i drugim

događajima. Tako je na blagdan Preobraženja Gospodinova s nama slavio Misu ovogodišnji mladomisnik fra Željko Cestar, OFMCap. Bio je vrlo zanimljiv susret s njime u govornici tijekom kojeg smo imale priliku saznati pojedinosti o njegovom pozivu kao i o povijesti njegova Reda. Između ostalog saznale smo iz prve ruke odgovor na pitanje o tome zašto kapucini nose bradu koji nam je do tada bio posve nepoznat.

Na zadnju nedjelju kolovoza stupio je u službu naš novi misnik vlč. Antun Motočić. Kroz proteklo razdoblje bilo je dakako i mnogo posjeta. Tako su nas posjetili hodočasnici iz Štivice, Suhopolja, Radoboja, Međurića, Ludbrega, Tomašice, iz raznih župa Sisačke biskupije kao i osobito mnogo hodočasnika za vrijeme zagrebačkog hodočašća. Primili smo i našeg o. Viktora Grbešu koji je u našoj crkvi imao Sv. Misu s roditeljima liječenih ovisnika kao i grupu učitelja i profesora katoličke škole iz Osla u Norveškoj.

Posjetili su nas i neki naši biskupi. Tako nas je 17. 8. posjetio mons. Devčić, nadbiskup riječki, koji nam je svoja nastojanja za dobro riječke nadbiskupije na osobiti način preporučio u molitve. Sisački biskup mons.


68

Vlado Košić posjetio nas je 20.8. preporučivši nam u molitve osobito nacionalni susret mladih koji će se održati dogodine u Sisku. Dva puta nas je posjetio i mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, zanimajući se za pojedinosti našega posvećenog života, a 2.10. posjetio nas je uzoriti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, podijelivši s nama radost zbog proglašenja Drinskih mučenica blaženima i ispričavši nam malo o samom slavlju beatifikacije.

Iako su bili ljetni praznici, imale smo i neka predavanja. U srijedu 3. 8. i 12. 10. p. Miljenko Sušac nastavio je s nizom predavanja o Zamku duše prema knjizi „Želim vidjeti Boga“ sl. B. o. Eugena od Djeteta Isusa OCD, a naš ispovjednik p. Jure Bosančić imao je 16. 8. poticajni nagovor o našoj Gospi te 16. 9. p. Mijo Nikić govorio nam je o intrapsihičkim i interpersonalnim konfliktima.

U subotu 24. 9. bila je vanjska proslava zlatnog zavjetnog jubileja naše s. Bernardice. Svečanu koncelebriranu Sv. Misu predslavio je don Ante Ivančić, brat naših sestara Jele i Bernardice. U koncelebraciji su bili naš o. Jakov Mamić, don Joko Blažević, svečaričin nećak vlč. Mato Šarić i naš misnik vlč. Antun Motočić. U propovijedi je don Ante podsjetio na povijest zvanja naše s. Bernardice, na put predanja u Božje ruke, jednostavnosti i služenja, zbog čega i mi možemo poput Marije klicati „Veliča duša moja Gospodina“. Zahvalio je Gospodinu na milosti Njegovoj, ali i s. Bernardici na suradnji, na tome što je jednostavno TU, tu ‐ za Boga, tu ‐ s Bogom, tu ‐ za nas. Na Misi je pjevala klapa „Bistrica“. Bile smo osobito radosne i zbog prisutnosti vanjskih sestara iz Brezovice i Breznice Đakovačke.

Dan iza naše svečanosti primile smo vijest o smrti vlč. Tadije Jukića koji je bio vezan uz

naš Karmel jer nam je gotovo svakodnevno služio Sv. Misu od smrti našeg vlč. Matije Burje pa do dolaska našeg novoga misnika. Preporučujemo ga milosrđu Božjem zahvalne za sve dobro koje nam je činio.

Na blagdan naše sv. Male Terezije Sv. Misu predslavio je župni vikar vlč. Luka Slijepčević s kojim smo se kasnije susreli i u govornici. Popodne su nas svojim posjetom obradovali i naši klerici s o. Stjepanom Vidakom. S njima smo proveli vrlo ugodno popodne izmjenjujući iskustva našega karmelskog života. Obećavši si međusobno i nadalje molitvenu podršku, ispratili smo našu mladu braću pjesmom.

U nedjelju 2. 10. bilo je vojno hodočašće pa nas je posjetio i naš o. Viktor Grbeša, OCD sa skupinom djelatnica i djelatnika Hrvatske vojske, a posjetio nas je i naš o. Jakov Mamić, OCD s vojnim ordinarijem mons. Jurjem Jezerincem, francuskim vojnim biskupom mons. Lucom Ravelom, vojnim ordinarijem u BiH mons. Tomom Vukšićem, generalnim vikarom franc. vojne biskupije mons. Robertom Poinardom i časnom Majkom Marijom Anom Kusturom, SMI.

Prije samog kraja našeg javljanja

čestitamo vam svetkovinu naše sv. Majke Terezije i srdačno vas pozdravljamo i pratimo svojim molitvama.

Vaše sestre iz Marije Bistrice


69

SARAJEVO (BiH)

Draga naša braćo i sestre! Vraćamo se zajedno s vama u topli

mjesec srpanj kad smo zadnji put „prebirali“ događaje i novosti na ovim našim stranicama. U našoj kronici to je izgledalo ovako:

8. srpnja, u iznenadni, ali i uvijek očekivani posjet – kao kad dođe „svoj svojima“, došao nam je naš otac kardinal i biskup iz Klagenfurta Alois Schwarz u pratnji trojice svećenika i jednog suradnika laika. Bilo je lijepo ponovno se susresti sa gostima iz Klagenfurta nakon nekoliko godina, a na rastanku, biskup Schwarz nam je u „amanet“ ostavio svetopisamski citat: „Radost Gospodnja vaša je jakost!“ Tako su i oni u radosti dalje nastavili svoj put. U narednim danima uslijedila je trodnevnica našoj Gospi Karmelskoj koju su predvodili: fra Slavko Topić, naš dugogodišnji ispovjednik, fra Jozo Marinčić, župnik u Osovi i vlč. Marko Majstorović, ekonom i prefekt u nadbiskpijskom sjemeništu u Travniku. Na samu Svetkovinu svečanu Sv. Misu predslavio nam je biskup Pero Sudar u koncelebraciji sa trinaestoricom braće

svećenika. Svi su dani protekli lijepo, dostojanstveno, milosno i u obiteljskom crkvenom ozračju, kako je i biskup u propovijedi primijetio: „Ovdje je Sarajevo u malom.“

30. srpnja posjetila su nas naša „nova braća“ iz susjedne župe. Radi se o neokatekumenima, predvođenima don Micheleom Capassom, koji su prije nekoliko dana pristigli i smjestili se u župi Vogošća. U nekoliko navrata posjetili su nas hodočasnici iz Italije, a 9. rujna u večernjim satima našoj Gospi Karmelskoj stigla je u hodočašće mama s. Jelene Filipović, milosrdnice. Nakana je bila zahvala za njezinih 90 godina života koje je toga dana navršila. Budući da su mamu u kolicima doveli don Žarko i s. Jelena ovo je „hodočašće“ bilo posebno dirljivo. Mjesec rujan protekao je većim dijelom u znaku beatifikacije Drinskih mučenica, kako u našoj mjesnoj crkvi, tako i u našem Karmelu. 21. rujna predavanje na temu „Sluge i službenice Božje iz Vrhbosanske nadbiskupije čiji je proces u tijeku“ održao nam je dr. Pavo Jurišić, dekan KBF‐a u Sarajevu. „Zemlja Bosna i Hercegovina zemlja je mučenika za vjeru, zemlja isposnika i priznavalaca, zemlja svetaca, iako je u njezinoj povijesti pokrenut mali broj službenih postupaka za kanonizaciju“, istaknuo je don Pavo. Zatim se pojedinačno osvrnuo na neke od svetačkih likova: Drinske mučenice, Petra Barbarića, fra Šimuna Filipovića i nadbiskupa Stadlera. Posebno su nam ostale zapažene dvije anegodte: kažu fra Šimunovi životopisci da je ovaj sveti brat imao viđenje jedne duše u paklu, za koju se mislilo da je u raju. To ga je toliko potreslo


70

da se odlučio potpuno posvetiti kontemplativnom životu i pokori. Kad bi čuo u razgovoru što ne priliči redovnicima znao je reći: Brate, BOG I DUŠA!“ U nastavku nam je don Pavo ispričao i jedan događaj iz života nadbiskupa Stadlera. Zaputio se nadbiskup u Rim svetom Ocu tražiti ga relikvije svetih mučenika za nove crkve koje je gradio u Bosni. Na njegovu molbu sv. Otac mu je odgovorio: „Ne trebaš ti tražiti od mene relikvije, iskopaj bilo gdje malo svoje zemlje i naći ćeš ih“. U povijesti Bosne izgleda da je u narodu samo po sebi bilo razumljivo da treba biti spreman položiti život za vjeru. Tako su se „na grobovima jednih mučenika pripravljale sljedeće generacije“. A kako je izgledalo mučeništvo Drinskih mučenica pobliže nam je predočio don Anto Baković koji nas je posjetio 22. rujna u pratnji rektora Bogoslovije vlč. Marka Zubaka. Na sam dan beatifikacije, u jutarnjim satima, između ostalih, posjetili su nas naš brat vlč. Lojzek Burja te grupa hodočasnika iz Stoca, a 25. rujna i brat naše s. Gabrijele vlč. Juraj Batelja. Nedjeljnu Sv. Misu s

nama su slavili hodočasnici iz župe sv. Josipa iz Splita na čelu sa svojim župnikom vlč. Vjenceslavom Kujundžićem. Oni su bili smješteni u našoj Župi na Stupu. Bogu hvala za te i sve druge susrete koji bi se još mogli navesti. Neka Isus sve zapiše u „Knjigu života.“ U međuvremenu su naši radnici nastavili radove na sanaciji podruma, pa vam i njih preporučamo u molitve!

Uz srdačan pozdrav svima, ostaju s vama u molitvi

Vaše sestre iz Sarajeva

NËNSHAT (ALBANIJA)

Sestre iz Karmela u Nënshatu u Albaniji srdačno pozdravljaju i šalju najiskrenije čestitke uz blagdane sv. Male Terezije i sv. Majke Terezije. Nažalost, ovaj puta nisu u mogućnosti poslati prilog za Karmelski vjesnik zbog tehničkih poteškoća. Radujemo se njihovom prilogu za sljedeći broj vjesnika.

Sve vas najsrdačnije pozdravljaju vaše sestre iz Albanije


71

SORA (SLOVENIJA)

Drage naše sestre in bratje, sončna jesen nas vzpodbuja k hvaležnosti Stvarniku za neštete darove narave. Ob pobiranju njenih sadov imamo veliko prilike za veselje in rast v sestrski povezanosti.

Ob prazniku Karmelske Matere Božje je slovesno somaševanje vodil upokojeni nadškof msgr. Alojz Uran. Zbralo se je zelo veliko vernikov in mnogi od njih so prejeli znamenje svetega škapulirja.

Praznik Gospodovega spremenjenja na gori pa je bil zaznamovan s praznovanjem

srebrnega jubileja naše drage s. M. Ivane od Križa. Geslo, ki si ga je izbrala ob večnih zaobljubah: „Gospod je moj delež, moja moč in veselje, On vodi mojo usodo“ (Ps 16,5), s svojo zvestobo potrjuje že četrt stoletja, za kar smo ji čestitale tako sestre kakor njeni domači, prijatelji in sorodniki, ki so se zbrali ob prazniku. Prof. Janez Juhant je na začetku svete maše dejal, da zdaj bolj kakor nove maše ali zaobljube obhajamo jubileje. To pomeni, da Cerkev na Slovenskem postaja sicer starejša, a zato tudi modrejša, bolj zrela, bolj sveta. Obhajanje jubilejev je vzpodbuda za vse, ker smo vsi deležni duhovnih darov, molitev in žrtev jubilantov.

V homiliji smo z največjo pozornostjo prisluhnile besedam g. nadškofa in metropolita dr. Antona Stresa, ki je vodil somaševanje: „Dogodek spremenjenja na gori se je močno vtisnil v spomin apostolov. To so želeli posredovati prvi krščanski skupnosti. Spremenjenje na gori se je zgodilo med prvo in tretjo napovedjo trpljenja. Božja pedagogika nam razodeva veliko razumevanja do naših slabosti v veri. Apostole je Jezus pripravljal na zahtevno poslanstvo. Ni jim obljubil


72

uspeha, bleščeče kariere …, ampak jih je pripravljal, da bi tudi oni sprejeli udeležbo pri njegovem trpljenju. Vendar človeška slabost potrebuje tudi lepe trenutke, da vzdrži v trenutkih preizkušenj … Meniške skupnosti, kontemplativne skupnosti so mesto pričevanja za srečo Božje bližine, ki lahko izpolni človekovo srce. Bistven cilj našega življenja in verskega sporočila je doživljanje Božje bližine in temeljna naloga Cerkve je pričevati, da Bog je. Da je On cilj našega življenja, da je On naša največja sreča in da naše življenje ima smisel in cilj. V trenutkih kontemplacije že zdaj doživljamo predokus sreče, ki nas čaka.“ Ker je bilo pred praznikom s. Ivane zelo vroče in ker nevestni dnevi trajajo tri dni, smo se pogovarjale, da bi ji spletle venček iz umetnih rož. S. Terezija se s tem ni strinjala, in je pripomnila, da „je ljubezen vedno sveža“. Mojstersko ji je spletla venček iz svežih vrtnic, ki so se dobro držale vsaj dva dni.

V avgustu smo bile deležne posebnih

milosti ob srečanju s posameznimi jubilanti, našimi zvestimi dobrotniki: zlatomašnikoma Karlom Drofenikom iz Mariborske škofije in Štefanom Babičem, ki je pred 44 leti sprejel naše sestre v svojo župnijo in jim kot najboljši oče pomagal pri

preureditvi župnijskega gospodarskega poslopja v samostan. Na praznik sv. Jerneja in ustanovni dan pa je maševal pri nas srebrnomašnik g. Herman Gregorič

SDB, ki je odgovoren pri založbi Salve. V začetku septembra je bil za tri dni

med nami naš dragi p. Zdenko Križić OCD. Glede na to, da je več kakor polovica sester v srednjem življenjskem obdobju, smo ga prosile, naj nam spregovori o krizi srednjih let. Njegove besede, polne preizkušene modrosti, nam ostajajo svetla luč na nadaljnji življenjski poti. Duhovne vaje, ki smo jih pričele skupaj s p. Zdenkom, smo do praznika povišanja sv. Križa nadaljevale v samoti. Ta dan nas je znova obiskal naš g. nadškof Anton Stres in v njegovi navzočnosti smo obnovile svete zaobljube.

Na resnico, da naše življenje ni samo praznik, nas znova in znova spominjajo nujna popravila in dopolnila v samostanu. Več kakor mesec dni so delavci popravljali in dopolnjevali odvode strelovoda, ker se je izkazalo, da nam je strela lansko leto udarila in naredila precej škode zaradi preperelih odvodov. Pri vodenju teh del se je izjemno potrudila s. Marta.


73

Posodabljanje napeljave za internet, pleskanje nekaterih prostorov in druga manjša popravila pa so tako ali tako naši stalni spremljevalci.

Če nas popravila spominjajo, da življenje ni samo praznik, pa nas praznik

sv. Terezije Deteta Jezusa, ki je pred nami, spominja po njej in po vrtnicah, ki jih trosi iz nebes, na besedo obljube, ki nam jo je dal učlovečeni, križani in vstali Gospod: po

Njem, z Njim in v Njem smo že zdaj deležni njegove ljubezni, ki jo bomo v polnosti duha uživali v večnosti.

Prisrčno vas pozdravljajo vaše sestre iz

Sore, Slovenija

MIRNA PEČ (SLOVENIJA)

Spoštovani p. Provincial, dragi bratje in sestre!

Pred slovesnim praznikom naše sv. matere Terezije iskreno čestitamo in ostajamo povezani v molitvi ter sestrinski ljubezni. Tudi tokrat podelimo z vami naš utrip življenja. Karmelska Mati Božja nas je obdala s posebno ljubeznijo, ko je naša s. M. Veronika obhajala 25 let redovnih zaobljub. Obdali so jo domači in prijatelji. 25 jih je prejelo sv. škapulir. Maševal je g. Franc Kavčič, somaševali so še 4 duhovniki in pel je zbor iz Ponikev – župnije, iz katere naša sestra prihaja. Bilo je Bogu v čast in slavo, nam pa v veselje.

3. 8. je maševal zlatomašnik g. Štefan Babič – duhovnik, ki je sestre karmeličanke sprejel v Mengeš l. 1967 in tako po vojni omogočil Karmelu nov začetek. Hvaležne smo mu za vse. Od 15. 8. ‐ 23. 8. je izven klavzure opravljala duhovne vaje s. Jasia. V molitvi smo jo spremljale, da se dobro pripravi na novo služenje duhovnikom v potrebi. Sprejele smo tudi misijonarje, ki so se oglasili pri nas: s. Polono iz Senegala, s. Andrejo iz Peruja, misijonarja iz Zambije Jožeta Rovtar. Romar Oliver Pieczonka pa je 21. 8. prespal pri nas in zjutraj pri sv. maši prejel sv. škapulir ter nadaljeval pot po Evropi za mir, saj ima za seboj že 30.000 km.

12. 9. je naš ustanovni dan. Hvala Bogu in Mariji za 19. let. Vstopamo v 20. leto. 14. 9., na Povišanje sv. Križa, smo med sv. mašo obnovile sv. zaobljube in se priporočile Božjemu Usmiljenju. 24. 9. smo bile v duhu povezane ob razglasitvi Drinskih mučenk, dveh naših dolenjskih rojakinj. 26. 9. nas je v redovnem življenju potrdil g. kardinal Franc Rode, ki je


74

maševal in potem v pogovoru zagotovil, da ima redovno življenje v sv. Cerkvi enako vrednost kot pričevanje mučencev. Z veseljem se jim priporočamo.

27. 9. je naša s. Rafaela obhajala 80. rojstni dan. Obdarile smo jo in zanjo molile. Od 3. ‐ 5. 9. smo imele letne duhovne vaje, ki jih je vodil naš dragi p. prior Antonio‐Mario. S temo o ponižnosti in molitvi, je bil to čas milosti za skupnost. Bogu in patru hvala.Vse lepo pozdravljamo.

Vaše sestre iz Mirne Peči

SOFIJA (BUGARSKA)

Draga naša braćo i sestre! Evo nas ponovo iz Karmela Duha Svetoga, da s Vama podijelimo radosti i milosti našega Karmelskog poziva kojega nam je zajedno s Vama Gospodin udijelio. „Tvoja sam; za Tebe sam rođena, što želiš učiniti sa mnom? Vrhovno Veličanstvo, Vječna Mudrosti, Dobroto, Koja se izlijevaš u moju dušu...“ (Sv. Majka Terezija, „Za tebe sam rođena“). Za Gospodina smo rođeni, a sv. Majka je rođena za nas, njezine kćeri i sinove, da bi nam pokazivala put Gospodinu za kojega smo rođeni. U ovome vremenu pripreme za njezin veliki jubilej njezino iskustvo osobito nas prosvjetljuje na putu sjedinjenja s Bogom. Od našega posljednjeg javljanja dogodilo se puno lijepih stvari u našoj zajednici od kojih bismo izdvojili samo neke.


75

Od 8. do 14. svibnja naša zajednica je obavila zajedničke duhovne vježbe pod vodstvom o. Petra Nemeca, salezijanca. Duhovne vježbe smo započeli gledanjem filma „Otok“, a u sljedećim danima o. Petar je prema tome filmu komentirao najčešća iskušenja u redovničkom životu. On nam je govorio o Isusovom zemaljskom životu i Njegovom djelu otkupljenja koje nam je ilustrirao na vrlo upečatljiv način kratkim filmom „Most“. On nam je predstavio sliku Boga Oca koji je prinio život svoga preljubljenog Sina za spas čovječanstva koje je putovalo do ponora vječne smrti. 13. lipnja osobito svečano smo proslavili blagdan Duhova jer to je blagdan Zaštitnika našega samostana i crkve. Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je naš biskup mons. Hristo Projkov uz koncelebraciju svećenika naše biskupije. Na svečanosti je sudjelovalo i puno naroda koji nas rado posjećuje i dolaze k nama tražiti savjet i preporučiti se u molitve. Ima li većeg blagdana od ovoga kada slavimo Svetog Duha koji je najveći Očev dar? Za blagdan naše Majke i Kraljice pripravili smo se trodnevnicom koju je predvodio mladi svećenik naše biskupije o. Joan Milen Najdenov. O. Joan Milen ujedno je i vodio trodnevne duhovne vježbe za članove našega Svjetovnog reda koji su cijelo vrijeme proveli u našem samostanu, dijeleći s nama tišinu i samoću Karmela. Arhijerejsku liturgiju služio je naš biskup mons. Hristo Projkov uz koncelebraciju tajnika nuncijature mons. Luciana Russa i svećenika naše biskupije. Nakon svečane Euharistije oko 10 ljudi obučeno je u karmelski škapular, znak osobite Gospine zaštite i ljubavi.

Tijekom ljeta imali smo puno posjeta od kojih bismo neke izdvojili. 5. svibnja nas je posjetio svećenik vlč. Luis Eduardo Rodriguez iz Venezuele. On je sa skupinom karmelićana iz Slovačke išao na hodočašće „putovima sv. Pavla“, ali je zbog problema s vizom došao u Sofiju kod naše braće karmelićana. Posjet vlč. Eduarda jako nas je obradovao i obogatio – on jako dobro poznaje Karmel i povezan je s našim sestara karmelićankama u Venezueli. Veliki je misionar Božjega milosrđa u cijeloj Americi, a za poznatu Američku katoličku televiziju EWTN snimio je film za promicanje pobožnosti Božjem milosrđu. Posebno poticajno bilo nam je što je rekao da je u svojoj župi uveo klanjanje Presvetom cijeli dan i noć, i to tijekom cijele godine. To je u župi donijelo obilne plodove. 7. svibnja posjetili su nas hodočasnici iz Slovačke, predvođeni svećenikom vlč. Petrom Mašikom i đakonom Tomašom. Bila je to velika radost za cijelu Zajednicu, a osobito za naše sestre Slovakinje. Početkom kolovoza posjetila nas je grupa skauta iz Francuske koji su nam svojim umijećem i velikom ljubavlju pomogli u uređenju našega vrta. 24. i 25. kolovoza posjetio nas je svećenik Porečko‐Pulske biskupije vlč. Luka Pranjić. Bili smo vrlo ugodno iznenađeni poznavanjem istočne liturgije vlč. Luke koji je koncelebrirao i uključivao se moleći ektenije. U razgovoru s njime saznali smo da je povezan sa grkokatoličkim svećenicima iz Makedonije i da već dobro poznaje istočnu liturgiju i duhovnost. Susret s ovim mladim svećenikom bio je vrlo ugodan. Preporučio se u naše molitve za njegove nakane.


76

Zahvaljujući Božjoj providnosti gradnja naše crkve jako dobro napreduje. Crkva je praktički gotova izvana. Ovih dana bi trebao biti položen kamen u unutrašnjosti crkve, tako da se radovi i u unutrašnjosti crkve bliže kraju. Ostaje nam još samo uređenje oltarnoga prostora i okoliša crkve. 18. rujna bio je za našu Zajednicu dan velike radosti i zahvale dragome Bogu na daru 90 godina života naše s. Tereze od Maloga Isusa i Svetoga Lica. S. Tereza je još uvijek vrlo bistra i mladenačkog duha tako da ja veliko blago naše Zajednice. S. Tereza potječe iz pravoslavne obitelji s četvoro djece (tri sestre i jedan brat). Njezina starija sestra je također postala karmelićankom (s. Blažena) i bila je poglavarica našega Karmela u teškim vremena komunističkih progona. Otac im je bio general i poslovno je s obitelji boravio u Njemačkoj, tako da je s. Tereza svoju mladost provela u Njemačkoj. U Heilderbergu je počela studirati engleski i talijanski jezik, no zbog rata morala je prekinuti studije i vratiti se u Bugarsku gdje ulazi u Karmel. Ulazak s. Tereze u Karmel, kao prije toga i njezine starije

sestre, uzburkao je javnost u Bugarskoj i o tome, kako su dvije kćeri generala postale katoličkim redovnicama, pisale su novine. Zajedno s drugim sestrama iz toga vremena s. Tereza je podnijela različite progone komunističkih vlasti kao i dugogodišnji život na koru crkve sv. Franje. Ona je jedna od onih sestara koje su nam predale duh naših osnovateljica, a jedno vrijeme bila je i poglavaricom našega Karmela. Iako je njezino zdravlje narušeno, duh joj je vrlo svjež, tako da razveseljuje nas sestre kao i ljude koji nas posjećuju. Dragom Bogu neka je hvala i slava za dar njezina života i karmelskog zvanja. Na mnogaja leta!

Idemo ususret svetkovini sv. Majke Terezije, pa Vam svima od srca čestitamo i molimo da nas prosvjetljuje svojim učenjem na našem putu sjedinjenja s Bogom.

Pozdravljaju Vas Vaše sestre iz Sofije


77

SVJETOVNI RED ‐ OCDS

Srdačan pozdrav u Kristu od zajednice Svjetovnog reda! Naše posljednje javljanje bilo je obilježeno iščekivanjem godišnjih duhovnih vježbi, koje smo pod vodstvom oca Vjenceslava Miheteca slavili u petak i subotu, 22. i 23. srpnja 2011. Uz liturgijsku molitvu Časova, koju smo po rasporedu slijedili i zajedno molili, imali smo priliku za sv. ispovijed i zajedno smo kroz dva dana slavili Euharistiju s propovijedi. U tom tjednu karmelske osmine, u subotu, slavila se svetkovina Marije Majke milosti, pa je i to bila prigoda da s Marijom zajedno budemo pred Isusom... Odabrane teme kroz koje nas je proveo naš voditelj u te dane bile su poniznost, prijateljstvo i razgovor u Karmelu. Zaduženi da o ovim temama razmišljamo, razmatramo i, po

uzoru na naše karmelske svece, uklapamo ih u našu duhovno‐svjetovnu stvarnost na našim stankama, objedu, druženju – imali smo prigodu također i jedni druge čuti, svjetovati i jedni se za druge moliti, što nam je na srcu i kad nismo fizički skupa.

U subotu, kao kruna naših duhovnih vježbi, uslijedilo je, prema Obredniku, primanje u novicijat petero novih članova. Naime, nakon godinu dana upoznavnja s Redom, njihova praćenja i formacije (od strane naše magistre s. Jasne Ivasić ) i na njen prijedlog, te uz odobrenje Savjeta OCDS‐a, u novicijat su primljeni: Sandra Pavliško, Dinka Mock, Ana Bijelić, Josip Dadić i Božica Vančina. Preporučamo ih u molitve. Na sastanku Savjeta OCDS‐a s ocem Vjenceslavom, nakon duhovnih vježbi, kao i na još jednom, 6. listopada 2011.,

SVJETOVNI RED OCDS

78

nakon rezimiranog dosadašnjeg dvogodišnjeg rada (u izvješću koje je podnijela naša poglavarica Teodora Živković), utvrdili smo koji su daljnji zadaci i obveze koje nas čekaju. Ustanove uvijek moraju biti naše polazište za naš rad. Sukladno propisima koji su u njima treba se brinuti za odgoj i formaciju novih članova. O tome nam govore točke 52. i 53.

52. Odgovornost trojice savjetnika jest oblikovati, zajedno s predsjednikom, upravu zajednice i potpomagati osobu zaduženu za formaciju. Općenito su to članovi zajednice sa svečanim zavjetima, a u posebnim slučajevima savjetnici mogu biti članovi s privremenim zavjetima.

53. Osoba zadužena za formaciju, izabrana od strane Savjeta između onih koji su položili vječne zavjete, ima odgovornost pripremanja kandidata za privremene i vječne zavjete. Radi u suradnji s asistentom i uz potporu predsjednika. U odsutnosti predsjednika osoba zadužena za formaciju zamjenjuje ga u svim njegovim funkcijama. Zadužena je osoba u zajednici da, sukladno Ustanovama, izradi Obrednike za primanje u novicijat, kao i za prve te svečane (doživotne) zavjete. Također je važno novopridošle članove uputiti kako složiti i izreći spontanu molitvu na Sv. Misi. U ime zajednice br. Marko Škunca za naša misna slavlja predano je obavljao ovaj odgovoran posao. U tijeku je izrada pečata zajednice OCDS ‐a, (po savjetu oca Vjenceslava utvrđeno je i dogovoreno kako isti treba izgledati).

Naš kalendar i dalje izlazi mjesečno, na zadovoljstvo sve većeg broja članova u cijeloj Provinciji. Zaslužni za kalendar su Snježana Foršek (snima i zapisuje nagovore), Rada Brumec (brine oko ostalog sadržaja u Kalendaru), a Damir Borovec ga umnaža. U kalendaru svakako ubuduće trebaju biti upisana bitna događanja za zajednicu, a također i Sv. Mise, datumi kad će biti služene i za koga. Sv. Mise za bolesne i pokojne uplaćuje s. Zdenka Broz, od dobrovoljnih priloga članova zajednice. Kalendare je potrebno slati i našim izdvojenim članovima.

Napravit će se plan rasporeda posjeta

bolesnim članovima, koji nisu u mogućnosti dolaziti na susrete, ali su s nama u Duhu i molitvi povezani. Naša je dužnost na ovaj način skrbiti o njima i moramo se senzibilizirati za ovaj vid pomoći i skrbi, utjehe našim potrebitima, jer, ako ništa drugo – jednom će, možda, takva pomoć (a sv. Misa svakako) biti potrebna nama...! Naše potrebita sestre su: s. Marina Bregeš, s. Ljubica Crkvijenčić, s. Anka


79

Ivanda, s. Marija Sučija i s. Ana Mihetec. S malo kave od novca iz naše blagajne, kakvim cvijetkom – iskažimo milosrđe pred Bogom i tim ženama – obiđimo one koje su nam blizu, ili malo dalje... Bit će im drago da znaju da mislimo na njih...! S ocem Matom Milošom nastavlja se promicanje časopisa „O. Gerard“ među članovima Svjetovnog reda. Trebat će sa s. Sanjom Čavec Kavicki, koja se zauzeto brine o uređenju naše web stranice raditi na „dotjerivanju“ i poboljšanju iste.

Uređuje se i kompletira arhiva, tj. popis svih članova, prema dokumentima oca Vjenceslava i zapisnika sa susreta. Za naše članove koji su već dulje vrijeme položili Prve zavjete, ali su neodlučni da polože doživotne, prijedlog je da se pridruže karmelskoj (škapularskoj) bratovštini, o čemu zajednica na čelu sa Savjetom (i u dogovoru sa duhovnim asistentom) mora donijeti konačnu odluku. Također se onima koji su položili doživotna obećanja, ali nemaju opravdanih razloga što ne sudjeluju u životu zajednice treba

pripremiti pismo i obavijest vezanu uz isključenje. Oglasnu ploču OCDS‐a, na kojoj će biti i dostupan kontakt‐broj osobe zadužene za primitak novih članova uređivat će magistra sa novacima. Čekaju nas izrada škapulara, kontakti sa OCDS‐om iz drugih zemalja, jednokratne novčane pomoći potrebitim članovima Reda, pomoć koja se daje ocu prioru samostana – za karmelski podmladak – (onoliko i onda kada zajednica može), duhovna obnova u prosincu... Posla je dosta, a eto, hvala Bogu – i radnika ima... Na kraju, naša poglavarica uputila je molbu ocu povincijalu za imenovanjem oca Dražena Marije Vargaševića duhovnim asistentom OCDS‐a i o. Vinko Mamić, naš provincijal, to je odobrio. Radujemo se ovoj odluci i priželjkujemo plodnu kontemplativno‐apostolsku suradnju, kao što bi trebalo biti i naše djelovanje... Odmah u rujnu, na našem redovitom susretu subotom, 24. s o. Draženom dali smo se na sustavnije proučavanje djela „Moj život“! U ovim uzburkanim vremenima, u molitvama vas sve, draga braćo i sestre u Redu, nosimo i u molitve vam se preporučamo.

U ime zajednice Svjetovnog reda Karmela,

s. Davorka Jurić od Božje blizine

80

DODATCI

SMISAO ASKEZE KOD SVETE TEREZIJE OD ISUSA

U Terezijino vrijeme na području duhovnosti askeza je bila jako izražena. Nakon

stoljeća koja su donijela potrebu obnove u cijeloj Crkvi, cvjetala je izvanjska strogost kao vidljivi znak nastojanja da se nešto u Crkvi poboljša, poput hodanja bosih nogu, od čega dolazi i naziv „bosonogi“ za mnoge redovnike i redovnice koji su krenuli putem obnove. I Terezija je, kao dijete svog vremena, bila započela u sličnom stilu, ali ju je njegovanje osobne i autentične duhovnosti usmjerilo da askezu ne shvati kao cilj, nego kao sredstvo obnove. Desetak godina nakon prvog osnutka u Avili prekorava o. Ambrozija Marijana zbog pretjerane strogosti u pokorama koju provodi u samostanu u Pastrani te za sebe veli: „Shvatite, moj oče, da sam prijateljica napredovanja u krepostima, ali ne u strogostima, kako ćete vidjeti po našim kućama. Mora biti da sam slabo pokornički tip.“ (Pismo od 12. 12. 1576.) Kreposti trebaju biti vidljive, a ne pokore i vježbe pobožnosti. Kreposti su zreli plodovi obnovljenog čovjeka i prava pokora je boriti se za krepostan život. U katekizmu svoje duhovnosti, „Putu savršenosti“, Terezija ističe potrebu borbe za prakticiranje osobito triju kreposti: „Prva je ljubav jednih prema drugima, druga je nenavezanost na sve što je stvoreno i treća je istinska poniznost" (Put 4,4). U tome traži


81

Svetica odlučnu askezu, u kojoj se ne može pretjerati: „Željela bih, sestre moje, da se uvelike trsimo oko tih velikih kreposti i u njima da činimo pokoru, jer u pretjeranim pokorama već znate da vas obuzdajem“ (Put 15,3). A od navedenih triju, najveća je krepost – kao i kod apostola Pavla – ljubav: „Ono što jako moramo nastojati postići je: biti prijazne i na ugodnost i zadovoljstvo onima s kojima se susrećemo, posebice prema našim sestrama" (Put 41, 7). Ista misao joj je bila vodilja do kraja života: „Kreposti ja molim Gospodina da mi dade, pogotovo poniznost i ljubav prema sestrama, i to je ono što je važno“ (Pismo od 21. 2. 1581.).

Konačni cilj terezijanske askeze nije samousavršavanje, nego osposobljavanje za molitvu i apostolat, za vlastito poslanje. Upravo na to podsjeća svoje sestre na početku Puta savršenosti kad govori o žalosnim posljedicama protestantske shizme za Crkvu, i o tisućama duša koje su se tamo gubile, kao i o njihovom zadatku da molitvom postanu prave prijateljice Božje: „a vaše molitve i želje i mrtvenja i postovi ne budu li bili za ovo što sam rekla, zamislite se jer ne činite niti izvršavate svrhu radi koje vas je ovdje Gospodin okupio" (Put 3,10). Iz toga slijedi da je nastojanje oko krepostnoga života neizostavna sastavnica karmelskoga zvanja i kriterij njegove autentičnosti.

o. Dario Tokić, OCD

82

NAJAVE

17. ‐ 22. listopada 2011.: Karmelićanke u Brezovici imat će zajedničke duhovne vježbe. Voditelj je p. Ivica Tomljenović, OP, iz Zagreba. Tema je biblijska i nosi naslov: „Blaženstva“.

30. listopada: Bl. Marija Terezija od sv. Josipa (Tauscher), djevica, utemeljiteljica Karmela BSI (Carmel DCJ); za Karmelićanke BSI svetkovina.

8. studenog: Bl. Elizabeta od Trojstva, djevica, OCD

15. studenog: Svi sveti karmelskoga Reda, blagdan.

16. studenog: Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih karmelskoga Reda, spomendan.

19. studenog: Sv. Rafael od svetoga Josipa (Kalinowski), prezbiter, OCD, spomendan.

28. studenog: Početak obnove muške grane našega Reda (sv. Ivan od Križa, Duruelo – 1568.)

29. studenog: Bl. Dionizije od Porođenja, prezbiter i mučenik, OCD i bl. Redempt od Križa, redovnik i mučenik, OCD, spomendan.

2. prosinca 2011.: O. Vinko Mamić javno će braniti svoju doktorsku dizertaciju na Papinskom sveučilištu „Gregoriana“ u Rimu. Naslov radnje je: „Matthew's Response to an Early Missionary Issue. Meaning and Function of the Parable of the Workers in theVineyard (Matt 20:1‐16)“.

14. prosinca: sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj, naš Otac, OCD, svetkovina. Slavlje svetkovine u Karmelu‐Brezovici prethođeno je devetnicom. Svete Mise su u 11,00 i 17,00 sati. Na popodnevnoj pjevat će bogoslovi Zagrebačke nadbiskupije.


83

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA 1

S IZVANREDNOG DEFINITORIJA 2

PRILOZI 4

IZ ZAJEDNICA BRAĆE 45

IZ SESTARSKIH KARMELA 55

SVJETOVNI RED – OCDS 77

DODATCI 80

NAJAVE 82

SADRŽAJ 83

84

ISPRAVCI:

U prošlome broju „Karmelskoga vjesnika“ na str. 8. i 9. brojevi 21 i 25 trebaju glasiti:

Poslijediplomski studij i trajna formacija 21 a) Provincija će u skladu sa svojim mogućnostima promicati usavršavanje svojih članova. b) Glavni kriteriji za odabir su intelektualna, duhovna i psihološka zrelost. c) Kandidate za poslijediplomski studij i trajnu formaciju određuje Provincijalni savjet, na prijedlog Prefekta studija. d) Profil i narav studija, vrijeme njegova trajanja i ciljanu akademsku razinu određuje Provincijalni savjet. 25 c) Ukoliko između trinaest izabranih delegata za kapitul ne bude časnoga brata najviše plasirani časni brat ide na Kapitul umjesto svećenika koji je na 13. mjestu.

*

KARMELSKI VJESNIK God. XXXI (2011.) br. 3

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS *

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga „Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Dražen‐Marija Vargašević, OCD ([email protected])

Suradnja kod uređenja ovoga broja:

Jure Zečević, OCD (naslovnica) i Ivan Pleše. *

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500‐500; Fax. (01) 4580‐953 E‐mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

Documents

KARMELSKI VJESNIK 3-2011