KARMELSKI VJESNIK 4-2010

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

1

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

Drage sestre i braćo! Božićno vrijeme, te kraj jedne i početak nove

kalendarske godine potiče nas na razmatranje našeg aktualnog trenutka u kontekstu Otajstva Boga s nama i nas s Bogom u mijenama i protocima vremena, na promišljanje o prijeđenom putu i onome koji stoji pred nama kao pojedincima i kao razgranatoj karmelskoj obitelji.

Od zbivanja u prošloj 2010. godini svakako je vrijedno sjećati se završetka obilježavanja 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku, povodom koje smo si posvješćivali našu povijest, analizirali aktualno stanje i sagledavali perspektive za budućnost. Ova obljetnica je bila veoma zapažena i u hrvatskoj i u inozemnoj javnosti, osobito onoj crkvenoj i redovničkoj, njoj je posvećen i cijeli jedan broj Karmelskog vjesnika (2/2010), a o njoj svjedoči i posebna monografija priređena za tu prigodu.

Na druga značajnija događanja osvrtali smo se u ranijim brojevima, a u vremenu od zadnjeg do ovog broja našeg Vjesnika skrećemo pažnju osobito na Dan permanentne formacije i Sabor Provincije u studenom 2010. godine, kao i na otvaranje Centra duhovnosti i prvog studija katoličke teologije u Bugarskoj, kojega je uoči svetkovine sv. Terezije od Isusa, 14. listopada 2010. u Sofiji utemeljila Hrvatska karmelska Provincija svetog oca Josipa. Tom smo prilikom otvorili i "Institut za bogoslovlje i duhovnost", koji je glavna akademska institucija novootvorenog Centra. Zbog velikog značaja otvaranja ovog Centra, a napose Instituta, na ceremoniji su sudjelovale istaknute osobe društvenog i crkvenog života. Uz Centar i Institut, otvorena je i katolička knjižara. Prigodom inauguracije, u ime Svetog Oca Benedikta XVI, Državni tajnik Vatikana, uzoriti kardinal Tarcisio Bertone, poslao je brzojav kojeg je pročitao Apostolski nuncij. Uz rad "Instituta za bogoslovlje i duhovnost", Centar duhovnosti namijenjen je grupama i pojedincima koji žele vodstvo na putu duhovne formacije. Otvaranje ovog Centra ohrabrilo nas je i učvrstilo u našem specifičnom pastoralu u Crkvi i svijetu, a velik broj polaznika na prvu godinu studija, gotovo trideset, potvrdilo je opravdanost ovakve inicijative.

Božić je među ostalim i svetkovanje Božje blizine, koju su na poseban način kušali upravo naši karmelski sveci i koju su vrsno opisali naših troje Naučitelja Crkve. Molimo ovih božićnih dana, dragi članovi cijele naše karmelske obitelji, da i nama, njihovim duhovnim sinovima i kćerima dobri Bog podari isto iskustvo svoje spasonosne blizine. Svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

KARMELSKI VJESNIK, 4 / 2010

2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOGA SAVJETA

SA XIV. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u ponedjeljak 15. listopada 2010. godine, na blagdan Svih Svetih našega Reda, s početkom u 18,00 sati, svoju XIV. redovitu sjednicu. Sjednica je održana "on line". Na sjednici su sudjelovali o. Provincijal - Vinko Mamić (Rim); provincijalni vikar - o. Antonio Mario Čirko (Remete); provincijalni savjetnik - o. Pejo Janjić (Krk); provincijalni savjetnik - o. Srećko Rimac (Sofija) i provincijalni tajnik - o. Jure Zečević (Remete). Odsutan je bio provincijalni savjetnik o. Vjenceslav Mihetec, koji je bio na putu i koji se o glavnoj točci dnevnog reda sjednice očitovao prije sjednice.

Na sjednici je Savjet još jednom razmatrao ponudu za preuzimanje pastoralne skrbi u jednoj novoj župi. Tijekom priprave sjednice tajnik Provincije je dostavio na uvid i razmatranje svim savjetnicima službenu molbu pristiglu od strane nadležnoga Ordinarija, da se napismeno potvrdi spremnost da oci karmelićani prihvate pastoralnu službu u planiranoj novoj župi.

O. Provincijal je savjetnicima iznio pojedinosti u pogledu te inicijative. Izvijestio je da se u pripravi ove sjednice, zbog odsutnosti iz Rima oca Generala, konzultirao s generalnim definitorom zaduženim za naš "cetus". Nakon što je Savjet pomno razmotrio sve okolnosti, izražena je zahvalnost za ponudu, jednoglasno je utvrđena načelna raspoloživost, a konačna odluka će uslijediti ovisno o konkretnim uvjetima i mogućnostima.

Donesena je odluka da se o svemu izvijesti General našega Reda s generalnom upravom u Rimu i zamoli za pisani odgovor.

Zapisničar: br. Jure Zečević, Tajnik Provincije

SA XV. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u četvrtak 25. studenog 2010. godine, s početkom u 11,00 sati svoju XV. redovitu sjednicu u samostanu u samostanu "Karmel sv. Ilije" na Buškom jezeru. Nazočni su bili svi članovi

IZ RADA PROVINCIJALNOG SAVJETA

3

Provincijalnog savjeta: o. Provincijal - Vinko Mamić; provincijalni vikar - o. Antonio Mario Čirko; provincijalni savjetnik - o. Pejo Janjić; provincijalni savjetnik - o. Srećko Rimac, provincijalni savjetnik - o. Vjenceslav Mihetec i provincijalni tajnik - o. Jure Zečević.

Tajnik je pročitao Zapisnik XIV. sjednice Provincijalnog savjeta, koji je usvojen jednoglasno.

S obzirom na inicijativu oko preuzimanja pastorala župe o. Provincijal je izvijestio o konzultacijama, razgovorima i koracima koji su u međuvremenu poduzeti. Upućen je dopis Generalnoj upravi Reda u Rimu i očekuje se skori pisani odgovor s načelnom suglasnošću. Savjetnici su u tom pogledu još jednom, ovaj puta u punom sastavu i fizički nazočni, potvrdili zaključke prošle "on line" sjednice. U tom kontekstu razmatrana su i možebitna personalna rješenja.

U skladu sa zakonodavstvom našega Reda, imajući u vidu potrebe Provincije i u dogovoru s njime, dodijeljena je konventualnost članu naše zajednice u Sofiji, br. Stipi Dobošu, u našem samostanu Gospe Karmelske i sv. Stjepana Kralja u Somboru, počevši od 8. prosinca 2010. godine.

Provincijalni Savjet je odlučio da se mjesto održavanja prvog termina duhovnih vježbi premjesti: zbog opravdanih razloga, u skladu s prijedlogom usvojenim na Saboru Provincije, umjesto u našem samostanu na Krku, duhovne vježbe će se održati u našem "Karmelu sv. Ilije" na Buškom jezeru, u već ranije utvrđenom terminu.

Nakon što je na XIII. redovitoj sjednici održanoj 8. listopada 2010. godine o. Provincijal u dogovoru sa provincijalnim savjetnicima sazvao Provincijalni Kapitul za termin 13. lipnja 2011. navečer do petka 17. lipnja 2011. prijepodne (usp. Karmelski vjesnik br. 3/2010, str. 3), na ovoj je sjednici kao mjesto održavanja Provincijalnog kapitula odredio naš Samostan - duhovni centar „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru.

O. Antonio Mario Čirko, provincijalni vikar i o. Jure Zečević, provincijalni tajnik, su izvijestili o svome pohodu o. Miroslavu Ugljaru u Njemačkoj nakon njegova odlaska u mirovinu. Nova adresa oca Miroslava je: Schillerstr. 33, 78532, Tuttlingen, Njemačka. I o. Provincijal je razgovarao telefonom s njime. Zaključeno je da se u suradnji s njime razvide daljnji koraci, bilo u pogledu povratka u Hrvatsku, bilo u pogledu nekog primjerenog angažmana u inozemstvu.

Savjet je razmatrao i pojedina pitanja odgoja našega podmlatka.

Zapisničar: br. Jure Zečević, Tajnik Provincije


4

SAZIV PROVINCIJALNOG KAPITULA 2011. GODINE Dopisom br. 115/2010 od 9.

prosinca 2010. o. Provincijal je sazvao Provincijalni Kapitul u 2011. godini:

„Draga braćo!

Na XIII. sjednici Provincijalnog savjeta, održanoj 8. listopada 2010. sazvao sam, u skladu s našim zakonodavstvom i u dogovoru sa savjetnicima, slijedeći Provincijalni Kapitul za termin od ponedjeljka 13. lipnja 2011. navečer do petka 17. lipnja 2011. prijepodne (usp. Karmelski vjesnik br. 3 / 2010, str. 3), a na XV. sjednici održanoj 25. studenog 2010. godine nakon konzultacije sa članovima Savjeta i pojedinim samostanskim poglavarima kao mjesto održavanja odredio sam naš Samostan – duhovni centar "Karmel sv. Ilije".

Sukladno tomu sazivam Provincijalni Kapitul koji će započeti

13. lipnja 2011. u 19 sati zajedničkim večernjim euharistijskim slavljem u našem Samostanu – duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" na Buškom jezeru.

Pozivam svu braću na duhovnu pripravu za Provincijalni Kapitul i podsjećam da svi imaju mogućnost Provincijalnom Kapitulu dostaviti svoje želje i poticaje.

Oce priore svih naših zajednica molim da o ovome dopisu obvezno izvijeste svu svečanozavjetovanu braću u svojim zajednicama i da ga izvjese na vidnim oglasnim mjestima.

Sve vas bratski pozdravljam i preporučujem predstojeći Kapitul i cijelu našu Provinciju vašim molitvama.

o. Vinko Mamić, provincijal“

PROMJENA MJESTA ODRŽAVANJA DUHOVNIH VJEŽBI Duhovne vježbe za članove naše

Provincije u 2011. godini održati će se u dva termina:

Prvi termin: 21. kolovoza (nedjelja) u 20.00 sati do 26. kolovoza (petak) u 14.00 sati, u Samostanu – Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" u Zidinama na Buškom jezeru (promijenjeno, tj. novoodređeno mjesto održavanja!);

Drugi termin: 16. 10. (nedjelja) u 20.00 do 21. 10. (petak) u 14.00 Krk;

- Voditelj duhovnih vježbi u oba termina: o. Jakov Mamić, OCD.

- Svi članovi Provincije, u dogovoru sa svojim priorima, izabiru svake godine neki od dva ponuđena termina.

DUHOVNE VJEŽBE 2011.

5

- Ako tko želi ostati u mjestu održavanja duhovnih vježbi i preko vikenda, tj. od petka do nedjelje prije ili nakon duhovnih vježbi, radi odmora ili osobnih duhovnih vježbi (ta je mogućnost dogovorena na Saboru provincije u studenom 2008.), može to učiniti u dogovoru sa svojim priorom i tajnikom Provincije.

- Prijave za duhovne vježbe treba poslati ili posredstvom priora ili neposredno na e-adresu tajnika: [email protected], najkasnije

mjesec dana prije početka duhovnih vježbi.

- Članovi Provincije koji iz opravdanih razloga ne mogu sudjelovati u dogovorenim terminima, izravno će se dogovoriti s o. Provincijalom glede mjesta, vremena i načina obavljanja svojih duhovnih vježbi.

- Mogućnost osobnih duhovnih vježbi ne dokida obvezu sudjelovanja na zajedničkim duhovnim vježbama.

DAN PERMANENTNE FORMACIJE I SABOR PROVINCIJE 2010.

U «Karmelu sv. Ilije» od 22. do 25. studenog 2010. održan je Dan permanentne formacije i sabor Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa. Snijegom prekriveni vrhovi obližnjih planina Kamešnice i Tušnice i uporna kiša bili su dio zimskog ozračja, ali nije manjkalo ni trenutaka obasjanih suncem. Hladnoće ni u kojem slučaju nije bilo, osobito ne u uvijek gostoljubivoj i uslužnoj domaćoj zajednici. Program je u ponedjeljak 22. studenog okupio 29 braće iz svih zajednica naše Provincije. Za dan permanentne formacije o. Dario Tokić i o. Jure Zečević priredili su posebnu skriptu o timskom radu.


6

Dan permanentne formacije u utorak 23. studenog 2010.

U samostanskoj crkvi Karmela sv. Ilije

Provincijalov uvod

Nakon liturgijskog dijela i doručka, radni dio Dana permanentne formacije započeo je uvodnom riječju o. Provincijala Vinka Mamića. Najprije je pozdravio nazočnu braću i zahvalio im za zanimanje i prisutnost, a potom se osvrnuo i na pristigle i očitovane prijedloge i mišljenja o strukturi i tematici programa.

Predlažući dostavljeni dnevni red Provincijalni savjet je nastojao koliko

je to bilo moguće spojiti sva očekivanja i naći srednje rješenje, stavljajući u dnevni red napomenu u kojoj se izričito kaže da su „tijekom odvijanja programa moguće prila-godbe s obzirom na satnicu i sadržaj“, što će dakako ovisiti o želji samih sudionika Sabora i potrebama odvijanja programa u konkretnim okolnostima.

Temu je Provincijalni savjet usvojio jednostavnim prebrojavanjem pristig-lih prijedloga same braće.

DAN PERMANENTNE FORMACIJE 2010.

7

Ranija formalna izvješća su izostavljena kao obvezna, ali je ostavljena mogućnost svakom sudioniku da se informira i da

informira o svemu što drži aktualnim. Na taj način Savjet je želio ostaviti više vremena za aktualna pitanja i razgovore braće.

Predavanja dr. sc. Jadranke Garmaz o timskom radu

Prvo predavanje u manjoj dvorani Duhovnog centra:

Biblijsko-teološka pozadina timskog rada

Danas se puno govori o timskom radu s polazištima i ciljevima suvremenog menagementa i marketinga. Mi želimo ne previdjeti i kršćansku perspektivu, ako želimo poznavati vlastite temelje.

Zajedništvo je u temelju naravi

osobe. Osoba je u određenom smislu odnos, relacija. I spasenje pojedine osobe se ostvaruje u kategorijama zajedništva. Spasenjska volja Božja obuhvaća sve osobe u njihovoj specifičnosti, ali i u njihovoj odnosnosti. Zato teologija govori o novim odnosima s Bogom i ljudima.


8

Zajedništvo je u Božjem stvarateljskom planu: muškarac i žena upućeni su jedno na drugo (doslovni prijevod riječi «muškarac» i «žena» s

hebrejskoga upućuje na nužnu usmjerenost jedno na drugo: čovjek i čovječica).

Međuosobni odnos, zajedništvo, je već otpočetka, čak i u kršćanskom Bogu koji je trojstvo osoba u jednoj božanskoj biti ili naravi. Čovjek kao slika Božja je osoba u odnosu. Ipak, grijeh unosi poremećaj u ljudsko zajedništvo. Već kod biblijskih prvih ljudi, Adama i Eve, pojavljuju se međusobna optuživanja.

Biblijska prapovijest (ono što utemeljuje cijelu povijest) potvrđuje nam da želja za istošću rađa smrću (Kajin ubija Abela), a zajedništvo u različitosti rađa životom. Zajedništvo pak bez Stvoritelja rezultira propašću (Babilon).

Bog ne spašava odvojenog pojedinca nego kao pripadnika zajednice.

Stari Zavjet Pojam zajedništva kreće uglavnom

od krvne veze i razvija se prema božanskoj dimenziji.

«Narod Božji» je velika obitelj kojoj je Bog otkupitelj.

Okupljanje u zajedništvo onih koji priznaju Boga trajna je preokupacija starozavjetne književnosti. Kategorija «Ostatak» postupno preuzima sadržaj značenja pojma «Narod Božji», tj. počinje označavati one koji tvore jezgru budućeg spasenja.

Slavljenje: prostor gdje se najviše očituje zajedništvo.

Pojedinac je uvažen ukoliko se otvori zajednici. Zajednica je prosperitetna ukoliko se otvara napretku pojedinca. Odgovornost pojedinca nije nikad bila odvojena od odgovornosti zajednice. Suradnja i zajedničarska dimenzija postaje gotovo sinonim osobnog ostvarenja.

Timski rad u Starom zavjetu ostvaruje se u obliku staleške suradnje: svećenici i proroci, ali i cijeli narod. Zajedništvo je vezivno tkivo u svim nepogodama, a zajednica je filter prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja.

Novi Zavjet

«Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim… navješćujemo vam… da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom


9

njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna». (1 Iv 1-4):

Navještaj Evanđelja i ostvarenje zajedništva su u uskom odnosu. Svrha navještaja je zajedništvo i spasenje. Zajedništvo nije plod nečije volje, pa ni Kristove, nego logični slijed i spontani plod komunikacije poruke.

Za razliku od Staroga Zavjeta Novi

Zavjet više naglašava komunitarnost spasenja. Ono se očituje kao zajedništvo ljubavi. Obredni čini su konkretna očitovanja zajedništva. Tko ostvaruje zajedništvo već je spašen. Anticipira zajedništvo Presvetoga Trojstva.

Ekklesia – (grč. ek kalein – sazvati). Okupljanje u Božje ime je norma zajedništva. Dionici crkvenoga zajedništva nazivaju se braćom, spašenicima, izabranima, pozvanima, kršćanima… Zajedništvo je određeno jednakošću, suradnjom, korelacijom (slike odnosa: majka-dijete, ovca-stado).

Slika Tijela Kristova. Radi se o stvarnom Kristovom tijelu, o mističnoj, ali stvarnoj povezanosti udova Crkve. Snaga je Euharistija. Udovi su organski povezani, rade za dobro čitavog tijela. Organska i organizamska povezanost su temelj zajedničkog djelovanja, suvremeno rečeno: sinergičnoga nastupa. Kontekst su posebni darovi. Moraju biti na izgradnju zajednice.

Voditelj treba biti na raspolaganju za zajednicu. Njega iznjedruje sama zajednica. Vodstvo nije privilegij kojega se vrijedi dokopati, nego spremnost osobe da sve što je od Stvoritelja primila stavi na raspolaganje zajednici.

II. vat. Sabor. Crkva iznova otkriva dimenziju zajedništva. To dolazi kroz želju za služenjem, kroz dijalog. Opredijeljenost za zajedništvo nije samo naravni čin, nego i duhovni čin otvorenosti. Odricanje od samodostatnosti, preuzimanje (su)odgovornosti, sposobnost kritike i još više samokritike, demokratično ostvarenje Božje volje.


10

Konkretni oblici zajedništva i suradnje

Prije nego je poslao zajednicu Krist ju je pripremio životnim zajedništvom sa sobom. Zbor Dvanaestorice ima eshatološku vrijednost. U Isusovu postupanju prepoznajemo usmjerenost pojedinca na tim. Neće pojedinac uvijek nastupati zajedno, može i sam, ali Isus preporuča kad je to moguće nastupati u paru. Možemo naslutiti i da je to radi komplementarnog upotpunjavanja i neke vrste „timskog rada“.

Po Isusovu uskrsnuću postoji čitav splet aktivnosti koje apostoli zajednički poduzimaju. Rađa se Crkva. U postupanju sv. Pavla jasno se očituje zajedničarski način i zajedničarska usmjerenost navještaja. 1 Kor 3,9: «Božji smo suradnici». 1 Kor 3,6: «Ja zasadih, Apolon zali, a Bog dade rasti». Kriterij Pavlove djelatnosti je stanje drugih. Pavao je djelovao

ekipno, često upotrebljava množinski oblik opisa djelovanja: «mi».

Iz svega zaključujemo da suradnja s drugim nije naš hobby, nego naša daska spasenja (od našeg individualizma, egoizma). Evanđeoski način postupanja ide do razine padanja pred drugoga i pranje nogu.

Temelji zajedništva u svetopisamskoj perspektivi su: kristološki, pneumatološki i sakramentalni. I za samo euharistijsko slavlje jedan od naziva je gozba (grč. symposion, što dolazi od: zajedno piti).

Osnovni zahtjev zajedništva je dijeljenje oproštenja. Cilj zajedništva nije osobna nirvana, nego Isusova volja. Preduvjet zajedništva je izgradnja savjesti i osobna zrelost. Nezrele osobe su manje sposobne za zajedništvo.

Na koncu, početak Poslanice Filipljanima pokazuje nam da je težnja oko kršćanskoga zajedništva nužno vezana uz trpljenje. Težiti zajedništvu u Kristu Isusu, a odbacivati Križ značilo bi unaprijed potpisati poraz:

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,


11

ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. (Fil 2,5-8)

Rasprava i interventi braće slušatelja

Prvi intervent: Možete li pobliže objasniti Gal 2, 1-2 u kojoj Pavao provjerava autentičnost svoga propovijedanja pred starješinama Crkve : «Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.» Događa li se danas da netko trči uzalud?

- Odgovor: Fascinantna je Pavlova sposobnost samokritike i spremnost na provjeru sebe, i to nakon 14 godina djelatnosti. Naša velika, možda fatalna greška je smatrati da smo uvijek i u svemu gotovi stručnjaci. Potrebna je spremnost na samokritiku i samoprovjeru, a tek onda i na kritiku i provjeru drugih. To vodi otvorenom dijalogu, komunikaciji.

Drugi intervent: Pavao je surađivao s Barnabom, kasnije se s njim razišao, ali je ipak nastavio timski raditi.

- Odgovor: U zajedništvu bivamo i ranjeni. Potrebno je djelovati u skladu s mogućnostima karaktera. Djelovati u svrhu ostvarenja zajedničkog cilj, makar i na različitim područjima.

Treći intervent: Možete li nešto više reći o tvrdnji koju ste iznijeli u predavanju: «Istost ubija, zajedništvo u različitosti oživljuje»?Ima li u to pravilo važnost i u redovničkom životu?

- Odgovor: Potrebno je dopustiti različitost, makar nas ona živcirala. Po svakome od nas Bog nam progovara. Nije ideal Prokrustova postelja koja beziznimno podrezuje ili razvlači na istu mjeru, deformira sve što je različito, nego je ideal cjelovitost zajedništva koju svatko komplementarno kompletira svojim različitim darom.

Četvrti intervent: Možete li nešto više reći o tvrdnji koju ste iznijeli u predavanju: «Osoba je relacija»?

- Odgovor: Osoba se doista istinski ostvaruje kroz relacije. Jednu osobu moguće je misliti samo u kontekstu postojanja i drugih osoba, dakle uvijek u relaciji.

Peti intervent: U timskom radu pojavljuje se i problem liderstva. Ako iskače više lidera, to razdvaja. Želje


12

lidera katkada mogu biti veće od njihovih mogućnosti. Tu je i problem slabe karike: nije lako razlučiti do koje je mjere netko istinski slaba karika a do koje je mjere problem, recimo, u njegovoj lijenosti.

- Odgovor: Želja za liderstvom protivi se temeljnoj kategoriji kršćanstva: služenju. U duhu evanđelja dobar lider može biti tek onaj koji liderom želi postati jer želi služiti, a ne jer želi vladati. Kod želje za liderstvom, uz odudaranje od kršćanskog ideala na psihološkoj je razini obično i problem nezrelih osobnosti (emocionalna zrelost, samospoznaja). Kriza srednje dobi npr. javlja se i kroz pitanje: tko sam zapravo ja? Što me pokreće? Tu još imam mogućnost promijeniti se i

uskladiti se više s evanđeljem, da željom za služenjem a ne vladanjem bolje pridonesem zajedništvu. U svemu rekla bih da se treba uvijek stavljati pod Božje svjetlo i posvješćivati si da ja nisam Bog… U pogledu «slabe karike» treba razborito i realno procijeniti što je kod osobe promjenjive a što nepromjenjive naravi, pa primjerenim načinom nastojati oko poboljšanja na onome što je promjenjivo. Kada se radi o nečemu nepromjenjivome, npr. o nekim karakternim osobinama, treba imati strpljenja, nositi i podnositi, uzeti to kao poziv na vlastitu zrelost, zauzeti kršćanski stav.

Šesti intervent: Spomenuli ste kriterij zrelosti osobe. Bilo bi dobro progovoriti o kriterijima te zrelosti jer rezultat vrednovanja ovisi o kriterijima. Kad se pak radi o karakternim osobinama i temperamen-tima bilo bi dobro da pojedinci s određenim osobinama svoje naravi kroz otvorenost snazi Duha nastoje razviti one osobine koje odlikuju druge karaktere i temperamente.

Odgovor: Kriteriji mogu biti više ili manje subjektivni ili objektivni. Sumnjom u vlastitu objektivnost imamo prilike izbjeći preveliku subjektivnost i neodgovarajuću prosudbu i zaključak o bližnjemu. Čista tipologija karaktera i temperamenata nikad nije u stvarnosti posve realizirana. Netko tko npr. naginje koleričnosti ima katkada u


13

određenim okolnostima i osobine sangvinika, flegamatika ili melankolika. Neosporno je da se

otvorenošću naspram milosti Duha i suradnjom s njome može opleme-njivati i korigirati osobine naravi.

Drugo predavanje: Praktični vid timskoga rada

Ciljevi izlaganja

- Shvatiti važnost timskog rada – presudno - Istražiti elemente uspješnog timskog rada - Implementacija

Kompetencija:

‐ tvrda znanja i vještine ‐ meke vještine

o upravljanje vremenom i stresom o vrste i tehnike komunikacije o motivacija / samomotivacija o upravljanje konfliktima o prezentacijske vještine o međusobno uvažavanje i povjerenje o timski rad

‐ Što se traži danas da se dobije posao («Moj posao», 2006., N-120): važnost soft skills

o sposobnost rada o kooperativnost o vrste i tehnike komunikacije


14

o svijest o osjećajima, potrebama i interesima drugih o poticanje promjena o uvažavanje i povjerenje o njegovanje korisnih povezanosti o upravljanje vremenom i stresom o motivacija/samomotivacija o prezentacijske vještine

Tim:

‐ skupina – suradnja – zajednički cilj – složeniji zadatak – različite kompetencije

Prednosti timskog rada:

‐ Timska produktivnost je veća od zbroja pojedinačnih učinaka članova koji bi djelovali svaki zasebno (2+2=5)

‐ Timovi mogu brže doći do zadanih ciljeva ‐ Jednostavnije se prenosi znanje i iskustvo među članovima ‐ Veća razina odgovornosti ‐ Manje griješe ‐ Manja razina stresa


15

Vrste radnih timova:

‐ Formalni tim – članovi zajednice, tvrtke… Djeluje kontinuirano ili se formira po potrebi

‐ Projektni tim – formiran zbog realizacije nekog projekta

‐ Procesni tim – nastaje u različitim fazama nekog radnog procesa; članovi projektnog i procesnog tima mogu biti iz različitih zajednica, tvrtki…

Poteškoće u radu tima:

‐ Nedostatak podrške onih izvan tima

‐ Nedostaje jasan i precizno definiran cilj, što želimo kao zajednica, to je pitanje statuta, temeljnih dokumenata

‐ Zaduženja i odgovornosti članova nisu u potpunosti definirane

‐ Proces odlučivanja nije ustanovljen (konsenzus članova tima) – preuzimanja dužnosti variraju, ali moraju biti preuzete i odrađene

‐ Voditelj ne upravlja adekvatno timom

‐ Nedovoljni i/ili neadekvatni resursi

‐ Pojedini članovi tima smatraju se značajnijima od drugih članova tima

‐ Članovi tima koji manje doprinose rezultatima umanjuju značaj postojanja tima i/ili rezultate tima

‐ Slaba dokumentiranost prethodnih saznanja i postignuća


16

Dodirne i razlikovne točke između članova tima i članova radne skupine:

član tima član radne skupine

jasno definirani, razumije ih, vjeruje im ciljevi, zadaci ne poznaje ih, ne smatra ih

izazovom ni svojinom

zajedničko, odgovornost za uspjehe

i pogreškeplaniranje individualno

otvorena, aktivna incijativa uljudna, suzdržana

usavršava se učenje ---

radom, rezultatima,druženjima, statusom

motivacija vanjska plaća, statusni simboli, ured, namještaj, oslovljavanje

suradnik, trener voditelj tima šef koji mora postojati

aktivnost rješavanje problema «drugi su za to plaćeni»

konsenzus odlučivanje proglašavanje

demokratski, tolerantnost stil vođenja autoritaran

6 velikih koraka:

‐ definiranje cilja ‐ traženje najbolje strategije ‐ odrediti pomagala (intelektualna, fizička) ‐ korištenje informacija ‐ sinteza (prezentacija informacija) ‐ evaulacija (procjena procesa /kako se surađuje/ i produkta)

6 zlatnih pravila:

‐ mala grupa ljudi ‐ različita znanja i vještine ‐ zajednički smisao


17

‐ lista specifičnih ciljeva ‐ suglasnost oko pristupa poslu ‐ zajednička odgovornost

Čimbenici koji utječu na grupnu izvedbu:

Znanje, entuzijazam, aktivnost kao izazov, ciljevi, vrijeme, resursi, suradnja/povjerenje, komunikacija, vještine

Uloge voditelja:

Koordinira i iznosi stavove, sluša, posjeduje i prenosi znanje, medijator u konfliktima/krizama, gradi povjerenje, preuzima odgovornost, sudjeluje, pozitivan feed-back (naglašava pozitivno), čuva autonomiju i autoritet članova.

Faze stvaranja tima:

‐ Formiranje

Stvaranje tima, upoznavanje sa zadatkom, drugim članovima (njihovim osobnostima, motivima, stilovima rada i sl.)

‐ Konflikti (Storming)

Diskusije, konflikti unutar tima, članovi tima se obično osjećaju moćnijima i kompetentnijima nego što to zaista jesu, faza entuzijazma ali i prvih razočaranja, pojava grupne polarizacije i traženje žrtvenog jarca.

‐ Normiranje


18

Određivanje normi, u ovoj fazi je br. članova tima obično manji nego na početnoj, upoznavanje sa vlastitom ulogom, svojim i tuđim snagama i slabostima.

Poštovanje, suradnja i općenito prijateljska atmosfera, bliski odnosi, kohezija.

‐ Izvedba

Osjećaj bliskosti, nema borbe za moć, prihvaćene su uloge i ostvaruju se.

‐ Završavanje:

Nakon završavanja zadatka. Ponos i drugi pozitivni osjećaji.

Timske uloge:

‐ Timska uloga: sklonost pojedinca prepoznatljivom obliku ponašanja u grupi – u kontaktima odnosno interakciji s drugim članovima tima.

‐ Najučinkovitiji timovi su ujedno i najraznolikiji po obilježjima članova tima. Osim po zanimanju/profesiji, radnom iskustvu, dobi i spolu – izuzetno je važna tzv. timska uloga.

Članovi tima su ono što jesu. Nisu determinirani profesijom, radnim mjestom, pozicijom…

Ne postoje poželjnije ili manje poželjne timske uloge. Treba težiti različitosti.

Uloge u timu:

‐ timski radnik ‐ administrativac ‐ specijalist ‐ izvođač radova ‐ provoditelj


19

pozitivne strane:

‐ Timski radnik: kooperativan, mekan, diplomata, sluša, gradi, izbjegava konflikte, smiruje, drži na okupu, motivira

‐ Administrativac: sklon pisanju, uređivanju teksta, grafike i sl.

‐ Specijalist: svrsishodan, ekspert u svom području

‐ Izvođač radova: brižljiv, savjestan, zabrinut

‐ Provoditelj: discipliniran, odgovoran, konzervativan, efikasan, pretvara ideju u stvarnost

negativne strane:

‐ Timski radnik: neodlučan, jednostavno se utječe na njegovo mišljenje

‐ Administrativac: podređuje formi bitne pojedinosti

‐ Specijalist: doprinosi samo uskom frontu, inzistira

‐ Izvođač radova: nefleksibilan

‐ Provoditelj: bezrazložno se brine, ne delegira zadatke

Što je najvažnije u timovima?

Unutarnje okruženje:

1. Ciljevi i planiranje (što činimo i zašto). Ishod: zajednička posvećenost ciljevima tima

2. Procesi i procedure (što izvršavamo). Ishod: učinkoviti radni timovi

3. Uloge i odgovornosti (tko što čini). Ishod: odgovornost

4. Odnosi (kako radimo zajedno). Ishod: visokoproduktivna radna okolina


20

Karakteristike visokouspješnih radnih timova:

Učinkoviti timovi: povezanost tima, dobra komunikacija, uzajamno povjerenje, učinkovito rukovodstvo, vanjska podrška, unutarnja podrška, relevantne vještine, jasni ciljevi.

Simptomi neučinkovitih timova:

‐ Nedostatak slaganja/dogovora ‐ Nadgledana komunikacija ‐ Neuspješni sastanci ‐ Neostvarivanje ciljeva ‐ Sukobi unutar tima

Definiranje zajedničkih vrijednosti:

‐ Strategija (učinkovitost, kvaliteta, brzina), ‐ procesa, ‐ interakcije i ‐ zajedničkih vrijednosti

Zato je potrebno konstantno se sastajati.

Koristi timskoga rada:

1. sinergija 2. zajedničko kreiranje pravca 3. smanjivanje stresa 4. afirmacija pojedinaca 5. povećavanje radne efikasnosti 6. homogenizacija članova tima 7. izgradnja povjerenja 8. motivacija 9. skupna kohezija 10. skupna kreativnost


21

Rasprava i interventi braće slušatelja

- Prvi intervent: Kako uspješno povezati prvo predavanje s drugim, biblijsko-teološku pozadinu s praksom? U tom su kontekstu dva moguća problema: a) odnos između demokratičnosti potrebne u timskom radu i poslušnosti nužne u redovničkom pozivu; b) kako postupati ako duboka osobna uvjerenja ne dopuštaju ustupke koje timski rad iziskuje?

- Odgovor: Temeljni problem je onaj promjene mentaliteta. Što znači biti poslušan: pasiva ili tiranija? Kako naći ravnotežu između ovih ekstrema? Mogući putovi su: pohvala i kritika. Kod većine ljudi učinkovitije su pohvala i molba, ali kod nekih kao da je jedino sredstvo na koje reagiraju kritika i zapovijed (posluh).

No pohvala je u svakom slučaju put s kojim treba uvijek prvo pokušati. Birati put dobrohotnosti, razumije-vanja, strpljenja, probdjeti noći ako treba za osobe u zajednici, za tim, srcem i dušom tragati za boljitak toga tima. Kršćanskim služenjem nastojati ići do kraja, do križa.

U redovničkoj zajednici nužno je vrijeme za razgovor koji omogućuje bolje uzajamno upoznavanje. Zajednička molitva i misa nisu dosta. U obitelji su članovi naravno usmjereni jedno na drugo, a u samostanima podjela dužnosti i poslova često uvjetuje individualno

provođenje vremena i nesusretanje. To rađa nepoznavanjem, nerazumije-vanjem, udaljavanjem i na kraju i osuđivanjem. Nužna su konstantna vremena za zajedništvo, kad će se ugasiti televizor, progovoriti o svom danu, o onome čime se osoba bavi, čuti mišljenje drugih, makar i nepovoljno, pokušati se razjasniti. Tada će biti manje prozivanja i osuđivanja drugoga a više razumijevanja i empatije makar stavovi i ponašanja bila različita.

Drugi intervent: Uzet je primjer

obitelji. No i tu danas ima velikih problema. Kako pomoći kršćanskim obiteljima? One su izvor zvanja za naše zajednice.

- Odgovor: U Crkvi ih uglavnom prozivamo, ali im ne dajemo dovoljno. Važno je i najperspektivnije u pogledu veće kvalitete obiteljskog suživota je raditi sa mladima: kvalitetno odgojeni i osposobljeni kvalitetno odgajaju i osposobljuju. To podržavajmo.

Treći intervent: Kod timskoga rada događa se i problem pozivanja na savjest. Konflikt je neizbježan i tada je nužna odluka autoriteta.


22

- Odgovor: Pomoću konflikata učimo što znači zajednički raditi. Važno je da autoritet svestrano sagleda sve i odluku donese ne brzopleto, oholo i pozivajući se samo na vlast i moć, nego strpljivo i nastojeći

prepoznati najbolje ili najmanje loše rješenje. Potrebno je isplanirati timski rad. Rokovi moraju postojati, ali mora postojati i fleksibilnost u službi osobe i tima.

Izvještaji o aktualnostima u Provinciji

Možebitni osnutak nove zajednice O. Provincijal je izvijestio o nekim

aktualnostima Provincije. Osobito je značajna mogućnost osnutka nove zajednice u kontekstu poziva na opsluživanje pastorala jedne novoosnovane župe, što je trenutno u fazi razmatranja i dogovaranja.

Nastavak gradnje samostana na Vidovcu u Splitu

Prema riječima o. Provincijala očekuje se da će u Splitu za oko tri-četiri tjedna zgrada biti zatvorena, nakon čega bi se nastavilo s instalacijama. Gradnju je uvelike usporilo ukidanje prava na povrat poreza kod inozemnih donacija. Razmatrane su i pravne mogućnosti da se vrati to pravo to pravo koje nije bilo povlastica nego pravednost, a ipak je prešutno ukinuto.

Web-stranica „Hrvatski karmel“

Sve je veća posjećenost web stranice hrvatskog karmela (www.karmel.hr) koju imamo još od 1998. godine. U 2010. godini posjećenost je, uz manje oscilacije,

praktički stalno rasla. Samo u zadnjih šest mjeseci stranicu je posjetilo 20 378 posjetitelja. Budući da postoji i engleska inačica stranice ne iznenađuje da posjetitelja ima iz čak 77 zemalja. Budući da je škapular drugi link po broju posjetitelja (1011), dobro bi bilo uskoro razmotriti je li naš apostolat na tom području primjeren zanimanju i može li se tu još kvalitetnije djelovati? Među najposjećenijim linkovima je i ekumenizam.

Večernja Euharistija Večernju Euharistiju predslavio je

o. Provincijal. U prigodnoj propovijedi istaknuo je ustrajne pozive o. Generala na obnovu u Redu. Obnova se pokušava ostvariti povratkom

SABOR PROVINCIJE 2010.

23

kršćanskim idealima kakvi su sadržani u djelima sv. M. Terezije od Isusa. U našoj hrvatskoj karmelskoj obnovi stalno osjećamo kako Bog „asistira“ našim djelima i na tome moramo biti zahvalni. Za kvalitetan daljnji hod će presudno biti koliko budemo djelovali zajednički, komplementarno, prihvaća-jući se uzajamno u različitosti. Nitko ne sumnja u osobno nastojanje oko posvećenja, ali ono u zajednici ide skupa s komplementarnošću s braćom i s dobrom koordinacijom, istaknuo je o. Provincijal.

Srijeda 24. studenog 2010. - Sabor Provicije

Jutarnja Euharistija Jutarnju Euharistiju predslavio je o.

Antonio Mario Čirko, provincijalni vikar. U svojoj propovijedi, nakon što je aktualizirao Isusova proroštva o progonima u posljednjim vremenima na našu društveno-kulturnu situaciju, potaknuo je na vrednovanje dobroga. Napast je samo kritizirati. Valja uočavati i onu lijepu i dobru stranu kod bližnjih i u našem životu.

Uslijed opadanja broja zvanja u mnogim provincijama Reda se na našu Provinciju gleda kao na vitalnu i s udivljenjem. To jest poticajno, ali i odgovornost da nastojimo oko toga Božjeg dara.

Suradnja sa sestrama karmelićankama

O. Jure, duhovni asistent Udruge „Bl. Alojzije Stepinac“ Bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i


24

Hercegovini, pročitao je pismo podrške Saboru kojega je u ime Udruge uputila njena Predsjednica s. Ilijana Terezija. U pismu se među ostalim kaže:

„Ovih dana naše su molitve i naše misli na poseban način usmjerene prema Vama koji ste jučer započeli sa zasjedanjem Sabora naše Provincije, u našem duhovnom centru u ‘Karmelu sv. Ilije’ na Buškom jezeru. S nadom i radošću pratimo i podržavamo vaš rad, vaša promišljanja, projekte i napore koje ulažete za duhovni rast i napredak naše HKP sv. Oca Josipa... Neka Duh Sveti nadahnjuje, vodi i podržava vas i vaše susrete i programe, da urode bogatstvom i dubinom življenja naše terezijanske karizme, na radost i ohrabrenje braće i sestara i još mnogih”.

Potom je o. Jure pročitao i upravo pristigli izvještaj o rezultatu izbora vodstva u zajednici u Mariji Bistrici te izvijestio i o molbi priorice č.m. Ilijane Cvetnić za daljnju suradnju “u odgoju i usvajanju karmelske duho-vnosti” u Karmelu u Brezovici.

Izvještaj o otvaranju prvog studija katoličke teologije u Bugarskoj

O. Srećko, prior zajednice u Sofiji je izvijestio da je ideja bila pridonijeti Katoličkoj Crkvi u Bugarskoj nečim specifičnim što dotad nije postojalo. Zajednica nema župe pa razvija specifični apostolat našega Reda.

Katolički studij je pokušao nekadašnji nuncij Roncalli, ali prilike tada ipak nisu bile spremne za to. Sada je napokon otvoren studij bogoslovlja i duhovnosti (SBD). Odaziv je za bugarske prilike iznad očekivanja: 27 studenata. Studij je ciklički, podijeljen u 3 godine. Osim temeljnog programa ima i dodatnih sadržaja kao što je npr. škola ikonopisa.

U zgradi je uz crkvu otvorena i

katolička knjižnica. Ideja je bila da na jednom mjestu budu dostupna izdanja svih katoličkih knjiga u Bugarskoj. Studij se odvija kroz 20 tjedana u godini, po 3 dana tjedno po 3 sata. Upisnina je relativno niska. Predavači ne očekuju honorar, nego samo putne troškove. Ima upisanih i pravoslavnih koji su našli studij preko web-stranice. Već postoji vodič kroz studij uz kurikulum predavača i opis predmeta. Papa je prilikom otvaranja novog


25

Centra preko kardinala Bertonea uputio sadržajni brzojav.

O. Provincijal je na Teresianumu razgovarao s predstojnikom o. Anianom Álvarez-Suárez o mogućnosti da SBD u Sofiji bude pridružen Teresianumu. Obično postupak traje više od pet godina, ali sada će pridruživanje, zahvaljujući tome što je SBD napravljen po uzoru na SSD u Remetama koji je već pridružen Teresianumu, i budući da oba studija pripadaju Karmelskim studijima duhovnosti kao krovnoj organizaciji, biti brzo priznato.

Ima li diploma značaj za zaposlenje? Zasad ne. Samo u smislu potvrde o trajnoj formaciji i ukoliko pojedini profesor na drugim učilištima drži da može priznati kolegij ili dio kolegija položenog na našim studijima.

Pitanje eventualnog zapošljavanja i financiranja takvih suradnika ovisi o strukturama na terenu. Bilo bi dakako poželjno da stupanj praktičnog vrednovanja formacije na našim studijima bude što je moguće veći, npr. u društvu i na razini biskupija i provincija, kako bi se otvorio što veći prostor u vidu praktičnog angažmana osposobljenih stručnjaka. No svi koji pohađaju naše studije jasno su upućeni u to da je studij za osobnu formaciju i da im se diplomom ne jamče nikakvi budući angažmani.

Angažman i honoriranje takvih suradnika ovisi o potrebama i

raspoloživosti župnika i pojedinih crkvenih i društvenih ustanova na terenu.

Zahvala sudionicima O. Provincijal je zahvalio svima

koji su su djelovali i djeluju u nastavi i aktivnostima naših studija i duhovnih centara na suradnji i raspoloživosti. Ni naša braća koja predaju na Sustavnom studiju duhovnosti u Remetama ne primaju nikakve honorare, jedino se onima koji nisu iz Remetske zajednice nego iz drugih kuća plaća troškove puta. Laici se ipak honoriraju.

Prijedlog osnovnih načela «Tromjesečne integralne obnove za

svećenike» S ciljem sve intenzivnijeg

duhovnog i ekonomskog oživljavanja naših centara o. Provincijal je predstavio prijedlog za suradnju naših centara u pomoći svećenicima naših biskupija i redovničkih provincija. Izvijestio je da je zajedno s tajnikom Provincije, o. Jurom, posjetio nadležne osobe, te je zajedno s njima razmatrana ideja policentrične «Tromjesečne integralne obnove za svećenike» u duhovnim centrima u Krku, na Buškom jezeru, i na gori Karmelu u Izraelu koja bi imala prvenstveno preventivni značaj i ulogu odmora i osobne formacije i relaksacije, slično kao što u „profesorskom kontekstu“ postoji tzv. „anno sabatico“. Obnova bi se sastojala od 4 glavna elementa:


26

1. Odmor od napornog pastoralnog rada i užurbanog načina života. Ova je stavka važna ne samo zbog prirodne ljudske potrebe za razdobljima smanjene aktivnosti i relaksacije, nego i zbog toga što preopterećenost pojedinog svećenika može dovesti i do psihičkih i fizičkih iscrpljenosti, pa i do stvaranja ovisnosti, koje same po sebi umanjuju učinkovitost svećeničke službe. Upravo radi postizanja ovoga cilja dio vremena i programa ostvarivao bi se u našem Duhovnom centru u Krku, koji se nalazi na samoj obali mora, uz uređenu plažu i sportsko-rekreativne sadržaje.

2. Duhovna formacija – mogućnost svakodnevne meditacije, osobne i/ili vođene, u za to prikladnim prostorima, te zajedničkog slavljenja sv. mise s prikladnim poticajnim nagovorima. Moguće je, u dogovoru sa svećenicima, organizirati i trenutke zajedničke molitve, kako časoslova tako i drugih molitvi. Svakako bi bila osigurana mogućnost osobnih razgovora s iskusnim duhovnicima i stručnjacima na području duhovnosti, osobito svećeničke. Moguća je i organizacija višednevnih duhovnih vježbi na primjeren način i u skladu s kanonskim pravom.

3. Teološko-pastorlana nadograd-nja koja bi obuhvaćala studij novijih crkvenih dokumenata i problematike klera i laikata na lokalnoj i globalnoj razini, te prenošenje i posredovanje konkretnih iskustava. Primjera radi,

tematika bi mogla biti: - Profil svećenika 21. stoljeća: očekivanja i realnost;

- Vrste mogućih svećenikovih frustracija i primjereno sučeljavanje s njima; - Kako se odgovorno, zrelo i učinkovito odnositi prema sve većoj sekularizaciji društva? - Koji su bitni preduvjeti za uspješnu promociju zvanja na razini župe? - Kako poboljšati suradnju s laikatom i učiniti ga aktivnim čimbenikom, odnosno obznaniteljem i graditeljem kršćanske i katoličke svijesti u suvremenom svijetu... Teme bismo rado uskladili sa sugestijama biskupa i svećenika. Moguće je pozvati i stručne osobe iz inozemstva, odnosno organizirati video konferencije putem interneta jer Provincija posjeduje potrebne uređaje za takvu vrstu komuniciranja, kao i za simultano prevođenje.

4. Kulturološko-biblijska izgradnja obuhvaćala bi boravak u Svetoj zemlji u trajanju od 10 do 15 dana. Sudionici obnove boravili bi u našem Duhovnom centru „Stella Maris“ na gori Karmelu. Kroz to razdoblje, uz predavanja u samom Centru, upriličili bi se izleti i stručno vođeni studijski posjeti na sva arheološki i biblijski značajnija mjesta, od Golana do brda Sinaja.

Prijedlog termina: 1. kolovoz – 31. listopad.

No dakako da je prijedlog otvoren dodatnim idejama, sugestijama i razradama. Kako je prijedlog tek u fazi


27

razmatranja nije izvjesno hoće li biti realiziran ili će ostati samo na razini ideje i inicijative.

Vlastiti karmelski Misal i Časoslov

O. Jure je iz-vijestio da je Vlastiti kar-melski Misal kojega su na temelju ranijih prijevoda pos-tojećih kod braće i sestara kao i novih tekstova za novoproglašene

svece karmelske obitelji priredili s. Terezita Kalinić i o. Jure praktično dovršen u široj i opsežnijoj inačici. O. Jure je predložio da se prije umnažanja i/ili organizira susret s braćom i sestrama koja su bliska tom području i - ako je potrebno - s drugim kompetentnima, i/ili da se u tome pogledu anketira braću i sestre predstavivši im opsežniju i suženiju inačicu Misala, budući da u pogledu uvrštavanja svetaca ima više mogućih legitimnih pristupa, opsežnijih i suženijih, te će se trebati opredijeliti za jedan od njih.

O. Jure je u mapu svih sudionika ovoga Sabora priložio liturgijski kalendar iz opsežnije inačice Misala. Objasnio je da je u njemu privremeno dodao sve podatke važne za našu Provinciju, njene zajednice i župe, koje je načinio o. Vjenceslav Mihetec,

a u računalo ih unio o. Stjepan Vidak. Te dodatke je o. Jure naznačio plavim fontom kako bi se lakše mogli izdvojiti u zasebni Vlastiti direktorij. Pojasnio je da se i Misalom i Časoslovom trebaju služiti i Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa, Samostani bosonogih karmelićanki Udruge bl. Alojzije Stepinac i Provincija karmelićanki Božanskoga Srca Isusova te da bi stoga trebalo ili u direktorij unijeti i njihove značajne datume i podatke ili u direktoriju izostaviti ove koji se odnose samo na nas, braću, što ne bi imalo imalo smisla jer nam je potrebno.

Tek nakon Vlastitog misala i direktorija dovršio bi se Časoslov, kod kojega, premda je cijeli unesen u računalo, ima još više metodoloških i strukturnih pitanja koja treba razjasniti.

Sudjelovanje bogoslova i novaka na kućnim kapitulima.

Uobičajeno je da bogoslovi i novaci sudjeluju na kapitulu u prvom dijelu i budu dionici duhovnog nagovora, nakon kojega mogu priopćiti članovima kućnog kapitula što misle.

Ne previđati dobro koje već postoji Više braće nastojalo je posvijestiti

da se pri opravdanom razmatranju poteškoća ipak ne izgubi iz vida i ona dobra strana osoba i zajednica. To je đavolska zamka. Na koncu treba vrednovati i mišljenje drugih o našim zajednicama, koje je najčešće izrazito


28

pozitivno. O. Antonio-Mario Čirko je zaključio:

„Na kraju Sabora možemo izaći ohrabreni. Trebamo biti i samokritični, ali imamo razloga gledati i pozitivno“.

Sudionici su među ostalim primijetili napredak u iznošenju vlastitih mišljenja i rastu zajedništva. S obzirom na uvjetovanost uobičajenim vremenskim trajanjem Dana permanentne formacije i Sabora provincije pohvalili su izostavljanje formalnih izvješća u korist aktualnih pitanja i spontanih razgovora.

Među prijedlozima za buduće susrete ističu se:

- više govoriti o stanju u zajednicama,

- rad u skupinama,

- osobno se prethodno pripraviti za temu Sabora pomoću prikladnih tematskih materijala.

Kulturološko-rekreativni izlet

U okviru kulturološko-rekreativnog

sadržaja organizirano je hodočašće u marijansko svetište u Vepricu.

Upravitelj svetišta don Alojzije Bapčević karmelićane je srdačno primio, pogostio ih i proveo kroz svetište. Protumačio im je njegovu dosadašnju povijest, njegov značaj i umjetnine koje se nalaze u sklopu svetišta.

Predstavio im je vrlo impresivne

novoizrađene mozaike glasovitog slovenskog sakralnog umjetnika isusovca p. Marka Ivana Rupnika u kapelici i u konferencijskoj dvorani.

U znak zahvale karmelićani su mu

darovali svoju jubilarnu monografiju izdanu povodom obilježavanja pedesete obljetnice prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj.


29

Osobito je dojmljiv i simbolikom

bogat Rupnikov Anđeo mudrosti u dvorani za predavanja, koji nedvojbeno asocira na velike teme ruskog, zapravo (sve)kršćanskog sofijanizma. Karmelićani, premda još na zemlji, nisu odoljeli a da se slikom ne pridruže anđelovom privlačnom svijetu sklada i boja.

U Makarskoj, u franjevačkom samostanu, domaćin karmelićanima je bio fra Miljenko Odrljin koji je opisao

povijest franjevaca i njihova samostana u Makarskoj. Proveo ih je i kroz bogatstvo školjki u malakološkom muzeju.

U samostanskoj crkvi Uznesenja Marijina protumačio je impozantni mozaik Josipa Bifela, najveći u Hrvatskoj, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe.

Mozaik prekriva cijeli zid velike polukružne apside crkve. U gornjem


30

dijelu, kupolastog oblika, nalazi se svijetli lik Krista Pantokratora - Svevladara, raskriljenih, očekujućih i pozivajućih ruku prema vjernicima.

U donjem dijelu mozaika nalazi se Pieta' 20. stoljeća. Kristu u Marijinom naručju, izranjenom grijesima 20. stoljeća, na poklon dolaze hrvatski sveci i blaženici (sv. Jeronim, bl. Ozana Kotorska, sv. Nikola Tavilić, bl. Augustin Kažotić, sv. Marko Križevčanin, sv. Bogdan Leopold Mandić, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji fra Ante Antić), predvođeni sv. Franjom Asiškim.

Nakon okrjepe u samostanskoj blagovaonici, fra Frane Botica poklonio je kao znak franjevačkog bratstva i pažnje o. Provincijalu štolu iz svoje radionice.

Četvrtak 25. studenog 2010.- Sabor Provincije

Jutarnja Euharistija U četvrtak 25. studenog jutarnju

Euharistiju predslavio je o. Bernardin Viszmeg. Uzet je misni obrazac za zahvalu, a somborski prior podsjetio je na temelje Karmela riječima sv. M. Terezije: «Svi koji nosimo ovo sveto odijelo pozvani smo na molitvu i kontemplaciju». Na izgradnju stvarnoga, a ne ideološkoga zajedništva pozvao je riječima protestantskog teologa D. Bonhoeffera: «Tko voli zajednicu

upropašćuje zajednicu, tko voli osobe izgrađuje zajednicu».

Promjena mjesta održavanja duhovnih vježbi

Promijenjeno je mjesto održavanja prvog termina duhovnih vježbi za iduću godinu: umjesto na Krku prebacuje se u Zidine, dok mjesto održavanja duhovnih vježbi u drugom terminu ostaje kako je ranije dogovoreno. O tome se nalazi i posebna obavijest u ovome broju Karmelskoga Vjesnika (usp. str. 4).


31

Vrednovanje Dana permanentne formacije i Sabora Provincije

Na završnom susretu objavljeni su rezultati vrednovanja samoga Sabora od strane sudionika. U anonimnoj anketi je sudjelovalo 26 od ukupno 29 sudionika sabora. Opća ocjena je 4,48. Najvišu prosječnu ocjenu je dobio smještaj (4,88), a najniže dvije ocjene su dobili diskusija (4,04) i vlastito zalaganje (3,75). Čak 10 od ukupno 11 ocjena su iznad 4,00.

Zajedničke rekreacije

Svake večeri braća su se okupljala na zajedničku rekreaciju. Toplina ognja oko kamina i prilika za opušteni susret i razgovor među braćom koja žive u udaljenim samostanima stvorili su ozračje blizine, mira i radosti. I kroz pjesmu i kroz šalu i smijeh moglo se osjetiti da nas Gospodin, premda smo različiti i svaki sa svojim jedinstvenim identitetom, sve objedinjuje u jedan „tim“, u jednu karmelsku obitelj.

Tekst: o. Dražen Marija Vargašević i o. Jure Zečević Fotografije: o. Antonio-Mario Čirko i br. Danijel Čolo


32

KARMELIĆANIN

Pustinjo, Budi rijeka mom životu.

Neka vrtlog pijeska

Izbrusi misli bosonogoga. Ilijin izvor neka žeđ utaži Ljubavlju Sveprisutnoga.

Planina Karmel,

Moj dom, neka živi.

Blažena Djevo od Gore Karmela, Majčinskoj tvojoj ljubavi se molim,

Plaštom svojim me zagrni Da ne ozebem u zemljama tuđim.

Moje misli poniru i razabiru

Da zemlja je volja Svevišnjega I darovana za svakog čovjeka.

Svetošću, Majko, prožet želim biti.

Pustinja nije rastanak od ljudi,

Već sastanak s Bogom, I ovom nogom što silicij kuša

Neka pođe k Tebi, umorna mi duša.

Korača čovjek.

Na svakom putu Ima odmorište.

Traženje Boga nije u daljini,

Već u vlastitoj nutrini. To je početak

Skrušene molitve Kad osvježimo duši uzletište

KARMELIĆANIN

33

K vječitom putu Njegovih dobrota.

Moje su usne navikle na pijesak

I moje tijelo na bičeve kiše.

Koricu kruha darujem i tebi.

Molimo Ljubav Nek' se u nas slijeva:

Braćo Blažene Djevice Marije Od Gore Karmela.

Pružena ruka moli za drugoga.

Nazire se u njoj Blaga ruka Boga,

Dar pustinje, Pješčanik vječnosti.

Duhom nasićeni isposnik,

Nebeski stanovnik.

Fabijan Lovrić, u Kninu, 3. prosinca 2010., petak, 0,36 sati


34

HKP OTVORILA PRVI STUDIJ KATOLIČKE TEOLOGIJE U BUGARSKOJ

Uoči svetkovine sv. Terezije od Isusa, 14.10. 2010. u Sofiji, HKP otvorila je svoj prvi Centar duhovnosti. Centar je nazvan "Bl. Papa Roncalli". Tom je prilikom o. Vinko Mamić, Provincijal HKP, otvorio i "Institut za bogoslovlje i duhovnost", koji je glavna akademska institucija novootvorenog Centra. Institut je prva ustanova za studij katoličke teologije u Bugarskoj, a studij će trajati tri godine. Zbog velikog značaja otvaranja ovog Centra, a napose Instituta, na ceremoniji su sudjelovali Apostolski nuncij, nadbiskup Januarius Bolonek,

Apostolski egzarh i Predsjednik BK Bugarske, msgr. Christo Proykov, Generalni tajnik BK Bugarske otac Srećko Rimac, vicepredsjednica Konferencije Viših Redovničkih Poglavara i Poglavarica u Bugarskoj Maksimiliana Proykova. veleposlanica Republike Hrvatske Danijela Barišić i drugi uzvanici.

Uz Centar i Institut, otvorena je i katolička knjižara. Prigodom inauguracije, u ime Svetog Oca Benedikta XVI, Državni tajnik Vatikana i uzoriti kardinal Tarcisio Bertone, poslao je brzojav kojeg je pročitao Apostolski nuncij.

Centar, odnosno zdanje u kome je otvoren, ima dugu povijest. U dvadesetim i tridesetim godinama

PRILOZI

35

prošlog stoljeća, u kući se nalazilo sjedište Apostolske nuncijature, dok je Pontifikalni predstavnik bio nadbiskup Angelo Giuseppe Roncalli, kasnije papa Ivan XXIII (otud i ime Centra). Nakon što je Nuncijatura premještena na drugu lokaciju, u prostorije današnjeg Centra preselile su se Bosonoge karmelićanke iz Istambula, osnivajući tako prvi samostan u Bugarskoj. U pedesetim godinama samostan je okupirala tadašnja komunistička "narodna milicija", a sestre su potjerane u koncentracioni logor. Kada su nakon nekog vremena puštene na slobodu, započele su svoj redovnički život u crkvi sv. Franje, odmah do njihovog bivšeg samostana, u koji se nisu mogle vratiti jer je bio nacionaliziran. Tako su bile prisiljene živjeti u nehumanim uvjetima na crkvenom koru (pjevalištu) punih pedeset godina. Kor, koji su sestre preuredile za svoje potrebe, a koji zbog skučenog prostora, nepostojanja sanitarija i siromaštva i sam liči na baraku koncentracionog logora, i danas se može posjetiti. On je svjedok vjere i žrtve naših sestara. Kroz to vrijeme u "samostanu" je živjelo i

nekoliko hrvatskih karmelićanki. Danas sestre imaju novi samostan u Sofiji, a trenutno se gradi i crkva. Sadašnja poglavarica je Časna majka M. Natanaela od Malog Isusa, koja je iz Hrvatske. Po odlasku sestara, u bivšu Nuncijaturu došli su karmelićani iz Hrvatske, o Srećko Rimac i o. Tadej Perica.

Uz rad "Instituta za bogoslovlje i duhovnost", Centar duhovnosti namijenjen je grupama i pojedincima koji žele vodstvo na putu duhovne formacije. Centar će također prihvaćati mladiće koji studiraju u Sofiji a žele živjeti u jednom molitvenom ozračju.

U prilogu se nalazi brzojav Svetog Oca i sažetak Programa trogodišnjeg studija "Instituta za bogoslovlje i duhovnost".


36

U REMETAMA ODRŽANA POVIJESNA 42. PLENARNA SKUPŠTINA HKVRP-HUVRP

"REDOVNIČKI ŽIVOT U EUROPI

- IZAZOVI ZA CRKVU I ZA EUROPSKO DRUŠTVO."

U prostorijama Remetskog samostana 26. i 27. listopada održana je posljednja, 42. Plenarna skupština HKVRP-HUVRP. Atribut „posljednja“ dobila je nakon odluke nazočnih poglavarica i poglavara da ujedine HKVRP i HUVRP u jedinstveno tijelo koje će se, nakon odobrenja Svete Stoice, zvati "Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica".

Najvažniji razlozi za ujedinjenje praktične su naravi. Naime, HKVRP i HUVRP su dvije zasebne pravne osobe u Katoličkoj crkvi te se očekuje da djeluju svaka zasebno, uz međusobnu suradnju u

onim pitanjima od općeg interesa. Međutim, dosadašnja praksa pokazala je da su te dvije pravne osobe gotovo u svemu djelovale zajedno. Osim toga, one imaju i zajedničko sjedište, objavljuju zajednički Vjesnik i u većini Komisijâ djeluju zajednički. U prilog ujedinjenju išla je i činjenica da je Hrvatska mala zemlja i da je zvanja sve manje. U ovom trenutku u Republici Hrvatskoj nalazi se oko 1000 redovnika i oko 3000 redovnica. Smanjivanje broja članova neizostavno će, prije ili kasnije, povući za sobom i smanjivanje organizacijskih jedinica, kako na razini pojedinih ustanova tako i na razinama šire redovničke povezanosti.

PRILOZI

37

Nadalje, prednost ujedinjenja je i ta da ćemo ubuduće pružati jedinstvenu sliku našega redovništva u Crkvi i društvu te zajedno zastupati naše interese. Napokon, u prilog ujedinjenju bila je i činjenica da je na 40. Plenarnoj skupštini sudjelovao i prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kard. Franc Rode. Upoznavši se izbližega sa stanjem redovništva u Hrvatskoj, preporučio je ujedinjavanje HKVRP-a i HUVRP-a. Njegov savjet imao je veliku težinu u našem promišljanju, jer je on, vršeći svoju službu, stekao bogato iskustvo o prilikama redovništva u drugim državama Europe i svijeta. Zbog svih ovih razloga ujedinjenje je prihvaćeno gotovo jednoglasno (samo jedan glas protiv).

Na Skupštini je sudjelovala podtajnica Kongregacije za ustanove posvećenog života, s.Enrica Rosanna. Ona je održala

vrlo interesantno predavanje na temu "Redovnički život u Europi – Izazovi za Crkvu i za europsko društvo." Predavanje se nalazi u prilogu ovom članku. Statistike su vrlo zabrinjavajuće.

Prvoga dana Skupštine euharistiju je predslavio msgr. Mile Bogović, biskup gospićko – senjski, a drugog dana predvoditelj je bio Apostolski nuncij u RH, msgr. Mario Roberto Cassari. Njihova nazočnost doživljena je kao znak skrbi crkvenih dostojanstvenika za život redovnika i redovnica u Hrvatskoj.

Na kraju susreta Provincijal HKP, o. Vinko Mamić, koji je i član Predsjedništva HKVRP, zahvalio se na povjerenju koje je iskazano Provinciji kada joj je darovano domaćinstvo ove povijesne Skupštine.


38

SUSRET KARMELSKIH PROVINCIJALA EUROPE U BEJRUTU

Od 25-28. listopada održan je u

Beirutu (Libanon) susret karmelskih provincijala Europe. Iz Generalne kuće iz Rima nazočili su definitori: o. Emilio Martinez, o. Robert Paul i o. Albert Wach. Iz Hrvatske je umjesto o. Provincijala Vinka Mamića, koji je bio zauzet poslovima u Provinciji, došao provincijalni vikar o. Antonio-Mario Čirko.

Susret karmelskih provincijala Europe održao se je u samostanu sestara Notre Dame du Puits, modernom duhovnom centru koji se nalazi na brežuljcima

Beiruta od kuda se pruža prekrasan pogled na grad i luku.

Ponedjeljak, 25. listopada 2010.

Susret je započeo s večernjim pohvalama, te predstavljanjem trenutne političke i vjerske situacije u Libanonu. Nakon toga je zbor mladih zajedno s karmelskim bogoslovima otpjevao pjesme karmelske tematike na arapskom jeziku. Kvalitetno izvođenje i nadahnute pjesme oduševile su sve prisutne provincijale. Na http://www.youtube.com/watch?v=BJwJ5O7Io5A možete pogledati njihovo

PRILOZI

39

izvođenje Živog plamena ljubavi Ivana od Križa na arapskom jeziku.

Utorak, 26. listopada 2010.

Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Sollicitudo omnium ecclesiarum“ – „Briga za sve Crkve“ (2 Kor 11,28), s posebnim naglaskom na misijski aspekt. Tema je istovjetna kao i na susretu karmelskih studenata Europe na Malti ove godine (1-2. rujna 2010). Povod za izbor ove teme bio je činjenica da često nemamo vremena promatrati situaciju u kojoj živimo, a ona nam u današnjoj Europi itekako ukazuje na važnost promišljanja vlastitog identiteta. Također, Europa je postala misijska zemlja, te je i iz tog razloga potrebno neprestano iščitavati znakove vremena.

Da bi upoznali globalnu situaciju u Europi kao gošća je pozvana gđa Marguerite Peeters, utemeljiteljica Studijskog Centra Dialogue Dynamics u Bruxelleu. U svome predavanju nastojala je dati jedan analitički pogled u svezi suvremene globalne etike.

U raspravi koja se je razvila nakon predavanja istaknuto je važnost da živimo svoju karizmu, odnosno da ne izgubimo svoj karmelski identitet. Samo tako moći ćemo nadvladati strujanja koje žele ugušiti redovnički život u Europi. Naš autentični život je temelj za sve naše ostale aktivnosti i inicijative. Dijalog sa svijetom pretpostavlja da smo mi karmelićani uistinu karmelićani, da smo prepoznatljivi. Danas je prisutna kultura manipulacije, u kojoj ljudi postaju ovisni o konzumizmu, uživanju… ne vode se svojim srcem i savješću, nego onako kako ih mediji ili druge institucije usmjeruju. S druge strane mi kao karmelićani u kontekstu ambijenta

u kojem se krećemo možemo ukazati na povratak srcu i savjesti.

U poslijepodnevnom susretu izlaganje je imao generalni definitor o. Albert Wach. On je nastojao dati svoje razmišljanje o globaliziranoj kulturi kroz predavanje pod naslovom „Karmel i nova globalna etika.“

Na kraju dana predavanje je održao msgr. Elia Haddad, biskup grko-melkita iz grada Sidona. U svome izlaganju iznio je situaciju na Bliskom istoku, s posebnim osvrtom na Sinodu u Rimu na kojoj je i sam nedavno sudjelovao.

Srijeda, 27. listopada 2010.

Nakon zajedničke molitve unišli smo u novi dan, te započeli s predavanjem o. Julia Almansa, generalnog tajnika za misije u karmelskom Redu. Tema je bila: „Novi aeropazi za misije.“ Govor o misijama se uvelike promijenio u odnosu na prošlost. Prije se je gledalo kao zadatak samo nekih, no danas uključuje svakoga od nas. Kada se govori o novim modernim aeropazima mislimo na slijedeće: svijet komunikacija sa svojim novim načinima komuniciranja, osobito internet kao sredstvo misijskog djelovanja; nove tehnike i novi psihološki pristupi čovjeku;


40

zadatak djelovanja na izgradnji mira; promocija žene; svijet posla; svijet politike; kultura i znanstveno istraživanje; rad s mladima… Ispunjenje ovakvog poslanja potiče nas na veće jedinstvo i solidarnost.

Uslijedilo je izlaganje Jose Luis Vera, advokata, laika iz Španjolske, koji surađuje s karmelskom provincijom iz Valencije u raznim projektima vezanim uz misije, osobito u afričkim zemljama.

Nakon toga skup je posjetio apostolski nuncij u Libanonu msgr Gabriele Caccia. Na poseban način progovorio nam je o ovoj zemlji. Sam Libanon ima oko 4. milijuna stanovnika, no mnogi libanonci žive u inozemstvu, tako da danas u svijetu ima oko 13-15. milijuna libanonaca. Libanon nema službenu religiju, nego poštuje sve konfesije. Država ne ulazi u pitanje npr. vjenčanja, nasljedstva i sl. Također od 1943. je nepisano pravilo da je predsjednik republike redovito kršćanin maronita, predsjednik vlade je musliman sunita, predsjednik parlamenta musliman šiita. U parlamentu su redovito pola muslimani, pola kršćani. Po tome se vidi da kršćani imaju svoju važnost. Libanon se razlikuje od ostalih zemalja u susjedstvu. Poštuje se vjera svake religiozne denominacije. Religiozna tolerancija je omogućila i ekonomski razvoj zemlje. U centru Beiruta nalaze se jedna do druge katedrala, džamija i sinagoga koja je nedavno obnovljena sredstvima države. Treba spomenuti da židova ima zanemarivi broj i nastoje se ne pokazivati u javnosti. Papa Ivan-Pavao II jednom rekao da je Libanon lijep primjer za sve. Nakon susreta zajedno smo s nuncijem slavili Euharistiju.

U poslijepodnevnom susretu razgovaralo se je o praktičnim stvarima i inicijativama. Spominjemo samo neke. Prvo se je razgovaralo o 500. obljetnici rođenja Terezije od Isusa. Podsjeća se da se je od 15. listopada započelo s čitanjem njenog djela „Put k savršenosti.“ U tom smislu poslana je svakoj provinciji knjižica s uputama. Preporučeno je da se prijevod tih uputa stavi na web stranice svake provincije.

Na susretu na Buškom jezeru (2009) data je inicijativa za susret odgojitelja. U tom je smislu u siječnju 2010. bio prvi susret odgojitelja u Avili. Tema susreta bila je razlučivanje zvanja. Susret se pokazao uspješnim pa je predloženo da se takvi susreti nastave svake godine. Prijedlog je prihvaćen jednoglasno. Slijedeći susret bio bi 31. siječnja do 5. veljače u Avili. Tema će biti: „Antropološki i duhovni ključ za razlučivanje i praćenje zvanja.“

Četvrtak, 28. listopada 2010. Zadnjeg dana susreta europskih

karmelskih provincijala bio je organiziran zajednički izlet. Posjetili smo neka zanimljiva mjesta koja je zanimljivo spomenuti. Krenuli smo prema sjeveru

PRILOZI

41

Libanona i negdje oko 20 km prije Tripolija skrenuli prema unutrašnjosti i „dolini svetaca,“ koja je zapravo jedan impozantan kanjon u kojem su se kroz stoljeća gradili mnogi kršćanski samostani. Ovo područje je inače najgušće naseljeno kršćanima i to većinom kršćanima maronitima. Tom smo prilikom posjetili i prvi karmelski samostan u Libanonu, utemeljen već u prvoj polovici 17. stoljeća. Danas je u vlasništvu maronita i pretvoren je u muzej. Uklesan je u stijeni te djeluje zadivljujuće. Potom smo krenuli u muzej najpoznatijeg libanonskog pisca i umjetnika Halila Džurbana. Zanimljivo je spomenuti da je zdanje u kome je današnji muzej također bio u vlasništvu karmelićana. Džurbanova obitelj otkupila ga je i pretvorila u muzej 1908. godine. Te iste godine karmelićani su izgradili novi samostan u obližnjem mjestu čiju smo zajednicu posjetili i s njima proveli kratke, ali ugodne trenutke.

Nakon toga smo vozeći se još dublje u unutrašnjost stigli u poznato libanonsko zimsko skijalište na čijem se mjestu nalaze još sačuvani i svjetski poznati libanonski cedri. Idući prema tome mjestu

očekivali smo šume od cedrovine, no ostali smo razočarani vidjevši jednu malu šumicu. U Libanonu ima još nekoliko mjesta gdje se sačuvala cedrova šuma. No teško je obnavljati šume jer su kiše i vjetar isprali zemlju na libanonskim planinama, te je zemlja neplodna za rast bilo koje vrste vegetacije.

Nakon ručka u Biblosu, krenuli smo u Beirut, gdje smo posjetili sestre karmelićankama, te potom sudjelovali na đakonskom ređenju libanonskog karmelićana Charlesa Sawaja. On je osamnaest godina radio na televiziji, bio je poznati voditelj dnevnika, tvorac mnogih dokumentarnih i vjerskih emisija. Ušavši u Karmel već u zrelim godinama i dalje je svoje talente koristio za dobro karmelskog Reda, ali i kršćanstva u Libanonu, radeći vjerske emisije. Zbog toga su na samome ređenju bila poznata lica iz državne televizije, poznati pjevači i javne osobe, a i sama televizija je prenosila ređenje.

Time je završio ovaj zanimljivi susret europskih karmelskih provincijala tijekom kojeg smo se još više obogatili međusobnim poznavanjem, poznavanjem stanja u pojedinim provincijama i općenito u Europi, a iznad svega međusobnom zajedništvom i karmelskom duhovnošću.


42

NOVACI NA PROSLAVI U PUNTU

Karmel u Krku dana 7. studenog, u poslijepodnevnim satima, posjetili su Mladi Karmela BSI iz Zagreba (Vrhovec) predvođeni sestrama karmelićankama Božanskog Srca Isusova: s. Majom Pavlom, s. Andrejom i s. Melanijom.

Naš samostan bio im je jedna od postaja na putu za Punat kamo su se zaputili na reprizu glazbeno-scenskog prikaza o djelovanju i radu sestara BSI u Puntu što su ga povodom pedesete obljetnice prisutnosti sestara karmelićanki BSI u ovom mjestu, pripremili mladi iz Punta predvođeni mjesnim župnikom vlč. Sašom Ilijićem i s. Andrejom Petravić. Mladi Karmela BSI i sestre nakratko su se zadržali s novacima i s magistrom novaka o. Petrom u ugodnom razgovoru, razmjeni

iskustava i druženju uz kavu na terasi ispred samostanskog vrta. Šale i dobrog raspoloženja nije nedostajalo.

Nakon ugodnog druženja, kratke molitve i pjesme u samostanskoj kapelici ponovno smo se vratili u vrt da fotoaparatom zabilježimo posjet. Samostanski vrt uz more osobito se dojmio mladih pa su ponijeli kao suvenir pokoji plod od voćaka u vrtu. Dogovorili smo se da ćemo se navečer oko 19 sati sresti u dvorani Doma kulture u Puntu gdje se imala izvoditi predstava mladih iz toga mjesta.

Navečer nas je ugodno iznenadila predstava koja uskoro kreće na turneju po Hrvatskoj, a u koju su mladi iz Punta

PRILOZI

43

zajedno sa s. Andrejom i vlč. Sašom uložili puno truda.

Dvorana u Puntu bila je prepuna ljudi svih dobi. Mi novaci i o. Petar oduševljeno smo iz prikrajka gledali uprizorenje predstave ispunjene plesom, glumačkim talentom mladih, glazbom i povijesnim foto – zapisom grada Punta i Krka, povijesti časnih sestara karmelićanki BSI, osobito njihovo pedestogodišnje djelovanje u Puntu što je ujedno i glavna tema čitave predstave. Mladi iz Punta smjenjivali su se na pozornici u ulogama časnih sestara, svećenika, biskupa, ribara, žena i muškaraca toga gradića, te su uprizorili povijesne događaje Reda sestara karmelićanki BSI, te njihovo djelovanje u Puntu, osobito zauzetost za one koji su najpotrebitiji pomoći i za mlade. Mladi su,

također, uprizorili na posve moderan i originalan način uz ples i glazbu određene Biblijske tematske "crtice" i iskušenja današnjih mladih ljudi u društvu i na putu prema duhovnom zvanju.

Uz pozdrave i čestitanja za uspješnu predstavu pozdravili smo se sa svima te se puni dojmova vratili u naš samostan u Krk.

PRVI SUSRET "EX ALUMNI" 2010/11. U ZNAKU PRISUTNOSTI BOŽJE

U subotu, 13. studenog 2010. u Duhovnom centru sv. Ivana od Križa, Zagreb, Česmičkoga 1, održan je prvi susret završenih studenata Sustavnog studija duhovnosti u akademskoj godini

2010./2011. Susretu je nazočilo više od 30-ak "Ex alumna".

Prije meditacije, koju je pripremio i vodio predstojnik Studija i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Franjo Podgorelec, Predstojnik je pozdravio sve nazočne, a posebno studente druge generacije SSD-a, koji su Studij završili u lipnju ove godine i koji su sada prvi puta sudjelovali na ovakvim okupljanjima i sadržajima.

Nakon molitve, predavanje na temu "Nazočni i(li) prisutni Bog" održao je prof. dr. sc. Jure Zečević, pročelnik katedre ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji, na Sustavnom


44

studiju duhovnosti predaje kolegije: Duhovnost kršćanskog istoka, Duhovnost protestantskih crkava, Komparativnu duhovnost, Vježbu Božje prisutnosti i Meditaciju nad slikom.

Je li Bog "nazočan" ili "prisutan"? Što tražimo na svom duhovnom putu: nazočnog ili prisutnog Boga?

Ove dvije različite riječi najčešće koristimo kao sinonime. Riječ "nazočan" sugerira da je netko ili nešto na oku, na očima, pred očima, tj. upućuje na vidljivost i dostupnost tjelesnim očima. Nečiju nazočnost vrlo lako možemo provjeriti tjelesnim očima, dok s prisutnošću nije tako. Ima stvarnosti koje očima nisu vidljive, ali je njihova prisutnost itekako stvarna i neupitna, naglasio je predavač. Naveo je kao ilustraciju primjer radio-valova, koji nisu očima vidljivi, nisu "nazočni", ali se može lako dokazati da su ipak prisutni: dovoljno je imati radio-prijemnik i uključiti ga... Prisutan je moguće biti stupnjevito u pogledu intenziteta (jačine) i parcijalno (djelomično) u pogledu punine i

cjelovitosti, duhom, mislima, emocijama... Kada je riječ o našem iskustvu Božje prisutnosti nikada nije upitna sama Njegova prisutnost nego nego naše zapažanje te prisutnosti, koje seže od njenog potpunog nezapažanja do vrlo intenzivnog zapažanja.

Boga u ovostranosti ne možemo gledati tjelesnim očima, On nam u tome smislu ne može biti izravno i neposredno "nazočan", ali to ni malo ne umanjuje istinu da je On stvarno prisutan.

Tko u svom duhovnom životu očekuje "nazočnog" Boga, razočarat će se jer je nemoguće tjelesnim očima neposredno gledati Boga. Evanđelist Ivan naime s pravom kaže "Boga nitko nikada ne vidje" (Iv 1, 18). Naša ograničena i nesavršena (ne samo ali i) tjelesna narav ne može cjelovito percipirati niti spoznati, ne može "podnijeti" savršenu i duhovnu narav Boga... Sve što je "ovostrano", nije Bog, kršćanstvo nije panteizam, "ovostrano" samo svjedoči o Bogu. Umjesto s "nazočnošću" Božjom u duhovnom je životu potrebno računati s Božjom otajstvenom prisutnošću: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" (Iv 20, 29). Toma je "vidio" preobraženu ljudsku narav Kristovu, njegovo preobraženo ljudsko obličje, ali ne i cjelinu Njegove Božanske biti i naravi, no uskrsli Isus izlazeći ususret njegovoj želji da "vidi" ne pohvaljuje ga, nego pohvaljuje one koji vjeruju premda ne vide. To naime izriče veće povjerenje i predanje osobi kojoj se i bez traženja dokaza vjeruje... Nije dakako krivo govoriti i o nazočnosti Božjoj, koja se ostvaruje posredno i neizravno, osobito u aproksimativnom, približnom značenju te riječi.

PRILOZI

45

Naš predavač stoga poziva da u životu zastajemo, uravnotežujemo se, umiruje-mo, da se usmjerujemo na bitno koje je očima nevidljivo ("samo srcem se dobro vidi", kao u "Malom Princu"), da pažljivo motrimo, da otvorimo ne samo tjelesne oči, nego, poput učenika u Emausu (Lk 24, 13-35), i oči duha, oči vjere koje će u vidljivome, materijalnome i prolaznome prepoznavati znak, posljedicu, kreaciju, Nevidljivoga, Duhovnoga, Vječnoga, otajstveno prisutnoga Boga. Učenici su na putu za Emaus i samom Emausu cijelo vrijeme imali otvorene tjelesne oči, ali tek kada su im se otvorile i oči vjere prepoznali su Gospodina: "Uto im se otvore oči te ga prepoznaše." (Lk 24, 31).

"Kad netko niječe Boga, Božje postojanje, najčešće niječe samo određenu predanu mu ili "serviranu" mu sliku o Bogu, makar toga i ne mora biti svjestan. Nitko nije dužan prihvaćati neprimjerene slike o Bogu. U pogledu mnogih slika o Bogu i mi kršćani smijemo i trebamo biti "agnostici" pa i "ateisti". Za kršćanina je

relevantan Bog Isusa Krista: "Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1, 18). Taj Bog je Bog ljubavi (1 Iv 4, 16). Tko površno i brzopleto niječe Boga-koji-Jest-Ljubav, niječe zapravo samoga sebe. Mi sami, "slike Božje“ (usp. Post 1, 26-27), i sve oko nas sakrament je, vidljivi znak nevidljivoga, pokazatelj je da Bog jest, da postoji, da je prisutan. Ne može biti rijeke bez izvora, slike bez autora, inteligentnosti bez Inteligentnoga, kreacije bez Kreatora, stvorenja bez Stvoritelja, osobe bez Osobe. Bog premda nije izravno „nazočni“ itekako je prisutni, živi i osobni Bog, vrijedan naše pažnje" – zaključio je o. Jure ovo lijepo i za duhovni život korisno predavanje, kojim je sudionike potaknuo na živu diskusiju i razmjenu vlastitih iskustava. Razgovor se nastavio i u prostoru čitaonice Studija, uz druženje i domjenak koji su pripremili sami sudionici.

Snježana Foršek

KAKO DISATI PUNIM PLUĆIMA?

U remetskome Karmelu održana je od

26.-28. studenog 2010. duhovna obnova

za mladiće. Uz domaće kandidate i novog sjemeništarca Leopolda sudjelovala su još jedanaestorica mladića. Voditelj obnove bio je o. Jakov Mamić. Svojim nadahnutim predavanjima i propovijedima budio je u dečkima oduševljenje za evanđeoski život. Puno je prostora dao govoru o ulozi Duha Svetoga. Istaknuo je kako je Duh snaga koja oživljava, pročišćuje i preobražava. Otkriva se u intimi duše kao božanska prisutnost, djeluje preko sakramenata, polog je trajne novosti. Međutim, upozorio je o. Jakov, sustavno se radi protiv djelovanja Duha


46

Božjega, zatvara mu se prostor i dolazi do velikog moralnog rasapa, do stanja mlakosti i degradacije čovjeka. Zbog toga je nužno dati se u potragu za životom, otkriti veličinu milosti Božje i otkopati talente. "Novost je nadohvat duše" i mladome čovjeku danas moguće je snagom te božanske novosti disati punim plućima i biti svjetlo svijeta, istaknuo je voditelj.

Kako je duhovna obnova odmicala opuštenost, zajedništvo i radost su rasli. Gostujući mladići su boravili u duhovnom centru sv. Ivana od Križa. Ondje su u intimnoj kapelici slavljene Euharistije i upriličene jutarnje molitve. Na večernjim molitvama sudjelovali su u koru sa zajednicom karmelićana, a u svetištu Majke Božje Remetske nazočili su marijanskoj pobožnosti "Salve Regina" te u subotnjem molitvenom bdijenju s mogućnošću ispovijedi. Na Papin poticaj sjedinili smo se u molitvi s cijelom Crkvom za zaštitu nerođenog života.

Kroz razgovor s domaćinom ove obnove, o. provincijalom Vinkom Mamićem, s vodi-teljem i animatori-ma o. Stjepanom i o. Draženom-Mari-jom mladići su imali prilike dota-knuti svoja osobna pitanja i traženja. Traženje Božje vol-je neke mladiće dovodi i do otkrića redovničkog i sve-ćeničkog poziva.

Završno popod-ne posvećeno je

izletu i hodočašću. Odredište je bilo Marija Bistrica, a ugođaj pravi zimski. Zabijeljeni pejzaž kao da je odražavao sjaj obnovljene nutrine, a sudjelovanje na pjevanoj Večernjoj kod karmelićanki izmamio je i ovakve komentare: «Osjećam se kao u raju».

U većem dijelu programa sudjelovao je i o. Branko Zebić iz Splita koji je dopratio najbrojniju skupinu sudionika, onu splitsku. Iduća ovakva obnova planira se u razdoblju od 4.-6. ožujka 2011.

Cijenjene čitatelje pozivamo i na naš duhovni forum gdje sudionici ostavljaju dojmove s ovih duhovnih vježbi i gdje postoji mogućnost i Vašeg komentara ili pitanja. Naslov teme je: "Kako disati punim plućima?" http://duhovniforum. forumotion.net/your-first-forum-f1/ kako-disati-punim-pluima-t10.htm

Ako niste prijavljeni na forum možete to učiniti tako što najprije kliknete na gornji link, zatim potražite naslov "Register" i dalje slijedite ove upute: http://www. karmel.hr/web/vodic_za_forum.html.

PRILOZI

47

SUSRET BIBLIČARA U ĐAKOVU

Međunarodni znanstveni simpozij "Biblija i moral" održan je u Đakovu 10. i 11. prosinca 2010. Na njemu su sudjelovali profesori biblijskih znanosti iz Zagreba, Splita, Đakova, Rijeke, Sarajeva, Čitluka i Rima.

Zbog loših vremenskih prilika prvog dana simpozija trojica predavača su otkazali svoje sudjelovanje, a šesnaestoro ih se odazvalo pozivu Biblijskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, koji je organizirao simpozij, uz logističku podršku đakovačkih kolega s KBF-a Sveučilišta u Osijeku. S osobitom radošću pozdravljena je prisutnost i jedine žene među kolegama, mr. sc. Brune Velčić s Teologije u Rijeci.

Od karmelićana bio je prisutan dr. sc. Dario Tokić s KBF-a u Zagrebu, s temom "Božje oproštenje u Evanđelju po Luki". Br. Dario ujedno je zajedno s trojicom kolega, dr. sc. fra Ivanom Dugandžićem, dr. sc. Nikolom Hohnjecem i dr. sc. fra Božom Lujićem, posjetio Karmel sestara karmelićanki u Đakovačkoj Breznici, gdje

su se kratko zadržali sa sestrama u prijateljskom ozračju.

Prije svog izlaganja, br. Dario je zamolio organizatore da postave svoje računalo u pripremu za projekciju, te su tako sudionici simpozija imali priliku gledati 20-ak minuta susret mladih i karmelićanki BSI s ovogodišnje Karmelijade u Sittardu u Nizozemskoj.

Što se predavanja tiče, imali smo prilike puno toga naučiti. Ipak, bilo nam je još draže zajedničko druženje i ohrabrenje u daljnjem znanstvenom i pastoralnom radu na promociji Božje riječi.

BRAĆA IZ REMETA U SLOVENIJI

Dana 15. prosinca, osmorica braće iz Remeta bila su u bratskom posjetu sestrama karmelićankama u Sori. Sestre su se jako obradovale našem dolaku jer nas u ovakvom broju rijetko viđaju. Na poseban način zavladalo je oduševljenje kada su vidjele da je s nama došao o. Ante Stantić, koji ima 92. godine. Otac Ante je već dugi niz godina na poseban način povezan s Karmelom u Sori, a ta je povezanost bila


48

osobito intenzivna u vrijeme dok je obnašao odgovorne službe u Provinciji. U zajedničkom druženju pogledali smo jedan dio njihova dokumentarnog filma u kojem se opisuje karmelski poziv i život u samostanu. Potom je uslijedila zajednička rekreacija koja je bila ispunjena smijehom i iskrenim zajedništvom. Na kraju posjeta sestrama bili smo počašćeni objedom na koji je došao i župnik iz Sore. Nakon što smo se oprostili sa sestrama posjetili smo župnu crkvu sv. Stjepana i razgledali

prekrasno uređeni župni pastoralni centar. Potom smo se uputili u marijansko svetište u Brezju, svega tridesetak kilometara od Ljubljane, koje je od 2000. godine proglašeno slovenskim nacionalnim svetištem. O svetištu brigu vode braća franjevci koji su nas upoznali sa poviješću i znamenitostima svetišta, okolišem i njihovim pastoralnim aktivnostima u Brezju. U večernjim satima puni dojmova vratili smo se u Zagreb.

OSNUTAK KARMELSKE MLADEŽI BSI OČIMA KARMELSKOG SJEMENIŠTARCA

Dogodilo se to u samo predvečerje na svetkovinu našega sv. oca Ivana od Križa, 14. prosinca. Nakon večernje molitve sa

zajednicom, o. Dario, Leopold i ja krenuli smo na Vrhovac u posjet našim sestrama karmelićankama BSI i karmelskoj

PRILOZI

49

mladeži. Dan je osnutka Mladih Karmela BSI. Srdačno nas je primila s. Maja Pavla. Iako je bilo jako hladno, naša su srca bila topla i ispunjena ljubavlju. Zajednička euharistija je bila vrhunac. O. Dario je u svojoj propovijedi naglasio da moramo biti hrabri u nevoljama i gorčinama života, kakav je upravo bio sv. Ivan od Križa. Nakon euharistije uslijedila je u dvorani prezentacija o petogodišnjem nastanku

karmelske mladeži, a zatim su mladi izrekli svoja obećanja, što me se na poseban način dojmilo.

Okrijepljena duha spustili smo se kat niže i okrijepili i svoja tijela, a zatim okrijepljeni krenuli svojim domovima.

Stanko Pažin, karmelićanski sjemeništarac

PROMOCIJA STUDENATA SUSTAVNOG STUDIJA DUHOVNOSTI

U subotu, 18. prosinca 2010, s početkom u 17,00 sati, u velikoj samostanskoj dvorani Majke Božje Remetske, Zagreb, Česmičkoga 1, održan je svečani program prigodom Dana karmelskih studija, komu

je središnji sadržaj bio uručenje diploma studentima druge generacije Sustavnog studija duhovnosti. Svečanosti je nazočio velik broj završenih i aktualnih studenata i profesora SSD-a, kao i brojni uzvanici.


50

Program je započeo glazbenom točkom učenika zagrebačke XIV. gimnazije Mateja Šarušića. Zatim je predstojnik Studija, dr. sc. Franjo Podgorelec, OCD, pozdravio sve nazočne i zahvalio svima koji su, na bilo koji način, pomogli u realizaciji svečanosti. Predstojnik je istaknuo da Papinski teološki fakultet Teresianum u Rimu ove akademske godine slavi 75. obljetnicu djelovanja, što je značajno i za naš Studij, jer je SSD, 2. ožujka 2009., pridružen Teresianumu i tako zajedno sa drugim inkorporiranim, podružnim, afiliranim i pridruženim studijima uključen u studije Teresianuma.

Uslijedilo je potom predavanje dr. sc. Daria Tokića, OCD: "Benedikt XVI, Verbum Domini. Postsinodalna apostolska pobudnica o Božjoj riječi u životu i poslanju Crkve". U svom izlaganju predavač je naglasio da Božja Riječ nije riječ prošlosti. Ona je živa i aktualna. U cijeloj Pobudnici naglasak je na susretu sa Osobom, jer Riječ nije samo govor, pravilo, misao, nego i Osoba. Pobudnica potiče na druženje sa Svetim Pismom, na vršenje apostolskog (navjestiteljskog) poslanja. Življena Riječ je izvor radosti u vlastitom životu.

Nakon predavanja, klapa mladih iz župe Majke Božje Remetske izvela je pjesmu "Vilo moja".

Prije same dodjele diploma, ravnatelj Studija, provincijal Hrvatske karmelske Provincije sv. oca Josipa, mr. sc. Vinko Mamić, OCD, je u svom Svečanom slovu istaknuo da studij duhovnosti nije samo studij za vlastite potrebe, već i studij koji promiče duhovnost i duhovni život, kao i sve evanđeoske i općeljudske vrijednosti. Potaknuvši studente na daljnji ljudski i kršćanski rast, u dozrijevanju na razini teoloških kreposti vjere, nade i ljubavi, uputio je diplomantima srdačne čestitke.

Potom je uslijedila promocija pet diplomiranih studentica. Pohvalu za najbolji uspjeh na Studiju, u generaciji 2009/2010. dobila je Davorka Čubaković, sa prosjekom ocjena 5,0. Pohvalu za najbolji završni pisani rad Odbor za nagrađivanje studenata u čijem su sastavu prof. dr. sc. Jure Zečević, dr. sc. Pejo Janjić i dr. sc. Antonio Mario Čirko, dodijelio je Davorki Čubaković za rad: "Eugen Kvaternik, političar i kršćanin", izrađen pod mentorskim vodstvom dr. sc. Franje Podgorelca i Miri Švec, za rad:

PRILOZI

51

"Duhovnost oca Otona Psarića" izrađen pod mentorskim vodstvom dr. sc. Jakova Mamića.

Svečanost je privedena kraju Zahvalnim slovom predstavnice diplomanata Davorke Čubaković i glazbenom točkom Mateja Šarušića, koji

je izveo psalam 23. Program su vodile Helena Avgustini Ivšinović i Anita Nakić, studentice SSD-a.

Nakon Završne riječi, Predstojnik Studija pozvao je sve prisutne na prigodni domjenak, u zgradi Duhovnog centra sv. Ivana od Križa.

NASTAJE ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA U SLAVONSKOM BRODU

Dana 18. prosinca u Slavonskom Brodu održan je susret za vjernike koji se pod pripremaju pristupiti Zajednici karmelskih laika.

Tema susreta bila je „Molitva kod sv. Terezije Avilske“ a predvodio ga je karmelićanin br. Dražen-Marija Vargaše-vić. Ovi simpatizeri karmelske duhovnosti okupili su se oko sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova koje u Slavonskom Brodu djeluju već 40 godina. Ima ih četrdesetak i uglavnom su to ljudi srednjih godina te mlađi bračni parovi. Zajednica karmelskih laika već postoji pri samostanima karmelićanki BSI u Zagrebu na Vrhovcu i u Hrvatskom Leskovcu.

Animatorica u Slavonskom Brodu je s. Stanislava, a službeni početak Zajednice planira se 22. siječnja 2011.

BIBLIJSKO-KARMELSKA FORMACIJA NA GORI KARMELU

Generalni definitorij, na svojoj sjednici od 15. do 21. prosinca, odobrio je ambiciozni program tečaja biblijsko-karmelske formacije na Gori Karmelu.

Tečaj je namijenjen prvenstveno karmelićanima sa svečanim zavjetima s ciljem obnove kršćanskog i karmelićanskog života. Iako je moguće da se i karmelićani starog opsluživanja (O.Carm) priključe ovom iskustvu, svejedno skupina ne bi smjela biti veća od


52

18 sudionika, radi lakše organizacije tečaja, integracije u zajednicu samostana "Stella Maris" i neophodne logistike u svezi prijevoza i posjeta s vodičem. Tečajevi u trajanju od najviše tri mjeseca

bit će organizirani u četiri jezične skupine i nudit će različite teme: Biblija (preko najvažnijih likova), Sveta zemlja, Karmel-ski Red i Izrael. Tečajevi su predviđeni u ovom i slijedećem šestogodištu:

na španjolskom od prosinca 2011. do veljače 2012. na engleskom od prosinca 2012. do veljače 2013. na talijanskom od prosinca 2013. do veljače 2014. na francuskom od prosinca 2014. do veljače 2015.

PREDBOŽIĆNA LIKOVNA HUMANITARNO-DUHOVNA KOLONIJA

U Karmelićanskom samostanu, Reda braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, u duhovnom centru Karmel Svetog Ilije u Bosni i Hercegovini kod Tomislavgrada, uz Buško jezero, održana je prva Predbožićna likovna humanitarno-duhovna kolonija, gdje su umjetnici radili tri dana, od 17.-19. prosinca 2010.

Voditelj kolonije je bio Stipe Renić, koji je rekao: „Projekt smo pokrenuli Jozo Ćurković, otac prior Dominik i ja. Naš neformalni razgovor se pretvorio u lijepu priču. Okupilo se oko pedesetak umjetnika iz Lijepe Naše i Bosne i Hercegovine, dajući tako međunarodni karakter ovoj koloniji. Posebna vrijednost su studenti Likovnih akademija iz Zagreba i Širokog Brijega. Cilj ovog našeg projekta je novčana potpora od aukcije koja će biti na blagdan Svetoga Ante, kako bi se pomoglo dovršetku samostana. Akcija je protekla jako dobro. Slikari i kipari su ostavili oko 200 vrijednih djela.“

Sudionici kolonije su: Amalija Albaneže, Ante Brkić, Ana Marija Botteri- Peruzović, Ji Suk Baek, Josip Benjak, Branimir Čilić, Zlatko Čular, Božo Drmić, Joško Fijuček, Jelena Lovrek, Janko Ivčić, Ivana Koren, Dubravka Mijatović, Fran Makek, Mate Ljubičić, Antun Krešić, Vladimir Meglić, Mijat Marić, Fabijan Lovrić, Franjo Primorac, Branko Antunović, Hrvoje Marko Peruzović, Zlatko Nežić, Ivan Prerad, Branimir Dorotić, Milica Krčmar, Jelena Azinović, Ivan Kovačić, Petar Mikulić, Stipe Renić, Katica Trumbetaš, Maja Tomas, Ana Smrzlić, Božidar Škofač, Davorka Vuletić, Vladimir Zopf, Nevenka Vlašić, Goran Milinković, Boris Vacka, Jure Semren, Kristina Zupčić, Kristina Brzoja, Adrijana Zupčić, Đurđica Benjak, Stipe Ivanišević.

PRILOZI

53

O svojim impresijama Vladimir Meglić, akademski slikar, je rekao: „Drago mi je što sam se prijavio za koloniju u samostanu Svetog Ilije na Buškom jezeru. Nalazim se prvi put u ovom prekrasnom kraju, u veličanstvenom krajoliku. Bio sam već na više kolonija u Bosni i Hercegovini, ali ova je posebna. Zasebna zbog ljepote prirode, jezera, planina… Većinu kolega, prijatelja poznam od ranije, sa bivših druženja, a lijepo je što upoznajem nove ljude. Nadam se da ćemo se sretati u narednim druženjima u istom samostanu i na drugim kolonijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bilo je poticajno, inspirativno raditi na sakralnim motivima, jer često te motive koristim u opremi sakralnih prostora. Zahvaljujem se organizatorima na pozivu, posebno hvala fratrima karmelićanima na toplom prijemu i brizi za sve nas. Još mogu reći i doviđenja na slijedećoj koloniji, slijedeće godine.“

Nakon zahvale za gostoprimstvo, fratrima i Jozi Ćurkoviću koji je donirao platna, boje, hranu i piće, te priredio nezaboravnu večeru na svom imanju, gdje je održana i pjesnička večer sakralnih pjesama koje su govorili sami autori: Kristina Zubčić, Maja Tomas, Branko Antunović i Fabijan Lovrić.

Sam domaćin, otac prior Dominik Magdalenić je rekao: „Kada se krenulo s razmišljanjima, neformalno, brzo se došlo do zaključka kako je ideja dobra i, krenulo se s realizacijom. Dolazak umjetnika je bio iznenađujuće radan. Po samom dolasku, odmah su tražili potrebiti materijal i, prije nego su raspakirali stvari, krenuli s radom. Zato i jeste urađen velik broj djela, a moram priznati kako nisam

očekivao ovako plodan i kvalitetan učinak.

Ubrzo sam shvatio kako se ljudi poznaju, kako je to ekipa koja se dugo godina druži i uživa u zajedničkom radu. Sam objekt je prilagodljiv, prostorom i pozicijom zahvalan za rad. I ubuduće, samostan će osim svoje duhovne dimenzije, otvarati vrata kulturnim djelatnostima za dobrobit ovoga kraja, jer nam je cilj vratiti stanovništvo na ove nesvakidašnje prostore. Samostan je blagoslovljen 2006. godine i svih godina njeguje suradničke odnose s lokalnim stanovništvom, kao i šire. Da nije toga, sigurno ne bi izgradili ovako velebno zdanje. Međutim, još je mnogo posla. Uređenje unutarnjih, ali i vanjskih prostora treba definirati spram projekta, a

cijelo vrijeme obavljati sve poslove oko organizacije i održavanja u samostanu duhovnih i kulturnih sadržaja.

Posebno je važno da u samostanu imamo etnološku zbirku, koja svjedoči o antropološkim, folklornim i drugim vrijednostima Hrvata Bosne i Hercegovine. U tom pogledu imamo zbirku narodnih nošnji od preko 120 kompleta iz mnogih krajeva Bosne i


54

Hercegovine. To je jedinstvena zbirka, zbog toga što obuhvaća teritorij cijele Bosne i Hercegovine i nitko drugi nema takvu zbirku. O zbirci se brine otac Zvonko Martić, što je u neku ruku i njegov doktorski rad koji radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer etnologije. Njegovo stručno znanje će pomoći očuvanju ove vrijedne baštine. Zbog toga planiramo izgraditi veći, muzejski prostor u kojem bi ova zbirka doživjela svjetlo ljepote i raskoši. Kako bi lakše prebrodili financijske teškoće, s ljudima iz ovog kraja, osnovano je

dioničko društvo „Delminium“ čija je svrha ulaganje u ovaj kraj. Ulaganja su na polju turizma i kulture. Ovaj kraj je sačuvan, prirodno čist, zanimljiv u svim godišnjim dobima. Ideja nam je da se ljudi vraćaju i ovdje podižu obitelji, a da im mi pomognemo pri zapošljavanju na određenim poslovima vezanim za turističke usluge. Već sada ima pozitivnih pomaka, a nadamo se još boljim rezultatima u korist demografske slike.“

Knin, 19. prosinca 2010., Fabijan Lovrić

REMETSKO SVETIŠTE: AKTIVNOSTI 2010. GODINE

Ovog ljeta i jeseni priveli smo kraju i

ostvarili obnovu crkve iznutra. To nam je

ostalo od prošle godine. Sada je crkva uredna i više ne izgleda, kako je jedan rekao: „kao vlažni podrumski stan“.

U proteklom razdoblju zahvaljujući upravi grada Zagreba i zauzimanjem gradonačelnika Milana Bandića zamijenjen je krov na crkvi i strop nad donjom lađom crkve. To je učinjeno upravo u posljednji čas jer je već bilo tako trošno da je prijetilo urušavanjem. Prijetilo se i zatvaranjem crkve. Sa svih strana prijetilo a ni s koje nije se nazirala pomoć. Zagrebački gradonačelnici su i tijekom povijesti nalazili mogućnosti i sredstava ne samo za očuvanje već i širenje hodočasničkog prostora. O tome smo već više puta izvješćivali.

U posljednjih deset godina uređeni su i zidovi obiju lađa, prostora ispod pjevališta i apside svetišta. Uređen je i oltarni prostor, krstionica, popunjeno ili pak uređeno misno ruho i posuđe. Sve je to namireno iz darova hodočasnika i župljana.

PRILOZI

55

Možemo reći da su izvršeni uvjeti za uređenje prostora uz južni zid crkve, tj. južno dvorište. Njega pripremamo za slavljenički prostor manjih slavlja. Tu su završena arheološka istraživanja o kojima ste već mogli čitati. Troškove tih radova koje je izveo Muzej grada Zagreba namirila je uprava grada Zagreba. A oni nikako nisu zanemarivi.

Sada se radi na izradi idejnog projekta uređenja toga prostora. Tu bismo željeli iskoristiti kao oltarni prostor ostatke kapelice Majke Božje Remetske, koja je zbrisana u Bolleovom uređenju Remeta nakon potresa. Želja nam je otvoriti na južnom zidu vrata koja bi iz crkve vodila u kapelu, a sada su zazidana. Tako bismo dobili vezu crkve sa vanjskim oltarnim

prostorom i odlično bi došlo i za pristup invalida u crkvu, kojega na drugom prostoru ne možemo urediti. Planira se ne samo likovno označiti položaj prijašnjih dviju crkava već najzanimljiviji dio tih građevina činiti vidljivim tako da jednim dijelom budu natkrivene staklenim zidom. To su želje i planovi čije ostvarenje zahtijeva neslućeno velika novčana sredstva. Svakako plan je dobro, pa i neminovno imati, a ostvarivati se može i djelomično tijekom budućnosti. Za sada nam je bitno taj prostor urediti da bude uporabljiv i uredan i dostojan za ono što se na njemu treba odvijati.

Kako sve to izvesti? Od kud sredstva? Za sve ono što je potrebno Božjem narodu za slavlje Boga, za okupljanje Božjega


56

naroda i prinošenja njegove hvalbene žrtve, Bog će pomoći. Majka Božja čuvarica Božjega naroda, zagovornica i ljekarna potaknut će srca ljudi koji će, kao i do sada, spremno pomoći. Ako nam je na umu proslava Boga i spasenja ljudi opet ćemo se osvjedočiti kako se nebo zauzima za svoje na zemlji.

I ovom zgodom i na ovome prostoru zahvaljujem Bogu i Najvjernijoj Majci i svim ljudima od vlasti i moći i svima koji su osjetili poticaj Božji i odazvali se i pomogli i pomažu. Vjerujući Bogu i surađujući u ljubavi i dobroti jedni s drugima idemo naprijed. Uzdam se u Boga. Crkva od prvih vremena pjeva: „Gdje braća zajedno slave Boga, tu Bog daje svoj blagoslov.“

Slavlja u Svetištu

I ove godine smo slavili onu „što svima je mati“. Ovoljetna proštenja u svetištu Majke Božje Remetske od Uskrsnog ponedjeljka do blagdana Prikazanja Blažene Djevice Marije 21. studenoga, odvijala su se po ustaljenom redu.

Dekanatsko proštenje na Uskrsni ponedjeljak slavio je nadbiskupski vikar za grad Zagreb msgr. Zvonimir Sekelj. Suslavili su svećenici – župnici župa Remetskoga dekanata i susjedni župnici. Tijekom čitavoga dana su dolazili hodočasnici i uzimali udjela u hodočasničkim slavljima. Večernje slavlje, kao i svake godine, organizirali su mladići i djevojke pjevačkog zbora „Advocata Croatiae“.

Duhovsko proštenje prošlo je znatno skromnije, jer je djelatni dan. Euharistiju u 10.30 slavio je zlatomisnik vlč. Anto

Baković. Govorio je o darovima Duha Svetoga, s posebnim osvrtom na svoj od Boga mu darovani pedesetljetni svećenički hod.

Proštenje Karmelske Gospe slavilo se trodnevnom pripremom, a sama svetkovina, 16. srpnja od jutra je okupljala vjernike na hodočasnička slavlja. To je novo proštenje u našem svetištu započelo svoj život skromnim koracima od dolaska karmelićana u Remete. Od 2000. godine, nakon slavlja 750. obljetnice svetoga Škapulara uz Veliku i Malu Gospu postaje jedno od glavnih proštenja u svetištu. Ono je karmelski tiho i sabrano i duboko pobožno.

Možemo reći da s Danom domovinske zahvalnosti započima priprema za glavno

PRILOZI

57

proštenje Velike Gospe. Večernja misa Dana zahvalnosti postala je zazivom Duha Svetoga za Devetnicu koja započima na Blagdan Božje lica, 6. kolovoza. Devetnicu ove godine i njezina euharistijska slavlja slavili su svećenici karmelske provincije povodom godišnjice dolaska Karmelićana u Remete i osnutka Karmelskog samostana Majke Božje Remetske. Predstavljanje karmelskih mistika i njihove duhovnosti jako je obradovalo hodočasnike te su mnogi zaželjeli da se u istom duhu nastavi i slijedećih godina. Zamijećen je veći broj sudionika u Devetnici i na jutarnjim i na večernjim slavljima.

Sama svetkovina je punila svetište i okolicu od ranih jutarnjih sati. Na prvom- euharistijskom slavlju u 6 sati crkva je bila puna. Uzoriti Ordinarij, nadbiskup zagrebački, gospodin Josip kard. Bozanić slavio je svečano Euharistijsko slavlje u 18 sati. U propovijedi potaknuo je okupljeno mnoštvo da nasljeduje na nebo uznesenu Bogorodicu u njezinoj odlučnoj vjeri Bogu i vjernosti Sinu unatoč svih poteškoća i prijetnji neprijatelja. Misa Zahvalnica je dan poslije svetkovine okupila je zahvalne duše na svečanost „Te Deuma“ za sve milosti koje je Bog svima udijelio po zagovoru „Zagovornice Hrvatske, Najvjernije Majke“.

Proštenje Male Gospe započelo je trodnevnicom. Svetkovina, iako je djelatni dan od jutra je okupljala Marijine štovatelje na molitvu i euharistijska slavlja. Svečanu euharistiju u 10.30 slavio je naš mladomisnik vlč. o. Joan Haziev, član naše zajednice u Sofiji u Bugarskoj. Nakon slavlja svima je podijelio mladomisnički blagoslov.

Poslije podnevni dio dana svetište su ispunili članovi Franjevačkog svjetovnog reda grada Zagreba. Uz petoricu njihovih duhovnih voditelja Euharistiju je slavio vlč. o. Nikola Barun TOR sa Ksavera. Žarka molitva i gromko pjevanje ispunjali su svetište i okoliš.

Večernje slavlje okupilo je, možemo reći, mnoštvo vjernika. Upravo se osjećao vjernički zanos. Vjerujem da nebo nikako ne ostaje ravnodušno na takva vjernička događanja. Kiša, koja je obilno padala nije omogućila druženje u crkvenom dvorištu.

Svi ostali Marijanski spomendani slavili su se u svetištu na večer marijanskom pobožnošću, pjevanom misom s propovijedi.

Subotnje mise za hodočasnike slave se svake subote u 11 sati a prethodi im marijanska pobožnost, a nakon mise slavi se molitva za bolesnike, jer svetište nosi naslov „Ljekarna nebeska“. Oni koji se ranije najave, mogu ili za vrijeme mise ili nakon primiti Sakrament bolesničkog pomazanja ili primiti Karmelski škapular.


58

Proštenjarska godina službeno završava na blagdan Marijina prikazanja 21. studenoga. Svečana misa zahvalnica slavi se u 19 sati. Ove godine na taj je dan, nedjelju, bila svetkovina Krista Kralja.

U dane trodnevnica i devetnice, te na same svetkovine i blagdane prije večernjeg euharistijskog slavlja zajednički se u svetištu slave Večernje hvale, „Večernja“. Jutarnje hvale slave se na svetkovine i blagdane prije jutarnje Euharistije. Molitvu Srednjega časa karmelićani slave u crkvi svakog dana

nakon jutarnje euharistije. Hodočasnici i župljani veoma su dobrohotno prihvatili i rado sudjeluju s redovnicima u molitvi Crkve.

U ime Karmelske redovničke zajednice zahvaljujem hodočasnicima i župljanima na podršci i svesrdnoj pomoći bez koje ne bismo mogli napredovati. Posebno ne bismo mogli uređivati crkvu svetišta ni iznutra ni izvana. O tome će biti govora na drugom mjestu.

br. Vjenceslav Mihetec, upravitelj Svetišta

PREDAVANJA O. JURE ZEČEVIĆA U BEOGRADU

Teološki fakulteti: Katolički

bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Pravoslavni bogoslovni fakultet Univerziteta u Beogradu već niz poratnih godina nastoje njegovati određene oblike suradnje u skladu sa znanstvenim teološkim načelima i sa zakonima i disciplinom Crkava u čijem se krilu nalaze.

Tako je, nakon prethodnih konzultacija

odlukom od 5. studenog 2008. godine Senat Univerziteta u Beogradu je „izabrao dr. Juru Zečevića, vanrednog profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u zvanje gostujućeg profesora.“

U skladu s time „rektor Univerziteta prof. dr Branko Kovačević i dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu prof. dr Irinej Bulović, sa jedne strane i gostujući

PRILOZI

59

profesor dr Jure Zečević, vanredni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sa druge strane“ i u aktualnoj 2010./2011. akdemskoj godini su zaključili „Ugovor o angažovanju gostujućeg profesora“ prema kojemu se „gostujući profesor se angažuje za izvođenje nastave / pojedinih oblika nastave / iz predmeta Sveto-otajinsko bogoslovlje, odnosno uže oblasti Praktično bogoslovlje“.

Domaćini: prof. dr. sc. Nenad Milošević i prof. dr. sc. Irinej Bulović, dekan PBF-a

U okviru ugovorne suradnje između dva fakulteta u Zagrebu je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta recipročno angažiran prof. Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Nenad Milošević, za predavanja u okviru kolegija „Istočna liturgika“.

Ova suradnja službenih visokoškolskih ustanova ima uz svoju praktičnu dimenziju i svoje simboličko i svjedočko značenje, jer očituje želju i volju najodgovornijih ljudi u tim, u objema Crkvama značajnim, obrazovnim ustanovama, da se kršćanska teologija

studira znanstveno, u duhu istinoljublja i otvorenosti evanđelju Isusa Krista koji je molio za jedinstvo svojih učenika, ma što mi danas razumijevali pod pojmom jedinstva.

Zgrada Pravoslavnog bogoslovskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu

O. Jure je u srijedu 22. prosinca 2010. u prostorijama Pravoslavnog bogoslov-skog fakulteta održao predavanja studen-tima „master studija“ na temu „Sakramenti i sakramentali“ u teologiji Katoličke Crkve.

Program u četvrtak 23. prosinca 2010. imao je i svoje konkretne iskustveno-praktične sadržaje. Naime studenti su, u svrhu upoznavanja i osobnog iskustvenog produbljenja teme, posjetili i katoličku katedralu u Beogradu gdje su nazočili Euharistiji koju je predslavio i kod koje je propovijedao o. Jure.

Kod Euharistijskog slavlja pjevale su časne sestre i ministrirali ministranti koji djeluju i služe pri Beogradskoj nadbiskupiji.

Budući da su se slušačima „master studija“ pridružili i studenti pojedinih godina dodiplomskog studija dojmljivo je bilo u prepunoj katedrali doživjeti s koliko pažnje i poštivanja ti prisutni mladi pravoslavci prate i susreću euharistijsko


60

slavlje druge Crkve, što upućuje ne samo na visoku opću i teološku kulturu nego i na zrelu duhovnu razinu i kvalitetan odgoj i obrazovanje na samom Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu.

Nakon euharistijskog slavlja svi su se sudionici okupili u velikoj dvorani u Nadbiskupiji, gdje je o. Jure prvo predavao i tumačio elemente liturgijskih slavlja, a potom i odgovarao na brojna pitanja prisutnih studenata. Svoje prinose raspravi dali su i drugi nazočni kolege profesori pravoslavnog bogoslovskog fakulteta.

Prije euharistijskog slavlja o. Juru i profesore primio je i Beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, koji se prije euharistijskog slavlja u katedralnoj crkvi obratio i studentima i pozdravio ih srdačnom dobrodošlicom. Izrazio je svoju radost zbog odvijanja ovakvih zajedničkih programa koji pridonose da se kao kršćani bolje upoznajemo i razumijemo.

Mozaik u dvorani Beogradske nadbisupije, rad Marka Rupnika

Domaćini oca Jure tijekom boravka u Beogradu bili su kolega supredavač s kojim je započeta suradnja dvaju Fakulteta

i na službenoj nastavnoj razini, prof. dr. sc. Nenad Milošević i dekan PBF-a prof. dr. sc. Irinej Bulović, episkop Bački, koji su mu cijelo vrijeme iskazivali istinsku kršćansku ljubaznost i gostoljubivost. O. Jure je tijekom boravka u Beogradu susretao i druge profesore koji predaju na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, među njima i episkope preosv. gosp. dr. Porfirija Perića, episkopa jegarskog i preosv. gosp. Maksima Vasiljevića, episkopa zapadnoameričkog te Ministra vera u vladi Republike Srbije, dr. Bogoljuba Šijakovića, koji je također predavač na na pravoslavnom bogoslovskom fakultetu. Bila je to prigoda da se, uz ostalo, razmijeni i teološka literatura i da se pobliže upozna aktualno stanje na području teološkog istraživanja u dvjema sredinama.

Popis predavača na PBF-u među kojima je i ime o. Jure kao gostujućeg profesora

O. Jure je bio prisutan i na molitvi Večernje u bogoslužnom prostoru sv. Ivana Evanđeliste (paraklisu s. Jovana Bogoslova) u sklopu zgrade Fakulteta i nakon molitve na rekreativnom druženju sa studentima i profesorima, kod kojega su se dekan dr. Bulović i o. Jure obratili prisutnima kraćim pozdravnim govorima. Uz čaj i pjesmu mogla se doživjeti istinska kršćanska dobrohotnost, a kroz nju i prisutnost zajedničkog Gospodina, jer su svi bili svjesni da su okupljeni isključivo u Njegovo ime.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

61

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

ZAGREB - REMETE

Draga braćo i sestre,

već je prošlo dosta vremena od zadnjeg izvještaja o životu remetske zajednice. Budući da nas je veliki broj u samostanu, uvijek je dinamično, događaju se razne aktivnosti na području apostolata, duhovnog života, ali i svakodnevnih situacija koje život u zajednici čine i zahtjevnim, ali i lijepim i blagoslovljenim. Možda može biti interesantan podatak o broju subraće koji trenutno žive u Remetama. Ukupan broj je 30 zajedno s kandidatima i malim sjemeništem. Također, dvojica subraće o. Miroslav Ugljar, te o. Endre Nagy konventualni su članovi. Prvi pastoralno djeluje u Njemačkoj, a drugi je na poslijediplomskom studiju u Rimu. Tako da našoj zajednici pripadaju 32 člana. Ovako veliki broj ukazuje na mnogovrsnost apostolata i događanja od kojih ćemo neke od njih sada i spomenuti.

U prošlome broju Karmelskog vjesnika bio je izvještaj o srebrnom jubileju svećeništva našeg o. Jure Zečevića (1. kolovoza - Drenovci; 8. kolovoza - Remete). No, ipak u kronologiji događanja želio bih se još jedanput prisjetiti na tu proslavu. Svaka proslava je obogaćenje za zajednicu i provinciju, osobito kada se radi o obljetnicama kao što je i ova.

Otac Jure već od dječaštva, od sjemeništa, živi i radi u Karmelu, nesebično služi Redu i Crkvi dugi niz godina i vjerujem da se to uistinu osjeti ne samo u Remetama i na Provincijalnoj razini, nego i među svim našim bratskim i sestraskim zajednicama. Zato je i događaj njegovog jubileja također i slavlje za sve nas koji smo povezani vezama Karmela. Ovom prilikom, još jedanput čestitam i zahvaljujem o. Juri.

Ovogodišnja proslava Velike Gospe bila je obilježena prisutnošću velikog broja hodočasnika u svetištu Majke Božje Remetske.

U devetnici se govorilo o važnim

karmelskim likovima i štovanju Blažene Djevice Marije. To su bili intenzivni dani za zajednicu ispunjeni zadovoljstvom zbog prisutnosti hodočasnika, velikog broja ispovijedi i


62

dostojanstvenog sudjelovanja u danima devetnice i na sam dan Velike Gospe kada je euharistijsko slavlje predslavio kardinal Josip Bozanić.

Od 6. do 9. studenog o. Jure Zečević i o. Antonio-Mario Čirko pohodili subrata o. Miroslava Ugljara u Njemačkoj povodom njegova odlaska u mirovinu. Sada boravi u Tuttlingenu. Otac Miroslav koji je poznat po svojoj druželjubivosti, jednostavnosti i gostoprimstvu veoma se obradovao dolasku subraće i zajedništvu. U toj prigodi, subraća su koncelebrirala na svetoj misi za Hrvate u Tuttlingenu: o. Antnio je predslavio Euharistiju, a o. Jure propovijedao.

Zahvalili su o. Miroslavu koji je prije odlaska u mirovinu cijeli niz godina služio njemačkoj mjesnoj Crkvi i našoj Hrvatskoj Karmelskoj Provinciji.

Ovakve posjete su važne jer su znak zajedništva, ohrabrenja i potpore subratu unatoč prostornoj udaljenosti.

Ono što na poseban način ispunja radošću jesu nova zvanja koja su znak živosti Provincije. Vjerujemo da dobri Bog blagoslivlja naše napore. U prvome redu tu mislim na molitve kojima se i remetska zajednica pridružuje, a osobito klerikat. Potom tu su i različite inicijative, osobni razgovori, duhovne obnove... sve su to trenuci koji se velikim djelom odvijaju upravo u Remetama. No zahvaljujući suradnji naših samostana od 26.-28. u studenom 2010. sudjelovalo je u programu jedanaest mladića zajedno s našim kandidatima. O tome će biti i poseban izvještaj no vrijedno je spomenuti i na ovome mjestu rad na duhovnim zvanjima koji jedan od prioriteta u ovom trogodištu.

Također, odnedavno je malo sjemenište obogaćeno i novim članom: Leopoldom Kolićem, rođenim 28. prosinca 1993. godine u Vitini, današnja Republika Kosovo, Hrvat po narodnosti sa mjestom stanovanja u selu Peskovec kraj Vrbovca. Karmel je upoznao preko Karmelske mladeži koja se okuplja na Vrhovcu kod sestara karemlićanki BSI, a našu zajednicu je upoznao preko duhovnih vježbi za mladiće koji eventualno osjećaju duhovni poziv.

Proteklih mjeseci nastojalo se je organizirati zajedničke izlete koji veoma znače za međusobnu

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

63

povezanost, zajedništvo, ali i odmor. Osobito su lijepi izleti u kojima se susrećemo s najbližima naše subraće. Tako smo 17. kolovoza bili u sv. Martinu na Muri gdje smo posjetili sestru i brata našega o. Franje Podgorelca. Također i na izletu u Kutjevo 17. studenog i posjeta dotičnoj župi, obišli smo u mjestu Venja i ujaka našega o. Dražena-Marije Vargaševića. Tom prilikom došla je i njegova mama i sestra. Vjerujemo da će u tome smislu posjeti obiteljima i rodbini naše subraće biti i dalje jer su se pokazali veoma dobro prihvaćenima i potrebnima. Ne treba niti spominjati koliko je lijep i sadržajan bio i susret s našim sestrama karmelićankama u Sori, u Sloveniji.

Od ostalih događanja volio bih spomenuti aktivan pastoralni rad u župi od čega spominjem veoma dobro organiziranu zajednicu obitelji u Remetama. Potom ističem rad s obiteljima i njihovom djecom u filijalnoj crkvi sv. Terezije Avilske. Želja je da se što bolje duhovno i preko nekih inicijativa povežemo s roditeljima i djecom. U tom smislu posjećuju se obitelji, osobito djece prvopričesnika, krizmanika i ministranata. U filijalnoj crkvi na Čretu postoji već dugogodišnja tradicija prisutnosti ministranata. Na početku školske godine osjetno se smanjio njihov broj zbog smjene generacija. Roditelji su pozivani da potaknu svoju djecu da se priključe ministrantskoj grupi. Tako da je danas

ponovno prisutno oko petnaestak ministranata. Uz sudjelovanje na Svetoj Misi, zajedno se druže i na susretima svake subote, a povremeno se organiziraju i zajednički izlasci. Planira se i zajednička duhovna obnova na proljeće u Krku u našemu samostanu.

Druga naša subraća djeluju na drugim područjima apostolata. O. Jure, o. Dario i o. Franjo daju svoj doprinos zajednici i promicanju Karmelske duhovnosti kroz rad na Katoličkom bogoslovnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osobito se radujemo što je u međuvremenu, od zadnjeg javljanja u Karmelskom Vjesniku, o. Dario izabran a o. Franjo reizabran u sveučilišnog docenta, te im obojici čestitamo.

Draga braćo i sestre, to su ukratko neka od događanja i aktivnosti koje sam želio s vama podijeliti i Bogu zahvaliti. Sigurno je da ima još događaja, no i ovi su prilika da se svi kao sestre i braća iste karizme Karmela još više povežemo. Tako npr. rad na zvanjima, rad u župnom pastoralu... nisu samo stvar jedne zajednice nego međusobne suradnje, duhovne povezanosti, ali i timskog rada.

U ime remetske zajednice želim svima blagoslovljen Božić i Novu 2011. godinu. Neka nas sve prati zagovor Marije, Kraljice Karmela.

Vaš o. Antonio-Mario Čirko, prior


64

SOMBOR

Karmel u Somboru, poput ostalih naših zajednica, i čitavog Reda posebno njeguje svoju marijansku dimenziju. Živeći pod okriljem i zaštitom Majke i Kraljice Karmela nastojimo se zaogrnuti njezinim krepostima i istovremeno ukazivati na njezin lik u svijetu. U tom je duhu zamišljena i ponuđena duhovna obnova za sve vjernike grada Sombora i šire okolice koja se održala u trodnevnici pred svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Ove godine njezin voditelj i propovjednik bio je o. Dražen-Marija Vargašević, OCD.

U tri milosna dana pred svetkovinu o. Dražen-Marija je posebno razradio tri velike teme: potrebu za obraćenjem, zatim za većim pouzdanjem u Božju providnost (krepost nade), te nužnost života u skladu s božanskim milosrđem koje nas preporađa i uzdiže na dostojanstvo djece Božje. Na samu svetkovinu propovjednik je istaknuo veličinu Bezgrješne Djevice, njezinu

posvemašnju predanost Bogu, te njezinu majčinsku ulogu u životu Crkve. Veoma je važno da vjernici, po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga, prepoznaju Marijinu službu u misteriju Krista i Crkve. Tada će upoznati njezino milosrđe, kojega je puna, i potrebu njezine pomoći, te će joj se utjecati u svim prilikama kao svojoj dragoj Odvjetnici i Posrednici kod Isusa Krista. Vršeći unutarnju i savršenu pobožnost prema Bezgrješnoj Djevici svaka duša će uvidjeti kako je Marija najsigurnije, najlakše, najkraće i najsavršenije sredstvo da uzmognemo doći k Isusu Kristu.

Stoga je o. Dražen-Marija na kraju

duhovne obnove pozvao vjernike da i oni, poput brojnih svetaca tijekom čitave povijesti Crkve, prakticiraju posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Posebno je tu istaknut primjer sluge Božjega, pape Ivana Pavla II. koji je to sam živio i drugima preporučivao.

Vaša braća iz Sombora

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

65

SPLIT Drage sestre i braćo, dopustite da

Vam prikažemo kronologiju nekih događaja iz života splitske zajednice i župe sv. Mihovila Arkanđela na Kamenu koju vodimo.

U splitskoj zajednici su konventualna trojica subraće: o. Smiljo, o. Ervin i o. Branko. O. Ervin je imao zdravstvenih tegoba i trenutno boravi u remetskoj zajednici. O. Smiljo isto ima zdravstvenih poteškoća (operirao štitnjaču i problemi sa kralješnicom). Povremeno našoj zajednici priskače u pomoć o. Zlatko Pletikosić sa Zidina.

2. 02. 2010. Ecol je počeo na gradilištu našeg Karmelskog samostana i crkve na Vidovcu tražiti vodu. Napravljene su četiri bušotine. Voda je nađena na dubini oko 100 m i ima je dovoljno.

6. 02. 2010. U Nadbiskupskom sjemeništu povodom Dana života, sudjelovala je Nazaretska skupina djece iz naše župe koju vode članovi Marijine legije.

26. – 28. 02. 2010. O. Branko je održao trodnevnu duhovnu obnovu u Perušiću kod Zadra. Jedan dan su došli i mladi iz župe sv. Mihovila Arkanđela sa Kamena, svirali i svjedočili o svome životu i radu.

5.-7. 03. 2010. Duhovna obnova Molitvene zajednice sv. Terezije Avilske (koja se sastaje redovito utorkom na Kamenu i čiji je voditelj gosp. Petar Jurčević) u franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Voditelji su bili prof. dr. Ivan Bodrožić i o. Branko. Tema: Euharistija.

19. 03. 2010. Na Sirobuji, u crkvi sv. Leopolda B. Mandića misu i propovijed za obitelj – dan očeva, predslavio je i propovijedao o. Ervin Ukušić.

6.-10. 04. 2010. O. Smiljo je održao sestrama u Đakovu duhovne vježbe.

21. 04. 2010. O. Branko je blagoslovio gradilište za kuću četvero malodobne djece iz obitelji Božić.


66

Djeca su naši župljani koji su ostali bez oba roditelja.

24. 04. 2010. Sv. Krizmu u župi sv. Mihovila Ark. podijelio je mons. Marin Škarica.

25. 04. 2010. Bila je prva sv. Pričest u župi sv. Mihovila Ark.

8.-9. 05. 2010. Naši mladi su bili na Susretu mladih u Zadru (25 mladih).

14.-16. 05. 2010. Na duhovne

vježbe za ministrante na Krku u vidu promocije duhovnih zvanja skupinu djece vodio je o. Branko.

6. 06. 2010. Mješoviti zbor župe Kamen pjevao je na župnoj misi na Sirobuji.

10.-12. 06. 2010. U Trogiru, u franjevačkom samostanu na Dridu, u crkvi Uznesenja Marijina trodnevnicu u čast sv. Anti predvodio je o. Branko.

19. 06. 2010. Mješoviti zbor župe sv. Mihovila nastupio je na smotri zborova na Slimenu.

11. 07. 2010. Mješoviti zbor župe sv. Mihovila nastupio je na župnoj misi u zadarskoj katedrali.

17. 07. 2010. Naš župljanin Petar Đonlić, sa još šestoricom svojih kolega, stupio je u franjevački novicijat na Visovcu.

20. 07. 2010. Kod hodočašća sv. Iliji na Zidine i u Međugorje, VIS Mihovil, zbor mladih iz župe Kamen pjevao u misi na Zidinama i u Međugorju.

2. 08. 2010. U Resniku u župi Bl. Majke Terezije iz Kalkute slavio je misu i propovijedao o. Branko.

28. 08. 2010. Organizirali smo hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i posjet rodnoj župi o. Branka Gala-Gljev

4. 09. 2010. VIS Mihovil nastupio je na Hosana festu u Subotici. Mlade je predvodio o. Branko. Potom je uslijedio posjet zajednici Hosana, Đurđinu, somborskom samostanu i svetištu Aljmaš.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

67

8. 09. 2010. Prve zavjete sa još 23-com kolega (7 Hrvata - trojica Splićana) u Torinu je kod salezijanaca položio naš župljanin gosp. Mario Bobić, dipl. ing. strojarstva. Zavjetima je nazočio kamenski župnik o. Branko.

20. 09. 2010. Dogodilo se oblačenje karmelskih novaka na Krku, a među njima je i naš župljanin s Kamena br. Vitomir Ćavar.

26. 09. 2010. Mladi gitaristi s Kamena, orkestar „Barcarola“, pod ravnanjem gosp. Nikše Ćapina, održali su u našoj crkvi na Kamenu u sklopu priprave za proslavu sv. Mihovila Ark. zaštitnika župe, prigodni koncert.

28. 09. 2010. Organiziran je tradicionalni Koncert uoči svetkovine sv. Mihovila Ark, zaštitnika župe. Nastupili su župni zborovi sa Kamena i kao gost Mješoviti župni zbor sa Klisa, koji su pjevali u misi.

29. 09. 2010. Na sv. Mihovila mladomisničko slavlje imao je o. Joan Hadžiev, predslavio svečanu misu i propovijedao.

8. 10. 2010. Molitvena zajednica sv.

Jeronima s Kamena zajedno sa molitvenom zajednicom iz Vodica imala je duhovnu obnovu u marijanskom svetištu Vepric. Voditelji obnove bili su don Hrvoje Dragun i o. Branko Zebić.

8.-10. 10. 2010. Župno hodočašće „Zaljev hrvatskih svetaca“, sa dva autobusa hodočasnika: Vepric, Dubrovnik, Boka Kotorska i Međugorje. Organizirao je i vodio o. Smiljo.

10. 10. 2010. VIS Mihovil je nastupio na Marija festu u Molvama.

16. 10. 2010. Započela je Ministrantska malonogometna liga: naši ministranti trenutno su na prvom mjestu u svojoj skupini.

27.10.2010. Rekolekcija solinskog dekanata održana na Kamenu. Domaćini su bili naša subraća. Molitveni dio pripremio o. Branko, predavanje o sakramentima je održao dr. Emanuel Petrov a ručak su pripremile sestre ančele.


68

28.10.2010. U sklopu proslave 180. godina utemeljenja župe Gala-Gljev klanjanje pred Presvetim za sve župljane predvodio je o. Branko. Na svetkovinu Svih Svetih misno slavlje je predvodio mons. Marin Barišić. Tom prigodom je izdana monografija župe Gala-Gljev iz koje potječe o. Branko.

13.11.2010. Pomoć i podršku molitvenoj zajednici u Rudinama (Kaštela) prilikom trodnevne duhovne obnove koju je predvodio don Dario Ćorić pružio je o. Branko. Molitvena zajednica u Rudinama, broji stotinjak članova svih uzrasta, je povezana sa molitvenom zajednicom sv. Jeronima koja se okuplja nedjeljom na Kamenu.

14. – 30. 11. 2010. Duhovna obnova za sve župljane svaki dan s početkom u 15,00 sati. Nakon mise održane su kateheze neokatekumenskog puta. U župi djeluju dvije zajednice.

17. 11. 2010. Zbor mladih sa Kamena predvodio je misu i pjevanje u splitskom sjemeništu.

29. 11. - 24. 12. 2010. Zornice sa jutarnjim pohvalama u našoj župi su lijepo posjećene (svaki dan ujutro je oko 150 pričesti).

1. 12. 2010. Izdana je Izmjena i dopuna lokacijske dozvole za izgradnju Pastoralnog centra Hrvatske Karmelske Provincije sv. oca Josipa, od 12. 12. 2000. Otpravak je konačan i pravovaljan.

3.-5. 12. 2010. Duhovna obnova molitvene zajednice sv. Terezije Avilske (oko 60 sudionika zajedno sa djecom) održana je u franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Obnovu je predvodio prof. dr. fra Toni Vučković, a pomagao mu je i o. Branko.

12. 12. 2010. Projekcija filma „Gospa Guadalupska“ u produkciji studija Aheropita, naših župljana i suradnika Petra i Anite Jurčević.

14. 12. 2010. Svečano misno slavlje u čast sv. Ivana od Križa na Sirobuji je predslavio o. Branko. Nakon misnog slavlja u Bratovštinu karmelskog

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

69

škapulara primljeno je više od 30 novih članova koje su za slavlje pripremile sestre karmelićanke BSI sa Sirobuje.

18. 12. 2010. Skupina ministranata iz župe Kamen sa o. Brankom bila je na izletu na Zvjezdarnici. Mosor je bio okićen u bijelo, a snijega dovoljno za grudanje i sanjkanje.

19. 12. 2010. Na koncertu bendova mladih u crkvi sv. Dominika u Splitu nastupio je i VIS Mihovil sa Kamena.

19. 12. 2010. Oko 40-ak mladih, I. i II. razreda srednje škole, sa župnikom don Matom Škaričićem iz Brela došlo

na Kamen. U prigodnom programu upoznali se sa Karmelom, a o. Branko im je govorio o duhovnom pozivu.

ZIDINE Na kraju smo kalendarske godine u

kojoj je u „Karmel sv. Ilije“ došlo najviše grupa otkako je centar otvoren. To je pokazatelj da centar postaje poznat i prepoznatljiv po svojoj ponudi i da osobe koje dolaze, odlaze zadovoljne jer se ponovno vraćaju i preporučuju nas i drugima.

Osim redovitih duhovnih obnova, duhovnih vježbi i programa koji se u centru nudi i koji se događao od posljednjeg javljanja valja izdvojiti duhovne vježbe za redovnike naše Hrvatske karmelske provincije koje je u listopadu vodio mons. Ratko Perić, biskup Mostarsko-Duvanjski. U duhovnim vježbama je sudjelovalo više od dvadeset redovnika iz gotovo svih naših zajednica. Tema duhovnih

vježbi je bila biblijska: Isus i njegovi sugovornici.


70

U studenome je održan naš Dan permanentne formacije i Sabor provincije u kojemu je sudjelovalo tridesetak redovnika. Tema dana permanentne formacije bila je timski rad, dok se na saboru provincije razgovaralo o aktualnim temama u provinciji. Zadnji dan susreta Provincijalni savjet je održao i svoju redovitu sjednicu.

Prije Božića još su se dogodila dva događaja važna za „Karmel sv. Ilije“.

Na inicijativu gosp. Stipe Renića, koji je slikar, organizirana je dobrotvorna likovna kolonija. Cilj likovne kolonije je pomoć dovršenja duhovnog centra. Pedesetak umjetnika, slikara i kipara, boravilo je od 17. do 19. prosinca u centru i slikalo umjetnička djela koja ostaju u centru i bit će prodavana na aukciji koja će se organizirati u ljeto sljedeće godine. Sav novac daruje se „Karmelu sv. Ilije“ i poslužit će dovršenju uređenja centra.

Ovih dana bi trebala iz tiska izaći knjiga s dvostrukim DVD-om “Vila bana zvala priko Vrana” - Pjesme i plesovi Hrvata u BiH. Riječ je o projektu o. Zvonka Martića, člana naše zajednice, koji se bavi očuvanjem kulturne baštine Hrvata iz BiH. Knjiga je bogato opremljena s preko stotinjak fotografija, tekstom o povijesti pjevanja i plesanja...

Uz knjigu, na posljednjoj stranici bit će i dva DVD s oko četiri sata video materijala snimljenog na 34 različite lokacije u BiH gdje žive Hrvati, od Bihaća do istočne Bosne, od Orašja do Neuma, pa i skupine iz Buškog blata i Bosanskog Grahova. Knjiga je zamišljena da bude suvenir i zbog toga je sav tekst dvojezičan – hrvatski i engleski.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

71

SOFIJA

Od našeg posljednjeg javljanja u našoj zajednici i u mjesnoj Crkvi dogodilo se nekoliko važnih događaja.

Nakon višegodišnje obnove zgrade bivše nuncijature, gdje je za svoga boravka u Bugarskoj djelovao mons. Angelo Giuseppe Roncalli, kasnije

papa Ivan XXIII, 14. listopada zgrada je blagoslovljena i svečano otvorena. Zgradu duhovnog centra, koji nosi naslov "bl. papa Roncalli" blagoslovio je Apostolski egzarh i predsjednik Bugarske biskupske konferencije mons. Hristo Projkov. Ujedno je blagoslovljena i otvorena katolička knjižara, koja je sastavni dio duhovnog centra.

Duhovni centar otvorio je naš Provincijal o. Vinko Mamić. Na slavlju otvaranja centra su sudjelovali Apostolski nuncij, nadbiskup Januarius Bolonek, tajnik nuncijature mons. Luciano Russo, veleposlanica Republike Hrvatske Danijela Barišić i drugi uzvanici.


72

Prigodom inauguracije, Sveti Otac Benedikt XVI poslao je brzojav kojega je potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone. Brzojav Svetoga Oca pročitao je Apostolski nuncij.

Kao i u ostalim duhovnim centrima naše Provincije i u ovome centru želimo razvijati duhovne sadržaje koji su specifični za našu karmelsku duhovnost, no želimo ujedno ponuditi i sadržaje koji su zanimljivi za specifični situaciju mjesne Crkve.

U zgradi duhovnog centra imati će

svoje susrete članovi našega Svjetovnog reda. Također i članovi

dominikanskog svjetovnog reda imati će mogućnost u zgradi duhovnog centra da održavaju svoje susrete. Također i mladež će imati mogućnost svojih tjednih susreta formativnog i rekreativnog sadržaja. Još u proljeće ove godine u nedovršenoj zgradi duhovnog centra održavala se škola ikonopisa kojega je vodio jedan od najboljih bugarskih ikonopisaca. Ovu školu su pohađali većinom djeca djelatnika francuskog veleposlanstva u Bugarskoj. Škola se nastavlja i slijedeće godine. U okviru duhovnog centra ćemo imati i jednu sobu – mali muzej bl. pape Ivana XXIII.

Duhovni centar je otvoren duhovnim pokretima, tako da će u njemu svoje susrete imati i pokret «Vjera i svjetlo». U potkrovlju zgrade imamo i sedam soba sa devet kreveta. Te sobe smo predvidjeli za studente katolike iz drugih dijelova Bugarske, kao i Makedonije koji studiraju u Sofiji. Preko ljeta i preko praznika kada studenti nemaju nastavu sobe mislimo koristiti za duhovne vježbe manjih grupa.

U okviru centra mislimo imati i školu molitve jer to smatramo kao nešto izuzetno važno.

O. Provincijal je ujedno otvorio i "Institut za bogoslovlje i duhovnost", koji je glavna akademska institucija Centra. Institut je prva i jedina ustanova za studij katoličke teologije i duhovnosti u Bugarskoj, a studij će trajati tri godine. Predavanja su tri puta

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

73

tjedno u večernjim satima. Program studija i podrobne informacije o ovome studiju mogu se dobiti na Internet stranici Karmela u Bugarskoj - koju uređuje naš o. Joan - www.karmil.tk.

Na studij je upisano 27 studenata, od kojih su i dvojica koji su već završili pravoslavnu teologiju, no žele studirati jer ih zanima katoličko bogoslovlje i duhovnost. Predavanja su počela 18. listopada.

Uz Centar i Institut, otvorena je uz pomoć dobročinitelja gosp. Svetoslava Božilova i katolička knjižara koja je jedina katolička knjižara u Bugarskoj. U ovome periodu knjižaru su posjećivali ne samo katolici, nego i pravoslavni vjernici, svećenici i jedan pravoslavni biskup.

Važno je napomenuti da je ujedno i otvorena Internet knjižara: http://www.roncalli-books.org/. U ovome kratkom vremenu bilo je više od 300 posjetilaca Internet knjižare.

Posebno smo se radovali tome da je osim o. Provincijala, ovome važnom događaju prisustvovao i naš o. Joan koji je s nama proslavio i blagdan naše sv. Majke Terezije.

Svečanom arhijerejskom liturgijom koju je predslavio apostolski ekzarh mons. Hristo Projkov, proslavili smo blagdan naše sv. Majke Terezije. Prigodnu blagdansku propovjed imao je Apostolski nuncij u Republici Bugarskoj nadbiskup mons. Janusz Bolonek. Apostolski nuncij je dobar poznavaoc karmelske duhovnosti, jer je kao nuncij u raznim zemljama imao tijesnu suradnju sa sestrama karmelićankama i braćom karmelića-nima. Tu suradnju nastavio je i ovdje u Bugarskoj. Uvijek se rado odazove našim pozivima i pozivima naših sestara da sudjeluje u našim blagdanima.

Veliki događaj za mjesnu Crkvu bila je proslava jubileja 150 godina Katoličke Crkve bizantskog obreda u Bugarskoj. Od 4 – 7 studenoga na završnoj proslavi Jubileja u Sofiji se okupilo više od 40 biskupa, uglavnom grkokatoličkih iz Europskih zemalja. Među njima je bilo i 2 kardinala. Prefekt kongregacije za Istočne Crkve kard. Leonardo Sandri i predjsednik CCEE-a kardinal Peter Erdő. Na ovoj


74

proslavi sudjelovao je i Križevački vladika mons. Nikola Kekić. Domaćin susreta bio je apostolski Egzarh za katolike bizantskog obreda mons. Hristo Projkov. Naš o. Provincijal nije bio u mogućnosti sudjelovati na ovoj proslavi i kao svoga izaslanika imenovao je priora Somborske Zajednice o. Bernardina. Prisustvo o. Bernardina jako nas je obradovalo jer o. Bernardin dolazi u Bugarsku već puno godina i dosta ljudi ga ovdje već pozna. Osim proslave jubileja grkokatilički biskupi su imali i svoj redoviti susret koji se organizira svake

godine. Susret biskupâ i proslava Jubileja bili su izuzetno dobro organizirani i protekli su vrlo svečano. U ovu proslavu bila je uključena i naša zajednica koja od početka svoga dolaska u Bugarsku djeluje među grkokatolicima jer u Bugarsku nas je pozvao apostolski ekzarh mons. Hristo Projkov, koji je odgovoran za grkokatolike u Bugarskoj.

A naše sestre karmelićanke su također bile pozvane prije 75 godina od tadašnjeg grkokatoličkog biskupa mons. Kirila Kurteva.

Od 10 do 12 prosinca u našem

duhovnom centru održale su se duhovne vježbe za mladiće i djevojke koje traže svoje zvanje. Ovo su već četvrte duhovne vježbe koje su organizirane od tima za promicanje zvanja koja je odgovorna za cijelu Bugarsku. U ovaj tim smo uključeni i mi karmelićani i djelujemo zajedno s

još nekoliko reodvnika i redovnica u organiziranju duhovnih vježbi. Tema ovih duhovnih vježbi bila je: «Zvanje i ljudska zrelost». Tijekom duhovnih vježbi ima više različitih sadržaja. Upoznavanje, nagovori, Euharistijsko slavlje, razgovori sa svećenicima i sestrama, ispovijedi, pitanja i odgovori i cjelonoćno klanjanje, a mladi se

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

75

mijenjaju prema rasporedu koji se napravi. Na ovom susretu sudjelovalo je 15 mladih iz različitih krajeva Bugarske. U programu susreta bila je i posjeta našim sestrama karmelićankama. Prva tri susreta bili su održavani u Kazanluku, Belenama i Rakovskom.

I ove godine smo svečano proslavili blagdan našeg sv. Ivana od Križa u našoj crkvi. Kao i za blagdan sv. Majke Terezije, svečanu arhijersku liturgiju predslavio je apostolski ekzarh mons. Hristo Projkov. Prigodnu blagdansku propovjed imao je Apostolski nuncij u Republici Bugarskoj nadbiskup mons. Janusz Bolonek. Apostolski nuncij je govorio o duhovnom prijateljstvu između sv. Majke Terezije i sv. Ivana od Križa.

Pridružujemo se svoj braći

karmelićanima i sestrama karmelićankama u slavljenju otajstva Isusova rođenja. Znamo jako dobro koliko je to otajstvo Isusova rođenja prisutno u našoj karmelskoj duhovnoj tradiciji. Zajedno sa svima vama želimo i mi živjeti duboko to otajstvo Isusove poniznosti i ljubavi prema Bogu i ljudima.

Vaša braća karmelićani iz Sofije

KRK

Draga braćo i sestre, Dragi čitatelji Karmelskog vjesnika!

S dolaskom novaka naša Zajednica je sada druga po veličini u Provinciji. Ukupno nas je jedanaestorica (6 novaka, 4 svećenika i jedan svečanozavjetovani brat). Život u Zajednici se odvija onako kako je i predviđen dnevnim redom. Apostolat je prožet molitvom koja je redovita. Novicijatski program također se odvija po predviđenom planu i programu, a novaci, polaganim ali sigurnim koracima, napreduju u karmelskom

stilu života kao i u spoznajama koje se tiču božanskog poziva, karizme i duhovnosti Reda. Ovom prigodom zahvaljujem svoj našoj subraći – koja su već održala neka od predavanja novacima kao i onima koji će to tijekom novicijatske godine učiniti – na spremnosti i požrtvovnosti te svijesti da su novaci zajednička briga sve braće u Provinciji.

Osim redovitog programa koji spada na Novicijat, novaci, pored ostaloga, vježbaju liturgijsko pjevanje jedanput tjedno sa s. Kristijanom,


76

voditeljicom krčkog katedralnog zbora. Također, redovito sudjeluju u asistenciji biskupu tijekom važnijih svetkovina i blagdana kada su svečane pontifikalne mise.

Što se tiče kandidata za Karmelski svjetovni red, susreti koji su otpočeli u ožujku o. g. održavaju se redovito jedanput mjesečno.

Ima ih ukupno 15-ak, petoro iz Krka, po jedna djevojka iz Njivica i Omišlja a ostali su iz Rijeke.

Redovito ih dolazi svega 5-6 osoba. Ostali povremeno, od kojih neki češće, drugi rjeđe. Dvojica su muški a ostalo su udate žene i djevojke.

U subotu 18. prosinca imali su jednodnevnu duhovnu obnovu koju je vodio o. Zdenko. U obnovi je sudjelovalo 7 članova.

Neki od članova iz Rijeke nisu mogli doći zbog prometnog kolapsa koji je nastao uslijed snijega.

Od ponuda našeg Duhovnog centra naveo bih svakako Biblijske večeri koje su se održavale četvrtkom u Adventu. Odaziv je bio poprilično dobar i vjerojatno ćemo i u Korizmi nastaviti s istom ponudom. Prve dvije večeri imao je o. Zdenko o temi “Muško i žensko stvori ih” (Post 1,26-3,24), a treću i četvrtu večer o. Petar s temama: “Abraham, praotac vjere” (Post 12 i 22) i “Mojsije, figura Mesije i svakog krštenika” (Izl 2-15).

Na kraju, u ime Krčke zajednice, svoj našoj subraći i sestrama kao i svim čitateljima Karmelskog vjesnika želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2011. godinu!

br. Petar, prior i magister novaka

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

77

IZ SESTARSKIH KARMELA

BREZOVICA

Drage sestre i braćo! U nama i oko nas sve je ovih dana

usmjereno na jedno – na Isusov rođendan, na Božić. On se događa i u nama i po nama. K prisutnom Bogu lete naše misli, oživljuju najljepša sjećanja, uzdižu se naše molitve i žrtve, pišu se tople čestitke i peku se božićni kolači. Tu smo bliži Novorođenome, a također i jedni drugima. Put Božanskog Djeteta, malenosti i poniznosti, siromaštva i nejakosti, i naš je put do njega a s njime do Vas, do svakoga čovjeka.

Na tom putu želimo Vam zahvaliti, na kraju još jedne građanske godine i na početku nove, na duhovnom suputništvu, molitvama, suradnji i blizini koja nas je radovala. Jednako tako Vam se i dalje živo preporučamo i dijelimo s Vama neke trenutke zadnje dionice ovogodišnjeg puta.

Snaga i radost liturgijskih slavlja Na Misijsku nedjelju, 17. listopada,

misno slavlje predslavio je o. Josip

Baričević, TOR, i kroz prigodnu homiliju oživio misijski duh u nama, sa željom da svoj život molitve usmjerimo još snažnije prema misijama i misionarima.

U srijedu, 20. listopada euhari-stijskim slavljem komemorirali smo sedmu obljetnicu odlaska u vječne stanove našeg brezovičkog župnika, blagopokojnog vlč. Franje Dunaja. Misno slavlje predvodio je vlč. gospodin Zvonko Vuković, sadašnji brezovički župnik i u svojoj prigodnoj homiliji spomenuo se života, rada, vrlina, revnosti i velikodušnosti koju je vlč. Dunaj ugradio u život i duhovni rast mjesne crkve, a također je dao svoj obol na liturgijsko-duhovnom i drugim područjima našega Karmela, kojega je cijenio i volio.

Svetkovinu Svih Svetih, u ponedjeljak, 1. studenoga, proslavili smo svečanom euharistijom koju je predslavio o. Alojz Čubelić, OP, prior otaca Dominikanaca u Zagrebu, a u svojoj prigodnoj homiliji pozvao nas je na život svetosti „Biti svet u svijetu koji nas okružuje, poziv je svakoga od nas. Potrebno je samo čuti taj poziv, prihvatiti ga i odgovoriti na njega poput svih svetih. Jer, što su oni živjeli i dali za Gospodina i za čovjeka, možemo i mi“, rekao je o. Ćubelić.


78

O Crkvi kao sakramentu spasenja, koje je čisti Božji dar, prema Drugom Vatikanskom Koncilu, propovijedao je uvjerljivo naš vlč. gospodin župnik Zvonko Vuković, na Dušni dan, 2. studenoga, za vrijeme sv. Mise. Posebno se spomenuo onih pokojnika koji su od Boga odlutali sa željom da Božje milosrđe bude nad njima i da ugledaju ono svjetlo koje je zasvijetlilo na Isusovom grobu u uskrsno jutro.

Gdje je Isus, tu je Raj!

Uz ona redovita nedjeljna misna slavlja koja su nam predvodili o. Josip Baričević, TOR, oci dominikanci, oci isusovci i naši oci karmelićani, izdvojit ćemo ovdje još i uočnicu Krista Kralja, subotu 20. studenoga. Misno slavlje predslavio je vlč. Branimir Budinski, župni vikar u Utrinama, Novi Zagreb, a zbor mladih iz spomenute župe, uz ministrante, uzveličao je misno slavlje te sudjelovao u molitvi naše Večernje Časoslova.

Mladi su pomno pratili liturgijska zbivanja, molitvom, pjesmom,

sabranošću i pokazali ljubav prema Gospodinu i radost u druženju s njime, kao i s nama nakon misnoga slavlja. Govoreći o Kristu Kralju i njegovim kriterijima za ulazak u Kraljevstvo Božje, vlč. Budinski je poručio prisutnima da Krist Kralj nije gledao na svoje interese već na čovjeka i njegovo spasenje, te da je to i naš put do Krista, jer „ćemo biti suđeni po tome koliko smo ljubili Boga i čovjeka i dopustili Gospodinu da kroz nas djeluje.“

Svetkovinu Krista Kralja svečano smo proslavili s brojnim vjernicima, a misno slavlje predslavio je naš o. Anđelko Jozić, OCD, iz Remeta i izrekao homiliju nadahnutu misnim čitanjima. Govorio nam je uvjerljivo o Kristu Kralju čiji su kriteriji drugačiji od zemaljskih vladara. Između ostalog rekao je da je Kristovo Kraljevstvo - Kraljevstvo ljubavi, mira, istine, života i blaženstva, a ta načela Krist traži i od svojih, da budu ljudi za druge. „Tajnu svoga Kraljevstva Krist je objavio malenima i poniznima. Ono najdragocjenije što nam Isus može dati je njegova žrtva na križu, ljubav i mir. Gdje je Isus, tu je Raj. Isus je naše Nebo,“ naglasio je na kraju svoje propovijedi o. Anđelko.

Svetkovinu Bezgrešne, u srijedu, 8. prosinca, proslavili smo svečanom Euharistijom koju je predslavio vlč. gospodin Ivica Berdik, župnik u Botincu, Novom Zagrebu. Govoreći o čovjekovom bijegu od Boga zbog

IZ SESTARSKIH ZAJEDNICA

79

grijeha, kao i o Bezgrešnoj Djevici koja je početak boljega svijeta, rekao je propovjednik i ove misli: „Bog ti je prišao i želi te uzdići u svoj božanski život. Bog nam daje blagoslov za nas i za svakoga pojedinca, ne zlo. Neka s Marijom u nama započne bolji svijet, Božji svijet, gdje nas Bog želi približiti sebi.“

Svetkovina sv. Ivana od Križa – Pogledom ljubavi mijenjati svijet

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM o. Anto Gavrić, OP, predslavio je svečanu euharistiju u utorak 14. prosinca 2010., u prigodi svetkovine našeg sv. o. Ivana od Križa, naučitelja Crkve, mistika i duhovnog oca i obnovitelja Karmela, u našem svetištu. Uz njega je bio suslavitelj vlč. Slavko Pavlović, župnik župe sv. Ivana Nepomuka u Stupniku-Lučko, a karmelićanin o. Đuro Filipović, OCD, ispovijedao je i oblačio u škapulare štovatelje sv. Ivana od Križa.

„Vrijeme Došašća, je vrijeme iščekivanja koje može potrajati i biti ovito tamom. Tamna je noć bila kad je

Ivan Krstitelj završio u pustinji. Tamna noć je kad je Herod dao odrubiti Ivanu glavu u tamnici. Tamna je noć koju je Krist proživio na križu i na Kalvariji. Tamna je noć koju je proživio Ivan od Križa ne samo devet mjeseci u tamnici u Toledu, već ona o kojoj govori Ivan od Križa da traje desetljeća i desetljeća,“ rekao je na početku homilije o. Gavrić.

Duhovnu nauku, život i djelo sv. Ivana od Križa usporedio je s Došašćem, u kojemu nam je Otac po svom Sinu objavio Sebe, put svetosti, suobličenja Kristu Gospodinu i sjedinjenja s njime. „Taj put iziskuje odricanja, tamne noći, pročišćenja osjeta i našeg uma, vrijeme iščekivanja, a sve završava smirajem, jedinstvom, pogledom bez riječi, pogledom ljubavi, naglasio je voditelj slavlja i sve to sažeo u jednoj misli sv. Ivana od križa: „Ne traži Krista bez Križa.“ Zatim je pojasnio spomenutu misao i rekao:

“Naš pogled u Krista Raspetoga otkriva nam ljubav Božju, sve što nam Bog dariva. Taj pogled na Krista na Križu mijenja i naš pogled na brata i na svijet. Ivan od Križa tim pogledom ljubavi mijenja ljude koji su mu nanosili patnju. On pokazuje svoju hrabrost u trenucima patnje upravo tim pogledom ljubavi.“

Misno slavlje pratio je svojim skladnim pjevanjem naš sestarski zbor pod ravnanjem naše s. M. Bonite


80

Kovačić, OCD, a za svetkovinu smo se pripremale devetnicom molitava i Večernje Časoslova, kao i sv. Krunicom prije misnoga slavlja. Riječ zahvalnosti izrekli su prisutnima vlč. župnik Pavlović i Pater Provincijal.

Večernju sv. Misu predslavio je prof. dr. sc. Stjepan Baloban, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa i redoviti profesor na KBF-u u Zagrebu, uz mr. vlč. Milana Pušeca, duhovnika u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, dok je Oktet zagrebačkih bogoslova umjetničkom pjesmom uzveličao liturgijsko slavlje. Hodočasnike, među kojima su bili brojni mladi, ispovijedao je naš o. Đuro Filipović, OCD.

„Tko se bori za dostojanstvo čovjeka, svakog čovjeka? Tko će pomoći tom malom, običnom čovjeku da se uspravi i počne misliti svojom glavom? Koja je uloga nas kršćana i Crkve danas?“ zapitao se između ostalog, u svojoj homiliji prof. Baloban. Odgovor je potražio u sv.

Ivanu od Križa koji je naišao na slične probleme u društvu svoga vremena. Ivan se nije mirio s problemima, već je sebe promijenio da bi promijenio situaciju u društvu. U tome mu je pomogao susret s velikom ženom sv. Terezijom Avilskom 1567. u Medini del Campo, i taj susret je promijenio njegov životni pravac.

Propovjednik je tu našao poruku za probleme našeg hrvatskog društva i naglasio: „Nitko drugi neće riješiti tešku gospodarsku i političku situaciju u našoj državi. Sve ovisi o meni. Nitko drugi neće misliti i donositi odluke umjesto mene... U pitanju je samo dar slobode, kako govori Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi: 'Svjetlo svijeta.' Slobodni smo činiti dobro i mijenjati svijet na dobro ili činiti zlo,“ rekao je dr. Baloban.

Tome u prilog bila su i misna čitanja koja kao da su pisana za naš narod u ovim teškim trenucima. Snagu za činiti dobro daje nam Duh Sveti, a Krist Gospodin traži od nas potpuno predanje i povjerenje i svijest


81

da je On trajno prisutan u našem životu.

Na kraju svoje homilije voditelj slavlja je pozvao sve prisutne da žive drugačije od trenda u svijetu i da pomognu čovjeku u potrebi, te da tako kao kršćani svi ugradimo svoj obol za boljitak društva. U tome nam pomaže i priprema za dolazak Svetog Oca Pape Benedikta XVI. u Hrvatsku, u lipnju 2011. godine, koja se odvija pod geslom: „Zajedno u Kristu“ i to na razini: obiteljskog, crkvenog i nacionalnog zajedništva.

Svoje čestitke i preporuke u molitve, osobito za nova duhovna zvanja u Crkvi, posebno u Zagrebačkoj nadbiskupiji, izrekao je rektor Baloban u ime poglavara Bogoslovije, bogoslova i u svoje osobno, te otvorio nove nade i ohrabrenja za život običnog čovjeka u neobičnim prilikama.

Svjedočiti i naviještati istinske vrijednosti u svijetu diktature relativizma

„Vrijeme u kojem živimo je pod diktaturom relativizma,“ misao je Sv. Oca Pape Benedikta XVI. koju je izrekao 15. travnja 2005. uoči svog prvog nastupa u službi Petrova nasljednika, a o tome nam je održao predavanje, u četvrtak 11. studenoga, dr. o. Mijo Nikić, DI.

Diktatura relativizma uvukla se u sve pore ljudskog života, istaknuo je koristeći materijale istoimenog

održanog simpozija i izdanog zbornika. Ona ne gleda na vrijednosti u sebi, već se ravna po čovjeku koji slijedi djelovanje svoje naravi, naglasio je uz ostalo predavač. Potom je govorio o karakteristikama postmodernog društva koje stvara generacije izgubljenih, konfuznih ljudi i duhovnih invalida. U takvom društvu važno je da redovništvo svjedoči i naviješta istinske vrijednosti slobodnog i potpunog predanja dragome Bogu po obnovi u vjeri, molitvi, sakramentima, te po življenju autentične ljubavi, iskrene poniznosti, služenja, čistoće i siromaštva. „Bogu posvećene osobe pozvane su da svijetu svjedoče, kad se čovjek predaje Bogu, da više nema što izgubiti. Gubiti je teško, dok ne izgubiš sve“, naglasio je između ostalog, p. Nikić.

Komplementarnost kao faktor integriteta zajednice

U petak, 3. prosinca 2010. s pažnjom smo slušale predavanje našeg oca Jure Zečevića, OCD, na temu: „Komplementarnost kao faktor integriteta zajednice“. Već sam prijevod ovih tuđica - „Uzajamno upotpunjavanje kao čimbenik cjelovitosti (potpunosti i uspjelosti) zajednice“ posvješćuje nam jednu od temeljnih zakonitosti kvalitetnog zajedništva, istaknuo je o. Jure. Nijedan čovjek, pa tako ni jedan član redovničke zajednice, ne raspolaže svime, svatko od nas se kompletira, upotpunjuje i ocjelovljuje u


82

uzajmanosti. Svatko za sebe, mi smo u određenom smislu "fragmenti" i tek zajedno popunjavamo "mozaik", tek zajedno oblikujemo koliko-toliko cjelovitu, uspjelu i za opstanak - u ekonomskom, stručnom, duhovnom, afektivnom itd. smislu - sposobnu samostansku obitelj. Kao jedinstvene osobe sa različitim darovima nismo stvoreni i ne trebamo težiti da svi budemo posve "isti" kao u slučaju "Prokrustove postelje" ili "klonova".

"Upravo zahva- ljujući načelu komplementar-nosti, našoj ra-zličitosti,našim raznovrsnim darovima i stru-čnim osposo-bljenostima, nitko od nas ne mora sam sve, ali kad svatko ugradi u zajednicu ono s čime on raspolaže, svi u zajednici ipak imamo sve važno što nam je potrebno za život, pokrijemo sva osnovna područja potrebna za funkcioniranje zajednice", posvijestio nam je o. Jure. Tko bi mislio da je sam sebi u svemu dostatan, zatekao bi se u samoći, izolaciji, nedostatnosti i nesreći, zapravo u paklu (u patnji) zaboravljenosti i nevoljenosti, necjelovit, nepotpun, "gladan" mnogo čega bitnoga. Nitko nikada nije bio sam sebi dosta. Komplementarnost je spasenjska kategorija, budući da

spasenje ljudske osobe biva moguće tek Božjim upotpunjenjem naše smrtnosti i omeđenosti.

O. Jure nam je govorio služeći se primjerima iz Sv. Pisma: od čovjeka u edenskom vrtu, pa do apostolskog kolegija i Crkve kao zajednice, uvijek je bilo potrebno oslanjati se bližnje, davati i pri-mati, te u uzajamnom upotpunjavanju postizati cjelovitost i uspjelost. Stoga i odgoj i samoodgoj po našim zajednicama uvijek trebaju biti za komplementarno zajedništvo. Potrebno je za takav, uzajamno se upotpunjujući, suživot graditi svijest, razvijati osjećaj za suradnju i odgovornost za ukupnost zajednice. Nezrelost je kada osoba iz sebičnosti i komotnosti, bilo sračunato, bilo nesvjesno, pristaje samo na primanje od drugih a ne i na davanje drugima, ili pak na puno primanja od drugih a malo davanja drugima. Premda je u tijelu odraslog čovjeka, tada je nalik neodraslom djetetu... Uravnotežen i komplementaran pristup zajednici, zrele i zdrave motivacije i ciljevi osoba koje čine zajednicu, omogućuju radosnu, skladnu, životnu, plemenitu i vrsnu zajednicu, u kojoj se po mnogima ima sve ili gotovo sve što je potrebno za život dostojan čovjeka, Božjeg čovjeka.

O. Jure je na kraju zaključio: „Darovi koje je pojedinac primio, tek ukoliko se uklope u cjelinu neke zajednice, obiteljske ili redovničke, bivaju dostatno osmišljeni i donose


83

plodove zbog kojih su nam povjereni. Kao u evanđelju o talentima, svi su pozvani raditi i dati na raspolaganje ono što im je povjereno od Gospodina, podvostručavati od Njega primljene darove, jer tek različitost darova u uzajamnom darivanju omogućuje da svi imaju što im treba, omogućuje život. Tek tada se i u aktualnim životnim trenucima i na kraju zemaljskog hoda smijemo nadati onome: 'Valjaš slugo dobri i vjerni! (...) Uđi u radost gospodara svoga!' (Mt 25, 21)“

Na dlanu Providnosti Povijest Božanske Providnosti stara

je kao i čovjek. Možemo to na svoj način ustvrditi i za Božju Providnost na čijem dlanu počiva naš Karmel od svojih početaka. U taj projekt ugrađeni su mnogi „mali“ i „veliki“ ljudi našega podneblja, naših obiteljskih, župnih i redovničkih zajednica; ljudi vjere, molitve, rada, kulture, znanja i umjetnosti. Svima, na kraju ove građanske godine, iskreni i topli hvala, uz sklopljene ruke i Božansku nagradu.

Danas bismo spomenuli samo neke. Među njima župljane župe Vukovina, u pitomoj turopoljskoj ravnici, tamo od blagopokojnog vlč. gospodina župnika Đure Makarevića, pa do današnjeg vlč. gospodina župnika Đure Saboleka. Svjedoci smo po njima Božanske Providnosti i skrbi već preko 65 godina. Naime, svake jeseni obdare ti dobri ljudi naš Karmel, a uz njega i mnoge potrebne, plodovima svojih

njiva, vinograda, vrtova i žuljevima svojih marlji-vih ruku.


84

Tako su nas u subotu, 6. studenog, obdarili bogatom i biranom zimnicom i omogućili nam manje egzi-stencijalnih problema. Ne samo što su nas obdarili, već su sami utovarivali i istovarivali zimnicu i darovali Karmelu ono najbolje od svoga rada i od sebe. Gospodin im ljubavlju i svakim blagoslovom uzvratio, a Karmel ih ne zaboravlja u svojim dnevnim molitvama.

Jednako tako zahvaljujemo i Ekonomatu Zagrebačke bogoslovije koji nas je u utorak, 7. prosinca, obdario isto bogatom zimnicom, a bogoslovi Luka Brešić i Filip Šinko, pod vodstvom ekonoma-domara, gospodina Marijana Furjana, iskrcali su zimnicu i preporučili se u molitve sestara. Na dlanu Božje Providnosti bili smo nošeni i kroz minulu 2010. godinu.

Vaše sestre iz Karmela-Brezovice

KLOŠTAR IVANIĆ

Poštovana i draga braćo, drage sestre!

Evo i opet prigode svima vam se javiti i pokušati vam prenijeti čime nas

je u proteklom razdoblju obdario Gospodin!

Svetkovinu sv. Male Terezije, 1. listopada, svečano smo proslavile, zajedno sa brojnim njenim štovatelji-ma, prijateljima naše zajednice i župljanima. Euharistijsko slavlje predvodio je o. Stjepan Vidak, karme-lićanin, odgojitelj bogoslova u Reme-tama. Suslavitelji su bili preč. Josip Ćorić, generalni vikar sisačke bisku-pije, fra Tomislav Božiček, gvardijan, župnik fra Josip Vrbanec, OFM i drugi svećenici, prijatelji naše zajednice.


85

Poticajnim i sadržajnim mislima u homiliji, o. Stjepan nas je duhom proveo kroz kratki, ali duboko osmišljen život sv. Male Terezije. Naglasio je kako ju je poniznost dovela do Boga. Ništa nije pripisivala sebi, nego Njemu. Ljubav je bila ključ otkrića njezina zvanja. Posebno se isticala u ljubavi prema svojim susestrama. Znala je podnositi njihove slabosti i nesavršenosti. Svoj život u Karmelu posebno je posvetila molitvi za svećenike i misionare. O. Stjepan nas je potaknuo kako i naš život, po primjeru i zagovoru sv. Male Terezije, može postati svjedočenje Božje ljubavi bratu čovjeku, posebno onima s kojima živimo.

Duhovno osvježenje u našoj zajednici bili su dani duhovnih vježba koje je od 4. do 9. listopada vodio o. Jozo Milanović, benediktinac. Središnjom temom, “Izlazak iz Karmela“, o. Jozo nas je podsjetio da je naš poziv živjeti s Njim u Karmelu. No, nismo lišeni napasti da gradimo i živimo «karmel po svojoj mjeri». Tako možemo živjeti u karmelu, a ne vidjeti Njega. Stoga je potrebno «izlaziti» iz karmela, i doći do Gospodina. Riječ Božja, kroz dnevna euharistijska slavlja i liturgiju časova, bila je nadahnuće kako slušati i živjeti Božju poruku u svakodnevici.

Tih dana su nas prijateljskim posjetom ugodno iznenadile Č. M. Blaga Bunčuga, vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica i s. Blanka Vrdoljak, zamjenica vrhovne glavarice.

Dana 12. listopada, s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić), s. M. Karmela od Krista Kralja (Knežević) i s. T. Marija od Gospodina Isusa i Sv. Crkve (Selinger), koje su u našu zajednicu došle na ispomoć na tri godine, nakon isteka toga vremena vratile su se u svoju matičnu zajednicu u Breznici Đakovačkoj. S. Ljiljani, s. Karmeli, s. Mariji kao i s. Ani Mariji od Milosrdne Ljubavi Božje (Dugonjić), koja se u svoju zajednicu vratila u srpnju, zahvalne smo za velikodušno pruženu pomoć i molimo Gospodina da im uzvrati svojom dobrotom i blagoslovom. Ujedno zahvaljujemo zajednici sestara u Breznici Đakovačkoj koja nam je izišla u susret u našoj potrebi, te


86

duhovnom asistentu Udruge, o. Juri Zečeviću, OCD, koji se tada odazvao na našu molbu i svojim zauzimanjem najviše doprinio da sestre dođu i da se realizira naša molba za personalnom ispomoću.

Svetkovinu sv. Terezije Avilske,

naše Majke, proslavile smo radosna srca jutarnjom sv. Misom koju je predslavio fra Tomislav Božiček, gvardijan. Fra Tomislav nas je lijepim i dubokim mislima potaknuo da molitvom i služenjem u Crkvi svakodnevno živimo duh i karizmu sv. Terezije.

Slijedećeg dana posjetila nas je grupa umirovljenica, predvođena gospođom Ingom Crnogaj, našom znanicom. Ove drage gospođe sastaju

se u pastoralnom centru Vrbani gdje imaju svoju radionicu akvarela. Kroz zajedništvo i umjetnički rad razvijaju svoju kreativnost i svjedoče kako je i u trećoj životnoj dobi moguće započeti nešto novo i živjeti osmišljeno. Kroz međusobno upoznavanje i spontani razgovor iskusile smo kako nas Gospodin povezuje i obogaćuje.

Dana 31. listopada preselio se u Vječnost vlč. Matija Burja, brat naše s. Terezije. Živio je skrovito. Svojom očinskom brižljivošću mnoge je duše tješio i iskazivao im ljubav nebeskog Oca, osobito u skaramentu pomirenja. Na poseban način zadužio je našu karmelsku obitelj kojoj je velikodušno služio. Mnogo puta osjetile smo njegovu bratsku ljubav prigodom posjeta našoj s. Tereziji i u mnogim svečanim euharistijskim slavljima naše zajednice. Vjerujemo da sjedinjen s Gospodinom moli za nas i prati nas na putu k vječnoj domovini.


87

Sv. Nikola i ove godine nas je darivao. Kao osobit dar doživjele smo susret s p. Mijom Nikićem, DI, koji nas je obogatio predavanjem «Svjedočiti i naviještati istinske vrijednosti u svijetu diktature relativizma», koje je održao na ovogodišnjem 26. redovničkom tjednu u Zagrebu 17. i 18. rujna. P. Mijo je u predavanju najprije iznio analizu postmodernog društva i glavne karakteristike diktature relativizma kojom je prožeto današnje društvo. Glavna oznaka relativizma, rekao je predavač, u tome je da on nigdje ne prihvaća čvrsta i trajna načela, to je stil života u kojem nema apsolutnih vrijednosti, nego svatko sam sebi stvara svoje vrijednosti. Bogu posvećene osobe, nastavio je p. Mijo, u redovničkom životu trebaju svjedočiti istinske vrijednosti i tako potvrđivati svoj novi identitet koji su dobile svojim zavjetovanjem. Osoba koja se posvema preda Bogu ljudski gledajući gubi sve, a u stvarnosti tek tada postaje istinski slobodna i kao takva otkriti kako tek u Bogu posjeduje sve, nastavio je predavač. Znajući da je Kraljevstvo Božje utjelovljeno u osobi Isusa Krista, Sina

Božjega, od redovnika se očekuje da svojim životom ižaruju Krista, da mirišu Kristom, kako lijepo reče sv. Pavao da smo mi ‘ugodan miris Kristov Bogu.’ (2 Kor 2, 14), zaključio je p. Mijo Nikić.

Na kraju ovog našeg javljanja želimo i molimo da Božji zagovor na poseban način uvijek bdije nad svima nama i da nam Bog podari obilje Duha svojega kako bismo u ovom svijetu bili sluge i svjedoci Božje Ljubavi! Bilo vam blagoslovljeno ovo božićno i novogodišnje vrijeme, vrijeme radosti i slavlja prisutnoga Boga… Ostajemo s vama povezane u molitvi i srdačno vas pozdravljamo!

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Draga naša braćo i sestre!

Premda je od našeg zadnjeg javljanja u Vjesniku proteklo svega dva mjeseca, napretek je toga što je u to

kratko vrijeme Gospodin proživio s nama, a i mi s Njim. Evo najvažnijih događaja!

Pred svetkovinu naše svete Majke


88

Terezije od Isusa, s. Ljiljana, s. Karmela i s. Marija, na veliku radost cijele zajednice, vratile su se s trogodišnje ispomoći iz Karmela u Kloštru Ivaniću, dok je s. Ana Marija stigla nešto ranije, u srpnju. Sada se osjećamo u »punom sastavu« i nastavljamo svoj zajednički put u ovoj kući svetog Josipa, Bogu na čast i svetoj Crkvi na korist! Desetak dana nakon toga, pohodili su nas naša braća o. provincijal Vinko Mamić i o. Jure Zečević, kako bi zahvalili zajednici na iskazanoj velikodušnosti u pogledu personalne ispomoći potrebitoj zajednici u Kloštru, a osobito sestrama koje su tu ispomoć svojom velikodušnošću omogućile.

Prilikom podjele sakramenta svete Potvrde u našoj župi, posjetio nas je naš pomoćni biskup mons. Đuro Hranić. U radosnom susretu s njim, pričao nam je o projektima i planovima naše Nadbiskupije, osobito u pogledu pastorala mladih, te je iznio svoja pozitivna iskustva s ljetošnjeg boravka u Taizéu kamo je vodio mlade na duhovnu obnovu.

Od 15. do 20. studenog, naša je zajednica pod vodstvom somborskog priora o. Bernardina Viszmega, OCD imala svoje zajedničke duhovne vježbe. Ovogodišnja je tema bila o zajedništvu, odnosno o zajednici koju je voditelj definirao kroz tri stvari koje ju karakteriziraju kao pravu, a to su uzajamna povezanost, ljubav jednih za druge i poslanje. Kroz osam nagovora,

o. Bernardin je govorio o svemu onome što naše kvalitetno zajedništvo priječi i izgrađuje, o našim osobnim potrebama i udjelu koji tvori zajednički mozaik u kojem je svaki dio jednako dragocjen i važan. Tako smo razmišljali o zajednici kao mjestu unutarnje slobode, mjestu prihvaćenosti, voljenosti, mjestu otvaranja, suradnje, praštanja, ozdravljenja i rasta. Pretposljednji dan duhovnih vježbi bio je dan »pustinje«, kada smo dopuštale da sve što smo čule »padne« još dublje i odjekne u našoj nutrini novim odlukama i novim susretima s Bogom.

Odmah po završetku duhovnih

vježbi, iz Remeta su nas posjetili naša subraća Nikola i Josip, sestre franjevke Branka, Magdalena i Bernarda,


89

gospođa Matija Sliško te gospođe Ankica i Janja koje rade u kuhinji remetskog samostana. U radosnom druženju prisjetili smo se mnogih zajedničkih dana i događaja iz Remeta, a vjerujem da je svatko od nas osjetio i obnovio milost koja nas je kroz deset godina stavila jedne kraj drugih u Remetama. Gotovo je jednak broj godina protekao otkako smo doselile ovdje, no sjećanje i zahvalnost za sav put kojim je ova zajednica bila vođena od Gospodina ne smanjuju se, a ovakvi ih susreti još umnažaju i blagoslivlju.

U srijedu 24. studenog imale smo

sasvim osobitu Misu i koncert nakon nje. Kapucin iz Osijeka, o. Zvonko Pšag, podijelio je s nama radost proslave svog dijamantnog jubileja

svećeništva. Kao vrstan glazbenik i kompozitor, odsvirao je nakon svete Mise nekoliko skladbi među kojima su se našli i njegovi autorski radovi te skladbe njegovog dragog učitelja o. Anselma Canjuge, kao i djela velikog J. S. Bacha. Nesebično nam poklonivši na kraju notalne zapise svoga stvaralaštva, ostale smo potaknute životnošću ovog starijeg kapucina koji već tolike godine svojim darovima duha i naravi služi Gospodinu i njegovu narodu.

Još nas je jedna posjeta sve razveselila! Putujući na simpozij o moralu u Svetom pismu koji je održan u Đakovu, četvorica predavača sa zagrebačkog KBF-a, profesori biblijskih predmeta Nikola Hohnjec, Ivan Dugandžić, Božo Lujić i naš o. Dario Tokić, nisu mimoišli ni naš Karmel! U domaćem okružju koji stvara ljudska blizina nadahnuta Bogom, bilo je mjesta i za šaljivo i za »ozbiljno«. Susret s različitim »poslanicima« na njivi Božjoj uvijek nas nuka na zauzetiju molitvu i povezanost »udova jednog Tijela svete Crkve«!


90

I na kraju, željele bismo s vama

podijeliti jedan lijepi događaj koji se zbio na prvu nedjelju Došašća, pod svetom Misom! Naime, tog su dana Pavo i Cecilija Janoš, stariji bračni par iz našeg sela Đakovačka Breznica, slavili pedeset godina svoga braka. Uz nazočnu rodbinu i prijatelje, dvoje naših slavljenika je obnovilo svoju bračnu vjernost obredom koji ih je vratio mnogo godina unazad, u zimski pejzaž ovog malog slavonskog sela iz 1960. godine. Budući da tada nisu imali mogućnost kupiti vjenčano prstenje, učinili su to sada. Sve su nas obradovali svojom mladenačkom ozarenošću i srećom, a osobito jednostavnošću odgovora bake Cecilije, koja je u svoje ime i u ime svoga supruga na pitanje o slobodnom pristanku na ovaj čin, začuđeno i odlučno odgovorila: »Pa nema nas 'ko prisilit'!« Uistinu, u ljubavi nema prisile, pa ni nakon mnogo godina, teškoća i bolesti, ona se ne smanjuje, jer se hrani »odozgo« i hrani mladost srca. Velika poruka vjernosti svima nama!

Pri kraju smo još jedne građanske godine, i ovom prilikom zahvaljujemo svima vama koji ste na različite načine potpomogli naš posvećeni život molitve kako bi on bio bezbrižniji i mirniji. Svojom podrškom, darovima, riječima, propovijedima, prijatelj-stvom, razumijevanjem i molitvom, uvijek ste nam otvarali vrata svoga srca u kojem smo nazirale Boga i Njegovu slavu. Potaknute dubokom zahvalnošću za sve susrete i događaje protekle godine, sve vas nosimo ususret Bogu koji dolazi kao maleno Dijete u Betlehemu. Neka se rodi u Betlehemu svakoga od nas i neka bude Bog prisutni i voljeni u svakom vašem danu nadolazeće 2011. godine! To vam žele i mole

Vaše zahvalne sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj


91

MARIJA BISTRICA

Drage sestre i braćo!

Ove dane proživljavamo u duhovnoj radostI zbog svijesti da nam je Bog blizu i da nam je svoju blizinu osobito očitovao u Božiću. Dok pjevamo božićne pjesme o Bogu s nama, mi znamo da On dolazi i da je već došao. Želimo Vam sretne i blagoslovljene ove dane oko Božića i takva neka bude i cijela 2011. godina.

Obradovane smo također i viješću da će nas u svibnju iduće godine pohoditi Sveti Otac. To će biti posebna milost za naš narod, a osobito za nas posvećene osobe. Već sada udružimo se u molitvu da taj pohod donese što više duhovnih plodova.

Kako se ove godine slavila 50. godišnjica smrti bl. kardinala Alojzija Stepinca, zato smo i mi to osobito imale na umu pri susretu s našim posjetiteljima. Na poseban smo način hodočasnicima iz Podstrane kod Splita, iz Donje Lomnice, Feričanaca i Senja te učiteljima iz Primorsko-goranske županije pokušavale približiti Blaženika govoreći kako su njegove moći pohranjene pod oltarom naše crkve.

Isto tako prigodu za upoznavanje s Blaženikom imali su i učenici sedmih razreda iz Metkovića, šestih razreda O. Š. Dubec te osmih razreda O. Š. Ljudevit Gaj iz Krapine koji su u sklopu terenske nastave posjetili naš Karmel. Tu su prigodu imali također i prvopričesnici iz Kutjeva te Zbor mladih Varaždinske biskupije. Radosno smo također dočekale pješake sudionike „Stepinčeve krunice“ koji su hodočastili 30. listopada od zagrebačke Katedrale do Marije Bistrice. S njima smo zajedno izmolili molitvu za skoru kanonizaciju bl. Alojzija.

Mladomisničko ljeto Mladomisnička slavlja ovoga ljeta u

našem Karmelu započeo je 29. lipnja o. Joan od Križa i Milosrđa Božjega (Hadziev), a zajedno s njim suslavili su vlč. Matija Burja i o. Stjepan Vidak, OCD, magistar bogoslova. Slijedećeg dana, 30. lipnja bilo je mladomisničko


92

slavlje ovogodišnjih ređenika Zagrebačke nadbiskupije te Varaždinske, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Sv. Misu predslavio je vlč. Kristijan Bogdan, a homiliju je održao vlč. Darko Rogina.

Dane Bl. Djevice Marije u Karmelu obilježile su dvije mlade Mise: 13. srpnja na svetkovinu Majke Božje Bistričke vlč. Branka Riseka, rodom iz Mihovljana, te na Gospu Karmelsku 16. srpnja vlč. Kornelija Grgića, rodom iz naše župe. Sv. Ilija doveo je još jednog mladomisnika, naime 20. srpnja kad naš Red slavi tog starozavjetnog sveca, svoju mladu Misu s nama je proslavio i vlč. Ivan Grbešić, mladomisnik iz župe Gore, Sisačka biskupija. Svi su nam oni svojim mladomisničkim slavljima željeli zahvaliti za molitvenu potporu na putu do svećeništva.

Predavanja za duhovno obnavljanje

Za naše trajno duhovno obnavljanje pobrinuli su se naši predavači pa je tako predavanje „Blagdan ljubavi – Gospa Karmelska“ 28. 07. održao o. Srećko Rimac, OCD, a 13. 9. o. Jure Bosančić, DI imao je nagovor: „Zavjetujte i izvršite svoje zavjete“. O. Miljenko Sušac, monfortanac, 22. 9. govorio nam je o knjizi sv. Terezije Avilske „Put k savršenosti“. O knjizi „Moj život“, odnosno o stupnjevima molitve prema poglavljima 11–22, govorio nam je 27. 10. o. Petar Janjić. O. Srećko Rimac održao nam je 26.

11. predavanje o bratskoj, odnosno sestrinskoj ljubavi.

U zajedništvu s našim Pastirima Želeći s nama podijeliti svoje

radosti i brige i ohrabriti nas na našem putu posvećenja, pohodili su nas naši (nad)biskupi: 20. 08. mons. Vlado Košić, sisački biskup; 21. 08. mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, koji je s nama slavio sv. Misu; 29. 08. mons. Slobodan Štambuk; 11. 09. mons. Valentin Pozaić; 03. 10. vojni biskup mons. Juraj Jezerinac zajedno sa pomoćnim vojnim biskupom SAD-a za Europu mons. Richardom Spencerom.

Na nedjelju zahvalnicu 31. 10. pohodio nas je i svoje nakane preporučio u naše molitve kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup.

Još poneki radosni susreti Osobit susret bio je 25. kolovoza sa

sestrom Vedranom Ljubić, iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi, misionarkom u Ugandi koja nam je na zanimljiv način


93

predstavila svoj rad i nastojanja da Isusa donese mnogim dušama. Ona se osobito brine za školovanje djece, te radi s djevojkama koje bi željele pristupiti njihovoj Družbi. Tako smo se barem na trenutak našle u misijama, da nam molitva za misije bude žarča.

Prečasni Slavko Gabud, dugo-godišnji župnik u Sračincu (Varaždin), s nama je 26. kolovoza slavio sv. Misu, a zatim nam je u govornici pripovijedao zanimljive zgode svog bogatog svećeničkog života, a osobito nam je bilo zanimljivo čuti o njegovom umijeću izrade i popravka orgulja. Bila je to prigoda da mu čestitamo 50. godišnjicu misništva.

U našoj crkvi je naš o. Viktor Grbeša, imao sv. Misu 4. rujna u sklopu duhovne obnove za roditelje čija se djeca liječe od ovisnosti, a 3. listopada je u svojstvu vojnog kapelana doveo na kratak susret djelatnike iz vojarne Pleso.

Posjetili su nas također isusovački

novaci s Fratrovca, franjevački novaci s Trsata, te bogoslovi zagrebačke

Bogoslovije zajedno s prefektom vlč. Dubravkom Škrlinom Hrenom koji su došli preporučiti se u molitve naših sestara.

Obradovali su nas i naši patri: o.

Branko, o. Stjepan i o. Dražen i doveli uz snježne prepreke 28. 11. veliku grupu mladića i njihove kandidate koji su imali duhovnu obnovu u Remetama. S nama su slavili Večernju molitvu.

Proslave Male i Velike Terezije Blagdan sv. Male Terezije (1.

listopada) proslavile smo jutarnjom sv. Misom koju je predvodio zajedno s vlč. Matijom Burjom, naš o. Anđelko Jozić iz Remeta. On je u propovijedi na vrlo jednostavan i zoran način prikazao život male Svetice, njezin put


94

predanja i pouzdanja u Gospodina, njezinu bezgraničnu ljubav prema Bogu. Ona je s ljubavlju vršila male stvari u svojoj svakodnevici, posve predana volji Božjoj. U susretu s o. Anđelkom bila nam je prigoda da mu čestitamo 30. godišnjicu svećeništva koju slavi ove godine.

Na svetkovinu Sv. Terezije Avilske imale smo priliku upoznati o. Matu Bošnjaka, dominikanca, koji je slavio sv. Misu u zajedništvu s vlč. Matijom Burjom i don Pavom Gospodnetićem s Hvara, a kasnije u osobnom susretu otkrio nam je zanimljivu povijest svoga redovničkog zvanja, svoj životni put. Oduševio nas je svojom jednostavnošću i smislom za humor.

Preminuo naš misnik vlč. Matija Burja Naš vlč. Matija Burja preminuo je

31. listopada u župnom dvoru u Mariji Bistrici. Neka ga Gospodin u izobilju nagradi za sve što je učinio za Njegovu slavu a osobito za naš Karmel kojega je ljubio svim svojim srcem baš kao pravi duhovni otac. Više od jedanaest godina, točan kao sat, svakog je dana revno dolazio s nama slaviti sv. Misu u našu karmelsku crkvu posvećenu bl.

Alojziju Stepincu, kojeg je toliko volio i rado o njemu govorio, nadajući se da će doživjeti njegovu kanonizaciju. I posljednjeg dana svog zemaljskog života u nedjelju, 31. listopada, to je isto revno učinio svim svojim snagama, koje su bile sve slabije. Molimo za pokoj njegove duše.

Kanonska vizitacija i izbori Mons. Valentin Pozaić, pomoćni

biskup zagrebački, kao delegat uzoritog kardinala Josipa Bozanića 22. i 23. studenoga 2010. godine obavio kanonsku vizitaciju samostana i zajedno s vlč. Brunom Matosom, župnim vikarom u Mariji Bistrici, predsjedao izborima novog vodstva samostana.

Za prioricu samostana ponovno je izabrana s. Marija Petra od Presvete Euharistije (Mira Fišter) a njezine savjetnice su: s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Ružica Batelja), s. Bernardica od Lurdske Gospe (Anica Ivančić) i s. Marija Nevenka od Krista Raspetoga (Nevenka Bačurin). Preporučamo ih u Vaše molitve i srdačno Vas pozdravljamo.

SARAJEVO Draga naša Braćo i Sestre! Od našeg prošlog javljanja prošlo je

evo, oko dva mjeseca. U tom vremenu život u našem Karmelu teče svojim ritmom u skladu sa ritmom liturgijskih slavlja, godišnjih doba, međusobnih susreta.


95

U vremenu Došašća smo nastojale malo intenzivnije razmišljati o Božjem dolasku k nama. Sada, o Božiću posvješćujemo si njegovu prisutnost među nama. Iako bi to trebalo biti za nas vrijeme veće povučenosti i tišine, dragi Bog nam šalje na vrata brojne ljude koji na taj način ispunjavaju svoje "došašće". Doći sestrama i nešto donijeti – vele ovdje: „sevap je“. Bilo da su jabuke obrali – donijeli su nama, bilo da su ribe lovili, svinje i piliće klali – donijeli su i nama, bilo da su im dragi gosti došli – doveli su ih i k nama.

A ove godine smo dobili i velike jaslice od naših prijatelja Talijana koje "četvorica moraju nositi" i to samo kroz velika vrata! Zbilja je lijepo vidjeti radosne ljude kada s radošću darivaju: na licu im sjaji neka Božja iskra! Tako su se izmjenjivali naši župljani, svećenici, Carabinieri, prijatelji, časne sestre, majstori…

Na prvu nedjelju Došašća uz dan duhovne obnove koji je bio obilježen

klanjanjem pred Presvetim, u popodnevnim satima prigodni nagovor održao nam je don Žarko V. Ošap, duhovnik bogoslova, na temu međusobnog prihvaćanja. U sadržajno bogatom predavanju kao temelj svega izraženo je Božje prihvaćanje svakoga od nas. Kad smo toga duboko svjesni, svi drugi naši ispadi (da bismo bili zamijećeni i važni) nestaju, a i naše prihvaćanje drugih postaje "prirodna reakcija". Naveo je zanimljivu rečenicu o sv. Katarini Sijenskoj: kako se stječe dojam kada se čita njen životopis "da dragi Bog nema drugog posla nego baviti se samo Katarinom. Kao da je ona Njemu jedina."

Duhovno nas je krijepio i naš ispovjednik fra Slavko Topić, kao i naš Uzoriti otac Kardinal koji je na sv. Nikolu, uz ono duhovno blago, obdario sestre i punom košarom svega.

Ovih dana imamo svako jutro u 6 sati sv. mise zornice koje nam predvode naš župnik i kapelan. Lijepo je vidjeti mnoštvo vjernika okupljenih oko oltara u te jutarnje sate. I snijeg nam je zabijelio okitivši boriće, a naši zorničari rado su se prihvaćali lopate "krčeći" put do crkvenih vrata.

Budući da je sada "vrijeme blago“, „onaj čas“ kada slavimo svanuće spasenja svemu svijetu želimo vam svima Božju blizinu i blagoslovljenu novu 2011. godinu, ispunjenu mirom, nadom i dobrom!

Vaše sestre iz Sarajeva


96

NËNSHAT - ALBANIJA

Od našeg posljednjeg javljanja

prošlo je oko dva mjeseca. I za to kratko razdoblje opet možemo reći da nam je Gospodin svakodnevno iskazivao dokaze njegove ljubavi i brige, te možemo iskreno s psalmistom reći „ti me razveseljuješ u svim djelima svojim.“

Jedan događaj kojim nas je Gospodin izuzetno obradovao bio je tradicionalni susret katoličkih i pravoslavnih teologa. Ovaj puta su izabrali naš Karmel za mjesto susreta. Budući da puno molimo za jedinstvo kršćana, bile smo počašćene što smo mogle pružiti gostoprimstvo tako dragim gostima. Pravoslavne goste predvodio je pomoćni episkop Tirane Nikolla, koji se živo interesirao za naš način života, našu karizmu i molitvu. Kroz naše zajedničko druženje zaista smo doživjeli da smo braća i sestre u Isusu, i da za življenje jedinstva nije potrebno čekati službeno, vidljivo

jedinstvo. Možemo i dužni smo ostvarivati Isusovu želju „da svi budu jedno“ već sada prihvaćajući jedni druge kao dar. Episkop Nikolla je podijelio s nama njegovu žalost zbog toga što u Albaniji nema pravoslavnih monahinja te izrazio želju da nas opet posjeti i da se ovo naše bratsko –sestrinsko druženje nastavi.

Na svetkovinu sv. Majke Terezije, naša postulantica Nevilja, je nakon uspješno završenog postulata ušla u novicijat primivši sv. odijelo i uzevši novo ime – s. M. Judita od Uskrslog Isusa. Preporučamo je u molitve da radost i žar koji je nosi zbog poziva nikad se ne ugasi, nego da sve više raste te bude vjerna kćer naše sv. Majke Terezije.

Mogle bismo reći da se upravo sv. Majka Terezija pobrinula da se nekoliko dana na intenzivniji način družimo s njom i sv. Ivanom od Križa kroz predavanja o. Michelangela


97

Pellegrina, OCarm. Iako o. Michel-angelo nije OCD, vrlo dobro poznaje našu sv. Majku i Ivana od Križa tako da su nam njegova predavanja zaista bila jedno osvježenje, obogaćenje i podrška u našem nastojanju „povratka na izvore“ i obnavljanju hoda sa sv. Majkom.

Od drugih događaja i susreta kroz ovo razdoblje mogli bi odvojiti vrlo simpatičan susret s o. Gottfriedom Ugolini, DI, profesorom psihologije na teološkom fakultetu u Eisenstadtu, u Austriji, zatim duhovnu obnovu djelatnika i dobrovoljaca Radio Marije, s voditeljem don Prek Lazri. Sv. Misu na kojoj smo sudjelovale i mi predvodio je o. Gazmend Tinaj, franjevački provincijal. U propovijedi je naglasio kako je bitno živjeti Evanđelje u svakodnevnom životu i da je takvo svjedočanstvo najbolji navještaj Isusa.

Msgr Mario Rusotti, biskup Cantalanissete na otoku Siciliji posjetio nas je uz događaj sklapanja sestrinstva sa našom biskupijom. To je bio jednostavan susret u kojem smo se spomenuli bl. M. Candide i drugih naših sestara koje su živjele i još žive na Siciliji.

O. Lovro Gavran, naš dugogodišnji prijatelj i dobročinitelj, a sada franjevački provincijal Bosanske provincije sa o. Matom i o. Anđelkom, uvelike su nas iznenadili i obradovali kad su pozvonili na našim vratima.

Susret je protekao u bratsko sestrinskom raspoloženju, radosno i srdačno. P. Lovro nas je ukratko upoznao s prilikama u provinciji, o pastoralnom radu, o podmlatku i dr. Pri odlasku obećali smo jedni drugima molitvenu podršku.

Ovih dana kad pišem ovaj izvještaj, kako je već poznato, velik dio sjeverne Albanije zahvaćen je poplavama. Nosimo patnju svih tih ljudi u našim svakodnevnim molitvama, te ih preporučamo i svima vama u molitve.

Želimo vam blagoslovljeno vrijeme Božića, ustrajnost na putu u iščekivanju Božjih dolazaka i dušu punu radosti i vjere da možemo prepoznati svaki Isusov dolazak bez obzira na koji način došao!

Uz srdačan pozdrav svima,

Vaše sestre iz Albanije


98

SOFIJA - BUGARSKA

Draga nasa braćo i sestre!

U zraku se osjeća i sve miriši po Božiću. Srca su nam spremna za Dar od Oca, za najvećeg Kralja, za dolazak Jedinorođenoga Sina Božjega. Želimo s Vama podijeliti nasu radost i zahvalu, jer kad se radost i zahvala dijele, postaju još veće. Ako pogledamo iz sebe vidimo samo dobrotu i milosrđe Oca, koje sije po putu, da idemo sigurne k Njemu, s radošću, ljubavlju i s cistom vjerom. Ljubav Njegova uvijek je tu, jer je vječna i beskrajna. Evo kako nas je Njegova očinska ljubav i briga vodila od zadnjeg našeg javljanja. Početkom mjeseca lipnja, kod nas je, pod vodstvom našeg o. Tadeja Perice, svoje duhovne vježbe imao naš svjetovni Red. Naša braća i sestre, s

kojima smo na kraju duhovnih vježbi imale susret u našoj govornici. Radost je to bila obostrana. Da, radost je vidjeti zapaljene duše za Boga i nutarnju molitvu, dok se bore u svakodnevici života, na radnom mjestu, sa željom da svjedoče pouzdanje u Boga, koje je njima samima sigurni vodič u životu.


99

Na Svetkovinu Gospe Karmelske, izrekla je svoj "FIAT" Gospodinu, poput Presvete Djevice Marije, naša s. Joana od Križa i Malog Isusa. Pripremila se za taj veliki dan kroz 10-dnevne duhovne vježbe.

Nas je sve za Svetkovinu Majke i Kraljice Karmela, kroz trodnevnicu, pripravio naš o. Tadej Perica. Govorio nam je o Gori Karmelu, koja u Svetom Pismu simbolizira krasotu, plodnost, kao i duhovnu silu Izraela. Zatim je otac govorio o Marijinoj ulozi u Otkupljenju, i o njenoj velikoj brizi za nas, njenu djecu, i kako nam ona treba biti model za nas život, ovdje i sada.

Svečanu Liturgiju predvodio je Apostolski Egzarh mons. Hristo Projkov. Koncelebrirali su Apostolski nuncij Janusz Bolonek, nasa braća karmelićani: o. Srećko Rimac, o. Tadej Perica, o. Joan Hadziev i o. Stjepan Vidak te naši svećenici iz nadbiskupije i drugi svećenici misionari u Bugarskoj.

Radost su toga dana s nama podijelile i mnoge sestre redovnice: sestre milosrdnice iz Komateva, sestre od Uznesenja, sestre Oblatke iz Plovdiva, sestre Službenice iz Ukrajine, sestre Euharistinke, sestre Milosrdnog Isusa iz Poljske, koje rade u nuncijaturi, sestre Majke Terezije,


100

koje su upravo na Gospu Karmelsku otvorile svoju novu kuću u Sofiji.

Ne mogu a da ne spomenem i našeg br. Stipu i puno naroda Božjega, koji su s nama toga dana dijelili našu veliku radost.

Zaista naša privremena kapela,

nikad nije bila ispunjena s toliko Bogu

posvećenih osoba. Marija naša nebeska Majka, sabrala nas je da slavimo Presveto Trojstvo.

Dana 19. kolovoza posjetile su nas sestre Majke Terezije iz Sofije iz novootvorene kuće, gdje pomažu najbjednijima, kojih u Bugarskoj ima puno. Njih četiri, nasmijane i radosne, iz kojih se nazire Božja ljubav i milosrđe. Jedna je Rumunjka, dvije su Indijke i četvrta je iz Poljske. Svaka od njih nam je govorila malo o sebi, o svojem zvanju i o svojoj obitelji. Na kraju su nas pozvale da se duhovno sjedinimo s njima, povodom stote obljetnice rođenja njihove a i naše Majke Terezije. Poslije smo od njihove poglavarice dobile i službenu molbu da se molimo za tu novu zajednicu u Sofiji, kao kao što će se i one za nas moliti. Dana 23. kolovoza u pratnji našeg o. Srećka došli su nam đakovački bogoslovi, Damir i Tomislav. Damir je već bio kod nas. Obojica, a osobito Tomislav, je zagrijan za istočni obred. Preporučili su se u naše molitve za svoje đakonsko ređenje, koje su trebali imati u studenom ove godine. U mjesecu rujnu posjetila nas je naša velika dobročiniteljica gospođa Assumpta sa svojim suprugom Franciskom iz Španjolske - "Fundacija Karmel". Zahvaljujući njihovoj velikoj darežljivosti mogli smo ovog ljeta napraviti šezdesetak metara klauzurnog zida. Za blagdan naše drage sv. Male Terezije pripremile smo se trodnevnicom, koju nam je


101

imao o. Petko Valov. Kroz tri dana govorio nam je o ljubavi nebeskog Oca, koji se za nas brine Očinskom i Majčinskom ljubavlju.

Na sam blagdan sv. Liturgiju je predslavio generalni vikar mons. Blagovest Vangelov s mons. Lucianom Ruso, tajnikom iz nuncijature. Bilo je dosta naroda Božjega, te smo na kraju svi dobili blagoslovljenu ružu u znak kako nam je i obećala naša svetica da će sipati iz neba ruže milosti cijelu vječnost. Na svetkovinu naše sv. Majke Terezije, naš vladika, mons. Hristo Projkov služio je kod nas sv. Liturgiju.

Zatim nam je došao naš provincijal o. Vinko Mamić, koji je u Sofiju došao za blagoslov duhovnog centra, kod naše braće. Tako su na našu veliku

radost, bili kod nas na ručku i o. Provincijal i naša braća iz Sofije. A zatim smo imale susret s njima u našoj govornici. To nam je zaista lijepi dar od naše sv. Majke za njenu svetkovinu.

Od 17. do 23. listopada naša zajednica je obavila zajedničke duhovne vježbe pod vodstvom našeg o. Srećka. Tema je bila "Tajna duhovnog života". O. Srećko je počeo o poniznosti, zatim se dugo zadržao na bratskoj ljubavi... Najviše na onome od sv. Majke: ako bi znale koliko je važna ljubav prema bližnjemu, ne bi imali druge brige... A onda o opraštanju. Praštanje je važno, jako važno, naglasio je o. Srećko. Početkom mjeseca studenog, Katolička crkva istočnog obreda u Bugarskoj slavila je 150 godina sjedinjenja s Rimom. Za taj veliki događaj i mi smo imale izloženo Presveto, dok se to veliko slavlje oko nas zbivalo i dragom Bogu zahvaljivalo, za sve jubilarne milosti. Imale smo radost da su i k nama u posjet došli mnogi biskupi. Osobito pastiri naših sestara iz Slovačke i Ukrajine, da mognu zajedno popričati na materinjem jeziku.

Tako su nas 4. studenog posjetili: vladika Jan Babjak, Metropolita Slovački, vladika Milan Chautur, iz Košica, vladika Milan Sasik iz Ukrajine sa svojim đakonom Nikolajem, vladika Vladimir Juščak-Poljak, Mađarski vladika Filip Kosis


102

sa svojim đakonom. Poslije odslužene svečane sv. Liturgije, zadržale smo se s njima u srdačnom razgovoru. Idući dan k nama je u pratnji o. Srećka došao i o. Bernardin, koji je za tu veliku zgodu došao u Sofiju kao delegat o. Provincijala. Zajedno s o. Srećkom služili su kod nas sv. Liturgiju po istočnom obredu. Dana 6. studenog posjetili su nas oci Salezijanci Petar Nimec i Antonin Koman, misionari u Bugarskoj sa svojim subratom, novim misionarom br. Sures iz Indije. Uza svu jezičnu barijeru mogli smo se razumjeti. Ne zato što bi mi razumjele Indijski, nego što se on uporno trudio da govori Bugarski, koji po njegovom mišljenju nije težak?

Taj isti dan poslije podne imale smo ugodno iznenađenje. Posjetio nas je vladika Josef Wert iz Sibira, noseći nam poklone od naših sestara karmelićanki, koje žive u njegovoj biskupiji. Kakva radost za sve nas! No jubilarna iznenađenja se nisu tu zaustavila. Slijedećeg dana u posjetu su nam došli Ukrajinski biskupi:

vladika Mihail Kolutin - iz biskupije Sokal- Zovka - Ukrajina, vladika Ihor Voznjak - Lavov i novoimenovani pomoćni vladika Benedikt Aleksijčuk - Lavov, a malo potom pridružio im se tajnik za istočne crkve, vladika Cyril Vasil SJ. Zaista su svi bili radosni da su otkrili jedan mali karmel, u kojem tiho žive Ukrajinke, za koje oni nisu ni znali. Dana 8. studenog stigli su nam vladika Hlib Loncina iz Ukrajine, živi u Londonu za Ukrajince, vladika Bohdan Dzurak - Kiev, tajnik biskupske konferencije u Ukrajini. S njima u pratnji, kao tajnik biskupske konferencije u Bugarskoj, bio je i naš o. Srećko Rimac. I oni su odslužili svečanu sv. Liturgiju, nakon koje smo se sreli u našoj govornici. Zaista, bili su to i ostat će nezaboravljeni dani radosti i Božje milosti za sve nas. Moglo se je osjetiti, kako dragi Bog obilato daje svoju ljubav i dobrotu, preko svojih pastira. Zatim nas je 9. studenog posjetio o. Claude Robinet SJ iz Belgije, koji već dugo živi u Rimu i radi na radio Vatikanu. Na kraju jubileja k nama su došli o. Vojteh i o. Lucijan od Uskrsnuća iz Poljske, koji inače rade kao misionari u Varni. Od njih smo čule kako je bilo na svečanostima, jer su bili zaduženi kao ceremonijali, kroz sve te dane. Krajem studenog, Božja providnost nam je poslala još jedno lijepo iznenađenje. U posjetu su nam došli prečasni Antun Pecar, mons. Martin Korpic iz Austrije, Protonamjesnik Dejan Dimitrijević iz Srbije i još jedan


103

svećenik Zadarske nadbiskupije. Dana 4. studenog naš o. Tadej Perica imao nam je predavanje, na već uhodanu temu o našoj sv. Majci Tereziji. Ovaj puta se zadržao na samospoznaji, kao i na molitvi, koju je napisao naš o. General na kraju dokumenta "Za Tebe sam rođena".

Trudimo se kao zajednica za obljetnicu sv. Majke 2015. U tome nam rado pomažu naša braća i uvijek su spremni priteći u pomoć. Zahvalne smo im, kao i generalnoj kući za prinos u pogledu "Put k Savršenosti". Eto, Božja Providnost brine neprestano

o nama. Brine se za naše duše i za sve ostalo, kao i za gradnju naše crkve, koja pomalo ide naprijed. Neka sve bude za Njegovu veću slavu, Njegovu slavu i ljubav, jer ljubav se plaća ljubavlju. "To pokušavamo svaki dan iznova: da mu damo ljubav, ljubav i opet ljubav". On će nam je dati, draga naša braćo i sestre na slamici u štalici, da ostane s nama zauvijek! Ondje s Presvetom Djevicom Marijom u Utjelovljenoj Ljubavi, čekamo Vas i radosno pozdravljamo,

Vaše sestre iz Sofije

SORA - SLOVENIJA

Dragi naši bratje in sestre!

Prva adventna nedelja je danes in pada prvi sneg. Dobro je že pobelil zemljo in narava se je odela v skrivnostno tišino. Kakor da se je vsa potopila v skrivnost pričakovanja. Kaj, koga pričakuje? Mi vemo. Prosimo v tem adventnem času za milost, da bi vsako človeško srce za to vedelo in pričakovalo Odrešenika.

V mislih na vas se oziramo nazaj v pretekle mesece in odkrivamo, kako je Gospod vodil zgodbo življenja naše skupnosti. Zahvaljujemo se mu za vse dobro in lepo ter za moč v vseh težkih trenutkih. Izmed mnogih dogodkov izbiramo le najbolj odmevne.

Začenjamo z mesecem julijem in s praznikom Karmelske matere Božje, ko je slovesno somaševanje vodil ljubljanski nadškof msgr. dr. Anton Stres. Med mašo je podelil škapulirje 20 novim članom Karmelske bratovščine.

V avgustu je na praznik sv. Edith Stein, 9. 8., pri nas maševal letošnji novomašnik p. Marjan Kokalj, jezuit, ki se je v pridigi zahvalil Gospodu za našo veliko svetnico in sozavetnico


104

Evrope. Po maši nam je v skupnem srečanju spregovoril o svoji bogati poti duhovnega dozorevanja in rasti.

Pred praznikom Marijinega Vnebovzetja, 14. 8., je pristopila k prvim svetim zaobljubam za tri leta s. M. Favstina. Zaobljube je izrekla - obkrožena s skupnostjo sosester in pred materjo - v navzočnosti svoje

družine ter duhovnikov, ki so maševali: sv. mašo je daroval upokojeni ljubljanski nadškof msgr. Alojz Uran, somaševala pa sta prof. Juhant in msgr. Janez Zupet, profesor latinščine na gimnaziji, ki jo je pred vstopom v Karmel zaključila s. Favstina. Prisoten je bil tudi naš bogoslovec Boris Rozman.

Na god sv. Jerneja in ustanovni dan samostana sv. Jožefa v Ávili, 24. 8., je prejela redovno obleko s. Damjana (Marija Damjana Jezusova), ki je ohranila svoje krstno ime: to je ime, s katerim jo je Gospod poklical v življenje in s katerim jo je v življenju klical v odnos, v prijateljstvo s seboj.


105

To je ime, s katerim jo bo poklical poslednji dan in po katerem se bosta prepoznala. Sv. mašo je ta dan daroval kanonik msgr. Franci Vrhunc.

Naslednji dan, 25. 8., ko so bili pri maši prisotni tudi njeni domači, pa je maševal župnik njene nekdanje župnije sv. Jakoba v Ljubljani, jezuit p. Jože Kokalj, ki je bil na svoji duhovniški in redovniški poti tudi 15 let misijonar v Zambiji. Somaševala sta p. Ivan Rampre, jezuit, ki vodi slovensko dopisništvo Radia Vatikan, ter prof. Juhant. Z igranjem na saksofon je med sv. mašo slavila Gospoda Jasmina Arambašić, nekdanja študentka s. Damjane.

Mesec september se je začel z zelo lepim in pomembnim dogodkom: 10. 9. je obhajal v naš skupnosti svojo zlato mašo g. kardinal Franc Rode, s katerim smo se po maši srečali v prijateljskem in sproščenem pogovoru.

Še isti dan smo pričele duhovne vaje pred praznikom povišanja sv. Križa. Štiri dni je bil z nami naš zvesti p. Zdenko Križić OCD. Ob temi “Zaobljube pri sv. Materi Tereziji” smo se lepo pripravile na obnovitev zaobljub na sam praznik, 14. septembra.

Oktober je z vrtnicami „odprla“ sv. Terezija Deteta Jezusa. Na njen praznik, 1. 10., je sv. mašo daroval upokojeni ljubljanski nadškof g. Uran, ki je v pridigi povedal, da je vstopil v bogoslovje ravno na 1. oktobra in zato izročil svojo pot sv. Tereziji Deteta Jezusa.

Sredina meseca, 15. 10., nas je pozdravila s slovesnostjo srebrnih zaobljub s. Terezije. Obhajali smo jih s sv. mašo, ki jo je daroval ljubljanski nadškof msgr. Anton Stres, somaševala pa sta njegov tajnik, g. Matej Pavlič, ter prof. Juhant. Praznovanja hvaležnosti za zvestobo redovnemu poklicu so se udeležili tudi domači s. Terezije, dan pa so nam polepšali – najprej duhovno, s prečudovitim petjem, ob srečanju pa še z obilico smeha – duhovniki, ki so združeni v oktet Oremus. Znani so s svojim petjem, s katerim pričujejo za


106

Kristusa, tako v Sloveniji kakor tudi v tujini.

Na misijonsko nedeljo, 24. 10., smo si v večerni rekreaciji ogledali predstavitev „power point“, ki so jo o sv. Tereziji Deteta Jezusa pripravile karmeličanke iz Salamanke.

Konec meseca oktobra pa nas je prišel duhovno obogatit ter opravit kvatembrsko spoved p. Mato (od 25. do 27. 10.). Pritegnil nas je v razmišljanje o Gospodovi molitvi Očenaš v učenju svete matere Terezije.

Prvi petek meseca novembra je znova daroval sv. mašo upokojeni ljubljanski nadškof g. Alojz Uran, ki je kmalu za tem odšel za daljši čas v

Sveto deželo. Z njim ostajamo povezane v molitvi.

Dvakrat nas je v novembru obiskal in daroval sv. mašo spiritual ljubljanskega semenišča, msgr. Franci Šuštar. Prišel je na zahvalno nedeljo, 7. 11., in čez teden dni, 14. 11., ko je daroval sv. mašo za pokojnega g. nadškofa Alojzija Šuštarja, ob 90. obletnici njegovega rojstva. Maše se je udeležila tudi s. Mira Rožanc, dolgoletna osebna tajnica pokojnega nadškofa.

V pripravi na 500-letnico rojstva sv. Matere Terezije beremo v naši skupnosti enkrat tedensko njen Lastni življenjepis, kar nam je dobrodošla vzpodbuda za povezanost z Redom OCD.


107

Naj naše poročilo zaključimo potopljeni v skrivnost Božiča. Tihota stvarstva. Zunaj sneži. Praznik Jezusovega rojstva ... Sv. Edith Stein je ob tem zapisala: “Vse skrivnosti krščanstva so ena sama nedeljiva celota. Če se poglobimo v eno od njih, nas ta privede k vsem drugim. Tako pot od Betlehema pelje neustavljivo na Golgoto, od jasli h križu. /.../ Po križu in trpljenju k veličastvu vstajenja - to je bila pot učlovečenega Božjega sina. S Sinom človekovim dospeti skozi

trpljenje in smrt k veličastvu vstajenja - to je pot za vsakogar od nas, za celotno človeštvo.”

Naj nas v adventnem pričakovanju in vse dni leta, ki prihaja, spremlja ta zavest: pot, ki jo je prehodil Jezus Kristus - od jasli do križa, od križa do vstajenja - je tudi pot vsakega izmed nas.

V hvaležni molitvi povezane z vami vas vse prav prisrčno pozdravljamo,

vaše sestre karmeličanke iz Sore

MIRNA PEČ

Hvaljen Jezus i Marija! Dragi bratje in sestre!

Iskrena hvala za vaše molitve, žrtve in dobre želje, naj vas varuje in vodi Karmelska Mati Božja vse do polnega združenja z Bogom. Zelo smo hvaležne za obisk naše bratje: p. Jure, p. Vinko - Provincijal, p. Zdenko, p. Antonio Mario in bratja iz Zagreba. Bog vam povrni za vse. Nek vas krepča moč Svetoga Duha.

Prisrčno pozdravljamo in ponižno prosimo za molitev za nove poklice.

vaše hvaležne sestre karmeličanke - Mirna Peč

SVJETOVNI RED - OCDS U ime Svjetovnog reda Karmela,

svoj braći i sestrama u Redu srdačan pozdrav!

Nakon naših duhovnih vježbi u srpnju, usljedila je ljetna stanka u kolovozu, kada su mnogi od nas, o


108

najvećem blagdanu Uznesenja Blažene Djevice, pohodili marijanska svetišta diljem domovine, da zahvale Majci na zagovoru ili da zgovor prose...Od tih nadahnuća u Jeruzalemu živimo naš svagdan u Nazaretu!...

Naš prvi mjesečni jesenski susret održan je u subotu 25. rujna 2010.

Sv. misu predslavio je o. Antonio Čirko, a nagovor poslije mise održao je o. Vjenceslav Mihetec. Obojica su nas, jedan kod oltara Gospodnjeg, a drugi nakon slavlja, ohrabrili da se na svom životnom putu tiho i neprimjetno ugrađujemo u vrijeme, koje kvalitetnije (i preko nas!) - po Božjem ide naprijed...Mjesta, pak, našeg apostolata su naša obitelj, radno mjesto i materijalna pomoć pri uzdržavanju, školovanju i odgoju budućih svećenika, sve uz molitvu upućenu Gospodnjoj Providnosti i zagovorničku, jednih za druge...

Na tom je susretu u ime zajednice, mali znak pažnje velike zahvalnosti, dar za imendan našem ocu Slaveku, uručio br. Ivan Jurić.

Idući naš susret održan je u subotu 30. listopada.

Nakon sv. mise koju je s nama slavio o. Antonio, vrlo nadahnut nagovor o molitvi adoracije održao nam je o. Ante Stantić, poučivši nas da iz osobnog razmatranja i adoracije izviru naše molitve koje se pretaču u molitvu Crkve, čije smo tijelo.

Zato je važno uzeti ozbiljno Pravilo: „Danju i noću razmatrati zakon Gospodnji.“

27. studenog slavili smo sv. misu s ocem Vjenceslavom, s kojim smo se potom kratko susreli u dvorani Duhovnog centra sv. Ivana od Križa. Ovom prigodom, (bez nagovora) dogovorene su još jednom smjernice glede uključivanja naše zajednice u proučavanje djela sv. Terezije.

Na susretu je zajednici kao izdvojeni član (iz Pule) bio predstavljen Florijan Ćelić, koji je već bio na nekim našim susretima. Florijan će se upoznati bliže s Redom, pa mu je o. Vjenceslav preporučio da, (pošto će

SVJETOVNI RED - OCDS

109

mu tako biti bliže i zgodnije), prati i poveže se sa braćom karmelićanima na Krku, gdje već postoji lijepi broj laika simpatizera (aspiranata) Svjetovnog reda.

Uslijedio je susret s našim provincijalom o. Vinkom Mamićem, koji je bio došao na „rekreaciju“ s nama, ali su ga članovi zajednice „zasuli“ pitanjima o Redu, o Upravi u pogledu na nas, o crkvenim pitanjima, kao i ustrojstvu europskih reformiranih i nereformiranih zajednica. Nakon iznesenih različitih mišljenja, provincijalu je bilo drago da smo čuli jedni druge, jer je i sam mišljenja kako je u zajednici vrlo bitno moći otvoreno razgovarati i iznijeti svoj stav. To je prvi korak ka mogućem rješavanju problema (i mogućih konflikata, ako ih ima). Trebamo naučiti (u ljubavi!) reći ono što smatramo da je potrebno (ako postoji problem), a još više znati čuti drugoga...

Napokon, našu cjelodnevnu duhovnu obnovu uoči Božića imali smo u subotu 11. prosinca 2010.

Duhovna obnova je počela molitvom Srednjeg časa.

O. Dražen Vargašević nas je zatim, kroz prijepodnevne sate, biranim komentarima na temu ljubavi iz djela „Put k savršenosti“ naše naučiteljice, sv. Terezije uveo u stupnjeve razvitka duhovne ljubavi.

Objasnivši nam postupnost ali odlučnost - taj put k Ljubavi koji Terezija - nakon godina muka - spoznaje i danas nama preporuča, otac Dražen je napravio poveznicu Hvalospjeva ljubavi sv. Pavla i Puta sv. Terezije, pokazavši nam kako je ovaj njen način i te kako primjenjiv ( i potreban nam!) u našim životima, u bračnoj i roditeljskoj ljubavi.

Sv. misu smo slavili u 11 sati u remetskoj crkvi Uznesenja BDM, zajedno sa hodočasnicima u remetsko svetište i bolesnicima. Gospodinu smo i mi na oltar prinijeli naše bolesnike i druge potrebe.

Poslije ručka i druženja, u popodnevnim smo satima po grupama nastavili razmatrati odlomak iz šestog poglavlja „Puta k savršenosti“ - o savršenoj ljubavi - i došli do zaključka da nam je, po ljudskoj prirodi, draga i potrebna naklonost ljudi oko nas, ali da, kako veli sv. Terezija, trebamo uvijek iznova paziti da : „nitko (u toj želji) ne ode za protivnicima“, te da nam naklonost Gospodnja bude uvijek najmilija plaća.


110

Na tu smo nakanu formirali i naše molitve, kada smo susret završavali I. Večernjom treće nedjelje došašća.

Blagoslovljen Bog čiji spomendan rođenja slavimo i Drugom se dolasku

nadamo. Neka vas sve Njegov blagoslov prati.

s. Davorka Jurić, OCDS

DUHOVNE VJEŽBE I DOŽIVOTNA OBEĆANJA

U Karmelskom samostanu u

Somboru od 17. do 19. rujna 2010. god. održane su duhovne vježbe za članove Karmelskog svjetovnog reda.

Prisustvovalo je 25 zavjetovanih članova i 6 kandidata, koji su u pripremi za Svjetovni red. Prisutni su bili i izdvojeni članovi iz Varšave, Beograda, Niša i Subotice.

Tri sestre su položile doživotna obećenja:

1. Izabela Đorđević, s. Marija od Presvetog Lica, 2. Ana Antunić, s. Ana od Svetog Bartolomeja i 3. Karmela Malenić, s. Marijana od Kraljice Karmela

Predavanja na temu iz Ivanovog Evandjelja "Uskrišenje Lazarovo" držao je o. Zlatko Pletikosić. Uz Božji blagoslov!

Sestra Katarina Jurišić Sombor, 11. listopada 2010. god.

NAŠI POKOJNICI † vlč. Matija Burja

U nedjelju, 31. listopada, preminuo je u župnom dvoru u

Mariji Bistrici vlč. Matija Burja, brat naše sestre Terezije.

Vlč. Matija rođen je 15. srpnja 1930. godine u Brezariću, u župi Krašić, kao drugo od osmero djece Josipa i Barbare, rođene Stepinac. Nakon završene osnovne škole u Krašiću odlazi u međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu.

NAŠI POKOJNICI

111

Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završava teološke studije i svećeničku formaciju.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. godine. Iste godine prima službu kapelana u Koprivnici. Od 1958. do 1962. godine obnaša župničku službu u Sveticama, a nakon toga imenovan je župnikom u Lukaču kod Virovitice gdje ostaje do 1974. godine.

Iste godine u jesen imenovan je župnikom u župi sv. Nikole u Krapini koju obnaša do 1999. godine kada je imenovan supsidijarom u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici i duhovnikom u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.

Vlč. Matija živio je skrovito. Svojom očinskom brižljivošću mnoge je duše

tješio i iskazivao im ljubav nebeskog Oca, osobito u skaramentu pomirenja.

Na poseban način zadužio je našu karmelsku obitelj kojoj je velikodušno služio. Mnogo puta osjetile smo njegovu bratsku ljubav prigodom posjeta našoj s. Tereziji i u mnogim svečanim euharistijskim slavljima naše zajednice.

Sahranjen je 3. studenog u rodnom Krašiću. Na sv. Misi zadušnici okupilo se osamdesetak svećenika te preuzvišena gospoda biskupi: mons. Juraj Jezerinac, mons. Valentin Pozaić, te mons. Josip Mrzljak koji je predslavio sv. Misu i sprovodne obrede.

Sprovodu su prisustvovali i mnogi vjernici iz rodne župe Krašić, iz Krapine, Marije Bistrice, Karlovca te iz ostalih župa u kojima je prečasni Burja djelovao.

U svojoj oporuci, zapisao je:

Želim umrijeti kao dijete Božje, kao svećenik Katoličke Crkve, okrijepljen svetim sakramentima,

moleći Boga da mi udijeli tu milost, i biti pokopan najjednostavnijim svećeničkim sprovodom;

ako bi bilo moguće, na župnom groblju u Krašiću… …Želim da se od moje ostavštine uzdržava jedan sjemeništarac, svećenički

kandidat za vrijeme srednjeg školovanja.

Također neka se tako uzdržava i jedan bogoslov Zagrebačke nadbiskupije.

Tako činim da na neki način vratim „dug“ svojoj nadbiskupiji za svoje školovanje.”

U svojoj oporuci mislio je na sve nas,

na cijeli svijet… Osobitu brižnost iskazao je zemljoradnicima, molitveno je zagrlio cijeli svijet kada je zapisao: «Neka se dade neki iznos samostanima bosonogih

karmelićanki…». Vjerujemo da sjedinjen s Gospodinom moli za nas i prati nas na putu k vječnoj domovini.

sestre karmelićanke iz Kloštar Ivanića


112

Posljednji oproštaj s. Terezije s bratom Matijom

(pročitano na sprovodu 3. studenog)

Dragi moj brate Matija!

Zadnji oproštaj s Tobom, na svetkovinu sv. Male Terezije, bio je nedorečen. Nisam ni u snu slutila da je to zaista naš zadnji susret i oproštaj na ovome svijetu.

Uobičajena svježina Tvoga duha, duboka i iskrena radost, popraćena blagim smiješkom, zasjenile su mi dublji pogled u dubinu Tvoga bića, tako da nisam mogla nazrijeti što sve proživljavaš u duši. A zapravo Ti si, ako se ne varam, znao da je Gospodin već blizu i da ćeš nas uskoro iznenaditi, ali ne prije vremena. No, to se i dogodilo.

Želio si živjeti, živjeti je dar, živjeti što kvalitetnije za druge odgovorno i zauzeto, u službi Kristova svećenika, kao pastir duša i djelitelj svetih Otajstava. Oko toga si se iskreno trudio i u tome milošću Božjom napredovao. Duboko si shvatio što znači biti ispovjednik duša. Zato si znao često ponavljati da si najdublju radost doživljavao u ispovjedaonici. Volio si čovjeka, želio si ga uvjeriti da je voljen od Boga, to je najdublja istina. On se ne spominje naših grijeha, nego nam sve milostivo prašta. Gospodin je nagradio Tvoje plemenite napore i nastojanja nagradom duboke radosti koju si zračio želeći svima radost i sreću, koje si susretao na putu kroz život. I došao je čas, najsretniji čas u životu svakog čovjeka, da uđeš u radost Gospodara svoga, u mili Očev dom, u posjed vječne slave obasjane suncem bez zalaza i sjene.

Počivao u Miru Božjem, to Ti od srca želi

Tvoja odana sestra Marija, s. Terezija, karmelićanka Karmel sv. Male Terezije, Kloštar Ivanić, 3. studeni 2010.

O POROĐENJU

"Vrijeme ono dospjelo je Da se svjetlo rodilo je; Kao Ženik iz ložnice Pokazuje svoje lice; Pod rukom mu Zaručnica, Njegova srca miljenica. Djeva čista, Majka mila, U jasle ga postavila. Među nijeme dv'je živine

Da mu ondje družbu čine. Vjenčanje se ovdje zbiva Božanstva i čovječanstva, Zato ovaj prizor skriva Mnogostruka svjedočanstva: Svjetlo Božje nebom sijeva, Anđeoski pjev odmijeva; U jaslama tijesnim Boga Čuješ plakat sa tjeskobom:

Pirni to je nakit što ga Ljudska narav nosi sobom. Majka udivljena gleda zamjenu još neviđenu: Bog se ljudskom plaču preda, Ljude Božja radost prenu! To dvoje se prvom zbilo I na zemlji pojavilo."

Sv. Ivan od Križa, OCD, Naučitelj Crkve

POMAGALO ZA SLAVLJE LITURGIJSKE GODINE - OCD

113


114


115


116


117


118

SADRŽAJ

119

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA 1

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA 2

SAZIV PROVINCIJALNOG KAPITULA 2011. 4

PROMJENA MJESTA ODRŽAVANJA DUHOVNIH V JEŽBI 4

DAN PERMANENTNE FORMACIJE I SABOR PROVINCIJE 2010. 5

KARMELIĆANIN 32

PRILOZI 34

IZ NAŠIH ZAJEDNICA 61

IZ SESTARSKIH KARMELA 77

SVJETOVNI RED - OCDS 107

NAŠI POKOJNICI 110

POMAGALO ZA SLAVLJE LITURGIJSKE GODINE - OCD 113

SADRŽAJ 119

KARMELSKI VJESNIK God. XXX (2010) br. 4

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS

*

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga „Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge „Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

Documents

KARMELSKI VJESNIK 4-2010