KARMELSKI VJESNIK 4-2009

KARMELSKI VJESNIK, 4 / 2009

1

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

Drage sestre i braćo!

Vrijeme prijelaza iz jedne u drugu godinu prikladno je za osvrt na proteklu godinu i pogled prema novoj godini. Naša Provincija povezuje ove dvije godine na osobit način zahvaljujući dobrom Bogu za 50 godina postojanja i djelovanja karmelićana u Hrvatskoj. U porukama i govorima u raznim prigodama obilježavanja "zlatnog jubileja" naše Provincije iskazivali smo zahvalnost svim članovima Provincije, pokojnima i živima kao i svim dobročiniteljima, podupirateljima i prijateljima Karmela, koji su omogućili da dođemo i da ostanemo u Hrvatskoj. Izraze iskrene zahvale svima koji su se na bilo koji način ugradili u postojanje naše Provincije ne želimo propustiti ni u ovom uvodniku. Naša Provincija u jubilarnoj godini ima svoje samostane u četiri zemlje: uz Hrvatsku tu su još i Bosna i Hercegovina, Srbija (Bačka), Bosna i Hercegovina i Bugarska. Nastojimo na mnogim stranama Crkvi, narodu Božjemu u domovini i inozemstvu, posredovati duhovne vrednote iz bogatstva riznice karmelske duhovnosti. U govorima, izvješćima i predavanjima donesenim u ovom Karmelskom Vjesniku snažno su prisutni sadržaji vezani uz jubilej.

Naš ovogodišnji Sabor Provincije i ove je godine, kao i prošle, popraćen danom permanentne formacije koji su pažnju posvetili temi "Mediji i poslanje redovničke zajednice." Svijest da su suvremeni mediji ne samo legalno i legitimno nego i primjereno i potrebno sredstvo u ostvarivanju našega karmelskoga poslanja sve jače je prisutna među nama. Pohvalno je da naša web-stranica "Hrvatski karmel" postoji već puno desetljeće: koncem godine su njeni sadržaji ažurirani i obnovljeni za pregledniji način praćenja. Postavljen je i tekst na engleskom jeziku, a radi se i na talijanskom tekstu. I osuvremenjeno glasilo Provincije, "Karmelski vjesnik", koje izlazi četiri puta godišnje, postavši glasilo sva tri Reda OCD HKP, pridonosi boljem međusobnom poznavanju, suradnji i zajedništvu. Nije suvišno spomenuti da je ovakav ujedinjeni oblik izdavačke djelatnosti i ekonomski više isplativ. Zahvaljujemo drugim dvjema komponentama našega karmela, sestrama karmelićankama i Svjetovnom redu, koji sada u jednakoj mjeri kao i Provincija pridonose objavljivanju Vjesnika. Doda li se ovome i novopokrenuto glasilo "Otac Gerard," koje izlazi dvaput godišnje, onda vjerujem da je opravdano pohvaliti sve veću kvalitetu i kvantitetu prisutnosti našeg Karmela u medijima, kroz koje se u naše društvo unose općeljudske, kršćanske i karmelske vrednote koje živimo.

Radosni smo što nam je ovo vrijeme jubileja darovalo još jednog novog člana, br. Joana Hadzieva iz Bugarske, koji je na svetkovinu sv. Ivana od Križa 14. prosinca 2009. u Sofiji položio svoje doživotne zavjete. Naša Provincija je već od samih početaka imala i

DAN PERMANENTNE FORMACIJE I SABOR PROVINCIJE 2009.

2

multinacionalnu, međunarodnu dimenziju, obilježje katoličke "općosti" i svojevrsne "oikumene" u redovništva. Uz Hrvate našemu su Karmelu pripadali i Mađari, Austrijanci, Nijemci, Rumunji, a evo sada i prvoga Bugarina. Naš Karmel time svjedoči svoju evanđeosku širinu i univerzalnu otvorenost, što nikada nije dovodilo u pitanje njegovu utkanost u hrvatski nacionalni identitet i hrvatsku povijest.

Želim ovdje također podsjetiti na susret Provincijala Europe kojemu je domaćin bila naša Provincija, jer i to pokazuje da je naša provincija pozitivno percipirana i na međunarodnoj razini, u okvirima cijeloga našega Reda.

Srdačno pozdravljam sve Vas članove karmelske obitelji: braću, sestre i pripadnike karmelskog Svjetovnog reda.

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

DAN PERMANENTNE FORMACIJE I SABOR PROVINCIJE U SAMOSTANU – DUHOVNOM CENTRU "KARMEL SV. ILIJE" –

ZIDINE 23.-26. XI. 2009.

U radu Sabora provincije, prema Statutu Provincije br. 26. c, sudjeluju: "članovi Provincijalnog savjeta, priori pojedinih zajednica, odgojitelji na svim razinama formacije, te koliko je god moguće više redovnika iz naših zajednica…".

DNEVNI RED

Ponedjeljak 23. studenog 2009. - Dolazak

Uvečer: - Dolazak i večera u 19 sati (Priori zajednica neka prioru Duh. Centra sv. Ilije ili Tajniku Provincije najave definitivan broj sudionika iz svojih zajednica do 20. 11. 2009. i također tko računa a tko ne računa s večerom u Centru u ponedjeljak navečer u 19 sati )

Utorak 24. studenog 2009. – Dan permanentne formacije 7,00: - Razmatranje 8,00: - Euharistija s Jutarnjom i 3. čas - Doručak 9,15: - Pozdrav i uvodna riječ o. Provincijala 9,30: - Prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić: "Globalizacija, komunikacija i mediji u

dokumentu Caritas in veritate i drugim novijim dokumentima Crkve" - razgovor 10,30: - Pauza 11,00: - Prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić: "Globalizacija, komunikacija i mediji u

dokumentu Caritas in veritate i drugim novijim dokumentima Crkve" - razgovor 13,00: - Objed 15,30: - Mr. sc. Zdravko Kedžo, "Mediji i poslanje redovničke zajednice" - razgovor


3

16,30: - Pauza 17,00: - Mr. sc. Zdravko Kedžo, "Mediji i poslanje redovničke zajednice" - razgovor 18,30: - Večernja 19,00: - Večera - Rekreacija i odmor

Srijeda 25. studenog 2009. – Sabor Provincije 7,00: - Razmatranje 8,00: - Euharistija s Jutarnjom i 3. čas - Doručak 9,15: - Kratka informativna izvješća: 1. O životu i aktivnostima Provincije (Provincijal,

o. Vinko); 2. O specijalizacijama (Prefekt studija, o. Jure); 3. O promociji zvanja (Promicatelj zvanja, o. Pejo); 4. O karmelskim misijama (Promicatelj karm. misija, o. Mato); 5. O karmelskom svjetovnom redu (Provincijalni asistent za svjetovni red, o. Vjenceslav), 6. O izdavačkoj djelatnosti (Članovi Uredništva KIZ-a, o. Jakov i o. Jure); 7. O radu s klauzurnim karmelićankama (Provincijalni delegat za klauzurne karmelićanke, o. Jure); 8. O "Karmelskom Vjesniku" (Tajnik HKP, o. Jure); 9. O glasilu "Otac Gerard" (glavni urednik, o. Mato); O radu etnografskog muzeja (o. Zvonko Martić); 10. Eventualna ostala izvješća i informacije (sudionici u radu sabora)

10,30: - Pauza 11,00: - Razgovor na teme izvješća. Razno. 12,30: - Objed 13,15: - Kulturološko rekreativni izlet u Ramu 19,00: - Večernja - Večera - Rekreacija i odmor

Četvrtak 26. studenog 2009. 7,00: - Razmatranje 8,00: - Euharistija s Jutarnjom i 3. čas - Doručak - Završetak sabora. Odlazak većine braće 9,30: - Susret braće koja u Provinciji obnašaju službe u pastoralu naših dviju župa 11,00: - Sjednica Provincijalnog Savjeta 13,00: - Objed

IZVJEŠTAJ Karmel sv. Ilije toplinom duha i

prostora dočekao je 23. studenog navečer dvadeset dvojicu braće na susret

permanentne formacije i provincijskog sabora. U kući su novost raspela u svim prostorijama, uređena kapelica i


4

meditacijska dvorana, a izvan kuće, na Jezeru, raspjevana jata pataka – jedino što osim zvona razbija tišinu oko samostana.

Već prva večer iskorištena je za produženu bratsku rekreaciju. U prvi radni dan susreta uvela nas je Provincijalova propovijed na jutarnjoj Euharistiji: proročki vid naše karizme danas mora voditi računa o ulozi suvremenih medija za prenošenje poruke.

U dopodnevnom programu prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić, splitski svećenik i dekan teološkoga fakulteta u Splitu, predstavio je posljednju Papinu encikliku: "Caritas in veritate" i njezine glavne teme i naglaske. U kontekstu rastuće globalizacije i aktualne ekonomske krize, enciklika poziva na cjeloviti čovjekov razvoj u ljubavi i istini. Papin pogled na suvremeni kontekst ispunjen je nadom, bez da pritom gubi iz vida brojne probleme. Među problemima je prof. Ančić posebno istaknuo Papino upozorenje na neuravnoteženi tehnološki i ekonomski napredak te na nejednakosti u osnovnim egzistencijalnim potrebama i pravima ljudi, osobito na nepoštivanje života. Papa ipak nadilazi bilo kakav determinizam i pesimizam te naglašava pozitivne mogućnosti koje otvara današnja situacija. One se temelje na jednom obnovljenom pogledu na čovjeka. Radi se o čovjeku koji je slika Božja, slika Boga ljubavi. Humanizam i razvoj koji zaboravljaju Boga pokazuju se nehumanim, a vrednovanje čovjeka kao slike Božje pomaže otkriti u samom čovjeku vrhunski kapital te preispitati smisao i svrhu ekonomije i humanizma kako se danas poimaju. Sve ovo treba voditi prema "novoj humanističkoj sintezi" razvoja, u kojoj "ljubav bogata

umom te um pun ljubavi" pokazuju pravi smjer razvoja. Ljubav pomaže otkriti i dimenziju dara i besplatnosti, toliko nužne u surovoj logici profita. Vanjski jamac ovakve humane globalizacije i razvoja morala bi biti i instanca javne vlasti. Papa ovdje, među ostalim, iznosi i originalni prijedlog jednog svjetskog autoriteta za upravljanje globalizacijom po načelu supsidijarnosti. Nutarnji pak jamac je molitva u bratskom zajedništvu i svijesti da je ljubav u istini dar čovječanstvu koji valja izmoliti.

Profesor je ukazao i na relativno skromni odjek koji je enciklika imala u Hrvatskoj i želju da ne prođe nezapažena, a u zajedničkoj raspravi upozoreno je i na neiskorištene mogućnosti uslijed neprisutnosti hrvatskoga prijevoda ovoga i drugih crkvenih dokumenata enciklike na Internetu: "Ako nema percepcije (zapažanja) dokumenata ne može biti niti recepcije (prihvaćanja)".

Predavač je poželio obnovljenu

prijemljivost za Papine dokumente potpomognutu kulturom duhovnog čitanja u našim zajednicama. Sudionici rasprave su se suglasili i o potrebi ulaganja u formaciju laika s obzirom na ostvarivanje socijalnoga nauka Crkve. Upozoreno je također na potrebu duhovne obnove i


5

samokritičnosti unutar same Crkve, što bi pridonijelo vjerodostojnosti i ostvarivanju ideja enciklike primjerom unutarcrkvenih odnosa.

Govoreći o temi medija u "Caritas in veritate" predavač je uočio Papinu svijest o njihovom velikom utjecaju i mogućnostima koje otvaraju rastu međuljudskog zajedništva i promicanju zajedničkog dobra, ali i o mogućnostima štetnih posljedica koje proizlaze iz njihove podložnosti ekonomskim interesima i nametanju krivih kriterija vrijednosti. S obzirom na našu društvenu i crkvenu situaciju uočena je još uvijek nedovoljno korištenje suvremenih medija u naviještanju. Mnoga pitanja koja su se rodila u raspravi našla su svoj odjek i u popodnevnim predavanjima.

Mr. sc. Zdravko Kedžo, stručnjak u području medija i član Vijeća za elektroničke medije Republike Hrvatske, ponudio nam je tijekom popodneva i bogatstvo sadržaja i svojih poticajnih uvjerenja. Stvarnost medija predstavio nam je ponajprije kao dar i nezaobilaznu mogućnost za navještaj Evanđelja, ne štedeći pritom ni kritike prema dekadenciji u dijelu medija u Hrvatskoj. Veliki utjecaj medija na osobe, događaje i stvaranje mnijenja neizbježna je realnost. No kad se radi o njihovoj kvaliteti stanje je daleko od ohrabrujućega: drastično pomanjkanje duhovno izgrađujućeg, odgojnoga i etičko kvalitetnoga sadržaja posljedica je dominacije ekonomskih, profitnih i političkih kriterija. Niti javna televizija nije na visini svoje informativno-formativne zadaće koja joj je povjerena i za koju je građani financiraju. Novinari se nerijetko nalaze u rascjepu između vlasnika agencija koji

medijski proizvod prezentiraju samo po logici profita i podilaženja čitateljskoj i gledateljskoj gladi za senzacijama. No odgovornost je i na strani konzumenata, ni oni nisu nevini: prodaje se roba "koja je tražena" i konzumiranjem nekvalitetnih, nesigurnih i loših sadržaja i oni pogoduju njihovom širenju. Predavač je ukazao i na pretjerane tvrdnje samih medija i njihovih vlasnika o njihovom utjecaju. Nerijetko govore o medijima kao sedmoj sili ili četvrtoj vlasti, pri čemu sami sebe predstavljaju kao savjest zemlje. Ne niječući značaj i utjecaj medija, takve tvrdnje valja relativizirati i pred njima ne zauzimati stav strahopoštovanja.

Predavač podržava nastojanja oko

izlaska Crkve iz medijskog geta. Od medija, u kojima kod nas nerijetko ima i neskrivenog idejnog i ideološkog neprijateljstva prema Crkvi, ne treba bježati, niti ih ignorirati, niti protiv njih ratovati. Oni su dar i mogućnost koju valja prihvatiti i iskoristiti. Da bi se to učinilo nužno je naučiti medijski zanat, govoriti jezikom i sadržajima prilagođenim medijskom prostoru. Ovdje se ukazuje i imperativ ozbiljnog ispita savjesti za crkvene medije. Postizanje zanimljivosti i


6

medijske prodornosti nemoguće je pukim prenošenjem propovijedi iz crkvi na "mali ekran", zastarjelim uređenjem tiskovina i televizijskih emisija. Potrebna je interaktivnost, suradnja s novinarima i s javnošću, uzajamni rast s njima i hrabra prisutnost u svjetovnom prostoru sa humanom kršćanskom porukom i vrijednostima. Ovakav prijedlog ima i svoje teološko utemeljenje: Božje samopriopćenje u Isusu Kristu traži od nas posredovanje toga priopćenja ljudima razumljivim jezikom. Predavač se založio i za stvaranje novih televizija, odnosno televizijskih programa, koji bi na zdravim vrijednosnim temeljima kvalitetno i cjelovito ostvarivali (in)formativno medijsko poslanje u Hrvatskoj, sadašnje vrijeme prijelaza na digitalno emitiranje drži pogodnim za to, ljudi spremnih za suradnju u takvim projektima ne manjka, a niti novac ne bi trebao biti nepremostiv problem. Odlučujuća je spremnost na iskorak, izlazak o kojem se više nema pravo pitati "treba li", nego samo "kako".

Dan permanentne formacije utonuo je u sumrak kroz zajedničku molitve Večernje te je okončan uz ugodnu bratsku rekreaciju.

Nakon obrazovnog dana u kojemu smo slušali gostujuće predavače, na dan posvećen Saboru Provincije slušali smo jedni druge vrednujući naše aktivnosti i planove u ovoj jubilarnoj godini. Popodne je poslužilo za kulturološko-rekreativni izlet u Ramu.

Jutarnju Euharistiju predslavio je o. Zdenko i tumačeći čitanja koja govore o posljednjim vremenima pozvao nas na spremnost za Kristov dolazak. Za takvu spremnost – rekao je – neophodno je

osobno i zajedničko vrednovanje naših aktivnosti, u istini i ljubavi.

O. Provincijal je u svom uvodnom

govoru podsjetio na ostvarenja u protekloj godini. Ona se odnose na zacrtane planove, ali ih i premašuju. U okviru priprave za 500-u obljetnicu rođenja sv. majke Terezije značajan je pronalazak izgubljenih prijevoda preostalih na hrvatskom jeziku neobjavljenih djela sv. Terezije. Prof. R. Kožljan je preveo sva dosad neizdana djela sv. Terezije osim poezije. Jezično-teološku i stilsku lekturu vrši o. Zdenko, a planira se njihovo izdanje najprije pojedinačno, te na koncu i u jedinstvenom volumenu. O. Dario započeo je s duhovno-obrazovnim hodočašćima u Španjolsku.

Nastavlja se rad na obilježavanju 50-te obljetnice prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj (1958/1959-2008/2009). Na kapitulu u Fatimi prihvaćen je prijedlog Međunarodnog kongresa Karmelskog svjetovnog reda Europe i Sjeverne Amerike 2012. u Karmelu sv. Ilije. Na planu medijske djelatnosti pokrenuto je "Glasilo Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića", obnovljeno je glasilo Provincije koje sada objedinjuje braću, sestre i svjetovni red. Provincijal je istaknuo važnost medijske prisutnosti zbog


7

posredovanja plodova našega rada današnjoj Crkvi i društvu. Pri tome se ne misli samo na Hrvatsku, nego i šire. U tom smjeru ide i ostvareni prijevod web stranice na engleski te skori prijevod na talijanski. Zahvalio je osobito o. Juri što je još u prošlom stoljeću, 19. srpnja 1998. postavio web-stranicu Hrvatskog karmela i sam je uređivao i sadržajno i tehnički do danas. Zahvaljujući i ostaloj braći koja su zadnjih godina prihvatila uređivanje poddomena, Provincijal je izvijestio da je za pomoć o. Juri, glavnom i sadržajnom uredniku, sada angažiran i tehnički urednik g. Darko Antoš. Podsjetio je također na prednosti korištenja "net meetinga" za susrete Provincijalnoga savjeta, na kanonsko utemeljenje samostana u Sofiji te na pridruživanje "Sustavnih studija duhovnosti" Papinskom institutu "Teresianum".

Ipak, najvažnije ostvarenje o. Provincijal vidi u poboljšanju kvalitete zajedničkoga života i u radu na promociji zvanja, što su prioriteti Provincije.

Nakon o. Provincijala svoja izvješća su podnijela braća zadužena za različita područja djelovanja. Izvješća su bila kraća zbog redovitoga izvještavanja u "Karmelskome vjesniku". U dužem obliku bit će ih moguće konzultirati u "Vjesniku Karmelićana".

Na području promocije zvanja o. Petar iznio je niz ostvarenih inicijativa i planova za budućnost. Ističemo prije svega njegovo podsjećanje na temelje promocije zvanja: ponizna molitva, zajednice koje prihvaćaju dar zvanja te raznovrsna pastoralna aktivnost. Spominjemo zatim i jednu medijsku inicijativu: pokretanje web-foruma za promociju zvanja na

stranici www.karmel.hr. Uz petoricu bogoslova i dvojicu postulanata u formaciji su dva postulanata i isto toliko kandidata. Postoji i intenzivni kontakt s više aspiranata.

Na polju izdavaštva ističemo planove za izdanje suvremenije biografije sv. oca Ivana od Križa, za objavljivanje djela "Institutio primorum monachorum" te za otkupljivanje prava na objavljivanje preostalih djela sv. Terezije Benedikte od Križa. Zbog zahtjevnosti originalu vjernog Kožljanovog prijevoda promišlja se i o možebitnom pojednostavljenom prijevodu djela sv. Terezije od Isusa.

Na području misija istaknut je porast misijskoga duha koji se između ostaloga očituje u načinu obilježavanja misijske nedjelje te u novčanim prilozima samostana i vjernika za misije. Ipak još uvijek je nazočna zatvorenost i potrebno je više osjetljivosti.

O. Jure, povjerenik za klauzurne karmelićanke, zahvalio je braći na prihvaćanju službi redovitog i izvanrednih ispovjednika u sestarskim Karmelima, istaknuo pozitivno vrednovanje uzajamne personalne ispomoći u pojedinim zajednicama, a čuo se i prijedlog za dolazak karmelićanki u Hercegovinu. Pročitao je pismo sestara upućeno Saboru Provincije.

O. Vjenceslav, povjerenik za svjetovni red izvijestio je između ostaloga o novome vodstvu u Remetama i Somboru, o priljevu novih članova te pozvao na uključivanje članova Svjetovnoga reda u projekte Provincije. Svjetovni red postoji i u Sofiji, a priori iz Splita i Krka posvjedočili su o interesu za njegovim pokretanjem u tim sredinama. Govorilo se


8

i o potrebi rada s karmelskim bratovštinama.

Etnografska zbirka u Karmelu sv. Ilije bogatija je za nekoliko eksponata. Među planovima ističemo snimanje audio i video materijala o sakralnoj i etnografskoj baštini Hrvata u BiH. Posvjedočeno je zanimanje za strukovne duhovne vježbe uz potrebu veće suradnje i zalaganja. Najavljen je simpozij na temu svećeničke godine i skori izlazak božićnoga broja glasila o. Gerarda. Bilo je i prijedloga preustroja župnoga pastorala u Remetama, ponajprije u vezi blagoslova obitelji. U više izvještaja istaknuto je zalaganje bogoslova: uz studiranje oni su prisutni u

pastoralu mladih, misijskom pastoralu, promociji zvanja i izdavaštvu.

Popodnevni kulturološko-rekreativni izlet omogućio nam je uživati u jesenskom pogledu na predivnu ramsku dolinu. U bratskome druženju ozračju spustili smo se do franjevačkoga samostana gdje se vjera, umjetnost i priroda sjedinjuju u pohvalu Bogu. Fra Branko nas je proveo kroz muzej bogat etnografskim i prirodnim sadržajima. U nekima je raznolikost izloženih prepariranih životinja pobudila silno čuđenje koje se stišalo tek smirajem dana po povratku u Karmel sv. Ilije.

UVODNI GOVOR O. VINKA MAMIĆA, PROVINCIJALA, NA DANU PERMANENTNE FORMACIJE 2009.

Draga subraćo,

Prošle smo godine započeli s održavanjem Dana permanentne formacije u našoj karmelskoj Provinciji. Pozvali smo prof. Mirjana Grubišić-Ilić sa Zagrebačkog sveučilišta da nam pomogne u unapređivanju umijeća komuniciranja. Tom smo se prigodom ograničili na one sadržaje koji su bili od značaja za bolje

upoznavanje vlastitog načina komuniciranja, kao i zakonitosti međusobnoga komuniciranja. Sve je učinjeno s ciljem poboljšanja kvalitete komuniciranja unutar naših zajednica, što bi za posljedicu trebalo imati stvaranje boljih međuljudskih odnosa i podizanje opće kulture komuniciranja. Naravno, jedna takva vještina je nešto što se stalno može usavršavati pa time i zadaća koja još stoji pred nama.

Ovoga puta idemo korak dalje. Želimo slušati glas Crkve izgovoren u novijim dokumentima, osobito u dokumentu "Caritas in Veritate," a na temu komunikacija i medija u kontekstu globalizacije Europe i svijeta. O tome će nam govoriti prof. Nediljko Ante Ančić, dekan splitskog bogoslovnog fakulteta. Na ovu temu nadovezat će se prof. Zdravko


9

Kedžo, profesor na Dubrovačkom sveučilištu, a predaje i na našem SSD-u. On će nam govoriti o važnosti prisutnosti redovničkih zajednica u "mass-medijima", o mogućnostima koje ti mediji pružaju, zakonitostima koji u njima vladaju i načinima bolje medijske prezentacije. Tema prošlog i ovog Dana permanentne formacije međusobno su povezane. Prošle

godine smo se više koncentrirali na poboljšanje kvalitete komuniciranja unutar naših zajednica. Ovog puta fokus je na komunikaciji s javnošću putem medija. Vjerujem da će napredak u ovom potonjem doprinijeti efikasnosti našeg pastoralnog i duhovnog djelovanja u ovom globaliziranom svijetu.

UVODNI GOVOR O. VINKA MAMIĆA, PROVINCIJALA, NA DANU SABORA PROVINCIJE 2009.

Draga subraćo,

Hvala vam što ste u smatrali vrijednim doći u Karmel sv. Ilije radi sudjelovanja u Danu permanentne formacije i programu rada Sabora Provincije 2009. Nakon jučerašnjeg dana koji smo posvetili našoj permanentnoj formaciji, danas nastavljamo s radom Sabora. Mislim da je najbolje da započnemo s pregledom obveza koje smo preuzeli na prošlom Saboru 2008. i analizom onog što je na tom području učinjeno.

1) Priprava HKP za proslavu godišnjice rođenja sv. Terezije Avilske 2015. Najvažniji rezultat našeg djelovanja na ovom planu jest taj da smo uspjeli doći

do prijevoda djela sv. Terezije koje je načinio profesor Rudolf Kožljan. Naime, on je već prije dosta vremena preveo sva do tada neprevedena djela sv. Terezije Avilske. Ostala je samo poezija, koju sada prevodi. Na korekciji prijevoda i teološkoj lekturi radi o. Zdenko.

Djela ćemo najprije izdavati pojedinačno, a 2014-te planiramo izdati sabrana djela u jednom volumenu. Radi se također na izdanju knjige duhovnih vježba o. Zdenka na temu djela i nauka sv. Majke. O. Dario je započeo s duhovno-obrazovnim hodočašćima u Španjolsku. Nadam se da se i u našim zajednicama čitaju i primjenjuju upute za čitanje djela sv. Terezije koje je izdala Generalna kuća.

2) Pedeseta obljetnica prisutnosti karmelićana u Hrvatskoj (1959.-2009.) Oblikovan je Odbor za obilježavanje obljetnice i dogovoren način obilježavanja. Otvaranje je bilo u Remetama, 12. 09. 2009. Nastavlja se s programom obilježavanja i radi na izdanju monografije. Završna proslava predviđena je za 20. i 21. 03. 2010.


10

3) Prijedlog Međunarodnog kongresa Karmelskog svjetovnog reda Europe i Sjeverne Amerike 2012. u Samostanu - duhovnom centru ''Karmel sv. Ilije''. Prijedlog je predočen provincijalima za vrijeme Generalnog kapitula u Fatimi prošle godine. Prihvaćen je.

4) Pokretanje "Glasila Sluge Božjega Oca Gerarda Tome Stantića". Glasilo je pokrenuto, uskoro izlazi drugi broj.

Kako vidite, ostvarili smo sve ono što je

dogovoreno na Saboru 2008. Učinjeno je i mnogo više od toga. Izdvojio bih samo ono najvažnije.

Glasilo Provincije je u novom formatu i s modificiranim imenom. Karmelski vjesnik glasilo je sva tri Reda OCD HKP. Ovo "medijsko ujedinjenje" doprinosi boljem međusobnom upoznavanju, intenzivnijoj suradnji, ostvarivanju kvalitetnijeg i vidljivijeg zajedništva. Nije suvišno spomenuti da je ovakav ujedinjeni oblik izdavačke djelatnosti i ekonomski više isplativ. Ove godine izdana su četiri broja Karmelskog vjesnika, uskoro izlazi peti. Nedavno su i sadržaji web stranice naše Provincije modificirani i postavljeni na novi, moderniji i pregledniji način iščitavanja. Postavljen je i tekst na

engleskom jeziku, a radi se i na talijanskom tekstu. Od prošlog sabora na njoj je postavljeno puno materijala i broj ulazaka na web stranicu neprestano raste. Doda li se ovome novopokrenuto glasilo "Otac Gerard," onda je jasno u kojoj je mjeri povećana naša prisutnost u medijima.

Ovakva intenzivna, rekao bih čak agresivna, medijska aktivnost nije slučajna. Naime, korištenje medija i medijska prisutnost uvelike nam pomažu da u društvo u kome živimo unosimo općeljudske i kršćanske vrednote u koje vjerujemo. Dobro je prisjetiti se da, po svemu sudeći, uskoro ulazimo u EU. Kao Provincija trebamo na to biti spremni. Imamo što ponuditi, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, nego i ovoj i ovakvoj Europi, pa i svijetu u cjelini. Puno se trudimo, neprestano radimo… Razborito je plodove toga rada učiniti što pristupačnijim svima, svakom čovjeku bez obzira gdje on ili ona bili i bez obzira na njihova religiozna i ina uvjerenja. Ovo činjenje pristupačnim plodova našega rada omogućuju upravo mediji. Možemo ih i zanemariti, no je li to dobro? Dat ću vam jedan primjer pa sami prosudite. Na generalnom kapitulu u Fatimi bili su provincijali i sociusi iz cijelog svijeta, oko 150 ljudi. Puno se radilo, potrošeno je puno novaca. Susret je trajao tri tjedna. Kroz to vrijeme od medija je bila nazočna jedna TV postaja jedno popodne. Na Konferenciji europskih provincijala na Buškom jezeru, koja se održala prije mjesec dana, bilo je oko 40 ljudi. Trajala je dva dana. Bile su prisutne tri TV postaje, dvije radio stanice, a bilo je i nekoliko intervjua za tisak. Pismena i video izvješća mogu se naći na web


11

stranici Provincije i na YouTubeu. Kako rekoh, prosudite sami koji je od dva pristupa medijima korisniji Redu, Crkvi i društvu.

Htio bih se ovom prilikom zahvaliti o. Juri za uređivanje web stranice hrvatskog karmela i Karmelskog vjesnika. On je, da tako kažem, još u prošlom stoljeću, 18. srpnja 1998. postavio web-stranicu hrvatskog karmela za koju se brinuo sve do danas. Kako bi se olakšao i podijelio napor oko uređenja web-stranice, od 25. listopada ove godine angažiran je i posebni tehnički urednik, g. Darko Antoš, a o. Jure je i dalje glavni urednik stranice sa strane naše Provincije te kao tajnik i urednik Karmelskog vjesnika.

Zahvaljujem i svima vama koji ste surađivali na području ostvarivanja ovih medijskih aktivnosti. Ne bih poimence nikog spominjao jer ste na jedan ili drugi način svi vi, počevši od urednika do studenata, sudjelovali u njihovoj realizaciji. Samo se preporučam i nadam daljnjoj bratskoj suradnji.

Još jedan način korištenja mogućnosti interneta koji smo primijenili u radu Provincije jest održavanje Provincijalnih savjeta putem "net meetinga." Posljednja dva susreta, šesta i sedma redovita sjednica aktualnog Provincijalnog savjeta, održane su na taj način. Premda je ovakav način održavanja savjeta neobičan (zapravo mi nije poznato da je bilo koja druga redovnička zajednica imala ovakve savjete), on je višestruko koristan: sjednice se lako organiziraju, ne troši se vrijeme na duga putovanja (primjerice iz Bugarske i Srbije), uštedi se puno novca (karte za putovanja su skupe a internet je besplatan), mogući su češći susreti, što je

od posebnog značaja u situacijama veće aktivnosti Provincije ili nepredviđenih događanja koja iziskuju brzo sazivanje savjeta. I mlađi članovi naše provincije su započeli s ovakvim načinom međusobnog povezivanja, što me osobito raduje.

Mislim da je vrijedno istaknuti da je, nakon šest godina, naša kuća u Sofiji kanonski utemeljena. To je priznanje vrijednosti naše prisutnosti i našeg rada u Bugarskoj. Budući da je za kanonsko utemeljenje jednog samostana potrebna suglasnost i nadležnog ordinarija i generalne uprave Reda, možemo reći da nam to priznanje dolazi s obje spomenute adrese. Ono nas raduje i nadahnjuje, ali i obvezuje da i dalje ustrajemo u službi koja nam je povjerena u toj zemlji, u kojoj nije bilo karmelićana prije našeg dolaska.

"Sustavni studij duhovnosti" pridružen je Papinskom institutu "Teresianum." Ovo pridruživanje još je jedno priznanje radu Provincije u cjelini, a napose ovoj duhovno-obrazovnoj ustanovi. No, pridruživanjem se nije išlo ni za kakvim priznanjem, nego se željelo pomoći studentima da po završetku studija njihova diploma dobije i adekvatan značaj u hrvatskoj Crkvi i hrvatskoj akademskoj javnosti. Nadam se da smo to i postigli. Studenti su nam, svakako, vrlo zahvalni na ovoj inicijativi.

Na kraju ono najvažnije. Smatram da se puno učinilo na razini poboljšanja kvalitete zajedničkog života kao i na razni promocije zvanja. Htio bih vas podsjetiti da su ove dvije djelatnosti istaknute kao najvažnije za budućnost naše Provincije. One to i dalje ostaju. O njima ne bih posebno govorio jer je puno onoga što je na tim područjima učinjeno već objavljeno u ovogodišnjim

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA

12

izdanjima Karmelskog vijesnika. Jedino što bih tomu dodao jeste to da nakon Sofije, i splitska zajednica od dvočlane prelazi na tročlanu zajednicu. Više nema dvočlanih zajednica u Provinciji, što bi barem formalno trebalo doprinijeti rastu kvalitete našeg bratskog života. Draga subraćo, još jednom svima zahvaljujem na uloženom trudu i suradnji za dobro Provincije. Nadam se da će i ovaj Sabor 2009. doprinijeti njezinom rastu i posvećenju.

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA

SA VII. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u nedjelju 25. listopada 2009. s početkom u 16,00 sati svoju Sedmu redovitu sjednicu. Sjednica, na kojoj su sudjelovali svi članovi savjeta te tajnik i ekonom Provincije, i ovaj je puta održana "online", pri čemu su se sudionici nalazili u našim Karmelima u četiri zemlje Remetama (Hrvatska), Somboru (Srbija), Zidinama (Bosna i Hercegovina) i Sofiji (Bugarska).

Detaljnije su definirani satnica i sadržaji predstojećeg dnevnog reda Sabora Provincije.

Članovi uredništva monografije koja se priprema povodom 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku obavijestili su ukratko o trenutnoj fazi priprave monografije i zaduženi su da i na slijedećoj sjednici Savjeta također izvijeste savjetnike o daljnjem radu na monografiji.

Savjet je podržao predstojeći susret sve braće redovnika-laika naše

Provincije, koji će se pod vodstvom o. Antonija Marija Čirka održati od 17. do 21. studenog u našem samostanu na Krku, u svrhu permanentne izobrazbe i njegovanja bratskog zajedništva, na temu "Živjeti redovnički poziv u današnje vrijeme".

Savjetnici su izviješteni o tome da je za tehničko uređivanje i postavljanje materijala na našu web-stranicu angažirana osoba iz tvrtke "Nove komunikacije". O. Provincijal je zahvalio o. Juri za postavljanje web-stranice našeg Karmela 19. srpnja 1998. i za njeno jedanaestogodišnje održavanje te izrazio uvjerenje da će mu sada biti puno lakše kada neće više morati skrbiti i za tehničko uređivanje i postavljanje materijala na stranicu. O. Jure ostaje i dalje urednikom stranice sa strane Provincije, a sva braća mogu dostavljti materijale za objavljivanje bilo o. Juri bilo o. Provincijalu, koji će ih prosljeđivati novom "web-masteru". Savjetnicima je i vizualno predstavljen


13

novoizrađeni dizajn stranice, i najavljen je i skori prijevod stranice prvo na engleski a potom i na talijanski jezik.

O pismenoj zamolbi jednoga subrata za financijsku pomoć njegovim

roditeljima Savjet će odlučiti na slijedećoj sjednici, nakon što se o. Provincijal dodatno konzultira sa dotičnim subratom.

S VIII. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca

Josipa održao je u četvrtak 26. studenog 2009. s početkom u 11,00 sati Osmu redovitu sjednicu u Samostanu - Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" na Buškom jezeru.

Polazeći i od aktualne teme medija razmatrane na ovogodišnjem Saboru Provincije kao i od ideje osnutka povjerenstava za pojedina područja Provincijalni savjet je ustanovio "Provincijalno povjerenstvo za medije" u koje su imenovana dva člana: o. Jure Zečević i o. Zvonko Martić.

Odlučeno je također da se na novoobnovljenoj web stranici naše provincije pokrene "Duhovni forum Hrvatske Karmelske Provincije Svetoga Oca Josipa" kao mjesto dijaloga i promišljanja tematike vezane uz duhovna zvanja. Posjetitelji stranice imati će mogućnost postavljati pitanja s područja duhovnosti i u pogledu osobnog duhovnog života te također dijalogizirati i sami davati svoja mišljenja o tome.

Subraća koja se zanimaju za "strukovne duhovne vježbe", bilo da su već raspoloživi sami prihvatiti vođenje

takvih duhovnih vježbi, bilo da se žele osposobiti ili usavršiti za njihovo vođenje, mogu se javiti elektroničkom poštom ili na drugi način provincijalu ili provincijalnom tajniku te će im biti omogućeno da to u dogledno i prikladno vrijeme ostvare.

Provincijalni savjet potiče i ohrabruje one naše zajednice pri kojima još ne djeluje Karmelski Svjetovni red (OCDS) da se aktivno zauzmu za njegovu uspostavu pri tim zajednicama.

Savjet također potvrđuje i poziva sve članove Provincije da osobitu pažnju pojedinačno i zajednički posvećuju promicanju zvanja.

Rast kvalitete zajedništva u zajednicama i Provinciji i promocija zvanja i dalje ostaju najvažnije zadaće za budućnost Provincije.

Nakon razmatranja molbe jednoga subrata za financijsku potporu njegovim roditeljima koji su je potrebiti, odgovoreno je pozitivno.

Zapisničar: br. Jure Zečević, Tajnik Provincije

SVJETSKI MISIJSKI DAN 2009. NA RAZINI PROVINCIJE

14

IZVJEŠTAJ O OBILJEŽAVANJU SVJETSKOG MISIJSKOG DANA NA RAZINI PROVINCIJE 18. LISTOPADA 2009.

(Izvještaj podnesen na Saboru Provincije) Kao i svake godine, tako sam i ove, u svojstvu provincijalnog promicatelja Misija OCD, svim našim muškim samostanima u provinciji, kao i ženskim klauzurnim samostanima u Hrvatskoj, BIH i Sloveniji, početkom mjeseca rujna uputio pozivno pismo, na duhovnu i promidžbenu pripravu slavlja Svjetskog misijskog Dana 18. listopada 2009. Pismo je stiglo do svih upućenih adresa, no kako je u pojedinim samostanima organiziran i proslavljen Svjetski misijski Dan, mogu izvijestiti priori pojedinih naših samostana.

Što se tiče našeg samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu, mi smo se pripremali molitveno i promidžbeno na razini

samostana i Župe u kojem su sudjelovala naša mlada braća bogoslovi i postulanti, te školska djeca koje vodi naša katehistica Lujza Milodanović i gospođa Ljiljana. Početkom mjeseca listopada posebno su djeca molila Krunicu za Misije i pripremljeni su panoi u hodniku ulaska u naš samostan, na kojima su prikazani svi kontinenti gdje borave i djeluju u misijama karmelićani i karmelićanke. Svatko tko je prolazio kroz taj hodnik u crkvu imao je prigodu zadržati se i pogledati gdje sve karmelčićani i karmelićanke djeluju u misijama. U nedjelju, 18. listopada, u 10,30. sati slavili smo svečanu misu u našoj crkvi u kojoj su naši bogoslovi i postulanti sudjelovali kao čitači, poslužitelji i molitelji molitve vjernika za Misije. Pohvaljujem našu mladu braću koja su sve to pripremila i izvela na sabran i kreativni način, što je kod naših župljana vrlo lijepo prihvaćeno. Na toj misi skupljala se i milostinja za misije i to u većoj količini nego prošle godine. Osim milostinje, naši su vjernici uzimali i postavljene čekove pri ulazu i izlazu iz crkve i sami darivali za potrebe misija, tako da nam je i nedostajalo tih čekova. Na toj misi sakupljeni su prilozi je za naše Misije OCD. I školska djeca naše župe darovala su za misije. Dio prikupljenog novca župnik je poslao u misijsku centralu nadbiskupije kao doprinos naše Župe za opće misije. Usprkos teškom ekonomskom stanju sve zajednice naše provincije i velik dio sestarskih zajednica također su velikodušno darovale na ovu nakanu. Provincijalni ekonom, o. Dario mi je


15

priopćio da je i sama provincija poslala novac za 150 misnih intencija našoj malabarskoj provinciji u Indiji. Sve u svemu, mogu s radošću ustvrditi da je misijski duh u našoj provinciji uznapredovao, kao i materijalni doprinos našim misijama. Pozivam sve priore naših samostana da i nadalje senzibiliziraju našu braću u samostanu i vjernike u svojim crkvama na molitvu, žrtvu i materijalnu pomoć kako to naše konstitucije nalažu. Nadam se da će naši priori kuća po svojim

samostanskim promicateljima misija OCD barem mjesec dana prije, još žarče pripremati vjernike za Svjetski dan misija koji pada u mjesecu listopadu. Hvala svoj našoj braći i sestrama na suradnji i promicanju misijskog duha našega Reda, prema želji naše sv. Majke Terezije Avilske i sv. Male Terezije zaštitnice Misija.

o. Mato Miloš, prov. promicatelj Misija OCD

POČETAK OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U

HRVATSKU U REMETAMA, 12. RUJNA 2009.

POZDRAV PROVINCIJALNOG VIKARA O. ANTONIJA MARIJA ČIRKA

Hvaljen Isus i Marija! 1. Poštovani, na početku programa

obilježavanja 50. obljetnice dolaska

karmelićana u Hrvatsku želim Vas sve srdačno pozdraviti. Lijepo je biti ovdje zajedno s Vama i prisjetiti se početaka prisutnosti karmelićana u dragoj nam domovini Hrvatskoj.

Pozdravljam Vas u ime o. Provincijala Vinka Mamića, koji nije u mogućnosti danas biti s nama zbog službenog boravka u Americi. On nam je ovim povodom poslao poruku, pa molim tajnika provincije o. Juru Zečevića da nam je pročita (...)

Hvala našem o. Provincijalu za upućenu poruku, osobito za njen sadržaj.

Pozdravljam sada u prvom redu sve članove Hrvatske Karmelske Provincije sv. Oca Josipa, članove provincijalnog savjeta, moju remetsku subraću i braću iz ostalih zajednica, prisutne oce priore naših zajednica u Somboru, Splitu, Krku i Buškom jezeru. Prior našeg karmelskog samostana sv. Josipa u Sofiji, u nemogućnosti osobnog sudjelovanja, pridružio nam se svojom čestitkom i molitvom.

OBILJEŽAVANJE 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

16

Pozdravljam poglavare i poglavarice bratskih i sestarskih redovničkih zajednica, predstavnike župnika susjednih župa našega dekanata, prijatelje našeg remetskog svetišta i naše Karmelske zajednice.

Osobito pozdravljam sve pripadnike naše karmelske obitelji s kojima smo vezani karmelskim vezama: naše drage sestre klauzurne karmelićanke koje zbog svoje klauzure ne mogu biti fizički ovdje s nama, ali su s nama povezane u duhu i molitvi, zatim naše drage sestre karmelićanke BSI koje sudjeluju u našem programu, potom predstavnike Karmelskog Svjetovnog Reda i predstavnike našeg karmelskog Sustavnog Studija duhovnosti ovdje u Remetama.

Kao što ćemo čuti prva naša zajednica u Hrvatskoj jest upravo ova u Remetama. Stoga pozdravljam i predstavnike s ove konkretne lokalne, remetske razine: predstavnike župnog pastoralnog vijeća remetske župe i pastoralne suradnike, predstavnike škole u Remetama - ravnateljicu škole i vjeroučiteljicu, te predstavnike dvaju remetskih kulturno umjetničkih društava.

2. Naš prošlogodišnji Sabor provincije i Provincijalni savjet odlučili su, vodeći se načelima skromnosti i jednostavnosti, kroz razdoblje od 12. rujna 2009. do 19. ožujka 2010. obilježiti 50. obljetnicu naše prisutnosti u Hrvatskoj. Prvi datum, 12. rujna, vezan je uz naš dolazak u Remete, a drugi datum, 19. ožujka, vezan je uz osnutak našeg prvog samostana u Hrvatskoj, ovdje u Remetama. Vrijeme između ta dva datuma bit će prožeto i drugim prigodnim sadržajima kao što su duhovne obnove, konferencije, predavanja, liturgijska slavlja i slično.

3. Naša HKP-a danas ima šest kanonskih uspostavljenih samostana u 4. zemlje: Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Bugarskoj. Broji ukupno 48 članova. Svaka zajednica djeluje polazeći od karmelske karizme u skladu s konkretnim okolnostima i potrebama sredine u kojoj živi. Područja rada karmelićana sezala su i sežu od pastorala župe i svega onoga što on uključuje, preko pastorala duhovnosti, duhovnih vježbi i savjetovanja, duhovnih centara, kulturoloških aktivnosti i izdavaštva, do djelovanja na obrazovnim ustanovama izvan Provincije i u Provinciji, primjerice u okvirima Sustavnog Studija Duhovnosti i slično.

4. Želja nam je da ovo obilježavanje posluži ne samo kao podsjećanje na našu 50-godišnju prisutnost nego i kao poticaj na produbljenje vjernosti našoj karizmi i poslanju u ovoj hrvatskoj sredini i šire, kako bismo kao braća Blažene Djevice Marije od Gore Karmela s novom snagom ubuduće što dosljednije, molitvom i radom služili Bogu, Redu, Crkvi i našem narodu.

To je i naša molitva, zato neka dobri Bog blagoslovi našu Provinciju, a sve nas i sve one koji su s nama povezani izručujemo zagovoru Kraljice i Majke Karmela, Najvjernije Zagovornice Hrvatske. Neka nas Ona čuva da budemo prenosnici svete pobožnosti, prijenosnici vjere, nade i ljubavi.

Sada slijedi glazbena točka koju će izvesti naše sestre karmelićanke BSI, a potom će nam naš subrat o. Vjenceslav Mihetec izložiti predavanje o dolasku karmelićana u Hrvatsku i osnutku Karmelskog samostana Majke Božje Remetske.

Želim Vam svima dobrodošlicu, ugodno se osjećajte među nama sudjelujući u nastavku programa.


17

POZDRAVNA PORUKA PROVINCIJALA

Boston, 10. rujna 2009.

Poštovane dame i gospodo, dragi svećenici, drage redovnice i redovnici!

Srdačno vas pozdravljam na početku obilježavanja 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku. Premda sam fizički u Bostonu, gdje se nalazim na neodložnom službenom putu, duhom sam i srcem u Remetama, sa svojom subraćom i sa svima vama, sudionicima ovog za našu Provinciju i za lokalnu Crkvu, značajnog događaja. Ovo je trenutak kada se s radošću prisjećamo naših prvih koraka na tlu drage nam domovine. Karmelićani su u Hrvatsku zapravo došli još u jesen 1958., u Hrvatski Leskovac, gdje su nas na godinu dana primile sestre karmelićanke BSI. Na tome im i ovom prilikom od srca zahvaljujem. Danas se s ponosom prisjećamo onih dana kada je nekoliko naših redovnika skromno živjelo udomljeno u prostorima te zajednice. S

njima je bila grupa sjemeništarca koja je svakodnevno putovala vlakom u školu na Šalatu. Bilo je to naporno, ali radosno razdoblje u kome se rađala vjera i učvršćivala nada u izrastanje Karmela u Hrvatskoj.

Prvi znak ispunjenja ovog sna darovan nam je uoči Imena Marijina, 11. rujna 1959., kada smo, na prethodni poziv blaženog kardinala Alojzija Stepinca došli u Remete. Ugovor o ustanovljenju nove remetske zajednice potpisali su kardinal Šeper i tadašnji general Reda, kasnije kardinal, Ballestrero. Tih se događaja danas na poseban način sjećamo i za njih Bogu zahvaljujemo.

U današnjem predavanju i govorima bit će puno toga rečeno o povijesti našeg dolaska i djelovanja u Hrvatskoj. Stoga bih samo nakratko spomenuo nekoliko informacija i imena značajnih na razini međunarodnih zbivanja u Redu i Crkvi. Kontakti Hrvata s Bosonogim Karmelićanima puno su stariji od vremena našeg dolaska u Hrvatsku. Oni sežu dublje i od vremena sluge Božjeg o. Gerarda i našeg samostana u Somboru, koji je osnovan 1904. Pouzdano znamo da je još u vremenu prije obnove Reda, u 15. stoljeću, bilo karmelićana Hrvata u više gradova u Dalmaciji. Bilo je i nekoliko biskupa karmelićana u Hrvata, od kojih spominjem samo Natalea Benčića, biskupa Nina od 1436. do 1462.

Austrijski arhivi svjedoče o Hrvatima koji su polagali svoje redovničke zavjete u Karmelu u 17. i 18. stoljeću, a dolazili su uglavnom iz sjevernih dijelova današnje


18

Hrvatske. Gradišćanski Hrvat, o. Paulin (Filip) Vezdin, koji je uz hrvatski govorio još desetak antičkih i europskih jezika, bio je misionar u Indiji. Krajem 18. stoljeća napisao je prvu sanskrtsku gramatiku. Jedan je od začetnika komparativne filologije i autor 59 poznatih naslova iz raznih područja znanosti onoga vremena. Njegovog se djela danas spominjemo jer je znanstveni i istraživački duh jedna od bitnih karakteristika hrvatskih karmelićana sve do danas.

Glede novije povijesti vrijedno je spomenuti da je naš pokojni o. Ladislav Marković bio dugogodišnji profesor na Teresianumu u Rimu, gdje je predavao moralku, te bio vicerektor i ekonom zajednice. Na istom papinskom institutu o. Ante Stantić je predavao crkvenu povijest i imao specijalna predavanja za doktorande. Uz to, bio je najprije asistent vicerektora, a potom i vicerektor i rektor. Bio je također poglavar na Gori Karmelu i poglavar karmelićanske zajednice u Haifi. U Rimu je boravio i Somborac br. Marijan, krsnim imenom Berthold, koji je samo mjesec dana nakon dolaska na Teresianum, 1943., umro od upale pluća. Ondje je i pokopan. U Svetoj zemlji, na brdu Karmelu, o. Ivan Keravin bio je poglavar zajednice. Tamo je proveo punih 16 godina. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ostao je sam u samostanu i tako u teškim uvjetima očuvao to predivno zdanje, koje je ujedno i kolijevka Reda.

Nakon dolaska karmelićana u Hrvatsku, brat Stipo Doboš proveo je više godina u Generalnoj kući te bio na službi toj zajednici u srcu Reda. Br. Lovro Njaradi je dugo vremena živo i djelovao u Bagdadu. O. Jakov Mamić bio je profesor duhovnosti na Teresianumu. Na istom

institutu o. Vinko Mamić je predavao mariologiju. O. Dario Tokić bio je odgojitelj na Međunarodnom zavodu sv. Ivana od Kriza, također u Rimu. O. Jure Zečević držao je predavanja s područja ekumenizma na brojnim međunarodnim akademskim ustanovama.

Ove godine iz Generalne kuće se vratio o. Zdenko Križić nakon šestogodišnje službe u funkciji vicegenerala našega Reda.

Uz ove, bilo je puno drugih inicijativa unutar Provincije koje su bile od međunarodnog značaja, od kojih bih spomenuo samo Internacionalni seminar o karmelskoj mistici organiziran u Duhovnom centru sv. Ilije na Buškom jezeru 2007. godine. Na njemu je sudjelovalo preko trideset znanstvenika s četiri kontinenta. Zbornik sa ovog susreta još uvijek traže profesori iz cijeloga svijeta.

Na kraju, ne želeći navoditi imena, samo bih spomenuo da je i ovih dana General Reda, o. Saverio Cannistra, tražio dvojicu naših redovnika za novog rektora Teresianuma. Ova činjenica govori sama za sebe, kako o percepciji najodgovornijih ljudi unutar Reda glede naše Provincije i njezinih članova, tako i o međunarodnom ugledu koji uživamo u Redu i Crkvi.

Dragi sudionici današnjeg jubileja, povijest jedne ustanove čine ljudi koji joj pripadaju. Naveo sam tek nekoliko imena, ograničavajući se na one koji su kroz duže vrijeme na istaknutijim službama neposredno pridonijeli međunarodnoj afirmaciji naše Provincije na razini Reda. No tu su i mnoga druga naša braća, koja nisam poimence spomenuo, a koji su davali svoje doprinose i na


19

međunarodnom i na drugim područjima. Jedni bez drugih ne bismo mogli ništa učiniti. Ta nas svijest potiče na uzajamnu zahvalnost.

Kao provincijal Hrvatske karmelske provincije zahvalan sam ponajprije Bogu i Blaženoj Djevici Mariji za sve naše prethodnike kojima dugujemo to što možemo slaviti današnju obljetnicu.

Zahvaljujem svoj svojoj subraći na predanom radu i ljubavi koju ugrađuju u rast i napredak Provincije i Crkve u cjelini. Zahvaljujem i svima vama koji ste danas došli podijeliti radost s nama. Neka vas blagoslovi Bog, a Blažena Djevica Marija, Majka i kraljica Karmela, neka vas vazda prati svojim zagovorom.

Vaš o. Vinko Mamić, provincijal

PEDESETA OBLJETNICA DOLASKA REDOVNIKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Prigodno predavanje o. Vjenceslava Miheteca

Jubilejska godina (Lev 25, 8 …)

" … A onda zaori na trubu! … Tu pedesetu godinu proglasite svetom. Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude

jubilej, oprosna godina. … Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu. … Vršite moje zakone i moje naredbe: vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. … Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, davat ću vam kiše u pravo vrijeme, te će moja zemlja rađati rodom, a stabla po polju donositi plodove."

Karmel - moguće najjednostavniji prijevod tog našeg "korijena" jest RASADNIK. Zovu ga brdom sv. Ilije (džebel mar 'eljas). Radi se o gorskom bilu od grada Haife do Megida. (1) Prva knjiga o kraljevima izvješćuje nas da je na vrhu toga brda došlo do obračuna između proroka Ilije i Baalovih proroka. (2) Na Karmelu je boravio neko vrijeme i prorok Elizej. (3) Tekstovi St. Zavjeta Karmel veličaju zbog njegove ljepote (4) on je mjesto molitve i žrtve. (5) Kad bi Karmel venuo, bio bi to znak uništenja. (6)

Karmelske spilje služile su razbojnicima za skrivanje (7), ali i ljudima željnim mira


20

i Božje blizine za ostvarenje njihovog poziva da budu Božji. (8)

Novi Zavjet ne spominje Karmel. Ne znam otkud korijen legendi da su Josip i Marija maloga Isusa vodili u šetnju – izlet, na Karmel, u posjetu pustinjacima. Moguće negdje u apokrifima.

Križarski vojnici iz Europe otkrili su Karmel i njegove pustinjake, pridruživali im se i ostajali doživotno. Sv. Iliju su zvali svojim ocem, tj. uzorom koji su slijedili u molitvi i pokori. Kad je Crkva odredila da pustinjaci zažive u zajednicama (cum – venire), najpodesnija je bila dolina potoku AIN ES SIAH (9), koji je dobar dio godine bio suh, a vodu je davao u izobilju veliki izvor nazvan Ilijinim vrelom. Dobili su i Pravilo života od Jeruzalemskog patrijarha Alberta, vjerojatno također bivšeg člana Zajednice, koji je boravio u obližnjem Akkunu.(10)

Jeruzalemsko kraljevstvo, (koje je prestalo postojati 1291, padom spomenutog grada Akkona), omogućavalo je Karmelićanima život i rast, tako da su samostane imali i na Galilejskom jezeru. Prodori i jačanje muslimanskih oduševljenika prisililo je i karmelićane da krenu na put Europe i to preko Cipra. Najviše ih je završilo u Engleskoj gdje su im se pridružili muževi željni karmelskoga puta k Bogu. Tu se događa Šimun Sotck (ne zna se godina rođenja ni smrti) i Škapular (1251), zatim Avignonska potvrda Reda. (11) Karmelićani izvan Palestinskog Karmela, imaju zadatak graditi Karmel u sebi i svojim zajednicama. Težak zadatak. Uspjesi i nesnalaženja. Česte obnove života.

Protestantizam izaziva Protu-reformaciju. Ostatak Katoličke Crkve se

obnavlja. Izazov i za Karmelićane. Počinje sv. Terezija iz Avile. (12) Uz nju je Ivan od Križa. (13) Kroz iglene uši se probija obnovljeni Karmel. Polako i sigurno obuzima Europu i svijet. Terezijanski Karmel preko Poljske, Austrije i Madžarske dolazi i u naše strane. Najprije u Bačku. Madžarska provincija gradi Zajednicu u Somboru 1904. (14) Ona tijekom 45 godina proživljava dva svjetska rata. Malo Austrougarska, malo Jugoslavija, Madžarska pa opet Jugoslavija. Zajednica "živi" Pravilo Karmela. Uz braću madžare i nijemce stasaju i Hrvati (Šokci i Bunjevci). Novicijate obavljaju u Austriji, Madžarskoj i Poljskoj. Neki odlaze na dalju pripremu za Karmel i svećeništvo u Italiju i Svetu zemlju.

Dosta mala zajednica ostaje živjeti u Somboru pod izravnom upravom Vrhovne uprave u Rimu. Poglavar i ravnatelj duhovnog hoda zajednice je o. Gerard od sv. Stjepana kralja Stantić, rodom Bunjevac, Hrvat, sa Đurđina, čitav niz godina. Za njegovog poglavarstva javlja se misao izlaska u Hrvatsku. Zahvaljujući karmelskoj trećoredici, njegovoj rođakinji (15), kupljeno je zemljište na zagrebačkoj Trešnjevki, a on je osobno o svemu razgovarao i dogovarao s mladim zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem. (16) Dogodio se II. svjetski rat. Sve je obustavljeno. Sombor dospijeva pod Madžarsku državu i provinciju. O izlasku u Hrvatsku više se ne zbori.

Po završetku rata Sombor je ponovno u okrilju Jugoslavije. Zajednica isključena iz madžarske provincije, ponovno je pod Vrhovnom upravom. Braća Hrvati iz Italije i Svete zemlje ne mogu u Sombor. Somborski samostan je većim dijelom


21

zauzet i pretvoren u dom za srednjoškolce. No zajednica se snalazi. Uzase ima brojni Svjetovni red, u dobrim je odnosima sa svjetovnim klerom. Svečano slavi 1951. Sedmu stoljetnicu Škapulara.

Remete danas

Značajne promjene počinju se događati 1955. Povratkom o. Ivana od Karmelske Gospe, Keravina. O. Ivan piše iz Sombora 31. kolovoza 1956. remetskom župniku mons. L. Rusanu. Između ostaloga stoji: "Prečasni gospodine … nalazimo se u neprilici radi nauka naših dvaju klerika. Slobodni smo vas zamoliti da li biste nam mogli izići u susret ovu školsku godinu 1956/57. Radi se naime o četiri redovnika: jedan otac, dva klerika, i jedan brat. Svu ostalu opskrbu preuzimamo na sebe, dok bi vam svećenik mogao biti i na uslugu,

ukoliko bi vam to bilo potrebno i po volji." Odgovor na ovo pismo nisam našao. (17)

S dvojicom zavjetovane braće klerika (Alojzijem i Jerkom) odlazi u Đakovo gdje oni pohađaju bogoslovlje. Obojica zamalo napuštaju Karmel. Veliko iskušenje. Žalost. U tom razdoblju iz Rima se vraća o. Ladislav od Majke Božje, Marković. Stavljaju se u vezu sa sestrama Karmelićankama u Brezovici. One su pak u tajnoj vezi sa zatočenim Ordinarijem u Krašiću. Javljaju mu što žele Karmelićani, kojima je obećao prijem u svoju biskupiju da budu duhovna pomoć sestrama. Misao pada na Remete.

"Za Remete se jako zanimaju Karmelićani iz Sombora. Htjeli bi ovamo u Hrvatsku. Najprije došao ovamo u izvide jedan, koji se vratio iz gore Karmela, a sredinom listopada dvojica. Ja sam im rekao, ako će dobiti Remete koji redovnici, onda će to biti Franjevci iz Kaptola 9. Tako smo završili." Ovo je prvi spomen Karmelićana u župnoj remetskoj spomenici župnika L. Rusana 9. Studenoga 1955. (18)

Za Remete ima još zanimajućih se. Čita se dalje: "11. ožujka 1956. Došao vizitator Lazarista s molbom, da primim pet dječaka i jednog svećenika, koji bi studirali u Zagrebu. Kako je to bilo između rane i poldanje mise, nisam imao vremena misliti, pa sam mu obećao. Naknadno sam mu javio što bi sve ovdje trebalo prije pregraditi i da ja imam sa UDBOM 2 puta godišnje posla. Držim da su odustali, jer se ne javljaju."(19)

Na kraju 1956. Godine župnik je ubilježio u spomenici: "Ja sam već davno govorio odlučujućima da se poslije mene


22

dadu Remete našim Franjevcima, što bi oni i uzeli radi svoje škole i podmlatka. Oni su u tom smislu predali molbu. Za Remete su se oduševili Karmelićani iz Sombora. Mislim, da su došli na to preko Karmelićanki iz Brezovice. (20)

Govor o Karmelićanima došao je i do Franjevaca. Župnik 29. ožujka 1957. bilježi: "P. Provincijal Damjan govorio je s preuzvišenim Koadjutorom o Remetama. Preuzvišeni je počeo. Izgleda da je nešto obećano Karmelićanima. Ja sam obavio devetnicu." (21)

Počeli su se javljati i glasovi iz biskupije. Jedan župnik između ostaloga piše: "Netko je bio donio ovamo vijest da se spremate u mirovinu i da predlažete redovnike s K. za R. Ne bi bilo zgodno. Neka se najprije okušaju na Kordunu i Lici. To bi više odgovaralo duhu asiškoga siromaka. Bratski vas pozdravljam i duboko poštujem."(22) Čujmo još jedan glas: "Čujem za

promjene u Remetama i Šestinama. Ne znam je li tako? Da dolaze religiosi u jednu i drugu župe. Velik sam prijatelj redovnika i njihovog duhovnog staleža, ali sam ipak začuđen, da u cijeloj nadbiskupiji nije bilo dostojnog i časnog svećenika, koji bi sa srcem i dušom u iskrenom nastojanju i savjesnom radu mogao nastaviti duhovno pastirstvo u ovim župama. Ne znam tko je tako htio. Pa me vi unaprijed ispričajte, ako bi bilo u čemu vas tangirao. Mislim, naime, ako nema takovih svećenika, koji bi preuzeli takove župe, onda je nečija dužnost da ih bude – i mnogo da ih bude.

Možda nije daleko, da će se naći svećenika naše dijeceze samo u Noršić selu, Sveticama, Čuntiću, Petrovskom i

slično. To je moja impresija bez ikakve tendencije, mjerodavnosti i važenja. Tek toliko da vam iznesem svoj dojam o tome…"(23)

Nakon svega ovoga župnik 1957-mu godinu u spomenicu završava slijedećim riječima: "ako župu iza mene dobiju Franjevci s Kaptola, onda će oni moći mnogo popraviti. Iz Remeta autobus, i iz Dolja tramvaj puno prazne župnu crkvu. Ne smije se zaboraviti da su Remete periferija grada Zagreba."(24)

Župnik je zabrinut za duhovno dobro vjernika. Malo ga tko sluša. U svoj zabrinutosti početkom kolovoza 1959. piše: "… ali što ću. Možda će ih moji nasljednici lakše dobiti. Velim nasljednici, jer su Remete još prije 3, ako ne i 4 godine obećane Karmelićanima iz Sombora kao pravom Marijinom Redu. Ako to bude za moga života, onda sam nakanio do smrti župnikovati."(25)

Poglavar samostana u Somboru o. Vilko od sv. Alberta, Dorotić, 8. kolovoza iste godine između ostaloga piše; "Drago mi je, da vas je Bog i Majka Božja – iza mnogih vaših molitava – nadahnuli, da pozovete nas Karmelićane i Vaše svetište i Vaš samostan. Neka Vas nebeska Majka već ovdje, a naročito u vječnosti obilno nagradi… Već od sada predajem naš mladi Karmel u ruke Majke Božje Remetske i pun sam nade, da će uz Vas, Presvijetli, taj naš mladi Karmel ući u još dublje štovanje Nebeske Majke."(26) To je odgovor na pismo koje župnik Rusan uputio Karmelićanima u Sombor. To pismo, na žalost, nije očuvano. Iz usmene predaje znam da je pisalo "predajem vam sve i sebe. Želim ostati župnik do smrti." O. Ladislav je bio u Remetama i o svemu


23

obavijestio preuzvišenog Koadjutora, kojega je također posjetio. Naime, i zatočeni Ordinarij Alojzije i koadjutor Šeper nisu željeli župnika Rusana, kojemu je tada bilo sedamdeset i osam godina, uznemiravati. Mislili su izvršenje odluke ostvariti nakon njegove smrti. No kad je župnik čuo da je to volja njegova Ordinarija, kojemu je bio savjetnik, rekao je i napisao u narečenom pismu: "… ako je to volja moga Ordinarija onda je i moja.

"To je prenio i Franjevcima. Svojoj sinovici č. sr. Josipi, od Dj. Isusa, Rusan karmelićanki Božanskoga Srca je rekao, što mi je ona više puta ponovila: "učinio sam to zato da mi Majka Božja ne bi prigovorila da sam zapriječio dolazak karmelićana u Remete i odgoj njihova podmlatka."

O. Vilko najavljuje 14. kolovoza 1959. Dolazak svoj i o. Ladislava u Remete radi dogovora. "… Ja se čvrsto ufam, da će nas dragi Bog i Nebeska Majka voditi u rješenju pitanja na sve veću čast Njegovu i presvete Majke. Naravno, bez poteškoća ne može ništa biti; a ako se netko ljuti na Red Gospe Karmelske mislim da srdžba neće biti opravdana, jer niti Vi, a niti naš Red ne činimo nikome nikakve nepravde niti materijalne štete. Naprotiv, mislim, da će iz razvitka Karmelskoga Reda biti koristi…" (27)

Župna spomenica bilježi: "18. kolovoza sam pisao Karmelićanima, da mogu doći. Pisao sam im zbog toga što im je Remete obećao Uzoriti i Preuzvišeni Koadjutor, poslije moje smrti. Da ne trebaju čekati i da mogu početi s podmlatkom ne mogu uzeti na savjest, da to bude istom poslije moje smrti. (28)

U Remete dolazi o. Ivan koji je već u Leskovcu sa skupinom sjemeništaraca, radi dogovora o seobi. On je o tome obavijestio o. Poglavara u Somboru, o. Vilka, koji 31. kolovoza piše Župniku u Remete: "… vrlo sam vam zahvalan na vašoj ljubeznosti i gostroprimstvu. Čvrsto sam uvjeren, da se nećete razočarati u članovima našega Reda i da će cijeli poduhvat biti na veću slavu Božju i Njegove Presvete Majke. Kako ste saopćili o. Ivanu, iz Sombora ćemo krenuti tako, da 10-tog rujna stignemo k vama sa stvarima. Doći ćemo sa malim kamionom i sve stvari ćemo prenijeti iz Leskovca…" (29)

Presvijetli župnik je bio zabrinut za

zabrinutost onih koji dolaze, pa je pisao Poglavaru u Sombor kako bi ipak trebalo kuću prije dolaska pripremiti i izvršiti kakve pregradnje. On je iznio, vjerojatno i koliko bi to koštalo. Bila je to svota o. Vilku neprihvatljiva, pa mu on pismeno odgovara, da on sada tih novaca nema i da


24

idemo u ono što imamo i kako možemo, a u hodu će se sve rješavati.

Dodaje da će on s majstorima razgovarati . (30) Znam da su sve radove izvodili majstori iz Sombora, jer su bili puno jeftiniji. (Bio je to o. Vilko.) Nakon svega toga u Spomenici nalazim ubilježeno: "10. Rujna doselili su Karmelićani stvari za dječake. 11. rujna došao je p. Ivan Keravin prefekt dječaka, kuhar br. Mirko i 9 dječaka. Moj prasinovac i prasinovka odselili. 12. rujna odselila moja nevjesta Bara, koja mi je vodila kućanstvo kroz 11 godina. Svi su teško odlazili." (31)

Ovo su imena sjemeništaraca ovdje:

V. razred:

1. Bencek Ivan, sin Ivana i Katarine Bencek; rođ. 21. XII. 1943. u selu Pleše, župa Gornja Jelenska.

2. Bukvašević Adam , sin Mate i Kate r. Kovačević; rođ. 23. I. 1944. u Đakovačkoj Satnici, župa Đakovo.

3. Filipović Đuro, sin Ilije i Ane r. Kosić; rođ. 1. X. 1941. u Boku, župa Oštra Luka – Bok (Vrhbosna).

4. Jung Stjepan, sin Nikole i Julijane r. Horkić; rođ. 21. X. 1943. u Bačkom Monoštoru.

5. Mamić Slavko, sin Marka i Milice r. Ćurić; rođ. 10. VI. 1944. u selu Zidine, župa Grabovica (Mostar).

6. Pitinac Antun, sin Roke i Janje r. Petrović; rođ. 2. VII. 1944. u Đakovačkoj Satnici, župa Đakvo.

7. Čuvardić Đuro, sin Šime i Janje r. Zetović; rođ. 26. III. 1944. u Somboru. /VI. razred/.

8. Ilić Antun, sin Augustina i Marije r. Bešlić; rođ. 26. III. 1944. u Viškovcima (ž. Đakovo).

9. Šokić Ivan, sin Stjepana i Milke r. Đurić; rođ. 24. IX. 1942. u Orubici.

Ispovjednik im je župnik Leopold Rusan, koji želi i moli, da svi dječaci dođu do zavjeta i oltara. (32)

Odmah po dolasku Poglavara, o. Vilka, složen je kratki ugovor po kojem Karmelićani odmah preuzimaju na uživanje župnu nadarbinu i sve troškove oko nje. Potpisnici su župnik Rusan i poglavar o. Vilko. (33)

Već 20. rujna preuzvišeni Koadjutor Šeper piše i čestita: "Čujem da su se oo. Karmelićani već oselili. Gratias Deo et Tibi! Morat ću jednom doći da vidim." Ujedno preuzvišeni moli da karmelićani preuzmu ulogu ispovjednika novakinja sestara Kćeri Božje ljubavi i Brezovici. (34)

Koncem studenoga mjeseca u Zajednicu dolazi iz Sombora br. Pavao od Praškog malog Isusa, Horvat, kojemu je povjereno gospodarstvo. Tako je zajednica nastavila svoj život pod upravom poglavara iz Sombora, o. Vilka od sv. Alberta, Dorotića.

Da je dolazak karmelićana u Remete bio značajan događaj i z a Vrhovnu upravu Reda svjedoči dolazak Vrhovnog poglavara mnp. o. Anastazija od presvete Krunice, Ballestrera. Spomenica bilježi: "15. ožujka došao je iz Rima general karmelićana. Čovjek je vrlo ugodan i dorastao svojoj službi." (35)

Vrhovni poglavar je došao urediti odnose između Uprave Reda i zagrebačke


25

nadbiskupije. Sastavljena je isprava o osnutku na temelju molbe Vrhovnog poglavara pod naslovom: "Erectio canonica domus religiosae Fratrum Discalceatorum Ordinis B.M. Virginis de Monte Carmelo…. In Archidioecesi Zagrabiensi apud Sanctuarium B.M.V. sub titulo "Mariae Remetensis" in pago Remete existens." Molbu je preuzvišenom nadbiskupu koadjutoru uručio o. General na Josipovo 1960. Molba je prihvaćena i istog dana je izdana isprava o utemeljenju samostana. (36)

Kako su karmelićani primljeni u Zagrebu i od župljana, nema značajnijih bilješki. Župnik je u spomenici zabilježio 22. svibnja uz srebrni jubilej brata Pavla (25-a obljetnica zavjeta): "Brat Pavle imao srebrni jubilej. Narod je primio lijepo." (37)

Župom je nastavio upravljati župnik presvijetli gospodin, kanonik, dekan remetskoga dekanata i kućni prelat Njegove Svetosti Leopold Rusan. Vjerojatno se je bilo povuklo pitanje župnika nakon njegove smrti, jer nadbiskup Šeper 21. lipnja 1960. Karmelićanima šalje slijedeći dopis.

"U vezi s vašim dopisom od 20. o. mj. izjavljujem da – sporazumno i uz pristanak sada pokojnoga našega kardinala Dr-a Alojzija Stepinca – imam namjeru da župu Majke Božje u Remetama, kad jednom bude vakantna povjerim i inkorporiram redu Bosonogih karmelićana, dakako uz uvjet da Sv. Stolica dade za to svoj pristanak." (38)

Kako ne bi bilo poteškoća i kako bi se sve odvijalo u redu napravljen je ugovor između župnika Rusana i o. Vilka u ime Zajednice. Ugovor je potpisan 31. srpnja

1960. Spomenuti ugovor je potpisan na Duhovnom stolu i odobren. Duhovni stol šalje potvrđene primjerke ugovora uz pripomenu: " … da župni dvor (ostatak pavlinskog samostana, moja napomena) u Remetama u duhu i smislu pismene izjave prezuzv. gosp. Nadbiskupa Ordinarija nije postao samostan, već ostaje i dalje sa naslovom rkt. župni dvor u Remetama sa svim župnim zemljištem i gospodarskim zgradama vlasništvo rkt. župe Remete. Ovo ste dužni priopćiti redovničkoj zajednici Karmelićana pozivom na ovaj dopis. Sve ove promjene upišite u spomenicu. Potpisnik je Generalni vikar u z. Dr. Hren. Župnik je bez komentara dopis prepisao u Spomenicu. (39)

U studenom mjesecu pristupilo se preuređenju tavanskih prostorija za potrebe sjemeništa i klerikata.

Iz Sombora je upućen zahtjev mnp. o. Generalu da vrati o. Antu Stantića jer nema tko preuzeti ulogu odgajatelja u klerikatu. Dopis je poslan 27. lipnja 1961. iz njega vidimo stanje u Zajednicama: u Somboru su 4 svećenika, 5 novaka, 3 brata laika. U Remetama su: 1 svećenik, 5 klerika, 3 brata laika i 8 sjemeništaraca. Župnik u spomenici na kraju 1961. piše: "Bog i Majka Božja neka ih vode konačnom cilju." (40)

Prve tri godine mlada zajednica je preživjela veoma teško. O Ivan je najviše sam i sa sjemeništarcima i klericima. O. Marijan u tom vidu nije od velike pomoći. U materijalnom pogledu stoji jako loše. Somborska zajednica nije u stanju izdržavati obje kuće. Pomišlja se na obustavu primanja kandidata, dok zavjetovani klerici ne budu zaređeni i osposobljeni za rad. Do toga ipak nije


26

došlo. Željno očekivani o. Ante umjesto u Remete imenovan je u Rimu rektorom Međunarodnog zavoda Reda. Tako ostaje do 1963. (41)

Te godine konačno dolazi o. Ante. (42) U kolovozu umire župnik Rusan. (43) Karmelićani preuzimaju župu, kako je obećao Nadbiskup Šeper. Sada započima novo razdoblje za Karmel u Remetama.

Razdoblje od 1963. do 1975. Obilježeno je polaganim rastom Zajednice u svakom pogledu. Klerici odlaze na studij u Italiju nakon odsluženog vojnog roka u JNA, jer prije se nije mogao dobiti "crveni Pasoš". Javljaju se i prvi ređenici. O. Anzelmo je zaređen 1965, (44) a o. Đuro 1967. (45) O. Anzelmo odlazi u Sombor jer je bio jedini svećenik madžarske narodnosti, a o. Đuro ostaje u Remetama. Slijedeće godine u Rimu biva ređen za svećenika o. Drago, (46) tj. 1968, a onda 1971. u Remetama o. Jakov. (47) Veći broj svećenika omogućio je i snažniju prisutnost karmelićana u Hrvatskoj. Braća ne djeluju samo u Zagrebu ili pak u Somboru, već su traženi i po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Odgojni rad je podignut na višu razinu a i kvalitativno je produbljen. Mlada zajednica nije bila pošteđena neminovnih ekstremizama mladosti. Trudeći se živjeti karmelsku karizmu išla je više naprijed nego nikud ili nazad.

Župnik vidi kakve su stambene prilike. Poduzima korake za povrat župnoga doma uz samostan. Dom je oduzet bez obrazloženja 1945. Postupak je bio veoma mučan. No, zahvaljujući gradonačelniku Holjevcu i sposobnostima odvjetnika Kuntarića 1963., dom je vraćen. Karmelićani ga odmah preuređuju za svoje potrebe. Darom jedne somborske

darovateljice (48) sve je privedeno k upotrebi za život sjemeništa i potreba Zajednice. Dobivena je i vjeronaučna dvorana. Možemo reći otvorilo se novo razdoblje života zajednice. Temeljnu boju tom razdoblju dali su oo. Ladislav, Ivan i Ante st. Oni su u tom razdoblju vodili Zajednicu koja je u upravnom pogledu "Povjereništvo vrhovne uprave". Samostan je dobio potvrđeni dnevni red i uspostavljena je klauzura. (49) Župni pastoral, iako naša subraća nisu bila pripravljena na takav oblik rada, jer svi su odgajani i odrasli u strogo karmelskim ozračjima, ipak dobro su se snašli i biskupijski vizitatori hvale njihov rad. Razvija se i karmelski pastoral. Braća su traženi voditelji duhovnih vježbi po samostanima i duhovnih obnova po župama. Budnim okom se bdije nad molitvenim životom u zajednici. Braća u odgoju i dalje se šalju na učilišta Reda u svijetu. Stiču ne samo naslove, već i dobro znanje, koje po povratku ugrađuju u rad. Možemo reći da je kriza prebrođena.

Tijekom toga razdoblja bilo je više pokušaja osnutka još jedne kuće. Petnaest godina nakon osnutka Remeta odlazi se u okolicu Splita u župu Stobreč od koje nadbiskup Franić odvaja područje Kamen i daje ga Karmelićanima kao novu župu. Pomalo se stvaraju uvjeti za Semi ili Poluprovinciju.

Slijedeće razdoblje započima 1984. Godine izborom o. Jakova za povjerenika (comissara). Sretna je okolnost što je vrhovni poglavar Reda o. Filip koji je u svom prvom pohodu Remetama uočio mogućnosti, ali i dao sredstva. Tako je gospodarski prostor pretvoren u odgojni. Radom započima Institut za kršćansku duhovnost kojega je već 1986. otvorio i


27

blagoslovio biskup Kokša, veliki prijatelj naše subraće i Karmela. General Filip je uočio i potrebu dogradnje samostana, na čemu je živo poradio o. Jakov i 1991. Novogradnju je blagoslovio na svetkovinu Velike Gospe kard. Kuharić i sada već slijedeći general Camillo.

Zgrada i ustanova instituta poslužila je za širenje karmelskoga apostolata. Institut je privukao mnoge mlađe ljude željne znanja i duha. Zajednica Karmela je postala sve prisutnija i poznatija. Vrhovni poglavar podigao je zajednicu najprije na Semiprovinciju a 1990. na provinciju. Veoma zaslužan za promicanje je pokojni generalni vikar o Bruno Zomparelli. Za prvoga provincijala izabran je o. Zdenko. Svakako je uzdignut na stupanj provincije veliko priznanje, ali tim činom Vrhovna uprava Provinciju prepušta vlastitom hodu. Sada ono što je provincija dobivala od Vrhovne uprave treba stjecati sama, jer je samostalna. Sve se to događa u vrijeme Domovinskoga rata. Hrvatska država i naša Provincija su vršnjakinje i zajedno kroče kroz sva iskušenja, ali ne podliježu.

Provincija ima svetište Majke Božje Remetske, Zagovornice Hrvatske i Ljekarne nebeske, a po karmelićanima i Majke Kraljice Karmela. Razvija se pastoral svetišta. Kvalitetna ispovjedaonica i propovjedaonica vraćaju svetištu prijašnji ugled. Mnogi putnik se zaustavlja, podiže oči, uočava zvijezdu spasenja i okrijepljen nastavlja putovanje. Materijalnu obnovu svetišta karmelićani su sustavno započeli 1974. Traje do danas. I trajat će. Baština se odgovorno čuva.

Ono što Zajednica kuha u svagdanjoj molitvi, vjernicima, župljanima, hodočasnicima pruža u svetištu, ne samo

na velika proštenja, već i svagdanom. Svetište ne čine zidovi, već zajednica koja moli. Tako Remete postaju i Marijanskim svetištem provincije.

Remete ponovno prekoračuju svoje granice 1996. Osnutkom kuće u Krku. Krčki biskup Bozanić 30. Studenoga 1996. blagoslivlje novoosnovanu kuću i Zajednicu u Krku. Bit će to kuća Novicijata i odmora za braću.

Prijelaz u treće tisućljeće obilježili smo gradnjom karmelskog središta na Buškom jezeru u župi Grabovica Mostarsko-duvanjske biskupije. Na svetkovinu sv. n. o. Ilije, proroka 2006. posvetio je glavni oltar i blagoslovio crkvu sv. Ilije mostarki biskup dr. Ratko msgr. Perić, a samostan i pastoralno središte blagoslovio je istoga dana vrhovni poglavar Reda o. Luis.

Tako se je Karmel presadio i na tlo Bosne i Hercegovine. Na zahtjeve Vrhovne uprave provincija je preuzela osnutak kuće u glavnom gradu Bugarske, Sofiji 2003. godine. I to su započela dva svećenika iz remetske zajednice.

U pedesetogodišnjem hodu Karmel u Remetama,matična zajednica u Somboru nastavila je svoj život i rad. Proslavila je stoljetnicu djelovanja 2004. Godine. Iznjedrila je slugu Božjega o. Gerarda od sv. Stjepana kralja, jedinog kandidata za oltar Subotičke biskupije. Provinciji je dala 3 svećenika i 3 brata laika.

Zajednica u Splitu presađena iz Remeta 1975. po o. Jakovu i o. Ivanu te br. Andriji. U 34 godine dala je Provinciji jednoga svećenika, 1. klerika i 1 postulanta. Polako gradi novo karmelsko središte na brdu Vidovcu i od početka vodi župu sv. Mihovila.


28

Od samoga početka zajednica je cjelovito pastoralno skrbila i za područje "Barutane" - Sirobuje koje je 1989. izdvojeno iz župe Kamen u samostalnu župu Sirobuja i povjereno dijecezanskom kleru. Bogoslužja i vjeronauci uglavnom su se održavali u samostanu sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova.

Kuća otaca karmelićana u Splitu od 1975. do 2008.

Zajednica u Splitu je pokazala veliku skrb za izbjeglice i prognanike kojih je tijekom rata bio veliki broj na teritoriji župe.

Zajednica u Krku, presađena iz Remeta po o. Zdenku i o. Ervinu te br. Nikoli, danas je kuća novicijata i odmora za braću i goste, sa tri svećenika i jednim bratom.

Zajednica na Buškom jezeru započela je život 2006. godine s oo. Vinkom, Dominikom, Zvonkom i br. Vladimirom.

Zajednica u Sofiji započela je život 2003. s oo. Tadejom i Srećkom. Braća tamo oblikuju karmelsko središte. Prevode djela naših otaca na Bugarski jezik i vode duhovnu brigu za sestre bosonoge karmelićanke. Imaju 1 bogoslova.

Zajednica u Remetama, matična za sve nabrojene tijekom pedeset godina, danas ima 15 konventualnih svećenika dok je šesnaesti u Njemačkoj i 4 brata laika. U odgoju ima 4 bogoslova i dva postulanta, te najnovije jednoga kandidata i jednoga sjemeništarca. Dala je provincija i svećenika. (54)

Karmelićani su u Remete došli za vrijeme pape Ivana XXIII. Dalje su nas pratili pape Pavao VI. Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, te sada Benedikt XVI.

Remete je potvrdio i samostan ustanovio Vrhovni poglavar o. Anastasio Bauestrero do 1967, a za njim do 1973. o. Michelangelo od sv. Josipa, zatim do 1979. o. Finijan Monahan. Od 1985. do 1991. o. Filip Sainz de Baranda, a onda do 2003. o. Camillo Maccise, a do 2009. o. Luis Arostegui. A sada je na čelu Reda o. Severio Eanistra.

Dolazak karmelićana u Remete na župni dvor odobrio je zatočeni Ordinarij dr. Alojzije kard. Stepinac, a samostan je s generalom Anastazijom osnovao Ordinarij koadjutor dr. Franjo Šeper. Zatim je bio nadbiskup Franjo kard. Kuharić i danas nadbiskup kard. Bozanić.

Sa strane Vrhovne uprave samostanima u Somboru i Remetama upravljali su povjerenici vrhovne uprave (kasnije komisari) od početka Remeta do 1960. o. Vilko Dorotić; 1963 – 1969. o. Ladislav Marković; 1969 – 1972. o. Ivan Keravin. (50) Od 1975 – 1984. Komisar – provincijal bio je o. Ante Stantić. Od 1984 – 1987. komisar je bio o. Jakov a od 1987. Podignuti smo na stupanj Semiprovincije pa je od 1987 – 1990. Službu semiprovincije vršio o. Jakov.


29

1990. na Provincijalnom Kapitulu smo uzdignuti na stupanj Provincije. Prvim provincijalom je izabran o. Zdenko Križić. 1996 – 2002. provincijalom je o. Vjenceslav Mihetec. 2002. provincijalom je izabran ponovno o. Zdenko, koji je za godinu dana izabran na generalnom kapitulu za Generalnog vikara (tj. zamjenika vrhovnog poglavara). Ponovno je sazvan prov. kapitul na kojemu je za provincijala izabran o. Jakov, te mu izbor ponovljen i 2005. Na prov. kapitulu 2008. na tu je službu izabran sadašnji provincijal o. Vinko Mamić.

Remetskom kućom tijekom 50 godina upravljali su kao povjerenici a onda kao priori: 1959 – 1963. o. Ivan; od 1963 – 1969. o. Ante St.; od 1969 – 1972. o. Vilko Dorotić; od 1972 – 1975. o. Ivan Keravin; od 1975 – 1978. o. Đuro Filipović; od 1978 – 1984. o. Vjenceslav Mihetec; od 1984 – 1990. o. Zdenko Križić; od 1990 – 1993. o. Anđelko Jozić; od 1993 – 1996. o. Vjenceslav Mihetec; od 1996 – 1999. o. Zdenko Križić; od 1999 – 2002. o. Jakov Mamić; od 2002 – 2005. o. Franjo Podgorelec; od 2005 – 2008. o. Vjenceslav Mihetec; od 2008. o. Antonio Mario Čirko.

Remetskom župom od 1963. Do danas upravljali su slijedeći karmelićani: o. Ivan Keravin, o. Ante Stantić, o. Josip Orešković, o. Vjenceslav Mihetec, i o. Anto Knežević.

Provincija je uvijek radila na znanstvenom odgoju svoje braće. Braća su slana na učenje jezika po Europi. Neki su ostajali i na studiju teologije najviše u Rimu na Terezijanumu, a jedan u Beču. Sv. Terezija, majka naša, jako se je bojala neukih svećenika i kaže da us joj

poluučeni jako naškodili. Stoga se je u Redu uvijek držalo do školovanosti braće. Naša braća danas djeluju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, ali i na drugim visokim učilištima. Posebna im je briga naš Sustavni studij duhovnosti koji se događa u Remetama. Tu radi 5 doktora znanosti i 10 magistara znanosti. I za svetište M.B. Remetske njihova je prisutnost značajna. Trojica od magistara zamalo će doktorirati.

Evo, ono što je blaženi Alojzije poželio prije pedeset godina došlim karmelićanima da budu: Vjerni čuvari "Fidellssmi cusdodi" svetišta Najvjernije Majke, svetišta koje mu je bilo jako na srcu, zatim blagoslov i dobre želje nadbiskupa Šepera i drugih Božjih ljudi, polako se ostvarilo i ostvaruje.

Zahvala koju slijevamo u zamalo slavljenje Euharistije, neka bude Bogu, na daru dobrih ljudi: Sestara Karmelićanki BSI koje su siromaštvo Leskovca dijelile zajedno s nama razumijevanjem i dobrotom sr. Jelene tada provincijalne glavarice, te sestara Angeline i Edite kućnih poglavarica toga doba 1958/59. Župnika Rusana koji je otvorio srce kuće i crkve u Remetama. (Od prvopridošlih ovdje je samo o Đuro.) U ovu Euharistiju unosimo sve somborske dobročinitelje, prijatelje somborskog Karmela, jer bez njihovih darova sve bi ovo bilo teško ostvarivo. Ne zaboravljamo ovom zgodom našu pokojnu somborsku braću. Oni su odricanjem i molitvom bili svakovrsna podrška. Sestre Bosonoge karmelićanke iz Brezovice čija je molitva pred Bogom i molbe pred uzoritim Ordinarijem Alojzijem urodila karmelskim Remetama.


30

Svoj životni i redovnički put u Remetama su završili 9. Listopada 1992. o. Ivan Keravin od Gospe Karmelske. Bio je poglavar samostana, odgajatelj sjemeništaraca, provincijski povjerenik i župnik u Remetama. Počiva na remetskom groblju.

Brat laik Alojzije od sv. male Terezije, Anto Brljević. U Remetama je braći služio kao revni vratar. Gotovo da je na toj dužnosti i preminuo 5. travnja 2003. godine. Počiva na remetskom groblju.

Prema knjizi: "LIBER CONVENTUALIS" tj. Knjiga članova samostana Majke Božje Remetske, od 1964. do danas mogu vam predstaviti slijedeće. Budući da su u knjigu ubilježeni samo zavjetovani članovi, tj. oni koji su završili Novicijat.

Prvi je upisan br. Anzelmo od Djeteta Isusa koji je zavjete položio u Somboru 12. rujna 1960.

Posljednji je upisan br. Stipe Tomić od Božanskog srca Isusovoga, koji je zavjete položio u Krku 30. kolovoza.

Navest ću samo brojeve braće po biskupijama:

Subotica: Sedmorica. Od toga su trojica svećenici, trojica braća laici, a jedan je otpušten.

Sarajevo: Dvadeset i jedan. Devetorica su svećenici. Dvanaestorica ili su napustili zajednicu ili su otpušteni. Đakovo: Desetorica. Trojica su

svećenici. Jedan je brat laik. Šestorica su otišli.

Mostar: Jedanaestorica. Četvorica su svećenici. Jedan je brat laik. Šestorica su napustili.

Zagreb: Dvadeset i jedan. Devetorica su svećenici. Dvojica su braća laici. Dvojica su klerici. Osmorica su napustili.

Dubrovnik: Dvojica. Jedan je svećenik, a jedan je napustio.

Split: Četvorica. Jedan je svećenik, jedan je klerik. Dvojica su napustili.

Varaždin: Petorica. Četvorica su svećenici. Jedan je otpušten.

Rijeka: Jedan svećenik.

Banja Luka: Jedan klerik.

Ljubljana: Jedan svećenik. Prešao je u biskupijski kler ljubljanske biskupije.

Srijem: Jedan. Svećenik i sada provincijal.

Zrenjanin: Jedan svećenik.

Kaloča: Jedan svećenik.

Za klerike smo imali zavjetovanih 38. kandidata. Iz našega sjemeništa 16, a iz vana 22.

Za braću laike smo imali zavjetovanih 14 – oricu.

Sada provincija ima iz remetskog klerikata 36 svećenika. Šestorica su napustili red. Četvorica su ostali biskupijski svećenici, a jedan je otišao u Pentekostalne protestante. Jedan je eksklaustriran.

Za braću laike imali smo 14 zavjetovanih. Svečane zavjete su položila osmorica. Šestorica su otišli ili dragovoljno ili su otpušteni.

Danas u odgoju imamo 5 klerika, s prvim zavjetima.


31

PAPE

1959 – 1963. IVAN XXIII. 1963 – 1978. PAVAO VI. 1978. IVAN PAVAO I. 1978 – 2005. IVAN PAVAO II. 2008. BENEDIKT XVI.

ZAGREBAČKI BISKUPI

1959 – 1960. Alojzije kard. Stepinac. 1960 – 1969. Franjo kard. Šeper. 1970 – 1997. Franjo kard. Kuharić. 1997. Josip kard. Bozan

VRHOVNI POGLAVARI

1955 – 1961. o. Anastasie Ballestrero, del SS. Rosario,Genova 1961 – 1967. o. Anastasie Ballestrero, del SS. Rosario, Genova 1967 – 1973. o. Michelangelo Baitz od sv. Josipa, Navara 1973 – 1979. o. Finijan Manahan, od Kraljice Karmela, Engesko-Irska 1979 – 1985. o. Filip Sainz De Baranda od Majke Božje, Burgos 1985 – 1991. o. Filip Sainz De Baranda od Majke Božje, Burgos 1991 – 1997. o. Kamilo Maccise od svetih srdaca Isusa i Marije, Meksiko 1997 – 2003. o. Kamilo Maccise od svetih srdaca Isusa i Marije, Meksiko 2003 – 2009. o. Alojzije Arostegui Gamboa od sv. Terezije, Navara 2009. o. Saverio Canistra od Presvetog Srca, Firenca PROVINCIJALNI POVJERENICI: 1959 – 1960. o. Vilko Dorotić – prior u Somboru 1960 – 1963. o. Ladislav Marković – prior u Somboru 1966 – 1969. o. Ladislav Marković – prior u Somboru 1969 – 1972. o. Ante Stantić – prior u Remetama 1972 – 1975. o. Ivan Keravin – prior u Remetama 1975 – 1978. o. Ante Stantić – povjerenik (comisarius) 1978 – 1981. o. Ante Stantić – povjerenik 1981 – 1984. o. Ante Stantić – povjerenik 1984 – 1987. o. Jakov Mamić – povjerenik SEMI-PROVINCIJA 1987 – 1990. o. Jakov Mamić – semiprovincijal PROVINCIJA 1990 – 1993. o. Zdenko Križić – provincijal 1993 - 1996. o. Zdenko Križić – provincijal 1996 – 1999. o. Vjenceslav Mihetec – provincijal 1999 – 2002. o. Vjenceslav Mihetec – provincijal 2002 – 2003. o. Zdenko Križić – provincijal (generalni vikar) 2003 – 2005. o. Jakov Mamić – provincijal 2005 – 2008. o. Jakov Mamić – provincijal 2008. o. Vinko Mamić – provincijal


32

"Slušajte me djeco pobožna i cvjetajte, ko ruža što niče na obali toka vodenog. Mirišite ko miris tamjanov, cvatite ko ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevate, slavite Gospodina za sva djela njegova. Dajte slavu Imenu njegovu, hvalite ga i slavite, pjesmama i harfom, i ovako mu u pohvalu recite: Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja." (Sir 39, 13 – 16a)

BILJEŠKE: 1.) Biblijski leksikon, KS, Zagreb 1972, str. 152. 2.)I Kr 18, 20-46 3.) II Kr 2,25 4.) Pj 7,6; Iz 35,2 5.) I Kr 18,42; I Kr 18, 20 – 46 6.) Nah 1,4; Am 1,2 7.) Am 9,3 8.) I Kr 18,42 9.) Wadi Ain es Siah; 8 km. od Haife; 25 km. od Accona 10.) Sv. Albert Avogadro, Jeruzalemski patrijarh, dao Karmelićanima na Karmelu Pravilo

života između 1206 i 1214 godine. Rođen je oko 1150. a ubijen u Acconu 1214. 11.) 21. XI. 1326. i na karmelićane je proširio značenje bule "Super Chatedram", koja je

vrijedila samo za Franjevce i Dominikance. 12.) Sv. Terezija od Isusa, naša majka; rođena 1515. u Avili. 1535. postaje karmelićanka. 1562.

započima obnovu Karmela. Osnovala je 17 samostana bosonogih karmelićanki. 1582. umire u Alba de Tormes. 1614. proglašena je blaženom. 1622. zajedno sa sv. Ignacijem Lojolom, sv. Franjom Ksaverskim, sv. Filipom Nerijem i sv. Izidorom proglašena je svetom. 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve, zajedno sa sv. Katarinom Sijenskom.

13.) Sv. Ivan od Križa, naš otac; rođen 1541. u Fontiverosu (E); 1563. postaje karmelićaninom; 1567. zaređen je za svećenika; 1568. započima obnovu Karmela među braćom u Duruelu. 1591. umire u Ubedi; 1675. proglašen je blaženim; 1726. proglašen je svetim; 1926. proglašen je naučiteljem Crkve.

14.) U Sombor dolaze 14. kolovoza 1904. o. Apolinar od sv. Josipa; o. Gerard od sv. Stjepana; br. Petar od B.D.M. od gore Karmela. O. Gerard i br. Petar govore "Ilirski", kao i mnogi vjernici.

15.) Janja Prćić, rođakinja o. Gerarda, za osnutak kuće u Zagrebu darovala je 50.000 dinara; Spomenica samostana u Somboru II. svezak, str. 361.

16.) O. Gerard se sastao sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem 3. prosinca 1939. u svezi osnutka samostana u Zagrebu, na Trešnjevki. Kupljene su dvije parcele za 47.400 dinara; Spomenica samostana u Somboru svez. I.

17.) Pismohrana župe Remete, 31. VIII. 1956. 18.) Spomenica župe Remete, svezak III., str. 258 19.) Spomenica župe Remete, svezak III., str. 270. 20.) Spomenica župe Remete, svezak III., str. 285. 21.) Spomenica župe Remete svezak, III., str. 286. 22.) Pismohrana Župnog ureda Remete. 23.) Pismohrana Župnog ureda Remete. 24.) Spomenica Župe Remete, svezak III., str. 295. 25.) Spomenica Župe Remete svezak III., str. 313.


33

26.) Pismohrana samostana u Somboru (8. VIII. 1959.) 27.) Pismohrana samostana u Somboru (14. VIII. 1959.) 28.) Spomenica Župe Remete, svezak III., str. 315. 29.) Pismohrana samostana u Somboru (31. VIII. 1959.) 30.) Pismohrana samostana u Somboru (5. IX. 1959.) 31.) Spomenica Župe Remete, str. 315. 32.) Spomenica Župe Remete, svezak III., str. 316. 33.) Pismohrana Župe Remete (12. IX. 1956.) 34.) Pismohrana Župe Remete (20. IX. 1956.) 35.) Spomenica Župe Remete, III., svezak str. 321.) 36.) Spomenica Župe Remete, III., svezak str. 321.) 37.) Spomenica Župe Remete, III., svezak str. 321.) 38.) Pismohrana Župe Remete (23. VI. 1960.) 39.) Pismohrana Župe Remete (31. VII.; 15. VII.; 12. VIII. 1960.) 40.) Pismohrana samostana u Somboru (27. VII. 1961.) Spomenica Župe Remete, III., svezak str., 1960.) 41.) Pismohrana samostana u Somboru (22. XII. 1962., i otpis 28. II. 1963.) 42.) Spomenica samostana u Somboru (2. VI. 1963.) 43.) Spomenica Župe Remete, svezak III., 44.) Liber conventualis, Remete, str., 3 45.) Liber conventualis, Remete, str., 4 46.) Liber conventualis, Remete, str., 14 47.) Liber conventualis, Remete, str., 6 48.) Marija Beretić, Sombor 49.) Pismohrana samostana u Remetama, (18. X. 1963.) 50.) O. Ivan Keravin ishodio je dozvolu, na Generalnom Kapitulu 1973. Da se kod nas naslov

"komisar" zamijeni nazivom "provincijal", jer naslov je "komisar" jako podsjeća na partizanskog komesara. Odobreno je.

O. Vjenceslav Mihetec, ocd

PROPOVIJED O. JAKOVA MAMIĆA TIJEKOM EUHARISTIJE NA POČETKU OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

Remete, 12. rujna 2009. u 11,00

Prije pedeset godina, u vremenu u

kojem se i nije tako kreativno razmišljalo, jedna mala skupina ljudi vjerovala je u budućnost. Bilo je sve na tragu poziva: Bog poziva, nadbiskup poziva, župnik poziva. I skupina dolazi. Danas, na liturgijske spomendane Imena Marijina i Svih hrvatskih mučenika, slavimo taj blagoslovljeni dolazak. Odlična okolnost

da se bolje vidi što je Karmel i koje mu je poslanje: Marija i svjedočenje. Neka braća (čuli smo im imena) koja su sudjelovala u tom odlučnom hodu već baštine vječnu sreću vjere, nade i ljubavi; neka su među nama te nam mogu kao živi svjedoci prenijeti okolnosti dolaska i duh vremena. Okolnost je ovo da zahvalimo Bogu za 50 godina njegove milosti.


34

Mudrost Bogom nadahnuta. Braćo i sestre, prije pedeset godina Karmel je došao na obronke ove Zagrebačke gore. Došao je, kao što nekada dođoše drevni pustinjaci Pavlini, na Herčukovu zemlju 'Kratkog dola', u stvarnost poviješću slavnih i svakako prelijepih Remeta; došli su da bi u tom Božjem vrtu orali i sijali, sadili i brali. Bila je to mudra odluka Bogom nadahnuta kako vodstva Zagrebačke crkve, tako i vodstva Reda. Ne bilo koja odluka, nego Odluka da Karmel dođe upravo u Remete. I danas, kad to gledamo kroz proteklih 50 godina, nameće se razmišljanje o velikoj vjerničkoj mudrosti Pastira ove Crkve, ali i moćnog molitvenog zagovara naših Sestara Karmelićanki iz Brezovice. "Remete pokraj Zagreba" govorilo se tada. Mjesto na dohvat ruke ondašnjeg grada, pitome prirode, dobroćudnih (Bogu, čovjeku, narodu i Crkvi odanih) ljudi; mjesto bogate duhovne i vjerske prošlosti, sigurnog ondašnjeg pastoralnog vodstva (župnik Rusan, časni nasljednik svojih prethodnika, obilježio je život Remeta i bio je vertikala župe); mjesto definirano prisutnošću Najvjernije Majke (koja se u ovom svetištu diči s još barem 23 teološka naziva: Bogorodice Remetske, Remetske Djevice, Majke Remetske, Majke milosti, Velike Majke premilostive, Mora milosti, Majke milosrđa, Prijestolja Mudrosti, Remetske čudotvorke, Remetske Samaritanke, Pomoćnice Remetske, Ozdraviteljice Remetske, Ljekarnice Remetske, Premilostive liječnice, Remetskog Jordana, Svjetlosti slijepih, Osloboditeljice zarobljenika, Preuzvišene zaštitnice, Zajedničke odvjetnice svih bijednika, Majke živih, Preblažene Remećanke, Marije Remetske, Zagovornice Hrvatske, usp. B. Duda, o.c.,

str. 157); mjesto puno duha pustinje, traženja Boga i iskustva Boga. Idealno mjesto za sveukupni razvoj jedne marijanski obilježene zajednice u čijoj je nutarnjoj naravi poziva život s Bogom vjere, ufanja i ljubavi; čije je poslanje navještaj tog života. Mjesto u kojemu oni koji se nazivaju "Marijinom djecom" i Marijinom braćom" mogu učiti, gledati, slušati govor svoje Majke i svoje sestre. Time su nam dati temeljni uvjeti za postavku i izrastanje takvog života: ne samo u kvaliteti duha, nego i u brojnosti sinova i braće. Tako smo to onda vidjeli, tako to sada svjedočimo.

U našoj homiliji ovoga događaja i zahvaljivanja, dobro je uočiti glavne duhovne značajke ovoga dolaska, prisutnosti i djelovanja, čini nam se da su slijedeći naglasci neizostavni:

1. Svjedoci Boga živoga. Kao "njegovatelji ozbiljne duhovnosti koja se nadahnjuje velikim religioznim genijem, žarkim Božjim svjedokom u zlu vremenu, svetim starozavjetnim prorokom Ilijom" (Bonaventura Duda, Rukovet domovinskih tema, KS, Zagreb 1999, str. 153), Karmelićani dolaze u Remete u vremenu ne manje teškom od prorokova. Iako dolazak Karmelićana u Hrvatsku (događao se od 10.-12. rujna 1959), nije bio pod znakom "mučeničke krvi" proročkih sinova, kao u Ilijino vrijeme, ipak opako vrijeme totalitarnog političkog sustava, glede rizika za vjeru i za njezin svestrani razvoj, bilo je ravno ranokršćanskim vremenima: srp i čekić! - što je srp požnjeo, čekić je samljeo, a žnjelo se i mljelo se doista nemilice. Istovremeno ne možemo isprazniti povezanost Karmelskog dolaska i početak ove proslave sa bitnom porukom Ilijinog duha


35

i današnjeg spomendana: biti i ostati svjedok Boga živoga i zato će "martyria", makar i ne bila krvna, ostati bitnom odrednicom Karmelske duhovnosti i poslanja. "Martyr", svjedok vjere, svjedok koji u istini za koju i od koje živi, daje životno svjedočanstvo posvemašnje vjernosti Bogu. Upravo stoga smijemo danas reći da su dolaskom Karmelićana u Remete, došli svjedoci Boga živoga. Ne kažem da vjernički puk Božji, kler i pastiri koji su tada ovdje živjeli i djelovali nisu svjedoci. Naprotiv! i to časni. Neki od njih posvjedočiše svoju bogoljubnost i krvlju, te im se danas molimo.

Želim kazati ovo: ovi "novi" koji su došli - po svom pozivu su "svjedoci": - ono što u intimnosti svoga duhovnog života čuju i saznaju, spoznaju i iskuse od Boga kojega su susreli u molitvi i askezi, žele prenijeti Crkvi i poslani su to činiti. Oni su "svjedoci", jer su Boga "čuli", "vidjeli", "susreli", s njime "razgovarali" i imaju iskustvo da je on Bog živi. Kao takvi, oni imaju poslanje u Crkvi, kao prvi ali i kao posljednji, reći Crkvi i svijetu: "Bog je živ. Mi smo ga susreli", da parafraziram A. Frossarda. U tom smislu bili su izazov za duhovna obzorja Remeta i Hrvatske.

2. "Novo vrijeme – nova obećanja". Prije 50 godina vjernički život u Remetama imao je sva obilježja života tadašnje (seoske i) prigradske župne zajednice: pučka pobožnost bila je okosnica duhovnosti. Ona je okupljala puk i davala značaj duhovnom životu župe. Udio vjerničkog puka u slavlju sakramenata bio je pretežito pasivan, jer tadašnja liturgija nije predviđala njihovu drugačiju ulogu. Sakramentalni pastoral temeljio se na jakom vjerničkom značenju

obrednosti, pa je i pastoralna pažnja usmjeravanja na to. Monolitni "duhovni okoliš" uvelike je pomagao sačuvati učinkovitost sakramentalne stvarnosti: dostojanstvo krštenja, stabilnost braka, nezaobilaznost poputbine, svetost reda. Molitveno obilježje obiteljskog života zajedno sa sviješću o svetosti začetog ljudskog života u braku, spojeno sa uzvišenim, a nerijetko i društvo zanimljivim razumijevanjem svećeničkog poziva, pridonosilo je određenoj osjetljivosti sredine za duhovna zvanja. Kompaktnost kršćanske zajednice u odnosu na društveno politički komunistički totalitarni režim. Povezanost s pastirima Crkve i njihov neupitni autoritet.

Karmelićani dolaze u ovu kompaktnu i

vjernički uščuvanu duhovnu sredinu (10. – 12. rujna 1959). Braćo i sestre, u vremenu u kojemu djeluju sile zla, jako djeluju i


36

sile Božje. Nije Bog napustio nijedno vrijeme niti ga je prepustio ljudskoj nemoći. On se nikada nije povukao iz vremena. Tako će i vrijeme u kojemu Karmelićani dolaze u Remete ostati upisano doista zlatnim slovima u povijesti Crkve i svijeta: u njemu se silom Duha Svetoga događa nova Pedesetnica Crkve. Duh Sveti Vodstvu Crkve nadahnjuje II. Vatikanski koncil (25. siječnja 1959 Ivan XXIII najavljuje ga, 11. listopada 1962 započima s radom, a 8. prosinca 1965 završava). Ivan XXIII u svojoj najavi novoga koncila ističe "kako ga smješta u zoru novoga doba za čovječanstvo i za Crkvu" (Usp. Dokumenti, KS, Zagreb, str. XII, kurziv moj). Pater Bonaventura Duda (Usp. Rukovet domovinskih tema, KS, Zagreb 1999, str. 153) označi dolazak Karmelićana u Remete kao "Novo vrijeme (kojemu odgovaraju – moje) – nova obećanja", te navodi kako je taj dolazak "dvostruko providencijalan": "Uvjetovan je prethodnim dolaskom u zagrebačku nadbiskupiju karmelićanki, … a pozvane su da budu – smijemo posuditi tu marijansku riječ sv. Bonaventure – 'omnipotentia supplex' ili 'moleća svemogućnost' pastoralnom žaru zagrebačkih nadbiskupa. Takvi im se pridružuju karmelićani, a Remete su im darovane i nadom i zavjetom da ovo drevno marijansko svetište Crkve Božje u gradu Zagrebu i u Hrvatskoj ponovno oživi". Dobri naš pater Duda zaključuje svoje razmišljanje s jednom blagom upitnom konstatacijom: "Remete su još uvijek, čini mi se, 'skriveno blago' na njivi Crkve zagrebačke. Hoće li se naći mudar čovjek, mudri ljudi koji će otkriti to blago da rodi i plodi novom marijanskom pobožnošću?"

3. Karmel - koncilska redovnička novost u Hrvatskoj. Nije ovo pretjerano reći, iako ni jednog hrvatskog karmelićanina tada nema u koncilskim komisijama i tijelima. Nema ih niti u ondašnjim crkvenim ustanovama i medijima ove zemlje i Crkve u ovoj zemlji. Ali, to je jedina živa zajednica koja u ovu zemlju dolazi ničim uvjetovana. Ona u ovoj zemlji nema nikakve prošlosti koja bi ju uvjetovala. Ona je sva otvorena novosti Crkve i koncila. Smijemo, dakle, reći da s dolaskom Karmela u Hrvatsku dolazi i velika koncilska novost života, rada i svjedočenja: djeca Koncila, djeca svoga vremena, djeca koja se nazivaju "Marijinom braćom". Izdvajamo samo neke naglašenije koncilske novosti ovog vremena koje obilježavaju Karmelićane: teološko premišljanje Crkve, koje će kasnije pokrenuti preustroj Crkve i crkvene discipline, te će biti i ozakonjeno u Kodeksu 1983 godine; novo poimanje svijeta i ovozemaljskih vrednota; uloga vjere u razvoju svijeta; novo poimanje Naroda Božjega i njegovog mjesta u svijetu i u sveukupnosti Crkve; novo poimanje Marije unutar Crkve; novo poimanje redovništva u Crkvi, itd…


37

Karmel u Hrvatskoj rastao je s Koncilom, pa nije ni mogao u Crkvi djelovati nego koncilski: odgoj u Sjemeništu i klerikatu poprima i slijedi koncilske upute i odrednice; nova humanistička i teološka izobrazba pomno je ostvarivana; istančana osjetljivost na svjetovne vrijednosti; ključna važnost čovjeka, naroda i kulture; nezaobilazna važnost Naroda Božjega u sveukupnom pastoralu; uočavanje važnosti medija u cjelovitoj izobrazbi i u pastoralnom radu; živa i jasna svijest o vlastitom identitetu i o mjestu redovništva u Crkvi; važnost nutarnjeg života u Crkvi u suvremenom svijetu; važnost postojanja ljudi i ustanova koje će to promicati i ostvarivati.

4. Molitelji, slušatelji i vršitelji Božje riječi. To je pravi razlog kako poziva Karmelićana sa strane Pastira Crkve u Remete, tako i radosti župne zajednice Remeta i Crkve grada Zagreba. Došla je zajednica koja kao zajednica vjeruje, živi, svjedoči. Ističem ovo "kao zajednica". Tu je snaga ove nove prisutnosti. Upravo ovo biti zajedno, rasti zajedno, tražiti zajedno, svjedočiti zajedno. Župa i grad tako su nas primili, podržavali i voljeli. Znali su osobito naši remetski župljani da smo svi mi ovdje jer nas je Bog pozvao da budemo oslonac vjere i kršćanskog izrastanja obiteljima, djeci i mladima ove zajednice. Znali su Remećani da ih ova zajednica neće zatrovati, jer se napaja na izvoru čiste svjetlosti. Znali su oni da trebaju podržati svaki korak ove zajednice prema njezinom izrastanju i ostvarenju. I doista, što bismo mi danas bili bez vjernika ove župe. Sjećam se divnih ljudi koji su nas voljeli. Sjećam se krasnih obitelji koje su s nama i za nas živjele. Sjećam se dobre

ruke Božje koja je po njima nama iskazivala milosrđe i dobrotu.

Braćo i sestre, nije sve bilo ni lako ni glatko. Teret našega karmelskog izrastanja osjetila su osobito draga pokojna i živa braća: neke ne mogu ne spomenuti: presvijetloga gospodina župnika Leopolda Rusana; zatim dragog, jednostavnog i duhovno zrelog čovjeka koji je dao temeljno obilježje svemu: o. Ivana Keravina. Slijede ga s ne manje uloge i muke braća: o. Vilko, o. Ladislav, o. Marijan, o. Benjamin i kasnije o. Antun; braća: Mirko, Anđelko i Pavao i kasnije brat Lovro kao i mnoga časna i nezamjenjiva živa i preminula braća. A kako zaobići ljubav naših Sestara Karmelićanki BSI i klauzurnog Karmela u Brezovici? Nije za zaboraviti ni ljubav i trud naše Somborske zajednice kojoj svakako ne smijemo uskratiti zahvalnost. Svoju zahvalnost ne smijemo uskratiti niti našim prijateljima vjernicima koji su nas od početka pratili kako iz Sombora tako i Zagreba i drugih mjesta u kojima su boravili i radili . Neka ova euharistija bude mjesto na kojemu će sva njihova ljubav naći svoj najbolji smisao.

5. Vrijeme milosrđa Božjega. Ovo je najveća istina svega što jesmo i što smo učinili u ovom vremenu. Neznatna šačica ljudi zaodjenuta Marijinom vjerom i ljubavlju želi vidjeti je li joj nada utemeljena. Kako i ne bi bila kad je bila takva vjera i takva ljubav. Iskustvo Karmela u ovih 50. godina, dužnost mi je s ovoga mjesta ispovjediti, iskustvo je Božjeg milosrđa i blizine njegove u svemu što smo snovali i poduzimali. Tim više navire obveza molbe da Gospodin oprosti grijehe naše prošlosti i sadašnjosti,

BOŽIĆNA PROPOVIJED O. PROVINCIJALA

38

povremenu oholost i bahatost. Znade on dobro kad je to bilo i što će s time.

I na koncu, braćo i sestre, knjiga Sirahova danas govori: "Propupah kao trs mladicama ljupkim i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva" (24,13). Lukino Evanđelje kaže: "Ne boj se, Marijo" (1,30). Ovih 5o godina prisutnosti jest pupanje jednog trsa mladicama ljupkim. Karmel u Hrvatskoj je još u cvatu i još nije vrijeme za plodove. Bilo bi to

prerano. Cvat je pokazatelj mogućnosti plodova. Ali, ovo vrijeme cvata osjetljivo je vrijeme. Vrijeme velike brige i velike ljubavi, strpljivosti i pažnje. Karmel ovoga časa treba pojačati svoju ljubav prema kvalitetnijoj Crkvi i svojoj stvarnosti. Karmel se u tome ne smije štedjeti. A bilo bi kobno zaboraviti vrijeme cvata. Riječ ohrabrenja smo čuli: "Ne boj se…". Amen.


U dupkom punoj remetskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije božićnu svetu misu ponoćku predslavio je o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, uz koncelebraciju drugih otaca karmelićana. Misu je izravno prenosila postaja "Radio Marija." U svojoj propovijedi o. Provincijal je naglasio kako jedino okretanjem od egoizma k altruizmu čovjek može pronaći vlastito ostvarenje i učiniti svijet humanijim. Propovijed donosimo u cijelosti.

Drage sestre i braćo, dragi slušatelji i slušateljice "Radio Marije,"

Vrijeme u kome živimo karakterizira pluralizam na gotovo svim područjima društvenog života, ne samo na razini njegovih formalnih struktura i javnog djelovanja, nego i na razini privatnog života. Ovaj pluralizam sve više zahvaća i ona osnovna egzistencijalna pitanja kao što su ustrojstvo i budućnost civiliziranog društva, ekološka pitanja globalnih dimenzija, moralna pitanja i pitanja općeljudskih vrijednosti u najširem smislu te riječi. Problem općeljudskih vrijednosti u ovakvim razmjerima jest problem novoga vremena. Nekada su se vrijednosti prenosile s jedne generacije na drugu, odnosno s koljena na koljeno unutar obiteljskog kruga. Uvjerenja, religiozne i

društvene norme oca i sina bile su vrlo slične, nerijetko posve identične. One se nisu bitno razlikovale od uvjerenja njihovih djedova i prijašnjih pokoljenja. Danas se vrijednosti neprestano i iznova stvaraju. Svaka nova generacija stvara svoju skalu moralnih, socioloških, kulturoloških i inih vrijednosti po kojima usmjerava i ostvaruje svoju egzistenciju. Nova generacija novi je svijet pa se nerijetko događa da jedna ne može razumjeti drugu. Zato stariji ne trebaju biti iznenađeni što se, kako to često puta znaju reći, u njihovo vrijeme nije tako govorilo, činilo ili ponašalo. Jednako tako, mlađi se ne trebaju čuditi što stariji žive, kako pak oni često govore, u nekom drugom svijetu ili u nekom drugom vremenu.


39

Ovo zdvajanje unutar društva i obitelji posljedica je naglih promjena u suvremenom svijetu. Samo u proteklih tridesetak godina dogodili su se značajni i neočekivani događaji i u našoj domovini: nove državne i zemljopisne granice, novo i diferencirano poimanje povijesti, nove društvene strukture, novi zakoni, novi obrazovni programi, novi multietnički i multireligijski životni ambijent. Sve ovo neprestano stvara novu i drugačiju percepciju stvarnosti, što za posljedicu ima i nove međuljudske odnose na svim sociološkim razinama, sve do onih obiteljskih. Štoviše, čini se da danas više nego ikada prije svaka društvena skupina, pa čak i svaki pojedinac, stvara svoju osobnu etiku i svjetonazor. Takvo je vrijeme u kome živimo i to je važno razumjeti. Samo onda kada to shvatimo i prihvatimo kao stvarnost koja nas okružuje, samo tada ćemo moći na tu stvarnost tako djelovati da je oplemenimo, učinimo humanijom, pravednijom, slobodnijom i u konačnici sretnijom. Važno je razumjeti i to da se ova i ovakva promjena stvarnosti ne može postići isključivo ljudskim nastojanjima, jer ona – kako nam to svjedoči povijest i nerijetko vlastiti život – lako postaju čista utopija, san koji se nikada ne ostvari. Ova se promjena može provoditi samo u sudjelovanju s Onim kome ništa nije nemoguće. On je uvijek isti, uvijek spreman priteći u pomoć svima koji tu pomoć žele prihvatiti. On je još u vrijeme Izaije proroka ovako krijepio svoj narod: "Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. Do starosti vaše ja ću ostat isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. […] Spasenje moje zakasniti neće" (Iz 46).

Današnji je blagdan svjedočanstvo ispunjenja ovog Božjeg obećanja, a vaša nazočnost ove svete noći znak je vašeg pouzdanja u njegovu riječ. Ona svjedoči da vjerujemo u njegovu snagu i da smo spremni mijenjati nabolje i sebe i one oko sebe, kako u obiteljima tako i na široj razini društvenog života.

Božić! Božić je susret: susret Boga i

čovjeka i susret ljudi bez obzira na njihove razlike. U današnjem evanđelju evanđelist Luka govori o pozivu koji je Bog uputio pastirima da odu pogledati što se dogodilo u Betlehemu. Evanđelist Matej, kada opisuje isti događaj, govori, ne o pastirima, nego o mudracima, ljudima koji su, vođeni Božjom providnošću, prispjeli do mjesta Isusova rođenja. Dvije vrlo različite kategorije ljudi. S obzirom na obrazovanje, jedni jednostavni i neškolovani, drugi mudri i učeni; glede religiozne pripadnosti, jedni članovi izabranog naroda, drugi pogani; porijeklom i generacijski također različiti, jedni mladići iz Jude, drugi starci s Istoka. Usprkos svemu, Bog među njima nije pravio nikakve razlike: sve ih je pozvao k sebi na rođendan svoga Sina. Tako je i danas. Dan Isusovog rođenja jest dan u kome Bog želi da svi postanemo jedna


40

ljudska obitelj, okupljena oko njegovog Sina. Zato je Božić dan susreta i pomirenja. Kao što se Krist danas želi susresti i pomiriti sa svakim i svakom od nas, tako i nas poziva da susretnemo jedni druge, da razumijemo i prihvatimo jedni druge; tamo gdje je potrebno, da oprostimo jedni drugima. On je taj koji ohrabruje roditelje da pokušaju vidjeti svijet očima svojih sinova i kćeri, a djecu da vide svijet očima svojih roditelja. To su često puta, ničijom krivicom, dva vrlo različita svijeta, makar izvana izgledali isti. Zato ga jedni trebaju vidjeti iz perspektive drugih. To znači imati razumijevanja, razumjeti druge. Jednako tako i izvan obiteljskog kruga, Bog nas potiče da pokušamo razumjeti razloge druge osobe, imati uvida u njegov ili njezin unutarnji svijet, njegova ili njezina uvjerenja, moral i viziju stvarnosti. Prihvatiti drugoga drugačijim - to je početak iskrenog poštivanja jedne osobe, a time i početak autentičnog suživota. Koliko nam puta to promakne jednostavno zato što nemamo vremena dobro i dokraja čuti jedni druge, nemamo strpljenja ni volje zaustaviti se pred misterijem druge osobe. Obuzeti smo sami sobom, vlastitim problemima, vlastitim ekonomskim interesima, vlastitom karijerom i društvenom afirmacijom do te mjere da nemamo vremena ni za svoju obitelj, a kamoli za one koje tek površno poznajemo. Ne možemo samo uzimati. Potrebno je i darivati. Ako samo uzimamo, neminovno ćemo doći u takvo stanje da više nećemo moći dalje. Prije ili kasnije počet će nam se rušiti sve što smo gradili, a onda će biti prekasno ispravljati pogreške prošlosti. Koliko je razorenih obitelji nastalo kao posljedica ovakvog konzumističkog i

hedonističkog mentaliteta. Čovjek koji samo uzima ne može biti sretan, jer čovjek nije stvoren za egoizam, nego za altruizam. Još je na početku, prilikom stvaranja prvih ljudi, Bog rekao: "Nije dobro da čovjek bude sam" (Post 2). Nije dobro da čovjek misli samo na sebe i bude zaokupljen samim sobom. Kao što je na području ekonomije ideologija nekontroliranog uzimanja dovela do ekonomske krize koja još uvijek potresa svijet, tako će ta ista ideologija uzimanja na području svakodnevnog života muškaraca i žena našeg vremena dovesti do duhovne krize u kojoj više neće moći kontrolirati ono što im se događa.

Uprimo pogled u novorođenog Isusa. Što je on imao od svoga rođenja u ovome svijetu? Kakav je bio njegov osobni interes? Nikakav. Učinio je to za tebe i za mene, za svakoga od nas ovdje. Učinio je


41

to zabadava. I to ga je učinilo sretnim. Učinilo ga je sretnim kao čovjeka, jer je svojim rođenjem postao jedan od nas. Darivanje čini čovjeka uistinu sretnim. I sami imamo iskustvo radosti koja se rađa svaki put kada nekome od srca darujemo, makar i najmanju stvar: jedan osmjeh, jednu riječ razumijevanja, šutnju kao izraz suosjećanja…

Ne treba činiti čuda da ovaj svijet postane plemenitiji. Naprotiv, ono što treba učiniti u domeni je svakoga od nas. Potrebno je samo primijetiti osobu pored sebe, pokušati ju razumjeti i prihvatiti. Ostalo se događa samo od sebe, jer ljubav rađa ljubav. Drugačije ne ide. To je put izlaska iz kriza svih naših međuljudskih odnosa, u obitelji i izvan nje. Na to je mislio sv. Ivan od Križa kada je napisao: "Tamo gdje nema ljubavi stavi ljubav pa ćeš naći ljubav." Danas je nužno potrebno da dođe do ovakvih altruističnih relacija, jer one stvaraju mostove među ljudima, među generacijama, među onima koji se u mnogočemu razlikuju. Ovakve je odnose Isus stvorio među svojim učenicima i oni su pokrenuli i promijenili čitav svijet.

Podjele nastaju tamo gdje nema ljubavi i razumijevanja, a ne tamo gdje su ljudi različiti. Ljubav je ta koja povezuje, koja, kako kaže sv. Pavao, sve razumije i sve može (usp. 1 Kor 13). Napokon, ljubav je jedina koja ostaje, jedina koju ćemo ponijeti s ovoga svijeta. Zato je ona najveća vrijednost, okosnica o kojoj sve druge ovise. Ona je ishodište onakvih međuljudskih odnosa kave želi svatko od nas. Zato je ona jedini pravi odgovor na izazove vremena u kome živimo: generacijske, ideološke, etičke i sve druge koje osjećamo kao pojedinci i kao društvo u cjelini.

Put ljubavi, razumijevanja i međusobnog praštanja jest put kojeg nam u ovoj noći pokazuje Isus. On nas uči da nema veće radosti nego doživjeti događaj Božića u susretu s drugom osobom, događaj koji se ostvaruje svaki put kada prihvatimo druge kao dar i kada sami postanemo dar drugima. Neka tako bude u ovoj noći, u godini koja je pred nama, i u cijelom životu koji je i sam neizmjerni dar Božji.

NOVI DUHOVNIK ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BSI

Pri samostanu Karmelićanki BSI na Vrhovcu već godinama djeluje "Zajednica karmelskih laika BSI" (ZKL BSI) u kojoj su članovi vjernici laici koji žele živjeti i djelovati u karmelskoj duhovnosti i u duhu Karmela Božanskog Srca Isusova. Od vremena njezina nastajanja i statutarnog konstituiranja službu duhovnika te zajednice obnašao je o. Jure Zečević, OCD. Zbog preopterećenosti drugim dužnostima o Jure je zamolio da

ga se zamijeni u toj službi. U dogovoru s voditeljem ZKL-a BSI gosp. Davorom Bašićem, provincijalkom Karmelićanki BSI s. Anastazijom Veić i provincijalom HKP sv. Oca Josipa o. Vinkom Mamićem, nađeno je rješenje da o. Juru na toj službi zamijeni o. Mato Miloš, OCD. Odobreno je također da o. Mato bude duhovnik i novooblikovane Zajednice karmelskih laika BSI pri samostanu u Hrvatskom Leskovcu.

EUROPSKI PROVINCIJALI NA BUŠKOM JEZERU

42

ODLUKA O KONVENTUALNOSTI

Odlukom br. 88/2009. od 27. studenog 2009., u skladu sa zakonodavstvom našega Reda, usmenim konzultacijama i iskazanim potrebama, dodijeljena je konventualnost o. Ervinu Ukušiću u našem Karmelskom samostanu Gospe od

Karmela, u Splitu, sa svim pravima i dužnostima prema našim Ustanovama, počevši od 1. prosinca 2009. godine. O. Ervinu želimo blagoslovljen, radostan i plodan redovnički život i rad u novoj sredini.

EUROPSKI PROVINCIJALI NA BUŠKOM JEZERU

U Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" na Buškom jezeru četrdesetak viših redovničkih poglavara europskih karmelskih provincija iz Portugala, Španjolske, Francuske, Engleske, Irske, Malte, Italije, Belgije, Njemačke, Austrije, Madžarske, Slovačke, Poljske, Češke, Ukrajine, Bjelorusije, Libanona, kao i članovi Generalne kuće iz Rima, sastalo se na svojoj redovitoj godišnjoj skupštini od 26. do 29. listopada 2009. Na skupu se željelo posvijestiti mjesto i uloga Karmelskog reda u kontekstu globalizacije i europskih integracija.

Skup je najprije pozdravio o. Pascal Gil, predsjednik Konferencije europskih provincijala, a potom o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske kermelske provincije. O. Dominik Magdalenić, prior samostana, upoznao je sudionike konferencije s političkom i kulturološkom poviješću Bosne i Hercegovine. Generalni vikar Reda, o. Emilio Martinez, govorio je o izazovima današnje Europe i mogućim odgovorima iz perspektive karizme Reda. Bilo je govora i o drugim internim pitanjima Reda, među kojima je posebna pažnja dana susretu mladih karmelićana na Malti slijedeće godine. Skup je počastio svojim pohodom i prigodnom

riječi mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski. Svojom propovijeđu ostavio je snažan dojam na sve sudionike skupa.

Tijekom susreta bilo je prigode objasniti utjecajnim gostima iz inozemstva duhovnu, religioznu, društveno-ekonomsku i političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Osobito je bila dojmljiva posjeta gradu Mostaru u utorak, 27. listopada. Europski provincijali mogli su vidjeti i bolje razumjeti utjecaj raznih religija na razvitak ovog grada, ali i koban utjecaj rata na njegovo razaranje. U srijedu 28. listopada pjevačke skupine iz raznih krajeva BiH imale su izvedbu izvornih pučkih crkvenih pjesama. Koncert su pratili HTV, Federalna TV, Federalni radio, radio Tomislavgrad, a bili


43

su nazočni i neki tiskovni mediji. Na kraju koncerta, o. Zvonko Martić, koji je odabrao i za scenski nastup prilagodio ovaj događaj, ubrao je buran aplauz oduševljene publike. Nakon koncerta

uslijedila je večera. BiH specijalitete priredili su sami izvođači i iz krajeva iz kojih su pristigli. Tako su ne samo duhovno, nego i tjelesno nahranili svoju publiku.

NAŠA SUBRAĆA U TIJELIMA HKVRP

Na 41. Plenarnoj skupštini HKVRP-HUVRP, održanoj u Zagrebu 27. i 28. listopada 2009, o Vinko Mamić, Provincijal, izabran je za člana Predsjedništva HKVRP. O. Mato Miloš je

ponovno izabran za člana Komisije za evangelizaciju, a o. Dario Tokić također je ponovno izabran za člana Komisije za komunikaciju i tisak. (jz)

O. MIROSLAV UGLJAR VODITELJ NOVE ZAJEDNICE ŽUPA

O. Jure, o. Antonio, Predsjednik župnog pastoralnog vijeća, raniji župnik i o. Miroslav

O. Miroslavu Ugljaru je od 1. prosinca 2009. povjerena pastoralna skrb za pastoralnu ili dušubrižničku jedincu (zajednicu) ("Seelsorgeeinheit") Brigachtaal u Njemačkoj. Dana 8. prosinca 2009., kada je o. Miroslav predslavio svoju prvu nedjeljnu euharistiju u novoj župi, u mjestu Kirchdorf, posjetili su ga i s njime suslavili euharistiju o. Antonio-Mario Čirko, prior i o. Jure Zečević, provincijalni tajnik.

Izvor Dunava

U poruci koju su uputili okupljenoj vjerničkoj zajednici i koju je o. Jure izrekao na Njemačkom jeziku stoji: "Dragi članovi pastoralne zajednice Brigachtal, dragi subrate, oče Miroslave! Naš mladi prior, o. Antonio Mario i ja ovdje smo danas, da bismo zajedno s vama i s vašim novim župnikom slavili njegovu prvu nedjeljnu svetu misu među vama i da bismo zajedno s vama molili za dobar početak. Otac Miroslav je član naše

PROMOCIJA PRVE GENERACIJE STUDENATA SSD-a

44

Hrvatske karmelske provincije i želimo njega i vas ohrabriti i duhovno podržati, da njegovo djelovanje među vama bude nadahnuto po uzoru na Isusa Krista među njegovim učenicima. Budite sigurni da će naša karmelska obitelj u Hrvatskoj u svoje molitve uključiti i oca Miroslava i sve vas

u Kirchdorfu i Brigachtalu. Hvala Vam na gostoprimstvu i neka vas sve prati Božji blagoslov!"

Župni dvor o. Miroslava smješten je u mjestu Kirchdorf, nedaleko od izvora Dunava u Schwarzwaldu. (jz)

PROMOCIJA PRVE GENERACIJE STUDENATA SUSTAVNOG STUDIJA DUHOVNOSTI

U subotu, 12. XII. 2009, u sklopu Dana

Karmelskih studija duhovnosti, diplome Sustavnog studija duhovnosti (SSD) primilo je prvih sedam studentica ovoga studija. Svečani čin uručenja diploma uz prigodni program održan je u dvorani Duhovnog centra sv. Ivana od Križa, Zagreb, Česmičkoga 1.

Na početku je predstojnik Studija o. Franjo Podgorelec pozdravio sve prisutne studente, profesore i uzvanike i pojasnio narav ovoga studija. O. Jakov Mamić, profesor SSD-a, održao je prigodno predavanje pod naslovom "Nosiva uporišta enciklike Caritas in veritate", pape Benedikta XVI., nastojeći dati ključ za njezino razumijevanje i primjenu. Osobito je istaknuo početak enciklike u kojem se kaže da je Ljubav u istini, koju je Isus posvjedočio… glavna pokretačka snaga istinskog razvoja svake osobe i svekolikog ljudskog roda. Studentica Biserka Draganić izvela je potom vlastiti duhovno-poetski recital i svojim nadahnutim stihovima i zaista dojmljivom izvedbom oduševila sve prisutne. Ravnatelj Studija o. Vinko Mamić je zatim uputio prigodno slovo i izvijestio o nastanku i radu SSD-a. Ovaj dvogodišnji studij započeo je s radom 2006. godine. U

prvoj generaciji SSD je pohađao 51 redovni student i 5 studenata parcijalnog programa. U drugom dvogodištu broj upisanih redovnih studenata je 65, a parcijalnih 6. Velika većina studenata su laici, ali studij pohađaju i svećenici i redovnice. SSD je pridružen Papinskom teološkom Fakultetu, Institutu duhovnosti "Teresianum", u Rimu.

Ravnatelj studija je potom uručio prvih sedam diploma, te pohvalnice najuspješnijim studentima. Nagradu za najbolji ostvareni uspjeh dobila je studentica Snježana Foršek s prosjekom ocjena 5,0, a nagradu za najbolji diplomski rad studentica Vesna Kos za rad izrađen pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića na temu "Svijest o Božjoj prisutnosti u znanosti i životu".


45

U ime diplomiranih studenata vodstvu studija i svim profesorima zahvalila je Nada Čakar, naglasivši osobito kvalitetu, sustavnost studija te radosno i prijateljsko ozračje tijekom dvogodišnje nastave.

Program je popraćen i glazbenim točkama studentskog zbora SSD-a, a na kraju je uslijedio i prigodni domjenak.

Snježana Foršek i Jure Zečević

BR. JOAN OD KRIŽA POLOŽIO SVEČANE ZAVJETE

Na svetkovinu sv. Ivana od Križa 14. prosinca, na svečanoj euharistiji s početkom u 17:30, u crkvi sv. Franje Asiškog u glavnom gradu Bugarske Sofiji svoje svečane doživotne zavjete u ruke o. Vinka Mamića, provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, položio je br. Joan Victor Hadziev.

Br. Joan prvi je bugarski bosonogi karmelićanin. Euharistijsko slavlje predslavio je apostolski nuncij u Bugarskoj, nadbiskup Janusz Bolonek, uz nazočnost sofijskog grkokatoličkog biskupa Hriste Projkova. Uz nadbiskupa i biskupa, na misi je u koncelebraciji bilo još 18 svećenika. Slavlju su nazočili rodbina i prijatelji br. Joana kao i drugi vjernici, te je nevelika crkva sv. Franje, koju inače prema grkokatoličkom obredu opslužuju oci karmelićani, bila dupkom puna. Na kraju slavlja okupljenima su se obratili o. Vinko Mamić i biskup Hristo Projkov.

Br. Joan od Križa i od Milosrđa Božjeg je rođen 30. travnja 1984. godine u Sofiji. Budući da je htio biti karmelićanin, a da njih u to vrijeme nije bilo u bugarskoj, postulaturu je započeo u Varšavskoj provinciji u Poljskoj. Bilo je to 17. rujna 2002. godinu dana kasnije, 27. lipnja 2003

ulazi u novicijat, a prve zavjete polaže 20. lipnja 2004.

Po dolasku hrvatskih karmelićana u Bugarsku, br. Joan prelazi u Hrvatsku karmelsku provinciju. Teološki studij završio je na Teresianumu u Rimu. Trenutno pohađa pastoralnu godinu na KBF-u u Zagrebu.

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA: "ŽIVOT, OBIČAJI I PUČKA POBOŽNOST HRVATA U BiH"

46

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA: "ŽIVOT, OBIČAJI I PUČKA POBOŽNOST HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI"

Na svetkovinu sv. Ivana od Križa, 14.

prosinca, zgradi Hrvatske matice iseljenika otvorena je izložba fotografija: "Život, običaji i pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini" autora Jasmina Fazlagića, fotografa, i o. Zvonka Martića, karmelićanina, idejnog tvorca i stručnog savjetnika ovog projekta.

Izložbu je otvorio uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Istaknuo je važnost vjere u stvaranju identiteta i kulture Hrvata BiH. Na otvaranju su također govorili Katarina Fuček, ravnateljice Hrvatske matice iseljenika i mr. sc. Ivan Bagarić, saborski zastupnik rodom iz Bosne i Hercegovine. U svojim govorima su naglasili potrebu za daljnjim očuvanjem kulturološkog identiteta bosanskohercegovačkih Hrvata,

te činjenica da jer je taj identitet neodvojiv čimbenik povijesnih i kulturoloških tekovina Hrvata u Hrvatskoj. Na otvaranju je bio nazočan i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, veleposlanik BiH u Hrvatskoj mr. Vladimir Raspudić, načelnik Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu i kulturu pri MVPEI RH Petar Barišić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu don Ante Kutleša i druge osobe iz javnog života Hrvatske i BiH.

Provincijala HKP o. Vinka Mamića, koji je bio na službenom putovanju u Bugarskoj, zastupao je njegov zamjenik o. Antonio Čirko.

Otvaranje su prigodnim pučkim pjesmama ukrasila ženska pjevačka skupina "Bužanke" iz mjesta iz okolice Buškog jezera. Ovu pjevačku skupinu je osnovao i vodi o. Zvonko Martić. Nastupili su s pjesmama Hrvata iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Fotografije su umjetničkog karaktera i mogu se nabaviti kao dio ukusno opremljenog katoličkog kalendara za 2010. godinu.

Izložba je zatvorena 28. 12. 2009., a navečer istog dana otvorena je se u Slavonskom Brodu.

PROSLAVA DANA O. GERARDA NA RAZINI PROVINCIJE

REMETE – Prigodom 50. godišnjice dolaska karmelićana u Hrvatsku, Remete, po prvi puta slavili smo DAN Sl. B. o. Gerarda Tome Stantića, u Svetištu Majke

Božje Remetske. Naime, na provincijalnom kapitulu od 12-17. svibnja 2008. određeno je da se u svim našim samostanima Provincije, komemorira


47

DAN S. B. o. Gerarda Tome Stantića, prvog hrvatskog karmelićanina i "Oca provincije" i to o njegovu rođendanu 16. rujna. Budući da je njegov rođendan 16. rujna padao u radni dan, izabrali smo nedjelju, 20 rujna kao proslavu Dana. Za tu prigodu, na hodniku ulaza u klaustar samostana, u hodniku crkve i u crkvi kod oltara bl. Alojzija Stepinca, priredili smo prigodne panoe, sa slikama i kratkim mislima iz života Sl. Božjega. Izložili smo Glasilo Sl. B., knjigu "Zagrliti Krista i ljude", te sličice sa zagovornom molitvom, kako bi vjernici što bolje upoznali duhovni lik i poruku o. Gerarda. U nedjelju, 20. rujna, u svetištu Majke Božje Remetske, u 10. 30 sati, slavili smo sv. misu, koju je predslavio o. Mato Miloš, vicepostulator, a suslavitelji su bili, o. Ante Stantić također vicepostulator, koji je u misi održao vrlo lijepu homilju, te o. Đuro Filipović, o. Ilija Tipurić i o. Dražen-Marija Vargašević. Pod misom smo krstili malu Teu, što je danu o. Gerarda dalo još veći smisao, jer slavimo njegov zemaljski rođendan i njegovo krštenje, o kojemu je on prigodom svojih svečanih zavjeta pisao pismo svojim roditeljima: "16. rujna sam se rodio na ovaj svijet. Preveliku sam milost dobio

istoga dana i iste godine na svetom krštenju po kojem sam Božje dijete postao. Po mojem znanju u svom rodu mom nitko nije bio još tako sretan kao ja, kada sam se svečanim zavjetima nanovo rodio". U nedjeljnom evanđelju se između ostalog čitalo: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima" (Mk 9, 36), o. Ante Stantić je u svojoj propovijedi istaknuo "teologiju djetinjstva", ili "Mali put" duhovnosti sv. Male Terezije, na kojemu se osobito nadahnjivao i živio istu duhovnost naš Sluga Božji. Na kraju mise, o. Mato je rekao vjernicima, da o. Gerard još nije proglašen svetim i da danas ne slavimo sv. misu njemu u čast, već je ovo poticaj vjernicima da bolje upoznaju o. Gerarda, mole se Bogu po zagovoru Sluge Božjega za sve svoje duševne i tjelesne potrebe, kako bi se postiglo kakvo čudo ili milosti, koje će onda pravorijek Crkve potvrditi da je o. Gerard vrijedan čašćenja na našim oltarima. Na misi je bio lijep broj vjernika. Pri izlazu iz crkve vjernici su uzimali sličice sa zagovornom molitvom kao i izložene knjige i Glasilo o. Gerarda.

o. Mato Miloš, vicepostulator

INTERPERSONALNA PSIHOLOGIJA I DUHOVNOST ŽIVOTA U KLAUZURI

Naša Udruga "Bl. Alojzije Stepinac"

Bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini organizirala je, u skladu sa svojim Statutima, seminar u vidu permanentnog obrazovanja svojih sestara, na temu: "Interpersonalna

psihologija i duhovnost života u klauzuri." Seminar je održan u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, u Mariji Bistrici, od 25. do 29. rujna 2009., na kojemu su sudjelovale 24 sestre bosonoge karmelićanke iz svih hrvatskih

INTERPERSONALNA PSIHOLOGIJA I DUHOVNOST ŽIVOTA U KLAUZURI

48

karmela, kao i č. Majka iz Sarajeva, te sestre iz Karmela u Sori, u Sloveniji.

Voditelj tečaja bio je, kako znate, naš znameniti profesor pastoralne psihologije na Papinskom sveučilištu "Gregoriana" u Rimu, p. Mihály Szentmártoni, DI, a tečaj je otvorio jedan od naših najjačih bibličara prof. dr. sc. p. Bonaventura Duda, OFM, svojim uvodnim predavanjem, na temu: "Psalmi, molitva Crkve i ljubav karmelićanke," te euharistijskim slavljem i zazivom Duha Svetoga.

Prof. Duda je sestre karmelićanke u svom živahnom izlaganju upoznao s duhovnim i teološkim bogatstvom i ljepotom psalama, tih biblijskih pjesama i molitava, "koje je Duh Sveti nadahnuo da se opjevaju božanske stvarnosti." Osobiti naglasak stavio je Pater na poruku i dubinu psalama, te na njihovu ekleziološku, kristocentričnu i meditativnu dimenziju..

Između ostalog rekao je i ovo: "Cijelo Sveto pismo se može izraziti u dvije riječi: Krist Isus. Bog je jedina utjelovljena Riječ po kojoj je sve stvoreno. On moli za nas jer je naš svećenik; moli u nama jer je naša glava i mi se molimo njemu…" Zatim je spomenuo da Krist moli u nama i danas, te da je potrebno psalme iščitavati i moliti kao nešto što baš nama sada Duh Sveti piše, a po uzoru na crkvene oce i naučitelje, među kojima je "najmlađi crkveni otac" i naučitelj, sv. Mala Terezija. Čitavo predavanje objedinio je u jednom stihu Ps 137., te je uskliknuo: "Psalterium meum, gaudium meum!" (usp. Ps 137,3.).

Iduća tri dana prof. Mihály Szentmártoni je u svojim dubokim i dinamičnim predavanjima, upoznao sudionice obrazovnog tečaja s interpersonalnom psihologijom i duhovnošću života u klauzuri. Nadahnuće mu je bio lik idealne karmelićanke danas, s naglaskom da su nam ideali potrebni za provjeru našeg puta i cilja i za oduševljeni rad na osobnoj izgradnji. Prof. Szentmártoni je seminar podijelio na tri tematske jedinice: Lik idealne karmelićanke kao osobe zagledana u Božje lice; zvanje idealne karmelićanke, profesionalka molitve; i zajednica idealne karmelićanke gledana kroz osjetljivost za drugu osobu.

Predavač je dnevno obradio jednu tematsku jedinicu kroz četiri predavanja, zatim kroz bogatu i spontanu izmjenu iskustava sa sudionicama seminara, kroz euharistiju i molitvu, te kroz međusobno druženje i osobne razgovore.

Govoreći o liku idealne karmelićanke, kao profesionalke molitve, a Sv. Otac Benedikt XVI. je definirao klauzurne redovnike i redovnice kao molitvenu dimenziju Crkve, te o mistici karmelićanke, voditelj seminara je naglasio da je za mistika vjera življena stvarnost, a ne samo znanje o istinama vjere: "Običan vjernik "zna" za ove sadržaje vjere, mistik ih "živi". Jedna je stvar znati da smo grešnici i potrebni otkupljenja, druga je stvar živjeti ovu stvarnost," rekao je prof. Szentmártoni.

Potom je protumačio na vrlo konkretan i realan način ulogu mistika u današnjem svijetu kroz njihovu uronjenost u Boga i osjetljivost za čovjeka. Između ostalog spomenuo je i ovo:


49

"Uronjenost mistika u Boga nije nepokretnost u savršenosti, nego dinamika Duha Svetoga. Autentični mistici ne žive u svijetloj izolaciji promatrajući Apsolutno u intimnoj atmosferi, nego su ´uobičajene´ osobe koje žive među nama, osjetljive za svaku potrebu ovog svijeta. Paradoks mistične duhovnosti jest upravo u tome, da čovjek, premda živi u Božjem zagrljaju, ne gubi svoju individualnost, nego naprotiv, postaje još više ono, što jest: dobiva kao dar puninu života."

Treći dan seminara predavač je govorio o zajednici idealne karmelićanke koja je sredstvo njezinog ostvarenja. Posvijestio je sudionicama tečaja eshatološku stvarnost redovničkih zajednica, koje su u hodu prema savršenosti, protkane su realnošću života, krepostima, vjerom, patnjom i poniznošću, te će svoje ispunjenje postići tek u vječnosti. "Sve naše zajednice su nedovršene i nesavršene, samo jedan stalan hod prema savršenom. Mnogi nesporazumi i razočaranja dolaze upravo otud što bismo već sada i ovdje htjeli ostvariti neostvarivo. Ispravan pristup zajedništvu jest stav poniznosti i spremnosti… te da otvorimo oči svoga srca i počnemo vidjeti ono što je lijepo, veliko, i plemenito u drugome," rekao je između ostalog Pater.

Na kraju tečaja sve prisutne je pozdravio, posvijestio im smisao i važnost seminara za duhovni rast života molitve u klauzuri, ohrabrio ih i zahvalio im na odazivu i sudjelovanju, uime mp. Oca provincijala Vinka Mamića, OCD, i u svoje ime, duh. Asistent Udruge, prof. dr. o. Jure Zečević, OCD.

Osobitu zahvalnost i priznanje iskazao je voditelju seminara, prof. dr. sc. p. Mihály Szentmártoniu, DI, i prof. dr. sc. p. Bonaventuri Dudi, kao i domaćinu seminara, sestrama karmelićankama u Mariji Bistrici sa željom da sestre karmelićanke, kao jedna velika karmelska obitelj, nastoje seminar realizirati u svojoj svakodnevici.

s. Ilijana Terezija Cvetnić

PROPOVIJED GENERALA O. SAVERIA CANNISTRÀ NA SVETKOVINU SVETE TEREZIJE NA TERESIANUMU U RIMU 15. 10. 2009.

Ove godine proslava svetkovine Svete

Terezije za nas karmelićane ima posebno značenje. Godina je Generalnog kapitula u kojoj je naša karmelska obitelj odlučila započeti put priprave za 500. obljetnicu

Terezijnog rođenja. Ova priprema će se sastojati prije svega -prema riječima samog kapitularnog dokumenta- u "čitanju, osobnom i zajedničkom, jednog djela naše Majke sv. Terezije od Isusa, za

PROPOVIJED GENERALA O. SAVERIA CANNISTRA NA SVETKOVINU SV. TEREZIJE 15. 10.

50

svaku godinu, počevši od 1. listopada 2009. do 2014." (Za Tebe sam rođena, br. 38). Prema tome, od danas, mi karmelićani, bilo osobno ili zajednički, dobivamo u zaduženje da posvetimo svaki dan malo našeg vremena i naše pažnje čitanju Terezijinih djela. Iako je ta obveza diskretna i skrovita, ona je vrlo bitna. Što očekujemo od ove "vježbe čitanja?" Nećemo čitati Tereziju samo da bismo obogatili našu kulturu ni zadobili preko nje povijesne i doktrinarne sadržaje za proučavanje i naučavanje. Čitamo ju da bismo stupili u kontakt s njom, da bismo upoznali osobu koja nam govori i u familijarnosti s njom, da bismo upoznali sami sebe. Moj profesor romaničke filologije, Gianfranco Contini, jedan od najpronicljivijih čitatelja koje sam upoznao, definirao je ovako dobrog čitatelja: "to je onaj koji prilikom čitanja dopušta da ga zaposjedne duša drugoga". To je upravo ono što očekujemo: da Terezijina duša preplavi naše duše, nas ljudi i žena ovoga vremena, nositelje problema, nada i tjeskoba ove generacije.

Naše duše su nemirne, kako je oduvijek bilo srce čovjeka hodočasnika tijekom povijesti, iako ovaj nemir danas nosi posebna obilježja, karakteristične crte našeg civilnog društva, naše Crkve, redovničkih zajednica i obitelji. Žedni smo kao Samaritanka koja ide na zdenac zahvatiti vodu. Ali, koja nam voda doista može ugasiti žeđ, ne samo za trenutak, niti površno, nego u potpunosti i zauvijek? Ne radi se o vodi koju bismo mogli izvaditi svojim silama iz zdenca kojeg su iskopali naši oci. To je voda koja izvire u izobilju iz osobe Isusa Krista, koji nas nalazi ovdje i sada, na izgled slučajno, ali koji nas doista poznaje oduvijek i iščitava našu

dubinu, u tamnim zakucima našeg srca. I Isus je također žedan i žeđ ga potiče. Žena Samaritanka i čovjek Isus se susreću na zdencu, vođeni onamo u potrazi za vodom. Isus, umoran od puta, u trenucima žege, osjeća istu žeđ za ženom koja je došla zagrabiti vodu, osjeća žeđ za apostolima koji su otišli kupiti hranu u grad. Isusovo čovještvo je identično našem čovještvu sa svojim boljeticama i slabostima, ali također je, u svemu i po svemu tome, čovještvo koje dolazi do svoje punine, "koje je savršeno", kako kaže poslanica Hebrejima, i upravo zbog toga biva uzneseno u domovinu, a to je društvo u krilu Presvetog Trojstva. Takvo je čovještvo Sina kojem je hrana činiti Očevu volju; stoga je trajno nahranjen i obnovljen po živoj vodi Duha. Isus je prešao dalek put da dođe do zdenca na kojem susreće Samaritanku, ali to nije samo put po stazama Galileje i Samarije, nego put koji ga je vodio od Oca k čovjeku koji je udaljen, izgubljen, nevjeran. Ali, zadivljujuće je promatrati kako je i Samaritanka u susretu s Njim započela put; to je put susreta sa samom sobom i to put naviještanja i svjedočenja. Našla sam Onoga koji me u cijelosti poznaje, koji mi je otkrio moju istinu i dostojanstvo kćeri u istini Očevoj.

Nije čudno što je Terezija bila oduševljena ovom epizodom iz Evanđelja i što se prepoznala u liku žedne žene. I ona je bila umorna od puta ("jer već mi je duša bila umorna", piše u Životu, 9, 1) i bila je žedna mira i prosvjetljenja: "Razumjela sam, čini mi se, da Ga ljubim, ali još nisam razumjela u čemu se sastoji prava ljubav prema Bogu, kao što sam morala razumjeti." (Život 9, 9). U toj tami i tjeskobi se zadržala dok ju nije podigla


51

milost Njegove žive prisutnosti. On je bio ondje, pred njom, da bi joj progovorio sa svojim ranama na tijelu, da je za nju i da je s njom, uvijek i svugdje. Od tada Terezija počinje shvaćati da ljubiti Boga, prije bilo koje druge stvari, znači doista prihvatiti njegovu ljubav. To je ljubav Božja koja je pobijedila smrt po Isusovom uskrsnuću. Terezija se susreće s Kristom Raspetim i Uskrslim i u svom tijelu vidi, iščitava s jasnoćom silinu te ljubavi, koja je u stanju nadići svaki otpor i pobijediti svaku zapreku. Terezija se posve predaje Njemu oslobađajući se svake spone koja ju je sputavala na osobnom, socijalnom i ekleziološkom planu. Njezino ranjeno srce je srce novog čovjeka, srce od mesa (Ez 11,19), oslobođeno i utješeno, kao u poletu uzdignuća u Berninijevom prikazu, prema ljubavi koja ju privlači k sebi i čini ju svojom. To je Njegova zaručnica, reći će se i govori se, ali još više njegova prijateljica i suradnica. Upravo kao što je Samaritanka predstavljena kao prijateljica koja razgovara s Isusom i učenica koja drugima govori o Njemu, tako i Terezija. U pasivnom stanju je prihvatila činjenicu da joj je oprošteno, da je ljubljena i da ju Isus sluša, ali mu odgovara aktivnošću prijateljice i suradnice koja se više ne čudi svojim slabostima ili materijalnim teškoćama ili predrasudama ljudi, makar se radilo o utjecajnim osobama Crkve. Terezija kreće na put i neće prestati hodati sve do smrti, koja će za nju biti korak dalje, nakon kojeg slijedi susret s Njim, pravim Zaručnikom, i to licem u lice.

Terezija nas poziva da ju slijedimo na njenom putu susreta s Raspetim i Uskrslim, na svim stranicama, u svim

recima njenih spisa. Ponavlja nam da je Isus Krist živ, da ima život koji nudi i dariva onome koji ga želi primiti. Što je to što nas sprečava da ju slijedimo? I što nas sprečava da iskusimo njezino iskustvo? Možda odgovor nalazimo u prizoru knjige Mudrosti koja je navještena u prvom čitanju: "Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom." (Mudr 7, 8). Mudrost se otkriva onome koji se odluči za nju i koji za nju položi svoju vlastitu slobodu. Zaokupljaju nas mnoge stvari, stvari koje ne izabiremo slobodno, ali kojima dopuštamo da ispune naš život. Ne mogu nas nahraniti, ne zasićuju i ne daju toplinu srcu, a unatoč tome nemamo snage lišiti ih se. Poznato nam je da se Terezija dugo vremena borila da se oslobodi onoga što je posjedovala ili bolje rečeno, onoga što je nju posjedovalo. Zato ne možemo misliti da će nama biti lakše nego njoj, niti da nam je moguće doći do istinske preobrazbe bez Božje milosti, zazivajući Ga neumorno, ali ne bez ozbiljnog zauzimanja s naše strane. Tu zauzetost treba prakticirati u dvostrukom smjeru: osloboditi se od tolikog balasta koji nas zbunjuje i sprečava, i zdušno početi raditi da bismo odgovorno izvršili zadaću koja nam je povjerena. U biti, čovjek je stvoren tako da ga samo čin poslušnosti prema volji Božjoj može preobraziti. I to potvrđujem znajući savršeno koliko je važno da se vrši volja Božja, a ne ljudska. Neka nas Terezija nauči da ponovno zadobijemo našu slobodu u predanju Onome koji nas doista želi slobodne.

Prevela sa španjolskog: s. Elizabeta od Presvetog Trojstva, OCD

TREĆA SJEDNICA UDRUGE

52

ODRŽANA TREĆA SJEDNICA SAVJETA UDRUGE

U našem Karmelu sv. Male Terezije u

Kloštar Ivaniću, održana je u petak, 23. listopada 2009. Treća sjednica Savjeta Udruge. Sjednici su nazočile sve savjetnice Udruge: s. M. Gabrijela Batelja, OCD, u ime Karmela u M. Bistrici, s. M.

Jelena Lipić, OCD, u ime Karmela u Breznici Đakovačkoj, s. Danijela Terezija Licul, OCD, u ime Karmela u Kloštar Ivaniću i s. M. Irena Mitrović, OCD, u ime Karmela u Sarajevu. U radu sjednice sudjelovao je i duh. Asistent Udruge o. Jure Zečević, OCD, a Sjednicu je otvorila i pozdravila sudionike s. Ilijane Terezije Cvetnić, predsjednica Udruge.

Na Sjednici su sudionici razmotrili Zapisnik Druge Sjednice Savjeta Udruge, kao i dosadašnje i daljnje aktivnosti Udruge, zatim prijedloge, osvrte i aktualnosti iz pojedinih zajednica, te su započeli s kreiranjem daljnjih priprema za Četvrtu Skupštinu Udruge.

60. OBLJETNICA ZAVJETA I 80. ROĐENDAN BR. ANDRIJE VARGE

Naš br. Andrija Varga ove je godine navršio 80 godina od svoga rođenja i 60 godina od polaganja svojih prvih redovničkih zavjeta. Tim povodom dono-simo slijedeći prilog.

Janoš (Ivan) Varga svjetlo dana je ugledao 15. rujna 1929. godine u ravničarskom bačkom mjestu Svilojevu (Szilágyi), otprilike na pola puta između općinskog središta Apatina i Sonte. Rođen u mađarskoj obitelji, brat Andrija je iskusio, proživio i preživio sve državno-političke mijene kroz koje je prolazilo to

nacionalno-etnički i konfesionalno sloje-vito podneblje u kojem se neravnopravnom osjećala čas jedna, čas drug, čas treća strana. Zadnje statistike iz 2002. godine navode da to mjesto zapadnobačkog okruga u autonomnoj pokrajini Vojvodini ima 1364 stanovnika, od čega su 58 % Mađari, a ostalo Srbi, Hrvati i drugi. Kršten je u mjesnoj katoličkoj župnoj crkvi sv. Stjepana i osnovnu školu je pohađao u svom rodnom mjestu. Činjenica da je našao put do Karmela svjedoči o tome da su duhovne silnice Karmela u Somboru dopirale i do njegovoga rodnog mjesta.

"Religiosi Provinciae Croaticae (1904-1988)" pod rednim brojem 9 navode da su


53

mu roditelji "Joannes" i "Anna" r. Kartali, da je redovničko oblačenje u karmelski habit imao je 23. travnja 1947. godine, jednostavne (prve) zavjete 24. travnja 1949., a konačne, doživotne zavjete 1. svibnja 1954. godine.

U redovništvu je obnašao čitav niz službi specifičnih za poziv brata laika, od vratara do sakristana, no ipak najviše godina je bio ekonom u remetskom i somborskom samostanu. U ovoj godini obilježavanja 50. obljetnice dolaska karmelićana u Hrvatsku važno je uočiti da je u vrijeme dolaska karmelićana iz Sombora u Hrvatsku 1958. br. Andrija već četiri godine bio doživotno zavjetovani karmelićanin te da je također bio i član prve postave naše zajednice koja je 1975. došla na novi osnutak u Splitu.

Brata Andriju svi poštuju, cijene i vole. Vidjelo se to i po velikom odazivu braće na proslavu i obilježavanje njegovoga ovogodišnjega jubileja u Somboru. Okupila su se subraća sa svih strana, iz svih samostana: iz Remeta o. Antonio Mario Čirko, prior, o. Jure Zečević, tajnik Provincije, o. Anđelko Jozić i o. Endre Nagy; iz Krka su bili o. Pejo Janjić, prior i o. Zdenko Križić; sa Zidina o. Dominik Magdalenić, prior i o. Jakov Mamić, Ravnatelj Duhovnog centra, iz Sofije br. Stipo Doboš. I o. Provincijal je uputio čestitku jubilarcu, koja je pročitana na početku svečanog objeda. Budući da ona dobro ocrtava lik i djelo našega br. Andrije donosimo ju u cijelosti:

" Arlington, 15. 09. 2009.

Dragi brate Andrija,

Želim Ti sretan i blagoslovljen rođendan!

Danas, na dan kada slaviš svoj 80-ti rođendan, zajedno se s tobom radujem i zahvaljujem Bogu na daru Tvoga posvećenog života. Od dana 15. rujna 1929., kada si u Svilojevu započeo svoj životni put, prošlo je svega dvadeset godina do Tvojih prvih zavjeta. To je bilo dovoljno da se odlučiš za službu Bogu i ljudima u Redu bosonogih karmelićana. Tu si odluku potvrdio svečanim zavjetima pet godina kasnije, 1. svibnja 1954. Ostao si vjeran svojim redovničkim idealima sve do danas. Tobom se ponosi cijela Provincija, a vjerujem, na svoj način, i Tvoji pokojni roditelji, otac Janos i majka Ana. Uzor si vjernosti i ustrajnosti mlađoj generaciji karmelićana, na čemu Ti posebno zahvaljujem.

U Provinciji si poznat i priznat kao uzoran, marljiv, samozatajan i pošten redovnik. Tvojih je 80 godina proteklo u radu za dobro Reda i Crkve. Službe koje su Ti bile povjerene obavljao si sa svom ozbiljnošću i predanošću, savjesno i dosljedno, neovisno o mjestu, zajednici, poteškoćama i naravi same službe. Sve si prihvaćao kao dar Božji, u svemu si vidio mjesto posvećenja, u svemu nalazio duboki smisao koji nadilazi horizonte ovog života. Usprkos obvezama koje si imao i koje još uvijek imaš u svojoj zajednici i u Provinciji, nikad se nisi žalio, nikada tražio izuzeće. Naprotiv, nalazio si dovoljno vremena za sve, za rad, za molitvu, za susret s Bogom, za ljubazne razgovore sa svojom subraćom, za lijepu riječ sa svakim čovjekom koga bi susreo. U svakom susretu najprije bi darovao osmjeh, a potom uspostavljao komunikaciju koja je odavala ozbiljnog i zainteresiranog čovjeka, duboko prožetog kršćanskim vrednotama i karmelskom

IZMJENA U PROGRAMU OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HR

54

karizmom. Osobno sam Te doživljavao kao pravog učenika naših obnovitelja, sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. Iz nekog razloga, koji ne mogu do kraja definirati, u Tebi sam prepoznavao oličenje nauka našeg brata Lovre od Uskrsnuća. Uvjeren sam da i ovaj svečani dan provodiš u radosti nazočnosti Božje. Radujem se tome. Radujem se i prisutnosti naše braće iz cijele Provincije, koji su s puno oduševljenja i s osjećajem ponosa i zahvalnosti danas doputovali u Sombor. Obveze koje imam na drugom kraju svijeta nisu mi dopustile da im se pridružim. Neovisno o tome, s njima dijelim te iste osjećaje, s njima zajedno za Tebe molim i Bogu Te preporučam.

Dragi brate Andrija od Blažene Djevice Marije, neka te Kraljica Karmela i dalje prati svojim zagovorom, a tvoji nebeski zaštitnici, po krsnom imenu sv. Ivan a po

redovničkom sv. Andrija, i dalje štite na putu tvoga posvećenja.

S osjećajem poštovanja i zahvalnosti,

O. Vinko Mamić, provincijal Svečanu večernju svetu misu zahvalnicu

predslavio je o. Petar Janjić, krčki prior i provincijalni savjetnik.

Bratu Andriji, samozatajnom, praktičnom, pobožnom i s 80 godina života itekako vitalnom i radno sposobnom redovniku - nedavno je priredio i objavio molitvenik na mađarskom jeziku! - želimo Božji blagoslov i još mnogo sretnih dana na dobro i njegovo osobno i naše Provincije. Čestitamo!

Br. Jure Zečević, OCD

IZMJENA U PROGRAMU OBILJEŽAVANJA PEDESETE OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU

12. rujna 2009. – 19. ožujka 2010.

Zbog naknadno objavljenog termina biskupskog ređenja mons. Vjekoslava Huzjaka u Bjelovaru u subotu 20. ožujka 2010., dakle istog datuma kada je bilo najavljeno odvijanje dijela programa završnog svečanog obilježavanja Obljetnice, naknadno je utvrđeno da će se program odvijati u nedjelju 21. ožujka 2010. u Remetama, Česmičkoga 1 (kako je objavljeno!), te u ponedjeljak 22. ožujka 2010. u dvorani samostana u Remetama, Česmičkoga 1, u Zagrebu (kako je zbog navedene okolnosti izmijenjeno!).

Program u nedjelju, 21. ožujka 2010., u Remetama, Česmičkoga 1, Zagreb

10, 30 - Svečano euharistijsko slavlje; predslavitelj uzoriti g. Josip kardinal Bozanić

Program u ponedjeljak, 22. ožujka 2010., u "Samostanskoj dvorani" karmelićanskog samostana u Remetama, Česmičkoga 1, Zagreb

18. 00 - Glazbena točka: Flos Carmeli, Collegium pro musica sacra - Pozdravno slovo o. Provincijala HKP sv. oca Josipa


55

- Prigodna predavanja 1. Pedesetogodišnja prisutnost Karmela u Hrvatskoj - prošlost, aktualno stanje i perspektive za budućnost (Jure Zečević, OCD, Tajnik Provincije) - Glazbena točka: Rosa Carmeli, Collegium pro musica sacra

2. Percepcija redovničkih zajednica u kontekstu europskih integracija (Andrea Mewaldt, Open Europe Consulting)

- Glazbena točka: L. da Viadana, Exultate, iusti, in Domino, Collegium pro musica sacra - Prigodni domjenak

SEDAMDESETA OBLJETNICA KANONSKOG UTEMELJENJA KARMELA U BREZOVICI

U prigodi 70-te obljetnice kanonskog utemeljenja prvog ženskog klauzurnog Karmela u Hrvatskoj zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Ivan Šaško predslavio je u subotu, 26. prosinca 2009., na Stjepanje, u svetištu Bezgrešne Kraljice u Karmelu u Brezovici, svečanu euharistiju. Uz njega su suslavili svećenici: mr. o. Vinko Mamić, OCD, Provincijal HKP sv. Josipa, dr. o. Ivan Fuček, DI, iz Rima, prof. dr. fra Ante Crnčević, OFM, iz Zagreba, don Žarko Vladislav Ošap, ravnatelj biskupijskog Radija u osnivanju i povjerenik za duhovna zvanja u BiH-a, a kod euharistijskog stola su služili bogoslovi i ministranti.

U svojim prigodnim riječima biskup Šaško je objedinio božićno otajstvo, sedamdesetu obljetnicu kanonskog utemeljenja Karmela i sjećanje na svoje prezbitersko ređenje, kao i na prvo euharistijsko slavlje koje je predvodio u Stepinčevu Karmelu prije sedamnaest i pol godina. "Neodvojivo se spominjemo i blaženoga Alojzija Stepinca kojemu je ovaj samostan bio jedno od najvećih i najdražih uporišta njegova života", naglasio je, između ostalog, biskup Šaško i čestitao sudionicima slavlja Rođenje Kristovo, otajstvo Božića, "na koje nemamo pravo, nego nam se objavljuje i daruje Božić kao drama prisutnoga Boga i odsutnoga čovjeka; drama čovjeka koji se teško otvara Bogu i teško prihvaća novost Božje prisutnosti". Biti svjedok novoga puta, puta raspetoga i uskrsloga Nazarećanina, to je značilo Stjepanovo gorljivo i neustrašivo naviještanje Božje riječi i svjedočenje, po mudrosti Duha i znamenjima koja je činio. Štoviše, "upravo je sličnost Stjepanova mučeništva i Kristova umiranja ono što opravdava sljubljenost Božića i današnjega blagdana" istaknuo je propovjednik. Osvrnuo se i na Savla kao rubni lik u

KARMELIĆANKE ISKAZALE DUHOVNU PODRŠKU

56

zakonu linča, koji je progonio sve sljedbenike novoga puta, dok ga nije obasjala svjetlost pred Damaskom, "nakon koje mijenja svoje ime u Pavla i postaje od lovca lovinom, od krvnika postaje žrtvom".

Božićno otajstvo uspjelo je lik sv. Stjepana, sveca kakve redovito zamišljamo, i lik sv. Pavla, drugačijeg sveca, stopiti u "isti novi put, koji nikada neće zastarjeti. Isusovo svjetlo ih je privuklo, zatim odvojilo i ponovno združilo u otajstvu života", naglasio je msgr. Šaško. Na kraju je spomenuo potrebu takvih uzora vjere današnjem čovjeku, koji se neće bojati ljudi, koji će ljubiti neprijatelje i preobražavati svijet.

Sestrama karmelićankama je Otac biskup posebno zahvalio za njihovu duhovnu prisutnost u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u Hrvatskoj, te je rekao i ovo: "Zahvaljujemo sestrama za žrtve, molitve i skrb koju prinose da nas prožima radost u kršćanskom životu. One, iako izgledaju udaljene, zrače istu svjetlost i

njihova prisutnost ne ostavlja nikoga ravnodušnim... Želim vam da tako izgrađujete svoj život i svjetlom preobražavate svijet, moleći za Crkvu i darujući njoj svoje žrtve".

Sestre slavljenice su svojim lijepim pjevanjem uzveličale misno slavlje, a pridružili su im se brojni prijatelji Karmela.

U toplom slavljeničkom druženju nakon objeda, gdje su postavljana i raspravljana brojna pitanja, izrazili su svoje čestitke, radost, prijateljstvo i sjećanja na prve godine karmelskih početaka: prof. dr. o. Ivan Fuček, DI, dugogodišnji vjerni prijatelj Karmela, o. Vinko Mamić, OCD, Provincijal, don Žarko Vladislav Ošap i prof. dr. Ante Crnčević. Oni su zaželjeli sestrama novi elan u molitvenom životu. U Knjizi dojmova msgr. dr. Ivan Šaško, zapisao je i ovo: "Neka gorljivo svjedočanstvo Božje prisutnosti, žrtva i molitva sestara bude potpora našoj Crkvi, svećenicima u Svećeničkoj godini i svima koji traže Kristovo svjetlo."

UDRUGA KARMELIĆANKI ISKAZALA DUHOVNU PODRŠKU SUSRETU

KARMELSKIH PROVINCIJALA EUROPE TE DANU PERMANENTNE FORMACIJE I SABORU PROVINCIJE

U dopisu br. 31/2009. od 26. listopada

2009. kojega je potpisala predsjednica Udruge s. Ilijana Terezija Cvetnić i uputila ga provincijalu o. Vinku Mamiću, hrvatske karmelićanke iskazale su svoju duhovnu podršku susretu Provincijala Europe. U dopisu među ostalim piše: "U trenucima susreta Provincijala Europe u Karmelu sv. Ilije, na Buškom jezeru, mislimo na sve Vas, na 39 Otaca Provincijala, i pratimo

Vaš rad i Vaše projekte svojom tihom molitvom. Neka Vas snaga Duha Božjega u svemu vodi i nadahnjuje da hrabro i odvažno odgovorite na potrebe našega vremena, kako bi karizma naše sv. Majke Terezije i danas, po Vama i po Vašim Provincijama, bila živa i autentična, mlada i poletna u suvremenom društvu i u Crkvi naših dana…"


57

U dopisu br. 33/2009. od 23. studenog 2009. stoji među ostalim i slijedeće: "S velikim zanimanjem i s molitvom pratimo i podržavamo Dan permanentne formacije i Dan Sabora naše HK Provincije sv. Oca Josipa u samostanu - Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" – Zidine (…) sa željom da ovaj susret, predavanja, promišljanja i projekti urode novom svježinom življenja terezijanske karizme na našim prostorima, vjernošću i otvorenošću za sadašnji trenutak svijeta i Crkve.

Živo se nadamo da će tema susreta: "Mediji i poslanje redovničke zajednice" imati ohrabrujućih odjeka i u našim sestarskim zajednicama. Ta i sv. Majka je u svoje vrijeme koristila najsuvremenije medije za svoje poslanje u Crkvi". Izražava se vjera da bi Terezija "i danas znala mudro i razborito upotrebljavati dostignuća tehnike za život molitve, zajedništva i sebedarja".

IZIŠAO DRUGI BROJ GLASILA "OTAC GERARD"

"Otac Gerard", glasilo Vicepostu-

lature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina, koje je pokrenula naša Provincija i koje istovremeno izlazi zasebno na hrvatskom ("Otac Gerard") i mađarskom ("Gellert atya") jeziku doživjelo je i pojavljivanje svoga drugoga, božićnoga broja. Sadržaj je koncipiran po sličnoj shemi kao i u prvom broju: nakon riječi urednika slijedi riječ teologa, a potom su redom zahvaćena slijedeća tematska područja: Biblija,

Molitva, Marija, Ekumenizam, Obitelj, Mladi, Djeca, Duhovna zvanja, Duhovni centar o. Gerarda, Umjetnici, Pjesme u čast o. Gerarda, Proskava Gerardova rođendana za nebo, Vijesti iz Generalne postulature u Rimu, Milosti po zagovoru o. Gerarda, Molitva za proglašenje blaženim, Župa Đurđin i Iz zapisa o. Gerarda. Navedena je i cijena: 4 kune odnosno 39 dinara. Tko još nije neka posegne za novim brojem glasila. (jz)

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

ZAGREB – REMETE

Draga braćo i sestre,

U ovim našim redovitim izvještajima donosimo kronologiju značajnijih događanja. Oni nas ohrabruju i otkrivaju nam Božju prisutnost u našim planovima i inicijativama. Također nas potiču i na zahvalnost Bogu.

Potrebu za zahvaliti imali smo na poseban način, 12. rujna 2009., povodom početka obilježavanja 50. obljetnice našeg dolaska i prisutnosti u Hrvatskoj i Remetama. Zato je za našu remetsku zajednicu, kao i za čitavu Provinciju ovo značajna godina. Poslije pedeset godina

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

58

služenja u domovini otkrivamo Božju ruku koja nas je vodila iz Sombora preko Hrvatskog Leskovca do Remeta, a zatim u Split, Krk, Buško jezero (BiH) i Sofiju (Bugarska).

Remetska zajednica je danas središnja kuća, no ne zaboravljamo Sombor iz kojega je potekla ova zajednica, ne zaboravljamo blaženog Alojzija Stepinca koji nas je pozvao u Remete, niti kardinala Šepera koji je slijedio volju svoga predšasnika. Također tu se prisjećamo i remetskog župnika Leopolda Rusana koji nas je primio pod svoj krov. Ne zaboravljamo i sestre karmelićanke BSI u Hrvatskom Leskovcu koje su u našim počecima u Hrvatskoj s puno dobrote primile nas i naše karmelsko sjemenište. Također ne zaboravljamo niti Karmel u Brezovici koji je preko kardinala Stepinca imao značajnu ulogu za naš dolazak u Remete. Zahvalni smo i sestrama franjevkama bosanske Provincije koje djeluju u našem samostanu u tihom služenju u kuhinji i "vešeraju". Sve su to samo fragmenti iz niza značajnih trenutaka i događaja iz naše povijesti koji su stvorili temelje i omogućili da naše karmelsko poslanje zaživi i u drugim mjestima i državama. Remetska zajednica će Jubilej obilježavati različitim događanjima sve do proslave Sv. Oca Josipa 2010. godine, kada ćemo u našoj zajednici zajednički zaključiti obilježavanje pedeset godina naše prisutnosti u Hrvatskoj.

Od ostalih događanja spominjemo proslavu svetkovine Karmelske Gospe (16. srpnja). Već duži niz godina vjernici se odazivlju na liturgijsko sudjelovanje u sklopu trodnevnice i na sam dan, kada je pod svečanom večernjom euharistijom

sudjelovao lijepi broj vjernika. Ove godine je provincijalni tajnik, o. Jure, u suradnji sa sestrama klauzurnim karmelićankama, za Karmelsku Gospu priredio i poseban letak o škapularu koji je dijeljen u svim našim sestarskim i bratskim zajednicama.

Već tradicionalno svečano bilo je i za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe), kroz dane devetnice i na sam dan. Zadnji dan je euharistiju predslavio vojni ordinarij biskup mons. Juraj Jezerinac, a na samu svetkovinu svečano večernje euharistijsko slavlje predslavio je uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Na tisuće vjernika iz Zagreba i okolice hodočastilo je u remetsko svetište da bi molili za zagovor Mariju u njihovim potrebama, ali i kako bi se ispovjedili i Bogu zahvalili za primljene milosti.

Dana, 15. rujna dio naše zajednice je pohodio samostan u Somboru povodom proslave 80. rođendana i 60. godina od prvih zavjeta našega brata Andrije Varge. Brat Andrija je poznat u provinciji kao samozatajan i pobožan redovnik koji je svoje služenje i ljubav duboko utkao u povijest naše provincije. To se je osjetilo i


59

na samom danu proslave i u govorima pojedine subraće.

U povezanosti s obilježavanjem 50. obljetnice naše prisutnosti u Hrvatskoj, u Svetištu Majke Božje Remetske, 20. rujna 2009. se slavio dan Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Svečanu euharistiju predslavio je o. Mato Miloš, (su)vicepostulator, zajedno s o. Antom Stantićem, dugogodišnjim (su)vice-postulatorom i ostalom subraćom. Za tu prigodu pripremljeni su prigodni materijali koje su vjernici mogli uzeti. Plodovi ovoga dana obilježavanja sigurno su višestruki: bolje upoznavanje samoga Sluge Božjega, senzibiliziranje vjernika da bolje upoznaju značajne ljude iz našega naroda, ali i kao poticaj na molitvu za proglašenje blaženim o. Gerarda i na molitvu za uslišanja u raznim potrebama. Osobno mogu posvjedočiti nekoliko telefonskih poziva nakon proslave dana o. Gerarda, u kojima su ljudi tražili literaturu o sluzi Božjemu, ali i izvijestili da su mu se počeli utjecati u molitve u raznim prigodama.

Ovogodišnjoj proslavi naše sv. Majke Terezije od Isusa (15. listopada) u Remetama pridružio se i naš provincijal o. Vinko Mamić, koji je zajedno sa zajednicom sudjelovao na duhovnoj obnovi uoči svetkovine, te predslavio svečanu večernju euharistiju.

Poznato je da naša filijalna crkva na Čretu ima sv. Tereziju Avilsku kao svoju zaštitnicu. Liturgijska proslava je bila u nedjelju 18. listopada 2009. Euharistiju je predslavio i prigodno propovijedao provincijalni tajnik, o. Jure Zečević, uz o. Antonija-Marija Čirka, voditelja filijale, župnika o. Antu Kneževića i ostalu braću

svećenike koji su ranije djelovali na ovoj filijali. Filijala na Čretu svake godine ima sve veći broj stanovnika i raste potreba za prilagođavanjem prostora oko crkve. Zahvaljujući donacijama obnovljena je i nadograđena stara kuća i uvedeno je grijanje. To je prva faza, nakon koje je potrebno urediti stolariju, napraviti priručnu kuhinju i ugraditi primjerene multimedijalne sadržaje. Unutrašnjost crkve je obnovljena, a uz sakristijski prostor izgrađeni su novi toaleti.

U našu zajednicu došao je iz Rima naš subrat br. Joan Victor Franz Hadziev koji je završio svoj dodiplomski teološki studij u Rimu. Svoje svečane zavjete položio je u Sofiji u Bugarskoj na dan proslave našeg Oca Ivana od Križa, 14. prosinca, o čemu će biti riječi i u posebnom izvješću. Došao nam je i novi kandidat, Dominik Marinić iz Gornje Jelenske, rodnog mjesta našeg br. Božidara Tomca. Imamo i novog sjemeništarca Stanka Pažina iz Stolca (BiH). Njega i Dominika preporučamo u molitve naših zajednica, kao i sve naše bogoslove da ustraju na započetom putu rastući u duhu karmelske karizme.

Radost mi je spomenuti da se vodi briga i o duhovnim zvanjima, tako da bi u najskorije vrijeme mogli imati još nekolicinu novih zvanja. S njima vodimo redovite razgovore u kojima se čituje njihova ozbiljnost i iskrena nakana prihvaćanja karmelskog života.

Remetska zajednica, kao što smo već pisali, vodi brigu i o zajedničkom druženju preko izleta zajednice. Na poseban način spominjem posjet braći karmelićanima iz mađarske provincije u samostanu Keszthely pokraj Balatonskog jezera. Oni su nas vrlo srdačno primili i

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

60

ugostili. Tom prilikom posjetili smo i sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova u mjestu Gyenesdia's.

Započeli su redoviti susreti Karmelskog Svjetovnog Reda s novim vodstvom koje je birano u mjesecu srpnju. Svima čestitamo i želimo blagoslovljeno služenje i rad.

Naš subrat, o Drago Marić, se nakon dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja u Njemačkoj i kraćeg djelovanja u Valturi, u Istri, nakon odlaska u mirovinu, vratio u našu remetsku zajednicu, u kojoj je bio i ostao konventualan.

Naš subrat o. Miroslav Ugljar je od 1. prosinca 2009. preuzeo pastoralnu skrb za novu "Seelsorgeeinheit" (pastoralnu ili dušubrižničku jedincu) Brigachtaal u Njemačkoj. Tim povodom o. Antonio-Mario, prior i o. Jure, provincijalni tajnik, su 8. prosinca 2009., kada je o. Miroslav predslavio prvu nedjeljnu euharistiju u

novoj župi suslavili s njime i obratili se okupljenoj vjerničkoj zajednici u mjestu Kirchdorf.

U subotu 12. prosinca, uz Dan Karmelskih studija duhovnosti održana je u prostorijama našeg Duhovnog centra sv. Ivana od Križa Promocija prve generacije studenata Sustavnog studija duhovnosti.

Na kraju bih htio još jedanput spomenuti obilježavanje 50. godina naše prisutnosti u Hrvatskoj. I remetska zajednica je zahvalna Bogu na toj milosti. Zato s puno nade gledamo u našu budućnost, jer kako kaže poslanica Rimljanima, Nada ne razočarava (Rim 5,5). Zato i nastojimo da naš svakidašnji život i djelovanje bude ispunjeno vjerom i ljubavlju. Neka nam u tome pomogne zagovor Blažene Djevice Marije.

O. Antonio-Mario Čirko, prior

SOMBOR – BAČKA (SRBIJA)

Svečano smo proslavili svetkovinu Gospe Karmelske, počevši još 15. srpnja navečer, kad smo sa bogoslovima, br. Domagojom i br. Danijelom i članovima Karmelskog Svjetovnog reda u našoj crkvi otpjevali prve večernje pohvale u čast Kraljici Karmela. Na sam dan svetkovine tijekom prije podneva imali smo 4 mise. Ujutro u 7 sati na slovačkom jeziku, što je predvodio vlč. Marijan Djej, župnik iz Selenče. U 8 sati na njemačkom jeziku, što je predvodio vlč. lic. Endre Horváth, župnik iz Čonoplje. U 9 sati smo imali na mdžarskom jeziku, što je predvodio novozaređeni zrenjaninski biskup, msgr. dr. Ladislav Németh SVD, sa našim

biskupom, msgr. Ivanom Pénzes i sa prisutnim svećenicima. U 11 sati svečanu pjevanu svetu misu smo imali na hrvatskom jeziku što je predvodio isto msgr. dr. Ladislav Németh SVD, sa našim biskupom, Msgr. Ivanom Pénzes i sa prisutnim svećenicima. Nakon hrvatske svete mise imali smo škapularsku procesiju po crkvi, a poslije toga mali "agape" na samostanskom dvorištu za sve one koji su bili na svetoj misi.

Nakon svečane proslave Gospe Karmelske stigli su nam i drugi naši bogoslovi sa svojim magistrom o. Stjepanom Vidak da bi u našem


61

samostanu imali duhovne vježbe. A naša zajednica imala je izlet u Madžarskoj. Posjetili smo našu subraću u gradu Keszthely a poslije njih i naše sestre karmelićanke BSI u gradiću Gyenesdiás. Bilo nam je jako lijepo. Još je i br. Stipo bio sa nama, iako od 17. srpnja imao je konventualnost u Sofiji.

Kako je brat Stipo dobio premještaj, ostali smo bez sakristana. Nakon toga što je o. Prior razgovarao s o. Provincijalom, počeli smo tražiti novog sakristana kojega smo konačno i zaposlili. On je gospodin Antun Mandić, koji je u svojoj mladosti bio kod nas kao brat laik imenom, brat Dominik. Stariji članovi naše provincije sigurno ga se sijećaju. On je preuzeo ne samo sakristiju nego i paronicu rublja kao i peglaonu. On namješta i blagovaonicu a kad zatreba može nam i ručak kuhati, kao što je već to i uradio.

Na svetkovini našeg oca proroka Ilije, svečanu pjevanu svetu misu u 10 sati predslavio je o. Stjepan uz asistencijom naših bogoslova. Navečer u 18,30 sati o. Bernardin je imao pjevanu svetu misu na madžarskom jeziku. U utorak, 21. srpnja zajedno smo proslavili imendan brata Jakova i brata Danijela uz svečani ručak i torte. Nažalost brzo su prošli ti dani i u četvrtak, 23. srpnja nakon doručka naša subraća su otputovala. O. Zlatko Ž. je otišao na svoj godišnji odmor a nakon svog odmora otputovao je u Remete da pomogne subraći u organiziranju proslave Velike Gospe. Zato je nama došao o. Đani 4. kolovoza, o. Bernardin ne bude sâm, kad svake nedjelje imamo tri mise pa i ispovijedanja. I mi smo proslavili svetkovinu Velike Gospe, sa malo ‘manje’ ljudi nego u Remetama.

Na svetkovini svetog Stjepana kralja, patrona crkve, već po običaju, navečer smo imali svetu misu u 18 sati na madžarskom jeziku, što je predvodio novoimenovani kapelan somborske župe Presvetoga Trojstva, vlč. Predrag Alilović. Nakon svet mise imali smo mali "agape" u samostanskom dvorištu za narod, a za uzvanike skromnu večeru. Nakon proslave 23. kolovoza o. Bernardin je otišao na svoj godišnji odmor, što je nakon dva tjedna morao prekinuti, jer u nama povjerenoj župi, Bačkom Brestovcu, imali smo proštenje 12. rujna: Ime Marijino, pa smo morali sve urediti I pripremiti da o. Bernardin može otići u Zagreb na proslavu 50 godišnjicu dolaska karmelićana u Remete. O. Zlatko Ž. je ostao u Somboru, da organizira proštenje u Bačkom Brestovcu. Svetu misu je predslavio naš biskup msgr. dr. Ivan Pénzes na njemačkom jeziku. Došli su i

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

62

bivši brestovčani iz Njemačke sa jednim autobusom. Imali smo i trubače iz Svilojeva, koji su došli sa svojim župnikom.

Trudili smo se svečano proslaviti 80. rođendan brata Andrije 15. rujna. Došla sun nam subraća iz naših samostana da možemo zajedno hvalu dati dragom Bogu za te lijepe godine. Iz Zagreba su bili o. Antonio, o. Jure, o. Anđelko i o. Endre. Iz Krka o. Petar i o. Zdenko; sa Zidina o. Dominik i o. Jakov. Imali smo svečani ručak bratu Andriji na čast a navečer misu zahvalnicu, koju je predvodio o. Petar Janjić drugi provincijalni savjetnik i prior krčki.

Krajem rujna smo imali duhovne vježbe za Karmelski Svjetovni Red. Došli su i članovi iz Beograda, Niša i Bora. U subotu 26. rujna u večernjoj misi su položili svoje zavjete – privremene I vječne – nekoliko od članova. Svetu misu I obrede predvodio je o. Vjenceslav u koncelebraciji s o. Zlatkom Ž.

U ponedjeljak 28. rujna proslavili smo imendan našeg o. Vjenceslava. Došla sun am i subraća: o. Jakob i o. Anto Knežević. Imali smo svečani ručak, a telefon je zvonio bez prekida, tako da o. Slavek jedva mogao da ruča.

U četvrtak, 1. Listopada, na blagdan svete Male Terezije svečanu svetu misu na hrvatskom jeziku imali u 10 sati, a na kraju mise blagoslovili smo prisutnu djecu i ruže već po somborskom običaju. Navečer u 17 sati imali smo svečanu svetu misu na madžarskom jeziku; i na kraju ove mise isto smo blagoslovili prisutnu djecu i ruže kako to činimo svake godine.

Ovogodišnje duhovne vježbe za našu Provinciju je imao o. Vjenceslav. Osim njega je bio brat Andrija. O. Zlatko po dogovoru s o. Provincijalom svoje duhovne vježbe obavio u Remetama. A o. Bernardin će kasnije imati svoje duhovne vježbe, po dogovoru s o. Provincijalom.

Što se Somborskog Karmelskog Svjetovnog Reda tiče, nastale su velike promjene. Imali su izbore i izabrano je novo vodstvo. Poglavarica je postala gđa Katarina Jurišić, prva savjetnica gđa Valerija Utaši, druga savjetnica gđa Monika Molnár, tajnica gđa Karmela Malenić. Sestra Valerija Utaši ujedno je i magistra, sestra Monika Molár je ujedno i knjižničarka. Moramo se pohvaliti da somborski KSR ima svoju knjižnicu, koja je lijepo sređena. Možda nam malo fale novije knjige, ali to je već posao novog vodstva. Svakako im čestitamo i želimo obilje Božjeg blagoslova na njihov rad i život.

Početkom listopada započeli smo obnovu kuhinje. Nije bilo lako, puno nam je uradila naša kuharica, gđa Marija Šimonković, a braća manje-više strpljivo podnosila prašinu. Kako bi pokojni brat Lovro rekao: "Sancta patientia!" Konačno smo uspjeli neke preinake napraviti, bez većih izdataka, ali još nismo gotovi. Kada smo već započeli obnovu, to moramo i završiti.

U subotu 17. listopada u našoj crkvi smo proslavili 50 godišnjicu braka roditelja od brata Nikole. Svetu misu je predvodio o. Vjenceslav. Za ručak sun as pozvali u Apatin, u "Zlatnu Krunu", išli su samo o. Slavek i o. Bernardin.

U nedjelju 18. listopada slavili smo i mi misijsku nedjelju i pod misama smo


63

skupljali novac za naše misije što ćemo preko našeg zelatora za misije poslati u generalnu kuću.

Stigao nam je br. Joan Hadžiev, da prije svojih vječnih zavjeta kod nas obavi svoje pripreme i svoje duhovne vježbe. Nadam se da smo mu uspjeli osigurati željeni mir i druge uvjete i da je njegova priprema bila plodonosna. Duhovne vježbe mu je držao o. Vjenceslav.

U studenom svečano smo proslavili svetkovinu svih sveti. Okitili smo našu kapelu i na mrtvi dan u 10 sati o. Zlatko Žuvela je imao misu a br. Joan mu je ministrirao.

U petak 13. studenoga došli sun am dečki iz Ruskog Krstura, Kucure i jedan iz Monoštora da kod nas imaju duhovne vježbe. O. Vjenceslav ih je vodio kroz te dane. Bili su jako zadovoljni, barem su tako rekli a po osmjehu po licima, mislim da su od srca govorili.

O. Vjenceslav je imao duhovne vježbe i za svećenike srijemske biskupije. Kao plaću dobio je tri flaše sortnog srijemskog vina.

Evo toliko ukratko o događajima u Somboru. Lijep pozdrav i neka ovo božićno vrijeme bude plodonosno za sve nas.

O. Bernardin, prior

SPLIT

Naša splitska zajednica je i dalje u podstanarstvu u potkrovlju časnih sestara Služavki Malog Isusa na Šinama. Zajednica je dobila i trećeg subrata, svećenika o. Ervina Ukušića, koji je pristigao u srijedu 2. prosinca.

U međuvremenu je o. Smiljo imao

zdravstvene poteškoće (štitnjača), uzeo je bolovanje u školi i bio je operiran na spomen sv. Jozafata 12. studenog. Sve je

prošlo u redu. Još mu predstoji, po preporuci liječnika, odgovarajuća terapija i oporavak. U nekoliko navrata o. Zlatko Pletikosić pritekao je u pomoć splitskoj zajednici tako da se pastoral u župi sv. Mihovila Arkanđela na Kamenu mogao odvijati redovito.

Istaknut ćemo događaje od našeg proteklog javljanja.

U župi je kroz svibanj i lipanj, u sklopu molitvenog četvrtka, nekoliko predavanja uz diskusiju i videoprojekcije o New Age-u i kršćanstvu održao naš župljani gosp. Petar Jurčević.

Naši župljani su o blagdanu sv. Ilije hodočastili s tri autobusa k sv. Iliji na Zidinima i u Međugorje. Mladi iz naše župe i drugih splitskih župa, "VIS Mihovil", imali su trodnevnu duhovnu obnovu u Duhovnom centru sv. Ilije na

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

64

Buškom jezeru (Zidine), gdje su pjevali u trodnevnici i na sam dan sv. Ilije. Na večer su pjevali i u župi sv. Jakova u Međugorju.

Mladić iz naše župe, Petar Đonlić, nakon višegodišnjeg traženja i razmišljanja zatražio je preporuku župnika i od blagdana Male Gospe nalazi se u postulaturi kod franjevaca u Imotskom. Tako su trenutno iz župe četvorica mladića u formaciji za svećenike i redovnike.

Naši župljani i drugi ljudi iz grada i okolice, u pet autobusa, hodočastili su 29. kolovoza u svetište Gospe Sinjske i u župi Gala-Gljev slavili su svetu misu.

Koncert duhovne glazbe, već tradicionalan, održan je pred svetkovinu sv. Mihovila, 27. rujna. Uz domaće Pučke pivače i Mješoviti zbor, kojim je ravnao Josip Terze, bili su i gosti iz drugih župa: Domagoj Jurčević orguljaš, Antonija Teskera sopran i Pučki pivači iz Rogotina. Na svetkovinu svečano misno slavlje predslavio je don Mladen Delić, salezijanac sa Kmana.

Isti dan su mladi, VIS Mihovil iz naše župe, pod ravnanjem gosp. Mate Pocrnjića pjevali na proslavi sv. Mihovila u Šibeniku.

Klanjanje četvrtkom na večer i petkom kroz dan, te 24-satno klanjanje s četvrtka na prvi petak redovito se događa u župi uz poveće mnoštvo vjernika. U župi se njeguje lijepa tradicija blagoslova djece i ruža o blagdanu sv. Male Terezije. Tako je bilo i ove godine: prepuna crkva i crkveno dvorište vjernika.

Sestra Samuela Premužić, sestra Naše Gospe, vodila je umjetničku radionicu u našoj župi od 13. - 18. listopada. Tako smo već u listopadu imali izrađene Božićne jaslice i mnoštvo anđela te drugih umjetničkih djela izrađenih od lepušine i na svili.

Radionice su nastavile svoje aktivnosti dva puta tjedno u organizaciji Marijine legije pod vodstvom župne tajnice gospođice Anice Jakeljić.

Škapularska, prva, nedjelja u mjesecu živi iako bi trebalo poraditi na organizaciji. Ista stvar je i sa Grginim danom, svakog 25.-og u mjesecu, kada častimo Božansko Djetešce Isusa.

Naša župa je predstavljena u Glasu koncila u broju 43. od 25. listopada. 2009. godine. Na splitskom sajmu Saso od 21.-25. listopada predstavljena je tvrtka Ecol d.o.o. a naša župljanka Marija Jakeljić bila je uz druge članove promotor prodaje.

O. provincijal je u više navrata boravio u Splitu a zajedno sa splitskim priorom u listopadu je posjetio opata Brunu i benediktinsku opatiju u Admontu kod Salzburga. Split su posjetili i generalni ekonom sa o. Zdenkom i jednim bračnim parom iz Italije koji imaju iskustva u gradnji sakralnih objekata.

Valja spomenuti i dobro posjećene zornice u Došašću koje su postale tradicija u našoj župi. Imamo dojam da su po uzoru na našu župu mnoge splitske župe ponovno uvele zornice u svoj redoviti liturgijsko-pastoralni program.

Sestre franjevke od Bezgrešne proslavile na blagdan Bezgrešne 25 godišnjicu prisutnosti u Podstrani. Istaknule su zauzetost naše subraće karmelićana u dugogodišnjem služenju sv. Mise u samostanu sestara na Grljevcu.

Svoj braći i sestrama i svim ljudima dobre volje želimo dioništvo u radosti i milosti Božićnih i novogodišnjih blagdana.

O. Branko, prior


65

KRK I ovog, kao i svakog, ljeta aktivnosti

krčke zajednice najvećim dijelom su se odnosile na ugošćavanje grupa, obitelji i pojedinaca iz inozemstva i domovine. Grupe koje nam dolaze uglavnom su iz Austrije i dolaze sa svojim svećenicima te pored odmora i kupanja imaju i određenu duhovnu obnovu: obično je prije podne popraćeno duhovnim sadržajima, a popodne je rezervirano za kupanje i odmor.

Riječ je ponajviše o gotovo već stalnim

grupama, s pokojom novom te pokojom novom obitelji i novim pojedincima. Ugošćavanje grupa ove godine započelo je 14. lipnja te je trajalo do kraja kolovoza, premda je nešto manje gostiju bilo i u rujnu. U tri navrata bili su bračni parovi iz biskupije Graz-Sekau, koje vodi bračni par Viktor i Thea Schöberl, potom grupa prijatelja i suradnika vlč. Arnolda iz okolice Graza, te Grupa mladih obitelji s brojnom djecom iz Graza i okolice, predvođena gospođom Evom Strahwitz, i na kraju grupa polaznika "Malog tečaja Biblije" (Cursillo) koju vodi gosp. Hans Baumgartner. U srpnju je u samostanu boravila i grupa iz Subotice. Riječ je o

djeci koja pohađaju Hrvatsku školu u tom gradu, i njihovim učiteljicama i nastavnicima te s ponekim roditeljem. Također krajem srpnja i početkom kolovoza odmor i duhovnu obnovu ("Ljetni kamp") imala je i zajednica "Vjera i svjetlo". Tijekom njihova boravka jedan dan su nas posjetile i sestre Misionarke ljubavi iz Zagreba sa svojim beskućnicima.

U srpnju (11.-14.) su ovdje Duhovnu obnovu imali i studenti SSD-a, njih dvadeset i dvoje. Voditelj je bio o. Petar. Od 31. kolovoza do 3. rujna održane su Duhovne vježbe za svećenike krčke biskupije na kojima je sudjelovalo 20 svećenika i mjesni biskup mons. Valter Župan. Voditelj je bio hvarski biskup, mons. Slobodan Štambuk. Od 11.-13. rujna održana je duhovna obnova ("Bračni susreti"), na kojoj su sudjelovali bračni parovi iz raznih dijelova naše domovine. Zadnji vikend u rujnu (25.-27) bio je rezerviran za duhovnu obnovu mladih iz Remeta koju je vodio o. Viktor.

Početkom studenog (6.-8), o. Vjenceslav je također održao duhovnu obnovu za mlade u kojoj je sudjelovalo 16 mladića i djevojaka uglavnom iz Zagreba i okolice.

"Mistika i mistični fenomeni", bila je tema cjelodnevnog predavanja koje je imao o. Petar, 11. studenog, a na kojem je uzelo učešća dvadesetak osoba iz Krka i drugih otočkih župa.

Osim duhovnih obnova, predavanja i vježbi u našem Duhovnom centru, subraća su vodila duhovne obnove i duhovne vježbe po župama i samostanima u

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

66

domovini i inozemstvu. Tako je npr. o. Zdenko u ovom razdoblju imao duhovne vježbe sestrama karmelićankama u Rimu i Đakovačkoj Breznici, te sestrama Hrvaticama različitih družbi koje se nalaze na službi u Münchenu. O. Đani je vodio trodnevnu duhovnu obnovu u župi Štitar, kod Županje, a o. Ervin, trodnevnicu u župi Donje Jelenje kao pripravu za blagdan sv. Mihaela arkanđela, te na sam blagdan propovijedao i predslavio svetu misu. O. Petar je, u ovom periodu pored predavanja i duhovnih vježni u DC-u, imao uglavnom predavanja našim sestrama karmelićankama u Mariji Bistrici, Kloštru Ivaniću i Sori.

Od 17. - 21. studenog u našem samostanu održan je susret braće

redovnika-laika o temi "Živjeti redovnički poziv u današnje vrijeme". Voditelj je bio o. Antonio-Mario, prior remetskog samostana i prvi provincijalni savjetnik. Sudjelovala su sva braća osim br. Stipe koji je iz Bugarske uspio stići do samostana u Remetama gdje je zbog gripe, koja ga je usput ulovila, ipak morao ostati. Na susretu su, dakle, sudjelovala slijedeća naša braća: br. Andrija (Sombor), br. Antun, br. Božidar, br. Nikola i br. Josip (Remete), br. Vladimir (Zidine) i br. Miroslav-Marija (Krk). Osim radnog dijela, jedan dan je bio rezerviran i za izlet, te su braća tom prigodom posjetila susjedne otoke Cres i Mali Lošinj.

O. Petar, prior

ZIDINE –BUŠKO JEZERO – BOSNA I HERCEGOVINA

Zajednica u Karmelu sv. Ilije broji pet članova: četiri svećenika (o. Jakov, o. Zvonko, o. Zlatko i o. Dominik) i jednog brata (br. Vladimir).

O dužnostima i aktivnostima svakog

pojedinog člana bilo je govora već ranije pa to ne bih ponavljao. Novo je to što je o. Jakov u međuvremenu završio svoj radni

odnos na fakultetu, ušao je u mirovinu ali fakultet ga je tražio da prihvati još četiri kolegija ove akademske godine tako da je ostao predavati još ovu godinu.

O. Zvonko je prema planu studija etnologije trebao biti gotov sa predavanjima, tj. odlascima vikendom u Zagreb, ali je vijeće studija odlučilo da trebaju slušati još neke kolegije tako da će on i ovaj semestar pohađati predavanja u Zagrebu.

Glede posjećenosti centra u ljetnom periodu može se reći da je bio dobro posjećen. Čitavo ljeto smo imali ili organizirane grupe ili pojedince ili obitelji koje su boravile u centru. Gledajući čitavu godinu, ova godina je najposjećenija do sada, to nam je pokazatelj da ovaj duhovni centar postaje poznat i da grupe i


67

pojedinci rado dolaze ovdje. Do Božića su nam popunjeni svi vikendi a već za sljedeću godinu imamo desetak rezerviranih termina. Ovo ljeto smo ponudili dva termina duhovnih vježbi za svećenike i dva termina za duhovne vježbe za redovnike i redovnice. Od ta četiri termina održan je samo jedan jer za ostala tri nije bilo dovoljno prijavljenih sudionika. Nagodinu planiramo isto tako organizirati duhovne vježbe ali ćemo ranije obavijestiti svećenike i redovnike i redovnice da mogu računati sa našom duhovnom ponudom.

Sljedeće godine u travnju "Karmel sv. Ilije" organizira simpozij za svećenike prigodom svećeničke godine. Kontaktirali smo biskupe biskupija u BiH i oni su načelno izrazili svoju spremnost u sudjelovanju i pomoći oko organizacije simpozija. Simpozij bi trebao trajati tri dana a na njemu bi bilo govora o različitim aspektima svećeničkoga poziva i načina života u ovome vremenu.

Najznačajniji događaj u duhovnome centru u ovom zadnjem vremenu bio je susret provincijala Europe. Na susretu je sudjelovalo 36 redovnika, što provincijala, što njihovih delegata, što članova Generalne kuće u Rimu. Za vrijeme njihova boravka u "Karmelu sv. Ilije" organiziran je izlet u Mostar a jednu večer je bio organiziran koncert na kojemu su nastupila razna kulturno umjetnička

društva Hrvata iz BiH. Tema koncerta su bile pjesme koje je narod pjevao prigodom raznih događaja tijekom čitave godine. Izletom u Mostar i koncertom naši gosti su se mogli upoznati sa djelom kulturne baštine i povijesti BiH. Anketa koju su prije odlaska popunili pokazuje nam da su svi bili zadovoljni i organizacijom i smještajem i ponudom u centru. To će zasigurno pridonijeti da se glas o ovome duhovnome centru proširi među članovima karmelskoga Reda u Europi. Ovih dana centar je sa. O. Zdenkom posjetio i generalni ekonom o. Attilio. I on je ostao iznenađen i čestitao nam je na tome što smo ovdje napravili.

Zahvaljujući ulaganju i pomoći provincije u kući je uređena dvorana za meditaciju i kućna kapelica a stavljeni su i križevi u sobe i dvorane. Privode se kraju i radovi na promjeni sustava za grijanje, sa grijanja na plin prešlo se na geotermalno grijanje. To bi nam trebalo znatno smanjiti troškove grijanja kuće u zimskom vremenu. Do sada sve ono što se uspjelo uštedjeti ljeti zimi je potrošeno za grijanje. Sada bi ti troškovi trebali biti znatno manji pa se nadamo da će kuća moći nešto uštedjeti do svoga rada i time malo po malo dovršavati one stvari koje još treba dovršiti. Trenutno se stavlja izolacija na tavanske dijelove kuće tako da se što manje topline gubi kroz zidove.

O. Dominik, Prior

SOFIJA - BUGARSKA

U proteklom razdoblju dogodila su se važne promjene u našoj zajednici. Šest i pol godina našu zajednicu su sačinjavala samo dva člana, a od srpnja ove godine

smo trojica. To je osobito važan događaj za nas. Br. Stipo Doboš konventualan je u našoj zajednici od 17. srpnja, a u Sofiju je došao iz Sombora 28. srpnja. Dolaskom

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

68

br. Stipe došlo je do dosta velikih promjena što nam omogućuje kvalitetniji redovnički život i veće mogućnosti pastoralnog djelovanja.

Naš najveći blagdan Gospe Karmelske,

kao i blagdan sv. Male Terezije proslavili smo kod naših sestara karmelićanki, a blagdan naše sv. Majke Terezije proslavili smo u našoj crkvi. Svečanu Liturgiju je predslavio Apostolski egzarh mons. Hristo Proykov.

Novozaređeni svećenik Apostolske Egzarhije o. Joan Naydenov slavio je kod nas svoju prvu Liturgiju na blagdan zaštitnika naše crkve sv. Franje.

Dana 20. studenoga pridružio nam se naš bogoslov br. Joan Hadžiev koji je došao iz Sombora gdje je obavljao pripreme za polaganje svečanih zavjeta. Nakon toga će jedno vrijeme provesti u Provinciji kako bi bolje upoznao subraću, naše zajednice i njihovo pastoralno djelovanje, a potom nastaviti poslijediplomski studij u Rimu.

Posebna radost nam je bila da smo prisustvovali polaganju zavjeta naših dviju sestara karmelićanki. Svečane zavjete su položile s. Anastazija i s. Marija Elizabeta.

I mi smo iskusili radost polaganja svečanih zavjeta našega br. Joana, na blagdan sv. Ivana od Križa. O tome je pripremljen poseban izvještaj. Ipak recimo i ovdje da je to veliki događaj za karmelsku prisutnost u Bugarskoj jer je on prvi karmelićanin Bugarin koji je položio svoje svečane zavjete u Karmelu. Zahvaljujemo Bogu za ovaj veliki dar. Zavjete br. Joana primio je naš o. Provincijal, a obradovala nas je i prisutnost druge naše braće iz Provincije. Svečanu Euharistiju je predslavio apostolski nuncij u Republici Bugarskoj mons. Janusz Bolonek.

Đakonsko ređenje br. Joana će biti u Zagrebu, u subotu 30. siječnja 2010., na svetoj misi u 11 sati u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Remetama, a svećeničko ređenje u Sofiji.

Od 4.-6. prosinca 2009. sudjelovali smo na nacionalnom susretu za promociju zvanja u župi Belene u sjevernoj Bugarskoj.

Radovi na obnovi kuće duhovnog centra se približuju kraju, no još nam ostaje kupnja namještaja i uređenje unutrašnjosti. Također treba još urediti vrt, ogradu i okoliš, kada budemo imali sredstava. Za sada to nije moguće. Nadamo se da bismo na proljeće u našem duhovnom centru pape Ivana XXIII mogli, uz suradnju drugih svećenika, započeti s radom Instituta za duhovnost i teološku kulturu laika.

Svoj braći i sestrama karmelskih zajednica želimo sretan Božić i blagoslovom ispunjenu Novu 2010. godinu.

O. Srećko, prior


69

IZ SESTARSKIH KARMELA

BREZOVICA

Dragi Oče Provincijale, drage sestre i

draga braćo!

Dok na razne načine pripremamo put utjelovljenoj Riječi u svoja srca, želja nam je i ove trenutke podijeliti s Vama radovati se Božjoj ljubavi koja se zaodjenula u našu ljudskost, u Dijete, rođeno u betlehemskoj štalici. Bogatstvo Boga u siromašnom Djetetu i naš je put molitve kroz svakidašnjicu. Stoga na kraju još jedne kalendarske godine zahvaljujemo svima vama koji ste bili s nama na putu vjere, molitve, zajedništva kao naši suputnici, suradnici, sestre i braća u Kristovoj ljubavi i u terezijanskoj i ivanovskoj školi.

Iza nas su dinamični ljetni i jesenski mjeseci iz kojih se želimo prisjetiti nekih Božjih pohoda koji su jačali naš duh vjere i povjerenja u Gospodina i Presvetu Djevicu Mariju, te ostavili trag Boga u našim srcima.

Jubilarna proslava svetkovine Gospe Karmelske - 70 godišnje putovanje s Gospom Karmelskom

Ovogodišnji dani Karmelske Gospe u Stepinčevu Karmelu bili su prava duhovna obnova za Gospine štovatelje, hodočasnike i članove Škapularske Bratovštine. Proslavljeni su u ozračju euharistijskih slavlja, molitve, zahvalnosti, pjesme i radosti uz 70. obljetnicu naše duhovno-molitvene prisutnosti na tlu

Lijepe naše, a u Svećeničkoj godini. Svoj vrhunac dostigli su na samu svetkovinu Majke Božje Karmelske, u četvrtak, 16. srpnja 2009. godine.

Svečanu sv. Misu predslavio je biskupski vikar za grad Zagreb, preč. Zvonimir Sekelj, u svetištu Bezgrešne Kraljice Karmela u Karmelu-Brezovici. Uz njega je bilo oko dvadesetak suslavitelja: svećenika, redovnika, bogoslova i ministranata, a nekoliko svećenika ispovijedalo je hodočasnike. Tu su bili i hodočasnici iz Brezničkog Huma i Gornje Rijeke sa svojim župnicima, osim onih iz Zagreba, Velike Gorice, Turopolja, Siska i Karlovca. Crkva je bila premalena za sve njih, te su ispunili prostore pred crkvom, u parku i u dvorištu sestara.

Domaći župnik vlč. Zvonko Vuković uputio je voditelju slavlja preč. Sekelju i svima prisutnima, srdačnu dobrodošlicu.

Zbor sestara milosrdnica, pod ravnanjem prof. s. Vlaste Tkalec, provincijalne glavarice, uzveličao je svojim umjetničkim pjevanjem euharistijsko slavlje.

Misao vodilja nadahnute i aktualne homilije bila je: čovjeka današnjice koji traži svoj identitet može usrećiti i duhovno obogatiti samo život vjere i povezanost s Kristom Gospodinom i Presvetom Djevicom Marijom. Tako je, između ostalog preč. Sekelj naglasio i ovo: "Mi nismo sirotinja, već veliko bogatstvo Duha jer smo slike Božje koje Bog nikada ne

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

70

napušta… Tu narušenu sliku Božju u čovjeku obnovio je Isus Krist koji je došao na svijet po Bogorodici Mariji, a Ona je bila velika zato što je vjerovala Božjoj Riječi, prihvatila ju i uvijek po njoj živjela…." Na takav život vjere, molitve, motrenja Božje Riječi i zajedništva s Bogom pozvani su svi vjernici, a posebno Karmel koji je šutnja i koji nosi u sebi bogatstvo Duha i odsjaj je života molitve. Jer, najviše vjerujemo kroz sklopljene ruke da se milost ulijeva u duše, naglasio je propovjednik.

Don Žarko Vladislav Ošap, župnik u Drvaru, i voditelj centra "Vojske Bezgrešne" u BiH, uz asistenciju prof. dr. Adalberta Rebića i vlč. Slavka Pavlovića, župnika u Stupniku, te bogoslova i ministranata, predvodio je popodnevno euharistijsko slavlje, a naš zbor pratio ga je svojim radosnim pjevanjem. Voditelj slavlja došao je Gospi Karmelskoj kao

hodočasnik iz Bosne i Hercegovine, te je pozvao sve prisutne da se u svom životu ugledaju u Presvetu Djevicu Mariju, da je nasljeduju i da proslave Krista po njezinu primjeru. Čestitao je sestrama karmelićankama dvije značajne obljetnice, te rekao i ovo: "Kako je lijepo dijeliti zajedništvo u vjeri na jednom posvećenom mjestu i to na Gospin blagdan. Dijeleći zajedništvo s ovim osobama koje već 70. godina uzdižu molitve za svaku osobu Gospi Karmelskoj, počevši od svećenika, čestitam 70. godišnjicu osnivanja ovoga Karmela u Brezovici, gdje Vas je doveo na ove prostore bl. Alojzije Stepinac, s nakanom da biste bile njegova produžena molitva za njegov kler, za sve svećenike i za hrvatski narod…Čestitam vam 70. godina vašeg putovanja s Marijom…" Zatim je naglasio da ove godine karmelski Red obilježava 800-tu obljetnicu od svog Prvotnog Pravila kojeg je sastavio jeruzalemski patrijarh Albert, godine 1209. pustinjacima Gore Karmela i čestitao sestrama ovu značajnu obljetnicu.

Govoreći o Marijinom poslanju Isus nam je pokazao najveću ljubav kad je raširio ruke na križu, oprostio nam, zagrlio nas i ostavio nam je svoju Majku za našu Majku: "Evo ti, Majke!" (Iv 19, 27). Poziv da budemo djeca nebeske Majke i da poprimimo njezine kvalitete zadaća je svakoga njezinog djeteta kojemu je Bog na prvome mjestu, a sve drugo na pravome mjestu, jer: "Najveća je tajna života da ljubimo Boga Srcem Marije," završio je don Žarko.

Sestre i hodočasnici pripremili su se za svetkovinu Bezgrešne Kraljice Karmela devetnicom i trodnevnicom Večernje Časoslova, pjevanih litanija Lauretanskih i trodnevnim euharistijskim slavljima.


71

Vlč. Ivan Topolnjak, župnik u Savskom Gaju, Zagreb, predslavio je prvi dan trodnevnice, uz asistenciju ministranta Benjamina i Tomislava. Svojom gorljivom homilijom ponazočio je hodočasnicima Presvetu Djevicu Mariju kao naš model svetosti na putu vjere, molitve, slušanja Božje Riječi, rađanja Krista u dušama i na putu mudrosti vječne. "Pozvani smo na svetost da budemo Marijina slika… Stoga valja stati pred Mariju i reći joj: 'Marijo, želimo biti Ti, Ti si naš uzor. Zatim je zaželio da se taj uzor očituje da "duhovno nahranimo sve gladne ljude; da žedna usta napunimo Istinom, da mnoge oči napunimo svjetlom, ne mrakom; da uši napunimo dobrim riječima Biblije i kontemplacije, a srce da napunimo ljubavlju, te da budemo srce Marijino i Isusovo…"

Drugi dan trodnevnice predvodio je fra Ljubo Kurtović, OFM, iz Dubrave, Zagreba. S njim je bio i ispovijedao hodočasnike fra Ante Ivanković, OFM. U zapaženoj homiliji osobiti naglasak stavio je na Marijino duhovno majčinstvo i na vrednote Karmela "koje je brdo i zahtjeva napor da se na nj popnemo. No, kad se na brdo popnemo, vidimo šire i dalje iznad ljudskih slabosti i tu možemo susresti Boga, da bismo onda mogli susresti i čovjeka…Pozvani smo biti Majke, poput Presvete Djevice, i rađati Boga u srcima ljudi," rekao je, između ostalog, fra Ljubo.

U predvečerje Gospe Karmelske misno slavlje predvodio je vlč. Borna Puškarić, žv. u župi sv. Leopolda Mandića u Zagrebu, a suslavitelji su bili: Jakov Rađa, student teologije u Rimu i ministranti. Vlč. Damir Ocvirk, vicerektor u Zagrebačkoj bogosloviji, ispovijedao je hodočasnike.

O Gospi Suotkupiteljici, uz Posrednicu svih milosti i Odvjetnicu, govorio je vlč. Borna s osobitim naglaskom na Gospinu ljubav prema nama, jer je patila s ljubavlju za naša otkupljenje:"Gospa je prava Majka jer je Kristu darovala Tijelo i sudjelovala je u Kristovoj patnji pod križem….Gospa nam se ispod križa pokazala kao Suotkupitljica…Što želite Isusu reći, recite Gospi…Što je Isus osjećao u probodenim rukama, boku, nogama, na križu, Ona je to prinijela i osjetila u svom Srcu," naglasio je propovjednik.

Svoj obol liturgijskom slavlju dao je i naš karmelski zbor svojim skladnim pjevanjem.

Na ovogodišnjim jubilarnim danima Gospe Karmelske primijećena su i mnoga nova lica, novi štovatelji Škapularske Gospe, koji su se okupljali oko njezina oltara. Oni su svojom molitvom, pjesmom, pobožnošću i osobito primanjem sakramenata izrazili svoju odanost, ljubav i zahvalnost Bezgrešnoj Kraljici Karmela.

Tih dana svećenici su puno ispovijedali, a podijeljeno je oko 1.000 sv. Pričesti i primljeni su brojni novi članovi u Škapularsku bratovštinu.

Jubilarno proštenje Gospe karmelske

Proštenje Gospe Karmelske bilo je još jedan dokaz koliko naš narod časti i voli Presvetu Djevicu Mariju, koliko ima povjerenja u njezin moćni zagovor i koliko je želi nasljedovati. Na svim svetim misama svetište Gospe Karmelske i prostori oko njega bili su krcati hodočasnicima i Gospinim štovateljima, a

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

72

revni Gospini svećenici i redovnici neumorno su dijelili sakramente i škapulare hodočasnicima. I ove godine broj im se vidljivo povećao.

Mons. dr. Ramos Jorge, regionalni vikar prelature Opus Dei za Hrvatsku, uz suslavitelje bogoslove i ministrante, predvodio je jutarnju sv. Misu i otvorio proštenje Gospe Karmelske. Sve prisutne pozvao je, u zapaženoj homiliji, na ljubav, pobožnost i velikodušnost prema Isusovoj Majci, s osobitim naglaskom na svetost života. Tako je rekao i ovo: "Mi želimo doći do onoga Brijega koji je Krist. Uspon je težak i zahtjevan. No, s Marijom sve je lako… Gospodin hoće da ga ljubimo Marijinom ljubavlju. Ljubimo Boga kao Marija."

Zatim je potaknuo hodočasnike na zahvalnost Bogu zbog dara njegove Majke, te je uskliknuo: "Gospodin nas poziva na svetost, svakoga u njegovu staležu… Pozvani smo dati sve od sebe za Gospodina. Kad sve učinimo, Gospodin će biti zadovoljan, on će nam umnožiti milost i darove po zagovoru Djevice Marije."

Zavjetnu hodočasničku sv. misu u 9,00 sati predvodio je vlč. Đuro Sabolek, župnik župe Pohoda BDM u Vukovini, uz dva bogoslova, a zbor mladih iz Mraclina pod ravnanjem prof. Vladimira Cvetnića oduševljeno je pratio misno slavlje svojim krasnim pjevanjem. Tu je bio do oltara i turopoljski banderij, povijesne postrojbe, u svojim znakovitim odorama, kao i prepuna crkva župljana župe Vukovina.

Župnik Sabolek povjerio je svoju župu i župljane ponovo zagovoru i zaštiti Majke Božje Karmelske, potaknuo ih je na jači život vjere i molitve, na ljubav prema Kristu Gospodinu, te osobito na ljubav i

zahvalnost Gospi Karmelskoj na čije proštenje dolazi njegova župa već skoro 70 godina.

"Danas Bogu i Majci Božjoj želimo zahvaliti za dar vjere koju smo primili… Želimo biti navjestitelji Božje ljubavi kojom smo stvoreni i uzdržavani i želimo se barem na čas osloboditi buke života, da bismo čuli Božju Riječ i odmorili se u Bogu i u osami Karmela. Tu smo u zagovoru Gospe od Karmela koja se najviše brine za svako svoje dijete…Gospa je ovdje čula tolike naše vapaje, suze, jade i molitve. Gospa je moćna, jaka i zauzeta za svakoga od nas. Njoj i sestrama preporučamo našu župnu zajednicu i njenog župnika," naglasio je u svojoj nadahnutoj homiliji vlč. Sabolek.

Glavnu sv. misu predslavio je vlč. Zvonko Vuković, župnik u Brezovici, uz oko desetak suslavitelja, među kojima su bili i: P. Đuro Filipović, OCD, prof. o. Josip Baričević, TOR, prof. p. Alojz Ćubelić, OP, prior, don mr. Milan Ivančević, SDB, fra Živko Petričević, OFM, bogoslovi i drugi. Pjevao je mladenački zanosno zbor mladih "Novi život" iz Zagreba.

"Veliki vizionar je na poseban način čovjek Božji koji vidi dalje i dublje od drugih. Takav je bio bl. Alojzije Stepinac, ondašnji zagrebački nadbiskup, koji je odlučio 1939. godine dovesti sestre Bosonoge karmelićanke na tlo Hrvatske, na svoje imanje u Brezovicu, da bi sestre bile njegova produžena molitva za njegove svećenike, kad on više ne bude na zemlji. Danas, kad slavimo 70. godina otkako su sestre karmelićanke u Brezovici, vidimo da je to bila providonosna odluka za hrvatski Karmel, rekao je između ostalog,


73

u svojoj znamenitoj i snažnoj propovijedi, vlč. Vuković.

Potom je, na vrlo uvjerljiv način približio vjernicima život u Karmelu kako su ga doživljavali ljudi vjere, duha i kulture kroz 70 godina koji su dolazili u Karmel. Naglasio je da je Karmel Božje djelo učinjeno po rukama bl. Alojzija Stepinca, te zahvalio dragom Bogu i Gospi Karmelskoj na svim milostima darovanim Karmelu kroz minulih sedam desetljeća, a jednako tako zahvalio je i svećenicima i hodočasnicima, te svima koji su bili sestrama suradnici i suputnici u molitvenom životu. Jer: "Karmel shvaća samo onaj tko ga proživljava iznutra. Karmel je mjesto na zemlji gdje su Bog i Blažena Djevica Marija tako blizu čovjeku," potvrdio je propovjednik misli o. Ladislava Markovića, OCD.

Završnu sv. misu na proštenju Gospe Karmelske predslavio je vlč. Domagoj

Vuletić, žv. u župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu, uz sedam suslavitelja, svećenika, bogoslova i ministranata. S. Marijela Žuro, FDC bila je vrsni animator slavlja prisutnim hodočasnicima koji su zanosnom pjesmom i molitvom slavili Boga i Gospu Karmelsku.

U svojoj homiliji vlč. Vuletić je na vrlo domišljat i meditativan način povezao Blaženu Djevicu Mariju sa sv. Ilijom, prorokom, koji je odigrao važnu ulogu za Karmelski Red i za život prave vjere u Izraelu.

Ilija je molio za kišu, te u malom oblaku kao dlan čovječji, koji se pojavio nad morem, nakon ustrajne molitve, prema crkvenim ocima, vidi Presvetu Djevicu Mariju. Ona je za Izraelski narod Nada, znak Božjega dlana, a oblak je i simbol Marijinog krila u kojemu će se roditi život.

Prorok Ilija čovjek je silovit i težak koji je revnovao za Gospodina nad vojskama, a ujedno je i slika Crkve koja moli. "Bog od neprikladnog Ilije čini čovjeka koji postaje sposoban biti Božji, prikladnim za Božje poslanje. Slično kao što Gospodin čini s nama. Nas neprikladne čini sebi prikladne za svoje poslanje. Za razliku od nas Presveta Djevica Marija slika je potpunog predanja Gospodinu, naša Majka i Učiteljica." naglasio je vlč. Domagoj.

S njom, Marijom Pomoćnicom kršćana, Karmel u Hrvatskoj je započeo svoj život 24. svibnja 1939., po dvjema karmelićankama, s. M. Regini Tereziji od Isusa i s. M. Josipi od Milosrdne ljubavi Božje, da bi iz njega niklo pet novih mladica: Karmel u Kloštar Ivaniću, u Breznici Đakovačkoj, u Mariji Bistrici, u Sarajevu i Karmel u Albaniji, u kojima

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

74

danas moli, živi i radi za svećenike, za Crkvu i za hrvatski narod 85 sestara i pripravnica. One nastoje biti šutljivi Božji govor ovome svijetu i toplo Marijino srce koje kuca za svakoga.

Bogati srpanj

U mjesecu Gospe Karmelske, u petak, 24. srpnja, mladomisnik vlč. Ivica Bačani iz Velikog Bukovca, zahvalio je Majci Božjoj za dar svećeništva i slavio u našem svetištu sv. Misu "sekundiciju". U svojoj homiliji protumačio je usporedbu o sijaču i sjemenu, tj. o Riječi Božjoj, koje pada na četiri vrste tla, ljudskih srdaca i donosi urod samo u srcu koje je otvoreno i slobodno za Gospodina. "Šapnimo Isusu, da nas učini mudrima, kako bi vjera našla duboko korijenje u nama da se ne osuši, već da budemo dobra zemlja koja donosi stostruki urod. Molimo zagovor i naše nebeske Majke koja je dala potpuno mjesto u svom Srcu Riječi Božjoj," naglasio je između ostalog mladomisnik Bačani.

Moto njegove Mlade Mise bio je: "Sve mogu u onome koji me jača," (Fil 4, 13) što je i u našem druženju nakon sv. Mise na razne načine posvjedočio.

Mladomisnik vlč. Branimir Budinski slavio je s nama u ponedjeljak, 27. srpnja, sv. Misu "sekundiciju" i jednako tako zahvalio dobrome Bogu, Gospi Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva i na molitvenoj pratnji.

Svoju radost u službi Gospodina, izrazio je i u nadahnutoj homiliji u kojoj je govorio o savezu između Boga i čovjeka. "U savezu između Boga i ljudi događaju se znamenja, ali i nevjere. Bog sklapa

savez s čovjekom da ga privede pravome putu, kako živjeti Božje zapovijedi. U Novom zavjetu Isus sažima deset zapovijedi u dvije: u ljubav prema Bogu i prema čovjeku," naglasio je mladomisnik. Zatim je govorio o bitnoj vrednoti ljubavi prema bližnjemu, a ta je: u svim situacijama pomoći čovjeku poput milosrdnog Samaritanca. Jedan od načina da čovjeku pomognemo je i molitva sestara za svećenike i za Crkvu, spomenuo je mladomisnik Budinski i naglasio da je molitva za druge veća od bilo koje molitve, jer se po njoj počinje već sada ostvarivati Božje Kraljevstvo u srcima.

Potaknuti tim mislima podijelili smo radost zajedništva s našim mladomisnikom i izmijenili svoja duhovna iskustva, nade i očekivanja.

Don Robert Tonsati, koji je često dolazio kao bogoslov i voditelj Okteta zagrebačkih bogoslova na misna slavlja u Karmel, slavio je s nama, u pratnji svog prijatelja vlč. Tomislava Kralja, na Preobraženje Gospodinovo, 6. kolovoza, sv. Misu i zahvalio se sestrama za dosadašnju duhovnu podršku, te se preporučio u daljnju molitvenu pratnju, osobito zbog odlaska na studij u Rim.

Zajedničke duhovne vježbe

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u ponedjeljak, 14. rujna započeli smo zajedničke šestodnevne duhovne vježbe, koje je animirao karmelićanin o. Zvonko Martić. Na vrlo dinamičan i duboko-praktični način otkrivali smo Lice Božje i susretali smo se sa sobom po uzoru na sv. Pavla, apostola, čiji smo lik promatrali od obraćenja do sjedinjenja s Bogom.


75

Voditelj duh. vježbi nadahnjivao se na Sv. Pismu, na karmelskoj duhovnosti, kao i na Živom plamenu ljubavi našeg sv. o. Ivana od Križa. Okosnica duhovnih vježbi bile su tri točke duhovnog života: darovanost, znanje i iskustvo Boga koje smo produbljivali kroz Euharistiju, dnevna predavanja, meditaciju, osobni rad, dan klanjanja, šutnje i sabranosti.

Govoreći o Pavlu u molitvi, P. Zvonko je naglasio i ovo: "Ljubav je drugo ime za križ. Molitva je ostvarenje ljubavi. Molitva je ljubav Božja u praksi. Koliko smo dragom Bogu dali, toliko On nama daje. Kad dadnemo sve, život nam se zlati. Što Bogu od srca otkineš, to ti Bog vraća. Znak ljubavi prema Bogu je ljubav prema bližnjima. Ljubav Sina prema Ocu je okomita grda križa, a ljubav čovjeka prema čovjeku je vodoravna greda križa."

U tom duhu nastavili smo silaziti u svoje dubine, otkrivati i izgrađivati Božju ljubav kroz život molitve, ali i kroz život sestrinskog zajedništva, križa, patnje koja nosi izgrađuje i posvećuje. Euharistijskim slavljem, uz Tebe Boga hvalimo, završili smo zajedničke duhovne vježbe i započeli ih prakticirati u svakodnevici.

Proslavljena Isusova mala Ruža - sv. Terezija od Djeteta Isusa

Blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa, naučiteljice Crkve, svečano je proslavljen, uz brojne svetičine štovatelje, u četvrtak, 1. listopada u svetištu Majke Božje Karmelske, u Karmelu-Brezovici. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Stjepan Bradica, župnik u Lasinji, uz suslavitelje: vlč. Konrada Žižeka, župnika u Utrinama, vlč. Andriju Vrane, žv., vlč.

Josipa Karasa, župnika, vlč. Bornu Puškarića, žv. u Kustošiji i domaćeg župnika vlč. Zvonka Vukovića koji je sve prisutne, kao i ispovjednike: P. Anđelka Jozića, OCD i Don Božu Šimičića, SDB, pozdravio biranim riječima.

Misao vodilja nadahnute homilije bila je: poziv na svetost po uzoru na sv. Malu Tereziju. Vlč. Bradica orisao je konkretni život i prilike u kojima je sv. Terezija od Djeteta Isusa živjela, molila i radila za Gospodina i za duše, osobito za svećenike. Govorio je o njezinoj radikalnosti, o njezinom misionarskom duhu i o njezinoj bezgraničnoj ljubavi prema Kristu Gospodinu i prema čovjeku, a jednako tako i o značenju njezine svetosti.

"Moramo znati da su sveti ljudi približili Boga ljudima. Svet biti znači biti u blizini Božjoj, iz te blizine živjeti i dati to drugima. Svetost je potpuno se darovati Bogu, nositi Boga u svaku poru našega života i rada…Mi kršćani trebali bi biti drugima izazov da je Isus danas živ, da je djelotvoran u nama, da smo mi Božje djelo u rukama klesara koji nas kleše za veliku umjetninu. Ljudi su željni susreta s autentičnim Kristovim svjedocima… Sv. Mala Terezija je to svjedočila, to moramo i mi svjedočiti," naglasio je propovjednik.

Misno slavlje pratio je svojim skladnim phevanjem naš zbor, a tradicionalni blagoslov ruža podsjetio je prisutne da šire miris svetosti oko sebe, poput Svetice iz Lisieuxa.

Večernju euharistiju predslavio je vlč. Domagoj Matošević, nadbiskupski povjerenik za pastoral mladih grada Zagreba, uz koncelebraciju vlč. Tomislava Štengla, žv. u župi sv. Petra, a mladenački zanosno i oduševljeno uzveličao je misno

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

76

slavlje djevojački zbor "Kefa" iz spomenute župe sv. Petra, pod ravnanjem orguljašice gospođice Nikoline Pinko.

U svojoj zapaženoj homiliji, propovjednik je govorio o identitetu kršćanina koji se može sažeti u riječ: biti Kristov suradnik u spašavanju braće ljudi. U tu avanturu s Bogom krenuli su brojni velikani vjere i duha, među kojima je i sv. Mala Terezija, naučiteljica Crkve. Njezino poslanje bilo je biti ljubav u srcu Crkve za svoju braću u svijetu. To svoje poslanje ostvarila je u duhu otkrića "Maloga puta" svetosti kojim je pošla i na kojemu je svjedočila za Krista Gospodina.

Mali put duhovnosti sv. Terezije prikazao je vlč. Matošević kroz tri dimenzije toga puta: "Sv. Mala Terezija je shvatila da Bog ljubi malene. Maleni su nemoćni i trebaju pomoć drugih…Ako želimo biti Isusu blizu, potrebno je da budemo ovisni samo o Bogu…i da postanemo sve više i više maleni. Drugi korak Maloga puta je da ćeš puno trpjeti. Budući da si malen svatko te može zgaziti, manipulirati s tobom…´No, ima li veće radosti od trpjeti za tebe, Isuse?´ znala je uskliknuti Svetica. I treći korak Maloga puta je iskrena molitva. Molitva nije gluma pred dragim Bogom: ´Kažem sasvim jednostavno dragom Bogu ono što mu želim reći i On me razumije.´" Na kraju homilije propovjednik je zaključio da se taj Mali put sv. Terezije od Djeteta Isusa nastavlja i po nama, te da budemo velikodušni u hodu za Gospodinom koji nas zove da spašavamo duše.

Euharistijskim slavljima prethodila je molitva sv. krunice za velike nakane Crkve i domovine, osobito za svećenike, u Godini svećenika, i za Bogu posvećene

osobe. Sestre blagdan sv. Male Terezije pripremale smo se devetnicom molitava i Večernjih pohvala iz Časoslova, te nasljedovanjem Terezijinog "Malog puta."

Brojni hodočasnici i prijatelji Svetice iz Lisieuxa i Karmela dijeli su blagdanske milosti sa sestrama i nadahnjivali se na životu i poslanju Isusove male Ruže sv. Terezije od Djeteta Isusa.

Prvi zavjeti s. M. Gabrijele

Na spomendan Kraljice svete krunice, u srijedu, 7. listopada, odgovorila je na Božju ljubav po privremenim sv. zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti naša s. M. Gabrijela od Riječi Božje (Ivana Belančić) iz Zagreba.

Misno slavlje predvodio je njezin vlč.

župnik Ivan Torbar, a suslavitelj je bio naš brezovički župnik vlč. Zvonko Vuković uz ministranta Nikolu, Gabrijelinog brata. Prisutni su bili roditelji i sestra slavljenice, kao i uža rodbina i neki prijatelji Karmela. Misno slavlje pratio je naš sestarski zbor svojim skladanim pjevanjem.

"U molitvi sv. krunice razmatramo Evanđelje: Isusov život, smrt i uskrsnuće s Marijom. Marija je most preko kojega se


77

izlijeva milost, radost, blagoslov neba na ovaj svijet. S Marijom ćemo moći lakše nositi križne postaje koje nas prate na našem životnom putu. Štoviše, s krunicom u ruci moći ćemo veličati Gospodina koji je pogledao na neznatnost službenice svoje," naglasio je u zapaženoj homiliji voditelj slavlja.

Potom se obratio s. M. Gabrijeli koja je od Boga odabrana, ljubljena i pozvana da ga izbliza slijedi poput presvete Djevice Marije, prve moliteljice i karmelićanke. Naglasio je i to da život molitve mogu shvatiti samo oni koji su uronjeni u Božju prisutnost jer:" biti zatvoren sa svojim Bogom, to rađa slobodu koju svijet ne razumije," rekao je vlč. župnik Torbar.

Na kraju misnog slavlja domaći župnik vlč. Vuković čestitao je s. Gabrijeli na primljenom daru sv. zavjeta, kao i njezinom vlč. župniku Torbaru, roditeljima i rodbini.

Učiteljica molitve nas vodi k Isusu- svetkovina sv. Terezije Avilske

Provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM, dr. sc. o. Anto Gavrić, OP, predslavio je svečanu euharistiju na svetkovinu sv. Terezije Avilske, prve žene naučiteljice Crkve, duhovne majke i osnivateljice Karmela, u četvrtak, 15. listopada, u Karmelu-Brezovici. Suslavitelji su bili: vlč. Ivan Topolnjak, žpk u Savskom Gaju, Zagreb, vlč. Ivica Berdig, žpk u Botincu, Zagreb, vlč. Josip Karas, žpk u Svetom Martinu pod Okićem, a ispovijedao je don Božo Šimičić, SDB iz Knežije, Zagreb.

"Okupljamo se oko svetice koja je voljela prijateljstvo. Voljela je biti u

društvu svetaca, svojih prijatelja. Ponajviše je voljela društvo Isusa i Majke Marije," rekao je na početku misnoga slavlja P. Gavrić. Potom je uvjerljivim riječima orisao Terezijino poslanje u Crkvi: sv. Terezija Velika, učiteljica je molitve. Ona je bila mudra suradnica Duha Svetoga, i Duh Sveti otvarao je u njoj prostore za Božju ljubav i za razumijevanje tajne Božjeg posinstva. "Sinovi smo Božji, ne tek u vječnosti, već sada; pozvani smo u svakom trenutku živjeti kao djeca Božja. Upravo tu se očituje ljubav Božja, a to je molitva," naglasio je propovjednik.

Prema iskustvu sv. Terezije Avilske, molitva je znak naše poniznosti i ljubavi, jer koliko se otvaramo, toliko ljubimo. Molitva je ljubav prema nebeskome Ocu, a mi smo sluge ljubavi. Također je molitva, uči nas sv. Terezija Velika, razgovor srca sa srcem, prijateljski razgovor na samo s Bogom koji je naš prijatelj, pred kojega možemo iznijeti sve kao pred prijatelja. Na putu molitve, gdje postoje različiti stupnjevi molitve od molitve početnika, preko molitve sabranosti, molitve mira do sjedinjenja s Gospodinom, važno je biti s Isusom, gledati u Isusa, napajati se na vrelu njegove ljubavi koja utažuje našu žeđ za njim. Jer "dolazeći k velikoj učiteljici molitve, dolazimo k Isusu. Terezija nas vodi k Isusu. Molimo sv. Tereziju da Duh Sveti u nama zapali žeđ za živom vodom i da mi, poput ove Svetice, krenemo putem molitve kao sluge ljubavi," završio je otac Provincijal, a vlč. Ivan Topolnjak uputio je njemu i prisutnima tople riječi zahvalnosti.

Euharistijsko slavlje pratio je naš sestarski zbor, a štovatelji sv. Terezije i

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

78

hodočasnici iz Karlovca, Zagreba i okolice oduševljeno su nam se pridružili.

Mr. sc. don Antonio Čutura predslavio je večernju sv. Misu, a uz njega su bili koncelebranti: dr. sc. p. Mijo Nikić, DI iz Zagreba i dr. p. Nikola Leopold Noso, OP, iz Zagreba.

Misao vodilja njegove homilije bila je: Terezijin duh mudrosti kojim je vrednovala život u sebi i oko sebe, te po toj mudrosti postala utemeljiteljica i obnoviteljica Karmela. "Tko ima dar mudrosti, postaje prijatelj Božji… Isus od nas traži vremenite stvari, a za uzvrat nam daje život vječni," rekao je između ostalog don Čutura.

Govoreći o Terezijinoj biografiji, spomenuo je njezin radikalizam kojim je mijenjala svoj život i svoju molitvu, da bi onda mogla u snazi vjere i ljubavi, te uz suradnju i podršku sv. Ivana od Križa, krenuti u obnovu Karmela i osnivati nove samostane. Gorljivost i radikalnost sv. Terezije Avilske, poziv je i nama na radikalni život predanja Gospodinu po vjeri, molitvi, strpljivosti. Ta: "Bog se ne daje onima koji se njemu potpuno ne predaju," Terezijine su misli uz koje je don Čutura naglasio: "Živimo strpljivo sa sobom i drugima. Bog je za nas. Primimo Duha posinstva, obnove, obraćenja i poleta, a sv. Terezija neka nam izmoli taj duh."

Upravo u tom duhu sestre karmelićanke i hodočasnici molili su prije svake sv. Mise sv. Krunicu za duh. obnovu naših obitelji i našega naroda, kao i za svoje crkvene i državne poglavare. Prva žena naučiteljica Crkve mnogima je i danas izazov i nadahnuće na putu vjere i molitve jer učiteljica molitve nas vodi k Isusu.

Božji projekt – 25. obljetnica izlaska tjednika Glasa Koncila

"Svako naše okupljanje oko sv. Male Terezije u prvom hrvatskom Karmelu, sjeća nas na početke našeg djelovanja… Bogu i sestrama zahvaljujemo, kao i onima koji su dali svoj doprinos nekada i danas, za 25. obljetnicu kontinuiranog izlaska Glasa Koncila kao tjednika," rekao je između ostalog, u petak, 16. listopada, u Karmelu-Brezovici, glavni urednik Glasa Koncila msgr. Ivan Miklenić, voditelj jubilarnog euharistijskog slavlja, uz suslavitelja vlč. Nedjeljka Pintarića, direktora GK-a i uz brojne djelatnike, suradnike i prijatelje GK-a.

Osobitu zahvalnost iskazao je msgr.

Miklenić sv. Maloj Tereziji na čiji blagdan, 3. listopada, 1962. uz ne malene poteškoće, je mogao Božji projekt, prvi broj otisnutog Glasa s Koncila, izići u javnost. Zato su djelatnici Glasa Koncila izabrali sv. Malu Tereziju za svoju zaštitnicu. U svojoj nadahnutoj homiliji propovjednik je govorio kako je Glas Koncila dobio ritam crkvene zajednice i postao od dvotjednika tjednik; od nedjelje do nedjelje i kao takav izišao u više od 1300 brojeva, a kao dvotjednik u preko 540 brojeva, te razvio razgranatu djelatnost: od dvotjednika, tjednika,


79

MAK-a, raznovrsnog izdavaštva književnog, glazbenog, i drugih publikacija.

Kao što je sv. Mala Terezija, uz svu svoju neznatnost, željela biti misionarka, te protrčati zemljom i zasaditi Kristov križ na svih pet kontinenata, tako i Glas Koncila želi, zahvaljujući suvremenoj tehnici, Božju ljubav i Kristovo Evanđelje pronijeti do kraja svijeta, naglasio je msgr. Miklenić. "Ovo naše vrijeme ima puno zla. Uvijek je bilo zla u svijetu. No, naše vrijeme ga doživljava kao popularizaciju. Imamo važnu zadaću da u ovome prostoru i medijskom prostoru, pokažemo dobro koje je učinjeno i ostvareno. Suvremeni čovjek pada u depresiju. Ima svoje značenje objaviti u GK-a da je jedno selo podiglo kapelu. Za one ljude koji su to učinili je to veliko; postoji ta dobrota, ta žrtva, ali i poticaj za novu požrtvovnost, velikodušnost, ideje da se ide dalje."

Spomenuvši obol GK-a u izgradnji Božjeg kraljevstva i njegovih vrednota u ljudskim srcima, uz razna iskušenja i objektivne teškoće, kojih nije bila lišena niti sv. Mala Terezija, osobito u noći i tami vjere, propovjednik je završio: "Isusove vrijednosti potvrđujemo, nosimo, sami živimo i dajemo drugima. Mi smo dionici Božjega projekta. Imamo samo ovaj radni dan, samo ovaj projekt, ove prilike da dajemo Bogu najbolje što imamo… Sestre, poduprite nas u tom Božjem projektu, da ispunimo svoje poslanje, u ovim prilikama kad nas se želi omalovažiti. Ali budimo svjesni da ne radimo za sebe, već surađujemo s Bogom i da nas prati zagovor sv. Male Terezije."

Nakon blagoslova ruža, direktor GK-a vlč. Nedjeljko Pintarić zahvalio je biranim

riječima voditelju i sudionicima Euharistije, osobito sestrama karmelićankama, na duhovnom i molitvenom zajedništvu, te u znak blizine, vjernosti i zahvalnosti za 25. obljetnicu izlaska tjednika GK-a, darovao č. Majci M. Alojziji i sestrama značajan medaljon sv. Terezije Avilske, u čiju je rodnu Avilu nedavno hodočastio, uz druga hodočasnička europska svetišta.

Jubilarni, prijateljski susret sa sestrama nastavili su urednici i djelatnici GK-a u govornici, a vlč. Nedjeljko Pintarić se opet pobrinuo da sestrama daruje sva najnovija izdanja knjiga njihove izdavačke kuće.

Božji projekt, tjednik Glas Koncila, osnažen i ovim euharistijskim i karmelskim susretom, nastavio je svoje evanđeosko poslanje i zvanje: širenja Kraljevstva Božjega do nakraj svijeta.

Rast u vjeri, molitvi, zajedništvu

Među brojnim osobnim i zajedničkim susretima, u kojima smo međusobno podijelili iskustvo Božje ljubavi i Božjih darova, radosti i zajedništva, dobrote i velikodušnosti, izdvojit ćemo neke od njih.

P. Mijo Nikić, DI, održao nam u utorak, 4. kolovoza, na dan sv. Ivana Maria Vianneya, predavanje pod naslovom: "Samoća-osamljenost i blagoslov" s psihološko-duhovnog motrišta i obogatio nas novim duhovnim i psihološkim iskustvom, a fra Ante Barišić, OFM, predvodio je u petak 11. rujna duh. obnovu i Euharistiju na temu: "Biti otvoren za Boga i za čovjeka." S posebnim zanimanjem slušali smo, u srijedu 28. listopada, predavanje našeg p.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

80

Jure Zečevića OCD,: "Unutarnje ozračje iz kojega se susrećem sa stvarnošću oko mene," a glavni naglasak je bio na osobnoj izgradnji, suradnji i zrelosti. "Gubitak osjećaja za grijeh" bila je tema predavanja, u petak, 20. studenog, našeg ispovjednika P. Zvonka Martića, OCD, a put i svjedočanstvo obraćenja gospodina Marina Restrepoa, prezentirao nam je u srijedu, 25. studenog, p. Mijo Nikić, DI. O progonima prvih kršćana govorio nam je u srijedu, 2. i 16. prosinca, P. Ivica Musa, DI, dok nam je P. Zdenko Križić, OCD, ispovjednik, u četvrtak, 3. prosinca, protumačio smisao i ulogu Došašća kao trajnog zadatka u pripremi puta za susret s Gospodinom, a P. Zvonko Martić, upoznao nas je u četvrtak, 17. prosinca s nekim zaprekama na putu do sjedinjenja s Gospodinom.

Bili su s nama

Život molitve, u službi Crkve, mnoge dovede do Karmela i ohrabri ih na njihovim životnim stazama. Među onima koji su nas i ovih mjeseci posjetili bile su u nedjelju, 2. kolovoza, postulantice sestara Milosrdnica iz Zagreba koje su se zanimale za naš život i za našu molitvu. Jednako tako bili su s nama, u subotu 24.

listopada, naši prijatelji iz Slavonije, prognaničke obitelji iz Berka, koje su u ratnim danima našle zaštitu i okrilje u susjedstvu našega Karmela. Istoga dana posjetili su nas i obdarili radom svojih ruku, bogatom zimnicom, naši dugogodišnji dobročinitelji, župljani župe Vukovina, osobito mještani Mraclina, te su se preporučili u molitve sestara.

U subotu, 5. prosinca slavili su s nama sv. Misu vlč. Božo Belinić, župnik župe Uzvišenje Svetog Križa iz Završja, nedaleko Karlovca, zajedno sa svojim župljanima, u prigodi primanja Gospinog škapulara i posvete Gospi Karmelskoj. O značenju škapulara i nasljedovanja Krista Gospodina po Marijinom uzoru govorio je hodočasnicima vlč. Belinić, kao i naša č. majka M. Alojzija Čarapina.

Toga dana imali su kod nas duhovnu obnovu: predavanje, ispovijed, Euharistiju, druženje, mladi salezijanski pripravnici pod vodstvom svoga magistra don Milana Ivančevića, SDB, koji su se također preporučili u molitve sestara i zanimali za naš život.

Samozatajni svetac

"Slavimo samozatajnog sveca koji je radikalno slijedio Isusa Krista sa svom predanošću i ljubavlju," naglasio je vlč. mr. Milan Pušec, duhovnik zagrebačkih bogoslova, predslavitelj euharistije, u ponedjeljak, 14. prosinca 2009., na svetkovinu sv. Ivana od Križa, duhovnog oca i obnovitelja Karmela, naučitelja Crkve, mistika i pjesnika, u svetištu sestara karmelićanki u Karmelu-Brezovici. Asistirao je akolita Tomislav, a vlč. P. Ivo Antunović, DI, ispovijedao je prisutne hodočasnike.


81

Misao vodilja nadahnute homilije bila je: odgovoriti na Božju ljubav kao bogotražitelji. Svaki čovjek je dragocjen, vrijedan u Božjim očima jer je dijete Božje. Potrebno je dopustiti Gospodinu da nas susretne u našim dubinama, kako bismo mogli odgovoriti na Božju ljubav poput sv. Ivana od Križa. Naime, kad se Ivan radikalno odazvao Gospodinu, shvatio je da je Krist poput dubokog rudnika zlata koji ima mnogo rukavaca s blagom. Da bi se stiglo do toga blaga, do bogatstva mudrosti i spoznanja Kristova, potrebno je duboko kopati u Kristu, biti bogotražitelj, uz sve opasnosti, napore i tame na koje čovjek nailazi na tom duhovnom putu.

Na te dubine, na put bogotražitelja i na put života od Božje Riječi, pozvani su svi vjernici; majke i očevi u obiteljima, mladi u svojim traženjima, bogoslovi i svećenici, sestre karmelićanke u svom molitvenom životu… "Različiti su naši pozivi, ali je važno da tražimo Krista, da kopamo u dubine njegovog rudnika, tamo gdje smo poslani u svijetu… Kad bilo tko dođe u Karmel, dolazi s jednom nakanom: da sestre mole za njega…" naglasio je između ostalog propovjednik.

Potom je pozvao sve prisutne, osobito nas sestre, da poput sv. Ivana od Križa pomognemo današnjem ugroženom čovjeku na putu do Boga na taj način da upotrijebimo najbolji alat za kopanje u rudniku, a to je križ, po kojemu tražimo Krista, a kad ga nađemo, još ga više tražimo, naglasio je propovjednik.

Misno slavlje uzveličao je svojim umjetničkim pjevanjem Oktet zagrebačkih bogoslova i oduševio prisutne hodočasnike.

Na kraju euharistije mr. Pušec je čestitao sestrama svetkovinu sv. Ivana od Križa u ime poglavara Zagrebačke bogoslovije, u ime 91 bogoslova, u ime 15 novozaređenih đakona, kao i u svoje ime, te im poželio da ih rese kreposti sv. Ivana i da njihova molitva i rad budu na spasenje mnogih u Crkvi.

Molitvom Večernje Časoslova s bogoslovima i vjernicima, završilo je popodnevno slavlje naučitelja mistike i pjesnika ljubavi, sv. Ivana od Križa, a njegov život, djelo i poruka ostali su nadahnuće i izazov nama, kao i njegovim štovateljima.

I ove godine bogoslovi su donijeli na oltar betlehemsko svijetlo koje je stiglo iz Beča u Stepinčevu katedralu, da bi bilo znak Isusove prisutnosti u Karmelu, te povezanosti sestara s mjesnom i čitavom Crkvom. Betlehemsko svjetlo jedinstveni je dar Zagrebačkih bogoslova nama sestrama, uz 70. obljetnicu našeg dolaska u Hrvatsku. Ujedno nam je i poziv da naš život vjere i molitve bude i dalje svjetlo za mnoge na putu do Betlehema.

70-ta obljetnica kanonskog utemeljenja

Na Badnjak, 1939. godine zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac kanonski je utemeljio naš karmel u Dvorcu-Brezovici, imenovao prvu poglavaricu č. Majku Reginu Tereziju Trbljanić, OCD, i zatvorio privremenu klauzuru sestara. U dekretu osnivanja Karmela Nadbiskup je zabilježio i ovo: "Dok podižemo ovaj samostan, gojimo čvrstu nadu, da će ova kuća biti ono što tako vruće želimo, naime, kuća molitve, iz koje će se dizati molitve

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

82

pred Lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odozgora i oblaci milosti Božje dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod." (Zagreb, br. 10127/39. od 24. prosinca 1939.).

Radosnim srcem zahvalile smo na Badnjak, jednostavnom sv. Misom, Gospodinu i Majci i Kraljici Karmela za sedam desetljeća Božje i Gospine ljubavi i velikodušnosti prema njima. Misno slavlje predvodio je vlč. Zvonko Vuković, domaći župnik u Brezovici, koji je u prigodnoj homiliji uvjerljivo govorio o

Karmelu i o njegovoj zadaći u hrvatskom narodu, kao i o utemeljiteljima: č. Majci Regini Tereziji i nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu.

Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Ivan Šaško predslavio je pak u subotu, na Stjepanje, 26. prosinca 2009. svečanu euharistiju u prigodi 70-te obljetnice kanonskog utemeljenja prvog ženskog klauzurnog Karmela u Hrvatskoj, o čemu je u ovom broju Karmelskog vjesnika dan i poseban izvještaj.

Vaše sestre iz Brezovice

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Draga naša braćo i sestre!

Osvrćući se unazad sve do našeg zadnjeg javljanja, prebiremo u srcu i mislima mnoge trenutke kad smo u Božjim djelima čitali znakove Njegove prisutnosti i brige kojima je hranio i naša tijela i naše duše jačajući naše predanje u Njegovo vodstvo s kojim – rukom u Ruci – hodimo svojim karmelskim svakodnevljem. Gospodin nas je zaista obilato hranio! I ništa nam nije nedostajalo!

Prije svega, željele bismo zahvaliti našem dugogodišnjem ispovjedniku o. Đuri Filipoviću, OCD koji je neumorno dolazio u našu zajednicu uvijek raspoloživ za sve naše potrebe, dijeleći nam 'hranu' Božjeg oproštenja i milosrđa, poticajne riječi i istinskog razumijevanja. Uz naše veliko i srdačno HVALA o. Đuri, zahvaljujemo i našim ocima Zdenku, Juri i Vjenceslavu koji su od ove jeseni

preuzeli brigu za ispovijedanje naše zajednice.

U sklopu somborskog susreta mlađe braće karmelićana koji su u proteklih pet godina položili svečane zavjete, posjetili su našu zajednicu br. Vlado, o. Zvonko, o. Đani, rimski studenti o. Endre i o. Dražen te o. Zlatko P. i o. Zlatko Ž. Susret smo započeli sv. Misom tijekom koje nas je u svojoj propovijedi o. Zlatko P., temeljeći se na misnim čitanjima, uputio kako u karmelskom kontekstu nepodijeljena srca izvršiti svoje zavjete obećane Gospodinu te nas je potakao da svoju žrtvu činimo radosno i s pouzdanjem. Nakon sv. Mise koja je protekla u vrlo radosnom tonu,


83

okupili smo se zajedno u rekreaciji te uz pjesmu, šalu i druženje saznale više o etnološkim aktivnostima našeg o. Zvonka, no razmijenili smo i svoja razmišljanja o tome kako još više učvrstiti i poboljšati naše bratsko – sestrinske odnose. I ovaj susret, kako i svaki susret s našom braćom, uvijek hrani naše osjećaje bliskosti i 'obiteljskog' zajedništva.

Sudioništvo triju naših sestara Josipe, Mirjam i Terezite koncem rujna na tečaju naše Udruge pod naslovom "Psihologija molitvenog života u klauzuri", bio je dar ne samo za njih same, već i za sve nas koje smo preko fotografija, snimaka i ponajviše podijeljenih iskustava 'okusile' i same od obilja kojim je tih dana u Mariji Bistrici isusovac o. Mihály Szentmártoni dotaknuo srca, razmišljanja i karmelski hod sestara sudionica. Hvala našoj bistričkoj zajednici za svu ljubav i gostoprimstvo našim sestrama!

Karmelsku hranu naših duhovnih roditelja pružio nam je i naš o. Dražen kroz predavanja, euharistijsko klanjanje i molitvene trenutke u kojima smo dopustili da nam progovaraju riječi naše sv. Majke Terezije i sv. Oca Ivana od Križa. Kroz dva dana zajedničkog 'putovanja' u duh i karizmu ovih svetih obnovitelja, o. Dražen je naglasio da je karizma koju je primila sv. Majka ona ista koju smo s pozivom primili i mi te je podvukao praktični vid molitve kojoj je sv. Majka učiteljica. Kroz predavanje o metaforičnom govoru kod sv. Oca Ivana od Križa s osobitim naglaskom na metaforu Krista – Zaručnika, predavač je nastavio tumačenjem stihova sv. Oca, svoj govor završavajući konkretnim ivanovskim uputama o postizanju savršenosti.

I nadalje naš otac nadbiskup mons.

Marin Srakić rado posjećuje našu zajednicu, kako je to bilo i na uočnicu Velike Gospe kada je polazio slaviti Misu bdijenja u obližnje marijansko svetište u Dragotinu. Na povratku iz grada-heroja Vukovara, posjetio nas je nedavno i novi križevački vladika mons. Nikola Kekić. Dragi gosti su nam bili i članovi molitvene zajednice "Milosrdni Isus" iz Đakova, mali izviđači iz Jarmine, mladomisnik gospićko-senjske biskupije vlč. Marinko Miličević, naša subraća o. Antonio i br. Josip na proputovanju iz Sombora, don Ivan Filipović iz zajednice "Cenacolo" za liječenje ovisnika, vlč. Ivan Miklenić – glavni urednik "Glasa koncila" koji nas je upoznao s aktualnim crkvenim i društvenim zbivanjima, fra Venancije i fra Petar sa svojim franjevačkim sjemeništarcima s Kaptola te vlč. Toni Štefan koji je došao s nama podijeliti

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

84

svoje dojmove nakon povratka iz posjete Africi, gdje je niz godina djelovao kao misionar. Bilo je to za njega osobito dojmljivo, jer je to njegova prva posjeta Beninu nakon povratka u domovinu. A nama je bilo drago što je za vrijeme njegovog boravka u Beninu zaređen vlč. Odilon, s kojim je prije pet godina, neposredno nakon dolaska u Hrvatsku, posjetio našu zajednicu preporučivši mladog afričkog bogoslova u naše molitve.

Naše ovogodišnje zajedničke duhovne vježbe bile su prava prilika da upremo svoj pogled "u red onih svetih otaca od kojih potječemo", sve do prvih monaha pustinjaka koji su zacijelo bili nadahnuće i primjer svima koji su svoj život željeli posvetiti Kristu na podjednak način. O njihovom iskustvu i borbama koje prate svaki autentični put kroz 'pustinju', progovorio nam je naš o. Zdenko Križić, OCD od 16. do 21. listopada, proširujući i aktualizirajući tematiku na naš klauzurni karmelski život koji se susreće s istim zahtjevima, poteškoćama, pojavama i 'monaškim bolestima' koje su zajedničke zajednicama kontemplativnog tipa. No, naš je život i istinski poziv na sudjelovanju u božanskoj ljubavi koja je svaki dan na ispitu u našem sestrinskom životu potrebnom izlaženja iz sebe i žrtvovanja za druge, čime je ljubav naglašena kao najučinkovitiji lijek! Završavajući primjerom i načelima kojih se držala sv. Majka Terezija pri rješavanju poteškoća u zajednici, o. Zdenko je protumačio i što o redovničkom posvećenju kažu suvremeni crkveni dokumenti te što Crkva očekuje od nas

koji svojim zavjetima nasljedujemo Isusa Krista čija je hrana bila vršiti Očevu volju.

U zadnje vrijeme uočavamo potrebu i interes različitih skupina koje bi u dostupnim prostorima našeg samostana željele imati svoje vlastite programe duhovne obnove i sl. Tako su tijekom listopada dvije skupine mladih sa svojim kapelanima iz dviju slavonskobrodskih župa proveli cijeli dan u razmišljanjima, predavanjima i molitvi, čime je i dvorana ispod naše crkve ispunila jednu od svojih namjena. Osobito je dirljiv bio susret sa članovima 'Marijine legije' koji su sa svojim svećenikom vlč. Nikicom Mihaljevićem s nama slavili sv. Misu, nakon koje je devetnaest njihovih članova s velikim ganućem i zahvalnošću primilo karmelski škapular, što je prvi takav događaj u našoj crkvi. Oblačenje u škapular odvilo se kod novog kipa Karmelske Gospe koji je, zajedno s novim kipom sv. Josipa i novim tabernakulom, stigao početkom kolovoza iz majstorske radionice u talijanskom gradu Ortisei (BZ). Kipove i tabernakul je na početku naših duhovnih vježbi blagoslovio naš o. Zdenko.

U duhovnom pogledu nastojimo snizivati sve bespotrebne uzvišice i ravnati sve krivudave staze… Želimo vam, sestre i braćo srce Onoga koji je S NAMA BOG, vjerni i istiniti, Bog koji ljubi, izbavlja i spašava! Dijeleći s vama istu čežnju, sve vas od srca pozdravljamo!

Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj


85

MARIJA BISTRICA

Drage sestre i braćo!

I vi sigurno možete zajedno s nama reći za ovo ljeto i jesen koji su iza nas: "Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni". Odraze njegove ljubavi možemo otkrivati na svakom koraku, a osobito ćemo to činiti sada u Došašću koje je započlo: pripraviti srce da se u njemu rodi Bog. To svima želimo! Za vas smo odvojile neke Njegove tragove u prošlim događajima.

Srpanjske svetkovine i blagdani

U našem je domu molitve na svetkovinu Majke Božje Bistričke, 13. srpnja, svečanu sv. Misu predslavio je preč. Ivan Špoljar, župnik iz Gornje Stubice. Suslavio je vlč. Matija Burja, a ministrirala su dva bogoslova iz G. Stubice: Marko Dinjar i Josip Čulig. Prečasni Špoljar je tih dana proslavio svoju zlatnu misu pa je i to bio jedan razlog što smo ga pozvale želeći u ovoj svećeničkoj godini upoznati jednog svećenika s dugogodišnjim iskustvom. U homiliji je istaknuo zahvalnost za život, za dar svećeništva, za poziv svakog od nas. Uz ostalo je rekao: ".. Što sam stariji to sam veseliji, ali to ne činim ja, nego On… Kako bismo morali biti radosni što smo tu…" Nakon sv. Mise bio je susret s njim i bogoslovima, a kroz razgovor čule smo puno životne mudrosti, iskustva, povjerenja i pouzdanja u Boga što su sigurni vodiči u životu.

Trećeg dana devetnice Gospi Karmelskoj, 15. 07., vlč. Jovan Vejin, ovogodišnji mladomisnik neokatekumen-skog puta, imao je kod nas svoju mladu misu. U zajedničkom druženju nakon sv.

Mise ispričao nam je svoj životni put do svećeništva i svoj hod na neokatekumenskom putu. Njegovo biće zrači radošću, dobrotom i mirom i pun je zahvalnosti za dar svećeništva, to je i nama veliko ohrabrenje i poticaj.

Proslava Gospe Karmelske bila je u

znaku svećeničke godine jer smo toga dana pozvale da s nama proslave tu našu najveću svetkovinu župnike okolnih župa: iz Zlatara, Konjščine, Zlatar Bistrice, Laza, bio je i naš misnik Matija Burja i vlč. Stjepan Čukman, misionar u Nici. Sv. Misu je predslavio mr. Milan Pušec duhovnik na bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, i u propovijedi je progovorio o nasljedovanju Marije i njezinih kreposti te pozvao nas da Mariju prihvatimo kao svoju Majku. Susret sa svećenicima bio je snažan poticaj za upoznavanje njihovog životnog iskustva i rada u vinogradu Gospodnjem.

Sv. Iliju, nadahnitelja našeg Reda, proslavile smo u zajedništvu s remetskim priorom o. Antonijem M. Čirkom, OCD, koji je predsalvio sv. Misu, o. Antom Stantićem, OCD i vlč. Matijom Burjom. U propovijedi je o. Antonijo nastojao pojedine etape iz Ilijinog života predstaviti

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

86

tako da i nama budu kao podsjetnik za zauzetiji redovnički život. Poslije sv. Mise nastavile smo druženje s našim patrima u vedrom i opuštenom ozračju.

Naši duhovni pastiri

Na Dan zahvalnosti, odnosno na Gospu Snježnu, a toga dana je i posvetilo naše župne crkve, posjetio nas je mons. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup, koji je u Svetištu predvodio misno slavlje. U molitve nam je prigodom ovog susreta preporučio posebno potrebe naše Domovine te nam na naša pitanja iscrpno odgovarao i pojasnio sadašnji trenutak kako u političkom, tako i u moralno i duhovnom pogledu.

U nedjelju, 9. 08., posjetio nas je mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik HBK. S njim u pratnji došao je kancelar nadbiskupije vlč. Fabijan Svalina i đakon Branko Risek. Nadbiskup Srakić prikazao nam je ukratko svoju novoosnovanu metropoliju, razloge njenog osnivanja, i sadašnje funkcioniranje. Između ostalog je naglasio da je Karmel dio Crkve i da je važno naše međusobno zajedništvo u molitvi.

Mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, pohodio nas je 23. 08. u pratnji prečasnog Zlatka Korena, našeg župnika, vlč. Marka Đurina, tajnika i đakona Tomislava iz Preloga. Biskup Josip želio nas je pozdraviti, ohrabriti nas i zamoliti da u ovoj svećeničkoj godini pojačamo molitvu za prezbitere varaždinske biskupije. Progovorio nam je o pastoralnom radu te o stanju svoje mjesne Crkve.

Hodočašće grada Zagreba, i to 278. po redu, bilo je živo kao i svake godine i sve je vrvilo od posjetitelja. I ove smo godine

"udomile" pješake – planinare HPD "Stanko Kempny" te redovnice iz više redovničkih zajednica: Kćeri Božje Ljubavi; Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Služavke Malog Isusa; Družbe Kćeri Milosrđa. Najviše nas je obradovao susret s uzoritim kardinalom Josipom Bozanićem koji je u klauzuru samostana ušao u pratnji vlč. Željka Faltaka, njegovog osobnog tajnika. U srdačnom susretu sa zajednicom Uzoriti je odgovarao na naša pitanja, a u molitve nam je posebno preporučio potrebe naše mjesne Crkve, naše mlade, obitelji, a posebno sve svećenike.

Listopad u znaku naših Svetica

Blagdan sv. Male Terezije s nama je proslavio vlč. Toni Štefan, duhovnik Dječačkog sjemeništa na Šalati, koje je predsalvio sv. Misu, a u propovijedi je pokušao na svoj originalan način predstaviti nam lik Male Svetice. Njezino otkriće puta duhovnog djetinjstva polog je cijele Crkve, naglasio je. Ona je sama bila ogromno otkriće i nježnost pa njezin nauk oduševljava ljude cijelog svijeta. Isusu je lijepo biti s nama, tako nam govori Mala Svetica, on je sišao da bude s nama, da bude naša radost. Da bi sve to prepoznavali potrebna nam je jednostavnost. Da nešto od te jednostavnosti posjeduje naš vlč. Toni u to smo se uvjerile u susretu s njim u govornici kad nam je toplo i duhovito prikazao svoj svećenički i misionarski rad u Beninu.

Zahvaljujući vlč. Toniju i njegovom posredovanju 03. 10. svoju mladu misu imao je u našoj samostanskoj crkvi vlč. Odilon Gbenoukpo Singbo iz Benina, sada misionar u Hrvatskoj. Gospodin je duboko zaorao svoju brazdu u tog zaista mladog,


87

ali posebnog svećenika. Želimo s vama podijeliti neke njegove misli, kako ih je zabilježila naša kroničarka: "Zaista mi je radost jutros biti s vama. Još sam sretniji kad slušam ove evanđeoske riječi koje započinju s radošću… Radost učenika. Oni se raduju što vide da čine nešto veliko – oni imaju vlast nad zlodusima. To je dobro, oni se raduju čudesima, ali se ne raduju što ljudi slušaju Boga. Bog čini čuda…Radost se ne nalazi u onome što se događa prema van već milost što pripadaju Kraljevstvu, Bogu i da su njihova imena zapisana na nebesima. To je prava radost." Na kraju sv. Mise primile smo mladomisnički blagoslov od prvog Afrikanca koji je slavio misu u našem Karmelu. Susret je također bio zanimljiv jer je vlč. Odilon vrlo dojmljivo iznio svoj životni put, poziv, svoje dojmove sa studija u Zagrebu, prezbiterskog ređenja i mlade Mise u Beninu. Preporučio je u naše molitve svoj daljnji svećenički put, a mi smo otišle u dan zadivljene nad milošću koju dragi Bog prosipa u dušama.

Već je tradicionalno u Svetištu 10. listopada održano hodočašće Vrhbosanske i banjalučke (nad) biskupije koje je predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. On nas je posije podne posjetio u pratnji svoga tajnika i s. Klare, rođene Kardinalove sestre iz Družbe Klanjateljice Krvi Kristove. I ove godine nam je u molitve preporučio svoje svećenike i potrebe njihove mjesne Crkve koja živi u specifičnim okolnostima. Kardinala nosi nada u bolje sutra Crkve kojoj je poglavar i cijelog naroda.

Kako je naša sv. Majka iznimno cijenila svećenike, tako smo 15. 10., na njenu svetkovinu, pozvale vlč. Dragutina Bosnara, župnika u Oroslavlju, pisca i

pjesnika, da je s nama proslavi. Divile smo se Božjem pozivu kojem se odazvao još za dječačkih dana, a priznao nam je kao osjeća da ga dragi Bog ludo voli. U homiliji kod sv. Mise koju je slavio u zajedništvu sa vlč. Matijom Burja i p. Dragutinom Brezovcem, kapucinom, pokušao je povezati život sv. Terezije i naša traženja smisla života. Pri tom se poslužio jednim odlomkom iz knjige jednog njemačkog karmelićana "Punina, praznina". Riječ je bila o srcu, srcu koje je vrutak svega u nama, gdje smo jedno sami sa sobom, jedno s drugima, jedno s Bogom. U njemu susrećemo Boga kroz molitvu. Srce poznaje božanske dubine u nama. "Srce obuhvaća sav smisao… Smisao je svjetlost koja sve obasjava. Jedino srcem pronalazimo mir."

Hodočasnici

Hodočasteći Majci Božjoj Bistričkoj 23. srpnja posjetile su nas sestre Misionarke Ljubavi – njih devet koje žive i djeluju u Zagrebu. One su međunarodna zajednica sestara jer su porijeklom iz raznih krajeva svijeta: Indija, Bangladeš, Poljska, Nizozemska, Srbija, Hrvatska. Pri tom je susretu Karmela i Misionarki radost odzvanjala, uz pjesmu i zvukove bubnjeva, i razmjene iskustava. Sestre su nam progovorile o svom radu i poslanju iz iskustva i svakidašnjeg života.

U ovom ljetnom i jesenskom razdoblju mnogi su nas posjetili, a neke ćemo i nabrojiti: hodočasnici iz riječkih župa, iz župe Voloder, Gora, Ravna Gora, Donja Lomnica, Savski Nart, Slavetić, Sv. Jana, Voćin, Slavonski Brod, Brestje (Zagreb), zatim mladi iz Ivanić Kloštra koje su dovele sestre franjevke; djeca iz dječjeg vrtića "Sv. Josip" iz Koprivnice; s.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

88

Julijana, milosrdnica i djevojke iz Livna; profesori XII. zagrebačke gimnazije s ravnateljicom Ljiljom Vokić; članovi HKDPD iz Našica sa fra Igorom i dr.

Godišnjice

Za 40 godina života po sv. zavjetima zahvaljivala je naša s. Jela, a zajedno i mi s njom na Veliku Gospu. Toga je dana sreća i vedrina izvirala iz nje zato što je mogla i što može služiti dragom Bogu i sestrama. Tokom dana bilo je živo i raspjevano, a u večernjoj rekreaciji mlađe sestre su pripremile prigodni program – scensku igru "Bara traži pemziju".

Na Malu Gospu, 8. 09., naša je s. M. Gabrijela pod motom "Krist je moja ljubav, On je sav moj život" zahvalila za 25 godina redovničkih zavjeta. Svetu misu je toga dana predvodio njen brat, mons. Juraj Batelja, u zajedništvu sa šestoricom svećenika i dva bogoslova koji su služili kod oltara. Na slavlju je sudjelovala njena mama Slava, brat i sestra sa obiteljima i bliža rodbina s Gabrijele te dobročinitelji Karmela. Slavlje su uzveličale i sestre Kćeri Božje Ljubavi, kod kojih je s. Gabrijela kao srednjoškolka stanovala, kao i sestre dominikanke koje su udomile i

brinu se za mamu Slavu. U propovijedi je mons. Batelja govorio o Marijinom rođenju kao nečem što je bilo tako normalnom. Marija je sama bila kćer i učenica i zbog toga je ovaj blagdan nazvao "škola poučljivosti Božjoj mudrosti". Svoju čestitku s. Gabrijeli izrekao je riječima bl. Alojzija Stepinca kojima je on čestitao s. Franciski Dušić, provincijalnoj glavarici Kćeri Božje Ljubavi, u prigodi istog jubileja, u kojoj spominje dragocjenost redovničkog zvanja kojega treba brižno čuvati i ostati mu vjeran do kraja.

Cijelog su se dana gosti družili sa Slavljenicom i izricali joj zahvalu za molitve i molili zajedno s njom za njenu ustrajnost. Navečer u rekreaciji sestre su izvele prigodni program – prizore iz života sv. Male Terezije.

Duhovne obnove

Već tradicionalno je, a ove godine je to bilo 05. 09., o. Viktor Grbeša, OCD, imao u našoj crkvi duhovnu obnovu roditeljima i bližoj rodbini liječenih ovisnika. Svi sudionici bili su prisutni na Večernjoj molitvi, a zatim smo svi zajedno sudjelovali na sv. Misi koju je predsalvio o. Viktor.

Molitvena zajednica "Magnifikat", koja djeluje u sklopu župe Sv. Križa iz Zagreba, svoju je 5. obljetnicu postojanja obilježila duhovnom obnovom 4. 10. koju su imali u našoj samostanskoj crkvi a predvodio ju se p. Smiljan Kožul, OFM. Tog istog dana, u sklopu 17. vojnog hodočašća, došao nam je u posjetu o. Viktor Grbeša s jednom većom grupom hodočasnika vojnika i djelatnika vojnih ustanova koji su željeli vidjeti zajednicu i upoznati naš život i preporučiti se u molitve.


89

Duhovnu obnovu u našoj crkvi imali su 7. 11. također i franjevački trećoreci iz zagrebačke Dubrave a obnovu je vodio fra Ljubo Kurtović.

Predavanja i nagovori

Dan reforme našeg Reda 24. 08. obilježile smo predavanjem o. Srećka Rimaca, OCD, u kojem nam je progovorio o uputama koje je sv. Ivan od Križa dao sestrama, odnosno o uputama protiv svijeta.

U programu permanentnog obrazovanja koji je organiziralo vodstvo Udruge u našem je samostanu održan je seminar od 25. - 29. rujna kojeg je vodio p. Mihaly Szentmartoni, DI, profesor i dekan Instituta za duhovnost na Gregorijani u Rimu, na temu: "Psihologija molitvenog života u klauzuri". Sestre su s puno ljubavi pripremale prostore za ugošćavanje naših sestara iz drugih zajednica i bilo je to jedno od vrlo plodnih razdoblja našega zajedništva, a to se nastavljalo i u tijeku samog seminara samo u proširenom sastavu. Prije početka seminara p. Bonaventura Duda, održao je predavanje, a na završetku se sestrama nagovorom obratio i u ime provincijala o. Vinka pozdravio o. Jure Zečević, duhovni asistent Udruge.

Svoja promišljanja iz proučavanja djela naše sv. Majke podijelio je s nama 08. 10.

o. Dražen Vargašević a predavanje je naslovio "Terezijin poziv i moj poziv", a naš izvanredni ispovjednik o. Petar Janjić održao nam 21. 10. predavanje pod naslovom "Biti karmelićanka danas".

O indiferentnosti u smislu kako je shvaća sv. Ignacije, a kako je to u svom životu konkretizirana sv. Terezija od Djeteta Isusa, te o prvom blaženstvu: "Blago siromasima duhom" u svom nam je nagovoru 28. 10. progovorio p. Jure Bosančić.

P. Miljenko Sušac, monfortanac, započeo je 04. 11. niz predavanja o duhovnom putu naše sv. Majke Terezije. Tema prvog predavanja bila je: "Socijalna, politička i duhovna situacija Terezijinog doba", a "O kreposti poniznosti" progovorio nam je 28. 11. naš izvanredni ispovjednik o. Srećko Rimac, OCD.

Na kraju bismo željele zahvaliti Gospodinu koji se i ove godine pobrinuo za našu zimnicu preko naših dobročinitelja iz Vidovca kraj Varaždina i što je nadahnuo naše dobročinitelji iz Sv. Ivana Zeline koji su napravili nove mostiće preko potoka ispred našeg samostana.

Svima sretni i blagoslovljeni božićni i novogodišnji blagdani!

Vaše sestre iz Marije Bistrice

SARAJEVO – BOSNA I HERCEGOVINA

Draga braćo i sestre,

Evo nas opet u zajedništvu s vama preko našeg "Karmelskog vjesnika". Kako je naše zemaljsko putovanje

protkano susretom s Bogom i bližnjima, tako se i zbivanja kod nas odvijaju u tom smjeru. U prošlom javljanju izvijestili smo vas o događanjima do 1. srpnja, pa sada nastavljamo dalje.

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

90

2. srpnja ove godine naša vanjska sestra s. Marija Marković položila je svoje prve Zavjete u Karmelu, a sv. Misu predvodio je naš ispovjednik fra Slavko Topić.

Devetnicu našoj Gospi Karmelskoj većim dijelom predvodio je naš kapelan vlč. Ivo Jezidžić, a u drugim danima izmijenili su se vlč. Marijan Kopić, vlč. Davor Topić – ovogodišnji mladomisnik i naš o. Zlatko Pletikosić, ocd koji je slavio Misu bdijenja u čast našoj Gospi. Vjernicima je bilo posebno drago što su mogli vidjeti kako izgleda "brat od njihovih sestara" i što su imali prigode pobliže se upoznati sa Marijanskom duhovnošću karmela po nošenju sv. Škapulara. Središnje misno slavlje na samu Svetkovinu predvodio je uzoriti kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s braćom svećenicima.

Početkom kolovoza imali smo zajedničke duhovne vježbe koje nam je predvodio don Žarko Vladislav Ošap, svećenik Banjalučke biskupije. Uz sadržajno bogata razmatranja i svakodnevno klanjanje pred Presvetim, voditelj je na kraju upriličio i, kako je to nazvao, "izmjenu duhovnosti". Naime, don Žarko se obukao u sv. Škapular, a sestre je primio u "Vojsku Bezgrešne" kojoj je on nacionalni ravnatelj za BIH.

Blagdan sv. Male Terezije proslavile smo skromno sv. Misom u 8 sati podjelivši prisutnim vjernicima blagoslovljene ruže. Budući da su naši vjernici već uočili da se na Malu Tereziju blagoslivlju ruže, i sami su si ponijeli kite cvijeća za blagoslov , što nam je bilo drago za vidjeti. Tako ne

moramo "biti u strahu" da će "usfaliti" ruža.

I svetkovinu sv. Majke Terezije htjele smo proslaviti skromno, ali se ona pobrinula za se, pa smo na naše iznenađenje, uz predviđenog Misnika, ugledali za oltarom našeg oca Kardinala i još petoricu svećenika. Bogu hvala, što ih je više i naša je radost veća!

8. studenog kada se u našoj biskupiji obilježavaju "Stadlerovi dani", posjetila nas je grupa hodočasnika iz Neuma koji su hodočastili na grob Sluge Božjega, predvođeni sestrama Služavkama Malog Isusa.

Češće su nas posjećivali i obilno

obdarivali potrepštinama za zimu naši prijatelji iz Italije – Carabinieri, a isto tako i mnogi drugi koji su kucali na naša vrata. Bog im platio svima! A mi ćemo se i dalje držati one: "bez prestanka molite, u svemu zahvaljujte!"

30. studenog ugodno su nas iznenadili svojim posjetom sjemeništarci iz Travničkog sjemeništa – njih četrdesetak sa svojim rektorom preč. Marijanom Pejićem i prefektom vlč. Mladenom Kalfićem. Rado su postavljali pitanja i zanimali se za karmelsku duhovnost, a


91

desetorica su se nedavno i obukli u Škapular, na što su veoma ponosni.

Vrijeme Došašća započeli smo svetim misama zornicama u 6,00 sati radujući se lijepom odazivu vjernika, a božićnu radost zasigurno nam je svima zajednička.

Zajedno s vama "povezani krštenjem i svetim vezama Karmela" nastavljamo koračati dalje kroz novu 2010. godinu, koju vam svima od srca čestitamo!

Vaše sestre iz Sarajeva

SORA – SLOVENIJA

Naš dragi pater provincial, dragi bratje in sestre!

Ob izteku cerkvenega leta in ob začetku novega se vam ponovno oglašamo. V zadnjem poročanju smo zaključile z novicami iz naše "kronike" pred praznikom Karmelske Matere božje.

Na sam praznik nas je obiskal naš dolgoletni prijatelj g. kardinal Franc Rode. Med sveto mašo, katere se navadno udeležijo predvsem člani karmelske bratovščine, ki želijo obnoviti obljubo pripadnosti karmelski družini, je sprejelo sv. škapulir tudi nekaj novih članov. Po sv. maši smo v našo knjigo vpisale 1000. članico bratovščine, ki smo ji za praznik Marijinega vnebovzetja podarile zlato karmelsko svetinjico. Dar je sprejela s solzami v očeh.

Za tem so bili v klavzuri skoraj mesec dni stalni "gostje" pleskarji. Prebarvali so vsa okna in zunanja vrata, les na gospodarskem poslopju, čebelnjaku in še kaj. Svoje delo so zaključili tik pred slovesnostjo večnih zaobljub naše drage s. Monike. Nasmejale smo se, ko smo še isti dan videle mojstra, ki je bil ravnokar v delovni obleki, v prazničnem oblačilu, ko se je udeležil našega praznovanja …

Večne zaobljube s. Marije Monike Presvetega Srca Jezusovega je vodil naš g. nadškof in metropolit msgr. Alojz Uran. S. Monika je domačinka, krščena je bila v župniji Sora. Tako so se njene popolne izročitve Jezusu v karmelski družini poleg sorodnikov udeležili v velikem številu tudi domačini. Njeno geslo "Po Kristusu, s Kristusom in v Kristusu!" nam je nova vzpodbuda, da vse delamo z Njim in Zanj.

Pred praznikom Povišanja svetega Križa nam je 4-dnevne duhovne vaje vodil mag. Roman Starc. Vse dni je govoril o skrivnosti svete evharistije in besede potrjeval z izjemno zbranim maševanjem. To je bilo za nas kot priprava na vseslovenski evharistični kongres, ki bo v mesecu juniju prihodnjega leta.

Od 25. do 29. septembra smo se tri sestre udeležile seminarja za sestre v Mariji

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

92

Bistrici. Tako predavanja p. Szentmartonija kakor sestrsko druženje nas je močno opogumilo za nadaljnjo pot. Kar smo v tistih dnevih slišale in doživele ob gostoljubju tamkajšnjih sester, smo v rekreacijah in kapitljih rade podelile s sestrami, ki so ostale doma.

Blagoslov vrtnic med sv. mašo ob prazniku sv. Male Terezije je opravil diamantnomašnik škof dr. Jožef Smej. Čudile smo se svežini njegovih misli, ki priča o resnici, da je v duši, kjer prebiva Bog, večna pomlad.

V veselje in vzpodbudo so nam bila tudi predavanja naših patrov karmeličanov: p. Mata Miloša in p. Petra – Peja Janjiča.

Posebno znamenje Gospodove ljubezni smo doživele pred praznikom sv. matere Terezije Ávilske, ko se je kandidatka Damjana Pintarič dokončno odločila za vstop v našo skupnost in pričela postulaturo. Njen odgovor na Božji klic in velika odprtost za služenje skupnosti, kjerkoli je potrebno, nam vliva novega upanja za prihodnost.

15. oktobra, ob začetku priprave obhajanja 500-letnice rojstva sv. matere Terezije, je maševal naš novi generalni vikar msgr. Janez Oberstar, dosedanji rektor semenišča Redemptoris Mater v Puli. V homiliji je poudaril, da je modrost vedno dar Svetega Duha, in nas vzpodbudil, naj za ta dar, po zgledu sv. Terezije Velike, vztrajno prosimo v molitvi. O molitvi srca in življenju v Božji pričujočnosti po Marijinem zgledu nam je msgr. Oberstar spregovoril tudi v predavanju ob prazniku kontemplativnega življenja, 21. novembra.

V začetku adventa pa sta v našem samostanu znova pričela svoje romanje Marija in Jožef. Vsak večer prosita prenočišča pri drugi sestri. Ob tem se spominjamo besed sv. Janeza od Križa: "Ko božjo Besedo nosi Devica, še k vam je prispela, zavetja ji dajte!" Tako nam Marija, Zvezda vodnica, sredi vsiljivega hrupa in lažnivega blišča sveta spet kaže pot k hlevčku, k pravi Luči, ki osmišlja vse naše bivanje in delovanje.

Voščimo vam blagoslovljen božič. In tudi v novem letu naj Dete Jezus vsak dan znova prižge luč ljubezni v vaših srcih!

V hvaležni molitvi z vami povezane vas vse prisrčno pozdravljamo!

Vaše sestre iz Sore – Slovenija


93

MIRNA PEČ - SLOVENIJA

Karmel Marije, Kraljice angelov, Mirna Peč, Božič 2009

"Evharistični Zveličar, naša hrana in naš dar. Jezus, naj bo moja duša Večna luč za tvoj oltar.

V Tvoji blaženi bližni Naj zgorevam noč in dan. Naj potapljam se v ljubezen, V globčine Tvojih ran.

O, naj bom tolažba Tvoja, radost Tvojega Srca. Naj Te ljubim, Ti zadoščam, Ker Te svet več ne pozna. Amen

Dragi p. Provincijal, sobratje in sestre!

O, ta Marijin DA, ki je odprl nebo! O, to Marijino SRCE, Ki posluša, ljubi, veruje, sprejme Besedo, tako zares, da je Beseda meso postala IN

MED NAMI PREBIVA!

Želim milosti polne praznike, da bi z zaupanjem v Božji blagoslov in Marijino varstvo

stopili v novo leto 2010! Z zagotovilom molitve lepo pozdravljam v imenu vseh sester,

s. M. Pavla Križanega Jezusa OCD

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

94

SOFIJA - BUGARSKA

Draga nasa braćo i sestre!

Svima želimo mir i radost za ovaj naš susret na stranicama našega Vjesnika. Od zadnjeg našeg javljanja Gospodin nam je bio naklonjen, pa se radujemo da s Vama možemo podijeliti naše radosti i našu svakodnevicu, kao što se iskreno radujemo da i o Vama čujemo. Kod nas je bilo raznih događanja pa evo da ih s Vama podijelimo.

Za nasu najdražu Svetkovinu, Gospu Karmelsku, imale smo trodnevnicu, koju je predvodio o. Daniel Zilie od Uznesenja, francuz i misionar u Bugarskoj. Govorio nam je o tajni Lurda, o Gospi Karmelskoj, o tišini Karmela, o duhovnom putu našega Reda i skromnosti Bernardice. Tema je bila vrlo zanimljiva.

Na samu Svetkovinu Gospe Karmelske sv. liturgiju je predvodio Apostolski Egzarh mons. Hristo Projkov. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u republici Bugarskoj Janusz Bolonek, mons. Kevin iz USA, tajnik nuncijature u Sloveniji, o. Denis Chardannens od Majke Božje OCD iz Švicarske, profesor na Terezijanumu u Rimu i naši oci Srećko, Tadej i drugi svećenici. Nuncij je u propovjedi između ostalog rekao da se raduje što je u Bugarskoj sreo karmelićane i karmelićanke i da mu je ugodno sudjelovati na našim svetkovinama.

Veliki Božji dar za nas su bila kroz tri dana iza karmelske Gospe predavanja koja nam je imao o. Denis. Govorio nam je o tajni Presvetog Trojstva i o načinima vježbanja u Božjoj prisutnosti.

Inače oko našeg obraćenja neumorno se trude naši oci Srećko i Tadej. O. Srećko nam redovno ima započetu temu "Molitva u Starom i Novom zavjetu", a zadnjih mjeseci osobito molitvu "Oče naš" kao i Velikosvećeničku molitvu prije Muke. S o. Tadejom obrađujemo "USPON" na goru Karmel.

Mjesec kolovoz i rujan bili su nam ispunjeni brojnim gostima, iz Slovačke, Francuske, Italije, Hrvatske i Slovačke. Koncem osmog mjeseca razveselila su nas naša braća iz Remeta, o. Dražen Marija i br. Domagoj. Na našu veliku radost o. Dražen je odslužio sv. Misu s o. Srećkom, razumije se, na Hrvatskom jeziku. Zatim smo se s njima u našoj govornici zadržali u ugodnom razgovoru, nakon kojeg smo svi


95

skupa zapjevali pjesmu: K visokom vrhu Karmela, koju svi znamo i volimo.

Za sv. Malu Tereziju trodnevnicu je

predvodio naš novozaređeni (26. rujna) o. Joan-Milen Najdenov.

To nam je zaista puno značilo, da je naš mladomisnik odmah nakon svog Ređenja došao k nama imati nam trodnevnicu. I to u godini koja je posvećena svećenicima. Zanosno govoreći o sv. Maloj Tereziji, potaknuo nas je da molimo za svećenike, po uzoru na nasu sveticu, malu Tereziju. Ispričao nam je svoj dugi put do svećenstva, što je bilo dirljivo i zanimljivo. Tako smo s našim mladomisnikom, kao i drugim svećenicima i narodom Božjim, uz obilje ruža slavili Gospodina i Malu Tereziju.

Dana 10. listopada, rano u jutro stigla nam je nasa kandidatica Olena iz daleke Ukrajine, sretna da je ušla, jer je dugo

čekala. Sada uči Bugarski jezik. Dobro se snalazi i što je zanimljivo cijelu propovijed doro razumije.

Svetkovinu naše sv. Majke također smo lijepo proslavile. Bila je s nama kao i uvijek. Njene moći su bile cijeli dan izložene u našem koru. Molile smo je da se zauzima za nas kod našega zaručnika.

Na blagdan Prikazanja Bl. Djevice Marije. Dana 21. studenog svoje svečane zavjete položile su naše dvije sestre: s. Anastazija od Životvornog Križa (Lucija Fedorcova) i s. Marija Elizabeta od Presvetog Trojstva (Martina Gmitterova). Obadvije su iz Slovačke. Radosnim i sigurnim glasom prikazale su svoje živote Bogu, poput Bl. Djevice Marije.

Svečanu sv. Liturgiju predvodio je

Apostolski Egzarh mons. Hristo Projkov. Koncelebrirali su Apostolski nuncij Janusz Bolonek, naša braća o. Srećko i o. Tadej, salezijanci o. Petar Cvrkal i o. Petar Nimac, misionari u Bugarskoj, o. Daniel Zilie od Uznesenja, misionar iz Francuske i drugi naši svećenici. Liturgijsko pjevanje skladno je predvodio katedralni zbor Uznesenja Bl. Dj. Marije pod ravnanjem dirigentice Stefke Venkove. Pjevale smo Bugarski, Ukrajinski, Staroslavenski i Slovački. U svojoj nadahnutoj homiliji

SVJETOVNI RED OCDS HKP

96

Apostolski nuncij je posebni naglasak stavio da se molimo za svećenike, osobito za svećenike u Bugarskoj. Biranim riječima i mos. Hristo je zahvalio roditeljima naših sestara. Kazao je: vi ste prvi koji ste im utisnuli Boga u njihove duše i to u teška vremena, za vrijeme komunizma.

Tog je dana slavlje bilo zaista posebno. Iako je od jedne sestre slavljenice obitelj pravoslavna, svi smo bili jedno srce i jedna duša. To i nije čudno jer je ovaj Karmel osnovan da se u njemu moli za ujedinjenje kršćana. I naše su sestre na spomen sličici napisale: "DA SVI BUDU JEDNO".

Posebna radost nam je bila što nam je za slavlje došao i naš br. Joan Hadziev, OCD.

Moram spomenuti naše dobre radnike. Žurili smo da se dovrši taj dio samostana, koji su uređivali da možemo primati uzvanike i goste iz Slovačke. Pa kako se radilo do zadnjega, dok smo mi nosile krevete, oni su sami, vjerovali Vi ili ne, taj dio očistili. Jasno da smo ih pozvali na svečanost, one koji su željeli. Na kraju draga naša braćo i sestre Božji blagoslov od srca Vam žele i pozdravljaju Vas

Vaše sestre iz Sofije u Bugarskoj

SVJETOVNI RED OCDS

Zagreb – Remete. Zajednica je osnovana prije 45 godina. Danas broji oko 40 članova. Pridružuju se novi članovi. Susreti su redoviti, tj. jedanput mjesečno, duhovne obnove u božićnom i uskrsnom vremenu i duhovne vježbe uz svetkovinu Karmelske Gospe. Odgojni rad se provodi pod vodstvom učiteljice odgoja. Sve više članova uključuje se u studij duhovnosti na SSD-u. Ove godine izabrano je novo poglavarstvo. Poglavarstvo je dobilo prostoriju za susrete i savjetovanja u zgradi SSD-a.

Sombor. Ove godine izvršeni su izbori poglavarstva. Susreti se održavaju redovito. Duhovne vježbe zajednice slave se u zadnjem tjednu rujna. U samom Somboru ima tridesetak članova. Petnaestak članova su iz okolnih mjesta te

Beograda, Bora i Niša. Poglavarstvo je dobilo prostor za susrete savjeta i knjižnicu. 2012. godine OCDS Sombor slavit će stotu obljetnicu postojanja.

Zadaci koji su pred zajednicama: treba ujednačiti terminologiju u zakonodavstvu i u dokumentima odgoja. Na temelju tih dokumenata treba dati upute za stil života, molitvu i apostolat. Treba poraditi na uključivanju članova OCDS-a u projekte Provincije i naših kuća.

Iz drugih naših samostana dosada nisu došli prijedlozi za osnivanje OCDS-a. Kad to bude organizirat će se prijem i odgoj novih članova.

Br. Vjenceslav Mihetec, provincijalni delegat za OCDS


97

OBLIKOVANO UREDNIŠTVO I OBNOVLJENA WEB-STRANICA KARMELSKOG SVJETOVNOG REDA

Nakon što je od samoga početka (1998.) utemeljitelj web-stranice "Hrvatski karmel" o. Jure Zečević, OCD, na nju postavio niz glavnih podataka o Karmelskom svjetovnom redu u svijetu i kod nas te je povremeno dopunjao prilozima dostavljanim od strane članova Svjetovnog Reda, ove je godine oblikovano samostalno uredništvo web-stranice Karmelskog Svjetovnog reda pod vodstvom Sanje Čavec Kavicki, OCDS. Ono je u suradnji s. o. Jurom na sebe preuzelo

daljnje uređivanje web-stranice Svjetovnog reda.

Stranica koja je ovih dana postavljena u novom ruhu funkcionirati će kao samostalna poddomena "OCDS" u okviru domene "Hrvatski karmel", zajedničke stranice svih sastavnica obitelji hrvatskog karmela.

Uz novi design dosadašnjih sadržaja novo uredništvo stranice pridodalo je i niz novih zanimljivih sadržaja pa vas pozivamo da stranicu posjetite.

PRAVILO PRVOG REDA I SVJETOVNOG REDA

– ŠTO IH I KAKO POVEZUJE? (2. nastavak)

2. POVEZANOST PRVOG REDA I

SVJETOVNOG REDA

Što predstavlja Svjetovni red za Red u kojemu jest? Želio bih reći da Svjetovni red – upravo po svojoj naravi – nije samo laičko udruženje, koje se nadahnjuje u Redu, nego je i udruženje laika, koje hrani samu duhovnost Reda. To znači, Treći (Svjetovni) red ne postoji samo da prima duhovno bogatstvo, nego i da dade Redu pravac, iskustvo, da bude izazov, neprekidno disanje, da se Red ne otuđi od svijeta, Crkve i da bude uvijek potpomognut.

Pa recimo, duboko sam uvjeren da je Redu potreban Svjetovni red: ne samo da Svjetovni red treba Red, nego isto tako Red treba Svjetovni red. Zapravo, ta skupina laika pomaže Redu svjedočiti

vjernost vlastitoj duhovnosti, potiče da ta duhovnost ne bude sklerotična, već da bude plodna, i da postane neprekidno živa barem u svojoj sposobnosti izražavanja, očitovanja, u dobivanju duša. I tu tvrdim da je Svjetovni red nešto veliko, čak ako danas i nije dosta primijećen ni dosta potpomognut.

U Prvotnom Pravilu ovako piše:

Tri su grane Karmela povezane, a to je: Prvi red. Drugi red i Treći red da bi se naznačili redovnici, i k1auzurne redovnice i Svjetovni red, ne samo duhovnim vezama, nego i pravnim, jer su, više ili manje strogo, podložne istom autoritetu. Iako se Karmel ne identificira niti s ijednim od svojih sastavnih dijelova i ni s kojim od svojih članova, čak niti s onim najslavnijima, svaki karmelićanin može


98

biti njegov autentičan predstavnik, ako odgovara zahtjevima svoga samostanskog, klauzurnog ili svjetovnog poziva.

Istina je da svaki od tri sastavna dijela ima raspodjelu dužnosti i odgovornosti kojima se sav predao u jednom zajedničkom hodu započetom pred više stoljeća.

Na Prvi red - zovimo ga tako - padaju najveće odgovornosti, iz dva razloga: zato što je kronološki prvi pohranitelj karmelske karizme i zato što su mnogi njegovi članovi obdareni svećeničkom karizmom koja ih čini posebno prikladnima za priopćavanje Božjeg dara.

Drugi red ima uzvišenu dužnost. Klauzurne redovnice zaista imaju dužnost održati budnost, mogli bismo reći, dušu Karmela i tijesno povezan život s Bogom posredstvom molitve. Ali zar tu dužnost nemaju također Prvi i Treći red? Da, sigurno, ali klauzurni redovnici imaju samo to i zato je na njima posebna odgovornost. Lako je shvatljivo koju važnost za Red i, naravno, za Crkvu ima ovakva ustanova, posebno u današnjem svijetu.

Na Svjetovnom redu leži dužnost da u laičkom ambijentu svjedoči djelotvornu karmelićansku karizmu u kojem području karmelićanski poziv se ništa ne umanjuje. Trećoreci, dakle, trebaju ostati u svjetovnom ambijentu i tu svjedočiti kršćansku djelotvornost karmelske milosti.

O. Anastazio nastavlja:

"Toliko puta se čuje: "Pa čemu se baviti Svjetovnim redom? To su sve dobre duše, koje se spasavaju same sobom. Radije pođimo spašavati one koji se ne spašavaju

zbog nedostatka nas!" Apostolske rasprave te vrste lako je uočiti.

Umjesto toga moramo misliti da upravo zato što nam duše s većom raspoloživošću više trebaju, ta raspoloživost jača našu mogućnost posredovanja i uspješnost našeg naviještanja radosne vijesti.

Ako ima duša, a ima ih, koje žele biti posebno hranjene naukom duhovnosti Reda, mi ne možemo odbiti njihov zahtjev. Jer, naša baština nije nam dana da ostane naša, nego da postane baština sviju. I odbiti da pružimo onomu tko traži duše, može nas učiniti "krnjima" i odgovornima da smo "sakrili svijeću pod varićak", duhovni dar Reda, umjesto da smo ga dali svem Božjem narodu.

Po onome što sam dosad izložio, čini se jasno da duboka povezanost sjedinjuje duhovnu zajednicu Svjetovnog reda s karizmom redovničke obitelji ili Prvim redom, u kom se nalazi kao utjelovljen dar Duha s dužnošću da se priopći članovima Božjeg naroda. Očito je, dakle, da treba uspostaviti vezu između Prvog reda i skupine, koja iz dna duše traži ta duhovna bogatstva s dosljednom osmozom, s apostolskim upotpunjenjem i uzajamnim duhovnim pobudama.

Prije svega potrebno je reći da veza između svjetovnog reda i prvog reda mora biti veza koja jamči realnu osmozu duhovnosti u uvjetima zajedništva i ne samo apostolata, po kojemu zajednicu dovodi do davanja i primanja koje je uzajamno.

Duboko sam uvjeren da će djelovanje Prvog reda na Svjetovni red biti to veće, što veza bude manje osobna, jer bi se


99

inače moglo dogoditi da Svjetovni red postane "mala crkvica" oca A ili oca B.

Jasno je da ima nezamjenjivih osobnih veza; ali treba apsolutno postići zajedništvo s Redom, kao dimenziju zajednice, jer samo ta može djelotvorno jamčiti razlijevanje Duha u samome Redu.

Naravno da zajednica Prvog reda mora postati zajednica koja oživljava skupinu Svjetovnoga reda. Ona mora biti uzor, duhovno nadahnuće, dosljednost idealima, duhovna osjetljivost. Samo tako možemo postati duhovno bogatstvo koje se širi i razlijeva po Svjetovnom redu.

Apostolsko upotpunjenje Svjetovnog reda s Prvim redom.

Može li prisutnost Svjetovnog reda u apostolskoj odgovornosti Reda pružiti doista valjanu pomoć Prvom redu?

Ne upuštam se u suštinu stvari i je li pomoć treba i može biti učinjena putem djelatnih organizacija. u planu "činiti" (uraditi), jer smatram da to može dovesti do različitih zaključaka, već prema osobama. No, tvrdim, da je moguće stvoriti velik duhovni sklad. apostolskog žara, po kojem laici donose Redu iz svog svijeta iskustvo, svjedočenje, glas, pitanje: a sve je to pojava koja dopunjuje apostolat.

Što žele duše? Što ja o tome znam, koji pripadam Prvom redu, što žele, ako nema nekoga da mi to kaže s druge obale, iz predjela u kom ne živim, što me bacaju unutra, zar stoga što sam svojim zvanjem različito smješten u sklopu Gospodinove Crkve?

Činjenica je da imamo sugovornika koji ima istu dušu, ali nema iste sociološke i

humane uvjete, za Red postaje mogućnost neobično bogata učincima i apostolskom djelotvornošću.

A da zatim ne kažem - kako nas uči iskustvo - postoji raspoloživost usluga na toliko načina u službi, koja Svjetovni red čini "apostolskom prisutnošću Reda". Zapravo Svjetovni red puno puta stiže kamo Red ne može stići, jer ti laici, oživljeni Duhom Osnivača, nose taj duh kamo ga ja ne mogu nositi .........., "kako" ga ja ne mogu nositi. Oni pobijaju svojom prisutnošću i svojim zaista autentičnim životom prigovore, koje bi meni mogli biti učinjeni jer o meni mogu reći: "........eh! vi govorite tako jer ste redovnik".

Još na kraju riječ o tome kako je Svjetovni red providonosna prilika za stimulans. Zapravo prisutnost Svjetovnog reda uspostavlja duhovnu poredbu od posebne pobude za Prvi red. Što hoću s tim reći? Polazim od apstraktnog izraza i pojednostavljujem.

Bosonogi karmelićanin treba vjerovati da se u svijetu danas još može moliti. Pa kad vidi laike, koji ozbiljno mole, može to biti i zov i stimulans; može biti poredba kao i prijekor. A da Svjetovni red ima tu moć da bude taj stimulans i taj zov, čini mi se veoma istinito. Posljedica je to duhovne osmoze, koja se obavlja u Milosti zvanja, u istovjetnosti s Duhom i duhovnošću, po kojoj . smo mi u Prvom redu neprestano suočavani. Pa ne treba se bojati da nam naša braća iz Svjetovnog' reda pokažu svojim životom ono što treba uraditi, što se može uraditi i toliko puta ožive naš umor, našu lijenost i naš strah. Iz iskustva moram reći da se taj poseban vid uzima ozbiljno, posebno danas. Ne protivim se pomisli, da mi možemo imati


100

stimulans oživljavanja, zamaha i pridizanja, upravo iz tog laičkog svijeta koji dijeli s nama naše ideale, voli ih, a voli ih jednostavnošću i jasnoćom (bistrinom), od koje smo - jer "pripadamo poslu" - pomalo se odučili i zaboravili je.

Upravo zbog toga sam uvjeren da je veza između Prvog reda i Svjetovnog reda oživljavajuća, koja pomaže Svjetovnom redu da bude ono što jest, jer bez veze s Prvim redom oslabio bi i postao anemičan; no, pomaže i Prvom redu da bude ono što jest, jer mu pomaže da se provjeri i da si neprekidno doziva u pamet ona prilagođivanja koja su neizbježna.

3. SVJETOVNI RED KARMELA U HRVATSKOJ I SVIJETU

Karizma Reda

Papa Ivan Pavao II rekao je Karmelićanima: "U vašem je Redu veoma duboka, kristološka i marijanska tradicija: slijediti Krista, nasljedujući Mariju."

Karmelićani su dobili dar nasljedovanja Krista u molitvi, u razmišljanju i razmatranju Božje riječi. Karizma Svjetovnog reda je u naše sredine, obiteljske, susjedske, radne, prijateljske... privlačiti Boga. Sva naša djela trebaju izvirati iz molitve.

Svjetovni red Karmela prisutan je u cijelom svijetu. Podatak od prije par godina kaže da je cca 125.000 članova diljem svijeta. Uvijek se veselim nabrajati zemlje u kojima postoje zajednice Svjetovnog reda tada postajem svjesna kako na svakom dijelu ove naše zemlje postoji djelić Karmela: Argentina, Austrija, Australija, Amerika, Belgija, Brazil, Čile, Češka, Centralna Afrika,

Dominikanska republika, Engleska, Francuska, Filipini, Hong-Kong, Indija, Irska, Italija, Libanon, Letonija, Kamerun, Kostarika, Kanada, Koreja, Japan, Malezija, Malta, Mauricius, Meksiko, Mađarska, Nizozemska, Novi Zeland, Njemačka, Peru, Poljska, Portugal, Singapur, Slovačka, Španjolska, Švicarska, Škotska, Tajvan, Urugvaj, Vijetnam....

Zajednički apostolat je svima škola molitve i škola razmatranja Sv. Pisma, a osobni apostolat članovi izgrađuju sami već prema potrebama njihovog okruženja uz trajan napor oko osobne formacije.

Dakle, predstavnici različitih krajeva i kultura gdje je Red prisutan iščitavaju Pravilo na svoj način pokazujući tako njegovo bogatstvo i sposobnost prilagodbe različitim kulturama. Nasljedovati Krista s našim karmelskim pozivom i u kreativnoj vjernosti na što nas Crkva potiče i tako mu čuvati bitne vrijednosti.

Npr. U Maleziji članovi Svjetovnog reda posebno se zauzimaju oko očuvanja brakova, u Indiji je najviše prisutna briga za bolesnike, u Poljskoj brga za zatvorenike jer se zajednica okuplja iko župe u čijoj blizini je i zatvor. Amerika je posebno upućena na brigu o svećenicima, njihovom školovanju, dakle materijna pomoć.

I to je u skladu s onim što kaže sv. Terezija Avilska: Molite jer iz molitve dolazi poticaj na akciju.

4. POVEZANOST LAIKA I KARMELSKIH SVETACA

Ne zaboravimo, uostalom, da je Ilija vidio Gospodina, a onda je sišao među


101

svijet klicati: "Gospodin je Gospodin" i ne zaboravimo da je Sv.Terezija od Isusa bila u ekstazi toliko puta, ali je isto tako hodala ulicama svijeta, kao malo stvorenje navješćujući "Gospodin je Gospodin". A Sv. Ivan od Križa, osim što je bio veliki mistik, bio je i veliki apostol usred puka, ne samo u duhovnom vođenju izabranih duša, nego i u susretu s vjernicima svakog dana. A sve je to obilježje karmelske duhovnosti: "veliko iskustvo, zaista blistavog Božjeg svjetla, da zatim pronesu vijest i svjedoče među braćom".

Ovako piše u jednoj knjizi o sv. Ivanu od Križa: Sv. Ivan od Križa jednoj članici Svjetovnog reda, majci obitelji, Ani od Penalosa, rekao je jednog dana: "Kćeri moja, ništa, ništa, ništa sve dok ne ostaviš kožu, a ostalo za Krista". Bila je ona laik i majka obitelji, žena, kojoj je duhovni vođa rekao te toliko značajne riječi i koje otkrivaju na neki način kako da shvatimo put kršćanskog života.

Ako uzmemo u ruke knjigu O. Antonia Sagardoya, OCD: "Razgovor s Bogom" naći će me desetke tekstova u obliku pisama koje je Terezija Avilska pisala svojim prijateljima ili članovima obitelji koji su osjećali težnju i potrebu da ih Terezija učiti moliti i da ih vodi duhovnim putem prema Bogu upravo na onaj način kako je i sama hodala.

I to su samo neki od primjera karmelskih svetaca koji su laike vodili duhovnim putem. I upravo to je pokazatelj i nama i redovnicima kako danas. Pa tako da nas na isti način vodite kao što su to činili sv. Ivan od Križa i Sv. Terezija Avilska u svoje vrijeme.

Istu pouku nalazimo u Sv. Pismu: "Anđeo se Gospodnji obrati Filipu. Ustani

i pođi na jug. Odjednom, eto nekog Etiopljanina, dvoranina kraljice etiopske. Vračao se iz Jeruzalema i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu. Pođi i pridruži se kolima. Filip pretrča, pa će: "Razumiješ li što čitaš." On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi."

Hvala Bogu da mi imamo ovdje u Remetama duhovnika i voditelja Svjetovnog reda O. Vjenceslava koji nam upravo sve ovo daje već niz godina. U Svjetovnom redu sam već osamnaest godina. U početku sam osjećala veliku distancu, a sada se zaista osjećamo djelom karmelske obitelji.

I nakraju bih završila s rječima Edith Stein, sestre Benedikte od Križa, a njezine riječi kao i riječi i poruke svim karmelskih svetaca vrijede jednako i za redovnike i za redovnice i za laike iz Svjetovnog reda: "Karmel je visoko brdo na koje se treba uspeti, prevelika je milost ići tim putem."

DODATAK

Velika obitelj terezijanskog Karmela prisutna je u svijetu u mnogim oblicima. Njena je jezgra Red bosonogih karmelićana, a čine ga braća, klauzurne redovnice i članovi Svjetovnog reda. To je jedinstveni Red s istim karizmom. Hrani se dugom povijesnom tradicijom Karmela, sažetom u Pravilu svetog Alberta i u nauci karmelićanskih crkvenih naučitelja i drugih svetica i svetaca Reda.

Svjetovni su karmelićani, zajedno s braćom i redovnicama, sinovi i kćeri Reda Naše Gospe od gore Karmela i svete Terezije od Isusa. Stoga s redovnicima dijele istu karizmu, živeći je svatko prema vlastitom životnom stanju. To je jedna jedina obitelj, s istim duhovnim dobrima,


102

istim pozivom na svetost (usp. Ef 1,4; 1Pt 1,15) i istim apostolskim poslanjem. Svjetovni članovi prinose Redu bogatstvo svojstveno njegovoj svjetovnosti.

Pravilo svetog Alberta je izvorni izraz duhovnosti Karmela. Napisan je za laike koji su se okupljali na gori Karmelu da bi živjeli život posvećen razmatranju Božje Riječi pod zaštitom Djevice. U tome pravilu se nalaze načela koja vode karmelićanski život:

a) živjeti u poslušnosti Isusu Kristu; b) neprestano razmatrati Zakon

Gospodnji; c) njegovati duhovno čitanje; d) sudjelovati u liturgiji Crkve, bilo u

zajedničkoj Euharistiji ili u Časoslovu; e) posvećivati se potrebama i dobrobiti

drugih u zajednici; f) zaodjenuti se oružjem vrlina, živeći

dubok život vjere, nade i ljubavi; g) tražiti unutarnju šutnju i samoću u

našem životu molitve; h) koristiti razboritu skromnost u svemu

što činimo.

Mnogo su put i na razne načine (usp. Heb 1,1) sveti Oci odredili, kako svatko pripadao bilo kojem redu i slijedio koji god način redovničkog života, treba živjeti u pokornosti Isusu Kristu (usp. 2 Kor 10,5) i njemu vjerno služiti čistim srcem i mirne savjesti (usp. 1 Tim 1,5).

KARIZMA REDA

Papa Ivan Pavao II rekao je Karmelićanima: "U vašem je Redu veoma duboka, kristološka i marijanska tradicija: slijediti Krista, nasljedujući Mariju."

Karmelićani su dobili dar nasljedovanja Krista u molitvi, u razmišljanju i

razmatranju Božje riječi. Karizma Svjetovnog reda je u naše sredine, obiteljske, susjedske, radne, prijateljske... privlačiti Boga. Sva naša djela trebaju izvirati iz molitve.

Svi ljudi su već po krštenju pozvani na sudjelovanje u jedinstvenoj Božjoj svetosti po vršenju djela ljubavi - "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" /Mt 5,48/. Na put savršenosti - otvoren po krštenju /usp.LG 40/ - svi dolaze nasljedovanjem Krista.

Redovničko zvanje dano je samo onima koje Bog odabire posebnim pozivom. Ono je dar ne samo za odabranog pojedinca, nego i za sav Božji narod /usp. LG 44,2/ koji u redovničkom životu, kao jednoj karizmi unutar Crkve, nalazi:

• poticaj na svetost, • poziv (na okrenutost) k nebeskim

stvarnostima i • svjetlo i podršku na pulu prema

savršenoj ljubavi.

Terezijanski Svjetovni red Karmelićana jest Svjetovni red - u smislu kao što smo dosad objasnili - koji se povezuje s redovničkom obitelji Bosonogih Karmelićana, redovničkom obitelji, što znači, da živi ideale Karmela u duhu, milosti i iskustvu Sv. Terezije od Isusa, obnoviteljice Karmela, te Sv. Ivana od Križa.

Što predstavlja Terezijanski Red Karmelićana u životu Crkve? Treći red Terezijanskih Karmelićana, koji se nadahnjuje na obitelji Bosonogih Karmelićana, u Crkvi predstavlja ovo: "riječno korito" kojim se unose u svijet vjernika neposvećenih redovničkim životom bogatstva iskustva sjedinjenja s


103

Bogom i zajedništva s Bogom; mjesto laika, gdje se ova kušaju i postaju sadržaj kršćanskog života.

Terezijanski Svjetovni red Karmelićana ima u Crkvi posebnu funkciju da u svijetu laika uprisutni velika iskustva zajedništva s Bogom, sjedinjenja s Bogom, a to je prava duhovnost Terezijanskog Karmela.

Ovo je poslanje veoma aktualno, a ne suvišno. Uistinu znamo dobro, da u ovom svijetu stječemo tolika iskustva, no nažalost toliko malo iskustva sa živim Bogom. I baš zato, bolesni smo u svim osjetilima, jer nam manjka živo iskustvo s Gospodinom.

Dakle, Terezijanski Svjetovni red Karmelićana predstavlja ovo u Crkvi: obvezu da uvijek sve više širi među vjernicima "iskustvo Gospodina" na razini "susreta s Njim", "poznavanja Njega", "ljubavi za Njega". Istina, na kraju krajeva to je zapravo ideal kršćanina, ali oblikovan je osjetljivošću i posebnom perspektivom Terezijanskog Karmela.

Marijina prisutnost

Ovo je možda najpopularniji vid duhovnog značenja Karmela. "Madonna del Carmine" (Gospa od Karmela) veoma je rasprostranjena pobožnost, uspostavljena na brdu Karmel i s darom škapulara. No, u biti, to je pobožnost koja želi istaći prisutnost Gospe u duhovnom životu Reda. Napose je važno da prisutnost Gospe na bude samo prisutnost pobožnosti, nego duhovna prisutnost, koja prožima, oživljava sve kršćansko iskustvo i koje vrednuje Marijinu tajnu u punini, osobito zbog onoga što znači u povijesti spasenja i otkupljenja. Gospa je Majka Gospodinova i Majka naša. Zato Ona

primjerom uči divno i savršeno kako treba otvoriti dušu susretu s Bogom, stapanju s Bogom, da Bog obuzme dušu. Štovanje Marije u Karmelu nije dakle uglavnom čin pobožnosti, nego je ono teološke vrste: Marija je svoje otajstvo primila, osjećala, živjela i ljubila u svem njegovu značenju.

I u toj perspektivi Karmel upotrebljava izraz "sestra" kao povlašten naslov prema Gospi. Sigurno Gospa je Majka i Kraljica, ali u intimnosti obitelji Karmela ona je "sestra". I sestra je upravo zbog toga jer Karmel u njoj vidi onu koja sudjeluje li kontemplativnom pozivu i živi ga tako savršeno da postaje primjer za sve nas. Gospa koja "sluša" riječ Božju; Gospa koja pristaje na Božju riječ, to je čas kontemplacije. Gospa koja, slušajući Riječ Božju i pristajući na Riječ Božju, postaje Majka Gospodinova: to je "apostolski" čas u pravom smislu riječi.

Stalna molitva

Svaki neka bude u svojoj sobi ili u njezinoj blizini, razmatrajući dan i noć o Zakonu Gospodnjem (usp. Ps 1,2; Još 1,8), i bdijući u molitvi (usp. 1 Pt 4,7), osim ako je zauzet drugim opravdanim poslom.

O šutnji

Apostol preporučuje šutnju kad nalaže rad u šutnji (usp. 2 Sol 3,12). I Isto tako prorok potvrđuje: Šutnja je čuvarica pravednosti (usp. Iz 32,17). I na drugom mjestu: "U šutnji i pouzdanju bit će snaga vaša" (Iz 30,15). Zato određujemo da se obdržava šutnja od svršetka Povečerja do kraja Prvog molitvenog Časa slijedećeg dana. Iako u drugo vrijeme nema tako stroge obveze šutnje, ipak se treba kloniti mnogoga govora. Jer, kako je pisano i ništa nas manje iskustvo ne uči: "Obilje


104

riječi ne biva bez grijeha" (Izr 10,19). I "tko nesmotreno zbori, o glavu mu je" (Izr 13,3b). Zatim "tko odviše govori, postaje odvratan" (Sir 20,8). A Gospodin u Evanđelju kaže: "Za svaku nepotrebnu riječ što je ljudi izgovore polagat će račun na dan suda" (Mt 12,36). Neka, dakle, svatko odmjeri svoje riječi i dobro zauzda svoja usta, da ne posrne i ne sagriješi u govoru, te grijeh njegov ne postane smrtan i nepopravljiv (usp. Ps 38,2), a šutnju, u kojoj pravednost raste (usp. Iz 32,17), neka se trsi obdržavati revno i savjesno.

OSNOVNA OBlLJEŽJA SVJETOVNOG REDA

Čl. 1. - Svjetovni Red bosonogih karmelićana je zajednica vjernika koji nastoje postići evanđeosku savršenost u svijetu, nadahnjujući i hraneći svoj kršćanski život duhovnošću i vodstvom Terezijanskog Karmela.

Članovi Svjetovnog Reda potpuno pripadaju karmelskoj obitelji. Oni su sinovi istoga Reda, u bratskom zajedništvu duhovnih dobara i u dioništvu istog poziva na svetost, istog poslanja u Crkvi, ali s bitnom razlikom životnog staleža /usp. Dekreti vrhovnog kapitula 1968. "o apostolatu",38/.

Čl. 2. - Uzori poziva koje Svjetovni Red bosonogih karmelićana pruža svojim članovima, da bi ih ovi živjeli kao vlastiti osebujan putokaz kršćanske svetosti, su, prema karizmama i nauku Svetih Utemeljitelja Reda, sljedeći:

• posebna otvorenost u vjerovanju Božjoj ljubavi /usp, 1 Iv 4,16-19; Spjev B 29,2/,

• njegovanje kontemplativne molitve iz koje proizlazi askeza odricanja, (odricanje od materijalne stvarnosti, sloboda od materijalnih dobara, nenavezanost na stvari) /usp.Put 4,2/

• velikodušna ljubav prema bližnjemu i • apostolski žar.

Sve te vrednote ostvaruju se u intimnoj povezanosti s Marijom, Isusovom Majkom i pod njezinom zaštitom.

Čl. 3. - Svjetovni Red se redovito sastoji od skladnih skupina koje žive kao bratstva, u kojima članovi zajedno ostvaruju isti karmelski uzor, jedni drugima jamče dragocjenu duhovnu pomoć i na uzajamnu korist održavaju vezu s cijelim Redom.

DUHOVNI ŽIVOT

Čl. 4. - Svjetovni karmelićani vjerni Gospodnjem pozivu i primjeru o neprestanoj molitvi, a i središnjoj zapovijedi starog karmelskog Pravila: "razmatrali danju i noću Riječ Gospodnju, bdijući u molitvi", izabiru iznad svega ostati u Božjoj nazočnosti, vršeći trajno njegovu Svetu Volju, /usp AA 4,1-3/.

Zato neka stalnom zauzetošću njeguju duh molitve i samu molitvu. Neka dnevno barem pola sata posvete molitvi u ozračju unutarnje sabranosti. Neka sa srcem slušaju Božju Riječ /usp. DV 25; Put 21,4/ napose u svetoj liturgiji, neka čitaju duhovne spise da u njima poraste "najizvrsnije spoznanje Isusa Krista" /Fil 3,8/, crpljeno s izvora kršćanske i karmelske duhovnosti.

Liturgijski život članova Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana posebno je


105

obilježen sudjelovanjem u Euharistiji i Časoslovu naroda Božjega /usp, SC 83-85/. Zato se preporučuje svim članovima da, ako ikako mogu, svakog dana sudjeluju u Euharistijskom slavlju i da svaki dan slave Boga Jutarnjom i Večernjom molitvom Časoslova, a po mogućnosti i Povečerjem prije počinka. Dozvoljeno je, u opravdanim slučajevima, molitve iz Časoslova zamijeniti drugim molitvama.

Svaki član Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana rado sluša i slijedi Isusov poziv na samozataju: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!" /Ml 16,24; Put 12.1/.

U životu Karmelićanina posebno mjesto zauzima Blažena Djevica Marija. Ponajprije kao Uzor vjernog slušanja /usp. Uspon III,2-1O; Zamak 3,1-3/ i služenja Gospodinu, a isto tako i kao Majka Reda kojem je posebna zaštitnica /uspr Osnuci 29,23-31/.

Tako marijanski obilježen duhovni život ima i vidljiva obilježja /"Marialis Cultus" 9/ u svagdašnjem čašćenju Presvete Djevice, a osobito se zalažu za promicanje duhovnih zvanja, misionarske djelatnosti i ostalih zadataka Reda.

Obećanje čistoće odnosi se na samu krepost i odgovara vlastitom životnom staležu svakog člana Svjetovnog Reda.

Zato ovo obećanje ni na koji način ne utječe na promjenu staleža. Član Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana, bio on neoženjen, oženjen ili udovac, obećanjem čistoće želi izraziti svjesno poštovanje Božjeg zakona i u savršenom skladu s pozivom na prijateljstvo s

Bogom, svjedoči blaženstvo: "Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!11 /Ml 5,8/.

Čl. 13. - Snagom svojih obećanja, član Svjetovnog Reda izražava posebno poštivanje prema blaženstvu siromaštva.

Po uzoru na Isusa Krista, on izabire siromaštvo, živi u duhu Evanđelja i trudi se otkriti u njemu beskrajne mogućnosti darivanja i odricanja, ali iznad svega nade i u njemu sadržane nutarnje slobode.

Na taj način otkriva put sjedinjenja s Kristom koji iz ljubavi "premda bogat, posta siromašan" /usp. II Kor 8,9/ i koji "sam sebe oplijeni" /Fil 2,7/ da bi služio braći.

Čl. 14. - Sadržaj obećanja poslušnosti je ono što zakonita vlast, koju zastupa Vrhovni Poglavar Reda, Pokrajinski Poglavar Reda i Savjet Svjetovnog Reda, određuje u smislu i okviru ovog "Pravila života".

Obećanje poslušnosti daruje članu milost da bude u nutrini potpuno raspoloživ Gospodinovim poticajima, koji se očituju po izabranim stvorovima koji Ga predstavljaju te pročišćuju vjeru i olakšavaju sjedinjenje s Kristom, koji je iz ljubavi "postao poslušan do smrti na križu" /usp. Fil 2,8/.

Literatura:

1. Prvotno pravilo 2. Ustanove Svjetovnog reda 3. O.Anastazio: "Sudionici iste karizme" 4. Dokument: "Kraj Ilijina izvora"

S. Tea, OCDS (mr. sc. Teodora Živković, dipl ecc)

NAŠI POKOJNICI

106

NAŠI POKOJNICI

† Anton Mrakovčić

Otac dviju klauzurnih karmelićaki, triju karmelićanki BSI i dvojice svećenika

U ponedjeljak, 7. prosinca 2009. naš dragi tata Anton Mrakovčić nakon brze i kratkotrajne bolesti, usnuo je za ovaj vremeniti život i preselio se u vječni, u bolnici na Sušaku u Rijeci. Sakramenat bolesničkog pomazanja podijelio mu je sin Božidar Mrakovčić.

Anton Mrakovčić rođen je 2. svibnja 1927. godine u župi Vrh na otoku Krk od oca Ivana i majke Lucije rođ. Jurešić. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Godine 1951. u crkvi sv. Mihovila u Vrhu vjenčao se s Maricom Žužić. Gospodin je blagoslovio njihov brak podarivši im devetero djece. Prvo dijete nije preživjelo prvu godinu života. Dva sina Mladen i Božidar su svećenici, a pet

kćeri su redovnice. S. Veronika, s. Valentina i s. Benjamina posvetile su se Bogu u Družbi sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova. S. Marijana je bosonoga karmelićanka u Albaniji, a s. Mirjam u Karmelu u Breznici Đakovačkoj. Najmlađa kćerka Milka ostala je kod kuće brinuti se o roditeljima.

I tati i mami koji su živjeli vjernički bilo je važno od našeg najranijeg djetinjstva u tom duhu odgojiti i sve nas. Tata, kojega je Gospodin pozvao k sebi, za života dao nam je primjer kako se predano Bogu živi u vjeri, a u posljednjim danima pokazao nam je kako se Gospodinu ide ususret s radošću i nadom u vječni život.

Homilija Vlč. Antona Valkovića na sprovodu Antona Mrakovčića, Vrh, 10. prosinca 2009. godine

Čitanje: Tuž 3, 17-26; Ps: 23 Gospodin

je pastir moj; Evanđelje: Mt 5, 1-12 Blaženstva

Došašće, u kojem se nalazimo i u kojem ispraćamo našeg pokojnog brata Antona, i više je od čekanja blagdana Božića. Došašće je i više od četiri nedjelje i nešto manje od tridesetak dana pred blagdan Isusova rođenja. Između ostalog, ono je stalna čovjekova okrenutost svom izvoru i uviru, svom Početku i Kraju, svom Stvoritelju i Nadatelju izbavljenja. A i više od toga, sve ono između, prožeto je

došašćem, čekanjem, iščekivanjem, čežnjom.

Dozvolite mi da ovu misao o došašću koje je čekanje, životno čekanje, pokušam, ne ulazeći u finese i potankosti, jer ih i ne znam, nego tek kao slikarevo nanošenje boje debelim kistom na bjelinu platna, prepoznavati u životnom došašću, kroz život, našeg dragog pokojnog Antona od kojeg se danas, žalosna srca opraštamo.

Kao svako dijete s nestrpljenjem očekivati… u konačnici ljubav i pažnju


107

starijih: roditelja, braće, sestara… čekati da se ispuni mjera vremena u odraslosti, u samostalnosti, u zrelosti… A onda, kao mladić, čekati da se u moru lica posebnom ljepotom, onom u kojoj je trajanje i vječnost pomiješano, izdvoji jedno, te ponovno čekati, zajedno čekati: dan zaruka, vjenčanja… zajedničkih dana obiteljskog života… Pa potom, ponovna čekanja, zajedno sa svojom ženom Marom, tamo od pedesetih godina prošlog stoljeća. Devetomjesečna čekanja i strepnje da sve bude dobro, da ništa ne pođe po zlu i da se sve sretno privede kraju. Došašće, najprije za Veroniku, potom za Marijanu, brzo potom za Biserku, Anu, Mladena. Čekanje za Jelicu, Milku i Božidara. Sveta, bračna i obiteljska čekanja rođenja….Ta čekanja naoko okončana, ponovno se nastavljaju kroz drugačije došašće čekanja i pretakanja u čekanje da djeca odrastu, da ozdrave kada su bolesna, da se vrate kada nakratko odlaze od kuće… I poput kakva preslaganja dijelova u cjelinu, ova najposebnije životom bremenita došašća, ispreplitala su se čekanjem kiše rane i kasne "da bi zemlja dala kruh za jelo i sjeme sijaču", da bi se dobila zaslužena plaća, da bi se moglo sjesti za isti stol, nedjeljom, blagdanom i svagdanom poći u crkvu te i tamo, odnosno ovdje, čekati… da Njegov blagoslov ne uzmanjka, da njegovo oproštenje bude obilno, da molitve budu uslišane… Čekati da naporan dan dođe svome smiraju te svi zajedno, i stari i mladi, i veliki i mali, pod istim krovom od zrna do zrna prebirući otajstva krunice i života, hrapavim muškim, toplim ženskim i zvonkim dječjim glasom, ispovijedati vjeru da je Njezin plod blagoslovljen i da od njega, i samo od njega, čekamo blagoslov. A onda, kako su djeca rasla i

kad bi se po ljudsku očekivalo ili čekalo muža svojim kćerima i ženu svojim sinovima te njihovu djecu a svoje unuke, Bog je u druge ulice usmjerio čekanje, da se javi iz karmela, da zove iz sjemeništa, da se u ljetnim mjesecima okupe te u sve većoj potrebi pomognu u kući, vinogradu ili sa starijima. Tražila se vjera poput Abrahamove, koraci i namisli tek Bogu shvatljivi… Tek jedna ostala je… Bože… i ponovno došašća: privremenih i vječnih zavjeta, ređenja i mladih misa… odlazaka na studije, preuzimanja novih službi… Došašća natopljena Isusovom rečenicom: "Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima…" ili onim rečenicom koju smo čuli na početku evanđelja: "Blago siromasima duhom…"

A onda, niti pred mjesec dana, negdje oko blagdana Majke Božje od zdravlja, naglo pogoršanje zdravlja, bolest i neizvjesnost… čekanje vijesti iz bolnice, čekanje procjene liječnika, čekanje da bi ga se moglo vidjeti, čekanje hoće li se probuditi iz kome… kako Bog onima koji su naviknuli čekati, daje vidjeti "što oko nije vidjelo i što uho nije čulo…" Onima koji životom nauče čekati, dolazak je očekivan i jasan… vidljiv i prepoznatljiv… čekaju nas oni koji su prije nas čekali… Ne treba se bojati… pozdravite i recite da, jer je puno pretrpjela, očekuje nagradu vječnosti… neka liječnici pomognu drugima, ja sam i tako…. Dočekao onog koji dolazi.

Neka Bog, dragi Antone, blagoslovi sva tvoja čekanja, sve one s kojima si čekao i neka se tvoje došašće pretvori, po Božjoj milosti, u tvoje rođenje za nebo… Amen.

NAŠI POKOJNICI

108

Zahvala

Dragi Oče Jure! Od srca hvala Tebi i

Ocu Provincijalu na izrazu sućuti i molitvama prilikom smrti našeg dragog tate Antona. Da, samo vjera da je sad u slavi Očevoj je naša utjeha i radost u privremenom rastanku, dok se zajedno opet ne sastanemo u vječnosti.

Tješi nas također i milost da je prešao s ovoga svijeta okrijepljen sakramentom bolesničkog pomazanja, kojeg mu je podijelio naš brat Božidar neposredno prije nego što je pao u komu i bio prevežen u riječku bolnicu. Tu je proživio kliničku smrt i susret sa svojom pokojnom mamom i tatom (kojeg nije nikad u životu vidio) te sa drugim rođacima, koji su ga zvali k sebi. I svi su bili jako radosni i sretni. To je pričao našoj braći, Mladenu i Božidaru nakon 10 dana, jer zbog svinjske gripe bili su zabranjeni posjeti. Kroz cijelo to vrijeme liječnici su se borili za njegov život i dozvali ga iz kome te je disao preko respiratora. Nakon 10 dana je prebačen u bolnicu na Sušaku na pulmologiju. Tu su braća uspjela doći do njega posredovanjem sestara milosrdnica, osobito s. Marine. Tata je disao kroz masku, jer kad bi mu skinuli masku odmah bi pao u komu. Braća su nam pričala kako je tata bio sretan,

ispričao im je svoj doživljaj kliničke smrti i žalio što toliki ljudi ne vjeruju u vječni život. On je sav bio usmjeren prema vječnom životu, svima je zahvaljivao za sve i šalio se, tako da je bratu žao što nije imao mogućnosti snimiti taj posljednji razgovor s tatom. Očito, tata je primio posebnu milost. Našoj mami je poručio: "Bog će te nagraditi za sve dobro što si u životu učinila i za sve što si pretrpjela." A nama djeci: "Čuvajte mamu!" Posljednji put ga je Božidar, (koji je inače u Rijeci na bogosloviji, te ga je tako mogao češće vidjeti) posjetio u nedjelju popodne, 06. 12. u šok sobi. Tata se s njime oprostio riječima: Zbogom. Poći mi je Doma! (Mislio je na Nebo.) Ovaj njegov posljednji pozdrav za nas sve su velika utjeha, jer tata je živio od vjere i umro u vjeri i čežnji za Bogom. Sutradan, u 12,25 sati Gospodin ga je pozvao k sebi. Vjerujemo da mu je dobri Bog iskazao svoje milosrđe i uveo ga u svoje Kraljevstvo.

Uz puno pozdrava, zahvalna Vam i odana u Isusu i Mariji

s. Marijana od Raspetog Isusa

109

FLOS CARMELI

KARMELA CVIJETE

FLOWER OF CARMEL

Flos Carmeli, vitis florigera, splendor caeli, virgo puerpera

singularis.

Karmela Cvijete, Lozo procvjetala,

Sjaju neba, Djevo u porodu

Jedina.

Flower of Carmel, Tall vine blossom laden;

Splendor of heaven, Childbearing yet maiden.

None equals thee.

Mater mitis sed viri nescia

Carmelitis esto propitia stella maris.

Blaga si Majka Što muža ne poznaš,

Zvijezdo mora: Karmelu

Budi milostiva.

Mother so tender, Who no man didst know,

On Carmel's children Thy favors bestow.

Star of the Sea.

Radix Jesse germinans flosculum

Nos ad esse tecum in saeculum

patiaris.

Korijene Jišajev Čudesno procvali:

Daj nas usliši S tobom da budemo

Zauvijek.

Strong stem of Jesse, Who bore one bright flower,

Be ever near us And guard us each hour,

who serve thee here.

Inter spinas quae crescis lilium

Serva puras mentes fragiluim

tutelaris.

Između trnja Izrasli ljiljane:

Duše nam čuvaj Krhke

Zakrili nas, Majko.

Purest of lilies, That flowers among thorns, Bring help to the true heart

That in weakness turns and trusts in thee.

Armatura Fortis Pugnantium

Furunt bella tende praesidium

scapularis.

Boraca oružje Ti nepobjedivo, Ratovi bjesne:

Škapular Neka nas brani.

Strongest of armor, We trust in thy might:

Under thy mantle, Hard press'd in the fight,

we call to thee.

Per incerta prudens consilium

Per adversa iugie solatium

largiaris.

Podaj u sumnjama Siguran savjet Stalnu utjehu

Budi nam spasom u nedaći.

Our way uncertain, Surrounded by foes, Unfailing counsel You give to those who turn to thee.

Mater dulcis Carmeli domina,

plebem tuam reple laetitia qua bearis.

Slatka Majko, Karmela Gospo: Narod svoj raduj

Blaženstvom Što ti ga uživaš.

0 gentle Mother Who in Carmel reigns,

Share with your servants That gladness you gained

and now enjoy.

Paradisi clavis et ianua,

fac nos duci quo, Mater, gloriacoronaris. Amen.

Ključu i vrata Vječnoga raja, Vodi nas tamo

Slavom okrunjena Majko. Amen.

Hail, Gate of Heaven, With glory now crowned,

Bring us to safety Where thy Son is found, true joy to see. Amen.

110

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA …………………………………………...….………… 1

DAN PERMANENTNE FORMACIJE I SABOR PROVINCIJE 2009 …………..…... 2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA ……..……………….……..….…… 12

IZVJEŠTAJ O OBILJEŽAVANJU SVJETSKOG MISIJSKOG DANA 2009 ……….. 14

POČETAK OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU ………………………………………………………………………….….. 15

BOŽIĆNA PROPOVIJED OCA PROVINCIJALA ………………………….…….….. 38

NOVI DUHOVNIK ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BSI ………………….…. 41

ODLUKA O KONVENTUALNOSTI ………….……….……………………..……... 42

EUROPSKI PROVINCIJALI NA BUŠKOM JEZERU …………………………….…. 42

NAŠA SUBRAĆA U TIJELIMA HKVRP ………………………………………….…. 43

O. MIROSLAV UGLJAR VODITELJ NOVE ZAJEDNICE ŽUPA ……………….…. 43

PROMOCIJA PRVE GENERACIJE STUDENATA SSD-A …………………………. 44

BR. JOAN POLOŽIO SVEČANE ZAVJETE ………………..…………………….….. 45

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA: "ŽIVOT, OBIČAJI I PUČKA POBOŽNOST HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI …………………………………………….…. 46

PROSLAVA DANA O. GERARDA NA RAZINI PROVINCIJE …………………….. 46

INTERPERSONALNA PSIHOLOGIJA I DUHOVNOST ŽIVOTA U KLAUZURI … 47

PROPOVIJED GENERALA O. SAVERIA CANNISTRÀ NA SVETKOVINU SVETE TEREZIJE NA TERESIANUMU U RIMU 15. 10. 2009. …………..……..…. 49

ODRŽANA TREĆA SJEDNICA SAVJETA UDRUGE ……………………………... 52

60. OBLJETNICA ZAVJETA I 80. ROĐENDAN BR. ANDRIJE …………….…….. 52

IZMJENA U PROGRAMU OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE DOLASKA KARMELIĆANA U HRVATSKU …………………………....…......................…....… 54

70. OBLJETNICA KANONSKOG UTEMELJENJA KARMELA U BREZOVICI ….. 55

DUHOVNA PODRŠKA UDRUGE KARMELIĆANKI ……………………..……...... 56

IZIŠAO DRUGI BROJ GLASILA "OTAC GERARD" ………………………..……... 57

IZ NAŠIH ZAJEDNICA ……………………………………………..…………........… 57

SVJETOVNI RED OCDS …………………………………………………………...…. 96

OBLIKOVANO UREDNIŠTVO I OBNOVLJENA WEB-STRANICA SVJETOVNOG REDA ………………………………………………………………... 97

PRAVILO PRVOG REDA I SVJETOVNOG REDA – ŠTO IH I KAKO POVEZUJE? 97

NAŠI POKOJNICI ………………………………………………………….……….... 106

111

KARMELSKI VJESNIK God. XXIX (2009) br. 4

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS

*

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

Documents

KARMELSKI VJESNIK 4-2009