PETAK, 24. LIPNJA 2016.Večernji list24

e li genijalni Albert Einstein revi-zionistički znanstvenik? Dakako da jest. Jer je svojim istraživanji-ma, svojom genijalnošću uma pomaknuo granice znanosti koje su do danas ostale netaknute. Je li Nikola Tesla revizionistički znanstvenik? I on je također ta-kav, jer je svojim istraživanjima, eksperimentima, također geni-jalnošću uma, toliko toga otkrio da nam je danas nezamisliv život bez njegovih otkrića. Znači, znan-stvenici su svi revizionisti? Dakako da jesu, jer je znanost u svojoj biti revizionistička! Kako možemo zamisliti bilo kojeg znanstvenika, na bilo kojem polju, koji istražuje, eksperimentira, dovodi do novih spoznaja, mijenja svijet, mijenja naš pogled na svijet, na određeno područje a da pritom nije revizio-nist? To se podrazumijeva!Cijeli je ljudski vijek jedna velika revizija. Jer čovjek uči dok je živ, i mijenja se, mijenja određene

Hrvatskoj treba hitna i temeljita revizija povijestiSvako istraživanje nužno vodi u reviziju povijesti. Problem je u tome što je taj pojam poistovjećen s predumišljajem i pristranošću

Prašume neistina

Jpoglede, pa tako i čovječanstvo otkad postoji. Naš veliki pjesnik Petar Preradović davno je, u 19. stoljeću, spjevao: “Stalna na tom svijetu samo mijena jest!”. I sve je rekao u jednoj rečenici. Zašto sve ovo? Zato što se već godinama, tamo od 1990. godine, ranije još u emigraciji, u Hrvatskoj i među Hr-vatima barata sintagmom revizije povijesti. Dok jedni traže reviziju povijesti kako bi se učila povijest kakvu nismo mogli znati do 1990. godine, u čemu se onda ide i u pretjerivanje i krajnosti, dotle oni drugi nabacivanjem o reviziji povi-jesti žele što više zaustaviti protok novih spoznaja o događajima do 1990. godine. Tako se na povjesni-čare već godinama nabacuje blato kad ih se naziva revizionistima, baš kao što su se za vrijeme ko-munističke Jugoslavije nabacivale etikete nacionalista, klerofašista i slične, čime je čovjek odmah bio eliminiran iz društva, zabranjen

Zvonimir Despotzvonimir.despot@vecernji.net

POVIJEST HRVATAMeštrovićeva skulptura mudro promatra što se događa desetljećima

DIN

O S

TAN

IN/P

IXSE

LL

PETAK, 24. LIPNJA 2016. Politički magazin Obzor25

Kako su dnevna politika i ideološke podjele jednu znanstvenu disciplinu otele znanstvenicima

mu znanstveni rad, javno djelo-vanje... Znanstveniku je to ravno ubojstvu! Zašto je Franjo Tuđman postao komunistički disident? Za-što je završio u zatvoru nekadašnji partizan, komunist, Titov general? Zato što se kao znanstvenik usudio povijest podvrgnuti reviziji. Zato što se usudio u pitanje dovesti ju-gokomunistički mit o Jasenovcu i broju njegovih žrtava, i općenito o žrtvama Drugoga svjetskog rata. Zato je postao zločinac za režim. I ne samo on. Ali je on najzvučnije ime takvog pogroma.

Što se dogodilo TuđmanuZašto je i povijest revizionistička znanost, kao i svaka druga? Kako bi bilo kad bi povjesničari istraži-vali po arhivima i otkrivali neke nove, dotad nepoznate detalje o nekim osobama, događajima, vremenima, i to ne bi objavili? To bi bio zločin nad znanošću! Kako bi uopće bilo da postoje arhivi u kojima ne bi bilo ničega novog?

Zašto bi nam onda uopće arhivi trebali? Ako nam ne trebaju nove

spoznaje koje s v r e m e n o m

izađu iz ar-hiva, za-što onda a r h i v e ne bismo zatvorili,

a doku-mente spa-

lili, uništili? Znači, jednom

zauvijek treba reći da povijesno

istraživanje nužno vodi i reviziji povijesti.

Ali ono istraživanje koje je savjesno, profesionalno, nepri-

strano, objektivno, i koje ne vodi negaciji zbivanja koja su se očito i činjenično dokazano dogodila. Revizija povijesti u negativnom smislu, što je zapravo njezina ne-gacija, bila bi kad bi netko tvrdio i pisao da se nije dogodio holokaust, da se nije dogodio Jasenovac, da se nije dogodio Bleiburg... Isto je tako negativna konotacija povijesne re-vizije kad se ide raditi selektivno, ideološki i politički pristrano, s predumišljajem, pa kad određe-ne nove okolnosti u prvom redu služe za relativiziranje utvrđenih zbivanja, primjerice zločina u Dru-gome svjetskom ratu i poraću, bilo na strani ustaša, bilo na strani par-tizana/komunista.Jedno je sigurno, da je hrvatska historiografija potrebna što većeg revizionizma! I ne samo hrvatska nego sve historiografije naroda i zemalja koje su do 1990. živjele pod komunističkom čizmom, u totalitarnom režimu. Kako se, re-

cimo, u bivšoj Jugoslaviji mogla objektivno istraživati istina ako se uopće nije znalo o Bleiburgu i Križnom putu? Ako se prešućivao Goli otok? Ili, kako se u Jugosla-viji mogao u pitanje dovesti mit o 700.000 ubijenih ljudi u Jase-novcu za vrijeme NDH? Već sam napisao što se zbog toga dogodilo Tuđmanu. I niz je takvih primjera. Jer režimi, bilo kojeg predznaka, ne dopuštaju objektivnu povijesnu istinu i njezino istraživanje. U Ju-goslaviji se za sve pitalo partijske komitete. Zar i danas povjesniča-ri u demokratskom, slobodnom društvu moraju biti pod pritiskom i prisilom političara i ideološki ostrašćenih povjesničara s obje strane te tako svoje spoznaje pod-vrgavati njihovim očekivanjima i traženjima? To bi bila najobičnija cenzura!No halabuka oko revizionizma ide tako daleko da bi njezini trbuhoz-borci željeli zaustaviti bilo kakvo istraživanje i objavljivanje vezano uz NDH i ustaše, ili Ustašku voj-nicu, pa čak i vezano za partizane i JNA, jer mi valjda za to nismo podobni. To je ta isključivost koju smo imali do 1990. godine, a po-bornici Titova kulta ličnosti danas brane njegov režim i njegovo po-vijesno istraživanje upravo naba-civanjem takvih etiketa. Jedan je od najglasnijih u tome godinama bio i ostao Stjepan Mesić, iako je nepoznato odakle njemu ikakve kvalifikacije da se bavi povije-snom znanošću? Ili Ivi Josipoviću također? S druge pak strane, one krajnje desne, imamo istu situa-ciju, ali drukčijeg predznaka, gdje pojedinci imaju meki stav prema NDH i ustaškom režimu, relativi-ziraju, prešućuju... Vojnom povjesničaru mr. sc. Ami-ru Obhođašu, jednom od autora knjiga o Ustaškoj vojnici koje su svojedobno bile prodavane u par-tnerstvu s Večernjim listom, i koje su napadane kao revizionističke, iako ih većina tih galamdžija uop-će nije ni pročitala ili uopće ne zna čitati, nedavno je izašla nova knjiga na tu temu, u kojoj je pro-govorio upravo o reviziji povijesti. Obhođaš tako piše: „Moram na-pomenuti da radovi poput ovog ne predstavljaju ‘revizionizam’, u smislu optužbi s kakvima su se autori susretali nakon izlaska pr-vog dijela monografije i kada su ih u pojedinim medijima teretili za ‘izvrtanje povijesti’, već smo nastojali iznijeti nova saznanja do kojih smo došli izučavanjem izvornog arhivskog gradiva i time pridonijeti boljem razumijevanju ovog razdoblja hrvatske povije-sti. Inače smatram da je uporaba pojma revizionizam u kritičkim

osvrtima na historiografske tek-stove prilično nespretno odabran jer je sama historiografija u svojoj biti ‘revizionistička’. Još je 1868. godine njemački povjesničar Jo-han Droysen zapisao da je povijest spoznaja ljudskog društva o sebi samom i da ne predstavlja ‘svje-tlo i istinu’, već potragu za njom. Opći napredak društva odražava se i na njegovo sagledavanje i razu-mijevanje prošlosti, stoga će uvijek biti novih spoznaja i nijedno od poglavlja iz povijesti ne možemo smatrati konačnim i potpuno za-tvorenim. Međutim, u društvu se svakodnevno susrećemo sa stvar-nim pokušajima relativiziranja i iskrivljavanja zbivanja iz prošlosti, prešućivanjem pojedinih činjenica ili iznošenjem poluistina o njima. Ovakvi pokušaji prvenstveno su ideološke naravi a proizlaze iz po-trebe da se za pojedine postupke u sadašnjosti traži opravdanje u do-gađajima iz prošlosti, te se shodno tomu oblikuju njihova tumačenja a jednom tako oblikovano viđenje potom se više ne smije dovoditi u pitanje. Mislim da je nepotrebno naglašavati koliko je takav pristup pogrešan i da je zadaća historio-grafije sagledati događaje iz proš-losti što potpunije te ih nastojati razumjeti i objasniti kako bi se ta iskustva mogla dograđivati, a ne ponavljati. Ili kako je to kazao američki povjesničar John Luka-cz, zadaća historiografa je: ‘...borba protiv svake vrste falsifikata, pro-tiv raznih vrsta neistina te ukazi-vanje i otkrivanje istih na dobrobit svih nas. Pritom moraju biti svje-sni da je potragu za istinom uvijek vezana uz krčenje kroz prašumu neistina...’

Dodir s prošlošćuZadaća je to uistinu puno kom-pleksnija nego se na prvi pogled čini jer ljudska objektivnost ima svoja ograničenja pa tako i objek-tivnost povjesničara ili kako je to Johan Huizinga iznio u svom eseju ‘Ciljevi kulturne povijesti’: ‘U na-šoj povijesnoj svjesnosti postoji element od velike važnosti koji se najbolje može opisati kao povije-sna dojmljivost ili kao dodir s povi-ješću. To je dodir s prošlošću, dodir koji je nemoguće posve utvrditi ili analizirati, a jedan je od mnogih koji omogućuju čovjeku da nadi-đe sebe i iskusi istinu. Objekt ovog osjećaja nisu ljudi kao pojedinci, teško da je to i mentalna slika koju zamišljamo u svomu umu. Ako uopće posjeduje oblik, onda je on složen i neodređen: zamišljanje ulica, kuća, zvukova i boja ili lju-di koji se kreću ili ih se pokreće. Tako ostvareni dodir s prošlošću može ostaviti vrlo uvjerljiv dojam

stvarnosti. Povijesna spoznaja nije ponovno proživljavanje prošlosti. već razumijevanje svijeta na način kao što se sluša i spoznaje glazba.’”Mlada slovenska političarka Eva Irgl održala je govor prošle godi-ne na komemoraciji kod poznate Hude Jame, simbola komunistič-kih zločina, gdje je progovorila i potrebi revizije povijesti: „Revizija povijesti mora se provesti. I to re-vizija povijesti ne zbog političkog revanšizma ili krivotvorenja činje-nica. Jednostavno, zbog potrage za istinom i pravdom. Jednostav-no stoga što nemaju i ne mogu imati isključiva prava na svoje tumačenje oni koji su nakon rata nasilno preuzeli vlast, kao ni nji-hovi današnji politički nasljednici. Tko im daje pravo da se ponašaju kao da imaju isključivo pravo na sadržaj povijesti? Tko su ti ljudi koji nam svaki put kad poželimo otvoriti temu poratnih smaknuća i rasvijetliti okolnosti povijesnih činjenica, mašu kako oni neće do-pustiti reviziju povijesti? To da za-štitiš dostojanstvo žrtava i njihove rodbine tako što ćeš omogućiti da se sasluša i zapiše i druga strana događaja ne predstavlja krivotvo-renje povijesti, nego tvori etičko ponašanje, koje u sebi nosi povi-jesni spomen koji moramo odgo-vorno ostaviti našim potomcima. Jedine vodilje sviju nas, kod tih pi-tanja, morale bi biti istina i savjest. Povijesna istina je nedvojbeno ona koja obilježava sadašnjost i postav-lja temelje budućnosti, zato mora u svome istraživanju odgovornosti vazda težiti što potpunijoj slici i obradi događaja. Posebice kako bi se izbjeglo da se nove narašta-je nastavi nepravedno etiketirati zbog kaznenih osuda djela njiho-vih predaka.“Zaključno, u nas je veliki problem što politika još uvijek povijest ko-risti za dnevnopolitičke obraču-ne, ali i za zavadu ljudi, za baca-nje ideološke magle, za bacanje kostiju narodu oko kojih se narod neprestano glođe. Jer se radi po onoj staroj rimskoj – zavadi pa vladaj! Povijest konačno treba prepustiti povjesničarima kao i svako drugo područje znanosti. Država samo treba osigurati što bolje uvjete za istraživanje, kao i za sve druge znanstvenike. Poli-tici je zadaća omogućiti nam što bolju sadašnjost i budućnost, a ne kopati po prošlosti. Također nam je potrebno što više dobrih, nepristranih, savjesnih povje-sničara koji će istraživati i bez straha i autocenzure objavljivati svoje nove spoznaje. Samo takav pristup vodi ozdravljenju cijelog društva koje je danas teško bole-sno! •

Simboli sporenjaJasenovac, Bleiburg i Goli otok još izazivaju podjele i svađe, a ne miran pristup

Ono što se kod nas danas smatra revizijom zapravo je negacija povijesti. Kako bi netko mogao tvrditi da se nije dogodio holokaust, da nije bilo Jasenovca...?!

Politika još uvijek koristi ovu disciplinu da zavadi ljudi, za bacanje ideološke magle, bacanje kostiju narodu jer se radi po starom rimskom modelu - zavadi pa vladaj

JOHN LUKACZamerički povjesničar

JOHAN DROYSENnjemački povjesničar

Borba protiv falsifikata, protiv raznih vrsta neistina, upozoravanje na njih i otkrivanje na dobrobit svih nas

Povijest je spoznaja ljudskog društva o sebi samom i ne predstavlja “svjetlo i istinu”, već potragu za njom

KAKVA JE TO ZNANOST

POTRAGA ZA ISTINOM

PETA

R GL

EBO

V/PI

XSEL

L, Ž

ELJK

O H

LAD

IKA/

24SA

TA/

PIXS

ELL,

IGO

R KR

ALJ/

PIXS

ELL