EUROPSKI PREVENCIJSKI KURIKULUM - …

EUROPSKIPREVENCIJSKIKURIKULUMPRIRUČNIK ZA DONOSITELJE ODLUKA,KREATORE JAVNOG MIŠLJENJAI KREATORE POLITIKA U PODRUČJUZNANSTVENO UTEMELJENE PREVENCIJEUPORABE SREDSTAVA OVISNOSTI

1

EUROPSKIPREVENCIJSKIKURIKULUMPRIRUČNIK ZA DONOSITELJE ODLUKA,KREATORE JAVNOG MIŠLJENJAI KREATORE POLITIKA U PODRUČJUZNANSTVENO UTEMELJENE PREVENCIJEUPORABE SREDSTAVA OVISNOSTI

IMPRESUM

Ova je publikacija zaštićena autorskim pravom. Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebunisu odgovorni ni za kakve posljedice koje mogu proizaći iz upotrebe podataka sadržanih u ovom priručniku. Sadržaj ove publikacije neodražava nužno službena mišljenja država članica EU-a ili tijela Europske unije.Ova je publikacija razvijena u okviru europskog projekta UPC-Adapt, koji je sufinancirala Europska komisija (projekt broj JUST-2015-AG-DRUG).

Naslov:Europski prevencijski kurikulum: priručnik za donositelje odluka, kreatore javnog mišljenja i kreatore politika u području znanstveno utemeljeneprevencije korištenja sredstava ovisnosti. Zagreb : Hrvatski zavod za javno zdravstvo ; Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2020.

Naslov izvornika:European Prevention Curriculum: a handbook for decision-makers, opinion-makers and policy-makers in science-based prevention of substance use.Luxembourg: Publications Office of the European Union, 2019© Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, 2019.Korištenje je dopušteno pod uvjetom da je naveden izvor.

Nakladnici:Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ)Rockefellerova ul. 7, 10000, Zagreb

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (ERF)Laboratorij za prevencijska istraživanja (PrevLab) Borongajska cesta 83f, 10000 Zagreb

Za nakladnika:doc.dr.sc. Krunoslav Capak, prim.dr.med. (HZJZ)prof. dr. sc. Lelia Kiš-Glavaš (ERF)

Prijevod: Biserka Tomljenović

Tisak: Studio HS internet d.o.o., Kolodvorska 139, 31 000 Osijek

Naklada: 200

HZJZ ISBN 978-953-8362-02-6 (tvrdi/meki uvez) ISBN 978-953-8362-04-0 (PDF)

ERFBiblioteka Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Prevodilački niz ; knjiga 1ISBN 978-953-8321-00-9 (tvrdi/meki uvez)ISBN 978-953-8321-01-6 (PDF)

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001077951.

2

University College Gent (HoGent, Belgija), Charles University (CUNI, Republika Češka, Local Health Agency n. 2 Savonese (ASL 2Savona, Italija), Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (ERF-UNIZG, Hrvatska), Institute for Research andDevelopment (UTRIP, Slovenja), National Institute for Health Development (TAI, Estonija), Institute of Psychiatry and Neurology(IPIN, Poljska), University of the Balearic Islands (UIB, Španjolska), Finder Institute for Prevention Research (Njemačka), StateAgency for Prevention of Alcohol-Related Problems (PARPA, Poljska), ATS della Città Metropolitana di Milano (Italija)

Suradnici: Gregor Burkhart (EMCDDA), Zili Sloboda (APSI), Michal Miovsky (CUNI) i Jeff Lee (ISSUP)

EUPC

ZAHVALA..........................................................................................................................................................................................................................................5KRATICE............................................................................................................................................................................................................................................ 6PREDGOVOR DIREKTORA EMCDDA-a....................................................................................................................................................................7UPORABA OVOG PRIRUČNIKA.................................................................................................................................................................................... 8PREDGOVOR................................................................................................................................................................................................................................ 9UVOD................................................................................................................................................................................................................................................11

Zašto je prevencija važna?........................................................................................................................................................................................ 11Europski prevencijski kurikulum (EUPC)........................................................................................................................................................ 11Uporaba ovog priručnika.......................................................................................................................................................................................... 12Uloga ključnih ljudi u području prevencije....................................................................................................................................................14Etika i prevencija uporabe sredstava ovisnosti..........................................................................................................................................14

1. DIO: OPĆI POJMOVI NA KOJIMA SE TEMELJI UČINKOVITA PREVENCIJA.................................................................... 17Poglavlje 1: Epidemiologija – razumijevanje prirode i razmjera uporabe sredstava ovisnosti.................................... 18

Uporaba sredstava ovisnosti u Europi............................................................................................................................................................ 18Farmakologija i fiziologija.......................................................................................................................................................................................... 20

Uporaba sredstava ovisnosti..........................................................................................................................................................................21Poremećaji uporabe sredstava ovisnosti.............................................................................................................. 22Zdravstvene poteškoće uzrokovane uporabom sredstava ovisnosti.............................................................................. 23

Etiološki model.................................................................................................................................................................................................................. 24Višerazinski razvojni okvir..........................................................................................................................................................................................26Potreba za sveobuhvatnim, integriranim uslugama..............................................................................................................................27

Poglavlje 2: Temelji prevencijske znanosti i znanstveno utemeljenih preventivnih intervencija................................ 30Definicije i načela............................................................................................................................................................................................................ 30Teorijska osnova prevencije.................................................................................................................................................................................... 32Struktura, sadržaj i provedba..................................................................................................................................................................................34

Ciljane populacije.................................................................................................................................................................................................... 35Poglavlje 3: Znanstveno utemeljene preventivne intervencije i politike...................................................................................... 36

Međunarodni standardi za prevenciju zlouporabe droga................................................................................................................ 36Europski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droge.................................................................................................. 40Prilagođeni znanstveno utemeljeni programi.......................................................................................................................................... 46

Ravnoteža između prilagodbe i vjernosti implementacije........................................................................................................47Poglavlje 4: Praćenje i evaluacija................................................................................................................................................................................ 50

Evaluacija i istraživanje................................................................................................................................................................................................ 51Evaluacijski sustavi i nacrti istraživanja............................................................................................................................................................ 52Sastavnice nacrta istraživanja ili evaluacije.................................................................................................................................................. 53Vrste nacrta istraživanja..............................................................................................................................................................................................53

Pitanja kvalitete koja valja razmotriti prilikom procjene rezultata evaluacije..............................................................53Primjeri uobičajenih nacrta evaluacijskih istraživanja..................................................................................................................54Uzorkovanje i mjerenje...................................................................................................................................................................................... 56Prikupljanje podataka, analiza i statistika..............................................................................................................................................57

3

Sadržaj

Suradnja s istraživačem-evaluatorom - suradnički model................................................................................................................ 57Uporaba registra preventivnih programa............................................................................................................................................ 58

Ex-ante evaluacije............................................................................................................................................................................................................59

2. DIO: PREVENTIVNI PRISTUPI U RAZLIČITIM OKRUŽENJIMA..................................................................................................61Poglavlje 5: Prevencija u obiteljskom okruženju............................................................................................................................................ 62

Definicije................................................................................................................................................................................................................................ 62Obitelj kao sustav....................................................................................................................................................................................................62

Vrste preventivnih intervencija u obiteljskome okruženju................................................................................................................62Opći sadržaj intervencija u obiteljskom okruženju................................................................................................................................ 64

Sadržaj za roditelje................................................................................................................................................................................................ 65Sadržaj za djecu........................................................................................................................................................................................................65Sadržaj za obitelj......................................................................................................................................................................................................66

Znanstveno utemeljeni programi i intervencije........................................................................................................................................ 66Izazovi...................................................................................................................................................................................................................................... 67

Poglavlje 6: Prevencija u školskome okruženju i na radnome mjestu............................................................................................70Prevencija u školskome okruženju......................................................................................................................................................................70

Spremnost škole...................................................................................................................................................................................................... 71Ciljevi prevencije u školskome okruženju..............................................................................................................................................72Podatci o uporabi sredstava ovisnosti među učenicima.......................................................................................................... 72Primjena teorije........................................................................................................................................................................................................ 73Znanstveno utemeljeni programi................................................................................................................................................................74

Prevencija u radnom okruženju............................................................................................................................................................................75Organizacijska spremnost................................................................................................................................................................................ 76Obilježja prevencije na radnome mjestu.............................................................................................................................................. 76Prepreke........................................................................................................................................................................................................................ 78Testiranje na sredstva ovisnosti....................................................................................................................................................................78

Poglavlje 7: Okolinske preventivne intervencije (intervencije u okruženje)................................................................................ 79Okruženje i njegov utjecaj........................................................................................................................................................................................ 79Definicije................................................................................................................................................................................................................................ 79

Socijalizacija i intervencije u okruženje.................................................................................................................................................. 80Okolinski preventivni pristupi u školama i na radnom mjestu...................................................................................................... 81

Školske politike..........................................................................................................................................................................................................81Politike na radnom mjestu.............................................................................................................................................................................. 82

Okolinske/populacijske politike o duhanskim proizvodima i alkoholu.................................................................................... 83Strategije za mjesta zabave......................................................................................................................................................................................84

Poglavlje 8: Prevencija putem medija.................................................................................................................................................................... 87Zašto se koristiti medijima za prevenciju uporabe sredstava ovisnosti?.............................................................................. 87Teorije utjecaja medija na publiku...................................................................................................................................................................... 88Znanstveni dokazi............................................................................................................................................................................................................89Kako upotrebljavati medije u preventivnom radu?................................................................................................................................ 91

Poglavlje 9: Prevencija u zajednici............................................................................................................................................................................ 93Definicije................................................................................................................................................................................................................................ 93Znanstveno utemeljeni programi........................................................................................................................................................................ 94Razvoj učinkovitoga tima u zajednici................................................................................................................................................................ 97

Mobilizacija resursa i povećanje kapaciteta........................................................................................................................................ 97Poglavlje 10: Zagovaranje prevencije...................................................................................................................................................................... 99

ZAVRŠNA RAZMIŠLJANJA.......................................................................................................................................................................................... 102LITERATURA............................................................................................................................................................................................................................103

DODACI...................................................................................................................................................................................................................................... 111Dodatak 1: Pregled metodologije.......................................................................................................................................................................... 112Dodatak 2: Razvojne faze od treće do šesnaeste godine života......................................................................................................113Dodatak 3: Rječnik pojmova........................................................................................................................................................................................114Dodatak 4: Informacije....................................................................................................................................................................................................120

4

EMCDDA i UPC–Adapt se zahvaljuju Peeru van der Kreeftu, Annemie Coone, Femke Dewulf, Marjolein De Pau (voditeljici projekta u HoGentu, University College Ghent, Belgija) i sljedećim suradnicima:

• Michal Miovský, Roman Gabrhelík, Michaela Malinová (CUNI, Charles University, Češka)• Rachele Donini, Roberto Carrozzino, Daniela Congiu, Marco Piana, Anna Zunino (ASL Savona, Local

Health Agency n. 2 Savonese, Italija)• Valentini Kranželić, Martini Ferić, Mirandi Novak, Josipi Mihić (Laboratorij za prevencijska istraživanja

(PrevLab), Odsjek za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska)

• Saneli Talić, Mateju Koširu (UTRIP, Institute for Research and Development, Slovenija)• Karin Streimann, Triin Sokk, Katri Abel-Ollo, Tiia Pertel (TAI, National Institute for Health Development,

Estonija)• Krzysztof Ostaszewski, Agnieszka Pisarska, Jakub Gren (IPIN, Institute of Psychiatry and Neurology,

Poljska)• Carmen Orte, Lluís Ballester, Marga Vives, Maria Antònia Gomila, Joan Amer, Miren Fernández de Álava

(UIB, University of the Balearic Islands , Španjolska)• Maximilian von Heyden, Henrik Jungaberle, (FINDER, Institute for Prevention Research, Njemačka)• Katarzyna Okulicz-Kozaryn, Piotr Sędek (PARPA, The State Agency for Prevention of Alcohol-Related

Problems, Poljska)• Claudia Meroni, Corrado Celata, Giusi Gelmi, Nadia Vimercati (ATS Milano, Milano Health Protection

Agency, Italija)

Ova publikacija razvijena je u suradnji s Gregorom Burkhartom (EMCDDA), Zili Sloboda (Applied PreventionScience International) i Jeff Lee (International Society Substance Use Professionals).

5

Zahvala

6

Kratice

COM-B Capability, Opportunity, Motivation and BehaviourSposobnost, Prilika, Motivacija i Ponašanje

CTC Communities That Care(ZKB) Zajednice Koje Brinu

DAP The Colombo Plan’s Drug Advisory ProgrammeSavjetodavni program o drogama Colombovog plana

EB Evidence Based Znanstveno utemeljeno

EBI Evidence Based Intervention Znanstveno utemeljene intervencije

EBP Evidence Based Practice Znanstveno utemeljena praksa

EDPQS European Drug Prevention Quality Standards Europski standardi za kvalitetnu prevenciju uporabe sredsava ovisnosti

EMCDDA European Monitoring Centre for Drug and Drug AddictionEuropski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama

EMDEs Electronic Music Dance Events Plesna okupljanja uz elektroničku glazbu

ESPAD European School Survey Project on Alcohol and other DrugsEuropsko istraživanje o pušenju, pijenju alkohola i korištenju sredstava ovisnosti među učenicima

EUPC European Universal Prevention Curriculum Europski univerzalni prevencijski kurikulum

EUSPR European Society for Prevention Research Europsko udruženje za prevencijska istraživanja

HBSC World Health Organization’s Collaborative Cross-National Survey on Health Behaviour in School-Aged ChildrenSuradnička višenacionalna anketa Svjetske zdravstvene organizacije o zdravstvenom ponaša-nju djece školske dobi

NCD Non-Communicable Disease Nezarazne bolesti (NB)

NREPP National Registry of Evidence Based Programs and PoliciesNacionalni registar znanstveno utemeljenih programa i politika

RCT Randomized Controlled Trial Randomizirano kontrolirano ispitivanje

SUD Substance Use Disorder Poremećaj uporabe sredstava ovisnosti

TOT Training of Trainers(TT) Trening trenera

UNODC United Nations Office on Drugs and Crime UN ured za droge i kriminal

UPC Universal Prevention CurriculumUniverzalni prevencijski kurikulum

WHO World Health Organization (WHO) Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)

Zadovoljstvo mi je predstaviti Europski prevencijski kurikulum, koji je temelj za edukaciju lokalnih i regionalnihdonositelja odluka i politika te kreatore javnog mišljenja koji se bave problemima vezanima uz uporabusredstava ovisnosti.

U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do značajnog napretka, kako u Europi, tako i na međunarodnojrazini, u području razvoja odgovorne i znanstveno utemeljene prevencije. No, bez obzira na to, postoje jošbrojni izazovi, a u velikom broju zemalja i dalje se provodi preventivna praksa u školama i zajednici, koja serijetko ili nikad ne temelji na znanstvenim dokazima učinkovitosti. U najgorim slučajevima, loše preventivneintervencije mogu uzrokovati i štetu. Zbog toga nam je u EMCDDA-u važno podržati visokokvalitetnoobrazovanje i edukaciju onih koji imaju zadatak birati i financirati odgovarajuće intervencije te osiguratizdravlje i dobrobit mladih i zajednica.

U priručniku ćete pronaći visokokvalitetni prikaz mogućnosti za znanstveno utemeljeno promicanje zdravijegponašanja. Međutim, namjera nam je i pobuditi vaše zanimanje za znanost koja empirijski provjerava na kojinačin prevencija može najbolje postići i održati zdravije ponašanje te kako se te učinkovite strategije mogumultiplicirati i integrirati u redovnu praksu.

Pružanje podrške donositeljima odluka i ključnim ljudima u području prevencije glavni je zadatak StrategijeEMCDDA do 2025., a objava ovoga priručnika predstavlja važan korak u postizanju toga cilja. Priručnik senastavlja na postignuća Europskih standarda za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droge (EQDPS) koje jeEMCDDA objavila 2011., kako bi poboljšala kvalitetu, učinkovitost i opseg preventivnih intervencija te naEuropski vodič o zdravlju i socijalnim programima koje je EMCDDA objavila 2017. Naša agencija imamogućnost promicati i proširiti informacije o priručniku i edukaciji putem naše mreže nacionalnih fokalnihtočaka i stručnjaka Reitox, koja omogućuje učinkovitu razmjenu informacija i najboljih praksi kao i promicanjeznanstvene izvrsnosti.

Posebice bih zahvalio našim partnerima iz Europe i SAD-a, koji su doprinijeli izradi ovoga priručnika,prvenstveno UPC timu koji je bio odgovoran za međunarodni kurikulum te UPC Adapt skupini koja je izradilaprvu inačicu ovoga europskoga priručnika.

Čvrsto vjerujem da će Europa imati velike koristi od stvaranja profesionalne prevencijske radne snage kojacijeni prevencijsku znanost, ima podršku javnih ustanova i educirana je o empirijski ispitanim pristupima kojiće vjerojatnije polučiti rezultate. Rezultate koji doprinose pozitivnom razvoju naše mladeži i u konačnici,zdravijoj i sigurnijoj Europi.

Alexis GoosdeelDirektor EMCDDA

7

Predgovordirektora EMCDDA-a

Priručnik Europski prevencijski kurikulum razvijen je prvenstveno kako bi služio kao referentni materijal za provedbu EUPC edukacija. Osim toga, priručnik čitateljima pruža opći uvod u prevencijsku znanost, posebice u znanstveno utemeljene intervencije.Ako se rabi u svrhu provedbe edukacije, sadržajem ovog priručnika i pripadajućim materijalima smiju se koristiti samo voditelji edukacija (fizičke ili pravne osobe) koji su završili edukaciju i dobili licencu koju izdaje službeno tijelo EUPC edukacije – EMCDDA.Kriteriji za provedbu EUPC edukacija nalaze se na http://www.emcdda.europa.eu/best-practice en, tu ćete pronaći i podatke o trenutno licenciranim provoditeljima edukacije. Za sva dodatna pitanja kontaktirajte [email protected].

8

Uporabaovog priručnika

EUPC je europski kurikulum razvijen u svrhu provedbe edukacije za donositelje odluka, kreatore javnogmišljenja i kreatore politika u području prevencije. Glavni cilj EUPC edukacije je izgraditi međunarodneprevencijske kapacitete i povećati broj stručnjaka u području prevencije te time smanjiti zdravstvene,socijalne i gospodarske poteškoće povezane s uporabom sredstava ovisnosti.

Ovaj kurikulum za provedbu edukacije razvijen je u okviru europskoga projekta UPC-Adapt, kojega jesufinancirala Europska komisija. Jedanaest partnera iz devet europskih država surađivalo je na prilagodbiUniverzalnog prevencijskog kurikuluma (UPC) za europsku publiku. UPC je, u originalu, razvio AppliedPrevention Science International uz financijsku potporu Savjetodavnog programa o drogama Plana iz Colomba(DAP) u nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Postupak adaptacije temeljio se na smjernicamaPartnerstva za europske prevencijske standarde, u svrhu adaptacije i diseminacije standarda kvalitete urazličitim kontekstima (Europski standardi za kvalitetnu prevenciju korištenja sredstava ovisnosti – EQDPSToolkit 41). Taj dokument opisuje postupak adaptacije o čemu treba voditi računa tijekom tog procesa. Detaljio metodologiji primijenjenoj u državama koje su bile uključene u projekt mogu se pronaći u dodatku 1.

Europski kurikulum kraća je i dostupnija inačica Univerzalnog prevencijskog kurikuluma. Može se provesti upet dana, dok je za provedbu originalnoga UPC-a potrebno devet tjedana osposobljavanja.

EUPC edukacija može se provesti na nekoliko različitih načina. Razvijena je on-line uvodna edukacija, modulza kreatore javnog mišljenja i politika i donositelje odluka; i modul u obliku akademskog usavršavanja.Struktura edukacije za posljednja dva modula osmišljena je po kaskadnom modelu multiplikatora (treningtrenera), prema kojemu osposobljeni edukatori mogu, uz kontrolu kvalitete, nastaviti samostalno provoditiedukaciju. Voditeljima edukacije daju se materijali za edukaciju, vodič za voditelja edukacije i PowerPointprezentacije. Ovaj priručnik služi kao referentna literatura i polaznicima i voditeljima edukacije..

Kome je namijenjen Europski univerzalni prevencijski kurikulum (EUPC)?Ovaj kurikulum posebno je oblikovan za donositelje odluka, tvorce javnog mišljenja i kreatore politika kakobi stekli osnovno znanje o najdjelotvornijim znanstveno utemeljenim preventivnim intervencijama ipristupima. Ova skupina, koju nazivamo ključni ljudi u području prevencije, uključuje koordinatore prevencije,stručnjake u području prevencije ili kreatore politika koji imaju opću ili specijaliziranu ulogu i odgovornost zapreventivne programe. U nekim državama, ta skupina može uključivati i iskusne praktičare koji imaju utjecajna donošenje politika i profesionalni razvoj. Oni mogu djelovati na razini zajednice, regije ili države. Mogu bitivoditelji nevladinih organizacija uključeni u provedbu prevencije, koordinatori prevencije u regionalnoj upravi,javni službenici koji izrađuju strategije i planiraju provedbu preventivnih intervencija na razini općine ili drugiakteri i koalicije u zajednici.

EUPC je posebno usmjeren prema toj skupini zbog njihove uloge i utjecaja na razvoj sustava prevencije. Onimogu naglašavati važnost i promicati provedbu prevencije u društvu i utjecati na preventivno djelovanje usvojim regijama i zajednicama. Dobar dio tih stručnjaka vjerojatno već zna ponešto o prevenciji, a ovim ćekurikulumom proširiti svoje znanje.

9

Predgovor

1 http://prevention-standards.eu/toolkit-4/

Uvođenje inovacija i primjene znanstveno utemeljenih pristupa u javno financiranim prevencijskim sustavimau Europi zahtijeva promjenu u procesu donošenja odluka o financiranju i određivanju prioriteta. To uključuje iprekid provedbe popularnih, ali dokazano neučinkovitih pristupa. Sve više se prepoznaje da edukacijadonositelja odluka i tvoraca javnoga mišljenja u tom procesu igra ključnu ulogu i da ju valja provesti prije iliusporedno edukaciji praktičara. U suprotnom, pokušaji dobro osposobljenih praktičara, poput učitelja,zdravstvenih djelatnika ili osoba koje se bave razvojem zajednice, da unesu inovacije i poboljšaju preventivnupraksu mogu biti spriječeni zbog toga što se znanstveno utemeljena prevencija često percipira kaokontraintuitivna i zahtjevna za već uspostavljenu praksu.

Kako bi se to pitanje riješilo, pokrenute su razne inicijative. UN-ov Ured za droge i kriminal (UNDOC) razvio jeedukaciju o svojim Međunarodnim standardima za djelovanje u području uporabe sredstava ovisnosti.Edukacija je namijenjena kreatorima politika na državnoj razini kako bi pripremila političku podlogu zaprovedbu znanstveno utemeljenih prevencijskih pristupa. Osim toga, originalni UPC i pripadajuća edukacijaza koordinatore prevencije, također je jedan od sveobuhvatnih programa edukacije za one koji rade naregionalnoj i lokalnoj razini. Međutim, u Europi, donositelji odluka, kreatori javnog mišljenja i politika naregionalnoj i lokalnoj razini, vrlo vjerojatno neće moći (ili neće biti voljni) sudjelovati na dugim i intenzivnimedukacijama iz područja prevencije. Stoga je EUPC edukacija razvijena tako da omogući toj skupini stjecanjeznanja, poštujući njihovo ograničeno vrijeme. Ova edukacija daje sažet, ali informativan i praktično primjenjivpregled tema koje uključuju: etiologiju i epidemiologiju, školske preventivne intervencije, obiteljskepreventivne intervencije, preventivne intervencije u širem okruženju, evaluaciju, itd. Edukacija u oblikuakademskog usavršavanja pomoći će novim generacijama donositelja odluka i kreatora javnog mišljenja i politika osigurati stjecanje posebnih znanja o prednostima i koristima prevencijske znanosti.

Temeljna pretpostavka ovoga pristupa je da će stjecanje dostatnoga znanja i razumijevanja o znanstvenimnačelima prevencije, sadašnje i buduće donositelje odluka i kreatore politika: 1) ohrabriti da primjenjujuznanstveno utemeljene pristupe te da zagovaraju prekid provedbe neučinkovitih pristupa; 2) stvoritiokruženje u kojem se praktičare u prevenciji ohrabruje na unapređenje svojih znanja i vještina.

EUPC nudi uvod u prevencijsku znanost. Za stručnjake koji žele produbiti svoje znanje u ovom područjudostupna je cjelovita UPC edukacija.

10

Zašto je prevencija važna?Bolje zdravlje ne utječe samo izravno na dobrobit ljudi, već je ono posredno povezano i s porastomnacionalnoga dohotka kroz obrazovanje djece, produktivnost radnika i smanjenje opterećenja nacionalnogazdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), u svijetu nezarazne bolesti trenutno uzrokuju 60% smrtnihslučajeva. Te smrti ne uzrokuju virusne i bakterijske infekcije, već okolišni i socioekonomski uvjeti, industrijskeprakse i odabir životnih stilova koji, između ostalih, uključuju i probleme s uporabom sredstava ovisnosti.Rastuća svijest o zdravstvenim problemima koje možemo povezati s industrijskim praksama i odlukama oživotnom stilu, navela je države na razvoj i provedbu politika i intervencija usmjerenih na uporabu sredstavaovisnosti, prehranu i fizičko zdravlje.

U tom kontekstu, strategije promicanja zdravlja značajan su način poticanja i ohrabrivanja pojedinaca izajednica na izbor zdravih ponašanja i promjena koje će smanjiti rizik od razvoja bolesti ili drugih zdravstvenihpoteškoća.

Prepoznat je i značaj provedbe znanstveno utemeljenih preventivnih intervencija za roditelje, škole, poslovnisektor i medije. Preventivne aktivnosti nadopunjuju aktivnosti promicanja zdravlja, ali se od njih razlikuju jersu posebno usmjerene i djeluju na promjenjive rizične i zaštitne čimbenike za koje se smatra da uzrokuju ilidoprinose lošijem zdravlju.

Prevencija uporabe sredstava ovisnosti ima za cilj spriječiti ili odgoditi početak njihove uporabe i može po-moći osobama koje su već započele s uporabom, izbjeći razvoj poremećaja uporabe sredstava ovisnosti i snjome povezanih zdravstvenih i društvenih problema. Prevencija uporabe sredstava ovisnosti ima i širu svrhu,a to je zdrav i siguran razvoj djece i mladih koji omogućuje ostvarenje njihovih talenata i potencijala. To sepostiže podupiranjem razvoja pozitivnih odnosa s obitelji, školom, vršnjacima, radnim okruženjem i zajednicom.

Europski prevencijski kurikulum (EUPC)Europski prevencijski kurikulum (EUPC) teži primijeniti ključne zaključke Međunarodnih standarda zaprevenciju uporabe sredstava ovisnosti, UN-ovog Ureda za drogu i kriminal (UNDOC) i Europske standarde zakvalitetnu prevenciju zlouporabe droge (EDPQS), Europskoga centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama(EMCDDA) i Partnerstva za standarde u prevenciji, na stvarni europski kontekst. On je značajan i za provedbuZaključaka Vijeća EU o minimalnim standardima kvalitete u Europi2. Fokus je na prevenciji uporabe i/ilipoteškoća povezanih s uporabom sredstava ovisnosti. Osim toga, sadržaj ovoga kurikuluma može seprimijeniti općenito i na ostala rizična ponašanja (primjerice nasilje, antisocijalno ponašanje, kockanje,pretjerano igranje igrica, itd.) te može poslužiti kao inspiracija za razvoj preventivnih pristupa i za ovaponašanja. Poznavanje znanstveno utemeljene prevencije omogućuje razvoj vrijednih, učinkovitih alata, kojikada se primjenjuju, mogu biti ključ promjene za pogođenu populaciju u različitim državama i okolnostima.

Ovaj kurikulum primarno je oblikovan za donositelje odluka i kreatore javnog mišljenja i politika koji djeluju upodručju prevencije u Europi i sudionicima edukacije daje uvid u:

11

Uvod

2 http://www.emcdda.europa.eu/news/2015/eu-minimum-quality-standards_en

• uvod u temelje prevencijske znanosti;• pregled informacija potrebnih za odabir i provedbu preventivnih intervencija;• metode informiranja dionika o osnovama znanstveno utemeljene prevencije uporabe sredstava ovisnosti;• metode za koordinaciju implementacije i evaluaciju znanstveno utemeljenih intervencija;• u osnovna načela i prevencijsku praksu u obitelji, školi, na radnom mjestu, zajednici, okolinskih intervencija

i prevencije putem medija.

Kada ostvare ishode učenja, sudionici koji završe EUPC edukaciju bit će sposobni:• razumjeti razine progresije uporabe sredstava ovisnosti i ulogu prevencije;• javnosti, dionicima, kreatorima politika i stručnjacima objasniti znanstveno utemeljenje prevencije,

uključujući:- tko, što, kada, gdje i kako u području uporabe sredstava ovisnosti u zadanom okruženju;- utjecaj osobnih i okolinskih čimbenika na ranjivost i rizik;- utjecaj bihevioralnih i razvojnih čimbenika, kako na ciljane intervencije, tako i na prilagodbu poruka

i intervencijskih strategija;- kako primijeniti empirijski utemeljene teorije promjene ponašanja;- značaj istraživanja za razumijevanje funkcioniranja učinkovitih intervencija;

• opisati pozadinu razvoja i načela na kojima se temelje UNDOC-ovi Međunarodni standardi za prevencijuzlouporabe droga i Europski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga;

• opisati važnost usklađenosti implementacije s planom intervencije (vjernost implementacije) i praćenjaprovedbe preventivnih intervencija te implementacije prevencijskih politika;

• razumjeti osnovne elemente koji čine znanstveno utemeljenu intervenciju i politiku u različitimkontekstima, poput obitelji, škole, radnog mjesta, zajednice, okruženja i medija.

Uporaba ovog priručnikaOvaj priručnik treba služiti kao ključni referentni dokument, kako za sudionike, tako i za voditelje edukacije. U priručniku se nalaze reference na dodatnu literaturu koja sadrži više detalja o temama koje se obrađuju u ovoj edukaciji. Prema potrebi, trebat će konzultirati tu literaturu u okviru primjene znanja u praksi.

U uvodu se opisuje EUPC i općenito uloga ključnih ljudi u području prevencije u Europi. U ovom poglavlju daje se i sažeti uvid u etička pitanja vezana uz prevenciju.

Poglavlje 1 opisuje vezu između epidemioloških i etioloških teorija i nudi podlogu za razumijevanje uloge koju može odigrati prevencija u sprječavanju razvoja poremećaja uporabe sredstava ovisnosti.

Poglavlje 2 daje sažetak poznatih teorija na kojima se temelji rad prevencijskih znanstvenika u području razvoja i evaluacije učinkovitih preventivnih intervencija i politika. Poznavanje tih teorija važno je za razumijevanje elemenata koji su preduvjet ili su korisni pri razvoju i/ili prilagodbi preventivnih intervencija za različite kontekste i okolnosti.

Poglavlje 3 govori o znanstveno utemeljenim preventivnim intervencijama i politikama. Osim toga, usmjereno je i na UNODC-ove Međunarodne standarde te Europske standarde za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EDPQS). U ovome poglavlju, važna je tema i rasprava o primjeni znanstveno utemeljenoga pristupa u prevenciji. Takav pristup zagovara uporabu standardiziranih intervencija i prilagodbu situaciji, tj. uporabu različitih pristupa u različitim situacijama, ovisno o profesionalnome iskustvu i opisanim potrebama. U raspravi, naglasak je na različitim pristupima koji se implementiraju u Europi.

Poglavlje 4 posvećeno je praćenju i evaluaciji. Sadrži pregled različitih vrsta evaluacijskih istraživanja pomoću kojih se mogu pratiti ili evaluirati intervencije ili politike.

Ostala poglavlja opisuju glavna obilježja znanstveno utemeljenih preventivnih intervencija u obitelji (poglavlje 5), školi i na radnom mjestu (poglavlje 6); okolinske preventivne intervencije (poglavlje 7), intervencije putem medija (poglavlje 8) i intervencije u zajednici (poglavlje 9). Unutar svakoga tematskoga područja raz-matraju se posebni problemi ili izazovi vezani uz svaku vrstu prevencije (primjerice problemi s uključivanjem obitelji, otpor medija prema preventivnim porukama, prepreke za provođenje preventivnih intervencija

12

vezanih uz noćni život). Detaljno se prikazuju znanstveno utemeljene prakse u Europi i s njima povezane intervencije.

U EUPC edukaciji i materijalima, nužno je istaknuti nekoliko značajnih tema. Prva je definicija termina uporaba sredstava ovisnosti (eng. substance use), kao uporabe sredstava ovisnosti koja utječe na osjećaje, percepciju, misaone procese i/ili ponašanje nakon uporabe. Sredstva ovisnosti mogu uključivati duhanske proizvode, alkohol, inhalante i ostala sredstva ovisnosti poput heroina, kokaina, kanabisa i psihoaktivnih lijekova koje se rabe u svrhu za koju nisu namijenjeni. Među sredstva ovisnosti ubrajamo, kako one kontrolirane Konvencijama Ujedinjenih Naroda, tako i one koje to nisu (primjerice nova sredstva ovisnosti; NPS), ovu skupinu sredstava mogu regulirati nacionalna zakonodavstva zemalja članica. U EUPC-u, namjerno smo izbjegavali rabiti termin „zlouporaba droga“, zbog toga što je ovaj pojam nejasan i može se protumačiti osuđujućim. Umjesto toga, kad govorimo o uporabi sredstava ovisnosti koja je povezana sa značajnim štetnim posljedicama, rabimo termin „poremećaji uporabe sredstava ovisnosti“. EUPC, također, uvodi druge pojmove koji opisuju obrasce uporabe sredstava ovisnosti, a koji nisu nužno povezani sa značajnim štetnim posljedicama. Ove teme se detaljnije obrađuju u poglavlju 2.

Sljedeća tema je znanost o prevenciji, pomoću koje stječemo razumijevanje o čimbenicima povezanima s početkom i progresijom uporabe sredstava ovisnosti i o tome kako uporaba sredstava ovisnosti utječe na pojedince, obitelji, škole, zajednice i države te o mogućim rješenjima koja uključuju primjenu učinkovitih strategija, politika i intervencija. To će za većinu polaznika edukacije biti novi koncept. UN-ov Ured za droge i kriminal (UNDOC) proveo je temeljitu analizu preventivnih aktivnosti s ciljem identifikacije najdjelotvornijih pristupa prevenciji s potencijalno najsnažnijim učinkom na stanovništvo (Međunarodni standardi prevencije uporabe droga).

Učinkovite intervencije, poznate i kao znanstveno utemeljene preventivne intervencije, prakse i politike sada su dostupne za implementaciju. Ova edukacija razvijena je kako bi pomogla ključnim ljudima u području prevencije izabrati one intervencije i politike koje će najvjerojatnije odgovoriti na potrebe ciljane populacije, primijeniti odgovarajuće intervencije i politike; te pratiti kvalitetu implementacije i rezultate za korisnike.

Znanost o prevenciji uporabe sredstava ovisnosti i slične probleme u ponašanju smatra razvojnima. Pod time se misli da čimbenici, koji doprinose upuštanju u ponašanje rizično za zdravlje, započinju rano, obično pri kraju djetinjstva i u adolescenciji. Zbog toga je potrebno znati kako intervenirati u različitoj dobi, od dojenačke, predškolske, rane osnovnoškolske pa do ranjivije tinejdžerske i adolescentske dobi, a i tijekom čitavog života.

Spoznaja da su uporaba sredstava ovisnosti i ostala rizična ponašanja obično posljedica negativnih interakcija između okolinskih čimbenika i osobnih obilježja pojedinca je dodatna tema. Primjerice, mladi koji tragaju za uzbuđenjem i koji možda nisu bili izloženi pozitivnom roditeljstvu mogu reagirati drukčije na okruženja u kojima se promiče alkohol, kao što su sportska sponzorstva, od onih koji nemaju tu osobinu ili su doživjeli pozitivno roditeljstvo koje je preusmjerilo njihovu „žeđ“ za uzbuđenjem na konstruktivnija ponašanja. Znanstveno utemeljene preventivne intervencije omogućuju pozitivno interveniranje u različitim okruženjima - obitelji, školi, na radnom mjestu, u zajednici i široj okolini, kako bi pojačali osjećaj sigurnosti i podrške. Ovaj kurikulum razvijen je upravo kako bismo ključnim ljudima u području prevencije pomogli učinkovitije djelovati u svim tim okruženjima.

Ključni ljudi u području prevencije trebaju steći širok raspon znanja o različitim disciplinama, uključujući epi-demiologiju i psihologiju. Ovaj priručnik i edukacija polaznicima će pokazati kako primijeniti te vještine pri:

• procjeni prirode i razmjera uporabe sredstava ovisnosti u svom području, uključujući i prikupljanje teanalizu podataka;

• određivanju najrizičnije populacije i provedbi odgovarajuće procjene potreba;• uvjeravanju ljudi da je potrebno rješavati problem;• uvjeravanju dionika u vrijednost primjene znanstveno utemeljenih programa i politika;• razvijanju logičkih modela za bolji odabir i evaluaciju preventivnih intervencija te odabir intervencija

usklađenih s rezultatima procjene potreba;• odabiru intervencije koje će dovesti do promjene;

13

• implementaciji, praćenju i evaluaciji ishoda znanstveno utemeljenih aktivnosti, često i u suradnji stimovima istraživača;

• osiguranju usklađenosti implementacije s planom intervencije (vjernost implementacije), ali i izvedivostite prihvatljivosti intervencija koje imaju na umu.

Uloga ključnih ljudi u području prevencije Donedavno su raspoložive informacije o kompetencijama i zadacima potrebnima za uspješan rad donositeljaodluka, kreatora javnog mišljenja i politika u području prevencije bile ograničene, a isto je vrijedilo i zapostupak odabira i implementaciju odgovarajućih preventivnih intervencija i politika za specifične potrebedruštva. Europski obrazovni programi iz područja prevencije bili su organizirani vrlo različito što je prouzročilonejasnu definiciju ili nepostojanje formalne definicije uloge ključnih ljudi u području prevencije (Gabrhelik isur., 2015.). Ovim kurikulumom i programom EUPC edukacije želimo standardizirati obrazovanje i edukacijuključnih ljudi u području prevencije i povećati kapacitet radne snage u području prevencije širom Europe. To je samo još jedan korak prema daljnjem formaliziranju uloge i priznanju struke stručnjaka u područjuprevencije.

Termin “ključni ljudi u području prevencije”, odnosi se na donositelje odluka, kreatore javnog mišljenja i politikakoji su odgovorni za planiranje, implementaciju i praćenje preventivnih intervencija i/ili politika na nekomzemljopisnom području. Te osobe nadziru ostale djelatnike u prevenciji koji pomažu u provedbi ili praćenjupreventivnih intervencija, ali i djeluju kao “lice” i “glas” prevencije u društvu.

Odnedavno je nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupina objavilo materijale u kojima su opisali vještinepotrebne za provedbu kvalitetnih preventivnih intervencija. Među njima su i Međunarodni standardi zaprevenciju zlouporabe droga UN-ovog ureda za droge i kriminal3, Europski standardi za kvalitetnu prevencijuzlouporabe droga (EDPQS)4 i Standardi za stručne djelatnike u području ovisnosti Konzorcija zameđunarodno certificiranje i recipročnost (International Certification and Reciprocity Consortium’s (IC&RC’s)Standards for Addiction Professionals)5. Ovaj kurikulum se u najvećoj mjeri oslanja se na te izvore.

Priručnik o Europskim standardima za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EDPQS) opisuje standardekvalitete za ključne ljude u području prevencije. Priručnik navodi četiri područja kompetencija vezanih uzprovedbu intervencija: 1) opće kompetencije, 2) temeljne intervencijske kompetencije, 3) posebne intervencijskekompetencije i 4) metakompetencije.

• Opće kompetencije odnose se na osobe koje provode bilo koju vrstu preventivnih aktivnosti i uključujukomunikacijske vještine, vještine upravljanja intervencijom i socijalne i interpersonalne vještine.

• Opće intervencijske kompetencije uključuju one kompetencije koje su potrebne za provedbupreventivne intervencije, primjerice poznavanje pristupa i sastavnica učinkovite prevencije, interaktivnihstrategija poučavanja, razumijevanje razvojne perspektive.

• Posebne intervencijske kompetencije uključuju znanje i specifične vještine za određenu intervenciju,primjerice, učinkovite roditeljske strategije, poučavanje vještinama donošenja odluka.

• Metakompetencije protežu se horizontalno u svim gore navedenim područjima i uključuju vještine kojesu potrebne za učinkovitu prilagodbu preventivnih intervencija potrebama ciljane skupine. To su,primjerice, kulturna osjetljivost, ali i organizacija zajednice, planiranje i razvoj resursa, praćenje i evaluacija.

Etika i prevencija uporabe sredstava ovisnostiRelativno je uobičajeno raspravljati o etičnosti tretmana, ublažavanju posljedica i istraživanju uporabesredstava ovisnosti, no manje je uobičajeno podrobno se baviti etičnošću prevencije uporabe sredstavaovisnosti. Prevencija uporabe sredstava ovisnosti možda ne zahtijeva fizičku ili kliničku intervenciju, ali ipakpredstavlja oblik interveniranja u ljudske živote. Sve preventivne intervencije u području uporabe sredstavaovisnosti temelje se na prosudbama o tome što je za korisnika „dobro“ ili „loše“ (što se primjerice izražava uciljevima intervencije). Preventivne intervencije u području uporabe sredstava ovisnosti mogu se uvesti i zbogpercepcije društva o određenome ponašanju, a ta percepcija može se razlikovati od percepcije ciljane populacije.Osim toga, prevencija je najčešće usmjerena na mlade ljude, a ti mladi ljudi, u slučaju provedbe ciljaneprevencije, mogu pripadati najranjivijim društvenim skupinama i već samim time biti isključeni iz društva. Sobzirom na to da sve države imaju zakone koji kontroliraju uporabu nekih sredstava ovisnosti, osiguranje daintervencije „ne pogoršavaju stvar“ povećanjem vjerojatnosti uporabe, također je važno etičko pitanje.

14

3 https://www.unodc.org/unodc/en/prevention/prevention-standards.html 4 http://www.emcdda.europa.eu/publications/manuals/prevention-standards 5 www.internationalcredentialing.org

Etička pitanja javljaju se, stoga, na različitim razinama, počevši od opravdanja samog rada na prevencijiuporabe sredstava ovisnosti. Stručnjaci i djelatnici u prevenciji ne bi trebali podrazumijevati da su svepreventivne aktivnosti u području uporabe sredstava ovisnosti po samoj definiciji etične i korisne za krajnjekorisnike. Etička načela prevencije uporabe sredstava ovisnosti koja proistječu iz EDPSQ standarda i kojaprimjenjujemo na ovaj kurikulum su:

• poštivanje zakonskih normi;• poštivanje korisnikovih prava na autonomiju (prema definiciji u međunarodnom pravnom okviru iz

područja ljudskih prava i prava djeteta);• osiguranje stvarne koristi za krajnjeg korisnika (tj. pobrinuti se za to da je intervencija relevantna i

korisna za krajnje korisnike);• ne uzrokovati štetu ili značajno pogoršanje položaja za krajnje korisnike, primjerice jatrogeni (štetni)

efekt, bolest ili ozljedu, isključivanje, stigmu;• davanje transparentnih, istinitih i razumljivih informacija;• pribavljanje informiranog pristanka od korisnika prije uključivanja;• osiguranje dobrovoljnog sudjelovanja;• čuvati povjerljivost korisnikovih osobnih podataka;• smatrati sudjelovanje u preventivnim aktivnostima povjerljivim podatkom, kada je to potrebno;• oblikovati intervenciju u skladu s potrebama korisnika;• uključiti korisnike kao partnere u razvoj, implementaciju i evaluaciju intervencije;• zaštititi zdravlje i sigurnosti korisnika i djelatnika.

Ovisno o vrsti intervencije, možda će biti teško ili nemoguće pridržavati se svih načela etične prevencijeuporabe sredstava ovisnosti. Pribavljanje informiranog pristanka i osiguranje dobrovoljnosti sudjelovanjamogu predstavljati izazov u provedbi univerzalnih preventivnih intervencija, ili primjerice u kaznenopravnimintervencijama, kad korisnici imaju zakonsku obvezu sudjelovanja. Vezano uz načelo neuzrokovanja štete,valja naglasiti da ciljani preventivni pristupi mogu i stigmatizirati korisnike (EMCDDA, 2009, str. 48).

Načela mogu biti i međusobno sukobljena. Primjerice, korisnik će se možda poželjeti ponašati na način kojimu može prouzročiti štetu (npr. uporaba sredstava ovisnosti), ili, kao partneri u razvoju intervencije, korisnicimogu zatražiti intervencije za koje je dokazano da su neučinkovite i potencijalno jatrogene (štetne) (poputrazgovora s bivšim korisnikom sredstava ovisnosti ili s trenutnim korisnikom). Također, može biti teškoprocijeniti etičnost intervencije prije same primjene (npr. predvidjeti koristi i štete). Naposljetku, sva su načelaprevencije, do neke mjere podložna interpretaciji (npr. što je sadržaj pojma korist i za koga?), a i promjene uzakonodavstvu u nekim državama mogu utjecati na veću prihvatljivost određenih sredstava ovisnosti udruštvu (primjerice posjedovanje kanabisa).

Nema jasnih odgovora na sve etičke nedoumice ili sukobe s kojima se možemo susresti u preventivnom radu,ali razgovor i promišljanje o ovim pitanjima, u najmanju ruku, podiže razinu svijesti i otvara prostor za dijalogo tome kako ona mogu utjecati na prevencijski rad. Etički pristup mora biti jasno vidljiv u svim fazamaintervencije. Provoditelji moraju uzeti u obzir sve mogućnosti unutar intervencije (npr. ako pisani pristanaknije moguć, možda je moguće pribaviti usmeni pristanak) i posvetiti posebnu pozornost svim specifičnimproblemima koji proizlaze iz same intervencije (primjerice, postoje li problemi u obitelji koji se moraju prijavitiodgovarajućim tijelima vlasti). Osim toga, različiti dionici (primjerice zaposlenici, korisnici, javnost, vlada) moguimati različita gledišta na to što je “etično”. No, jedno je sigurno, korisnici uvijek moraju biti u središtu(EMCDDA, 2011).

15

1. DIO:OPĆI POJMOVI NA KOJIMA SE TEMELJIUČINKOVITAPREVENCIJA

Epidemiologija – razumijevanje prirode 18i razmjera uporabe sredstava ovisnosti Temelji prevencijske znanosti 30i znanstveno utemeljenihpreventivnih intervencija

Znanstveno utemeljene 36preventivne intervencije i politike

Praćenje i evaluacija 50

Učinkovite preventivne intervencije temelje se nadobrom poznavanju i razumijevanju prirode irazmjera uporabe sredstava ovisnosti u određenojzajednici. To je uloga epidemiologije uporabesredstava ovisnosti. SZO (Svjetska zdravstvenaorganizacija) epidemiologiju definira kao: „…istraživanje rasprostranjenosti i odrednica stanja ilidogađaja vezanih uz zdravlje (uključujući bolesti),nastupanja stanja/događaja/bolesti vezanih uzzdravlje (incidencija), postojećih slučajevastanja/događaja/bolesti vezanih uz zdravlje(prevalencija) i primjenu istraživanja u svrhukontrole bolesti ili drugih zdravstvenih problema“.Razumijevanje prirode i razmjera uporabe sredstavaovisnosti ključno je za provedbu znanstvenoutemeljenih preventivnih intervencija i politika(ZUPIP) i pomoći će vam u radu.

U kontekstu prevencije, epidemiološki podaci:• pomažu razumjeti rasprostranjenost različitih

zdravstvenih stanja unutar populacije i obilježjazdravstvenih problema;

• u svrhu procjene prevalencije, bilježe pojavu novihslučajeva određenoga zdravstvenoga problema(incidencija) i razinu uporabe u populaciji(prevalencija);

• prikupljaju se različitim metodama, uključujućisustave praćenja/nadzora i ankete;

• uključuju rezultate analitičkih studija s ciljemrazumijevanja obilježja zdravstvenoga problema.

Ovo poglavlje sadrži pregled svih vrsta raspoloživihpodataka iz epidemioloških anketa i analitičkihstudija. Kako bismo pojasnili neke od uzroka ičimbenika koji doprinose uporabi sredstavaovisnosti, analizirat ćemo etiološki model kojipokazuje kako utjecaji iz okruženja umeđudjelovanju s osobnim obilježjima pojedinaca,čine ljude, više ili manje, izloženima riziku odporemećaja uporabe sredstava ovisnosti i ostalihproblematičnih ponašanja. Čineći to, uzet ćemo

18

u obzir i proces socijalizacije koji djeci pomažerazviti kulturalno prihvatljive stavove, norme,uvjerenja i ponašanja koja im pomažu bitiuspješnima u životu. Iako ćemo se usmjeriti nadjecu i mlade, upamtite da je prevencija relevantnatijekom čitavoga života te da su odrasli, također, uriziku od vanjskih utjecaja na njihovo ponašanje.

Uporaba sredstava ovisnosti u EuropiPrevencija uporabe sredstava ovisnosti može seusmjeriti na više legalnih ili ilegalnih sredstavaovisnosti:• alkohol;• duhanske proizvode (uključujući električne uređaje

za unos nikotina);• ostala sredstava ovisnosti, uključujući one koje se

proizvode ilegalno ili legalno, ali se rabe isključivozbog psihoaktivnog učinka (nova sredstva ovisnosti).

Štetni zdravstveni i socijalni učinci tih sredstava,zabrinjavajući su zbog njihovoga utjecaja na čitavodruštvo.

Europsko istraživanje o pušenju, pijenju alkohola ikorištenju droga među učenicima (ESPAD) navodida je 83% europskih učenika konzumiralo alkoholbarem jednom u životu (Ilustracija 1). Polovicaučenika izjavila je da je pila alkohol najmanjejednom u proteklih mjesec dana. Nešto manje odpolovice (47%) učenika pušilo je cigarete, 23%učenika izjavilo je da puši jednu ili više cigaretadnevno, a 3% više od 10 cigareta dnevno (Europskicentar za praćenje droga i ovisnosti o drogama -EMCDDA, 2015). Zanimljivo je i da je jedan od desetEuropljana (dakle, ne samo učenika) pokušalo pušitielektrične cigarete ili rabiti slične uređaje (Europskakomisija, 2015).

1. DIO: OPĆI POJMOVI NA KOJIMA SE TEMELJI UČINKOVITA PREVENCIJA

Poglavlje 1:Epidemiologija – razumijevanjeprirode i razmjera uporabesredstava ovisnosti

19

Profil uporabe sredstava ovisnosti u Europi sadauključuje širi raspon sredstava nego u prošlosti.Među korisnicima sredstava ovisnosti uobičajena jeuporaba više sredstava ovisnosti, a pojedinačniobrasci uporabe kreću se od eksperimentiranja ineredovite uporabe, do navike i ovisnosti. Uporabasvih sredstava ovisnosti općenito je prisutnija međumuškarcima, a ta je razlika dodatno naglašenaintenzivnijim i redovitijim obrascima uporabe.Prevalencija uporabe kanabisa pet je puta veća odostalih ilegalnih sredstava. Uporaba heroina i ostalih

opioida i dalje je relativno rijetka, no to su i daljesredstva ovisnosti uz koje se najčešće vežu štetnijioblici uporabe, uključujući i intravenoznu uporabu.

Podaci o obrascima uporabe iz nacionalnih anketaza opću populaciju, također, mogu biti korisni.Procjenjuje se da je u Europskoj Uniji, više od 92milijuna ili nešto više od četvrtine osoba u dobi od15 do 64 godina, barem jednom u životu probaloilegalna sredstva ovisnosti. Iskustvo uporabeopojnih sredstava ovisnosti češće prijavljujumuškarci (56 milijuna), nego žene (36,3 milijuna).Najčešće ilegalno sredstvo u uporabi je kanabis(53,5 milijuna muškaraca i 34,3 milijuna žena),značajno manje procjene vežu se uz cjeloživotnuuporabu kokaina (11,8 milijuna muškaraca i 5,2milijuna žena), MDMA (9 milijuna muškaraca i 4,5milijuna žena), i amfetamina (8 milijuna muškaraca i4 milijuna žena). Stopa cjeloživotne uporabekanabisa značajno se razlikuje od države do države iseže od 41% odraslih u Francuskoj do manje od 5%na Malti i u Rumunjskoj (Ilustracija 2). Mjera uporabesredstava ovisnosti u protekloj godini odnosi se nanedavnu uporabu, najčešće prisutnu međumladima. Procjenjuje se da je u Europi, 18,9 milijunamladih odraslih osoba (u dobi od 15-34) u proteklojgodini upotrebljavalo sredstava ovisnosti, u tojskupini muškarci su dvostruko zastupljeniji od žena.

U svim dobnim skupinama, kanabis je ilegalnosredstvo ovisnosti za koje postoji najvećavjerojatnost uporabe. To se sredstvo ovisnostiobično puši, a u Europi je uobičajeno miješati ju sduhanom. Obrasci uporabe kanabisa sežu odpovremene do redovite uporabe i ovisnosti.


Ilustracija 1: Prevalencija uporabe sredstava ovisnosti među europskim učenicima (EMCDDA, 2017)

Izvor: ESPAD, 2015

Korištenje kanabisau prošlom mjesecu:razlike po spolu

6 % 9 %

Frekvencijakorištenja kanabisau prošlom mjesesu

2 %4 % 2 %

3–9 puta

0 puta1–2 puta

>9 puta92 %

UPORABA SREDSTVA OVISNOSTI MLADIH

Korištenje sredstava ovisnosti (%)45

05

10152025303540

opijanjeu prošlom

mjesecu

pušenjeu prošlommjesecu

korištenjekanabisa

u prošlommjesecu

korištenjekanabisau životu

korištenjenovih

psihoaktivnihsubstanci u životu

djevojkemladići

Ilustracija 2: Prošlogodišnja prevalencija uporabe kanabisameđu mladima (15-34); podaci (karta) i izabrani trendovi

(EMCDDA, 2017).

PROŠLOGODIŠNJA PREVALENCIJA KORIŠTENJAKANABISA KOD MLADIH I MLAĐIH

ODRASLIH OSOBA (15-34)

<5.1 5.1-10.0 10.1-15.0 >15.0 Nemapodataka

%

Procjenjuje se da je 87,6 milijuna odraslih u Europi (udobi od 15-64) ili 26,3% ove dobne skupine baremjednom u životu konzumiralo kanabis. Unutar teskupine, procjenjuje se da je 17,2 milijuna mladih uEuropi (u dobi od 15-34) ili 14,1% ove dobne skupine,upotrebljavalo kanabis u protekloj godini, a od njih je9,8 milijuna u dobi od 15-24 (17,7% ove dobneskupine). Prošlogodišnja stopa prevalencije u dobnojskupini od 15-34 godine seže od 3,5,% u Mađarskojdo 21,5% u Francuskoj. Među mladima koji suupotrebljavali kanabis u protekloj godini, udiomuškaraca i žena je dva naprama jedan.

Ilegalni stimulans koji se u Europi upotrebljavanajčešće je kokain, prevalencija njegove uporabe većaje u državama na jugu i zapadu Europe (Ilustracija 3).Među redovitim korisnicima postoji velika razlikaizmeđu društveno integriranijih korisnika koji čestošmrču prah kokaina (kokain hidroklorid), imarginaliziranih korisnika koji kokain rabeintravenozno ili puše crack (kokainska baza), ponekadistovremeno uz uporabu opioida. Procjenjuje se da je17 milijuna odraslih u Europi (u dobi od 15-64) ili 5,1%ove dobne skupine eksperimentiralo s kokainom unekom trenutku svog života. Unutar te skupine, oko2,3 milijuna mladih u dobi od 15-34 (1,9% te dobneskupine) upotrebljavalo je navedeno sredstvoovisnosti u protekloj godini (EMCDDA, 2017).

Sva sredstva ovisnosti mogu biti štetna zbog svogakratkoročnoga ili dugoročnoga toksičnoga učinka, no

20

s obzirom na nedostatak kontrole kvalitete priproizvodnji i prodaji ilegalnih sredstava ovisnosti,njihova je uporaba rizičnija. Proteklih godina, došlo jedo porasta u dostupnosti novih snažnih sredstavaovisnosti, sredstava miješanih s drugim sredstvimaradi povećanja količine, i kontaminiranih novihsredstava ovisnosti te ilegalnih sredstava ovisnosti,što povećava rizik pojave štetnih posljedica.Kontaminanti sredstava ovisnosti mogu biti prisutnikao nusproizvod loše proizvodnje, opskrbe iskladištenja te sadržavati mikroorganizme i drugebiološke, zarazne agense. Tvari s kojima se sredstavaovisnosti miješaju dodaju se namjerno u pripravkekako bi im se izmijenio učinak, povećala prodajnatežina ili prikrilo smanjenje snage učinka (primjericedodavanje lokalnih anestetika čiji učinak oponašaosjećaj otupjelosti koji se javlja kod uporabe kokaina).Nepsihoaktivne, no potencijalno toksične kemikalije,miješaju se sa sredstvima ovisnosti kako bi sepovećao ukupni volumen sredstva ovisnosti zaprodaju, a time i dobit prodavača. Međutim, štetnimučincima mogu doprinijeti i drugi nepredvidivičimbenici poput bioloških razlika među pojedincima,drugi, postojeći zdravstveni problemi,socioekonomski čimbenici, ponašanja vezana uzuporabu sredstava ovisnosti, poput mjesta korištenja,načina unosa i higijene (primjerice uporaba iste igle idrugi rizici vezani uz intravenozno korištenje).

EMCDDA objavljuje godišnja izvješća o trendovima ipojavnosti uporabe sredstava ovisnosti u Europi.Objavljuju i Državna izvješća o sredstvima ovisnosti, ukojima možete pronaći najnovije podatke o uporabisredstava ovisnosti u EU, Turskoj i Norveškoj. Svepublikacije dostupne su nawww.emcdda.europa.eu/publications.

Farmakologija i fiziologijaDjelatnicima u prevenciji razumijevanje znanstvenihspoznaja o štetnim ishodima uporabe sredstava ovi-snosti (uključujući i poremećaje uporabe) pomažerazjasniti važnost i potrebu za ranom prevencijomuporabe sredstava ovisnosti i štetnih posljedica pri-mjenom znanstveno utemeljenih preventivnih inter-vencija. Ove informacije pomoći će, kreatorimapolitika i donositeljima odluka u zajednici, razumjetida su višestruke, sveobuhvatne preventivne interven-cije usmjerene obitelji, mladima i lokalnim poslodav-cima, ključne za smanjenje uporabe sredstavaovisnosti i njihovih štetnih posljedica. Nadalje, to ćerazumijevanje doprinijeti prepoznavanju potrebe zaprogramiranjem prevencije u kontekstu razvoja i s in-tervencijama usmjerenima na sve dobne skupine.


PROŠLOGODIŠNJA PREVALENCIJA UPORABEKOKAINA MEĐU MLADIMA (15-34)

0-0.5 0.6-1.0 1.1-2.5 >2.5 Nemapodataka

%

Ilustracija 3: Prošlogodišnja prevalencija uporabe kokaina međumladima (15-34); podaci (karta) i izabrani trendovi (EMCDDA,

2017).

21

Uporaba sredstava ovisnostiOpćenito, kad govorimo o sredstvu ovisnosti uovome kurikulumu, mislimo na kemijski spoj kojinakon primjene i apsorpcije mijenja biološku struk-turu funkcioniranja organizma. To obično isključujetvari poput hranjivih tvari, vode ili kisika. Mi smousredotočeni na sredstva ovisnosti, posebice onakoje utječu na osjećaje, percepciju, misaone pro-cese i/ili ponašanje. Sredstava ovisnosti postižuučinke tako što mijenjaju način funkcioniranja živča-noga sustava. Oni koji proučavaju učinak sredstavaovisnosti na ponašanje i psihološke procese nazi-vaju se psihofarmakolozi. Polje istraživanja učinakatvari na živuće sustave naziva se farmakologija.

Različitim tvarima potrebno je različito vrijeme zaraspad i izlučivanje. Vrijeme potrebno za izlučivanjepolovice originalne doze neke tvari iz tijela naziva sepoluživot tvari. Poluživot tvari utječe na trajanjeučinka i vrijeme potrebno za potpuno izlučivanje iztijela. Kad osoba prestane upotrebljavati tvar,poluživot tvari važna je informacija koja namomogućuje predvidjeti trajanje detoksikacije ilipotpunog izlučivanja iz organizma.

I drugi čimbenici osim poluživota mogu utjecati na br-zinu razgradnje (metabolizma) nekog sredstva ovisno-sti i njegovu eliminaciju iz tijela. Dob, spol, uporabadrugih tvari, trajanje redovite uporabe, količina tvarikoja se redovito upotrebljava, može utjecati na to kakotijelo apsorbira, razgrađuje i izlučuje sredstvo ovisno-sti. Ako osoba neko sredstvo ovisnosti rabi često i uvelikoj količini, moguće je da će ono razgraditi i izlučitibrže. Mala djeca i stariji odrasli razgrađuju i izlučujutvari sporije, nego mlade i sredovječne osobe. Opće-nito, zbog razlika u čimbenicima poput tjelesne mase,postotka masnoga tkiva i funkcije jetre, žene su osjetlji-vije na učinke sredstava ovisnosti od muškaraca.

Pokušaji klasifikacije sredstava ovisnosti temelje sena farmakologiji i psihofarmakološkim učincima. Nepostoji univerzalno prihvaćeni klasifikacijski sustav,već šira klasifikacija prema kojoj se sredstva ovisnostirazvrstavaju na sljedeći način:• Stimulansi središnjeg živčanog sustava –

primjerice amfetamini, kokain, modafinil, nikotin ikofein - povećavaju aktivnost središnjeg živčanogsustava. Obično ubrzavaju otkucaje srca i disanjete izazivaju osjećaj uzbuđenosti i euforije.

• Empatogeni – primjerice MDMA, mefedrin, 6-APB –ponekad ih se naziva i entaktogenima. Ta sredstvaovisnosti imaju stimulirajući učinak i stvarajuosjećaj emocionalne povezanosti i empatije premadrugima. Ovisno o sredstvu ovisnosti i dozi, moguimati i psihodelični učinak.

• Psihodelici – primjerice LSD, DMT, psilocibin,meskalin – uzrokuju uočljive promjene misli,osjetilne percepcije i promjene u stanju svijesti.

• Disocijativi – primjerice, ketamin, dušični oksid,DXM, PCP – uzrokuju promjene u osjetilnojpercepciji i proizvode osjećaj odvajanja(disocijacije) od okoline, drugih i sebe.

• Kanabinoidi – primjerice kanabis – željeni učinak jestanje opuštenosti i poboljšanja raspoloženja uzmanje osjetilne promjene.

• Depresanti središnjeg živčanog sustava – primjericealkohol, benzodiazepini, gamahidroxibutirat (GHB) –uzimaju se za smanjenje pobuđenosti i stimuliranostisredišnjeg živčanog sustava kako bi uzrokovalispavanje, opuštanje i smanjenje tjeskobe. DepresantiSŽS poput alkohola dovode do poboljšanogaraspoloženja i društvenosti.

• Opioidi – primjerice heroin morfin, tramadol – uzro-kuju opuštanje i ponekad poboljšanje raspoloženja.Klinički se rabe kao analgetici (protiv bolova), a to jeponekad i razlog za nemedicinsko korištenje.

Zbog sve većeg broja novih sredstava ovisnosti,ovakvi popisi nikada neće biti potpuni, a djelatnici uprevenciji morat će trajno obnavljati svoje znanje onovim tvarima. No, za to postoje brojni alatiraspoloživi na internetu, poput Drugs Wheel6, gdjećete pronaći informacije o raznim vrstamasredstava ovisnosti.

Važno je imati na umu da samo zbog toga što jeneko sredstvo ovisnosti legalno, to ne znači da jesigurnije od ilegalnog sredstva ovisnosti. Legalnostsredstava ovisnosti više je uzrokovana tradicijom,kulturom ili političkim i vjerskim čimbenicima, negovećom ili manjom štetnošću samog sredstva.Alkohol i duhan dobri su primjeri za to. Predviđa seda će do 2030. uporaba duhana uzrokovati više od8 milijuna smrti godišnje. Prema SZO7, u 2018., 3milijuna smrtnih slučajeva, ili 5,3% ukupnog brojasmrtnih slučajeva na svijetu, pripisano je uporabialkohola.

Način korištenja sredstava ovisnosti nazivamometodom ili načinom unosa sredstava ovisnosti uorganizam. Sredstva ovisnosti možemo unijeti u tijelona različite načine, uključujući (uz ostale): oralno,gutanjem, ušmrkavanjem (udisanje kroz nos, ponekadse naziva insuflacija), pušenjem, inhaliranjem dima ilipare, intramuskularnim injekcijama (injektiranjem umišić), potkožnim injektiranjem (injektiranjem podkožu), intravenoznim injektiranjem (injektiranjem uvenu), nanošenjem na kožu (nanošenjem na površinukože) i sublingvalno (rastapanjem pod jezikom iapsorpcijom preko sluznice usta). Način unosa


6 http://www.thedrugswheel.com/ 7 https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/alcohol)

sredstva ovisnosti važan je jer utječe na brzinu kojomtvar dolazi do mozga. Što brže neka tvar dođe domozga, to je jači i veći njen učinak. Intravenoznokorištenje djeluje brže od inhalacije ili pušenja, kojidjeluju brže od oralnog korištenja.

Brzina prelaska s uporabe sredstava ovisnosti naprobleme poput poremećaja uporabe sredstavaovisnosti (detaljnije u sljedećem odjeljku ovogpoglavlja) složena je i određena čimbenicima poputdobi prve uporabe, vrste sredstava ovisnosti iiskustvima vezanima uz uporabu, izloženostipreventivnim intervencijama i okolini te utjecajemrizičnih i zaštitnih čimbenika o kojima pišemo unastavku ovoga poglavlja. Istraživači prevencijeopisuju taj prijelaz na različite načine razvijanjemmodela tranzicije uporabe sredstava ovisnosti. Iakonijedan model nije primjenjiv na sve korisnikesredstava ovisnosti, pomažu nam u promišljanju otome kako uporaba sredstava ovisnosti možeprogredirati od rijetke i eksperimentalne uporabe naredovitu i poremećenu uporabu. Model koji su razviliPiazza i Deroche-Gamonet (2013) predstavljen je kaoopći primjer. Ovaj model primjenjiv je na brojneobrasce ponašanja vezane uz uporabu sredstavaovisnosti, iako se usredotočuje na sužavanje socijalnihi rekreativnih interesa oko uporabe sredstavaovisnosti. Za druge ljude, inicijalni razlozi za uporabusredstava ovisnosti možda neće biti rekreativni, i teosobe, možda primjerice samostalno pokušavajuublažiti simptome psihijatrijskih ili fizičkih poremećaja,ili sredstva drukčije, nego što im je liječnik preporučio.Piazza i Deroche-Gamonet opisuju tri faze tranzicije

22

do poremećaja uporabe sredstava ovisnosti. Tri fazesu konsekutivne, ali neovisne jedna o drugoj - samprelazak u pojedinu fazu preduvjet je, ali nije sam posebi dovoljan, da bi došlo do prelaska u sljedeću fazu,upravo zbog specifičnih obilježja ranjivosti pojedinaca:• Rekreativna i sporadična uporaba sredstava

ovisnosti u kojoj se sredstva ovisnosti uzimajuumjereno i sporadično kao jedna od brojnihrekreativnih aktivnosti pojedinca.

• Intenzivna, redovita, povećana uporaba u kojoj seuporaba sredstava ovisnosti intenzivira, postajeredovitija i češća, te postaje glavna rekreativnaaktivnost pojedinca. Iako se u određenoj mjerismanjuje socijalno i osobno funkcioniranje, pona-šanje je još uvijek prilično organizirano i pojedinacmože izvršavati većinu svojih uloga i odgovornosti.

• Gubitak kontrole uporabe sredstava ovisnosti ipojava poremećaja uporabe označava trenutakkad aktivnosti vezane uz uporabu sredstava ovi-snosti postaju glavni fokus pojedinca.

Poremećaji uporabe sredstava ovisnostiVećina ljudi koristi sredstva ovisnosti bez težihposljedica. Međutim, neki će iskusiti poteškoće vezaneuz uporabu koje će značajno pogoršati njihovozdravlje, socijalno funkcioniranje i dobrobit. Za te sepoteškoće rabi termin poremećaji uporabe sredstavaovisnosti. Taj pojam zamijenio je zastarjeli termin poput„zlouporabe“ kojeg je bilo teško definirati i koji jenapušten zbog promjene društvenih stavova8.Mjerenje i dijagnoza ovih poremećaja uporabesredstava ovisnosti s vremenom se mijenjala, atrenutno su u uporabi dvije glavne klasifikacije. Njih je


Tablica 1: Usporedba ICD-11 i DSM-V kriterija za dijagnosticiranjeporemećaja uporabe sredstava ovisnosti

ICD-11 DSM-VSredstva ovisnosti rabe se u većoj količini ili duže nego što se namjeravalo. Postojana želja ili neuspješni pokušaji smanjenja uporabe. Žudnja ili snažna želja za uporabom sredstava ovisnosti. Velika količina vremena troši se na uporabu i oporavak od uporabesredstava ovisnosti. Tolerancija na učinak sredstava ovisnosti. Simptomi apstinencijske krize. Uporaba sredstava ovisnosti utječe na socijalne, radne, ostale aktivnosti. Uporaba sredstava ovisnosti nastavlja se usprkos ponavljanja socijalnihproblema koji se mogu povezati s uporabom. Uporaba sredstava ovisnosti nastavlja se usprkos pojave fizičkihili psiholoških problema koji se mogu povezati s uporabom. Kontinuirana uporaba sredstava ovisnosti dovodi do neispunjavanjaglavnih uloga i obveza. Ponovljena uporaba sredstava ovisnosti usprkos pojave problema sa zakonom. Ponovljena uporaba sredstava ovisnosti u opasnim okolnostima. Obitelj trpi zbog toga što osoba koristi sredstva ovisnosti.

8 Poštujemo i uvažavamo da neki ljudi nalaze vrijednim samo-obilježavanje terminom “ovisnost“, no ne ohrabrujemo uporabu tog terminakod djelatnika u prevenciji

23

objavila SZO (Međunarodna klasifikacija bolesti; ICD-11), i Američka psihijatrijska udruga (Dijagnostički istatistički priručnik za duševne poremećaje; DSM-V).Postoje određene razlike između ta dva sustava, nosadrže iste kriterije poput uporabe sredstava u većojkoličini ili duže nego što se namjeravalo, stavljanjeuporabe sredstava ovisnosti ispred ostalih aktivnosti isocijalnih uloga te kontinuirana uporaba sredstavausprkos dokaza da pojedincu nanosi štetu (fizičku ipsihološku). Tablica 1 prikazuje vrste kriterija koji suuključeni u oba sustava klasifikacije.

Kao što je prikazano u Tablici 1, DSM-V uključujeukupno 11 kriterija koje osoba mora zadovoljiti kakobi se klasificirala među one s blagim poremećajemuporabe sredstava ovisnosti, zadovoljavanjedodatnih kriterija poremećaj uporabe sredstavaovisnosti obilježit će se kao umjeren ili težak.

ICD-11 odnosi se na poremećaje uporabe sredstavaovisnosti, no razlikuje štetnu uporabu sredstavaovisnosti (obrazac uporabe sredstava ovisnosti kojimože prouzročiti oštećenje fizičkog ili duševnogzdravlja, uključivo i članova obitelji) i ovisnost kojuodređuju četiri glavna kriterija (žudnja, poteškoće skontrolom uporabe, nastavak uporabe usprkospojave štetnih posljedica, tolerancija i apstinencijskakriza). Moraju biti zadovoljena najmanje dva kriterijaza klasifikaciju ovisnosti. Kako bi zadovoljili kriterijeza štetnu uporabu, dovoljna je prisutnost najmanjejednog štetnog učinka, a kriteriji za ovisnost nesmiju biti zadovoljeni.

Preventivne intervencije važne su za smanjenjevjerojatnosti progresije prema poremećaju uporabesredstava ovisnosti. Iako ova dva sustava klasifikacijemogu poslužiti kao korisni klinički alati, važno jezapamtiti da ljudi mogu doživjeti poteškoće vezaneuz uporabu sredstava ovisnosti i bez zadovoljavanjakliničkih kriterija. Većina ciljanih skupina za prevencijunije u neposrednom riziku od poremećaja uporabesredstava ovisnosti, već od ostalih štetnih posljedicapoput zdravstvenih i psiholoških, poteškoća spolicijom, školom, prekidom školovanja ili od rizičnihponašanja povezanih s uporabom sredstavaovisnosti (primjerice, rizično spolno ponašanje,ulazak u automobil s vozačem koji je pod utjecajemsredstava ovisnosti). Takve štetne posljedice mogubiti jednako ozbiljne i važne, te ih može doživjetisvaka osoba koja koristi sredstva ovisnosti.

Zdravstvene poteškoće uzrokovane uporabom sredstava ovisnostiPrema Studiji globalnog opterećenja bolestima koju jeprovela Svjetska zdravstvena organizacija,

“poremećaji uporabe alkohola” svake godine, kakokod mladih, tako i kod odraslih, doprinose gubitku odotprilike 10% godina zdravoga života zbog bolesti irizika.

Ti poremećaji uključuju oboljenja izravno vezana zauporabu alkohola (vidi gore u odlomku oporemećajima uporabe), kao i poremećaje koji semogu povezati s uporabom alkohola, poput fetalnogalkoholnog sindroma.

Međutim, desetljeća istraživanja pokazala su dapostoje i druge bolesti i ozljede za koje je utvrđenapovezanost s uporabom alkohola, bilo za one koji garabe ili za druge osobe. One uključuju:neuropsihijatrijske bolesti, gastrointestinalne bolesti,rak, opijanje, samoubojstvo i nasilje, slučajnoozljeđivanje poput prometnih nezgoda, padova,utapanja i trovanja, kardiovaskularne bolesti, fetalnialkoholni sindrom, preuranjeni porod i diabetesmelitus. Pijenje alkohola redovito se pokazuje snažnopovezanim uz sedam različitih tipova raka iprocjenjuje se kako se u 2016.g., 6,2,% svih smrtnihishoda raka u Europi moglo pripisati uporabialkohola (SZO, 2018).

Povezanost pušenja i lošega zdravlja dobro jedokumentirana. Duhan ubija polovicu svojihkorisnika, više od 7 milijuna godišnje, globalnaprocjena do 2030. je 8 milijuna smrtnih slučajevauzrokovanih pušenjem9. Pušenje se dovodi u vezu skardiovaskularnim bolestima, bolestima pluća,otežanim začećem, preuranjenim porodom, niskomporođajnom težinom i manjom gustoćom kostiju.Nisu samo pušači u povećanom riziku odzdravstvenih poteškoća, već su istraživanja pokazalada i oni posredno izloženi dimu duhanskih proizvodadoživljavaju ozbiljne zdravstvene probleme, posebicečlanovi obitelji i kolege na poslu.

Uporaba sredstava ovisnosti prepoznata je kaodoprinositelj globalnom opterećenju bolestima.Procjene SZO sugeriraju da je na globalnoj razini,uporaba sredstava ovisnosti šesti po redu vodećiuzrok gubitka zdravih godina života kod osobamlađih od 25 godina. Kronični i akutni problemi sazdravljem povezani su s uporabom sredstavaovisnosti, na što utječu različiti čimbenici poputkarakteristika sredstva, načina uporabe, ranjivostipojedinca i društveni kontekst u kojemu se sredstvoovisnosti koristi. Kronični problemi uključuju ovisnosti zarazne bolesti povezane s uporabom sredstavaovisnosti, a postoji i širok raspon akutnih štetnihposljedica, od kojih je predoziranje najboljedokumentirano. Iako je relativno rijetka, uporaba


9 https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/tobacco

opioida još uvijek je značajno zastupljena umorbiditetu i mortalitetu povezanim s uporabomsredstava ovisnosti. Rizik raste injektiranjemsredstava ovisnosti. Za usporedbu, iako suzdravstveni problemi povezani s uporabom kanabisaočito niži, visoka prevalencija uporabe može utjecatina javno zdravlje. Varijacije u sastavu i čistoćisredstva ovisnosti koje su trenutno dostupne natržištu povećavaju potencijalne štetne posljedice istvaraju izazovno okruženje za reagiranje na uporabusredstava ovisnosti (EMCDDA, 2017).

Uporaba sredstava ovisnosti opterećuje društvo.Zanemarivanje zdravlja, sigurnosti i dobrobiti mladihte štetnih posljedica uporabe sredstava ovisnostimože rezultirati smanjenom produktivnošću,povećati troškove zdravstvenog sustava, sustavasocijalne skrbi i sustava kaznenog progona. Umjestoda potiču zdrave stilove života, te se službe uglavnomusmjeravaju na posljedice. Često javni troškovipružanja tih usluga nadilaze troškove učinkoviteprevencije i tretmana.

Etiološki modelEtiologija je medicinski termin koji označava uzroke iliporijeklo bolesti ili drugih poremećaja te čimbenikekoji stvaraju ili predisponiraju ljude za njih. Etiologijaje značajna za prevenciju jer pomaže prepoznatičimbenike ili mehanizme povezane s nastankombolesti ili društvenog problema, poput poremećajauporabe sredstava ovisnosti. Omogućuje kreiranje iodabir preventivnih programa u skladu s timčimbenicima.

Koncept rizičnih i zaštitnih čimbenika za uporabusredstava ovisnosti, univerzalno je primjenjiv i uprotekla dva desetljeća služio je kao izvor informacijau području preventivnih intervencija.Zaštitni čimbenici smanjuju ranjivost pojedinca, tosu obilježja koja neutraliziraju ili ublažavaju učinakpostojećih rizičnih čimbenika. Rizične čimbenike definiramo kao mjerila ponašanjaili psihosocijalnoga funkcioniranja (uključujućistavove, uvjerenja i osobnost) koja su dokazanopovezana s povećanim rizikom od uporabe sredstavaovisnosti. To su:• kontekstualni čimbenici - poput zakona i normi koji

idu u prilog uporabi sredstava ovisnosti, uključujućione koji se odnose na marketing i dostupnost,ekstremnu ekonomsku deprivaciju i dezorganizacijunaselja i gradskih četvrti;

• individualni i interpersonalni čimbenici - poputpsiholoških mjera, obiteljske povijesti uporabesredstava ovisnosti i stavova prema uporabisredstava ovisnosti, loše i nedosljedno vođenje

24

obitelji, sukobi u obitelji i niska razina povezanostičlanova obitelji (Hawkins, Catalano i Miller, 1992).

Kontekstualni čimbenici (poput zakona i normi, dostupnosti, vršnjaka) igraju značajnu ulogu kod prve uporabe sredstva ovisnosti, a obilježja pojedinca i interpersonalni čimbenici, posebice fiziološki, neurološki i genetski imaju značajniji utjecaj na progresiju prema redovitijoj uporabi, štetnoj uporabi i poremećajima uporabe sredstava ovisnosti (Glantz i Pickens, 1992).

Međutim, novija istraživanja utvrdila su da rizični i zaštitni čimbenici, kao pokazatelji drugih razvojnih mehanizama, mogu povećati osobnu ranjivost na korištenje sredstava ovisnosti i da će upravo interakcija između osobne ranjivosti na mikro razini (primjerice socijalne i interpersonalne interakcije) i okruženja na makro razini (primjerice čimbenici u zajednici, institucijama i društvu) osobu izložiti riziku ili zaštititi od pojave rizičnoga ponašanja poput uporabe sredstava ovisnosti.

Uporaba sredstava ovisnosti obično započinje u pubertetu i adolescenciji. Uporaba sredstava ovisnosti ne događa se preko noći. To je proces koji uključuje mnogo različitih puteva i nema jedan jednostavni uzrok, već uglavnom ovisi o odlukama na koje utječu unutrašnji, biološki čimbenici i vanjski čimbenici iz okoliša i društva. Razvojne teorije značajni su okvir za razumijevanje tih procesa. Svaka razvojna faza, od dojenačke do odrasle dobi, povezana je s razvojem određenih intelektualnih sposobnosti, jezičnih vještina, kognitivnoga, emocionalnoga i psihološkoga funkcioniranja te s kontinuiranim stjecanjem socijalnih kompetencija i razvojem kontrole impulsa (vidi dodatak 2). Svaki veći poremećaj tog razvoja, u interakciji s drugim događanjima ili čimbenicima iz okoline, može dovesti do razvoja poremećaja, poput problema s uporabom opojnih sredstava.

Studije o porijeklu rizičnih ponašanja poput uporabe sredstava ovisnosti, utvrdile su da je za započinjanje uporabe sredstava ovisnosti potrebna interakcija između osobnih obilježja pojedinca, poput genetskih predispozicija, temperamenta i vrste osobnosti, kao i razlika u načinu na koji pojedinac vidi, čuje i osjeća okolinu ili osobe te doživljava svijet oko sebe. Etiološki model (Ilustracija 4) prikazuje te dvosmjerne interakcije koje su prisutne na mikro i makro razini. Ovaj model temelj je rasprave o uzrocima uporabe sredstava ovisnosti u svim poglavljima ovoga kurikuluma.


25

Kako se djeca razvijaju, raste i njihovo okruženje, odsudjelovanja na mikro razini poput obitelji, vršnjaka iškole do okruženja na makro razini, uključujući fizičko idruštveno okruženje (susjedstvo i društvo sa svojimfizičkim ograničenjima, stavovima, uvjerenjima iponašanjima stanovnika).

Tijekom života doživljavamo ključne životne događaje,od rođenja do polaska u školu, puberteta, odabirazanimanja, partnera i roditeljstva. U svakoj od tih fazavode nas ili na nas utječu obitelj, škola, vjerskauvjerenja, sportski klubovi, organizacije za mlade,vršnjaci koji čine naša okruženja na mikro razini, idruštvo u kojemu živimo koje čini naše okruženje namakro razini. Kad se ne ispune važni razvojni ciljevi,djeca postaju ranjiva i zaostaju u postizanjupredstojećih razvojnih ciljeva, što povećavavjerojatnost njihovoga upuštanja u opasna i nezdravaponašanja. Na ostvarivanje razvojnih ciljeva utječuinterakcije pojedinca s okruženjima na mikro i makrorazini u kojoj odrastaju, a preventivne se intervencijeusmjeravaju na ranjivosti unutar tih mikro i makrookruženja.

Socijalizacija djece jedna je od najvažnijih funkcijaobitelji, škole i okruženja, a posrednici socijalizacije(poput učitelja ili djeda i bake) u našem društvu igrajuvažnu ulogu. Djeca trebaju naučiti kulturalnoprihvatljive stavove, moralne norme i društvenoprihvatljivo ponašanje kako bi odrasli u osobe kojeizbjegavaju rizik.

Ti čimbenici na mikro i makro razini mogu ili štititi ilipovećati rizik za ranjive pojedince. Ovaj odnos jedvosmjeran. Primjerice, ako se dijete rodi s ili razvijeono što psiholozi nazivaju teškim temperamentom, toznači da će on ili ona imati poteškoća s prilagodbomna svijet oko sebe. On ili ona možda će biti osjetljiviji itražiti više pažnje. Ako roditelji imaju poteškoća u

nošenju s takvim djetetom, postoji mogućnost da ćedijete razviti probleme u nošenju s novom okolinom uškoli, s vršnjacima i na radnom mjestu. Međutim, akoroditelji razviju vještine primjerenoga i podržavajućegaodgoja, rast će i potencijal djeteta za prilagodbu udrugim okruženjima.

Isto vrijedi za utjecaje na makro razini. Uzmimoprimjer drukčijega djeteta, koje je vrlo blisko sroditeljima, ali živi u siromaštvu u naselju s punouništenih i napuštenih kuća. Nezaposlenost je visoka,a postoji velik broj prodavaonica koje nude alkohol iduhan pa tijekom dana mladići i djevojke provodevrijeme na ulici i ponekad koriste sredstva ovisnosti. Toisto dijete mora proći pored tih mladića i djevojaka naputu do škole. Usprkos činjenici da dijete imapodržavajuće i brižne roditelje, može se na krajupridružiti tom društvu vršnjaka i biti izloženo prilikamaza uporabu sredstava ovisnosti.

Još jedna interakcija koja može utjecati na ranjivepojedince utjecaj je makro okruženja na mikrookruženje. Istraživanja su pokazala da to može dovestido rasta ili pada uporabe sredstava ovisnosti upopulaciji i kod pojedinaca. Istraživanje provedeno uEuropi, sugerira da se nakon ekonomske krize u 2008.,za svaki 1% povećanja regionalne stopenezaposlenosti, stopa uporabe kanabisa kod mladihpovećala za 0,7% (Ayllón i Ferreira-Batista, 2017). Kaopojedinci, ljudi imaju manje sredstava na raspolaganjuza kupnju sredstava ovisnosti, no kad nezaposlenostporaste zbog ekonomske krize, zbog veće vjerojatnostida će biti nezaposleni i nedostatka prilika na lokalnomtržištu rada, ljudi posežu za samoliječenjem, štouzrokuje porast uporabe sredstava ovisnosti. Akoposlova ima manje, a plaće su niže, vrijeme provedenou uporabi sredstava ovisnosti, umjesto u traženjuposla, imat će manje negativne posljedice, nego kadposla ima puno i plaće su veće. Nadalje, ponekadjedan ili oba roditelja rade daleko od doma ili uinozemstvu i nisu redovito dostupni svojoj djeci. Akonisu pod nadzorom odgovorne i brižne odrasle osobe,ta djeca će možda potražiti sigurnost i podršku udruštvu vršnjaka koji koriste sredstva ovisnosti.

Niti jedan čimbenik sam po sebi ne može prouzročitiuporabu sredstava ovisnosti ili početak rizičnijihobrazaca uporabe. Postoje neke kritične kombinacijeodređenoga broja i vrste utjecaja i iskustava kojemogu uzrokovati da pojedinac prijeđe određeni prag izapočne upotrebljavati sredstva ovisnosti te postupnorazvijati poremećaj uporabe sredstava ovisnosti. Tajkritični prag može se doseći bilo kojim brojemkombinacija čimbenika koje mogu biti jedinstvene zasvakog pojedinca.


•Genetika•Temperament•Fiziologija

VjerovanjaStavoviPonašanja

Makro - razinaOkruženja

Mikro - razinaOkruženja

Osobnekarakteristike

Ilustracija 4: Etiološki model (UNODC, 2013)

U znanstveno utemeljenoj prevenciji oslanjamo se naproces socijalizacije. Određene vrste preventivnihintervencija djeluju izravno na pojedinca ili posrednopreko okruženja. To znači da intervencije djelujuizravno na pojedinca s ciljem promjene uvjerenja,stavova i ponašanja, primjerice školske intervencijekoje podučavaju vještinama odupiranja vršnjačkompritisku ili pomažu odraslima koji potiču socijalizacijurazviti i poboljšati vještine poput roditeljskih ili vještinapoučavanja, ili djeluju na stvaranje uvjeta koji ćeotežati pojavu rizičnoga ponašanja, primjericeuvođenje dobnog ograničenja za kupnju alkohola.Rezultati intervencija tako postaju pozitivni utjecaji kojipremašuju negativna izlaganja i glavna su snagaznanstveno utemeljene prevencije. Istraživanja supokazala da je moguće pomoći mladim ljudimadonijeti ispravne odluke o uporabi sredstava ovisnosti,njihovom zdravlju i dobrobiti, što je ujedno i glavni ciljprevencije.

To, također, znači da se te preventivne intervencijerazvijaju i kako bi pomogle ključnim ljudima u

26

području prevencije postati aktivnim sudionicimasocijalizacije u izravnome radu s ciljanim skupinamau procesu socijalizacije, ili kako bi podučile ključneaktere u socijalizaciji poput roditelja i učitelja tepoboljšale njihove socijalizacijske vještine, poputroditeljstva i upravljanja razredom.

Višerazinski razvojni okvir Višerazinski razvojni okvir stavlja naglasak na tokako osobni rizik ili ranjivost može biti posljedicameđudjelovanja osobnih obilježja i obilježja okruže-nja. Preciznije definira rizične čimbenike koji su klju-čni za okvir.

Ranije smo u ovome poglavlju govorili o ranjivostimladih na snažne negativne utjecaje. Ti negativniutjecaji rizični su čimbenici, poput individualnih(psiholoških), okolišnih i društvenih značajki kojepovećavaju vjerojatnost negativnoga ishoda. Rizičničimbenici, poput rane uporabe sredstava ovisnosti,razlikuju se u pojedinim dobnim skupinama, imajukumulativni učinak utjecaja mikro i makro razine, uz


Ilustracija 5: Rizični čimbenici na koje se može utjecati preventivnim intervencijama (UNODC, 2013)

OBILJEŽJA NAMAKRO - RAZINI

OBILJEŽJA NAMIKRO - RAZINI

OSOBNEKARAKTERISTIKE

PRIMARNIISHODI

Prihodi i resursi• Siromaštvo• Beskućništvo• Dječji rad• Ograničen pristup zdravstvenoj skrbi

Socijalno okruženje• Antisocijalne norme, slaba neformalna društvena kontrola• Nedostatak socijalne kohezije, nepovezanost, nedostatak društvenog kapitala• Konflikti/ratovi• Socijalna isključenost, nejednakost, diskriminacija

Fizičko okruženje• Raspad: napuštene zgrade, stanovanje ispod standarda• Neredi u susjedstvu• Lak pristup alkoholu, cigaretama i drugim sredstvima ovisnosti te vatrenom oružju• Ograničen pristup hrani• Toksična izlaganja• Mediji

Obitelj• Nedovoljna uključenost i nadzor• Okrutno, nasilno roditeljstvo ili zanemarivanje od strane roditelja• Negativni uzori• Zanemarivanje fizičkog stanja• Stresno, kaotično okruženje• Korištenje sredstava ovisnosti od strane roditelja

Škola• Slaba kvaliteta rane edukacije• Negativna školska klima• Slaba uključenost škole• Nedostatak zdravstvene edukacije i preventivnih programa• Nedostatak izvannastavnih aktivnosti

Vršnjaci• Antisocijalni vršnjaci, uzori• Izlaganje alkoholu, cigaretama i drugim sredstvima ovisnosti, nasilju, kriminalu• Nedostatak nadzora vršnjačkih odnosa od strane roditelja• Moderna tehnologija - društvene mreže

Korištenje sredstavaovisnosti i problemivezani uz to:• Akademski neuspjeh• Slabe socijalne vještine• Slaba samo-regulacija• Problemi vezani uz mentalno zdravlje• Slabo fizičko zdravlje

Genetske predispozicije

Mentalno zdravljei osobine ličnosti• Negativna reakcija na nove podražaje• Agresivnost• Nemarnost• Impulzivnost• Problemi vezani uz mentalno zdravlje

Neurološki razvoj• Spor govor• Kognitivni deficiti• Slabe vještine donošenja odluka i rješavanja problema

Reakcija na stres• Deficit u emocionalnoj regulaciji i percepciji• Disregulirani fiziološki odgovori• Loše suočavanje

27

osobna obilježja, obitelj, školu, radno mjesto, zajed-nicu i društvo u cjelini.

Učinkovite preventivne intervencije bave se rizičnimčimbenicima prije pojave rizičnog ponašanja. Unastavku dajemo prikaz primjera rizičnih čimbenikana koje se može djelovati preventivnim intervenci-jama u svakome od navedenih okruženja.

Zaštitni čimbenici mogu smanjiti ranjivost pojedinaca,to su obilježja koja ublažavaju ili štite od učinkapostojećih rizičnih čimbenika. Drugim riječima,zaštitni čimbenici smanjuju ranjivost mladih. Primjerizaštitnih čimbenika za svaku od razina su: • osobna - uravnoteženi temperament, samoregulacija; • obitelj - povezanost sa skrbnicima;• škola - prosocijalne vještine, razvoj (primjerice

donošenje odluka i rješavanje problema),uključenost u obrazovanje;

• zajednica - kvaliteta obrazovanja i ostali čimbenicipovezani sa školom, pozitivne norme u zajednici.

Znanstveno utemeljene intervencije koje seimplementiraju u određenoj razvojnoj fazi moguutjecati na kasnije razvojne faze i imati dugoročneučinke. Taj domino efekt pomaže postići pozitivneishode u odrasloj dobi. Drugim riječima, pozitivniishodi mogu se prenijeti na druga područja života ibiti zamašnjak koji dodatno štiti od budućih rizičnihčimbenika. Primjerice, učinci znanstveno utemeljenihintervencija predstavljenih u dokumentu UNDOC-ovihStandarda, Good Behaviour Game, nisu svedeni samona smanjenje uporabe sredstava ovisnosti, već i nadugoročno smanjenje problema s duševnimzdravljem.

Dokazano je da znanstveno utemeljene intervencijes ciljem prevencije uporabe sredstava ovisnosti kodmladih nisu uspješne samo u smanjenjuvjerojatnosti uporabe kasnije u životu, već imajupozitivan učinak i na neciljane ishode. Istraživanje oprogramu Strengthening Families: za roditelje i mladeu dobi od 10-14 godina (koji je implementiran uSAD-u) dokazalo je ostvarenje neciljanih ishodapoput smanjenja kriminalne aktivnosti, depresije,anksioznosti i rizičnoga spolnoga ponašanja tepoboljšanja akademskoga uspjeha. “Prijelazni učinci”poput boljega akademskoga uspjeha i smanjenjaproblematičnoga ponašanja doprinose poboljšanjuukupnih javnozdravstvenih pokazatelja, koristedruštvu i gospodarstvu.

Zaključno, epidemiološke i etiološke studije pomažuključnim ljudima u području prevencije razmotriti iodlučiti:

• gdje provesti preventivne intervencije, koje sumožda potrebne na ograničenom zemljopisnompodručju;

• koje sredstvo ovisnosti obuhvatiti jer za nekepopulacije veći su problem alkohol i cigarete negokanabis;

• kome namijeniti intervenciju, koje skupine su unajvećemu riziku ili najpodložnije utjecaju,primjerice djeca čiji roditelji rabe sredstva ovisnosti;

• kada provesti intervenciju, ako su nam ciljanaskupina četrnaestogodišnjaci, intervenciju trebazapočeti ranije, u dobi od 12 godina;

• koje medijatore preventivne intervencijeupotrebljavati - koji su ciljevi i poruke najvažnije,primjerice promjena stavova o uporabi sredstavaovisnosti, normativna uvjerenja o prevalencijiuporabe sredstava ovisnosti, percipirani rizici zboguporabe sredstava ovisnosti (vidi poglavlje 4).

Potreba za sveobuhvatnim,integriranim uslugamaVažno je da ključni ljudi u području prevencijerazumiju kako uporaba sredstava ovisnosti možezapočeti kao relativno niskorizično ponašanje, nokontinuirana uporaba može dovesti do povećanjakoličine i učestalosti uporabe sredstava ovisnosti ipovećati vjerojatnost doživljavanja popratnih štetnihposljedica. Ponekad, uporaba sredstava ovisnostimože dominirati životima korisnika, njihovimsocijalnim ulogama i odgovornostima, što možedovesti do pojave poteškoća sa zdravljem i socijalnimfunkcioniranjem. Povezivanje rizičnih i zaštitnihčimbenika s etiološkim modelom omogućuje nambolje razumijevanje puteva kojima se ljudi mogukretati prema razvoju poteškoća s uporabomsredstava ovisnosti (Ilustracija 6). Osim toga, pomaženam razviti i primjereno usmjeriti ciljane preventivneintervencije (kao i tretman te smanjenje štete). Ilustracija 6 prikazuje (mikro i makro) okolišnečimbenike te u manjoj mjeri osobna obilježja koja suvažne odrednice za to hoće li netko započeti suporabom sredstava ovisnosti. To su čimbenici kojimogu neposredno prethoditi epizodi uporabesredstava ovisnosti, poput dostupnosti ponude, ilimogu uključivati rano razvijenu ranjivost te rizične izaštitne čimbenike koji utječu na zdrav razvoj ivjerojatnost pojave uporabe sredstava ovisnosti. Ankete prevalencije sugeriraju da većina ljudi kojazapočne s uporabom sredstava ovisnosti nećenastaviti s redovitom uporabom i da će njihovaizloženost biti ograničena na manji broj neučestalihepizoda uporabe sredstava ovisnosti. Ono štorazlikuje te ljude od onih koji nastavljaju s uporabom,različiti su dodatni čimbenici poputpsihofarmakološke reakcije na uporabu sredstava


ovisnosti, primjerice subjektivno iskustvo kojeproizvodi sredstvo ovisnosti, bilo da se radi o užitku inagradi ili služi određenoj svrsi, primjerice, pomažeim da se bolje snalaze u socijalnom kontaktu ili ihkoriste za samoliječenje (percipirane) fiziološke ilipsihološke potrebe. No, ljudi koji nastavljaju suporabom sredstava ovisnosti neće nužno doživjetištetne posljedice i većina će prekinuti uporabu čak inakon dužih razdoblja korištenja. Neki će ljudi, kojinastave rabiti sredstva ovisnosti, doživjeti štetneposljedice za zdravlje, emocionalnu i psihološkudobrobit, socijalno funkcioniranje (uključujućiprobleme sa sustavom kaznenog progona).Selektivne i indicirane preventivne akcije, kao iintervencije smanjenja štete i tretmana posebno suvažne kad pokušavamo spriječiti prelazak na štetnijeobrasce uporabe i smanjiti njihovu štetu.

Putevi prelaska između različitih vrsta ponašanjavezanih uz uporabu sredstava ovisnosti ponekad senazivaju „prirodnim tijekom povijesti (naturalhistory)“ uporabe sredstava ovisnosti i poremećaja.Rizični i zaštitni čimbenici kao i potencijalni štetniučinci razlikuju se na svakoj točki toga puta.

Čimbenici koji određuju početak uporabe razlikujuse od onih koji određuju kontinuiranu uporabu, a uskladu s time, razlikuju se i štetne posljedice.Također je važno zapamtiti da osobe koje trenutnone rabe sredstva ovisnosti nisu jedinstvena skupina,već mogu uključivati i one koji su u prošlostieksperimentirali s uporabom ili su već iskusilipoteškoće s uporabom.

28

Stoga, postoji potreba za širokim rasponomsveobuhvatnih programa usmjerenih na socijalnu,emocionalnu i fizičku dobrobit te profesionalnihusluga koji će odgovarati na potrebe ljudi koji rabesredstva ovisnosti i to, na svakom dijelu njihovogaputa uporabe (Ilustracija 7). Općenito, spektarpreventivnih programa cilja tri skupine.• Univerzalne intervencije ili politike ciljaju skupine

pojedinaca iz različitih skupina, neovisno onjihovom riziku od uporabe ili poviješću uporabesredstava ovisnosti. Međutim, najvjerojatnije većinaneće biti osobe koje rabe sredstva ovisnosti. U ovukategoriju intervencija ubraja se većina školskihintervencija i politika vezanih uz školsko okruženje okojima ćemo kasnije reći nešto više.

• Selektivne intervencije ciljaju ranjive skupine ukojima je uporaba sredstava ovisnosti najprisutnijai usmjerene su na poboljšanje prilika u njihovomokruženju koje je obilježeno teškim životnim ilošim socijalnim prilikama, one također, uključujuškolske i obiteljske intervencije i politike kojima jecilj zadržati djecu u školi.

• Indicirane intervencije usmjerene su na pojedince ipomažu im nositi se s njihovim osobinama ličnosti irizičnim čimbenicima koji ih čine ranjivijima napovećanje uporabe sredstava ovisnosti.

Dakle, univerzalne intervencije se najčešće (ali neuvijek) usmjeravaju na ciljane skupine prije početkauporabe sredstava ovisnosti, a indicirane iselektivne preventivne intervencije mogu seprovoditi u svim točkama prelaska (tranzicije).


Čimbenici učinka

Osobne karakteristike

Čimbenici u okružanju

Farmakološki čimbenici

1 Početak uporabe

2 Ne - kontinuirana uporaba

3 Kontinuirana uporaba - Učestalost - Više sredstva ovisnosti - Različita administracija

4 Razvoj problema • Zdravlje - Ovisnost - Infekcije - Kronični problemi - Mortalitet • Emocionalni, psihološki • Društveni

5 Bez problema

Ilustracija 6: Korisničke putanje

29

Kratke intervencije (ili „rane intervencije“) u Europise ne implementiraju u velikoj mjeri (mada surelativno uobičajene za uporabu alkohola), no nisuništa manje važne od preventivnih programa. Kratkeintervencije imaju za cilj spriječiti ili odgoditi početakuporabe sredstava ovisnosti te napredovanje premapoteškoćama s uporabom. Te intervencijevremenski su ograničene i funkcioniraju, kao što sevidi, (Ilustracija 7), u sivoj zoni između prevencije itretmana. Obično su usmjerene prema mladima iliosobama u riziku (EMCDDA, 2017).


Promocija mentalnog zdravlja

Univerzalna Post tretmani

Selektivna

Indicirana

Indicirani slučajeviSt

anda

rdni

tre

tman

i

Za p

ozna

te p

orem

ećaj

e

Dugorajni t

retm

ani

Rana intervencija

Prev

enci

ja

Tretman

Održavanje stanja

Ilustracija 7: Intervencijski spektar (Mrazek i Haggerty, 1994)

Ovo poglavlje predstavlja pojmove “znanstvenoutemeljena praksa” i “najbolja praksa” jer se oniznačajno razlikuju u pristupu prema preventivnomradu. Ovo poglavlje, također, daje pregled važnihteorija s naglaskom na popularne teorije, apredstavlja i Kotač promjene ponašanja, kao jedanod načina klasificiranja vrste preventivnihintervencija i funkcije politika. Na kraju, poglavljepredstavlja pojam adaptacije/prilagodbeintervencija i naglašava važnost usklađenosti splanom intervencije (vjernost implementacije).

Definicije i načela Prevencija uporabe sredstava ovisnosti ima za ciljspriječiti početak uporabe sredstava ovisnosti i možepomoći onima koji su započeli s uporabom, izbjećirazvoj poteškoća. No, prevencija uporabe sredstavaovisnosti ima i širu namjenu: održati zdravlje isigurnost ljudi i pomoći im da ostvare svoje talentei potencijale. Oblik i provedba učinkovite znanstvenoutemeljene reakcije na probleme uzrokovaneuporabom sredstava ovisnosti u središtu sueuropskih politika za suzbijanje uporabe sredstavaovisnosti i brojnih mjera koje one uključuju.

Što je, dakle, znanstveno utemeljena prevencija?U nastavku je definicija Instituta za znanstvenoutemeljenu praksu Sveučilišta u Washingtonu:“Znanstveno utemeljena praksa” sustavni je procesdonošenja odluka ili pružanja usluga za koje postojedostupni znanstveni dokazi koji potvrđuju daodređena praksa dosljedno poboljšava mjerljiveishode korisnika. Umjesto da se temelji na tradiciji,intuiciji ili pojedinačnim zapažanjima, znanstvenoutemeljena praksa oslanja se na podatkeprikupljene u okviru eksperimentalnoga istraživanjai uzima u obzir obilježja pojedinih klijenata istručnost praktičara.“

Dva su ključna aspekta ove definicije: sustavnodonošenje odluka na temelju znanstvenih dokaza o

30

poboljšanju ili pozitivnim ishodima te oslanjanje napodatke prikupljene u okviru rigorozniheksperimentalnih istraživanja. To je veliki izazov, nopotrebno je razumjeti složenost problema zbogkojega se stručnjaci, često i prilično opravdano, neslažu oko toga koje preventivne programe i praksemožemo nazivati “znanstveno utemeljenima”, a koje“obećavajućima” ili “najboljim praksama”.

Definicija “Najbolje prakse” kojom se služi EMCDDAglasi: “Najbolja primjena raspoloživih znanstvenihdokaza u provedbi aktivnosti u području uporabesredstava ovisnosti”. EMCDDA, nadalje, navodi da bidokazi učinkovitosti trebali biti: • relevantni za probleme osoba na koje uporaba

sredstava ovisnosti utječe, uključujući stručnjake,kreatore politika, osobe koje rabe sredstavaovisnosti i njihove obitelji;

• sve metode utvrđivanja najboljih praksi trebaju biti“transparentne, pouzdane i prenosive”;

• svi odgovarajući dokazi moraju se uzeti u obzir;• dokazi učinkovitosti i dokazi o provedivosti

implementacije trebaju se razmatrati u širemkontekstu donošenja odluka.

Istraživači u području prevencije i praktičari prikupilisu pregršt informacija koje su poslužile za razvoj iprovedbu učinkovitih preventivnih intervencija i poli-tika za razna ponašanja, pa i za uporabu sredstavaovisnosti. EMCDDA centralizirala je informacije obrojnim intervencijama na svojoj internetskoj stra-nici. Tu možete pronaći podatke o najboljim pra-ksama u raznim okruženjima, prema vrsti sredstvaovisnosti i tretmanu. Sadržaj se nalazi na poveznicihttp://www.emcdda.europa.eu.

Europsko udruženje za prevencijska istraživanja (EUSPR)10

definira prevencijsku znanost kao “multidisciplinarnoproučavanje etiologije, epidemiologije, oblikovanjaintervencija, učinkovitosti i implementacije prevencijeusmjerene na razne zdravstvene i društvene


Poglavlje 2:Temelji prevencijske znanosti i znanstveno utemeljenihpreventivnih intervencija

10 http://www.euspr.org

31

probleme”. To uključuje, ali nije ograničeno napoteškoće s uporabom sredstava ovisnosti, spolnozdravlje, maloljetničke trudnoće, HIV, nasilje, nezgode,samoubojstvo, duševne bolesti, delinkvenciju, pretilost,tjelesnu aktivnost i kronične bolesti. Zajedničko im jeobilježje značaj određenoga ponašanja za narušavanjezdravlja ili zdravstvenu nejednakost.

Rizični čimbenici povezani s ponašanjem značajni suuzročnici nezaraznih bolesti. Prevencijska znanostsustavno istražuje intervencije za smanjenjeincidencije maladaptivnih ponašanja i promicanjeadaptivnih ponašanja u populaciji. Za to su potrebnastručna znanja iz različitih teorijskih i metodološkihpristupa u svrhu provedbe istraživanja unutarsocijalnih i društvenih sustava obitelji, zdravstva iobrazovanja, mjesta rada, zajednice, socijalne skrbi,planiranja okoliša, urbanog planiranja i fiskalne politike.

Američko udruženje za prevencijska istraživanjauspostavilo je glavna načela prevencije. Ta načelatemelj su EUPC-a i naglašavaju važnost uspješnihpreventivnih aktivnosti.• Razvojna usmjerenost: to znači da kao ključni

ljudi u području prevencije moramo razumjeti dačimbenici koji utječu na ponašanje variraju tijekomživota i u različitoj dobi. To, također, znači dapostoje određeni razvojni zadaci ili zadaci

povezani s dobi koje dijete mora ispuniti tijekom razvoja (vidi dodatak 2). Prekid ili smetnje u postizanju tih zadataka mogu dovesti do pojave poremećaja ili rizičnoga ponašanja u određenim razvojnim fazama. Sve se to treba uzeti u obzir pri razmatranju potencijalnih preventivnih intervencija koje želimo provesti u svojoj zajednici.

• Razvojna epidemiologija ciljane populacije igraključnu ulogu u prevenciji. Prihvaćamo da prelazakiz jedne dobi u drugu, djecu izlaže različitimrizicima, primjerice prelazak s provođenja većinevremena kod kuće do provođenja većine vremenau školi i, s vremenom, razvoj sve veće neovisnosti iodlazak iz obiteljskog doma. Također, moramopoštovati činjenicu da postoje različiti čimbenicipovezani s uporabom sredstava ovisnosti unutarjedne i u više populacija, što znači da čimbenici iliprocesi koji vode do početka uporabe i nastavkauporabe variraju kod pojedinaca, skupina ipopulacija.

• Transakcijski ekološki čimbenici odnose se narazličite utjecaje iz okruženja na naša uvjerenja,vrijednosti, stavove i ponašanja. To uključuje imeđudjelovanje obilježja pojedinca, obitelji, škole,zajednice i šireg sociopolitičkog i fizičkogokruženja. Te interakcije, osim što utječu na našauvjerenja, stavove i ponašanja, i međusobno suovisne te utječu jedna na drugu.


Ilustracija 8: Portal za najbolje prakse, EMCDDA

• Razumijevanje ljudske motivacije i procesapromjene pomaže oblikovati učinkoviteintervencije koje teže promijeniti pojedince iokruženje kako bismo spriječili ili liječiliporemećaje uporabe sredstava ovisnosti. Brojničimbenici utječu na ponašanja i donošenje odluka,uključujući i one o nekorištenju sredstava ovisnostiili neupuštanju u druga visokorizična ponašanja.

• Transdisciplinarna priroda prevencijske znanostiznači da trebamo uključiti multidisciplinarne timove,čija je stručnost na dovoljno visokoj razini kakobismo se mogli baviti složenim problemima kojerješava prevencija.

• Etička načela struke temelje se na vrijednostima.Vrijednosti su temeljna uvjerenja koja pojedinacsmatra istinitima i kojih se drži kao vodećih načelau svome životu ili na njima temelji donošenjeodluka. Prevencija uključuje donošenje odlukavezanih uz tretman drugih osoba u najvažnijimokruženjima - obitelji, školi i na radnom mjestu.No, osim toga, uključuje društvo u kojemu politike izakoni reguliraju poželjna i antisocijalna ilinezakonita ponašanja.

• Kontinuirana povratna veza između teorijskih iempirijskih ispitivanja teži objasniti mehanizme kojisu zaslužni za bihevioralne ishode utvrđeneepidemiološkim istraživanjima ili evaluacijompreventivnih intervencija.

• Poboljšanje javnog zdravlja vizija je kojuprevencijska znanost može ostvariti pomoćusuradnje, udruživanja vještina i stručnostiznanstvenika i prevencijskih praktičara.

• Društvena pravda povezana je s pokretom zaljudska prava i pokretom Zdravlje kao ljudsko pravo.Društvena pravda etički je i moralni imperativ zarazumijevanje zašto određena podskupina upopulaciji snosi nerazmjeran teret bolesti,

32

invaliditeta i smrti te za oblikovanje i implementacijupreventivnih programa, sustava i političkih promjenakako bi se adresirali ključni uzroci te nejednakosti.

Teorijska osnova prevencijeNekoliko je važnih teorija potaknulo razvojznanstveno utemeljenih preventivnih intervencija iistraživanja. Kad znanstvenici u području prevencijei praktičari govore o teoriji, oni misle na setmeđusobno povezanih koncepata koji opisuju,objašnjavaju i predviđaju način na koji će različitiaspekti ljudskoga ponašanja biti međusobnopovezani. U većini slučajeva, teorije se oslanjaju nadokaze dobivene empirijski ili pomoću istraživanja ikoji se dalje rafiniraju kontinuiranim istraživanjem.

Važan korak u razvoju znanstveno utemeljenihpreventivnih intervencija odabir je teorijskog okviraintervencije. Odabir teorijskog okvira:• omogućava razumijevanje odrednica okruženja i

ponašanja povezanih s određenim zdravstvenimproblemom;

• pojašnjava potencijalne mehanizme koji dovodedo željenoga ishoda;

• pomaže izabrati intervencijsku strategiju ili pristuppomoću kojega će se postići ti ishodi(Bartholomew i Mullen, 2011).

U prevenciji se oslanjamo na etiološke teorije(uzroci uporabe sredstava ovisnosti), teorijeljudskog razvoja i teorije ljudskog ponašanja. Teorijeljudskog ponašanja koje se primjenjuju upreventivnim intervencijama, uključuju one koje sebave načinom na koji ljudi uče i one koje se bavenačinom na koji ljudi mogu mijenjati svojaponašanja, posebice ona rizična za zdravlje idruštvo, poput uporabe sredstava ovisnosti.


Glavne teorije

Bandura, Social Learning Theory,Teorija socijalnog učenja (1977)

Ljudi usvajaju određena ponašanja promatranjem drugih i imitacijom te pokazivanjem tih ponašanja primjerom(modeliranje ponašanja).

Jessor i Jessor, Problem Behavior Theory, Teorija sklonosti problematičnom ponašanju(1977)

Višestruka rizična ponašanja imaju isti ili sličan korijen ili temelj, a to su utjecaji interakcije pojedinca s okolinom.

Bronfenbrenner, Ecology of Human Development, Teorija ekoloških sustava (1979)

Utjecaj sustava ili konteksta izvan pojedinca i način na kojioni utječu na pojedino ponašanje.

Ajzen, Theory of Planned Behavior, Teorija planiranog ponašanja (1991)

Poveznica između stavova i ponašanja i tri skupa percepcija/stavova koji usmjeravaju ponašanje:• uvjerenja o ishodima ili posljedicama ponašanja;• uvjerenja o normativnim očekivanjima drugih (ili socijalna

prihvatljivost ponašanja);• uvjerenja o preprekama i poticateljima ponašanja.

Tablica 2: Pregled važnijih teorija u području prevencijske znanosti

33

Prevencijska znanost oslanja se na teorije razvijene iu drugim poljima, poput bihevioralne ekonomije,neuropsihologije i bihevioralne znanosti.

Poznavanje tih teorija, čak i u sažetome obliku, služivam da biste razumjeli kako se razvoj učinkovitihintervencija temelji na empirijski potvrđenimteorijama. Jedna od popularnih teorija koja seprimjenjuje u prevencijskoj znanosti je Teorijaplaniranoga ponašanja (TPP). U nastavku je primjerkoji pokazuje kako ta teorija može poslužiti za razvojintervencije i njenoga sadržaja. Čimbenici koje tateorija uključuje su:

• Stavovi prema ponašanju: uvjerenja opovezanosti ponašanja s pozitivnim i negativnimposljedicama i o vrijednosti koja se pripisuje timposljedicama. Drugim riječima: “Što se možedogoditi ako pušim cigarete?” Koje su zdravstveneposljedice? Jesu li stvarne? Hoće li to utjecati namoj život i život ljudi oko mene?”

• Percepcija posljedica ponašanja i normativnapriroda ponašanja osoba koje utječu na nas. “Akopočnem pušiti, što će reći moji roditelji? Što će rećimoji prijatelji?”

• Uvjerenja o tome koje vještine bi ometale iliolakšale pojavu ponašanja i percepcije o vlastitoj


Teorije specifične za prevenciju

Flay i Petraitis: Theory of Triadic Influence, Teorija trijadnog utjecaja (2003)

Tri utjecaja doprinose rizičnome ponašanju:• kulturalni čimbenici (primjerice percipirana tolerancija

na adolescentsko pijenje alkohola)• socijalni ili interpersonalni čimbenici (primjerice roditelji

koji rabe sredstava ovisnosti)• intrapersonalni čimbenici (primjerice slaba kontrola

impulsa)

Hawkins i suradnici Risk and Protective Factors, Rizični i zaštitni čimbenici (1992)

Rizici za razvoj uporabe sredstava ovisnosti dijele se nasocijetalne i kulturne čimbenike iz kojih se oblikujuzakonska i normativna očekivanja u odnosu na određenaponašanja te na intrapersonalne i interpersonalnečimbenike (obitelji, škola i vršnjaci).

Catalano i suradnici Positive Youth Development, Pozitivni razvoj mladih (1999)

Fokus je na značaju poticanja i osnaživanja pozitivnogarazvoja.

Werner i suradnici, Resilience Theory,Teorija otpornosti (1989)

Neki pojedinci imaju posebne kompetencije za prilagodbustresnim situacijama i događajima.

Biglan i Hines, Nurturing Environments,Poticajna okruženja (2009)

Kombinira brojne aspekte ostalih teorija i usmjerava se nasmanjenje rizika i promicanje otpornosti te ostalih pozitiv-nih atributa.

Ilustracija 9: Teorija planiranog ponašanja

Uvjerenja o ponašanjui procjena posljedica

ponašanjaStavovi

Ograničenjau okruženju

Norme Namjere Ponašanje

Samoučinkovitost VještineUvjerenja o

učinkovitosti

Normativna uvjerenjai motivacija

za usklađivanje

sposobnosti kontroliranja ponašanja. “Imam livještine potrebne za odupiranje pijenju alkoholana zabavi kod prijatelja?”

Interakcija ovih komponenti utječe na namjerupojedinca da se ponaša na određeni način, primjericeda upotrebljava sredstava ovisnosti, a zatim, naravno,i na to ima li pojedinac vještine, resurse koji ćepodržati to ponašanje. Postavljanje ciljevaintervencije, sljedeći je korak u usvajanju teorije nakojoj ćete temeljiti svoju preventivnu intervenciju.

Program X PrimjerAko primijenimo ovaj model na preventivnuintervenciju u školi, pogledajmo kako bi teorijamogla utjecati na razvoj intervencije. Izabrali smohipotetski Program X: Znanstveno utemeljeniškolski prevencijski kurikulum. Koja obilježjaželimo da ta intervencija ima?

Prvi prevencijski cilj iz TPP modela: Stavovi premaponašanju i njegovim posljedicama, percepcijaposljedica uporabe sredstava ovisnosti kod ciljanihadolescenata i normativna uvjerenja (percepcija onormativnoj prirodi uporabe sredstava ovisnostikod vršnjaka). Ti će stavovi i percepcije, pomoćiciljanoj skupini donijeti odluke o uporabi sredstavaovisnosti, općenito, ciljana skupina imat ćenamjeru ne uzimati sredstava ovisnosti. Jednomkad donesu tu odluku, sudjelovanje u intervencijipomoći će ciljanoj skupini razviti vještine potrebneza održavanje te odluke. To uključuje razvojkomunikacijskih i vještina odupiranja, no možeuključivati i druge životne vještine povezane spostizanjem prosocijalnih i pozitivnih ciljeva iishoda.

Intervencija pomaže učenicima ostvariti ciljevetako što ih potiče da prikupljaju informacije te,primjenom vještina donošenja odluka i drugihvještina, interpretiraju te informacije i primijene ihna vlastite živote. To se postiže pomoću aktivnostiu malim skupinama i diskusijskim skupinama.

Kako bi adolescente osposobila da se odupruuporabi sredstava ovisnosti, intervencija trebačiniti više od samog osnaživanja percepcijeosjećaja vlastite uspješnosti u toj namjeri. Dobraintervencija, podučit će korisnike bihevioralnimstrategijama, a voditelji će se pritom služitivlastitim primjerom (modeliranje ponašanja),poučavanjem vještina, vođenom praksom uzdavanje povratne informacije i pozitivnimpotkrepljivanjem.

34

Poteškoća u oblikovanju teorijski utemeljeneintervencije, pretvaranje je teorije u praksu. Kakoutvrđene ciljeve formulirati u dobru intervenciju ilipolitiku? U ovom procesu pomoći će vas usmjeritiKotač promjene ponašanja kojega je sa suradnicimaosmislila Susan Michie (2011), na temeljusveobuhvatnoga COM-B modela (sposobnost, prilika,motivacija i ponašanje).

COM-B model sadrži moguće izvore ponašanja, kojisu prikazani u unutrašnjem krugu Kotača promjeneponašanja. Šire kategorije pristupa koje se mogurabiti za postizanje određene promjene ponašanjaprikazane su u vanjskim krugovima Kotača. Vanjskikrugovi prikazuju metode intervencija i politikaumjerenih na promjenu ponašanja, kao i konkretnevrste intervencija koje su provedene kako bi seutjecalo na ponašanje. Iako Kotač promjeneponašanja ne omogućava identifikaciju specifičnihintervencija koje treba primijeniti, koristan je zasužavanje izbora i odabir pristupa.

Motivacija se smatra automatskom i reflektivnom, asposobnost i psihološkom i fizičkom. Prilike sušanse koje su dane, u socijalnome i fizičkomekontekstu, za određeno ponašanje. Crveni krugsažimlje odgovarajuće intervencijske pristupe zaodgovarajuće odrednice ponašanja, a sivi vanjskikrug sadrži političke mehanizme koji mogu podržatiprovedbu intervencija.


Ilustracija 10: Kotač promjene ponašanja (Michie, van Stralen, i West, 2011)

FizičkaPsihološka

Auto

mat

ska Refleksivna

Fizička

Socij

alna

Zakonodavs

tvo

Komunikacij a/

Marketing

Okružanje/Socijalno

planiranjeSmjernice

Fisk

alne

mje

re

Regulacije

Pružanje usluga

EdukacijaEdukacija

bljavanjeOsposo-

Modeliranje

TreningPrin

uda

Potic

aji

Uvjerenja

okru

ženja

Reko

nstru

kcija

Ograničenja

PRILIKE

MOTIVACIJA

SPO

SOBN

OSTI

Izvoriponašanja

Konkretne vrsteintervencija Politike

35

Struktura, sadržaj i provedbaTri su važna aspekta preventivnih intervencija:struktura, sadržaj i provedba. Sva ta tri aspektausmjerava teorija. Strukturna komponenta odražava način na koji suintervencija ili politika organizirane i postavljene.Primjerice, broj i trajanje susreta u okviruintervencije (hoće li Program X imati 10, 15 ili 20susreta? Koliko dugo će susreti/edukacija trajati - 30minuta, 45 minuta? Hoće li se provesti u jednomtjednu ili rasporediti u nekoliko tjedana?).

Kategorija “sadržaj” povezana je s ciljevimaintervencije i odnosi se na informacije o vještinama istrategijama koje treba upotrebljavati za postizanježeljenih ishoda, a koje se mogu utvrditi pomoćuKotača promjene ponašanja. Primjerice, uključivanjevještina za odupiranje vršnjacima i razvoj socijalnihnormi kao i uključivanje obitelji u edukaciju za razvojkomunikacijskih vještina.

Kategorija „provedba“ odnosi se na način na koji ćese intervencija ili politika provesti u praksi teočekivani način na koji će je ciljana skupinaprihvatiti. Primjerice, primjenom interaktivnihmetoda poučavanja za adolescente i odrasle,ponudom programa razvoja roditeljskih vještina udoba dana kad to obiteljima odgovara, praćenjemimplementacije intervencije i politike kako bi sepoboljšala usklađenost s ključnim elementimaintervencije.

Ciljane populacijeNaslanjajući se na etiološki model, koji smopredstavili ranije, možemo utvrditi nekoliko ključnihpodručja u kojima intervencija može biti učinkovitau prevenciji nastanka uvjerenja, stavova i ponašanjakoja mogu dovesti do uporabe sredstava ovisnosti ipojave s njome povezanih rizičnih ponašanja. U timključnim točkama, intervencije ne ciljaju samoizravno na pojedince, već i na njihovo mikro i makrookruženje. U ovome kurikulumu, doznat ćete više opreventivnim intervencijama za roditelje, učitelje,djecu i adolescente, u obiteljskom okruženju,školskom okruženju i zajednici.

Prilikom određivanja ciljeva intervencije/politike,važno je uzeti u obzir nekoliko karakteristika:• Dob je povezana s razvojnim kompetencijama, s

bivanjem “u riziku” i sa stupnjem ozbiljnostiposljedica uporabe sredstava ovisnosti. Dob je,također, sredstvo za utvrđivanje ciljeva intervencijai treba se uzeti u obzir kod planiranja provedbe. Uškolskim preventivnim intervencijama, primjericerazličite vrste aktivnosti pokazale su seučinkovitijima za određenu dob i razvojne faze.Zajednice/kulture mogu se razlikovati i premaponašanjima koja se očekuju od određene dobneskupine. Primjerice, osim zakona koji namećudobna ograničenja za kupnju roba poput alkohola,pijenje alkohola za vrijeme važnih obiteljskihproslava može biti prihvatljiva za starijeadolescente, ali ne i za malu djecu.

• Spol može igrati ulogu u bivanju “u riziku” i bitiznačajan za određivanje gdje će se provoditiintervencija. Nadalje, društva/kulture mogu imatirazličita očekivanja od muškaraca i žena, što trebauzeti u obzir u intervenciji. No, važno je dapreventivne intervencije ne podržavaju rodnestereotipe koji muškarcima dozvoljavaju nekeoblike ponašanja koji štete zdravlju, a ženama ne.

• Zemljopisna lokacija važna je ne samo zbogutvrđivanja dostupnosti određenih sredstavaovisnosti, već i zbog identificiranja lako dostupnihresursa i službi podrške.

• Obuhvat određuje doseg intervencije i politike sobzirom na planirani obuhvat različitih skupina.

• Na kraju, fokus intervencije ili politike mogu bitipopulacije na različitim razinama ranjivosti i rizika.

Za utvrđivanje ciljane populacije, potrebno jeprovesti procjenu potreba o kojoj ćemo govoriti višeu poglavlju 4.


Ovo poglavlje daje detaljniji pregled dvaju značajnihdokumenta na kojima se temelji ovaj kurikulum. Prvidokument su Međunarodni standardi za prevencijuzlouporabe droga: Smjernice za kreatore politika11, kojisadrže sažetak znanstvenih spoznaja na kojima setemelje znanstveno utemeljene preventivneintervencije i politike sprječavanja uporabe ilismanjenja uporabe sredstava ovisnosti. Standarde surazvili UN-ov Ured za droge i kriminal (UNODC) i Svjetskazdravstvena organizacija u suradnji s istraživačimaprevencije, specijalistima za prevenciju i kreatorimapolitika iz cijeloga svijeta. Osim toga, dajemo vaminformacije i o ostalim registrima koje možetepretraživati pri izboru znanstveno utemeljeneintervencije primjerene vašoj situaciji, a u skladu spreporukama UNDOC-ovih Standarda.

Drugi izvor je dokument Europski standardi za kvalitetnuprevenciju zlouporabe droga (EDPQS), koji je objavilaEMCDDA. Ovaj dokument daje europski okvir zaprovedbu visokokvalitetne prevencije uporabesredstava ovisnosti. Za razliku od Međunarodnihstandarda, koji su usmjereni na sadržaj, strukturu inajprimjerenije edukativne strategije same intervencije,Europski standardi usmjereni su na to “kako” planirati,izabrati i provesti preventivnu intervenciju i osiguratikvalitetu (Brotherhood, Sumnall i The EuropeanPrevention Standards Partnership, 2013).

Međunarodni standardi za prevenciju zlouporabe drogaMeđunarodni standardi sažetak su rezultata istraživanjao prevenciji i identificiraju ključne odredniceznanstveno utemeljenih preventivnih intervencija ipolitika koje dokazano smanjuju uporabu sredstavaovisnosti.

Svrha je Međunarodnih standarda pomoćidonositeljima odluka podržati samo one intervencije ilipolitike čija je učinkovitost dokazana putem rigoroznihistraživanja. Osim toga, Međunarodni standardi stvaraju

36

priliku za zajedničko planiranje učinkovitih preventivnihprograma u kojega su uključeni kreatori mišljenja,donositelji odluka, istraživači prevencije i svi ostali kojirazumiju važnost učinkovitoga programiranjaprevencije za njihovo društvo.

Grupa za procjenu UN-ovog Ureda za droge i kriminal(UNODC) sustavno je pregledala članke i studije ouporabi sredstava ovisnosti i izabrala onenajrelevantnije za preventivne intervencije u područjuuporabe sredstava ovisnosti. Zatim su kategoriziraliizabrane članke i studije prema metodama zaprocjenu ishoda preventivnih intervencija. Razvijena jeskala “kvalitete dokaza” po kojoj su se dokazi ocjenjivalikao “izvrsni” (5 zvjezdica), “vrlo dobri” (4 zvjezdice),“dobri” (3 zvjezdice), “dovoljni” (dvije zvjezdice), ili“ograničeni” (1 zvjezdica).

Po završetku analize, članci i studije kategorizirani suprema ove tri dimenzije koje opisuju pregledanepreventivne intervencije i politike u području uporabesredstava ovisnosti:• razvojne faze, vezane uz dob - dojenačka dob,

predškolska dob, rana osnovnoškolska dob,adolescencija, kasna adolescencija i odraslost;

• okruženje/mjesto provedbe intervencije ili politike -obitelj, škola, radno mjesto ili zajednica;

• ciljana populacija - univerzalne, selektivne iliindicirane intervencije.

Sažetak ključnih nalaza za svaku od razvojnih fazapročitajte u nastavku. Oslanjajući se na okvirnu teorijuljudskog razvoja UNODC-ovi Standardi prepoznaju dapojedinci u različitim fazama razvoja - primjerice udojenačkoj dobi, predškolskoj dobi, ranojosnovnoškolskoj dobi, adolescenciji, kasnojadolescenciji i odrasloj dobi - imaju različite potrebe ireagiraju na različite strategije poučavanja. Nadalje,dokument prepoznaje da se intervencije i politikemogu provoditi u različitim okruženjima, poput obitelji,škole, radnog mjesta ili zajednice te da mogu ciljati na


Poglavlje 3:Znanstveno utemeljenepreventivne intervencije i politike

11 Nova inačica objavljena je u ožujku 2018.


Ilustracija 11: Znanstveno utemeljene preventivne intervencije tijekom dojenačke i predškolske dobi

Intervencije Ciljani stupanj rizika Rezultati učinkovitosti

Intervencije za trudnice s dijagnosticiranim Selektivna poremećajem uporabe sredstava ovisnosti Skupine u riziku Ograničeno

Programi posjete mladim majkama Selektivna Skupine u riziku Adekvatno

Predškolske intervencije Selektivna Skupine u riziku Vrlo dobro

Višekomponentnaprevencija u zajednici

osobe koje utječu na život pojedinaca - roditelje,učitelje, nadređene - ili na same pojedince. Također,prepoznata je važnost stupnja rizika u različitimpopulacijama za provedbu odgovarajućih intervencija -univerzalnih, selektivnih ili indiciranih.

Dojenačka i predškolska dob obuhvaća djecu udobi do 6 godina. Kako što je razvidno iz Ilustracije11, za tri vrste intervencija potvrđena je određenaučinkovitost u ovoj dobnoj skupini, iako se razlikujupo kvaliteti dokaza.

Intervencije za trudnice s dijagnosticiranim poreme-ćajem uporabe sredstava ovisnosti imale su ograni-čene dokaze učinkovitosti (jedna zvjezdica). Studijekoje su pokazale dobre ishode odnosile su se naintervencije koje su provodili osposobljeni zdravstvenidjelatnici. Sadržaj učinkovitih intervencija uključivao je:• farmakološku i/ili psihosocijalnu terapiju

prilagođenu potrebama pacijentica;• tretman svih očitih komorbiditeta, bilo fizičkih i/ili

psihičkih;• omogućavanje stjecanja roditeljskih vještina koje

pospješuju toplu privrženost;• usluge koje su provođene u integriranom

tretmanskom okruženju.

Intervencije koje su uključivale zdravstveno - zaštitneposjete mladim majkama s dijagnosticiranimporemećajem uporabe sredstava ovisnosti ili sasličnim problemima, dodijeljena je ocjena dokazaučinkovitosti dovoljan (dvije zvjezdice):• u slučaju kad ih provode zdravstveni djelatnici

osposobljeni za tu vrstu usluga u okvirupreporučenoga rasporeda - uključuje redoviteposjete dojenčetu do dobi od dvije godine - usamom početku pružanje usluga i podrška provodise svaka dva tjedna, a zatim jednom mjesečno;

• omogućavanje stjecanja roditeljskih vještina;• pružanje podrške majkama u održavanju fizičkoga

i mentalnoga zdravlja, osiguranje stambenogzbrinjavanja, hrane i zaposlenja ako je potrebno.

Ovo je vrsta intervencije koja se može integrirati udruge postojeće programe za mlade majke pa čak iu programe podrške novorođenčadi ili dojenčadi.

Selektivne intervencije koje se provode tijekompredškolskog obrazovanja i obuhvaćaju djecu u dobiod 2. do 5. godine, koja žive u socijalno depriviranimokruženjima, dobile su ocjenu dobar (tri zvjezdice).One ne utječu samo na uporabu marihuane uadolescenciji, već i sprječavaju pojavu drugih rizičnihponašanja te podržavaju akademsko postignuće,socijalnu inkluziju i mentalno zdravlje. Ključni aspektitih intervencija su:• odgovarajuće edukacije učitelja ili stručnih suradnika

prije nego što krenu provoditi intervenciju;• intervencije naglašavaju razvoj odgovarajućih

kognitivnih, socijalnih i jezičnih vještina djece ipripremu djece za polazak u školu, ulogu učenika teakademske izazove;

• intervencije se provode u obliku dnevnih, višesatnihprograma.

Rana osnovnoškolska dob obuhvaća djecu u dobiod 6 do 10 godina. Za ovu dobnu skupinu,intervencije prikazane Ilustracijom 12, ocijenjene suu rasponu od dovoljno do vrlo dobro dokazaneučinkovitosti. Tri intervencije bile su univerzalne, dokje jedna bila selektivna ili pak namijenjenaskupinama u riziku, a pristupi namijenjenizadržavanju djece u školovanju bili su usmjereniprvenstveno prema djeci u riziku.

Programi razvoja roditeljskih vještina podržavajuroditelje i unaprjeđuju njihov stil i vještine roditeljstvate je njihova učinkovitost potvrđena kako za općupopulaciju tako i za djecu u riziku. Postoje snažnidokazi o važnosti intervencije razvoja roditeljskih

vještina za ovu razvojnu fazu. Sadržaj intervencija, zakoji je utvrđena povezanost s pozitivnim ishodima, bioje usmjeren na stvaranje bliskosti u obitelji i nastjecanje roditeljskih/skrbničkih vještina za:• privrženi odgoj djece;• postavljanje pravila poželjnog ponašanja;• nadziranje obrazaca provođenja slobodnog

vremena i prijateljstva;• pozitivnu i razvojno primjerenu disciplinu;• uključivanje u dječje obrazovanje i učenje;• davanje pozitivnog primjera vlastitim ponašanjem.

Programi razvoja roditeljskih vještina s pozitivnimishodima uključivali su više interaktivnih susreta sroditeljima i djecom. I ponovno, svi praktičari završilisu specijaliziranu edukaciju.

Programi razvoja roditeljskih vještina koji nisu imalinikakav učinak ili su imali negativne ishode, bili suusmjereni samo na dijete, ili se glavni oblikprovedbe svodio na predavanja. Također jeutvrđeno kako roditeljske intervencije, koje su

38

roditelje samo informirale o sredstvima ovisnosti ilisu umanjivale roditeljski autoritet, nisu dovele dopozitivnih ishoda, već čak i do negativnih.

Intervencije namijenjene razvoju osobnih i socijalnihvještina najčešće se provode u školi. Njihova jeučinkovitost dokazano dobra. Te intervencije djecistvaraju prilike za učenje vještina potrebnih zasuočavanje s raznim svakodnevnim životnimsituacijama. One podržavaju razvoj općih socijalnihkompetencija i utječu na normativna uvjerenja istavove prema uporabi i ponašanjima vezanima uzuporabu sredstava ovisnosti.

To su uglavnom intervencije koje:• provode osposobljeni učitelji koji primjenjuju

interaktivne metode poučavanja;• prvenstveno su usmjerene na razvoj vještina,

posebice, vještina suočavanja te osobnih isocijalnih vještina;

• uglavnom se provode u prvim godinamaškolovanja te aktivno uključuju učenike;



Program razvoja roditeljskih Univerzalna i selektivna vještina Opća populacija i skupine u riziku Vrlo dobro

Razvoj osobnih i socijalnih vještina Univerzalna Opća populacija Dobro

Školsko okruženje Univerzalna unapređivanje programa Opća populacija Dobro

Politike zadržavanja djece u školi Selektivna Skupine u riziku Adekvatno

Višekomponentnaprevencija u zajednici

Ilustracija 12: Znanstveno utemeljene preventivne intervencije za djecu rane osnovnoškolske dobi


Program razvoja roditeljskih vještina

Intervencija stjecanja osobnih Univerzalna i selektivna i socijalnih vještina Opća populacija i skupine u riziku Dobro

Školske politike Univerzalna Opća populacija Adekvatno

Individualno psihološko savjetovanje Indicirana ili kratke intervencije Pojedinci u riziku Adekvatno

Ilustracija 13: Znanstveno utemeljene intervencije za vrijeme adolescencije

39

• provode se u nekoliko nizova susreta;• poboljšavaju učiteljske vještine upravljanja

razredom i dječju socijalizaciju, kako bi uspješnijepreuzeli svoju ulogu učenika.

Strategije pomoću kojih se poboljšava iskustvoškolovanja i jačaju pozitivni osjećaji prema školi iobrazovanju, također, su važne. Te intervencijepoboljšavaju akademsko i socio-emocionalnoučenje. Prevenciju u školskom okruženju opisatćemo detaljnije u nastavku ovog kurikuluma. Adolescencija se proteže na dob od 11. do 18. godinei vrlo je izazovno razdoblje jer se mozak nastavljarazvijati u kontekstu hormonalnih i ostalih normalnihbioloških procesa. Međutim, brojne moždane funkcijerazvijaju se i nakon adolescencije što naglašavavažnost intervencija i nakon 18. godine.

Postoje brojne evaluacijske studije intervencijanamijenjenih potrebama ove dobne skupine.Programi razvoja roditeljskih vještina, koje smo ranijespominjali relevantni su i za ovu dobnu skupinu, kao ikurikulum razvoja osobnih i socijalnih vještina ipozitivnih školskih politika koje se bave općompopulacijom. Za populaciju u većem riziku,individualizirane intervencije poput psihološke pomoćii mentorstva pokazale dovoljnu razinu učinkovitosti.

Programi razvoja roditeljskih vještina, kao i kod raneosnovnoškolske dobi, usmjereni su na učinkoviteroditeljske vještine za razdoblje adolescencije iuključuju:• poboljšanje povezanosti obitelji i roditeljskih vještina,

posebice u području postavljanja pravila, nadzoraslobodnog vremena i prijateljstava te nastavakuključenosti u djetetovo obrazovno iskustvo;

• intervencije koje predstavljaju materijale, konkretnesituacije i probleme relevantne za stariju djecu,uključuju višestruke grupne susrete i vrlo suinteraktivne.

Takve intervencije zahtijevaju osposobljene voditelje iorganizirane su tako da olakšaju redovitost pohađanja.

Intervencije stjecanja osobnih i socijalnih vještinatakođer su vrlo relevantne za ovu dobnu skupinu.• One potiču razvoj kompetencija za odupiranje

vršnjacima i socijalnom pritisku za korištenjesredstava ovisnosti te za zdravo suočavanje sizazovnim životnim situacijama.

• Dodatne komponente bave se percepcijom rizika ilištetnosti uporabe sredstava ovisnosti, s naglaskomna posljedice koje su posebice relevantne uadolescenciji.

• Osim toga, takve se intervencije bave pogrešnompercepcijom adolescenata vezanom uz normativnuprirodu uporabe sredstava ovisnosti i precjenjivanjebroja vršnjaka za koje oni misle da puše, piju ilikoriste druga sredstava ovisnosti.

• Pomoću intervencija adolescentima se daje točnainformacija kao protuteža njihovim percepcijama oposljedicama uporabe sredstava ovisnosti iočekivanjima vezanima uz uporabu sredstavaovisnosti.

• Aktivno uključivanje u preventivne aktivnosti zahtijevaosposobljene učitelje ili praktičare koji djeluju višekao facilitatori i mentori, a manje kao predavači.

Školske politike nude drukčije mogućnosti zaimplementaciju znanstveno utemeljenih preventivnihintervencija u školskome okruženju, posebice onihkoje se odnose na uporabu sredstava ovisnosti i načinpostupanja u slučaju kršenja tih politika. Dobrooblikovane politike mogu stvoriti pozitivnije okruženjeu kojemu se učenici osjećaju sigurno, ugodno iuspješno. Utvrđena je adekvatna učinkovitost ipozitivan ishod takvih politika na prevenciju uporabesredstava ovisnosti među svim učenicima, ali iškolskim djelatnicima.

Individualno psihološko savjetovanje ili kratkeintervencije primjerene su za psihološki ranjivu djecute dobi, u aspektima traženja uzbuđenja,impulzivnosti, anksioznosti, osjetljivosti ili beznađa, kojisu, ako izostane tretman, dokazano povezani suporabom sredstava ovisnosti. Mladi ljudi u ovoj dobimogu se suočavati s problemima u školi, s roditeljimaili s vršnjacima. Općenito, za one kod kojih je utvrđenaova vrsta problema, važno je da:• ih prepoznaju stručnjaci pomoću validiranih

instrumenata;• im se osiguraju intervencije koje će im omogućiti

stjecanje vještina pozitivnog nošenja s emocijama ipsihološkim ranjivostima;

• takve intervencije provode osposobljeni stručnidjelatnici;

• intervencije traju od 2 do 5 kratkih susreta.

Za znanstveno utemeljenje učinkovitosti programamentorstva, posebice za mlade u riziku od pojaverizičnog ponašanja, nema čvrstih dokaza. Međutimznanstvena literatura ukazuje na to da osposobljenimentori koji provode vrlo strukturirane programeaktivnosti mogu dovesti do pozitivnih ishoda. Uovakvim programima, mlada se osoba povezuje sodraslom osobom koja ima obvezu pružati joj redovitupodršku tijekom nekog dužeg razdoblja.


Kasna adolescencija i odrasla dob odnosi se namlade odrasle osobe u dobi od 18 godina i starije.

Politike suzbijanja uporabe alkohola i cigareta imajuizvrsne dokaze znanstveno utemeljene učinkovito-sti. Budući da su duhan i alkohol u većoj uporabi odostalih sredstava ovisnosti i predstavljaju veći teretza globalno zdravlje, odgađanje početka uporabeovih sredstava ovisnosti kod mladih može imati zna-čajan učinak za društvo. • Znanstveno utemeljene politike suzbijanja upo-

rabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti sma-njuju dostupnost maloljetnicima i adolescentima ismanjuju opću dostupnost duhanskih proizvoda ialkohola.

• Uspješne preventivne politike povećavaju mini-malnu dob za prodaju ovih proizvoda i povisuju ci-jene tih proizvoda kroz oporezivanje.

• Zabrana oglašavanja duhanskih i ograničavanjeoglašavanja alkoholnih proizvoda koje cilja na mlade,također, dokazano smanjuje njihovu uporabu.

40

• Zaključno, značajan element aktivne i dosljedne pro-vedbe ovih politika je i uključivanje u obrazovne pro-grame za poduzetnike koji se bave maloprodajom.

Europski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabe drogeEuropski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabedroge (EDPQS), namijenjeni su poboljšavanju razvojai provedbe preventivnih intervencija i politika, sma-njenju implementacije pristupa za koje se pomoćurigoroznih istraživanja utvrdilo da nemaju učinka,osiguranju da preventivne aktivnosti provode kom-petentne organizacije i stručnjaci te da su aktivnostiprimjerene kontekstu i ciljanoj skupini. Tim standar-dima želi se potaknuti promjena u prevencijskojprofesionalnoj kulturi prema sustavnijem i znan-stveno utemeljenom pristupu prevenciji.

EQPDS opisuju projektni ciklus s osam faza (vidi ilu-straciju 19). Iako projektni ciklus preporučuje utvr-đeni slijed aktivnosti, u praksi se neke faze


Ilustracija 14: Znanstveno utemeljene intervencije u kasnoj adolescenciji i odrasloj dobi


Intervencija stjecanja osobnihi socijalnih vještina

Školske politike Individualno psihološko savjetovanje ili kratke intervencije

Programi mentorstva

Politike suzbijanja uporabe Univerzalna alkohola i cigareta Opća populacija Izvrsno

Ilustracija 15: Znanstveno utemeljene preventivne intervencije u različitim okruženjima


Višekomponentne inicijative Univerzalna i selektivna u zajednici Opća populacija i skupine u riziku Dobro

Medijske kampanje Univerzalna Opća populacija Ograničeno

Prevencija u radnom Univerzalna, selektivna okruženju i indicirana Dobro

Mjesta za zabavu Univerzalna Opća populacija Ograničeno

Kratke intervencije Indicirana Pojedinci u riziku Vrlo dobro

41

realiziraju drukčijim redoslijedom, a nisu ni svepreporučene faze relevantne za sve vrstepreventivnih aktivnosti. Osim toga, EQPDS navode ihorizontalna pitanja koja treba razmotriti u svakojprojektnoj fazi. Prikaz projektnoga ciklusa unastavku, temelji se na kratkom vodiču za provedbuEQPDS-a (Brotherhood, Sumnall i The EuropeanPrevention Standards Partnership, 2013).

Horizontalna pitanja su teme koje se stalno pojavljujuu svim projektnim fazama tijekom čitavoga ciklusaprovedbe. Četiri takve teme opisujemo u nastavku:održivost i financiranje, komunikacija i uključenostdionika, stručno usavršavanje djelatnika i etičnaprevencija uporabe sredstava ovisnosti.

A: Održivost i financiranje Intervencije treba integrirati u kontekst šireg okvirapreventivnih aktivnosti usmjerenih na uporabu sred-stava ovisnosti. Dugotrajna održivost preventivnogarada treba se osigurati u najvećoj mogućoj mjeri.Idealno, kad je to primjereno, intervencije trebanastaviti i nakon početne implementacije i/ili nakonprestanka vanjskog financiranja. Međutim, održivostne ovisi samo o kontinuiranoj dostupnosti financiranja,već i o predanosti djelatnika i drugih relevantnih dio-nika u organizaciji i/ili području prevencije korištenjasredstava ovisnosti. Iako neke pojedinačne interven-cije mogu biti vremenski ograničene, one mogu bitidio dugoročne preventivne strategije za koju je dugoročnost održivosti provedbe važna.

B: Komunikacija i uključenost dionika Dionici su pojedinci, skupine i organizacije koje imajuinteres u aktivnostima i ishodima intervencija, i/ili kojesu izravno ili neizravno pod njihovim utjecajem, poputciljane populacije, zajednice, financijera i ostalihorganizacija koje rade u području prevencije uporabesredstava ovisnosti. S njima treba kontaktirati i valja ihuključiti u planiranje i oblikovanje intervencija i/ilipolitika, kako bi se koordinirali napori, razmjenjivalaznanja i uspostavilo zajedničko planiranje i definiranjeproračuna.

C: Stručno usavršavanje djelatnika Ova se komponenta temelji na: obuci djelatnika,kontinuiranom stručnom usavršavanju, profesionalnoji emocionalnoj podršci. Potrebe djelatnika zaedukacijom treba procijeniti prije implementacije, adjelatnike treba osposobiti za visoki standardprovedbe intervencija/politika. Kontinuirano stručnousavršavanje djelatnika sredstvo je nagrađivanja izadržavanja djelatnika te im omogućuje stjecanjenajnovijih znanja i vještina. Tijekom implementacijeintervencije i/ili politike, važno je djelatnicima datipriliku za razmišljanje o poboljšanju njihovoga rada.

Kvaliteta djelatnika značajno utječe na kvalitetu in-tervencije i usko je povezana s edukacijom i obrazo-vanjem koje su stekli. Nažalost, u brojnim europskimdržavama ne postoji jedinstveni sustav osposoblja-vanja za djelatnike u prevenciji. Charvat i suradnici(2012), u pokušaju da standardiziraju različite razine


Unakrsna razmatranja

A Održivost i financiranje

C Osposobljavanje osoblja

B Komunikacija i uključenost dionika

1 Procjena potreba

2 Procjena sredstava

3 Formulacija programa

4 Projektiranje intervencije

5 Upravljanje i mobilizacija sredstava

6 Provedba i praćenje

7 Konačne evaluacije

8 Širenje i unaprjeđenje

D Etička prevencija ovisnosti o drogama

Ilustracija 16: Europski standardi za kvalitetniju prevenciju zlouporabe droge (Brotherhood, Sumnall i The European Prevention Standards Partnership, 2013)

obuke i obrazovanja koje odgovaraju navedenomznanju i vještinama, predlažu sustav kvalifikacija zadjelatnike u području prevencije u školskom okruženjuDakle, primjerice učitelj/ica koji na jednom satuprovodi jednostavan obrazovni program namijenjenosvještavanju o sredstvima ovisnosti, treba samo

42

potrebama. To će osigurati da intervencijaodgovori na stvarne i aktualne potrebe i ciljanupopulaciju(e). Razlikujemo četiri vrste potreba:političke, (opće) potrebe zajednice, potrebenastale zbog izostanka provedbe prevencije i(specifične) potrebe ciljane populacije. 1.1. Poznavanje politika i zakona koji se

odnose na uporabu sredstava ovisnosti:politike i zakoni koji se odnose na sredstvaovisnosti trebaju biti polazište svih preventivnihaktivnosti usmjerenih na uporabu sredstavaovisnosti. Tim mora poznavati i raditi u skladus politikama i zakonima na lokalnoj,regionalnoj, nacionalnoj i/ili međunarodnojrazini. Ako intervencije odgovaraju na potrebekoje nisu u skladu s trenutnim prioritetima,moraju barem biti dio nekog širegprevencijskog okvira kojega su definiralenacionalne ili međunarodne strategije. Premapotrebi, u obzir treba uzeti i ostale smjernice,poput obvezujućih standarda i naputaka.

1.2. Procjenjivanje uporabe sredstava ovisnosti ipotreba zajednice: u drugoj komponenti oveprojektne faze, potrebno je utvrditi kriterije zaprocjenu trenutne pojavnosti uporabesredstava ovisnosti u općoj ili ciljanojpopulaciji. Nije dovoljno oslanjati se napretpostavke ili ideologiju prilikom planiranjaprevencijskog rada. Umjesto toga, preventivneintervencije ili politike moraju se temeljiti naempirijskoj procjeni ljudskih potreba. Također,valja procijeniti i ostala relevantna pitanja,poput deprivacije i nejednakosti, kako bi serazmotrio odnos između uporabe sredstavaovisnosti i ostalih potreba.

1.3. Opisivanje potrebe - opravdanostintervencije: nalazi iz procjene potrebazajednice dokumentiraju se i stavljaju ukontekst s ciljem opravdanja potrebe zaimplementacijom intervencije. Kako bisteosigurali relevantnost intervencije za zajednicu,to opravdanje treba uzeti u obzir i gledištazajednice. Usmjerenost na “potrebe” umjestona “probleme” može pomoći angažirati dionikekoji bi se inače osjećali stigmatiziranima.Analiza postojećih preventivnih intervencija ilipolitika provodi se radi utvrđivanjakomplementarnosti intervencije s trenutnomstrukturom provedbe.

1.4. Razumijevanje ciljane populacije: procjenapotreba nastavlja se prikupljanjem detaljnihpodataka o potencijalnoj ciljanoj populaciji, primjerice informacije o rizičnim i


1. Osnovna razina (osnovni prevencijski temelji)

2. Srednja razina (srednji prevencijski praktičar)

3. Napredna razina (napredni prevencijski praktičar)

4. Ekspertna razina (stručnjak za prevenciju)

Ilustracija 17: Razine osposobljavanja i obrazovanja (prilagođeno prema Charvat, Juystova i Miovsky, 2012)

osnovnu razinu kompetencija, s druge strane,obrazovni stručnjak odgovoran za probir učenika zaprovedbu indiciranoga preventivnoga programatreba moći primjenjivati napredne kompetencije.EUPC i projekt UPC-Adapt, još su jedan pokušajpoboljšanja i standardizacije edukacije u Europi.

D: Etična prevencija uporabe sredstava ovisnosti Prevencija uporabe sredstava ovisnosti utječe naljudske živote, posebice zato što je najčešće usmjerenana mlade, koji u okviru provedbe selektivnih iindiciranih programa mogu pripadati najranjivijimdruštvenim skupinama. Ključni ljudi u područjuprevencije ne bi trebali podrazumijevati da supreventivne aktivnosti u području uporabe sredstavaovisnosti po samoj definiciji etične i korisne za krajnjekorisnike. Iako neće uvijek biti moguće držati se svihetičkih načela prevencije uporabe sredstava ovisnosti,etički pristup mora biti jasno vidljiv u svakoj projektnojfazi. Stoga, treba razvijati protokole za zaštitu pravakorisnika, a potencijalne rizike procjenjivati i ublažavati.

Prelazimo na opis faza projektnog ciklusa:

1. korak: Procjena potrebaPrije detaljnoga planiranja intervencije, važno jeistražiti prirodu i razmjere uporabe sredstavaovisnosti i s time povezane potrebe, a i mogućeuzroke i čimbenike koji doprinose tim

43

zaštitnim čimbenicima, kulturi isvakodnevnome životu ciljane populacije.Dobro razumijevanje ciljane populacije injihove stvarne životne situacije preduvjet jeza učinkovitu, isplativu i etičnu prevencijukorištenja sredstava ovisnosti. Ako je toprimjereno, osim izravne ciljane populacije(mladi u riziku za uporabu sredstava ovisnosti),trebati razmotriti i posrednu ciljanu populacijukoja će biti uključena u intervenciju, iako samaizravno nije u riziku od uporabe sredstavaovisnosti (primjerice roditelji, učitelj).

2. korak: Procjena raspoloživih resursaIntervenciju ne definiraju samo potrebe ciljanepopulacije, već i raspoloživi resursi. I dok procjenapotreba (vidi 1. Procjena potreba) ukazuje na onošto bi intervencija trebala postići, procjena resursadaje nam važne informacije o tome mogu li se ikako ti ciljevi postići.2.1. Procjenjivanje ciljane populacije i resursa u

zajednici: preventivne intervencije ili politikemogu uspjeti samo ako su ciljana populacija,zajednica i ostali dionici “spremni” uključiti se,tj. ako su sposobni i voljni sudjelovati ilipodržati implementaciju. Oni također, moguimati resurse koje će koristiti u intervenciji(npr. umreženost, vještine). Standardi za ovukomponentu opisuju kriterije procjenepotencijalnih izvora otpora i podrškeintervenciji, kao i raspoloživih resursa ilirelevantnih dionika.

2.2. Procjena unutrašnjih kapaciteta: analizaunutrašnjih resursa i kapaciteta važna je zbogtoga što intervencija može biti izvediva samoako je usklađena s raspoloživim ljudskim,financijskim i ostalim resursima. Taj korakprovodi se prije oblikovanja intervencije ilipolitike kako bi se steklo razumijevanje o vrstiintervencije ili politike koju će biti mogućeprovesti. S obzirom na to da je smisaoprocjene prikupiti informacije u svrhuplaniranja, to ne mora biti “službena” procjenakoju provodi neka vanjska organizacija, već semože, primjerice sastojati od neformalnogarazgovora djelatnika o jakim i slabim stranamaresursa u organizaciji.

3. korak: Izrada programaOblikovanje intervencije ili politike proces jedefiniranja sadržaja i strukture koji čine temeljniokvir za ciljano, detaljno, koherentno i realističnoplaniranje. Središnje elemente intervencije ili politike

treba jasno definirati na temelju procjene potrebaciljane populacije i raspoloživih resursa.3.1. Definiranje ciljane populacije: dobro

definirana ciljana populacija jamči da ćeintervencija biti usmjerena ljudima kojima jepotrebna. Ciljana populacija može se sastojatiod pojedinaca, skupina, kućanstava,organizacija, zajednica, okruženja, i/ili drugihjedinica, dokle god ih je moguće utvrditi i jasnodefinirati. Definicija treba biti specifična iprimjerena obuhvatu intervencije ili politike.Primjerice, važno je razmotriti može li se ciljanapopulacija obuhvatiti pristupom kojega smoodabrali.

3.2. Primjena teorijskog modela: kao što smo većspominjali, teorijski model primjerenodređenom kontekstu intervencije povećavavjerojatnost uspjeha u postizanju ciljeva.Pomaže prepoznati relevantne medijatoreponašanja povezane s uporabom sredstavaovisnosti (poput namjera i uvjerenja koje utječuna uporabu) te utvrditi realistične i izvediveciljeve i zadatke. Sve intervencije treba temeljitina solidnim teorijskim modelima, posebice akosu oblikovane nedavno.

3.3. Definiranje svrhe, ciljeva i zadataka: bez jasnodefinirane svrhe, ciljeva i zadataka, prijetiozbiljan rizik da će provedba intervencije postatisama sebi svrhom, umjesto da se provodi zadobrobit ciljane populacije. Europski standardirabe trorazinsku strukturu međusobnopovezanih svrhe, ciljeva i zadataka. Svrha (općicilj) opisuje dugoročni smjer intervencije, općuideju, smisao ili namjeru. Svrha se može i nemora postići određenom intervencijom, onasluži kao strateški smjer aktivnosti. Ciljevi(specifični ciljevi) su jasno izrečeni ishodiintervencije za korisnike (u smislu promjeneponašanja) po završetku provedbe. Zadaci(ishodi) opisuju izravne i neizravne promjeneponašanja koje korisnici moraju postići kako bise postigao konačni cilj. Na kraju, operativnizadaci (aktivnosti) opisuju aktivnosti koje jepotrebno provesti da bi se postigli ciljevi izadaci.

3.4. Definiranje okruženja: okruženje je socijalnoi/ili fizičko okruženje u kojemu će se odvijatiintervencija, primjerice obitelj, škola, radnomjesto, noćni klub, ili zajednica. Procjenapotreba može pokazati da je važno jedno ili višeokruženja, međutim, prilikom odlučivanja ookruženju moraju se razmotriti i praktični razlozi(npr. dostupnost, suradnja).


Jasna definicija okruženja ključna je kako bidrugi mogli razumjeti gdje će se i na koji načinintervencija provoditi.

3.5. Oslanjanje na znanstvene dokazeučinkovitosti: prilikom planiranja rada upodručju prevencije uporabe sredstavaovisnosti važno je biti svjestan i iskoristitipostojeća znanja o tome što “funkcionira” uprevenciji. Treba konzultirati postojećeznanstvene dokaze o učinkovitostiprevencije, a naglasak treba staviti na nalazerelevantne za planiranje intervencije. Kao štosmo već ranije naglasili, dobar izvorinformacija o znanstveno utemeljenimintervencijama i politikama su UNDOC-oviMeđunarodni standardi i Best Practice portal12

EMCDDA. Integracija znanstvenih dokaza upraktično stručno iskustvo je nužnost jer jejedino tako moguće oblikovati relevantnuintervenciju za određeni kontekst. Kad nepostoje raspoloživi znanstveni dokaziučinkovitosti, umjesto njih valja opisatistručna iskustva provoditelja i dionika.Međutim, treba pažljivo razmotritiograničenost tog oblika znanja u usporedbi srobusnim znanstvenim dokazima (primjericemogućnost generalizacije).

3.6. Utvrđivanje vremenskog rasporeda provedbe:realistični vremenski raspored provedbe ključanje za planiranje i provedbu intervencije ilipolitike kako bi djelatnici mogli realizirati ikoordinirati svoje napore. To je prikazplaniranoga rasporeda aktivnosti i primjenjivihvremenskih rokova. Vremenski raspored možese ažurirati tijekom implementacije intervencijekako bi odražavao stvarno stanje provedbe.

4. korak: Oblikovanje intervencijeOvi Standardi pomažu pri razvoju novih intervencija,odabiru ili prilagodbi postojećih intervencija, a osimtoga, potiču na razmišljanje o potrebi za evaluacijomkao dijelom intervencije. 4.1. Oblikovanje za kvalitetu i učinkovitost: nakon

postavljanja osnovnoga okvira intervencije,slijedi detaljni opis intervencije. Planiranjeznanstveno utemeljenih aktivnosti na koje ćesudionici reagirati i koje će doživjetimotivirajućim, zanimljivima i svrhovitima, važanje aspekt koji doprinosi postizanju postavljenihciljeva i zadataka. Kad je to moguće, intervencijutreba oblikovati kao logički slijed aktivnosti kojiodražava razvoj sudionika tijekom čitaveintervencije. Konzultiranje razli

44

čitih izvora o već provedenim intervencijama ilipolitikama može pomoći izbjeći provedbuaktivnosti kojima je već dokazananeučinkovitost ili jatrogeni učinak. Dobri izvori ukojima ćete pronaći primjere znanstvenoutemeljenih intervencija ili politika suMeđunarodni standardi UN Ureda za droge ikriminal i Portal najboljih praksi Europskog centraza praćenje droga i ovisnosti o drogama EMCDAl13.

4.2. Ako birate postojeću intervenciju: prije razvojanove intervencije, treba razmotriti postoji limožda već odgovarajuća intervencija, bilo upraksi ili u obliku intervencije s priručnikom zaprovedbu. Potrebno je razmotriti je li postojećiprogram relevantan za određene okolnostiintervencije i (u slučaju programa koji nisubesplatni) mogu li si je korisnici priuštiti.

4.3. Prilagođavanje intervencije ciljanojpopulaciji: bez obzira na to radi li se opotpuno novoj ili prilagođenoj postojećojintervenciji, intervenciju treba prilagoditiciljanoj populaciji i uskladiti ju s nalazimaanalize potreba. Osnovne kompetencijedjelatnika potrebne za to su kulturnaosjetljivost, tj. spremnost i sposobnostdjelatnika da razumiju važnost (različitih vrsta)kulture, da poštuju kulturalnu različitost iodgovarajuće reagiraju na potrebe uvjetovanekulturom te ugrade razmatranje kulture u sveaspekte prevencijskog rada.

4.4. Ako planirate završnu evaluaciju: praćenje izavršni proces te evaluacija ishoda, također, setreba planirati u ovoj fazi. Evaluacija ishodaprocjena je ostvarenja ciljeva i zadataka, aprocesna evaluacija sredstvo je koje će vampomoći razumjeti kako su ili kako nisupostignuti. Evaluacijski tim treba odlučiti oodgovarajućoj vrsti evaluacije za nekuintervenciju ili politiku i definirati pokazatelje uskladu s ciljevima i zadacima. Razmatranjeevaluacije u ovoj fazi osigurava da će podacipotrebni za praćenje i završnu evaluaciju bitidostupni u zadovoljavajućem obliku.

5. korak: Upravljanje i mobilizacija resursaKako biste bili sigurni u provedivost preventivneintervencije ili politike, nije dovoljno imati samonacrt intervencije, već treba osigurati dobroupravljanje projektom i detaljno planiranje. Tijekomrazvoja intervencije trebaju se razmotritiupravljački, organizacijski i praktični aspekti. Zapokretanje intervencije potrebno je aktivirati ra


12 http://www.emcdda.europa.eu/best-practice 13 http://www.emcdda.europa.eu/best-practice

45

spoložive resurse i prema potrebi osiguratidodatne resurse.5.1. Planiranje programa - izrada projektnoga

plana: zadana procedura osigurava sustavnoplaniranje i implementaciju. Pisani projektniplan sadrži sve zadatke i procedure koje jepotrebno izvršiti za uspješnu implementacijuintervencije. Projektni plan usmjeravaimplementaciju i daje zajednički okvir i smjerrada svim djelatnicima. U kasnijim projektnimfazama, projektnom planu vraćamo se kakobismo procijenili provodimo li intervenciju ilipolitiku kako smo namjeravali i je li potrebnovršiti dodatne prilagodbe.

5.2. Planiranje financijskih troškova: financijskitroškovi i kapaciteti (proračun) intervencijemoraju se utvrditi kako biste potrebne iraspoložive resurse mogli staviti u zajedničkikontekst. Ako je potrebno više sredstava odonih koje imamo na raspolaganju, financijskiplan treba dodatno pojasniti na koji će senačin prikupiti dodatna financijska sredstva iliće možda trebati izmijeniti projekt.

5.3. Uspostava tima: tim se sastoji od ljudi kojirade na intervenciji (vođenje, provedba,evaluacija). Djelatnike (uključujući i volontere)treba birati u skladu sa zakonskim propisima ipotrebama intervencije. Uloge i odgovornostitreba rasporediti na odgovarajući način uzjamstvo da će se zadatci dodijeliti i da će ihprovesti najprimjerenije osobe (tj. one sprimjerenim kvalifikacijama, kompetencijamai/ili iskustvom). Ovu komponentu trebarazmotriti paralelno uz pitanje stručnogusavršavanja.

5.4. Regrutiranje i zadržavanjesudionika/korisnika: regrutiranje je procesodabira odgovarajućih pojedinaca iz ciljanepopulacije, informiranja o intervenciji,pozivanja na sudjelovanje, uključivanja iosiguravanja da započnu sudjelovati uintervenciji (primjerice da sudjeluju na prvomsusretu). Korisnike treba regrutirati izdefinirane ciljane populacije metodološkiispravno i etično. Zadržavanje sudionika jeproces osiguravanja da će svi korisnici ostati uintervenciji do kraja i/ili do postizanja ciljeva(štogod je primjerenije). To je posebice važnokod intervencija koje trebaju osiguratisudjelovanje korisnika tijekom dužegarazdoblja. Prepreke sudjelovanju trebaidentificirati i ukloniti kako bi se osiguralosudjelovanje korisnika i završetak intervencije.

5.5. Priprema programskih materijala: materijalikoji su potrebni za intervenciju koja se provodipomoću priručnika trebaju se razmotriti,uključujući materijale za intervenciju (kad jeprimjereno), instrumente za praćenje ievaluaciju, tehničku opremu, fizičko okruženjeTo omogućava završavanje financijskoga planai poduzimanje koraka za osiguravanjepotrebnih materijala.

5.6. Opis intervencije ili politike: pisani opis dajejasan pregled intervencije ili politike. Izrađuje setako da zainteresirani dionici (npr. ciljanapopulacija, donatori, drugi zainteresiranistručnjaci) mogu dobiti informaciju prijepočetka i/ili za vrijeme provedbe. Ako se opisupotrebljava za regrutiranje korisnika, posebannaglasak treba staviti na moguće rizike i koristiza sudionike. Opis intervencije ili politikerazlikuje se od projektnoga plana (to je internialat za usmjeravanje provedbe intervencije) i odzavršnoga izvješća, (koje je sažetak intervencijeili politike po njenom završetku).

6. korak: Provedba i praćenjeU ovoj fazi, planovi razvijeni u ranijim fazamaprojektnoga ciklusa provode se u praksi. Važnopitanje u ovoj fazi potreba je održavanja ravnotežeizmeđu usklađenosti s inicijalnim planom (vjernostimplementacije) i fleksibilnosti (reagiranje na nove,nepredviđene događaje). Komponente upućuju nato kako postići tu ravnotežu propitivanjem kvalitetei napretka implementacije te kako kontroliratiprilagodbu u svrhu poboljšanja intervencije. 6.1. Ako provodite pilot intervenciju: u

određenim slučajevima ako je intervencijanova ili se prenosi s lokalne na nacionalnurazinu provedbe, prvo je treba ispitatipomoću implementacije manjih razmjera. Topomaže utvrditi potencijalne praktičneprobleme i ostale slabosti koje nisupredviđene planom, a čije rješavanje možebiti vrlo skupo ako dođe do puneimplementacije. Pilot intervencija (ili pilotstudija) ispitivanje je provedbe intervencije umanjim razmjerima prije pune primjene(primjerice s manje korisnika ili samo najednoj ili dvije lokacije). Tijekom pilotintervencije, proces i podaci o (ograničenim)ishodima prikupljaju se i rabe za provedbuevaluacije manjih razmjera. Nalazi evaluacijepilot intervencije omogućuju konačnu i jeftinuprilagodbu intervencije prije početkasveobuhvatne implementacije.


6.2. Implementacija intervencije: kad se prikupidovoljno dokaza koji ukazuju na to da ćepreventivna intervencija biti učinkovita,provediva i etična, započinje implementacijaprema nacrtu projektnoga plana. Međutim, tone znači da se projektnoga plana treba strogopridržavati u situacijama kada je očito da gatreba prilagoditi. Kako bi se kasnije olakšalaevaluacija i izvještavanje o intervenciji,implementaciju valja dokumentirati detaljno,uključujući i neočekivane događaje, devijacije ineuspjehe.

6.3. Praćenje implementacije: prilikomimplementacije, podaci o ishodima i procesimaprikupljaju se i analiziraju periodički, primjericeprema relevantnosti intervencije za sudionike,usklađenosti s projektnim planom iučinkovitosti. Sama implementacija intervencijei ostali aspekti uspoređuju se s projektnimplanom. Praćenje koje sadrži redovite provjerenapretka, također pomaže utvrditi postoji lipotreba za izmjenom originalnoga plana.

6.4. Prilagodba implementacije: implementacijatreba biti fleksibilna kako bi mogla odgovoritina predstojeće probleme, izmjenu prioriteta,itd. Kad je to potrebno i moguće,implementaciju intervencije potrebno jeprilagoditi nalazima praćenja. Međutim,izmjene moraju biti opravdane, a njihov mogućinegativni učinak na intervenciju ili politiku morase prethodno razmotriti. U skladu s time, akose vrše prilagodbe, mora ih se dokumentirati ievaluirati kako biste razumjeli koji su učinakimale na sudionike i konačni ishod.

7. korak: Konačna evaluacijaPo završetku intervencije, završnom evaluacijomprocjenjujemo ishode, proces provedbe i imple-mentacije intervencije ili politike. Ukratko, evaluacijaishoda usmjerena je na promjenu ponašanja kodsudionika (primjerice smanjenje uporabe sred-stava ovisnosti), dok se procesna evaluacija usmje-rava na elemente provedbe i rezultate (inpute ioutpute), tj. je li intervencija provedena premaplanu (primjerice broj održanih susreta, broj sudio-nika s kojima se kontaktiralo i koji su zadržani).7.1. Ako provodite evaluaciju ishoda: u okviru

evaluacije ishoda, sustavno se prikupljaju ianaliziraju podaci o ishodima kako biste pro-cijenili koliko je intervencija bila učinkovita. Sve ishode treba zabilježiti kako je definiranou fazi planiranja (tj. u skladu s definiranimevaluacijskim pokazateljima/indikatorima).

46

Ovisno o veličini intervencije i nacrtuistraživanja, treba provesti statističku analizukako bi se utvrdila učinkovitost intervencije upostizanju ciljeva. Kad je to moguće, kauzalnaizjava o učinkovitosti intervencije sažetak jenalaza evaluacije ishoda.

7.2. Ako provodite procesnu evaluaciju: procesnaevaluacija dokumentira što se događalotijekom provedbe intervencije. Štoviše, onaanalizira kvalitetu i korisnost intervencije sobzirom na obuhvat i doseg, prihvaćenostintervencije od strane korisnika, usklađenostimplementacije s planom intervencije iuporabu resursa. Nalazi procesne evaluacijepomažu pojasniti nalaze evaluacije ishoda irazumjeti kako intervenciju možemo poboljšatiu budućnosti ili zbog čega nije zadovoljilaočekivanja.

Nalazi procesne evaluacije i evaluacije ishodamoraju se integrirati kako bi se steklo dubinskorazumijevanje uspješnosti intervencije. Teinformacije poslužit će za konačnu osmu projektnufazu.

8. korak: Informiranje i poboljšanjeU završnoj projektnoj fazi, glavna je temabudućnost intervencije ili politike. Treba li junastaviti, ako da, kako? Informiranje o intervencijimože pomoći u promicanju njezinoga nastavka, aliomogućuje i drugima da nauče nešto iz iskustvaprovedbe intervencije ili politike.8.1. Utvrđivanje treba li intervenciju ili politiku

nastaviti: u idealnom slučaju, kvalitetneintervencije ili politike mogu se nastaviti inakon inicijalne implementacije i/ili nakonprestanka vanjskoga financiranja. Oslanjanjena empirijske dokaze dobivene praćenjem izavršnom evaluacijom (ovisno o dostupnostipodataka), omogućava donošenje odluke otome je li program vrijedan nastavka. Ako seutvrdi da program treba održati, trebaodrediti i provesti odgovarajuće korake iaktivnosti.

8.2. Širenje informacija o programu: širenjeinformacija može koristiti intervenciji namnogo načina, primjerice za dobivanjepodrške relevantnih dionika za nastavak ilipoboljšanje intervencije pomoću povratneinformacije. Također, doprinosi dokazima znanstvene utemeljenosti prevencijekorištenja sredstava ovisnosti i time doprinosibudućim praksama i istraživanjima u području


47

prevencije uporabe sredstava ovisnosti. Kakobiste drugim pružateljima usluga omogućiliponavljanje intervencije, materijale ointervenciji i druge relevantne informacije(primjerice o troškovima) treba također učinitidostupnima u što detaljnijem obliku (ovisno oautorskim pravima).

8.3. Ako izrađujete konačno izvješće: završnoizvješće primjer je sredstva za širenje informacija.Može se izraditi kao bilješka o implementaciji,dio ugovora o financiranju ili jednostavno kakobiste druge informirali o intervenciji. Završnoizvješće često je sažetak dokumentacije koja jenastala tijekom ranijih projektnih faza. Opisujeopseg i aktivnosti intervencije te, kad jemoguće, nalaze završne evaluacije. Budući dazavršno izvješće nije uvijek obvezno izraditi papostoje i drugi načini informiranja koji sumožda primjereniji, primjerice usmeneprezentacije, ova komponenta relevantna jesamo u slučaju izrade izvješća.

Prilagođeni znanstveno utemeljeni programiKao što je ranije spomenuto, Europski standardi zakvalitetnu prevenciju zlouporabe droga usmjereni su na“način“ na koji prevencija funkcionira (tj. svrhovituimplementaciju) dok su UNDOC-ovi Međunarodnistandardi usmjereni na “što”, tj. na sadržaj uspješnihintervencija ili politika. U Europi je ponekad prisutnasumnja u “znanstveno utemeljene” programe, adjelatnici u prevenciji oklijevaju razmatrati njihovuimplementaciju jer ih smatraju propisujućim te

vjeruju da zanemaruju profesionalno iskustvo. Nekiće radije djelovati “odozdo prema gore”, od potrebado ciljane populacije, a ne provoditi intervencije, kakoto oni vide, “odozgo prema dolje”.

Takve usluge ili intervencije, koje su razvijene lokalno,temelje se na razumijevanju i uključenosti u lokalnusituaciju, resurse, aktere i mentalitet. One su običnomanje složene od intervencija koje se provodepomoću priručnika, više se oslanjaju na informiranje,nego na stjecanje vještina, propisivanje, poticanje iliizravno ograničavanje ponašanja. Također, zahtijevajuvrlo motiviranu i osposobljenu radnu snagu uprevenciji, koja je svjesna da prevencija nije samoeduciranje o rizicima, informiranje o opasnostima,savjetovanje, primjena taktike zastrašivanja iliorganizacija povremenih vanjskih predavanja odstrane policijskih službenika i bivših ovisnika. Ukratko,ona zahtjeva stručnjake koji mogu, osim kognitivnihstrategija za promjenu ponašanja, upotrebljavati ineke druge. Prevladavanje takve napetosti može bitiizazovno, i upravo zbog toga je i potreban Europskiuniverzalni kurikulum.

Brojni su razlozi za implementaciju znanstvenoutemeljenih intervencija ili politika, ali mogu postojatiideološke i kontekstualne prepreke njihovojimplementaciji. Navedene prepreke predstavljene suu nastavku u Tablici 3.

Međutim, ta dva koncepta - znanstveno utemeljeneintervencije koje se provode pomoću priručnika ilokalno iskustvo - nisu međusobno isključivi i mogu se


14 http://www.ctc-network.eu/

Prepreke za implementaciju znanstveno utemeljenih intervencija

Prednost implementacije znanstveno utemeljenih intervencija

Često su suprotne od “konvencionalnih mudrosti”Pruža ciljanim grupama i populacijama najboljedostupne intervencije, tehnike i politike

Izazov naspram kulturoloških i religijskih vjerovanja o roditeljstvu, obiteljskoj strukturi, rodnim ulogama...

Pruža mogućnosti za isporuku usluga na učinkovitiji način

Zahtijevaju nove vještine i specifične treningePruža racionalniji temelj za donošenje političkihodluka

Izazovi u provedbi kako bi se, uz prilagodbu specifičnim potrebama ciljane grupe i populacije, održala vjernost implementacije

Omogućava zajednički jezik

Limitirana dostupnost resursaDaje priliku za razvijanje zajedničkog koncepta zavrednovanje znanstvenog istraživanja

Zahtjeva praćenje i procjenu

Oblikuje novu osnovu za obrazovanje i usavršavanje,nudi mogućnosti kontinuiteta i ujednačenije pružanjeusluga te pruža više objašnjenja o karikama kojenedostaju i “rupama” u trenutnim znanstvenim saznanjima

Tablica 3: Prepreke i prednosti implementacije znanstveno utemeljenih intervencija

kombinirati, a iskustvo sa Zajednicama koje brinu (ZKB)u nekim europskim državama to je i pokazalo14. Tajsustav zajednicama omogućava objektivnu analizusvojih specifičnih potreba i profila problema, a zatim iizbor najprimjerenije(ih) intervencije(a) koje ćeodgovarati određenoj situaciji.

U ovom kurikulumu predstavljamo i pristupe “odozdoprema gore” te postojeće znanstveno utemeljeneprograme, zato što čvrsto vjerujemo kako ta dvapristupa ne moraju biti suprotstavljena. Kombinacijaoba pristupa može biti prava “win-win” situacija.Europski standardi kvalitetne prevencije zlouporabe drogakoji dozvoljavaju pristup “odozdo prema gore”, jamčevam da će proces implementacije biti kvalitetan, dokvam UNDOC-ovi Međunarodni standardi, u kojima senavode znanstveno utemeljene intervencije, pomažuizabrati visokokvalitetne preventivne intervencije.

Čak i tada, možda će vam se činiti da ne postojiintervencija ili politika koja istinski odgovarapotrebama vaše ciljane skupine. U tom slučaju, važnoje znati da znanstveno utemeljene intervencije ilipolitike možete prilagoditi svojim potrebama.

Ravnoteža između prilagodbe i vjernosti implementacijeTijekom razvoja intervencije, trebamo razmotritiprilagodbu poruka intervencije prema potrebama i

48

obilježjima sudionika. Takva prilagodba povećavavjerojatnost da će sudionici intervenciju smatratirelevantnom, uključiti se u nju i postići pozitivneishode. Prilagođavanje uključuje bavljenje kulturalnimuvjerenjima, vrijednostima, jezikom, društvenimkontekstom i vizualnim slikama, ali to ne značimijenjati teorijski temelj intervencije.

S obzirom na to da je većina znanstveno utemeljenihpreventivnih intervencija ili politika razvijena uzapadnim državama, možda će ih biti potrebnoprilagoditi za intervencije ili politike koje se provode unacionalnom, regionalnom i lokalnom kontekstu.Međutim, važno je zapamtiti, posebice kodznanstveno utemeljenih intervencija, da se namjeraprograma treba zadržati poštivanjem ključnih načelaintervencije. To donosi ravnotežu izmeđuusklađenosti s planom intervencije (vjernostimplementacije) - provedba preventivne intervencijekako je propisano ili zamišljeno od strane kreatoraintervencije - i adaptacije - prilagodbe sadržajaintervencije kako bi se uskladio s potrebamaodređenih korisnika ili ciljane skupine.

Zbog čega je važno voditi brigu oko ravnoteže izmeđuvjernosti implementacije i adaptacije? Neki su razloziočiti. Primjerice, ako je intervencija na engleskomjeziku, a ciljanoj publici engleski nije materinski jezik,oni neće razumjeti sadržaj. Drugi nisu tako očiti,


Procjenakarakteristika programa

Novaciljana grupa Posljedice

Jezik Engleski Drugi jezikNesposobnost razumijevanjasadržaja programa

Etnicitet Bijelci Drugi etnicitetKonflikti u vjerovanjima,vrijednostima i / ili normama

Urbano / ruralno Urbano RuralnoLogističke barijere i barijere uokruženju koje utječu naparticipaciju

Broj i ozbiljnostčimbenika rizika

Nekoliko čimbenika /umjerena ozbiljnost

Nekoliko čimbenika /visoka ozbiljnost

Nedovoljni učinci na višestrukeili većinu ozbiljnih čimbenika rizika

Obiteljskastabilnost

Stabilni obiteljskisustavi

Nestabilni obiteljskisustavi

Limitirana usklađenost

Savjetovanjeu zajednici

Savjetovanje sa zajednicomprilikom dizajniranja programa i / ili administracija

Bez savjetovanjaNedostatak podrške zajednice,otpor, nizak stupanjparticipacije

Spremnostzajednice Umjerena Niska

Izostanak infrastrukture iorganizacija koje bi prepoznaleprobleme zlouporabe sredstava iimplementirale programe

Tablica 4: Primjeri problema koji mogu negativno utjecati na adaptaciju preventivnih programa (Castro, Barrera i Martinez, 2004)

15 Termin “program” rabi se kad govorimo o specifičnim intervencijama koje se provode prema priručniku. Termin “intervencija” općenitiji je.

49

primjerice, ako je evaluacija programa provedena nabijeloj ili zapadnjačkoj populaciji, a ciljana skupina nisubijeli zapadnjaci, može doći do sukoba uvjerenja,vrijednosti, a možda i normi (Castro, Barrera iMartinez, 2004; Castro i sur., 2010). Primjeri nekihproblema o kojima treba voditi računa prilikomadaptacije programa ilustrira Tablica 4.

Tematski rad koji je objavio EMCDDA razmatramogućnost implementacije sjevernoameričkihpreventivnih programa u europskome kulturnomkontekstu (Burkhart, 2013). Rad opisuje specifičnostiprograma Good Behavior Game, Strengthening FamiliesProgram i programa Zajednice koje brinu.Ovo su neki savjeti koji se navode u Toolkitu 4Europskih prevencijskih standarda (Brotherhood,Sumnall i the European Prevention StandardsPartnership, 2015) ili kako su opisani u članku Vander Kreefta, Jongbloeta i Van Haverea (2014):• Promjena kapaciteta prije promjene intervencije: možda

će biti lakše promijeniti program, no promjenalokalnih kapaciteta za provedbu intervencije premainicijalnom planu će biti sigurniji izbor.

• Savjetovanje s autorom intervencije kako biste utvrdilikoja iskustva i/ili savjete ima o prilagodbiintervencije za određeno okruženje ili okolnosti.

• Zadržavanje središnjih komponenti: veća jevjerojatnost učinkovitosti kad intervencija zadržiključne komponente iz originala. Ključnekomponente dijelovi su intervencije za koje jeutvrđeno da pokreću mehanizam promjeneponašanja i zbog kojih intervencija funkcionira.Središnja komponenta Programa EU-DapUnplugged15 bila je “reagiranje na vršnjački pritisak”.U procesu adaptacije, ova ključna komponenta nijese mogla izostaviti.

• Držite se načela znanstvene utemeljenosti: postoji većavjerojatnost uspjeha ako adaptacijom ne kršitenačela znanstveno utemeljene prevencije.

• Radije dodajte, nego oduzimajte: sigurnije je dodatinešto intervenciji nego je mijenjati ili joj nešto“oduzeti”.

Vaša uloga kao ključni ljudi u području prevencije jeraspraviti kako adaptirati znanstveno utemeljenuintervenciju bez gubljenja njezinoga učinka (vidiIlustraciju 18). Rasprava s kolegama na seminaru, ilina radnom mjestu, pomoći će vam pojasniti na kojićete način najbolje prilagoditi intervenciju svomokruženju.


Adaptacija

Kako bi bila prihvaćena od straneciljane publike, znanstvenoutemeljene intervencije moraju bitikulturološki prikladne u odnosu na jezik,običaje i norme.

Adaptacija uz vjernost implementacije

Ključni elementi znanstveno utemeljenihintervencija moraju se sačuvatikako bi se osigurala učinkovitostintervencije.

Ilustracija 18: Adaptacija nasuprot adaptaciji usklađenoj s planom

Evaluacija je vrsta istraživanja pomoću kojegasustavno procjenjujemo kratkoročne i dugoročneishode preventivne intervencije te čimbenikepovezane s tim ishodima. Evaluacija se može provoditiu svim fazama, od razvoja intervencije, faze planiranja,početka provedbe, pune provedbe i nakon završetkaintervencije. U stvarnosti, trebali biste evaluirati svefaze preventivne intervencije, jer ćete tako prikupitivrijedne informacije za poboljšanje svoga rada idonošenje odluka o tome treba li nastaviti sintervencijom ili ne.

U ovome poglavlju, naučit ćete da je glavna svrhaevaluacije: mjeriti učinke i rezultate, utvrditi koja jepopulacija i segment populacije reagirao, a koji ne,sagledati troškove u odnosu na koristi i usporeditiučinkovitost jedne intervencije s drugom. Praćenje ievaluacija važni su koraci u EQPDS projektnom ciklusukoje ćemo opisati u ovom poglavlju.

Svrha ovoga poglavlja nije osposobiti vas vještinamaza samostalnu provedbu evaluacije ili istraživačkogaprojekta, već dati uvod u neke ključne koncepte. To ćevam omogućiti bolje razumijevanje članaka i rezultatapreventivnih istraživanja i moći ćete početi razmišljati otome kako pristupiti evaluaciji vlastitoga rada te očemu voditi računa prilikom izbora vanjskihistraživačkih timova za provedbu evaluacije u vaše ime.

Nekoliko je pouzdanih nacrta istraživanja koji se rabeza evaluaciju. Upoznat ćemo se s definicijama, ali iprednostima i manama nekih od najpopularnijihpristupa: klasični eksperimentalni nacrt,(randomizirana kontrolirana studija),kvazieksperimentalna analiza vremenskih serija teispitivanje prije početka i nakon završetka intervencije(pred-test, post-test).

Ukratko ćemo predstaviti i druge elementeevaluacijskog nacrta (primjerice uzorkovanje i

50

mjerenje) kako bismo se upoznali s načinimadefiniranja i odabira populacije i mjerniminstrumentima razvijenima za procjenu njihovihstavova, uvjerenja i ponašanja povezanih s uporabomsredstava ovisnosti. Nadalje, svaka evaluacija ćevjerojatno sadržavati i kvantitativna i kvalitativnamjerenja. Kvantitativna mjerenja se primarno baveobjektivnim brojenjem pojava, poput razmjerauporabe, dok se kvalitativna bave subjektivnimaspektima i odgovaraju na pitanja poput “Zašto?” i “Štoto znači?”. Naposljetku, pozabavit ćemo se metodamaprikupljanja i analize podataka, uključujući osnovnustatistiku, kako bismo vam dali uvid u značaj analizepodataka u evaluacijskom izvještaju.

Iako od polaznika edukacije ne očekujemo da provodeevaluaciju, ovo poglavlje, također, uključuje kratki opisex-ante evaluacije, koja razmatra moguće ishode kojeje moguće postići prije početka programa. To ćepolaznicima pomoći razumjeti koji su im resursipotrebni za implementaciju preventivnoga programa ikoju vrstu analiza treba provesti kako bi se generiraleinformacije pomoću kojih će se utvrditi je li programbio uspješan ili ne.

Čitateljima koji žele znati više, preporučujemokonzultirati dodatnu literaturu o evaluaciji. EMCDDA jeizdao Prevention and Evaluation Resources Kit (PERK) 16 iSmjernice za evaluaciju prevencije uporabe droga:priručnik za one koji planiraju programe i evaluatore17.Osim toga, UNDOC je izradio Vodič za evaluacijuciljanih programa prevencije zlouporabe sredstavaovisnosti za mlade18. Za naprednije čitatelje, Društvo zaistraživanja u prevenciji izdalo je svoje Standardeefikasnosti, učinkovitosti i proširenja provedbe istraživanjau prevencijskoj znanosti19. I naposljetku, okvir RE-AIM(Reach/opseg, Effectiveness/učinkovitost,Adoption/usvajanje, Implementation/implementacija iMaintenance/održavanje), nudi pristup evaluaciji koja,osim procjene efikasnosti, proširuje procjenu


Poglavlje 4:Praćenje i evaluacija

16 http://www.emcdda.europa.eu/publications/perk_en17 http://www.emcdda.europa.eu/publications/manuals/prevention_update_en 18 http://www.unodc.org/unodc/en/prevention/monitoring-and-evaluation.html19 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4579256/20 http://www.re-aim.org/

51

intervencije na više kriterija koji mogu boljeidentificirati prenosivost i učinak intervencije20. Topreporučujemo samo naprednim čitateljima koji sudobro upoznati s evaluacijskim istraživanjima isurađuju s istraživačima.

Evaluacija i istraživanjeStudije ljudskog ponašanja uključuju brojna istraživačkapitanja i pristupe, poput etioloških istraživanja genetikei neuroznanosti, i bave se stavovima, uvjerenjima iponašanjima koja doprinose razvoju bolesti.Istraživanje se definira kao “sustavno proučavanje...koje se provodi da bi se steklo novo ili proširilopostojeće znanje koje je moguće generalizirati.”Evaluacija je vrsta istraživanja koja je određenasistematičnim i strukturiranim načinom procjenekratkoročnih i dugoročnih željenih ishoda preventivneintervencije kao i onih čimbenika koji su povezani s timishodima.

Evaluacija se može provesti iz više razloga.• Za procjenu razine učinka ili ishoda/rezultata je li

intervencija postigla željene ishode i je li razina tihishoda značajno veća od onih do kojih bi došlo i daintervencija nije ni provedena?

• Je li došlo do nenamjernih posljedica intervencije?Ključni je etički prioritet osigurati da preventivnaintervencija ne šteti korisnicima.

• Obuhvat. Je li intervencija postigla jednake ishodeza sve koji su sudjelovali ili samo za pojedineskupine? Jesu li, primjerice, ishodi bili slični koddječaka i djevojčica?

• Troškovi. Do koje mjere su koristi od intervencijepremašile troškove same intervencije?

• Usporedba. Je li ova intervencija učinkovitija oddrugih u pogledu stabilnih ishoda i troškova?

Evaluacije se mogu provoditi u svim fazamaintervencije od faze planiranja i ranog razvoja, doprovedbe i refleksije te procjene učinka (Ilustracija 19).Korisna su tehnika, ne samo za bolje razumijevanjenovih preventivnih intervencija, već i onih koje seprovode već dugo, poput intervencija koje provodenadležne službe i mogu se smatrati stabilnima i

zrelima. Evaluacije mogu biti vrijedne čak i kad seintervencija prestane provoditi, kako bi se procijenilineki dugoročni učinci intervencije. Dakle, u idealnomslučaju, sve bi se faze intervencije trebale evaluirati.

Primjerice, evaluacija nove preventivne intervencijezahtijeva provjeru povezanosti svih komponentiintervencije (sadržaja, strukture i provedbe) saželjenim učinkom. Primjerice, hoće li edukativneaktivnosti o donošenju odluka poboljšati vještinedonošenja odluka sudionika? Je li mogućeedukativnu aktivnost o donošenju odluka provesti utrajanju od jednog školskog sata ili 40 minuta? Jesuli interaktivne tehnike poučavanja za edukativnuaktivnost o donošenju odluka učinkovite? Ovakvevrste evaluacije nazivaju se evaluacije efikasnosti,studije efikasnosti, ispitivanja efikasnosti iodgovaraju na pitanje postiže li intervencija svojeciljeve u kontroliranim uvjetima. Evaluacijaintervencije u ovoj fazi omogućit će prilagodbe ipoboljšanja intervencije prije pune implementacije.

Evaluacija stabilne i zrele preventivne intervencije kojase provodi u gotovo stvarnim ili u uvjetima “stvarnogživota” naziva se evaluacijom učinkovitosti ili studijomefektivnosti. Evaluacijski nalazi ovakvih istraživanjamogu se upotrebljavati za praćenje intervencije i datipovratnu informaciju o kratkoročnim ishodima tijekomili unutar nekoliko mjeseci nakon implementacije.Evaluacija može pomoći uspješnoj provedbi i bitijamstvo poboljšanja intervencije. Dugoročni ishoditakođer se mogu procjenjivati u razdoblju od 6 mjesecido nekoliko godina nakon provedbe. Kod uporabesredstava ovisnosti naknadno praćenje može sezati dokasne adolescencije.

Na kraju preventivne intervencije, evaluacija pomažeprocijeniti vrijednost intervencije te dokumentiratipouke iz provedbe. U ovoj fazi evaluacija može procijeniti prihvaćenost i održivost intervencije.Tada se mogu i procijeniti neočekivani ishodi.

Za ključne ljude u području prevencije, najznačajnijesu studije učinkovitosti intervencija koje se provode


KONCEPCIJA ZAVRŠETAK

PLANIRANJENOVE

INTERVENCIJE

PROCJENJIVANJENOVE

PREVENTIVNEINTERVENCIJE

EVALUACIJASTABILNE

I ZRELEINTERVENCIJE

PROCJENJIVANJENAKON ZAVRŠETKA

PROVEDBEINTERVENCIJE

Ilustracija 19: Trenutak za evaluaciju Ilustracija 20: Različite vrste evaluacije

KONCEPCIJA ZAVRŠETAK

PLANIRANJENOVE

INTERVENCIJE

PROCJENJIVANJENOVE

PREVENTIVNEINTERVENCIJE

EVALUACIJASTABILNE

I ZRELEINTERVENCIJE

PROCJENJIVANJENAKON ZAVRŠETKA

PROVEDBEINTERVENCIJE

EVALUACIJAEFIKASNOSTI

EVALUACIJAUČINKOVITOSTI

u uvjetima “stvarnoga života”. One daju podatke oishodima intervencije i odgovaraju na pitanja: Zakoga je intervencija bila najučinkovitija i u kojimuvjetima provedbe?

Evaluacijski sustavi i nacrti istraživanjaOpća svrha evaluacije nije samo razumjeti što seintervencijom postiglo, već i utvrditi je li intervencijapostigla ono što je trebala. Ta vrsta evaluacijeodgovara na različita pitanja.• Je li preventivna intervencija/politika postigla

kratkoročne ciljeve? Primjerice, je li dječja percepcijarizika usmjerena u pravome smjeru? Jesu li roditeljiprimjenjivali odgovarajuće vještine nadzora? Jesu limlade majke reagirale na potrebe novorođenčadi?

• Je li intervencija/politika postigla planirane učinke zaciljanu populaciju korisnika? Je li bilo razlika ureakcijama podskupina prema spolu, etničkojskupini, statusu uporabe sredstava ovisnosti ilisocioekonomskom statusu? Je li intervencijasmanjila ili proizvela nejednakosti u ishodima nekihskupina u odnosu na druge?.

• Koja su obilježja intervencije/politike povezana spostignutim ishodima? Jesu li uzrok promijenjenistavovi i uvjerenja? Je li uzrok kombinacijapromijenjenih stavova i stečenih vještina?

• Do koje je mjere vjernost implementacije povezanas pozitivnim/negativnim ishodima?

Stoga je, prije provedbe nacrta evaluacijskogistraživanja, važno pojasniti pitanja u nastavku.• Koja su istraživačka pitanja? Koja je svrha evaluacije?

Je li svrha utvrditi učinkovitost programa? Je li svrhautvrditi treba li nastaviti evaluaciju? Je li svrhazadovoljiti financijera?

• Što će se evaluirati? Koji su ishodi?• Tko će biti zainteresirati za rezultate evaluacije i

zašto? Je li to nešto što bi zanimalo lokalnu vlast?Postoji li interes za proširenje provedbe programana regionalnu ili nacionalnu razinu?

• Koji vam je rok? Je li realističan i imate li financijskihsredstava i drugih potrebnih resursa? Ako stezainteresirani za uporabu sredstava ovisnosti kaoishod, a dob početka uporabe je u šesnaestojgodini, evaluacija školske intervencije provedene sučenicima u dobi od dvanaest godina trebala bipratiti tu generaciju djece u razdoblju od 4 do 5godina nakon provedbe intervencije kako bistevidjeli je li željeni ishod (prevencija i smanjenjepočetka uporabe) postignut. Trebat ćete i razmotritijeste li u mogućnosti s lakoćom ponovno stupiti ukontakt sa sudionicima nakon toliko vremena. Akovaša skupina sudionika, u međuvremenu, napustiobvezno obrazovanje, kako ćete ih pronaći i provestiprocjenu?

52

• Kako će se rezultati sažeti i prikazati? Tko će imatipristup rezultatima? Koju vrstu informacija i do kojerazine detalja ćete prenositi sudionicima i drugimdionicima? Kako ćete osigurati da rezultati evaluacijene budu iskorišteni suprotno interesima vašihsudionika?

• Koji resursi su bili na raspolaganju za evaluaciju?Koja razina iskustva i stručnosti? Koliko će koštati?Koliko će trajati?

Evaluaciju treba gledati kao integrirani sustav kojiuključuje dvije glavne sastavnice u nastavku:procesnu evaluaciju (praćenje) i evaluaciju ishoda.Svrha procesne evaluacije utvrditi je obilježja procesapomoću kojega je intervencija ili politikaimplementirana. Usmjerava se na uložene napore iresurse (inpute) i rezultate (outpute) intervencije,kvantificira doziranje intervencije, vjernostimplementacije i mogućnost utjecaja na promjenu.Važno je napomenuti da je to način praćenja koji seprovodi kako biste osigurali da se intervencija ilipolitika implementira onako kako je zamišljeno, i to nesamo u skladu s priručnikom ili smjernicama, već i uskladu sa strateškim planom prevencije. Praćenje jesvim pružateljima usluga važno sredstvo koje moguupotrebljavati za potrebe administriranja.

Procesna evaluacija ili praćenje postavlja nekolikopitanja.• Što smo učinili?• Koliko smo toga učinili?• Tko je sudjelovao?• Tko je implementirao komponente

intervencije/politike?• Je li se intervencija/politika implementirala prema

planu? I zašto?

Kao ključni ljudi u području prevencije, morat ćeteigrati glavnu ulogu u naglašavanju važnosti evaluacije.Mudro je surađivati s istraživačkim ustanovama priizradi nacrta evaluacije jer vam one mogu dati dobresavjete o tome kako izraditi nacrt dobroga istraživanjai pomoći vam oko statističke obrade podataka.Osnovne sastavnice nacrta evaluacije su: istraživačkapitanja, vrsta nacrta istraživanja, ciljana populacija,kriteriji za odabir populacije, mjerni instrumenti koji seodnose na evaluacijska pitanja, metode prikupljanja ianalize podataka.

Svrha evaluacije ishoda je opisati razmjer do kojeg suse znanje, stavovi, ponašanja i prakse (često su toujedno i kratkoročni ili srednjoročni ishodi)promijenile kod onih pojedinaca ili entiteta koji su bilikorisnici intervencije ili koje je politika definirala kaociljanu skupinu, u usporedbi s onima koji nisu bili


53

korisnici intervencije. Dugoročni ishodi odnose se naostvarenje konačnoga rezultata intervencije, poputsmanjenja ili prestanka uporabe sredstava ovisnosti.

Puno praćenje i sustav evaluacije treba uključivatievaluaciju procesa i ciljeva kako bi se dokumentiralaimplementacija “inputa” i “outputa” intervencije tekratkoročne, srednjoročne i dugoročne ishode. Trebaimati na umu da su procesna evaluacija i praćenjevrlo važni, čak iako ne planirate provesti evaluacijuishoda, jer se tako dokumentira provedbapreventivne intervencije. Treba pratiti svaku novupreventivnu intervenciju kako bi se utvrdilo što sedogađa, tko je obuhvaćen i u kojoj mjeri jepreventivna intervencija dosegla korisnike.

Sastavnice nacrta istraživanja ili evaluacijeŠto je nacrt istraživanja? Općenito, to je vodič ili planistraživanja istraživačkoga pitanja ili hipoteze. Nacrtistraživanja određuju istraživačka pitanja ili hipoteze. Ojasno postavljenim istraživačkim pitanjima ili hipoteziovisit će vrsta istraživanja, populacije, uzorka i slično.

1. Istraživačka pitanja. Postavljanje jasnihistraživačkih pitanja vjerojatno je najznačajniji koraku razvoju nacrta istraživanja. Kao ključni ljudi upodručju prevencije, možda ćete htjeti doznati idokumentirati obuhvaća li zaista preventivnaintervencija koju vaša organizacija provodi ciljanuskupinu i ima li željene učinke. Osim toga, moždaćete htjeti utvrditi je li intervencija imala isti učinakna različite skupine. Pitanja obuhvata i učinkaishoda usmjeravat će planiranje evaluacije.

2. Vrsta istraživanja. Kad se postigne suglasje okoistraživačkih pitanja, sljedeći korak u izradi nacrta jeodluka o vrsti istraživanja, primjerice, hoće li bitideskriptivno, eksperimentalno,kvazieksperimentalno, presječno, longitudinalno ilistudija slučaja.

3. Populacija obuhvaćena istraživanjem. Tko će bitiuključen u istraživanje? Koje dobne skupine? Kojispol? Hoće li ti ljudi biti samo osobe koje imajuriješeno stambeno pitanje ili će uključiti i one kojenemaju stabilno stanovanje ili ljude na smještaju uinstituciji? Te smjernice nazivamo kriterijimauključivanja. No, također je važno utvrditi koga neželimo uključiti u istraživanje. Ponekad jeistraživanje ograničeno samo na pismene osobe iliosobe koje mogu razumjeti istraživačka pitanja. Tesmjernice nazivamo kriterijima isključivanja.

4. Selekcijski kriteriji i uzorkovanje. Nakon odabirapopulacije koju ćete istraživati, kako izabrati osobeza studiju? Hoće li svi ljudi koji zadovoljavajuselekcijske kriterije i kriterije za isključivanje bitiuključeni u studiju ili je potrebno izabrati podskup

unutar veće skupine? Podskup nazivamo uzorkom.No, važno je da taj uzorak dosljedno predstavlja(reprezentira) veću skupinu. Postoji nekolikometoda uzorkovanja koje su razvijene kako bi seosigurala reprezentativnost.

5. Mjerenje. Važno je istraživačka pitanja pretvoriti uvarijable, konstrukte ili riječi koje se nazivaju“atributi”, a koje je moguće mjeriti. Primjerpretvaranja atributa u mjeru, podjela je bračnogstatusa na: u braku, nije u braku, a možemo izabratii detaljniju podjelu. Prilikom odlučivanja o mjerenjutreba razmotriti i pitanje valjanosti. Hoće li ono štomjerimo zaista predstaviti ono što želimo saznati?

6. Prikupljanje podataka Kad utvrdimo mjere,potrebno je odlučiti kako će se mjere ili podaciprikupljati. Ponekad su te mjere ili podaci, većprikupljeni i postoje u pisanome obliku. Primjer suobrasci koje ispunjavamo prilikom dobivanjavozačke dozvole ili obrasci koje ispunjava bolničkoosoblje na hitnom prijemu ili policijski službenici.Postoje brojne metode prikupljanja podataka kojese odnose izravno na populaciju koju istražujemo.Možemo izravno zatražiti uporabustandardiziranog instrumenta poput upitnika iliankete. Takvi obrasci za prikupljanje podatakamogu se popunjavati osobno, u telefonskomrazgovoru, poštom ili putem interneta i sve češćepomoću aplikacija za pametne telefone i tablete.Potrebno je pažljivo razmotriti pitanje anonimnosti ipovjerljivosti te istinitosti i pouzdanosti odgovora.

7. Analiza podataka. Na kraju, nacrt istraživanjauključuje plan analize prikupljenih podataka. Na kojićemo način objediniti podatke kako bismoodgovorili na istraživačka pitanja?

Vrste nacrta istraživanjaU literaturi, se spominje više vrsta nacrtaistraživanja, ali se samo nekolicina učestaloupotrebljava u evaluacijama preventivnihintervencija. Nisu svi nacrti savršeni, pa čak ni “zlatnistandard” klasičnoga eksperimentalnoga nacrta.Svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Neki suprimjenjiviji u određenim situacijama od ostalih.

Pitanja kvalitete koja valja razmotriti prilikom procjene rezultata evaluacije Kad razmatramo nalaze provedene evaluacije izaključke koje možemo iz njih donijeti, postoji nekolikočimbenika koje treba uzeti u obzir, bez obzira na to okojem se nacrtu istraživanja radilo. Iste čimbenike trebarazmotriti i prilikom oblikovanja evaluacije.

ValjanostU svim evaluacijama, glavno je pitanje o kojemubrinemo je valjanost rezultata. Što znači valjanost?


U slučaju evaluacije, valjanost znači da su učinci kojesmo utvrdili zaista posljedica intervencije. No,postoje dvije vrste valjanosti o kojoj treba voditiračuna.• Unutarnja valjanost: jesu li nalazi zaista rezultat sudje-

lovanja ili izloženosti intervenciji ili nečega drugoga?• Vanjska valjanost: jesu li nalazi evaluacije preven-

tivne intervencije primjenjivi u drugim situacijama ina druge populacije? Drugim riječima, ako je preven-tivna intervencija bila učinkovita za sjevernoameričkudjecu, hoće li to isto vrijediti i za djecu iz Europe?

Jasno je koliko su to važna pitanja. Jedno je utvrditiučinkovitost intervencije za adolescente iz srednjeklase, ali to ne znači da će ta ista intervencija bitiučinkovita za djecu koja žive u siromaštvu.

Unutrašnja valjanostNekoliko je prijetnji unutarnjoj valjanosti evaluacij-skog istraživanja. • Sazrijevanje: učinak proteka vremena. • Povijest: još jedan aspekt protoka vremena, što se

dogodilo u prošlosti ili u međuvremenu. • Odabir uzorka: ako evaluacijski istraživač ne može

provesti ispitivanje sa svim pripadnicima skupine,treba odabrati manju skupinu ili uzorak koji ćepredstavljati veću skupinu. To znači da manja pod-skupina mora odražavati osnovne karakteristikevelike skupine kako bi se nalazi mogli primijeniti ina njih.

• Osipanje (ili drop-out): termin se odnosi na sudio-nike koji napuste istraživanje ili se izgube u na-knadnom praćenju.

• Mjerni instrumenti: postoje određeni dokazi dasubjekti mogu učiti i samim odgovaranjem na evaluacijska pitanja.

Vanjska valjanostVanjska valjanost znači da nalaze evaluacijepreventivne intervencije možemo generalizirati (iliprimijeniti) u drugim situacijama i na drugepopulacije.• Mogućnost generalizacije: je li ovo primjenjivo na

širu populaciju iz koje je odabran uzorak?• Prenosivost: hoće li rezultate moći ponoviti neki drugi

ljudi koji su zainteresirani za provedbu intervencije?• Okruženje intervencije ili provedba: to uključuje

uvjete intervencije, doba dana, godine, mjesto,osvjetljenje, buku, vezanu uz intervenciju.

• Učinak ispitivanja prije provedbe i nakon provedbe(pred-test i post-test). Postoji učinak učenja koji sejavlja samim iskustvom prethodnog ili naknadnogispitivanja.

• Reaktivnost na istraživanje ili reaktivnost naintervenciju je još jedna prijetnja. Svijest sudionika

54

da sudjeluju u intervenciji u okviru provedbeistraživanja utjecat će na to kako reagiraju naintervenciju (primjerice namjerno će se truditi da„uspiju“ ili „ne uspiju“) ili na način na kojiodgovaraju na pitanja iz istraživačkihinstrumenata, poput upitnika. Slični termini suplacebo efekt (kad intervencija ima pozitivanučinak na ishode samo zbog toga što sudionicivjeruju da ima), efekt novosti (kad ljudi imajutendenciju bolje reagirati na početku uvođenjaintervencije samo zato što je to novo i drukčije oduobičajenoga, a ne zato što je učinkovitije) iHawthorneov (kad ljudi mijenjaju uobičajenoponašanje jer znaju da su dio istraživanja ili da ihse promatra).

Kontrolna ili usporedna skupina Ono što želimo jest da svaka evaluacija potvrdisnažnu povezanost između sudjelovanja u intervencijii željenoga ishoda u području koje nas zanima, unašem slučaju, to je uporaba sredstava ovisnosti.Kako bismo bili sigurni da je intervencija “uzrok”ishoda, važno je pobrinuti se da drugi čimbenici nisuimali ulogu u ishodu. Čimbenici uključuju one gorenavedene, poput zrelosti, povijesti, itd. Kako topostići? Uključivanjem u istraživanje skupinepojedinaca sličnih onima koji su sudjelovali uintervenciji, ali koji nisu bili izloženi intervenciji. Taskupina naziva se kontrolna, usporedna skupina.

Kontrolna skupina naziva se i “uobičajeni uvjeti”.Drugim riječima, kontrolna skupina predstavlja onošto bi se dogodilo intervencijskoj skupini da seintervencija nije ni provela. Termin uobičajeni uvjetiodnosi se na izloženost uobičajenoj praksi ilinikakvoj intervenciji. Primjerice, kad se novi školskipreventivni kurikulum uspoređuje s uobičajenimobrazovnim programom koji se redovito provodi. Utome je srž pouzdanoga nacrta istraživanja.

Primjeri uobičajenih nacrta evaluacijskih istraživanjaPostoji nekoliko pouzdanih nacrta istraživanja kojise rabe za evaluaciju učinkovitosti preventivnih intervencija. Svaki ima svoje prednosti i nedostatke.

Klasični eksperimentalni nacrt, češće nazivanRandomizirana kontrolirana studija (RKS)(Ilustracija 21). On se smatra najrigoroznijimnacrtom istraživanja i često se primjenjuje ukliničkim ispitivanjima, ali i u visokokvalitetnimpreventivnim istraživanjima. Osnovni elementi ovognacrta su:• odgovarajuće mjerenje ishoda;• odabir kontrolne skupine koja ima ista obilježja


55

kao ona koja je sudjelovala u intervenciji;• randomizacija sudionika u intervencijsku i

kontrolnu skupinu;• prikupljanje podataka, prije sudjelovanja u

intervenciji i u nekoliko vremenskih točaka nakonsudjelovanja u intervenciji, u približno istomtrenutku, o osobama koje su sudjelovale i onimakoje nisu sudjelovale u intervenciji;

• jasno razumijevanje izloženosti/sudjelovanja uintervenciji;

• dostatni i primjereni vremenski odmak odsudjelovanja u intervenciji za mjerenja ishoda(primjerice, za početak uporabe sredstavaovisnosti u dobi od 16).

Neke prednosti i nedostatci RKS-a su:• pomaže prikazati uzročno-posljedičnu vezu

između provedene intervencije i njenih ishoda;• istraživački tim može pružiti i uskratiti intervenciju

vrlo precizno;• smanjuje neke oblike pristranosti pomoću

slučajnog odabira sudionika u intervencijsku ikontrolnu skupinu;

• često zahtijeva velik uzorak koji se istražuje duljevrijeme, što može biti vrlo skupo, a za dobivanjekonačnih rezultata potrebno je puno vremena;

• rezultati možda neće „oponašati“ uvjete „stvarnogaživota“ tijekom provedbe rutinske prakse;

• možda će postojati neke skrivene razlike izmeđuproučavanih skupina, koje nisu uzete u obzirprilikom postupka odabira slučajnoga uzorka(randomizacije);

• ne odgovara uvijek na važna pitanja poput „Što

funkcionira, za koga i pod kojim uvjetima“. Za takvorazumijevanje, bit će potrebno primijenitikvalitativni nacrt istraživanja.

Kvazieksperimentalna analiza vremenskih serija Kvazieksperimentalna analiza vremenskih serija jealternativni nacrt koji se upotrebljava kad je teškopronaći kontrolnu skupinu (Ilustracija 22). U tomnacrtu, u ciljanoj populaciji, vrši se do 100 mjerenjaprije i nakon intervencije. Ta vrsta nacrta uspješnose upotrebljavala kod ispitivanja uvođenja okolinskihpreventivnih intervencija. Primjerice, vlada možeodlučiti uvesti novi porez na alkoholna pića. U tomslučaju, nije moguće odrediti ciljanu skupinu (samoneke građane) na koju će intervencija utjecati kao uRKS-u, jer intervencija pokriva sve vrste alkoholnihpića. No kvazieksperimentalna analiza vremenskihserija omogućava istraživačima proučiti što sedogađa s trendovima predviđenih ishoda prije iposlije uvođenja novog poreza.


CILJANAPOPULACIJA

RANDOMIZACIJA

Intervencijskagrupa

Kontrolnagrupa

Pred - testO1

Preventivnaintervencija

x

Pred - testO1

Post - testO”n”

VRIJEME 1 VRIJEME “N”

Post - testO”n”

ZLATNI STANDARD

O1 O2 O3 O10 O11 O”N”O12

INTERVENCIJA

Siječanj Veljača Ožujak ....Listopad Studeni Prosinac Siječanji poslije

Ilustracija 22: Kvazieksperimentalna analiza vremenskih serija

Ilustracija 21: Zlatni standard evaluacije

Kvazieksperimentalna analiza vremenskih serija imasvoje prednosti i nedostatke.• Relativno ih je lako provesti s podacima koji se

prikupljaju rutinski (primjerice podaci o kriminalitetu,danima bolničkog liječenja).

• Dobra analiza može isključiti već postojeće isezonske trendove koji su postojali prije početkaprovedbe intervencije (primjerice povećana uporabaalkohola za vrijeme školskih praznika) ili promjene uširoj populaciji (primjerice dugoročni trendovismanjenja uporabe alkohola u općoj populaciji).

• Ne mogu objasniti, ali niti potpuno isključiti drugečimbenike, koji su se pojavili paralelno s provedbomintervencije, kao moguće uzroke rezultata.

• Za prikupljanje dovoljno analitičkih podatakapotrebno je dugo vremena.

• Rezultate je ponekad teško interpretirati ako su seciljani ishodi pojavljivali rijetko prije provedeneintervencije.

Nacrt koji uključuje jedno ispitivanje prije i jednonakon provedbe (pre-post test nacrt)Najčešći nacrt u evaluacijskim istraživanjimauključuje jedno ispitivanje iste skupine korisnikaprije i nakon provedbe. Prije preventivneintervencije, prikupljaju se podaci za ciljanu skupinu,ciljana skupina izlaže se intervenciji, zatim se sličnipodaci prikupljaju ponovno. Prikupljanje podatakanakon intervencije može se obaviti odmah nakonintervencije pa do godinu dana nakon intervencije.Pre-post nacrt istraživanja ima svoje prednosti i

56

Uzorkovanje i mjerenjeUzorkovanje je uobičajeni postupak u raznimistraživanjima, koji pomaže primijeniti informacijekoje smo prikupili za manju podskupinu, na većupopulaciju koje je ona dio. Istraživači uzorkuju kad suim vremenski, financijski i ljudski resursi ograničeni.

Postupak uzorkovanja ima nekoliko koraka.• Definicija i opis populacije. Koja su obilježja

populacije? Kakva je raspodjela po spolu? Kolikomuškaraca? Koliko žena? Gdje žive, u gradovima,predgrađima, ruralnim područjima?

• Pristup populaciji. U stvarnosti vjerojatno nećetemoći doći do svih ispitanika pa je sljedeće pitanje:kojoj populaciji imam pristup? Primjerice, akoprovodite nacionalnu anketu, možete je ograničitina ljude koji žive u kućanstvima ili imaju pristupračunalu.

• Kriteriji za uključivanje/isključivanje: određuju tkoće sudjelovati u vašoj studiji i uzorku, a tko neće bitiuključen u uzorak unutar iste populacije.

Kad govorimo o mjerenju, moramo brinuti opouzdanosti i valjanosti. Koliko su stabilnaponovljena mjerenja u odnosu na protek vremena?To je konzistentnost ili pouzdanost. Mjerimo li onošto smo željeli mjeriti? To je valjanost. Na sreću, upodručju uporabe sredstava ovisnosti, razvijeni suinstrumenti za procjenu učinkovitosti preventivnihintervencija koji se već duže vrijeme rabe u brojnimrazličitim situacijama i populacijama. EMCDDA izdalaje detaljne informacije o brojnim takviminstrumentima u svojoj Evaluation Instruments Bank(Banka evaluacijskih instrumenata)21.

Ranije smo već spominjali dvije vrste podataka kojetrebate prikupljati - kvantitativne i kvalitativne.Postoje brojne definicije tih vrsta podataka. Unastavku predstavljamo neke od njih.

Kvantitativni podaci:• mjere količinu: primjerice, “Koliko ljudi u dobi od 12

do 17 godina je upotrebljavalokanabis/marihuanu/hašiš u proteklih 30 dana?” Ili,od onih koji su upotrebljavali kanabis u proteklihtrideset dana, “ ... u prosjeku koliko puta u proteklihtrideset dana su ga uzeli?”;

• mjere pojavnost ponašanja i trendova tijekomvremena;

• objektivni su, standardizirani i obično se analizirajuprimjenom posebnih statističkih postupaka. Sobzirom na to da su standardizirani, mogu seprikupljati u raznim zajednicama i populacijama.


Vrijeme 1 Vrijeme 2

Preventivnaintervencija

x

Grupa 1Pred - test

O1

Grupa 1Post - test

O2

Ilustracija 23: Pred-test i post-test jedne skupine

nedostatke.• Može ih se jednostavno i brzo provesti, jeftina su i

mogu se uklopiti u rutinske aktivnosti praćenja uorganizaciji koja se bavi prevencijom.

• Za prikupljanje podataka upotrebljavaju sejednostavni alati poput anketa.

• Može opisati što se događa određenoj skupinitijekom provedbe intervencije.

• Ne može se upotrebljavati za utvrđivanje uzročno-posljedične veze.

• Može pokazati samo kratkoročne promjene.• Ne isključuje alternativna objašnjenja za pojavu

primijećenih promjena.

21 http://www.emcdda.europa.eu/eib

57

Kvalitativni podaci:• subjektivni su i odgovaraju na pitanje “zašto?” i “što

to znači?”;• daju uvid u ponašanja, trendove i percepcije;• daju više pojašnjenja i pomažu tumačiti

kvantitativne podatke.

Prikupljanje podataka, analiza i statistika Kad se prikupe mjerenja treba ih pretvoriti u podatkei oblik koji će omogućiti daljnje ispitivanje ili analizu.Analiza podataka evaluatoru omogućuje sustavnoopisivanje studijske populacije i početak odgovaranjana istraživačka pitanja koja čine temelj evaluacije.Ovaj proces opisivanja i daljnje analize potpomognutje statističkim metodama.

Deskriptivna statistika se upotrebljava za smisleniprikaz i sažimanje podataka koje ste prikupili. To supodaci poput dobi, distribucija prema spolu i slično.Podaci su najčešće predstavljeni kombinacijomtablica i grafikona uz prateći statistički komentar(raspravu o rezultatima i što bi oni mogli značiti).Deskriptivna statistika rabi se za sažetak podataka ouporabi sredstava ovisnosti u populaciji od interesa.Europska anketa o uporabi alkohola i drugih

sredstava ovisnosti u školama (ESPAD;www.espad.org) dobar je primjer informativne ismislene deskriptivne statistike.

Inferencijalna statistika je složenija je oddeskriptivne i upotrebljava podatke prikupljene izmanjeg uzorka za zaključivanje o većoj populaciji izkoje je uzorak uzet. Inferencijalna statistika vrijednaje kad nismo u mogućnosti ispitati čitavu populaciju.Tom vrstom statistike moguće je predvidjetivjerojatnost pojave promatranih ishoda, ili utvrditi je lirazlika unutar i između populacija nastala slučajno iline. Inferencijalna statistika vrlo je značajna za svakuprevencijsku evaluacijsku studiju. No, zbog složenostirada, savjetujemo suradnju s istraživačkomustanovom poput Fakulteta ili Sveučilišta. U nastavku,nekoliko savjeta o tome kako s njima surađivati.

Suradnja s istraživačem-evaluatorom - suradnički modelU tradicionalnom pristupu, vanjski evaluatornezavisan je u odnosu na intervenciju (tj. radi naspecijaliziranoj sveučilišnoj katedri) i donosi odlukeo svim aspektima evaluacije, neovisno odjelatnicima na intervenciji. Interakcija između


Ilustracija 24: Uloge programskog tima i vanjskog evaluatora (Center for disease control and prevention, 2010)

Koraci evaluacije Programski tim Vanjski evaluator

1. Uključivanje dionika Vodeće uloge Podržavajuće uloge Poznaju najbolje dionike te znaju Iskazuju interes za uključivanjem dionika tko bi trebao biti uključen u evaluaciju i za njihovim učinkovitim sudjelovanjem

2. Opis preventivne Zajedničke uloge Zajedničke uloge intervencije Dijele znanja o preventivnim Uključuju programski tim u opis intervencijama preventivnih intervencija - imaju vodeću ulogu u opisivanju intervencije

3. Fokus na evaluaciju Zajedničke uloge Zajedničke uloge Identificiraju najvažnija evaluacijska Fokusiraju se na evaluaciju i pomažu u pitanja razvoju dobrih evaluacijskih pitanja i u razvoju dobrog evaluacijskog dizajna

4. Prikupljanje Podržavajuće uloge Vodeće uloge vjerodostojnih Pomažu u dobivanju pristupa Trebaju voditi sve aktivnosti prikupljanja podataka postojećim podacima ili u traženju podataka ali zajedno sa programskim participacije u novim podacima iz timom prikupljenih aktivnosti

5. Opravdani zaključci Zajedničke uloge Vodeće uloge Pomažu evaluatoru interpretirati Vode sve analize podataka i aktivnosti podatke i razviti preporuke zajedno sa programskim timom

6. Osiguranje Vodeće uloge Podržavajuće uloge korištenja i dijeljenja Osiguravaju da se rezultati koriste Prezentiraju rezultate evaluacije kako naučenih lekcija za informiranje o programu bi se promovirao program

djelatnika na intervenciji i evaluacijskog tima običnoje minimalna kako bi se izbjegla pristranost.

Suprotan tome je suradnički pristup evaluaciji, kojise razvija u suradnji s intervencijskim timom, aevaluator surađuje s timom tijekom čitave evaluacije.

Suradnički pristup uključuje obje strane,intervencijski tim i evaluacijski tim koji postaju jedantim. Ostali članovi tima u suradničkom modelumogu uključivati dionike zainteresirane za ishodpreventivne intervencije. Međutim, važno je dobrodefinirati timske uloge, aktivnosti, odgovornosti iinterakcije,ili će biti nemoguće izbjeći neispunjenaočekivanja. Posebice je važno održavati redovitesastanke s ključnim dionicima i pratiti proces terješavati probleme u hodu. U suprotnome, doći ćedo udaljavanja između evaluatora i intervencijskogatima. Ilustracija 24 prikazuje koje uloge mogupreuzeti obje strane i time doprinijeti svojomstručnošću. Vodeće uloge u žutoj su boji,podržavajuće uloge su plave, a zajedničke uloge sucrvene.

Vanjski evaluator svoje usluge treba naplaćivatirazumno i imati relevantno iskustvo, kao i vještinepotrebne za provedbu evaluacije. Osim toga,evaluator mora razumjeti organizacijske i razvojneprobleme, imati iskustva u evaluaciji projekata,intervencija ili organizacija, dobre ocjeneprethodnih naručitelja te istraživačke vještine iobjavljene radove evaluacijskih rezultata. Osim toga, vanjski evaluator mora biti predanvisokim standardima istraživanja i prakse te bitisposoban držati se rokova. Evaluator mora dobrokomunicirati s intervencijskim timom i dionicima teusvojiti vrijednosti i etičke standarde intervencije.

Uporaba registra preventivnih programaUglavnom, ne trebamo izmišljati nove preventivneprograme, već primjenjivati postojeće učinkoviteprograme. Pa kako onda pronaći preventivneintervencije koje djeluju? Na sreću, postoji nekolikoregistara u kojima su prikupljene zbirke znanstvenoutemeljenih intervencija iz područja prevencijezlouporabe sredstava ovisnosti. Ti registri sadržeinformacije o intervencijama za koje postoje pouzdaniempirijski dokazi učinkovitosti, a najbolji raspolažubazama podataka koje omogućuju pretraživanje poključnim riječima za samu intervenciju ili premainteresu osobe koja pretražuje.

58

Međutim, registri mogu biti problematični i stoga,treba biti oprezan pri filtriranju intervencija kojesadrže. Kriteriji za uključivanje intervencije u registarmožda ne zadovoljavaju standarde kvalitete premaUNDOC-ovim Međunarodnim standardima. Moždase oslanjaju samo na dokaze koje su dostavilipojedinac ili organizacija koja je zatražila recenziju.Dakle, revidirani dokazi možda neće sadržavatirezultate evaluacije koja nije potvrdila učinkovitost, aobjavljene procjene možda neće sadržavati novedokaze. Registri, osim toga, dokaze prikazuju narazličite načine. No, bez obzira na to, oni su i daljevažan izvor informacija i sadrže popis velikoga brojaevaluiranih preventivnih intervencija s opisomsadržaja i provedbe.

Postoje registri koje je dobro konzultirati dok tražiteodgovarajuću preventivnu intervenciju za vašuciljanu populaciju i za probleme s kojima se suočavazbog uporabe sredstava ovisnosti. U Europi su to:Xchange22, “Zelena lista” u Njemačkoj23, Španjolskiregistar24, Mentor UK registar 25; u SAD-u: Planovi(Blueprint) za zdravi dječji razvoj26, Nacionalni registarznanstveno utemeljenih programa i praksi (NREPP)27, iSuzbijanje uporabe sredstava ovisnosti kod djece imladih28.

Registar Xchange novi je europski internetskiregistar znanstveno utemeljenih preventivnihprograma. Svi preventivni programi koji su u njegauvršteni bave se rješavanjem problema povezanih suporabom sredstava ovisnosti. Registar Xchangeuzima u obzir europske evaluacijske studije koje supokazale dobre ishode vezane uz uporabusredstava ovisnosti i ocjene Blueprinta za programeiz SAD-a. Taj registar sadrži informacije oučinkovitosti preventivnih programa u Europi i višedetalja o lokalnim adaptacijama na nacionalnejezike. Sve ove informacije pomoći će vam donijetiinformiranu odluku.

Kriteriji za uvrštavanje programa u ovaj registar su:• program mora biti aktivan (u provedbi barem u

jednoj državi EU);• program mora biti ocijenjen korisnim u Europi

barem u jednoj europskoj evaluacijskoj studiji.

Dodatni način konzultiranja istraživanja opreventivnom radu je pretraga znanstvenihčasopisa, primjerice Časopisa za znanost o prevenciji(Prevention Science Journal)29. Objavljivanje


22 http://www.emcdda.europa.eu 23 http://www.gruene-liste-praevention.de/nano.cms/datenbank/information 24 http://prevencionbasadaenlaevidencia.net 25 http://cayt.mentor-adepis.org/cayt-database/ 26 http://www.colorado.edu/cspv/blueprints/ 27 https://www.samhsa.gov/nrepp 28 https://www.drugabuse.gov/sites/default/files/preventingdruguse_2.pdf

59

istraživanja ključni je aspekt moderne prevencije.Pomoću znanstvenih časopisa lakše ćete pronaćinajnovije publikacije jer registrima ponekad trebaviše vremena za uvrštavanje novih istraživanja.

Ex-ante evaluacije Za razliku od znanstveno utemeljenih intervencijakoje se provode tijekom čitave provedbeintervencije i nakon njenoga završetka, ex-anteevaluacija je alat za upravljanje projektom koji seupotrebljava prije implementacija. Oblikovan je kakobi pripomogao pri planiranju projekta i evaluacije.Rezultati ex-ante evaluacija često se upotrebljavajuza optimizaciju projektnoga plana i za određivanjerelevantnosti predviđenih aktivnosti koje odgovarajuna potrebe vezane uz uporabu sredstava ovisnosti,u odnosu na druge pristupe. Ex-ante evaluacijatakođer osigurava važne informacije koje služe kaotemelj za praćenje i evaluaciju te pomažu definirativažne ciljeve i ishode koji se mogu očekivati odprovedbe programa, ona upućuje i na vrstuinformacija koja će biti potrebna za procjenuuspješnosti projekta. Donositelji odluka i financijeriponekad se služe rezultatima ex-ante evaluacija zaprocjenu vrijednosti projektnih prijedloga koje suzaprimili.Evaluacija se može provesti interno ili kao i koddrugih vrsta evaluacije, može se zatražiti pomoćvanjskog evaluatora. Iako nisu vezana izravno uz ex-ante evaluacije preventivnih programa, Europskakomisija objavila je opća načela i korisne smjerniceza razumijevanje i provedbu ove vrste evaluacije30.

Ključne informacijepotrebne za ex-ante evaluacijuAnaliza problema i procjena potrebaKoji će se problem riješiti i koji su glavni čimbenicii dionici uključeni?Koja je ciljana skupina i koje potrebe postojevezane uz uporabu sredstava ovisnosti?

Postavljanje ciljevaJesu li opći, posebni i operativni ciljevipreventivne intervencije definirani u odnosu naočekivane rezultate?Kojim evaluacijskim pokazateljima se planirajumjeriti inputi, outputi, rezultati i učinci?

Mehanizmi alternativne provedbe i procjene rizikaKoje alternativne preventivne aktivnosti surazmotrene (uključujući - ne raditi ništa), i zbogčega se predlažu oni koji su izabrani?Koji rizici (primjerice oportunitetni troškovi,potencijalni štetni učinci) su uključeni uimplementaciju intervencije i koje su protumjerepoduzete?

Dodana vrijednost intervencijeJe li predložena intervencija komplementarna ikoherentna u odnosu na druge s njomepovezane aktivnosti?Stvara li u suglasju s njima sinergiju?

Lekcije iz prošlostiKoji dokazi i informacije iz prethodnih evaluacija,revizija ili istraživačkih studija/iskustva provedbesličnih aktivnosti su dostupni?Kako ih se može primijeniti za poboljšanjeoblikovanja intervencije?

Planiranje budućeg praćenja i evaluacijeJesu li predložene metode prikupljanja, pohrane ianalize podataka prikupljenihpraćenjem/evaluacijom robusne?Je li sustav praćenja/evaluacije u potpunostifunkcionirao od početka provedbe intervencije?Koje vrste evaluacije su potrebne, kad bi setrebale provoditi i tko bi to trebao učiniti?

Pomoć pri postizanju ekonomičnostiKakve sve troškovne implikacije donosipredložena intervencija?Mogu li se isti rezultati postići za manje sredstavaili bolji rezultati s istim sredstvima ako stvariradimo na drukčiji način?


29 http://www.preventionresearch.org/prevention-science-journal/ 30 http://ec.europa.eu/smart-regulation/evaluation/docs/ex_ante_guide_2001_en.pdf

2. DIO:PREVENTIVNIPRISTUPI U RAZLIČITIMOKRUŽENJIMA

Prevencija u obiteljskom okruženju 62

Prevencija u školskome okruženju 70i na radnome mjestu

Okolinske preventivne intervencije 79(intervencije u okruženje)

Prevencija putem medija 87

Prevencija u zajednici 93

Zagovaranje prevencije 99

Obitelj je samo jedno od (mikro) okruženjapreventivnog rada. Počinjemo s definicijom obiteljikao sustava i mjesta socijalizacije. Zatim dajemopregled postojećih vrsta preventivnih intervencija uobitelji te opći i specifični sadržaj tih intervencija.

Predstavljamo različite znanstveno utemeljenepreventivne programe u obitelji i primjerepreventivnih programa poput programa EFEKT,Functional Family Therapy i Triple-P programapozitivnog roditeljstva. Zaključujemo s izazovima uradu s obiteljima i kako ih prevladati.

DefinicijePojam „obitelj“ ima različito značenje za različite ljude istoga se može definirati na različite načine.Znanstvenici iz različitih područja poput antropologa,sociologa, psihologa ili ekonomista na različiti će načindefinirati i proučavati obitelji. Ljudi iz različitih državaili kultura, obitelj će definirati na drukčiji način.Primjerice, u SAD-u, Kanadi i brojnim europskimdržavama, “obitelj” se najčešće definira kao nuklearnaobitelj, što znači dva partnera i djeca, jednoroditeljskaobitelj ili zajedničko skrbništvo. U većini zemaljasvijeta, “obitelj” se često definira kao proširena obiteljkoja uključuje djedove i bake, tetke, stričeve, nećake idalje srodnike. Visoka stopa razvoda i ponovnogsklapanja braka u Europi, u posljednjih je nekolikodesetljeća doprinijela povećanju broja “spojenih”obitelji (obitelj s djecom iz prethodnog i sadašnjegbraka) i jednoroditeljskih obitelji.

Obitelj kao sustavJedan od načina na koji znanstvenici razmišljaju oobiteljskim strukturama je poimanje obitelji kaosustava. To znači da je obitelj više od skupine ljudikoji mogu živjeti zajedno. Obitelji je jedinstvenaskupina pojedinaca koja se razlikuje od vršnjačkihskupina ili drugih društvenih skupina. Za razliku odvećine društvenih skupina, obitelji obično imajučlanove koji su povezani krvnim srodstvom i

62

snažnim socijalnim vezama. Zbog te bliskepovezanosti i posebnih zadataka, obitelji stvarajuposebne obrasce interakcija koje ih definiraju.

Postoje neki uobičajeni načini interakcije u većiniobitelji, no postoje i brojne razlike među pojedinimobiteljima. Jednako kako ne postoje dva jednakapojedinca, tako ne postoje niti dvije obitelji unutarkojih su odnosi jednako postavljeni. Obitelji ćerazviti svoj vlastiti identitet, svoj vlastiti načinponašanja prema ostalim članovima obitelji i premaljudima koji nisu dio obitelji. Članovi obitelji čestojedni drugima govore i čine stvari koje nikad ne birekli ili učinili ljudima izvan obitelji.

Obitelji nam mogu pružati socijalnu podršku i osjećajpripadnosti. Osjećaj pripadnosti važan je za ljudski raz-voj, pomaže nam razviti otpornost i smanjuje šanse zarazvoj poteškoća u ponašanju. Način na koji se obiteljioblikuju, stavovi, uvjerenja i vrijednosti koje podrža-vaju, odredit će njihov identitet i utjecati na to u kakvojsu interakciji članovi obitelji s drugima te na očekivanjao tome kako se drugi trebaju ponašati prema njima.

Socijalizacija djece važna je funkcija obitelji. Obitelj jeokruženje u kojemu dijete uči grupne norme,vrijednosti, stavove i ponašanja. Obitelj je običnoglavno područje socijalizacije. To znači da djeca uobitelji uče važne stvari, od toga kako govoriti,ponašati se prema drugima i kako dijeliti i upravljatifrustracijama. Roditelji uspostavljaju ta pravila pomoćurazličitih oblika učenja, njegovanja i discipline.

Vrste preventivnih intervencija u obiteljskome okruženjuPreventivne intervencije u obiteljskome okruženju,poput ostalih preventivnih intervencija, mogu bitiuniverzalne, selektivne ili indicirane.

Preventivne intervencije u obiteljskome okruženjumogu se razvrstati i prema tome koji članovi sudjeluju i

2. DIO: PREVENTIVNI PRISTUPI U RAZLIČITIM OKRUŽENJIMA

Poglavlje 5:Prevencija u obiteljskom okruženju

63

koje dijelove obitelji intervencija teži mijenjati. Intervencije za roditelje usmjerene su isključivo napromjenu određenih roditeljskih praksi poputdiscipliniranja djece ili učinkovite komunikacije i moguuključivati samo roditelje. Djeca iz obitelji možda će, amožda i neće, sudjelovati u takvoj intervenciji. Intervencije za razvoj obiteljskih vještina su, obično širegopsega i uključuju edukaciju roditelja za poboljšanje ijačanje roditeljskih vještina, edukaciju djece u osobnimili socijalnim vještinama, a uključuju izravnu poduku iuvježbavanje vještina zajedno s obitelji. Ovdje naglasaknije isključivo na području roditeljstva, već seintervencija usmjerava i na to kako roditelji i djeca jednina druge međusobno utječu i kako funkcionirajuzajedno kao obitelj.

Programi razvoja roditeljskih vještina ponekad se u istojzajednici provode u kombinaciji s drugimintervencijama kao dio šire, sveobuhvatnijepreventivne strategije (primjerice s intervencijama uškolskom okruženju). U društvu se često primjenjujuovakve strategije zbog mnogo različitih mikro i makročimbenika koji utječu na uporabu sredstava ovisnostikod mladih. Neki dokazi sugeriraju da je takvakombinacija pristupa učinkovita u smanjenju uporabesredstava ovisnosti unutar populacije.

Neke intervencije su intenzivne, poput obiteljsketerapije koja mijenja rana problematična ponašanjakako ona ne bi eskalirala prema uporabi sredstavaovisnosti i ozbiljnijim poteškoćama u ponašanju.Različiti su znakovi koji ukazuju na to da će obiteljmožda imati koristi od takve intervencije. Ponekad se

oni odražavaju u aspektima obiteljskoga života, poput,nasilja, a ponekad se odražavaju ponašanjima mladihizvan obiteljskoga okruženja, primjerice u školi ilizajednici. Intenzivne obiteljske intervencije, poputobiteljske terapije za mlade koji su već počeli pokazivatiodređene poteškoće također mogu značajno utjecatina djetinjstvo i adolescenciju.

Ovisno o dobi djece u obitelji, razlikuju se i obrasciobiteljskih interakcija i roditeljske strategije. Stoga će,intervencije za obitelji s djecom različite dobi, moratiuključivati poučavanje o različitim roditeljskim iobiteljskim procesima. Ishodi obiteljskih programatakođer su povezani s razvojnim fazama. Ishodipovezani s ranijim fazama, odnose se na zdravlje,dobrobit i prosocijalno ponašanje. U djetinjstvu iadolescenciji dodatni vidljiv učinak bit će smanjenje iliprevencija problematičnoga ponašanja poputuporabe sredstava ovisnosti. Ilustracija 25 prikazujeučinkovite strategije (crno), ciljeve (crveno) i pozitivneishode (plavo) intervencija koje se provode od rođenjado adolescencije.

Teorija u podlozi intervencija u obiteljskomokruženju tvrdi da će utjecaj na obiteljske procese,poput roditeljstva, pozitivno utjecati na zdravoponašanje mladih i spriječiti razvoj poteškoća uponašanju. Obitelj vrši jedan od najvažnijih mikroutjecaja na razvoj osobnih karakteristika pojedincakoji, u konačnici, mogu dovesti do poremećajauporabe sredstava ovisnosti. Obitelj je važankontekst za razvoj i ako obitelj loše funkcioniravjerojatnije je da će djeca imati poteškoća. Kad


Ilustracija 25: Preventivne intervencije u obitelji prema razvojnim fazama

Rođenje Rano djetinjstvo Sredina djetinjstva Adolescencija

Kućne posjete

Trening roditeljskog ponašanja

Intervencija roditeljskih vještina

Intenzivne obiteljske intervencije

Poboljšanje odnosa roditelj-dijete

Više primjene pozitivnog discipliniranja; bolje vođenje

Bolji nadzor

Dobrobiti

Povećanje prosocijalnog ponašanja

Smanjenje agresivnosti i problema vezanih uz to

Smanjenja uporaba sredstava ovisnosti

obitelji funkcioniraju dobro, moguće je smanjitivjerojatnost pojave poteškoća. Intervencijskestrategije usmjerene na obitelj mogu započeti prijerođenja djece, primjerice programima posjetasiromašnim trudnicama koje čekaju prvo dijete.Takva vrsta intervencija usmjerena je na promjenuroditeljskog ponašanja, poboljšanje dobrobiti majki,poboljšanje odnosa između djeteta i majke ipoboljšanju dugoročnih razvojnih ishoda za mlade.

Neki od najvažnijih obiteljskih čimbenika koji utječuna dijete i razvoj mladih navedeni su u nastavku. • Dobar odnos roditelja i djece. Kvaliteta odnosa

roditelja i djece započinje u dojenačkoj dobi, kaddojenče i osobe koje brinu za njega/nju razvijajusnažnu privrženost, no značaj utjecaja odnosaroditelja i djece na razvoj u adolescenciji ne jenjava.Iako se neka obilježja odnosa s vremenommijenjaju, ako se odnos temelji na toplini i pozitivnojemocionalnoj podršci, to će najčešće zaštititi mladeod problema u ponašanju. Roditelji koji provodevrijeme i aktivno su i pozitivno uključeni u životesvoje djece mogu pomoći izgraditi takvu vrstuodnosa. Intervencija bihevioralne edukacije roditeljamože rezultirati boljim roditeljskim postupcima,zdravijim odnosima između roditelja i djece,pozitivnijim i manje negativnim ponašanjem djece imladih i dugoročnim ishodima poput smanjenjauporabe sredstava ovisnosti u adolescenciji i ranojodrasloj dobi.

• Učinkovite strategije upravljanja ponašanjem. Važandio roditeljskog zadatka je socijalizirati pozitivnaponašanja mladih i odgovarajuće reagirati nanjihova rizična ponašanja. Svrha uporabeučinkovitih strategija je da roditelji pomognumladima poštivati i internalizirati odgovarajućestandarde ponašanja. Postoje brojne roditeljskestrategije koje mogu pomoći u tom procesu, noprovedba učinkovite discipline - discipline koja jejasna i čvrsta, ali ne i gruba, (koja je „autoritativna“ali ne i „autokratska“ ili okrutna) - komuniciranjejasnih pravila i očekivanja te primjena dobrihtehnika nadzora gdje i s kim dijete provodi vrijeme,također mogu osigurati zaštitu od negativnihutjecaja na makro razini.

• Komuniciranje vrijednosti koje promiču obitelj. Obiteljikoje drže do obiteljskih vrijednosti i pokušavaju tojasno komunicirati svojoj djeci pomažu razvitipozitivna i smanjiti rizična ponašanja. To im možepomoći nadvladati snažne negativne vrijednosti skojima se susreću u nekim društvenim okruženjima.

• Uključenost u dječji život. Roditelji koji su aktivnouključeni u živote svoje djece i provode s njimavrijeme u pozitivnim i zabavnim aktivnostimapomažu razvijati pozitivan odnos između roditelja i

64

djeteta. Takve aktivnosti djetetu poručuju daroditelji brinu o njegovoj/njezinoj socijalnoj,emocionalnoj i osobnoj dobrobiti te da se njihovodnos ne svodi samo na upravljanje ponašanjem,poput poštivanja pravila, itd.

• Roditelji koji emocionalno, kognitivno i financijskipodržavaju svoju djecu, omogućuju im pregrštresursa za zdrav razvoj.

Ako provedbom intervencije osnažimo te ključnečimbenike u obitelji, tada ćemo možda moći smanjitipojavnost ponašanja poput uporabe sredstavaovisnosti.

Neke od intervencija u obiteljskom okruženjusuočene su s izazovom implementacije u dobi kadmanjina djece radi ono što intervencija pokušavaprevenirati. To jest, intervencija, kratkoročno, ima zacilj promjenu roditeljskih vještina, no dugoročnosprječava uporabu sredstava ovisnosti. Ponavljamo,zamisao je da će promjenom obiteljskih i roditeljskihprocesa promijeniti razvojni put mladih.

Pitanje koje se ovdje postavlja je “Koja su to ključnaobilježja intervencije koja funkcionira?“. Jedna studijautvrdila je nekoliko važnih obilježja učinkovitihedukacije za roditelje i djecu u dobi od 0-7,povezanih s dobrim ishodima. Utvrdili su daintervencije imaju bolje ishode ako: • su usmjerene na pozitivne interakcije roditelja i djece -

kad se roditelje poučava kako provoditi vrijeme sasvojom djecom u situacijama koje ne uključujudisciplinu, poput igre, pokazujući roditeljima kakoizraziti entuzijazam, pružiti pozitivnu pažnju iusmjeriti se na kreativne i spontane aktivnosti;

• poučavaju roditelje o osjećajima i pokazivanju osjećaja–pomoću vještina aktivnog slušanja i reflektiranjaonoga što dijete govori, pomažu roditelju poučitidijete prepoznati, imenovati i primjereno izražavatiemocije te poučavaju roditelje kako smanjitinegativnu komunikaciju poput sarkazma;

• poučavaju učinkovitom discipliniranju primjenommetode “pauze” (eng. time-out) i dosljednošću;

• intervencije omogućavaju roditeljima uvježbavanjevještine zajedno s djecom na susretima i kod kuće. Tonije igranje uloga, već su to stvarne interakcijeroditelja i djece.

Opći sadržaj intervencija u obiteljskom okruženju Intervencije u obiteljskom okruženju sadrže punoviše od onoga što smo naveli. Detaljno ćemopredstaviti mogući sadržaj intervencije za roditelje,djecu i obitelji.


65

Sadržaj za roditelje Razne intervencije za razvoj obiteljskih vještinasadrže različite aktivnosti, no UNODC-ovo vijeće zaprocjenu utvrdilo je da najučinkovitije intervencije zarazvoj obiteljskih vještina sadržavaju određenespecifične komponente.

Učinkovite intervencije poučavaju roditelje kakoprimjereno odgovoriti na dječje potrebe i zahtjeve.

Roditelje treba naučiti pokazivati naklonost iempatiju, kako jednih prema drugima tako i premadjeci i drugim ljudima. Roditelji trebaju:• opažati pozitivno i djeci ukazati na to kad se

ponašaju dobro - ne ukazivati samo na kršenje pravila;• razgovarati o vlastitim osjećajima i o dječjim

osjećajima - pomoći djeci prepoznati i izraziti osjećaje;• poučiti roditelje važnosti davanja primjera vlastitim

ponašanjem - ako roditelji ne žele da im djeca i adolescenti koriste sredstava ovisnosti, oni sami bi trebali biti primjer takvog ponašanja;

• roditelji trebaju naučiti nove vještine nošenja i upravljanja ljutnjom kako bi se bolje nosili s neizbježnim stresom i promjenama u obitelji i širem društvenom okruženju;

• roditelji trebaju naučiti pratiti dječju igru - prepustiti svojoj djeci neku razinu kontrole i izravne igre i pritom se zadržati u ulozi onoga koji slijedi dijete;

• uskladiti očekivanja prema dobi i razvojnoj fazi svog djeteta (vidi dodatak 1).

Osigurati strukturu: dodatnim sadržajima iaktivnostima treba poučiti roditelje kako osiguratistrukturu. Struktura podrazumijeva mnogo stvari iuključuje:• poučavanje roditelja kako primjenjivati strategije

discipliniranja u skladu s dječjom dobi, a posebicepomoći roditeljima poučiti djecu o posljedicamanjihovoga ponašanja;

• uspostaviti i komunicirati jasna pravila kod kuće tepomoći mladima razumjeti pravila i vrijednostidruštva;

• prepoznati kako zaštititi djecu od mogućihproblematičnih situacija u obitelji i društvu – te sesituacije mogu odvijati u susjedstvu, ali mogu bitiprisutne i u medijima;

• u obiteljima s više od jednog roditelja, strukturaznači pokušati postići dogovor o ključnimpitanjima odgoja djeteta i dosljedno ih prakticirati;

• struktura znači da roditelji znaju kako učinkovitonadzirati gdje im se djeca nalaze, s kim su i što rade;

• upravljanje sukobima, razrješenje svađe i praštanjeće stvoriti toplu i otvorenu emocionalnuatmosferu u obitelji. Kad se roditelji svađaju, važnoje držati djecu izvan svađe;

• osiguravanje strukture putem određenih rutinapoput zajedničkog objeda i rutina pred spavanje.Rutine trebaju biti zabavne prilike za razgovor sdjecom o važnim temama, bez držanja prodika.

Uključiti se u školski život djeteta: dobreintervencije će poučiti roditelje kako se uključiti uškolski život djeteta. Osim obitelji, škola je jedno odnajvažnijih mjesta socijalizacije. Neki roditeljioklijevaju surađivati sa školom, no istraživanjapokazuju da se iskustvo djece u školi poboljšava akoroditelji uspiju pomoći djeci izgraditi snažnu vezu saškolom. To se može postići na sljedeće načine:• roditelji mogu nadzirati djecu i pomoći im sa

školskim zadacima kad je to moguće;• mogu komunicirati sa školom i informirati se o

tome što se u školi događa.

Sadržaj za djecuBrojne su važne životne vještine koje djeca i mladitrebaju naučiti, a roditelje se može poučiti kako daim pomognu u tome.

Emocionalne sposobnosti jedna su od skupinavještina koje intervencija može pomoći razviti koddjece. Intervencije, također, pomažu roditeljimaojačati te vještine:• prepoznavanjem vlastitih i tuđih osjećaja;• primjerenim izražavanjem osjećaja;• upravljanjem teškim osjećajima;• osjećanjem i pokazivanjem empatije prema

drugima dok pate;• sposobnošću primanja povratne informacije o sebi

bez potrebe za samoobranom – ovo je dobarnačin učenja o sebi i svojim odnosima.

Usmjerenost prema budućnosti: još jedna korisnavještina koju mladi trebaju razviti orijentacija jeprema budućnosti. Djeca, a posebice adolescentikoji mogu razmišljati o budućnosti, imaju o njojpozitivna gledišta i mogu postaviti realistične ciljeve,moći će i razumjeti kako ih određena ponašanja -poput uporabe sredstava ovisnosti - mogu spriječitiu tome.

Vještine rješavanja problema: djeca i mladi mogurazviti učinkovite vještine rješavanja problema kojeće im pomoći u izazovnim socijalnim situacijama svršnjacima te kada trebaju pronaći najbolje rješenjeza problem.

Briga o sebi: djeca i mladi mogu naučiti kako sebrinuti o sebi na zdrav način - uključujući prehranu,fizičko zdravlje i kako korištenje sredstava ovisnostiutječe na njihov mozak, fizički razvoj, ponašanje,


emocije, kognitivni razvoj, društvenih život s prijateljimai obitelji, rezultate u školi i buduće mogućnosti.

Razvoj pozitivnih odnosa: učinkovite preventivneintervencije trebale bi poučiti mlade kako stvaratipozitivne interakcije s drugim ljudima - kako čekatina svoj red i surađivati s drugima. Takve intervencijemladima mogu pomoći razumjeti kako se uklapaju uširu sliku svijeta, kakvi im odnosi mogu činiti dobro,ali i kako se kloniti loših odnosa.

Poštivanje drugih: preventivne intervencije mogupoticati vrijednosti poput poštovanja - poštivanjarazlika i poštivanja starijih i autoriteta.

Učinkovita komunikacija: mladi mogu naučitiučinkovito komunicirati pomoću aktivnog slušanja ijasnog izražavanja potreba. Učinkovita primjena tihvještina u svakodnevnom životu može pomoćiublažiti sukobe.

Odupiranje vršnjačkom pritisku: brojne učinkovitepreventivne intervencije usmjerene su napoučavanje mladih vještinama odupiranja pritiskuvršnjaka koji će ih pokušavati navesti na uporabusredstava ovisnosti.

Sadržaj za obiteljU preventivnim intervencijama za razvoj obiteljskihvještina važno je obiteljima omogućiti zajedničkouvježbavanje vještina koje će im pomoći naučitiodgovoriti na različite situacije, brinuti jedni odrugima i ohrabrivati jedni druge na pozitivan iosjećajan način uz primjenu pohvale i nagrade.

Komunikacija: učinkovita komunikacija u obiteljisastoji se od pažljivog slušanja, jasne komunikacijeuloga i odgovornosti i smirenog raspravljanja otemama koje su teške i za roditelje i za mlade,primjerice o uporabi sredstava ovisnosti i seksualnosti.

Struktura obiteljskog života: obitelji moguorganizirati i strukturirati zajednički život. Metodediscipliniranja trebaju biti jasne, dosljedne ipoštene. Rješavanje sukoba, koji su neizbježan dioobiteljskog života, treba se odvijati kroz otvorenuraspravu i primjenom ostalih metoda kojepreporučuje intervencija.

Znanstveno utemeljeni programi i intervencijeNekoliko evaluacija u različitim europskim državamapokazale su da preventivne intervencije, kojepredstavljamo u nastavku, imaju obećavajućerezultate. Izbor ovih programa temelji se naocjenama registra Europskog centra za praćenje

66

droga i ovisnosti o drogama - Xchange. Nudimo ihkao moguće smjernice za daljnje pretraživanjeodgovarajućih intervencija primjerenijih vašemkontekstu. Radi se o programima: EFEKT, FunctionalFamily Therapy i Triple P programu.

EFEKT je intervencija koju Xchange registar ocjenjuje„korisnom“. To je univerzalna preventivnaintervencija za mlade u dobi između 13 i 16 godina.Cilj joj je prevenirati uporabu alkohola kodadolescenata promjenom stavova njihovih roditelja.Roditelje se ohrabruje na komuniciranje nultetolerancije na alkohol. Informacije se roditeljimadaju na roditeljskim sastancima na početku svakogapolugodišta te putem redovnih pisama koja im sešalju tijekom cijele školske godine. Roditeljima setakođer šalju katalozi s informacijama oaktivnostima koje se organiziraju u zajednici, kako bise njihova djeca mogla u njih uključiti ikonstruktivno provoditi slobodno vrijeme.

Program Functional Family Therapy (Funkcionalnaobiteljska terapija) indicirana je preventivnaintervencija za mlade u riziku, u dobi od 11 do 18godina. U registru Xchange ocijenjena je kao„vjerojatno korisna“. Program teži smanjitiuključenost u kriminal ili delinkvenciju s ciljemprevencije uporabe sredstava ovisnosti i održavanjadobrih odnosa među sudionicima i s roditeljima.Ciljana promjena u području roditeljskih vještina,suradljivosti mladih i sveobuhvatnog ponašanja(kognitivnog, emocionalnog i ponašajnog) temelji sena izrađenim profilima specifičnih rizičnih i zaštitnihčimbenika pojedine obitelji.

Triple P –program pozitivnog roditeljstva31

preventivna je strategija orijentirana na roditeljstvo iobiteljsku podršku, osmišljena kako bi se preveniraliteži problemi u ponašanju, emocionalni problemi irazvojne poteškoće kod djece, kroz jačanje znanja,vještina i samopouzdanja roditelja. Triple Pintervencija nije još uvrštena u Xchange, no registarBlueprints ocjenjuje ju „obećavajućom“. Iako postojiviše inačica programa, pet ključnih načela pozitivnogroditeljstva čine temelj programa i odnose se naodređene rizične i zaštitne čimbenike za koje jepoznato da predviđaju pozitivne razvojne i ishodevezane uz mentalno zdravlje kod djece. Ta ključnanačela su: (1) osiguravanje sigurnog i poticajnogokruženja; (2) stvaranje pozitivnog okruženja zaučenje; (3) primjena asertivne discipline; (4)realistična očekivanja; i (5) briga o sebi kao roditelju.

Strengthening the Family Program 10-14 još jejedan od programa koji se provodi često. Ovaj


31 Više informacija potražite na http://www.triplep.net/glo-en/home/

67

program ima vrlo dobre dokaze učinkovitosti u SAD-u i Blueprints ga ocjenjuje „obećavajućim“, a za sada,još uvijek nema dobrih dokaza njegove učinkovitostiu Europi i zbog toga ga Xchange još uvijek neocjenjuje učinkovitim.

Izazovi Brojni su izazovi i prepreke pred organizacijama iobiteljima pri implementaciji ovakvih intervencija.Neki od tih izazova odnose se na samuimplementaciju preventivnih intervencija, no brojniizazovi vezani su uz nemogućnost dovoljno širokeimplementacije kako bi se postigao značajnijiučinak. Navest ćemo nekoliko izazova i dati nekolikosavjeta kako ih prevladati.

Najveće prepreke učinkovitoj primjeni preventivnihintervencija u obiteljskom okruženju, posebiceuniverzalnih i selektivnih, je regrutiranje i zadržavanjeobitelji u programu. Istraživanja pokazuju dapreventivne intervencije usmjerene obiteljima imajunisku stopu sudjelovanja. Kod uključivanja sudionikau univerzalne intervencije stope sudjelovanja sežu od10% do 30% obitelji. Kod ciljanih intervencija, poputindiciranih intervencija usmjerenih obiteljima ukojima mladi već pokazuju neka problematičnaponašanja, uključivanje dostiže od 40% do 60%.Međutim, znamo da će postotak uključivanja bitimanji kod obitelji koje žive u nepovoljnijem položaju.Ovako niske stope uključivanja ukazuju na to daintervencije nemaju dovoljan obuhvat za utjecaj najavnozdravstvenoj razini.

Istraživanja su utvrdila neke od najčešćih preprekasudjelovanju u takvim, obično grupnim, obiteljskimintervencijama.• Roditelji ne znaju za preventivnu intervenciju.

Informacije o intervenciji možda nisu došle doobitelji kojoj je intervencija potrebna.

• Mišljenja i osjećaji obitelji prema programu, ćetakođer utjecati na njihovu odluku o uključivanju.

• Obitelji su vrlo zauzete i nemaju dovoljnovremena. Sudjelovanje u intervenciji može oduzeti2 ili 3 sata tjedno što će obiteljima biti teškoizdvojiti zbog usklađivanja rasporeda.

• Ponekad se aktivnosti odvijaju na mjestu do kojegaje obiteljima teško doći. Možda nemaju prijevoz ilimoraju dugo putovati.


ŠIRINA DOSEGA

PRILAGODLJIVIFORMATI ISPORUKEPojedinac Usmjerenost

na sebeInformiranjeo roditeljstvu - kampanje

Kratki roditeljski savjeti

Sužen fokus - Treningroditeljskih vještina

Proširen fokus - Treningroditeljskih vještina

Intervencija - ponašanjeobitelji

POVE

ĆAN

JE IN

TEN

ZITE

TA

Visoko

NiskoGrupa

Razina 1

Razina 2

Razina 3

Razina 4

Razina 5

Ilustracija 26: Triple P program

Ilustracija 27: Prepreke za obitelji 1

Moguća rješenja:Učinkovit socijalni marketing• mediji• osobni i profesionalni odnosi• “usmena predaja”

Izazov:Roditelji ne znaju za program

RODITELJI NE ZNAJU ZA PROGRAM

Moguće je razviti strategije svladavanja takvihprepreka.Strategije će se razlikovati u svakoj zajednici zbogdostupnih resursa, no obično je moguće dobrokomunicirati o intervenciji.

Jedan od dobrih načina je uključivanje medija. Kadje to moguće, organizacije mogu informaciju ointervenciji prenijeti na radiju ili u tisku. Društvenemreže pokazale su se učinkovitim kanalom zaprijenos i širenje informacija u nekim zajednicama.Triple P je vrlo učinkovito upotrebljavao društvenemedije kako bi povećao svijest korisnika oimplementaciji programa. U jednoj studiji utvrdili suda primjena ovakvih medijskih strategija povećavastopu informiranosti roditelja u zajednici ointervenciji na 80%.

Osobni i profesionalni odnosi: Oslanjanje naprofesionalnu mrežu za širenje informacija možebiti izvrsna strategija. Povezivanje s ostalimorganizacijama koje se bave mladima i obiteljimakorisno je zbog prenošenja informacija njihovimkorisnicima. Obitelji vjeruju preporukama kojedolaze iz izvora kojemu vjeruju.

Ponekad roditelji misle da su preventivneintervencije namijenjene samo “lošim” roditeljima, iliimaju percepciju da im intervencija neće biti odkoristi jer im je nepotrebna ili možda imajuprethodna negativna iskustva s raznim javnimslužbama. Takvi stavovi smanjit će vjerojatnostnjihovog sudjelovanja u preventivnim intervencijama.Kad komunicirate s obiteljima, važno je slati pozitivneporuke i “normalizirati” djelovanje intervencije.Odgovarajući opis intervencije u brošurama imedijima može pomoći oblikovati mišljenje obitelji otome je li intervencija primjerena za njih ili nije.

68

Za roditelje koji ne vide potrebu za intervencijom imisle da im neće biti korisna, sposobnostprenošenja poruke o tome da intervencijaodgovara na njihove specifične potrebe možepovećati prihvaćenost preventivne intervencije.Ponekad se to može postići dobro napisanimoglasima koji naglašavaju određene aspekteintervencije. No, ponekad će pomoći razgovor sobiteljima o intervenciji, bilo putem kućnih posjetaili grupno. Takav će im razgovor pomoći doznati višeo tome što intervencija nudi.

Neke od najčešćih prepreka koje spominju obiteljijednostavne su logističke prepreke poput uklapanjadvosatnog intervencijskog susreta u užurbaniobiteljski raspored. Planiranje susreta kako bi seprilagodili većini obitelji može pomoći povećatisudjelovanje. Važno je fleksibilno planirati vrijemeodržavanja susreta kako bi ih obitelji mogle uklopitiu svoj raspored. Održavanje susreta u vrijemeuobičajenih školskih sastanaka, kao što to čine uEFEKT programu, može pomoći obiteljima uskladitiih sa svojim rasporedom. No, važno je poštivatipozitivno obiteljsko vrijeme, jer to je nešto štointervencijama želimo promicati.

Pronalazak odgovarajućeg mjesta susreta i pomoćpri prijevozu pospješit će sudjelovanje. Strateški jenajbolje odabrati mjesto koje ljudi i inače čestoposjećuju. U najboljem slučaju ono se nalazi ublizini obiteljskoga doma, no u velikim gradovima iruralnim područjima to možda neće biti moguće pa



Moguća rješenja:“Normalizacija” programa• korištenje “pozitivnog” govora• personalizirati program - potrebe obitelji

Izazov:Norme, stavovi i vrijednosti roditelja

NORME, STAVOVI I VRIJEDNOSTI RODITELJA


Moguća rješenja:• fleksibilnost pri izvođenju programa• pronaći optimalno vrijeme izvođenja programa (dan/sat)• lako dostupna lokacija/prijevoz• poticaj za sudjelovanje (hrana, čuvanje djece, novčana naknada)

Izazov:Logistika

LOGISTIKA

69

će prijevoz biti problem. Neke preventivneintervencije pomažu obiteljima platiti prijevoz.

Poticaji za sudjelovanje mogu pomoći motiviratiobitelji da dođu i pomoći im prebroditi logističkeprepreke. Primjerice, večera i čuvanje djece možeolakšati obiteljima organizirati sudjelovanje nasusretima u večernjim satima. Korisno je savjetovatise s lokalnim stručnjacima kako biste utvrdili koja jevrsta poticaja najkorisnija.

Regrutiranje obitelji nije jednostavan zadatak i nemože se svesti samo na oglašavanje intervencije ičekanje da obitelji dođu. Pažljivo promišljanje otome kakve su obitelji, koje su njihove potrebe i nakoji način su međusobno povezane i kako supovezane s drugim socijalnim okruženjima poputškole, susjedstva i usluga, može vam pomoći jasno

planirati regrutiranje i zadržavanje obitelji.Primjerice, ako su obitelji nižeg socioekonomskogapoložaja, financijski će poticaj možda biti koristan.Stvaranje snažnih odnosa sa zainteresiranimobiteljima koji se temelji na poštovanju, održavanjeredovitoga kontakta s obiteljima čak iako ne dođuna početku i održavanje obećanja, stvorit ćepovjerenje i izgraditi pozitivnu reputacijupreventivne intervencije u zajednici. Uporabanekoliko različitih strategija, umjesto oslanjanjasamo na jednu također će povećati učinkovitostregrutiranja obitelji i zadržavanja u intervenciji.Šaljite više poruka prenesenih na više različitihnačina u više navrata. Intervencije čestopreporučuju prenošenje poruka obiteljima nanajmanje tri različita načina, jer ponekad jepotrebno upravo toliko kako biste im skrenulipozornost na intervenciju.


Druga moguća okruženja za preventivni rad su školei radna mjesta, oba su okruženja na mikro razini.Počinjemo s opisom obilježja preventivnih interven-cija u školskome okruženju i njihovih zadataka, nogovorimo i o tome kako teoriju primijeniti u praksi.Kod preventivnih intervencija u školskome okruže-nju, naglašavamo uporabu podataka o učenicimaprilikom rada na intervenciji. Unplugged, Good Beha-viour Game i KiVa znanstveno su utemeljeni pro-grami koje predstavljamo kao primjere učinkovitihpreventivnih intervencija u školskome okruženju.

U Europi, nažalost, nema velikog broja preventivnihintervencija na radnome mjestu, a još ih je manjeznanstveno utemeljenih. Nadamo se da će ovo po-glavlje inspirirati one koji bi mogli provoditi preven-tivne intervencije na radnome mjestu. Naglašavamoobilježja preventivnog rada na radnome mjestu i go-vorimo o preprekama s kojima ćete se možda suočiti.

Prevencija u školskome okruženju Djeci i adolescentima, dva su glavna okruženjaprevencije uporabe sredstava ovisnosti - obitelj iškola. Zaista, mnogo djece provodi više vremena uškolskome okruženju, nego s oba roditelja ili s

70

roditeljima uopće. Prednost škola je u mogućnostiprovedbe intervencije sa svom djecom (kaouniverzalnom populacijom), a ne samo onima urizičnim skupinama (selektivna populacija) ili ranjivimpojedincima (indicirana populacija). Sva djecu moguimati koristi od univerzalnih intervencija u školama, sobzirom na to da su sva izložena nekom stupnjurizika. Nadalje, poruke koje prenosimo svim mladimau školi mogu se primiti bez stigme, jer se intervencijene oslanjaju na identificiranje i moguće izdvajanjemladih koji su već započeli s konzumacijom sredstavaovisnosti. Osim toga, izoliranje visokorizičnih mladihosoba u zatvorenu skupinu (Poulin, 2001) dokazanopovećava njihovo rizično ponašanje. Škole se razlikuju po veličini i sastavu, no gotovo usvim državama škole imaju zadaću pripremiti djecu imlade da postanu potpuno integrirani članovi svojihobitelji, radnog okruženja i društva u cjelini. Međutim,škole i obrazovanje postižu znatno više od toga.Izvješće o politikama Svjetske banke iz 2007. godine(Hanushek i Wößmann, 2007) analizom podataka izsustava obrazovanja i nacionalnih gospodarstavautvrdilo je da: «Postoje snažni dokazi kako sukognitivne vještine populacije - više od samog školskoguspjeha - snažno povezane sa zaradom pojedinca,


Poglavlje 6:Prevencijau školskome okruženjui na radnome mjestu


Program razvoja roditeljskih vještina

Intervencije stjecanja Univerzalna i selektivna osobnih i socijalnih vještina Opća populacija i skupine u riziku Dobro

Školske politike Univerzalna Opća populacija Adekvatno

Individualno psihološko savjetovanje Indicirana ili kratke intervencije Pojedinci u riziku Adekvatno

Ilustracija 30: Vrste i učinkovitost preventivnih intervencija u školskome okruženju

71

distribucijom prihoda i ekonomskim rastom.„Kognitivne vještine“ opisane su kao sposobnostučenika da: • samostalno promišlja, rješava probleme na razuman

i dobro promišljen način, bilo individualno ili usuradnji s drugima;

• razmišlja, konceptualizira i rješava problemekoristeći se nepoznatim informacijama ili novimpostupcima;

• zaključuje i pronalazi rješenja analiziranjem odnosameđu zadanim problemima, pitanjima ili uvjetima.

Škola je, poput obitelji, jedno od mikro okruženja iključna je institucija koja oblikuje dječji razvoj i njihoveprosocijalne stavove i ponašanja. Između bioloških,osobnih, socijalnih i okolinskih karakteristika kojeutječu na ljudsko ponašanje postoje brojne i složeneinterakcije. Te interakcije oblikuju vrijednosti,uvjerenja, stavove i ponašanje djece i mladih, aposebice su važne za fizički, emocionalni i socijalnirazvoj, kako od djetinjstva do adolescencije, tako i odadolescencije do odrasle dobi. Škola može utjecati nato kako djeca i mladi percipiraju prihvatljivost ineprihvatljivost različitih pozitivnih i negativnihponašanja. Stoga, intervencije u školskome okruženjumogu utjecati na ranjivost pojedinca prema riziku odpojave određenih ponašanja, a posebice uporabesredstava ovisnosti.

Preventivne intervencije koje se provode u školskomeokruženju mogu biti zanimljive i za sveučilišta iliustanove visokog obrazovanja. Studenti su često uriziku od uporabe sredstava ovisnosti. U toj dobi seleiz obiteljskoga doma u okruženje u kojemu imajuveću samostalnost i od njih se očekuje da kontrolirajučitav niz ponašanja povezanih sa zdravljem idruštvenim odnosima. Osim toga, u tom okruženjuodređene tvari su im dostupnije, a u studentskimorganizacijama i na zabavama može prevladavatikultura koja podržava uporabu sredstava ovisnosti.

Iako je posebno značajno stvoriti i održavati pozitivnuškolsku klimu, škole, također imaju važnu ulogu uprevenciji uporabe sredstava ovisnosti u najmanje tridodatna područja:• bihevioralni pristupi - to znači prevenciju ili barem

odgađanje uporabe sredstava ovisnosti kod mladihpokušajem razvijanja vrijednosti, normi, uvjerenja istavova protiv uporabe sredstava ovisnosti iedukacijom za učinkovito odupiranje vršnjacima kojiih potiču na uporabu sredstava ovisnosti;

• okolinske preventivne intervencije - to znači razviti idosljedno provoditi razborite i jasne politike premauporabi i prodaji svih sredstava ovisnosti, uključujućialkohol i duhan u području oko škola i na školskim

događanjima; • smanjiti štetne posljedice povezane s uporabom

sredstava ovisnosti - škole se prema učenicima kojikoriste sredstva ovisnosti mogu odnositi sosjetljivošću i suosjećanjem te ih uputiti nasavjetovanje i službe podrške (i ako je potrebnotretman) i time im pomoći da smanje ili prestanu suporabom sredstava ovisnosti.

Istraživanja preventivnih intervencija u školskomeokruženju utvrdila su njihovu uspješnost upoboljšanju školskog uspjeha i sprječavanju prekidaškolovanja (Gasper, 2011) - to su dva osnovnaakademska cilja. Stoga, koordinatori prevencijemoraju biti sposobni argumentirati da je u najboljeminteresu škole i njenih učenika pronaći vrijeme zaprovedbu prevencije korištenja sredstava ovisnosti.

Spremnost školeZa početak, potrebno je procijeniti spremnost školeda usvoji i implementira preventivne programe istrategije sprječavanja korištenja sredstava ovisnosti(Greenberg, 2005). U nastavku su osnovna pitanjakoja treba razmotriti prije odabira prevencijskogpristupa.• Postoji li administrativna potpora za planiranje i

provedbu preventivnih programa za vrijemenastave?

• Postoje li ljudski resursi s potrebnim vještinama zaimplementaciju programa?

• Što je s resursima potrebnima za plaćanjematerijala potrebnih za program, obuku učitelja,zamjene nastavnika tijekom edukacije i naknadnutehničku podršku?

• Postoji li dostupan, kvalitetni program edukacije itehničke podrške koji će uspješno usmjeravatidjelatnike škole tijekom implementacije preventivnihprograma i pomoći im odgovarati na izazove?

Važno je da uprava škole, ali i gradske i regionalnevlasti, podrže određeni program i osiguraju vodstvokoje je potrebno za osiguranje učinkovitogausvajanja i implementacije programa (Sloboda,2014; Wandersman, 2008). No, potrebno jeosigurati i brojne druge čimbenike. Škola bi trebalaartikulirati viziju okruženja kojem teži kako bipodržala obrazovni i društveni razvoj svojih učenika.Ta vizija trebala bi biti popraćena odgovarajućimciljevima, od kojih bi jedan trebao biti osiguranješkolskog okruženja bez alkohola, duhanskihproizvoda i drugih sredstava ovisnosti.

Potrebno je planirati tko će preuzeti vodstvo, a timei odgovornost za usvajanje i implementaciju preven-tivnih politika i intervencija, kako će se vrednovatiuspješnost rada pojedinih osoba te kako će se to


vrednovanje povezati sa sustavom napredovanja.Plan treba uključiti procjenu sposobnosti škole zaimplementaciju preventivne intervencije.

Ciljevi prevencije u školskome okruženjuUčinkovite strategije prevencije uporabe sredstavaovisnosti osmišljene su kako bi bile prilagođenerazličitim razvojnim fazama djece, adolescenata idrugih učenika (Ginsburg, 1982; UNODC InternationalStandards, 2013). Kao što je navedeno u UNDOC-ovim standardima, neće sve preventivne aktivnosti niprogrami biti učinkoviti za čitavu školsku populaciju,stoga intervenciju valja provoditi s onom dobnomskupinom za koju postoje dokazi njezine učinkovitosti.

Primjerice, za djecu u starijoj osnovnoškolskoj dobipreventivne strategije trebaju se usmjeriti na davanjejednostavnih i izravnih uputa - primjerice, liječnik će tidati lijek da bi ti bilo bolje, no lijek može biti loš za tebeako ga uzimaš bez liječničke preporuke, davanje lijekadrugima opasno je pa čak ako ga oni zatraže. Učiteljimogu implementirati strategije nagrađivanjaprosocijalnih ponašanja i kažnjavanja impulzivnog idrugoga neprihvatljivog ponašanja.

Uz davanje uputa i vođenje, mladi adolescentitrebaju razviti pozitivne vrijednosti i stavove, koji nepodržavaju uporabu sredstava ovisnosti, na kojimaće temeljiti donošenje odluka vezanih uz uporabusredstava ovisnosti. Učenici se mogu upoznati saškolskim politikama vezanima uz sredstava ovisnosti iposljedicama kršenja tih pravila. Mogu razumjeti nakoji način oglašavanje utječe na njih i potiče ih nauporabu alkohola i drugih sredstava ovisnosti, mogunaučiti o štetnim posljedicama uporabe alkohola,duhana i sredstava ovisnosti na osjećaje, percepciju iponašanje te njihov mozak u razvoju. Također,trebaju nastaviti razvijati i prakticirati širok rasponosobnih i socijalnih vještina primjerenih dobi.

U kasnoj adolescenciji učenici bi trebali moćiprimjenjivati svoje vrijednosti, vještine donošenjaodluka i druge životne vještine, posebice svojuasertivnost ili vještine odolijevanja pritisku usituacijama kad se koriste sredstva ovisnosti ili kad ihnetko ponudi. Također, trebaju naučiti koje sudruštvene sankcije povezane s ilegalnom uporabomsredstava ovisnosti. Na kraju, može ih se naučitiraznim strategijama smanjivanja štetnih posljedicauporabe sredstava ovisnosti (Marlatt, 2011). Onemogu, primjerice naglašavati opasnost od vožnje upijanom stanju, ili vožnje u autu kojim upravlja osobakoja je pila alkohol. Jasne, znanstveno utemeljene preventivneintervencije, da bi bile učinkovite, moraju se pažljivo

72

uskladiti s razvojnom fazom djece. Prevencijskaznanost temelji se na dječjem razvoju i traganju zanačinima kako najbolje doprijeti do djece u svakojrazvojnoj fazi.

Podatci o uporabi sredstava ovisnosti među učenicima Podaci o uporabi sredstava ovisnosti među učenicimamogu pomoći u razumijevanju razmjera i prirodeuporabe sredstava ovisnosti, to jest detektiranju vrstesredstava ovisnosti koje učenici rabe. U prethodnimpoglavljima je opisana važnost provedbe procjenepotreba koja uključuje prikupljanje i/ili analizupostojećih podataka kako bi se problem korištenjasredstava ovisnosti opisao. Procjena potreba opisujeuporabu sredstava ovisnosti među učenicima iuključuje podatke o vrsti sredstava ovisnosti,učestalosti uporabe sredstava ovisnosti i načinukorištenja, porijeklu sredstava ovisnosti koje se rabe;obilježjima osoba koje ih rabe, uključujući spol, dob,nacionalnost, susjedstvo, izostanke iz škole, fizičko iemocionalno zdravlje i dob prvog korištenja te vrstusredstva ovisnosti kod prvog korištenja.

Primjena upitničkih mjera s učenicima u školskomeokruženju smatra se najboljom metodom prikupljanjapodataka o uporabi sredstava ovisnosti kod učenika.To su ključni podaci koji se prikupljaju uz ostale vrstekvalitativnih i kvantitativnih podataka. Iako jeanketiranje učenika relativno jeftino i daje najboljeinformacije o trenutnim obrascima uporabesredstava ovisnosti i s time povezanim percepcijama,takva istraživanja može biti izazovno razvijati, provoditii ocjenjivati, a podaci mogu biti složeni za analizu itumačenje.


Ilustracija 31: ESPAD Izvješće za 2015.(http://www.espad.org/ , posjećeno 01/10/2017)

73

Škole se mogu odlučiti osloniti i na rezultateistraživanja koja su već provele druge organizacije. Utom smislu preporučujemo Europsko istraživanje opušenju, pijenju alkohola i korištenju droga međuučenicima (ESPAD)32 i Suradničku višenacionalnu anketuSvjetske zdravstvene organizacije o zdravstvenomponašanju djece školske dobi (HBSC)33. Neke se državeoslanjaju na nacionalna istraživanja. Čak iako neka odnavedenih istraživanja (i njihovi rezultati) možda nisunajaktualnija, svejedno mogu poslužiti kao korisnamjerila za usporedbu rezultata provedenihistraživanja na lokalnoj razini. Također se moguupotrijebiti s velikim oprezom kao zamjena zaprovođenje istraživanja u samoj školi, posebice ako sunalazi istraživanja podijeljeni po regijama ili (možda)po gustoći naseljenosti (urbane zone, predgrađa,ruralne zone). Međutim, lokalni podaci gotovo uvijeksu uvjerljiviji za lokalne kreatore politika i donositeljeodluka od onih iz regionalnih ili nacionalnihistraživanja. Ljudi vrlo lako odbacuju zabrinjavajuće

rezultate istraživanja provedenih u određenoj državi iliregiji, argumentirajući to svojim mišljenjem kako se tone odnosi na djecu iz “njihove” zajednice.

Primjena teorije Teorije mišljenja i učenja i teorija planiranogaponašanja mogu se primijeniti na preventivneintervencije u školskome okruženju. Škola nije samomjesto učenja, ona uključuje osobe - učenike idjelatnike škole - koji su u međusobnoj interakcijiveći dio dana. Stoga, slično kao u domu, u kojem suroditelji u interakciji s djecom tijekom preventivnihintervencija usmjerenih na obiteljsko okruženje, iškolskome okruženju, djelatnici škole, kako bi proveliučinkovitu prevenciju uporabe sredstava ovisnosti,moraju biti u interakciji s učenicima. Te intervencijeuključuju razredni kurikulum, školsku politiku iokruženje. No, većinom su usmjerene na kurikulum,što se potvrdilo najučinkovitijim za postizanjedugoročnih prevencijskih ishoda. U ovom poglavlju


IZVOĐENJE I STRUKTURA

Što funkcionira

Interaktivne metodeVisoko strukturirane lekcije i grupni radSlijedi (izvodi se u lekcijama u nizu) kao kurikulum

Predavanje od strane osposobljenogfacilitatora/učitelja

Implementiran putem 10-15 tjednih cjelina

Višekomponentni programi

Donošenje odluka, komunikacijai vještine rješavanja problema

Odnosi s vršnjacima, osobnei socijalne vještine

Samoučinkovitost i asertivnost

Vještine odolijevanja i osnaživanjeosobne predanosti prema "nekorištenju"

Podržavanje i poticanje stavovate normi "nekorištenja"

d šk č k d k

Što NE funkcionira

Didaktičke metode kao predavanjeNestrukturirane spontane raspraveOslanjanje na intuiciju i procjenu učitelja

Dokazi za korištenje vršnjački vođene grupe vs.grupa vođenih od strane odraslih osoba su slabi

Samostalne jednokratne aktivnosti

Lekcije za podsjećanje

Posteri, brošure i letci

Informiranje samo povećava znanjeo sredstvima ovisnosti informiranjem

Svjedočenja bivših ovisnika

Isključiva usmjerenost na izgradnjusamopoštovanja

Testiranje na sredstva ovisnosti

Strategije zastrašivanja i zastrašujuće pričekojima se pretjeruje i lažno predstavljajuopasnosti od upotrebe sredstava ovisnostite često proturječje iskustvima učenikai iskustvima njihovih vršnjaka

SADRŽAJ

Ilustracija 32: Što funkcionira, a što ne funkcionira u prevenciji u školskome okruženju

32 http://www.espad.org/ 33 http://www.hbsc.org/

predstavit ćemo intervencije vezane uz kurikulum, a školske politike i školsko okruženje detaljnije ćemo razmotriti u poglavlju 8.

Kurikulum za prevenciju uporabe sredstava ovisnosti odnosi se na intervencije u razrednoj zajednici koje se implementiraju prema točno definiranim aktivnostima za postizanje određenih ishoda učenja. Školska politika prevencije uporabe sredstava ovisnosti niz je pisanih pravila ili propisa koji se odnose na uporabu sredstava ovisnosti u školskome okruženju i oko škole. Ta pravila uključuju definiranje posljedica kršenja pravila - tj. što će se dogoditi kad netko prekrši pravila. I na kraju, školska klima koja se definira kao “kvaliteta i obilježje školskoga života. Školska klima temelji se na iskustvu školskoga života u kojemu, prema određenim obrascima, sudjeluju učenici, roditelji i školski djelatnici, ona odražava norme, ciljeve, vrijednosti, interpersonalne odnose, prakse poučavanja i učenja te organizacijsku strukturu”.

Dva desetljeća istraživanja i evaluacije u školama pokazala su koje intervencije funkcioniraju, a za koje nema tih dokaza (Ilustracija 32).

Nadalje, brojne preventivne intervencije pokazuju pozitivan učinak odmah po završetku implementacije, dok samo nekolicina pokazuje učinak, ako se on procjenjuje, u razdoblju nakon godinu dana. Je li to problematično? Naravno, poželjno je da učinci traju godinama, a ne mjesecima (ili čak tjednima), i ako su svi drugi uvjeti isti, uvijek je najbolje izabrati preventivne intervencije koje pokazuju dugoročne učinke. No, čak iako intervencije imaju ograničene ili kratkoročne učinke, možemo ih smatrati uspješnima ako odgađaju prvo korištenje ključnih sredstava ovisnosti u ključnim fazama razvoja. Ciljane skupine, također, mogu imati koristi od ponovljenog izlaganja različitim vrstama preventivnih aktivnosti u svakoj fazi razvoja.

Osim toga, smatra se da je neprimjereno očekivati dugotrajne učinke preventivnih programa, kad su učenici neprekidno preplavljeni poticajima na korištenje sredstava ovisnosti u svom socijalnom okruženju (zastupljenost u popularnoj kulturi, oglašavanju i drugim marketinškim praksama), a i promatraju odrasle koji uzimaju i uživaju sredstva ovisnosti poput alkohola i duhanskih proizvoda, bez očitih štetnih posljedica. Možda je, stoga, nerazumno očekivati da će jedna intervencija usmjerena protiv uporabe sredstava ovisnosti biti dovoljna. Zagovarači prevencije, u svojoj argumentaciji trebaju se oslanjati na EQPDS (poglavlje 4) koji govori da preventivne

74

aktivnosti trebaju biti dio dugoročne strategije te da će vjerojatnost njihove uspješnosti u promicanju zdravijeg ponašanja biti veća kada se, uz njih, provode i okolinske preventivne politike (poglavlje 8).

Dob i razvojno primjerena prevencija korištenja sredstava ovisnosti treba se integrirati u čitav školski kontekst, od predškolskog odgoja do kraja srednje škole, kako u razredu, tako i izvan njega.

Znanstveno utemeljeni programiPreventivne intervencije koje predstavljamo u nastavku imale su obećavajuće ishode prema rezultatima nekoliko evaluacija provedenih u različitim europskim državama. Izbor ovih programa temelji se na ocjenama registra Europskoga centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama - Xchange. Navedene su kao inspiracija za daljnje pretraživanje intervencija koje odgovaraju vašem kontekstu.

Program Unplugged (program se u Hrvatskoj provodi pod imenom Imam stav) školski je preventivni program koji sadrži komponente usmjerene na razvoj kritičkog mišljenja, donošenje odluka, rješavanje problema, kreativnog razmišljanja, učinkovite komunikacije, interpersonalnih vještina, samosvijesti, empatije, nošenja s emocijama i stresom, normativnim uvjerenjima i znanje o štetnosti uporabe sredstava ovisnosti. Kurikulum se sastoji od 12 jednosatnih edukativnih susreta koji se održavaju jednom tjedno, a koje vodi učitelj koji je prethodno završio 2,5 dnevnu edukaciju. Registar Xchange ocjenjuje Unplugged „korisnim“, što znači da će vjerojatno biti učinkovit u različitim kontekstima.

The Good Behavior Game (GBG) razredna je strategija upravljanja ponašanjem za osnovne škole koju učitelji primjenjuju uz standardni nastavni kurikulum. GBG ocijenjen je „vjerojatno korisnim“ u Xchange registru, što znači da iako postoje nalazi istraživanja koji su potvrdili njegovu učinkovitost, potrebno je provesti dodatna u Europi kako bi bili sigurni. Ovaj pristup uključuje čitav razred, timove i nagrade, kako bi se djeca socijalizirala u ulozi učenika i smanjila agresivno i ometajuće ponašanje u razredu, koje je rizični čimbenik za uporabu sredstava ovisnosti u adolescenciji i odrasloj dobi te pojavu antisocijalnog, nasilnog i kriminalnog ponašanja. U razredima u kojima se provodi, učitelj rasporedi svu djecu u timove, uravnotežene po spolu, agresivnom ponašanju, ometajućem ponašanju, stidljivosti i socijalnoj izolaciji. Na vidljivo mjesto postavljaju se i prate osnovna pravila ponašanja. Prilikom igranja „igre dobrog ponašanja“, svaki tim dobiva nagradu ako članovi tima, u


75

određenom razdoblju trajanja igre, pravila prekršečetiri ili manje puta.

U prvih nekoliko tjedana intervencije, igra se igra triputa tjedno po deset minuta za vrijeme manjestrukturiranih aktivnosti u razredu i kad učenici radesamostalno, bez vodstva učitelja. Razdoblja igre seprodužuju i postaju učestalijima u redovitimintervalima, do polugodišta, igra se može igrati svakidan. Na početku, učitelj najavi početak razdoblja igre idaje nagrade po završetku igre. Kasnije, učitelj odgađanagrađivanje do kraja dana ili tjedna. S vremenom, igrase igra u različito doba dana, tijekom različitihaktivnosti i na različitim mjestima, i tako se razvija odvisoko predvidive po trajanju i učestalosti, s trenutnomnagradom, do nepredvidive, s odgođenom nagradom,tako da djeca mogu naučiti kako se od njih dobroponašanje očekuje uvijek i na svakom mjestu.

Na kraju, navodimo KiVa program protiv vršnjačkognasilja, s ohrabrujućim ocjenama iz Finske, a koji seprovodi i u Estoniji. Ovaj program usmjeren je naškolsku djecu u dobi od 5 do 11 godina i upotrebljavauniverzalne i indicirane strategije. Pokušava povećatiprosocijalno ponašanje i emocionalnu dobrobit koddjece. KiVa program još nije uvršten u Xchangeregistar, ali u Blueprints registar ocjenjuje„obećavajućim“, što znači da su visokokvalitetnaistraživanja potvrdila njegovu učinkovitost.

Prevencija u radnom okruženjuU društvima, “radno mjesto” ili radno okruženjeoznačava fizičku lokaciju gdje ljudi rade, odnosnodomove, poljoprivredna gospodarstva, škole, vladinei nevladine organizacije, proizvodne pogone itvornice, trgovine, zdravstvene organizacije, vojsku,velika poduzeća, itd. Ponekad, ljudi koji rade uprodajnoj industriji ili su prijevoznici, nemaju jednofizičko radno mjesto. Iskustvo je brojnihindustrijaliziranih nacija da je radno mjesto jedno odključnih institucija u društvu, jer značajan brojodraslih radi i sudjeluje u nekom obliku boravka naradnome mjestu. Osim toga, rad i radno okruženjepokreće gospodarstvo i gospodarski rast. Poteškoćes uporabom sredstava ovisnosti posebice suprisutne u industrijama u kojima postoje sigurnosniproblemi ili u kojima pad produktivnosti pojedincamože imati značajne posljedice. To uključuje, ali neograničava se na, građevinski sektor, poljoprivredu,prijevozništvo, energetiku, ICT i financijski sektor(EMCDDA, 2017, str. 143).Radno okruženje je mjesto i dodatne obuke iobrazovanja zaposlenika i nastavlja provoditi sodraslima ono što obitelji i škole provode s djecom imladima. Nadalje, radno okruženje mjesto je

stjecanja novih iskustava, normi i ponašanja koja semožda razlikuju od onih naučenih u obitelji ili školi.Zato što odrasli na radnome mjestu obično provodeznačajnu količinu vremena, omjer zadovoljavajućegai ispunjavajućega iskustva, u odnosu na ono stresnoili ugrožavajuće, može značajno utjecati na zdravlje idobrobit zaposlenika, a time i na njihovu podložnostuporabi sredstava ovisnosti.

Frone (2013) razlikuje uporabu sredstava ovisnostina radnome mjestu i uporabu sredstava ovisnostiod strane zaposlenika. • Uporaba sredstava ovisnosti na radnome mjestu i

bivanje pod utjecajem odnosi se na uporabusredstava ovisnosti i bivanje pod utjecajem naposlu ili tijekom radnog vremena. To može značitisamu uporabu sredstava ovisnosti u radnomokruženju ili tik prije posla s intoksikacijom do kojedolazi u radnom vremenu, i/ili dok zaposlenik radi,iako se nužno ne nalazi u radnom okruženju.

• Uporaba sredstava ovisnosti od strane zaposlenika ibivanje pod utjecajem, uporaba je sredstavaovisnosti i intoksikacija koje se odvija izvan radnogmjesta i nakon radnog vremena.

Glavni čimbenici u radnomu okruženju koji mogupromicati razvoj klime koja podržava uporabusredstava ovisnosti su:• percipirana dostupnost sredstava ovisnosti na

radnome mjestu i laka dostupnost (primjericealkohol koji se poslužuje u kantini, alkohol koji seredovito poslužuje na zabavama u radnomokruženju, zaposlenici koji olakšavaju dostupnostilegalnih sredstava ovisnosti);

• deskriptivne norme koje omogućavaju da visokiudio radne socijalne mreže pojedinca rabi ili radipod utjecajem sredstava ovisnosti;

• pravila ili normativno odobravanje ilineodobravanje uporabe sredstava ovisnosti naradnom mjestu i poticanje na uporabu od straneradne socijalne mreže; taj čimbenik, također,uključuje kulture u radnom okruženju koje promičuuporabu sredstava ovisnosti kako bi se povećalaproduktivnost, lakše podnosila preopterećenost istizanje rokova ili kad se korištenje sredstavaovisnosti smatra sastavnim dijelom postupkaizgradnje odnosa s kolegama i (potencijalnim)klijentima.

Osim općih rizičnih čimbenika za uporabu sredstavaovisnosti koje utječu na čitavu populaciju, stresorivezani uz zaposlenost poput visokih radnih očekivanja,nedostatka kontrole i nesigurnost zaposlenja, takođermogu utjecati na vjerojatnost da će zaposlenik rabitisredstva ovisnosti. U skladu s time, sredstava ovisnosti


rabe se kao sredstava za smanjivanje stresa inapetosti i kao pomoć zaposlenicima da se nose suvjetima rada. Češća izloženost stresorima iočekivanje stresora na poslu vodi do učestalije i većeuporabe sredstava ovisnosti, često netom prije, zavrijeme ili odmah po završetku radnog dana.Međutim, većina poteškoća s uporabom sredstavaovisnosti vezana je uz zaposlenike i odvija se nakonradnog vremena i izvan posla, iako i takvo ponašanjetakođer može utjecati na produktivnost. Negativniučinci uporabe sredstava ovisnosti na zaposlenikeuključuju izostajanje, kašnjenje, umor, gubitak posla,bolesti i povišene zdravstvene troškove. Uporabasredstava ovisnosti na radnome mjestu možedovesti do nižih razina percipirane zaštite na radu,visokih razina stresa na poslu i lošijega raspoloženjazaposlenika koji ne rabe sredstava ovisnosti naposlu.

Nema europskih procjena učinaka uporabesredstava ovisnosti na radnu snagu, niti procjena narazini pojedinih država koje bi bile temeljene nakonzistentnoj metodologiji. Nadalje, EMCDDA neprikuplja podatke o razmjerima provedbe prevencijena radnome mjestu u EU. Međutim, ilustrativnestudije zemalja članica mogu biti od koristi.Primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu, neumjerenauporaba alkohola uzrokuje 11-17 milijuna izgubljenihradnih dana, što godišnje iznosi 1.8 milijarde funti(Plant Work, 2006).

Uporaba sredstava ovisnosti posebno jezabrinjavajuća kad se radi o zaposlenicima koji suodgovorni za zdravlje i sigurnost drugih ljudi (piloti,liječnici, zaštitari), i kad to može imati ozbiljneposljedice. U Francuskoj, 15-20% nezgoda na posluu sustavu željeznice izravno je vezano uz štetnuuporabu alkohola ili drugih sredstava ovisnosti(Ricordel i Wenzek, 2008).

Organizacijska spremnostJedan od elemenata procjene potreba je razumijeva-nje stava organizacije prema vlastitom putu organiza-cijske promjene ili spremnosti za uvođenje određenihpraksi koje promiču zdravlje - u ovom slučaju, preven-cija uporabe sredstava ovisnosti. Više je teorija razvije-nih u svrhu razumijevanja promjene unutarorganizacije. Primjerice, teorija faza (eng. stagetheory) tvrdi kako je prije provedbe preventivnih poli-tika ili intervencija važno utvrditi gdje se organizacijanalazi na putu prema organizacijskoj promjeni.

Teorija faza (Kaluzny i Hernandez, 1988) opisuječetiri faze kroz koje organizacija prolazi prijeusvajanja i institucionalizacije promjene ili inovacije.

76

1. Prva faza je faza Svjesnosti da postoji problem i dapostoje određena rješenja s kojima se možepristupiti problemu. Cilj aktivnosti u ovoj fazi jeučiniti organizaciju svjesnom da postoji problemkoji treba rješavati.

2. Druga faza je Usvajanje. U toj fazi organizacijazapočinje planirati i usvajati politike i intervencijeosmišljene za rješavanje problema prepoznatogtijekom prve faze. Može uključivati identifikacijuresursa i prilagodbu intervencije koja će seimplementirati.

3. Treća faza je Implementacija koja uključuje svepraktične aspekte politike i provedbe intervencije.

4. Na kraju, četvrta faza je Institucionalizacija u kojojnova politika ili praksa postaju standardni dioaktivnosti na radnome mjestu.

Obilježja prevencije na radnome mjestu

Univerzalna prevencija1. Politike na radnome mjestu. Politike na radnome

mjestu univerzalne su prevencijske strategije jerutječu na uporabu sredstava ovisnosti kod svihzaposlenika.

2. Edukacija kao oblik prevencije korištenja sredstavaovisnosti. Svim zaposlenicima i upravi važno jeosigurati edukaciju o sredstvima ovisnosti i o tomekako njihova uporaba negativno utječe na zdravlje idobrobit zaposlenika.

3. Jačanje socijalne podrške. Promicanjem kohezije ipodrške među radnicima moguće je, u radnomeokruženju, osnažiti socijalne norme koje nepodržavaju uporabu sredstava ovisnosti.

Selektivna prevencija1. Povjerljivi probir. Povjerljiv probir obično uključuje

probir onih zaposlenika koji su u riziku od uporabesredstava ovisnosti ili već pokazuju problematičnoponašanje na radnome mjestu.

2. Programi pomoći zaposlenicima. Programi pomoćizaposlenicima oblikovani su kako bi pomogliutvrditi i razriješiti probleme s produktivnošću kojise javljaju kod zaposlenika opterećenih nekimosobnim problemima.

Indicirana prevencija1. Povjerljiva procjena uporabe sredstava ovisnosti. Cilj

je identificirati zaposlenike kojima su potrebnekratkotrajne intervencije ili dugoročni tretman. Teprocjene provode stručnjaci iz područja mentalnogzdravlja i stručnjaci za ovisnosti.

2. Kratke intervencije. Kratke intervencije su sustavni,usmjereni procesi kojima je cilj istražiti potencijalneprobleme s uporabom sredstava ovisnosti imotivirati pojedince na promjenu ponašanja.


77

Kada govorimo o prevenciji na radnome mjestuvažno je spomenuti politike i intervencije koje suusmjerene na zaposlenike kojima je potrebnoliječenje, potpuno liječenje, povratak na posao ireintegracija u radno okruženje. Iako, to tehnički nijeprevencija, ovaj kurikulum uključuje i programetretmana, povratka i sprječavanja recidiva kao ključnidio sveobuhvatnog pristupa prema uporabisredstava ovisnosti na radnome mjestu. Ciljsveobuhvatnog pristupa uporabi sredstava ovisnostiusmjerenog na radno okruženje nema za ciljkažnjavanje, već prevenciju pojave ili eskalacijuuporabe sredstava ovisnosti i kad je potrebnoidentifikaciju zaposlenika koji rabe sredstva ovisnostite omogućavanje liječenja i reintegraciju u radnookruženje. Nakon reintegracije, tim radnicima trebaosigurati trajnu podršku u prevenciji recidiva.EMCDDA-ov portal najboljih praksi uključuje segmento prevenciji na radnom mjestu, koji daje pregledpreporučenih pristupa 34. EMCDDA je objavila i vodičza pristupe socijalne reintegracije kako bi poboljšaliishode zaposlenosti kod ljudi uključenih u tretmanovisnosti, koji uključuje i odjeljak o aktivnostima naradnome mjestu35. Iako su razvijene kao odgovor nanacionalno zakonodavstvo, u SAD-u su objavili Toolkitza radno okruženje bez sredstava ovisnosti, kojiuključuje smjernice za razvoj politika na radnomemjestu, edukaciju za zaposlenike i upravu, programpodrške za one koji imaju teže poteškoće tetestiranje na sredstava ovisnosti (vidi u nastavku,odjeljak o testiranju na sredstava ovisnosti koji govorio raspravama o toj temi na razini EU)36.

Sveobuhvatne preventivne politike u radnomeokruženju obično su usmjerene na:

1) radno okruženje, 2) socijalnu interakciju ikolegijalnu podršku i 3) pojedinačnu uporabusredstava ovisnosti. Politike i intervencije u radnomeokruženju mogu biti usmjerene na promjenuosobnih, socijalnih i čimbenika u okruženju kojiutječu na vjerojatnost uporabe sredstava ovisnosti.Sastavnice sveobuhvatnog pristupa prevenciji morajuuključivati sva tri cilja.


Univerzalnaprevencija

Indiciranaprevencija

Selektivnaprevencija

Tretman/povratak na

posao/prevencija

recidiva

Prevencija na radnom

mjestu

Ilustracija 33: Vrste prevencije na radnome mjestu

34 http://www.emcdda.europa.eu/best-practice/briefings/workplace_en 35 http://www.emcdda.europa.eu/publications/insights/social-reintegration_en36 https://www.samhsa.gov/workplace/toolkit

Ilustracija 34: Sveobuhvatna prevencija na radnome mjestu

Radnookruženje

Društveneinterakcije/kolegijalna

podrška

Pojedinačnauporaba

sredstva ovisnosti

Prevencija

Radno okruženje:• Pisane politike o uporabi sredstava ovisnosti na

radnome mjestu. • Promjena u radnom okruženju koja utječe na

kvalitetu radnog života, pristup alkoholu i ostalimsredstvima ovisnosti.

• Obuka u području nadzora i upravljanja. • Obuhvat čitavoga radnog okruženja. • Usklađenost s organizacijskom kulturom.

Društvene interakcije/kolegijalna podrška:• Razvoj programa kolegijalne podrške. • Razvoj jasnih politika društvene kontrole uporabe

sredstava ovisnosti na poslu i uspostavljanje normivezanih uz uporabu alkohola na radnome mjestu.

Pojedinačna uporaba sredstava ovisnosti:• Raspoloživost programa podrške zaposlenicima.• Bavljenje uporabom sredstava ovisnosti u

kontekstu zdravlja i sigurnosti. • Uključivanje uporabe sredstava ovisnosti u brigu

za opću dobrobit. • Povjerljiv probir i identifikacija osoba koje uzimaju

sredstava ovisnosti te njihovo upućivanje naliječenje, rehabilitaciju i reintegraciju.

• Povjerljivo testiranje na sredstava ovisnosti - samou okviru sveobuhvatne, višekomponentneintervencije.

Prepreke Usprkos neoborivim razlozima za primjenupreventivnih politika i intervencija na radnomemjestu, brojne organizacije i dalje nisu skloneprimjenjivati takve intervencije. I dok se prevencijaostalih zdravstvenih i sigurnosnih problema naradnome mjestu aktivno promiče, uporabasredstava ovisnosti se ignorira. Glavni razlog togoklijevanja i osnovna prepreka implementaciji jestigma koja se povezuje s tim problemom.

U radnim okruženjima, jednako tako oklijeva serazmatrati potreba za istraživanjem razmjerauporabe sredstava ovisnosti među radnicima iimplementirati intervencije usmjerene rješavanju ilisprječavanju toga problema. U mnogim kulturama,alkohol i uporaba sredstava ovisnosti smatraju semoralnim nedostacima ili se sagledavajuprvenstveno sa zakonskog i sigurnosnog aspekta.

Ostale prepreke su: • neizrečena tolerancija nekih ponašanja koja su

posljedica uporabe sredstava ovisnosti od stranenadređenih i ostalih zaposlenika;

• troškovi implementacije preventivne intervencije; • činjenica da se uporaba sredstava ovisnosti

smatra osobnim, privatnim pitanjem, a neproblemom kojega treba rješavati poslodavac, paoni nevoljko ljudima govore što činiti u svomprivatnom životu.

Testiranje na sredstva ovisnostiI dok je testiranje na sredstva ovisnosti raspoloživoveć desetljećima, još uvijek se smatra kontroverznim

78

u kontekstu uporabe u radnom okruženju. U Europise često primjenjuje pristup proporcionalnosti, pase testiranje na sredstva ovisnosti u zanimanjimakoja uključuju zdravlje i sigurnost drugih ljudipodržava (vidi gore), ali ne i kod uloga/zanimanjakod kojih se procjenjuje da fizičke i psihičkeposljedice uporabe (tj. da ljudi nisu pod utjecajem)nisu relevantne za obavljanje posla. Za brojneorganizacije i države je osnovni problem pokušatiuspostaviti ravnotežu između zaštite na radu ipoštivanja prava na privatnost. Jedan od razloga je itaj što metaboliti sredstava ovisnosti mogu ostati ubiološkom uzorku još dugo nakon uporabe (u kosisredstvo ovisnosti može ostati prisutno višemjeseci), zbog toga je dokazivanje intoksikacijepomoću testiranja na sredstva ovisnostinepouzdano. Prije odluke o provedbi programatestiranja na sredstva ovisnosti, organizacije morajurazmotriti čitavu lepezu relevantnih zakonskihpitanja koja se razlikuju od države do države.

Bez obzira na to koji će pristup izabrati poslodavac,testiranje na sredstva ovisnosti samo po sebi NIJEprevencija. Iako su istraživanja potvrdila datestiranje na sredstva ovisnosti ima neki pozitivanučinak na razinu korištenja sredstava ovisnosti odstrane zaposlenika, samo po sebi, ono ne može bitipreventivna intervencija i ne bavi se bihevioralnometiologijom i dodatnim potrebama povezanima uzuporabu sredstava ovisnosti. Testiranje na sredstvaovisnosti treba se, stoga, provoditi jedino kao diosveobuhvatne politike i pristupa prevencijikorištenja sredstava ovisnosti.


79

Ovo poglavlje sadrži definiciju i predstavlja relevantnepristupe, a zatim i smjernice mogućega razvojapolitika okolinske prevencije u školi i radnom mjestu.U svrhu promišljanja najboljih praksi u kreiranjupolitika, predstavit ćemo znanstvene dokaze iobilježja politika usmjerenih na duhan i alkohol.Noćni život je važno, ali često zanemareno okruženjeza preventivni rad. U ovom poglavlju pobližesagledavamo preventivne intervencije i specifičnaobilježja intervencija u okruženja noćnoga života.

EMCDDA je objavila izvješće o okolinskim pristupimau prevenciji. Ako želite naučiti više o tom pristupu,dokument možete preuzeti s njihove internetskestranice37.

Okruženje i njegov utjecaj Kako društveno okruženje utječe na uvjerenja,stavove i ponašanja pojedinca? Društveno okruženjeoblikuje društvene norme, utječe na uvjerenja orizicima i posljedicama ponašanja poput uporabesredstava ovisnosti i na način rješavanja stresnihsituacija. Ponašanje poput uporabe sredstavaovisnosti među vršnjacima i/ili drugim utjecajnimskupinama doživljava se kao norma. Nadalje, način nakoji zajednica provodi zakone i propise utječe na tokako građani procjenjuju toleranciju ili odobravanjeponašanja poput uporabe sredstava ovisnosti.

Okolinske preventivne intervencije imaju za ciljograničiti mogućnost za izloženost nezdravim irizičnim ponašanjima i promicati zdravije izbore. To jeposebice važno u okruženjima u kojima ima višeokidača rizičnoga ponašanja. Jednostavno rečeno, tose postiže mijenjanjem konteksta u kojemu seponašanje, poput uporabe sredstava ovisnosti, odvija,bilo na razini društva ili na određenim mjestima,prodavaonicama alkoholnih pića, javnim mjestima ilimjestima zabave. Za razliku od pristupa koji težerazvijati vještine i znanja pojedinaca ili skupina,okolinske intervencije ciljaju na uobičajene navike i

ponašanja, pa se ne moramo uzdati u to da će ciljanaskupina donositi namjerne i svjesne (zdravije) odluke.Cilj je učiniti zdraviji izbor najjednostavnijom opcijom.Primjerice, na razini društva mogu se povisiti porezina duhanske proizvode kako bi cigarete poskupjele ilispriječiti mlade da kupuju sredstva ovisnostiuvođenjem dobne granice za kupnju ili jednostavnimsprječavanjem trgovina da prodaju alkohol u bliziniškola.

U takvim se intervencijama okolina indirektnoupotrebljava za utjecaj na određenu populaciju, bezizravnoga kontakta s tom populacijom, kao što je toslučaj u intervencijama u školskom ili obiteljskomokruženju. Prednost okolinskih preventivnihintervencija je da ako se provode ispravno, moguimati širi obuhvat od intervencija koje za cilj imajupromjenu ponašanja. Međutim, da bi se postiglinajbolji rezultati u prevenciji uporabe sredstavaovisnosti u društvu, potrebno je koordiniranoprovoditi komplementarne bihevioralne i okolinskeintervencije. Primjeri koje navodimo u nastavkusugeriraju da je za uspješnu provedbu okolinskihpreventivnih intervencija potreban „udruženi“ pristup.Stručnjake iz različitih sektora, od kojih mnogi ne bi nipomislili da je prevencija uporabe sredstava ovisnostidio njihovih ovlasti, mora se uvjeriti da igraju važnuulogu u prevenciji i da njihove odluke imaju moćpromijeniti okolinu i učiniti je pozitivnijom i zdravijom.

Definicije Okolinske intervencije dijelimo u tri glavne kategorije,regulatorne, fizičke i ekonomske, iako sumeđusobno blisko povezane (Oncioiu i sur., 2018). Regulatorni pristupi tiču se promjene regulatornogokruženja koje određuje dopuštena ponašanja. Tomože uključivati zakone koji kontroliraju dostupnostsredstava ovisnosti, primjerice dobna ograničenja,regulaciju lijekova ili kontrolu ilegalnih sredstavaovisnosti, aktivnosti koje kontroliraju ponašanjanakon korištenja sredstava ovisnosti, poput vožnje


Poglavlje 7:Okolinske preventivne intervencije(intervencije u okruženju)

37 http://www.emcdda.europa.eu/publications/technical-reports/environmental-substance-use-prevention-interventions-in-europe_en (posjećeno 30/4/18)

u pijanome stanju, zabrane posluživanje alkoholaosobama koje su pod prekomjernim utjecajem.Regulatorni pristupi također obuhvaćaju praksepoput proizvodnje i prodaje potencijalno štetne robeili promidžbe roba, kako bi se spriječilo da (ranjivi)potrošači budu izloženi oglašavanju koje je varljivo iusmjereno na potrošnju. Dobna ograničenja,reguliranje radnog vremena, standardiziranojednostavno pakiranje duhanskih proizvoda i zabranasponzorstava proizvođača alkoholnih pića u sportudobri su primjeri. U nekim državama intervencijepoput zahtjeva za omogućavanjem pijenja besplatneobične vode jedan su od uvjeta za dodjelu dozvola zarad ugostiteljima i prodavačima alkohola. Međutim,proizvodnju, distribuciju ili prodaju većine ilegalnihproizvoda ne reguliraju nikakvi propisi. Jedinakontrola vrši se putem zakona kojima je cilj otežatidostupnost i koji šalju snažne poruke s naglaskom nadruštvene norme protiv uporabe. S obzirom na to daproizvodnja ovih sredstava ovisnosti nije kontrolirana,te se tvari mogu miješati s drugim opasnim tvarimakoje same po sebi predstavljaju ugrozu za zdravlje.Prirodni proizvodi koji su baza za neke od tih tvaripoput kanabisa, opijumskog maka i biljke koke moguse uništiti na poljima, a poljoprivrednicima koji ihsade može se dati naknada u novcu kako ne bi biliprisiljeni saditi te usjeve (politike supstitucije usjeva).

Fizički pristupi imaju za cilj promijeniti fizičko okru-ženje u kojemu se donose odluke i javljaju ponaša-nja. To može uključivati intervencije umikro-okruženje, poput uređenja kafića i noćnih klu-bova (tj. otežavanje brzog i prekomjernog pijenja al-kohola) te u makro-okruženju pomoću učinkovitihpolitika upravljanja gradom i uređenja krajolika (pri-mjerice besplatni javni prijevoz po noći, sveobuhva-tna politika javnoga prijevoza, obnova gradskihčetvrti koje propadaju). Fizičke intervencije mogu bitirelevantne i s obzirom na predmete i strukture uokruženju. Trenutno postoji velik interes za to kakodizajnirati čaše kako bi se ljudima činilo da piju višealkohola nego što to stvarno čine (primjerice, uske ivisoke čaše ukupno manje zapremine).

Ekonomski pristup usmjeren je na potrošače ipotencijalne potrošače. Uključuje mjere oporezivanja,cjenovnu politiku i novčane potpore za poticanjezdravih izbora. Primjerice, većina europskih državauvela je velike poreze na duhanske proizvode, a nekisu uveli minimalne cijene po jedinici alkohola kako bismanjili cjenovnu pristupačnost štetnih proizvoda.Analogno tome, zdravi se izbori mogu poticatismanjenjem cijena bezalkoholnih pića, uključujućivodu na mjestima poput kafića i barova.Jedan oddokumenata koji mogu poslužiti kao podloga za

80

donošenje takvih odluka je Vodič za reagiranje uzdravstvu i socijalnoj skrbi (EMCDDA, 2017)38 koji dajepregled uvida u ponašanja koja mogu biti predmetokolinske prevencije.

Socijalizacija i intervencije u okruženje Ključni ljudi u prevenciji promiču pozitivnusocijalizaciju djece u društvo. Ona se prvenstvenoodvija u obiteljima, škole nastavljaju taj proces, azatim ih okruženje pomaže usmjeravati premaprimjerenim ponašanjima pomoću normi, zakona ipropisa koji se dosljedno provode. Intervencije kojeciljaju na promjenu ponašanja objedinjujusocijalizaciju i prevenciju, a oblikovane su kako bipomogle pojedincima tumačiti informacije ili znakoveu svom društvenom i emocionalnom kontekstu, kojiupućuju na to što se od njih očekuje i što je poželjnoponašanje. One im pomažu odlučivati o ishodima iposljedicama različitih ponašanja u okruženjima teučiti i uvježbavati nove vještine ili ponašanja poputpoticajnog roditeljstva ili otpornosti.

Kako to funkcionira u okolinskim preventivnimintervencijama? U prirodi je ovih intervencijautvrđivanje prijetnji u okruženju, razvoj intervencijakoje mogu na njih utjecati kao i intervencija za osobekoje su tim prijetnjama izložene. Zdrava okruženjapozitivna su mjesta koja osnažuju jake strane udruštvu i oslabljuju negativne utjecaje. Te intervencijeoblikovane su za promjenu konteksta u kojemu ljudidonose odluke:• fizičko okruženje - ograničavanje pristupa i

dostupnosti alkohola, duhanskih proizvoda i drugihsredstava ovisnosti;

• društveno okruženje - ojačavanje normi i stavovaprotiv uporabe.

Osim fizičkih ograničenja, tu su i zakoni te politikekoje su donesene za kontrolu pristupa alkoholu. Nameđunarodnoj razini, većina država zakonski jeograničila najnižu dob početka pijenja na 18-19godina. Neke države nemaju dobno ograničenje, a unekim zemljama je kupnja u potpunosti zabranjenaprvenstveno zbog vjerskih razloga.

Naravno, neki ljudi će nabavljati alkohol izvanreguliranog okruženja, a manji će ih broj proizvoditialkoholna pića sami. Zbog toga je važna provedba idrugih preventivnih intervencija kako bi ljudi moglisami donijeti odluku o kontroli svog pijenja.

Za utjecaj na ponašanje u društvenome okruženju,često je nužno promicati političke inicijative,kampanje i ostale aktivnosti koje su usmjerene najačanje primjene normi protiv uporabe sredstava


38 http://www.emcdda.europa.eu/document-library/applying-behavioural-insights-drug-policy-and-practice-opportunities-and-challenges_en

81

ovisnosti. Te kampanje i političke inicijative pokrećuse kako bi utjecale na svijest javnosti i stavove ouporabi sredstava ovisnosti te promicale djelovanje izakone koji sprječavaju uporabu ili posljediceuporabe. Često ti napori rezultiraju mijenjanjemnormi ponašanja ciljanih skupina. Primjerice,preventivne kampanje koje promiču “dežurnevozače” koji ne piju alkohol na večernjem izlaskustvara “novu normu” kod ciljane populacije ukampanji. “Sekundarno” pušenje i zdravstveneaktivnosti često su bile primjenjivane uz propiseosnažene novom društvenom normom i osobamakoje su govorile “ovdje se ne puši”.

Okolinski preventivni pristupi u školama i na radnom mjestu U ovome odlomku sagledavamo okolinskepreventivne intervencije koje uključuju politike u mikrookruženjima - prvenstveno u školama i na radnomemjestu - u svrhu osiguranja sigurnoga, zdravoga iproduktivnoga okruženja za učenje i rad. Kao mikrookruženja primjerenija su za mjerenje učinka politike,stoga postoji više istraživanja koja potvrđuju taj pristupprevenciji uporabe sredstava ovisnosti, nego na razinidruštva i višim razinama makro okruženja.

Kao što smo ranije vidjeli, te dvije razine okruženjanisu međusobno neovisne, već u međudjelovanjuutječu na vrijednosti, uvjerenja, stavove i ponašanja,uključujući uporabu sredstava ovisnosti. Na kraju,okolinske preventivne intervencije nude mogućnoststvaranja konzistentnih politika u više okruženja,omogućujući time da politike protiv uporabesredstava ovisnosti budu prisutne u domu, školi, naradnom mjestu i u društvu, jačajući društvene normeprotiv uporabe sredstava ovisnosti kod mladih.

Školske politike Školske politike vezane uz uporabu sredstavaovisnosti integralni su i vitalni dio sveobuhvatnihpristupa preventivnim intervencijama. Nažalost, onese prečesto razvijaju neobvezno i nesustavno ismatra ih se zadatkom koji se obavlja „reda radi“ paostaju zakopane u školskim dokumentima ipolitikama. Školske politike bi stoga trebale uključivatiaktivnosti koje se mogu primjenjivati relativno lako ipomoću kojih se uvodi koordinirana i sveobuhvatnareakcija na uporabu sredstava ovisnosti u kontekstupromicanja zdravlja i dobrobiti.

Sveobuhvatne politike važne su iz više razloga itrebaju uključivati ključne aktivnosti i prioritete kojinisu usmjereni isključivo na uporabu sredstavaovisnosti, već uključuju i pristupe koji služe stvaranjuzdravoga i podržavajućega školskog okruženja.

• Politike koje ograničavaju uporabu sredstavaovisnosti pomažu uspostaviti društvene norme kojene toleriraju uporabu sredstava ovisnosti. Akoučenici vide da se pušenje i pijenje neće tolerirati nina koji način u školi, oko nje ili na događanjima podpokroviteljstvom škole, njihova izloženostpotencijalnim uzorima koji pokazuju takvoponašanje će se smanjiti. Samim time, njihovanormativna uvjerenja o neprihvatljivosti uporabesredstava ovisnosti trebala bi ojačati.

• Politike mogu uključivati i ograničenja u okruženju itime smanjiti dostupnost sredstava ovisnosti.

• U širem kontekstu, politike treba razvijati tako dakod učenika potiču stvaranje dojma da škola brine onjihovoj dobrobiti i da čitavi školski pristuppodržava emocionalni razvoj i pozitivni socijalnirazvoj s vršnjacima i odraslima u školi. Politike moguuključivati aktivnosti koje učenicima olakšavajusudjelovanje u organizaciji i vođenju škole, to potičerazvoj osjećaja zajedništva i osnažuje povezanostizmeđu zaposlenika i učenika.

• Politike odvraćanja i kažnjavanja uporabe sredstavaovisnosti mogu biti dio školskih politika o uporabisredstava ovisnosti, ali one moraju bitiproporcionalne, provođene dosljedno i ne smijuprevladavati. Incidenti uporabe sredstava ovisnostimogu poslužiti kao prilika za pružanjeindividualizirane podrške učenicima ili za uvođenjepreventivnih aktivnosti u nastavu.

Oblik i sastavnice školskih politika protiv uporabesredstava ovisnosti često uključuju izjavu o svrsi kojamože uključivati širi kontekst potrebe za stvaranjem iodržavanjem sigurnoga, zdravoga okruženja bezuporabe sredstava ovisnosti i time podržati zdravirazvoj svih učenika te osigurati ostvarenje njihovogakademskog potencijala. Brojne politike obvezujuškole na implementaciju intervencija i politika koje setemelje na poznatim načelima učinkovitosti i ako jemoguće, koje su potkrijepljene znanstvenimdokazima. Jedan od najvažnijih ciljeva školske politikeosigurati je da se s politikom upoznaju svi u školskojzajednici na koje se ona odnosi. Na koga će se onaodnositi - učenike, zaposlenike, posjetitelje?Primjenjuje li se ona samo na život u školi i oko škole?Što je s aktivnostima koje škola kažnjava? Sve totreba uzeti u obzir i o tome obavijestiti sve uključene.

Opseg politike i kršenja. Politike trebaju jasnonavesti raspon i vrstu sredstava ovisnosti na koje seodnose. Primjerice, kako će škola odgovoriti na sveveću popularnost e-uređaja za unos nikotina?Politike trebaju obuhvatiti uporabu i posjedovanjesredstava ovisnosti, ne samo u školi, već i naškolskim događanjima. Osim toga, politike trebaju


uključivati uporabu sredstava ovisnosti oko škole ina događanjima za učitelje i zaposlenike, jednakokao i za učenike.

Politika treba jasno navesti koja vrsta incidenata skojim sredstvima ovisnosti će se kažnjavati.Primjerice, posjedovanje ili prodaja raznih vrstasredstava ovisnosti ili opravdana sumnja da jeučenik u školu došao pod utjecajem sredstavaovisnosti i kako će se u tim slučajevima reagirati napodržavajući način.Politike također trebaju biti jasne oko toga koga i kadaće se u procesu obavijestiti o događaju vezanom uzuporabu, posjedovanje ili prodaju, uključujući obitelj ipoliciju. Te politike trebaju jasno navesti posljedicekršenja od strane učenika koje će se dosljednoprovoditi. Te politike ne bi po svojoj prirodi trebale bitikaznene, već bi im cilj trebao biti zadržavanje učenikakoji rabe sredstva ovisnosti u školi.

Učenici kojima je potrebno savjetovanje ilitretman. Ako učenik pokazuje rizično ponašanjepreporučuje se probir i kratka intervencija. Većinaškola nema zaposlene stručnjake koji bi mogliprovoditi takvu vrstu aktivnosti, stoga je moždanajbolje angažirati visokokvalitetne vanjskestručnjake koji rabe znanstveno utemeljenepristupe i koji dijele etička i vrijednosna načelaškole. Općenito gledano, učenici koji rabe sredstvaovisnosti trebaju dobiti priliku za prestanak uporabeu podržavajućem okruženju gdje će se njihovoponašanje podrobno pratiti - uključujući redovitopohađanje nastave, pisanje domaćih zadaća,izvršavanje zadataka i školski uspjeh.

Dokument školske politike može uključivati (no nemora se ograničavati na) sadržaj u nastavku. • Izjava o svrsi. Školska politika obično navodi ciljeve

i elemente. Često započinje s izjavom o svrsi kojase, nerijetko, odnosi na potrebu za sigurnim,zdravim okruženjem bez uporabe sredstavaovisnosti.

• Na koga se odnosi. Politike određuju ciljanuskupinu ili skupine na koje se odnosi.

• Podrška znanstveno utemeljenim pristupimaprevenciji. Brojne politike obvezuju škole naimplementaciju znanstveno utemeljenih programai politika, što je potpuno u skladu s usmjerenjemovog kurikuluma koji se vodi smjernicamaMeđunarodnih standarda.

• Koja sredstva ovisnosti obuhvaćaju. Politiketrebaju jasno navesti raspon i vrstu sredstavaovisnosti na koje se odnose, kao i posebneokolnosti, poput sportskih događanja, izleta iponašanja zaposlenika.

82

• Navođenje kazni. Politika treba jasno navesti vrstukažnjivih incidenata sa sredstvima ovisnosti i podkojim okolnostima će se kažnjavati.

• Priopćavanje. Sadržaj politike mora se priopćitisvima na koje se politika odnosi.

Komuniciranje s roditeljima učenika, informiranje otome da je njihovo dijete povezano s uporabomsredstava ovisnosti, može biti veliki izazov.Ukazivanje na politiku škole koja precizno navodikorake i redoslijed kojim će škola reagirati, jedan jeod načina na koji se može smanjiti mogućnostnesporazuma i negativne reakcije roditelja.

Politike koje reguliraju postupak i posljedice u slučajukršenja politike i pravila ključne su za očuvanješkolske kulture u kojoj se učenici osjećaju sigurno i ukojoj dobivaju podršku kad im je potrebna pomoć.

Politike na radnom mjestu Brojne su sličnosti između politika na radnomemjestu i u školi. Svrha je tih politika ista, stvaranjezdravog, sigurnog okruženja bez sredstava ovisnosti,no ciljana skupina su odrasli, a ne djeca i ljudi kojirade s djecom.

Kao što je to navedeno ranije, okolinske preventivneintervencije univerzalne su po usmjerenosti nanajširu moguću publiku koja uključuje i one kojiuzimaju i one koji ne koriste sredstva ovisnosti, atakvi su u većini. Osim toga, politike na radnommjestu odnose se na sve zaposlenike. Takve politiketrebaju biti sveobuhvatne i razmatrati mogućnostobrazovanja i prevenciju, probir, tretman,rehabilitaciju i reintegraciju radnika koji imajupoteškoća zbog uporabe sredstava ovisnosti. Osimtoga, u razvoj politike treba uključiti sve ključnedionike u organizaciji.

Kao što im i samo ime kaže, intervencije u radnomokruženju se mogu usmjeriti na posebna obilježjaradnog mjesta koja mogu utjecati na vjerojatnostuporabe sredstava ovisnosti od strane radnika. Taobilježja uključuju dostupnost i pristup alkoholu ilidrugim sredstvima ovisnosti, loše uvjete rada ikulturu na radnom mjestu koja potiče na uporabusredstava ovisnosti.

Učinkovite intervencije na radnome mjestupristupaju uporabi sredstava ovisnosti s aspektazdravlja i sigurnosti. To može poboljšati dostupnostintervencijskih usluga za pojedince i obitelji te,istovremeno, promicati sigurno i produktivnookruženje. Osim toga, smanjuju stigmu zbog traženjapomoći.


83

Sveobuhvatni pristup prevenciji uporabe sredstavaovisnosti u radnom okruženju započinje s pisanompolitikom suzbijanja uporabe sredstava ovisnosti.Politika suzbijanja uporabe sredstava ovisnosti upisanom obliku opisuje stav poduzeća prema uporabisredstava ovisnosti. Ona nije namijenjena kažnjavanju,već prepoznavanju uporabe sredstava ovisnosti kaozdravstvenog problema koji zahtijeva liječenje i pomoću oporavku osoba koje rabe sredstva ovisnosti tesprječavanje dodatnih negativnih posljedica. Politiketreba usmjeriti prema svim radnicima bez obzira nanjihov položaj u radnoj organizaciji.

Kao i u svakom drugom okruženju, najvažnije je da ses politikom upoznaju svi zaposlenici i ostali dionici.Jednako je važno da postoji jasna komunikacija okaznama za kršenje politike. Usmjerenost napromicanje zdravlja i sigurnosti svih zaposlenikavažna je sastavnica strategije širenja informacija.

Okolinske/populacijske politike o duhanskim proizvodima i alkoholu Međunarodni standardi daju pregled istraživanjapolitika o duhanskim proizvodima i alkoholu.Utvrđeno je nekoliko vrsta učinkovitih inicijativa zasmanjivanje broja, prvenstveno mladih ljudi, kojizapočinju i nastavljaju rabiti sredstva ovisnosti. Onesu usmjerene na sprječavanje pristupa i druge vrsteodvraćanja od prvog korištenja i sprječavanjenapredovanja prema redovitoj uporabi sredstavaovisnosti. Ove smjernice pomoći će nam prepoznatisastavnice koje možemo iskoristiti za razvojučinkovitih okolinskih preventivnih intervencija.

Prema Međunarodnim standardima, podizanje cijenealkohola i duhana smanjuje potrošnju u općojpopulaciji. Dakle, povećanje cijene duhana i alkoholaoporezivanjem važna je znanstveno utemeljenaintervencija u području sprječavanja uporabesredstava ovisnosti. Drugi nalazi ukazuju na učinaksmanjenja uporabe sredstava ovisnosti uslijeddosljedne provedbe zakona o podizanju dobnegranice za dopuštenu kupovinu duhanskih proizvodai alkohola te zabrana reklamiranja duhanskihproizvoda i ograničenja reklamiranja alkoholaupućenog mladima.

Kao i kod brojnih drugih preventivnih intervencija,kombiniranje više okolinskih preventivnih intervencijamože imati snažniji učinak od pojedinačneintervencije. Stoga, sveobuhvatne intervencijeusmjerene na sprječavanje maloljetnika da kupujuduhan i alkohol uključuju: • aktivnu i kontinuiranu provedbu zakona;• edukaciju trgovaca pomoću različitih strategija

(osobni kontakt, mediji i informativni materijali);• sveobuhvatne, višekomponentne intervencije često

uključuju prevenciju putem medija i prevenciju uškolskom okruženju kojima se dodatno podupiru teporuke.

Pregled istraživanja znanstveno utemeljenihintervencija namijenjenih prevenciji uporabesredstava ovisnosti, provedenog u procesu razvojaMeđunarodnih standarda, ukazuje na to da povećanjecijene alkohola ima nekoliko pozitivnih ishoda. Utječena osobe koje umjereno i pojačano piju, što uključujeopijanje mladih u studentskoj dobi. Nadalje,utvrđeno je da povećanje cijene alkohola od samo10% možemo povezati sa 7,7% smanjenja potrošnjealkohola u općoj populaciji. I na kraju, više cijenealkohola povezane su sa smanjenjem nasilja.

Učinkovitosti višekomponentnih intervencijadokazana je kod intervencija koje uključuju višestrategija: • ograničenje distribucije duhanskih proizvoda;• reguliranje mehanizama prodaje;• stroga i dosljedna provedba zakona koji ograničava

prodaju maloljetnicima;• obuka trgovaca u kombinaciji s mobilizacijom

zajednice.

Kako bi se bolje razumjelo što je potrebno zaosiguranje podrške okolinskim preventivnimintervencijama, poput novih poreza, namijenjenihsmanjenju potrošnje alkohola i njegovih štetnihdjelovanja, u Norveškoj i Finskoj provedena je analizastavova prema javnim politikama. U prvomistraživanju tim je analizirao rezultate nizanacionalnih anketa provedenih u Norveškoj i Finskoju razdoblju između 2005. i 2009. godine.

Istraživanje je utvrdilo da je s godinama potporarestriktivnim mjerama u Norveškoj i Finskoj rasla.Usporedili su njihove nalaze s rezultatima sličnihanketa provedenima istovremeno u SjevernojAmerici i Australiji. Utvrdili su drukčiju situacijuvezano uz smanjenje potpore takvim mjerama.Istraživače je zanimalo jesu li ti čimbenici povezani spovećanjem podrške za te politike koja je zabilježenau Norveškoj i Finskoj39.

Utvrdili su da je povećana podrška restriktivnimpolitikama bila djelomično posredovana promjenamauvjerenja o učinkovitosti takvih mjera i uvjerenja oštetnosti pijenja alkohola. Drugim riječima, otkrili suda je povećana percepcija učinkovitosti restriktivnihpolitika povezana s povećanim uvjerenjem da jepijenje štetno. Stoga su istraživači sugerirali da


39 Stovall, E.E., Rossow, I., Rise, J. (2014). Changes in attitudes towards restrictive alcohol policy measures: the mediating role of changes in be-liefs. Journal of Substance Use, 19, 38-43).

osnaživanje uvjerenja građana o učinkovitostirestriktivnih mjera i o štetnosti pijenja može povećatipotporu javnosti za provedbu restriktivnih mjeravezanih uz uporabu alkohola. To je možda ključniaspekt koji je potrebno imati na umu kako bismoosigurali podršku javnosti za učinkovite mjere.

Još jedan primjer uspješnog kreiranja politika zabranaje pušenja u Francuskoj. Zabrana pušenja stupila jena snagu u Francuskoj u veljači 2007. godine naradnim mjestima, u trgovačkim centrima, zračnimlukama, željezničkim stanicama, bolnicama i školama.U siječnju 2008. godine proširena je na okupljališta(barove, restorane, hotele, kockarnice i noćneklubove). Prije same provedbe zabrane praćena jekohorta od 1500 pušača i 500 nepušača, od prosinca2006. godine do veljače 2007. godine i još dva putanakon početka provedbe u 2008. i 2012. godine.Stope pušenja na tim mjestima - barovi, restorani iradna mjesta - značajno su smanjene između prvog itrećeg vala: • barovi – 95.9% (1. val) do 3.7% (2. val) i 6.6% (3. val);• restorani – 64.7% (1. val) do 2.3% (2. val) i 1.4% (3. val);• radna mjesta – 42.6% (1. val) do 19.3% (2. val) i 12.8%

(3. val).

Nalazi pokazuju da politike “nulte tolerancije na dim”mogu dovesti do značajnih i održivih smanjenjapušenja duhana na javnim mjestima te do visokerazine podrške javnosti (Fong i sur., 2013). Pet godinanakon uvođenja, 88% nepušača i 78% pušačapodržavalo je zabranu pušenja.

Strategije za mjesta zabave Istraživači su proučavali prevenciju uporabe namjestima zabave, poput barova, klubova, restorana tedogađanja na otvorenom i masovnim događanjima.Iako ta mjesta pružaju mogućnost za okupljanje ipodržavaju lokalnu ekonomiju, ona takođeromogućavaju upuštanje u visokorizična ponašanjapoput štetnog pijenja, uporabe sredstava ovisnosti,vožnje u pijanom stanju i nasilja. Više informacija iizvora o pitanjima noćnoga života, potražite u Vodičuza reagiranje EMCDDA (2017, str. 136).

Četiri ključna načela čine učinkovitu lokalnu akciju:dobro poznavanje lokalnih problema s noćnimživotom, predanost stvaranju sigurnoga i zdravoganoćnoga života, partnerstvo ključnih lokalnihustanova i znanstveno utemeljena praksa. Ako nisteupoznati sa specifičnim znanstveno utemeljenimintervencijama u mjestima noćnoga života, uvijekmožete konzultirati Healthy Nightlife Toolbox40. OvajToolbox sadrži tri baze podataka, jednu ointervencijama, drugu s literaturom o tim

84

intervencijama i treću s općom literaturom oprevenciji na mjestima noćne zabave.

Općenito, većina preventivnih intervencija u tomokruženju višestruka je i uključuje obukuzaposlenika41 i upravljanje klijentima pod utjecajem,promjene zakona i politika o posluživanju alkoholamaloljetnicima ili intoksiciranim osobama ili o vožnji upijanom stanju.

Miller i suradnici (2009) predložili su okolinskustrategiju za postupanje na plesnim događanjima uzelektronsku glazbu (na kojima je zabilježena većarazina uporabe nego na drugim događanjima). Tadogađanja privlače mlade i često ih se povezuje suporabom alkohola i drugih sredstava ovisnosti.Strategija ima tri komponente i temelji se na sličnimintervencijama za sprječavanje uporabe alkohola ubarovima: • mobilizacija; • strategije za vanjsko okruženje;• strategije za unutrašnje okruženje.

Mobilizacija ključnih dionika se odnosi namotiviranje pripadnika različitih sektora zajednice,poput vlasnika klubova i upravitelja, izdavateljadozvola te policije ili javnozdravstvene, inspekcijskeslužbe i političkih vođa, važno je i često izazovno.Međutim postoji više zajedničkih interesa koji mogupotaknuti zajedničku motivaciju i pomoći stvoritiosjećaj zajedničke svrhe u zajednici: • održavanje sigurnoga, zakonitoga okruženja u

klubovima i za klijente koji ne upotrebljavajusredstva ovisnosti;

• održavanje dobrog poslovanja i poštivanje zahtijevavezanih uz izdavanje dozvola za točenje alkohola;

• podsjećanje da uporaba sredstava ovisnostismanjuje zaradu od prodaje hrane i nealkoholnihpića.

Druga sastavnica, vanjsko fizičko okruženje kluba,osvjetljenje i parking se odnosi na obilježjasigurnosti. Intervencije izvan objekta kluba uključuju: • zaštitare ili redare koji osiguravaju vanjski prostor

oko kluba, poput parkinga;• zaštitare ili redare na ulazu koji provjeravaju

svakoga tko ulazi;


Ilustracija 35: Healthy nightlife toolbox(http://www.hntinfo.eu/,pregledano 18/4/2018)

40 http://www.hntinfo.eu/ 41 Primjerice Club Health-ov “Projekt zdravijeg i sigurnijeg noćnog života mladih”, obuka zaposlenih u noćnim klubovima, Mendes, F.J.F.,

i Mendes, M.R. (2011).

85

• prepoznavanje intoksiciranih pojedinaca – alkohol ilidrugo srestvo ovisnosti;

• postojanje pisanih klupskih politika vezanih uzograničenje ulaska u klub.

Strategije za unutrašnjost treća je sastavnica,također vezana uz pravila sigurnosti. Ovaj aspektintervencije vrlo je sličan preventivnimintervencijama za suzbijanje uporabe alkohola.Edukacije osoblja za odgovorno posluživanja pića,radnicima u ugostiteljstvu pomaže steći širokraspon vještina koje pomažu smanjiti štetu oduporabe alkohola: • provjera osobnih iskaznica kako bi se dosljedno

provodio zakon vezan uz dobna ograničenjaprodaje i drugi propisi;

• promicanje načina posluživanja koje smanjujevjerojatnost prekomjerne uporabe;

• identifikacija i reagiranje na rane znakoveprekomjerne uporabe (brzo pijenje velikih rundi pića);

• identificiranje intoksiciranih pojedinaca i odbijanjedaljnjeg posluživanja;

• interveniranje s ciljem sprječavanja intoksiciranihpojedinaca da voze automobil.

Druge potrebne aktivnosti uključuju:• pisane klupske politike. Klubove se treba promovirati

kao zabavna i sigurna okruženja uz politiku nultetolerancije na uporabu i prodaju ilegalnih sredstavaovisnosti; takav pristup mora biti zabilježen upisanim politikama koje će podržati djelovanjeosoblja u smislu detektiranja i interveniranja;


Ilustracija 36: Portal najboljih praksi EMCDDA, posjećeno 02/10/2017

• nadzor unutrašnjeg prostora;• djelovanje uprave i osoblja. I osoblje i uprava moraju

biti sposobni djelovati i izvršavati politiku kluba;obuka za osoblje i promotore o prepoznavanju vrstasredstava ovisnosti i odgovarajućim preventivnimstrategijama opisana je u odlomku o vanjskimokolinskim pristupima, ovu obuku treba proći iosoblje koje radi u osiguranju na vratima izvan klubai osoblje koje radi u klubu.

Club Health (n.d.) razvio je niz standarda zaugostiteljske objekte s dozvolom za točenje alkohola,za upravu i promotore, koji služe i kao referentni

86

vodič za ustanove odgovorne za izdavanje dozvola ipolicijsko djelovanje na mjestima odvijanja noćnogaživota. Njima se utvrđuju ključni prioritetigospodarske aktivnosti u noćnim satima, vezani uzneodgovorno oglašavanje alkohola i promocijuprodaje u svrhu osiguranja sigurnosti potrošača iosoblja te smanjenja neugodnosti za zajednicu.

Usprkos znanstvenom utemeljenju učinkovitostiokolinskih preventivnih intervencija, ograničenja zanjihovu implementaciju i dalje postoje, ali ičimbenici koji povećavaju privlačnost takveintervencije.


Ilustracija 37: Ograničenja i poticaji za implementaciju

OGRANIČENJA

Industrija i ekonomija imaju veliki utjecaj ¯ npr.tvornice duhana, alkohola, farmaceutskekompanije

Zagovornici često ignoriraju znanstvenoutemeljene intervencije ¯ kao npr. nedovoljnokorištenje strategije podizanja poreza

Kako bi novi zakoni i regulative “prošli” u nekojzemlji potrebne su političke i zagovaračkevještine ¯ iznimno zahtjevno!

Industrija često ovo pitanje predstavlja krozpitanje ponašanja pojedinca ¯ “ako osoba želipiti, ima pravo na to”

POTICAJI

Korištenje podataka i istraživanja u zagovaranju

Korištenje znanstveno utemeljenihintervencija ili preuzimanje učinkovitih modelaprevencije uporabe sredstava ovisnosti

Građenje podrške za znanstveno utemeljenuprevenciju:• Povećavajući vjerovanje da je predložena intervencija učinkovita• Dokumentiranje posljedica (šteta) i troškova uporabe sredstava ovisnosti npr. sekundarno pušenje

Pitanje staviti u okvir problema javnog zdravljakoji se odnosi na cijelu populaciju što znači dauporaba sredstava ovisnosti ima šire učinke(a ne samo na onoga koji koristi)

87

Provedba medijske kampanje često je prva reakcijana koju pojedinci pomisle kada se društvo suočava skrizom izazvanom korištenjem nekog novog sredstvaovisnosti. To se događa zbog toga što se smatra dasu kampanje trenutačno rješenje. Za razliku odprevencije u školskome okruženju, obitelji i radnomokruženju, često su vidljivije i prenose porukurazličitim dionicima „da se nešto poduzima“. No, kaošto smo već naučili iz ovoga kurikuluma, ključni ljudi upodručju prevencije znaju da provedba učinkovitihkampanja može biti vrlo izazovna i teška te da je zaosmišljavanje prevencijskih pristupa potrebnovrijeme i pažljivo promišljanje.

U ovome poglavlju bavimo se nalazima istraživanjakoje je moguće primijeniti za učinkovito planiranjekampanja: obilježja medija koji mogu podržatiprevenciju korištenja sredstava ovisnosti, korisnidokazi koji su proistekli iz učinkovitih strategija o tomešto činiti, a što ne, teorije iz područja komunikacijskihistraživanja koja se bave razvojem medijskih poruka inačinima primjene nekih od tih načela na planiranjeprevencije. Na kraju se bavimo medijskompismenošću koja ključnim ljudima u područjuprevencije i publici nudi vještine pristupanja, kritičkeanalize, evaluacije i kreiranja medija. Također, dajemoneke savjete o tome kako surađivati s medijima izpozicije djelatnika u prevenciji, što će vam pomoćipridobiti podršku za vaš rad u zajednici i promicatiznanstveno-utemeljenu prevenciju različitim dionicima.

Zašto se koristiti medijima za prevenciju uporabe sredstava ovisnosti?Uloga medija je višestruka. Oni mogu pomoćipostaviti prioritete društvenog i političkog djelovanja,kao što su važnost znanstveno utemeljene prevencije,potreba za većim investiranjem u prevenciju,sigurnosna upozorenja i javnozdravstvene opasnosti.Osim toga, mogu poslužiti za koordinaciju prevencijekorištenja sredstava ovisnosti na više mikro i makrookruženja u zajednici. Takve višestruke aktivnosti

mogu imati snažniji učinak od jednostavnihpreventivnih intervencija.

Masovni mediji imaju brojna obilježja koja ih čineprivlačnima za prevenciju.• Ekonomičnost i obuhvat: dobra medijska kampanja

može dosegnuti masovnu publiku uz relativno malitrošak - trošak po osobi dosegnutoj u takvimkampanjama često je niži u usporedbi sprevencijskim pristupima koji se provode u školi izajednici.

• Mogućnost ciljanoga djelovanja: kampanje se moguemitirati u vremenu koje će osigurati najvećudostupnost preventivnih poruka skupinama unajvećoj potrebi (npr. mladima adolescentima,studentima, onima koji imaju bogat noćni život).

• Brza reakcija: preventivna poruka može se razvitibrzo i odgovoriti na novonastalu potrebu –primjerice novo sredstvo ovisnosti koje uzrokuještetne posljedice u zajednici.

• Zabava: ako se odradi na pravilan način, mediji uzabavnim sadržajima mogu prenositi preventivneporuke.

• Utjecaj na kreatora mišljenja: mediji se mogupriključiti političkoj i javnoj raspravi te odigrati uloguu edukaciji i utjecaju na kreatore javnog mišljenja onajprimjerenijim i najučinkovitijim odgovorima nauporabu sredstava ovisnosti.

• Utjecaj na prioritete u prevenciji: mediji takođermogu pomoći predstaviti probleme s uporabomsredstava ovisnosti na ispravan način i timeneizravno oblikovati stavove pojedinaca i zajednice.To se može činiti kako bi se stekla podrškazajednice za investiranje u znanstveno utemeljenuprevenciju. Mediji mogu pomoći smanjiti negativnestavove prema osobama koje rabe sredstavaovisnosti i predstaviti ih kao one koji zaslužujupomoć i podršku jednako kao i ostale skupine uriziku. To će utjecati na njihovu spremnost da seuključe u preventivne intervencije i tretman, astručnjake će ohrabriti na bavljenje prevencijom.


Poglavlje 8:Prevencija putem medija

• Koordinacijska uloga: mediji su najučinkovitiji ukombinaciji s drugim preventivnim pristupima okojima smo već govorili u ovome kurikulumu imogu se, u okviru koordiniranih strateških kampa-nja, koristiti za koordiniranje različitih skupina (pri-mjerice škola, poslodavaca, vođa). Takvepreventivne medijske kampanje imaju najsnažnijiučinak i tada su najučinkovitije.

• Isplativost: uključivanje medija u preventivne kam-panje ne mora biti skupo. Ponekad, kad su dio cje-lovite strategije, jednostavni plakati ili letci najavnim mjestima mogu potaknuti korisne razgo-vore o prevenciji i doprinijeti preventivnim aktivno-stima.

Teorije utjecaja medija na publikuUspješne kampanje i druge intervencije u školskomeokruženju oslanjaju se na teorije koje oblikujupojedinačne stavove, namjere i ponašanja, posebicevezane uz uporabu sredstava ovisnosti. Te teorijestvaraju okvir za interveniranje pomoću uvjeravajućihporuka koje mogu podržati apstinenciju, a one koji supočeli s uporabom sredstava ovisnosti, moguodvratiti od kontinuirane uporabe ili ohrabriti naliječenje.

Teorija planiranog ponašanja (Fishbein, 2011) i drugeteorije iz područja komunikacije i uvjeravanja tvrdeda su svi stavovi naučeni. Stoga, da bi se dogodilapromjena stava, autori kampanje trebaju krozkampanju ponuditi informacije s kojima će, oni nakoje je kampanja usmjerena, nadomjestiti znanje nakojem se temeljio njihov stari stav. Ta teorija o“učenju poruka” navodi čimbenike koji moraju bitiprisutni kako bi komunikacija bila uvjerljiva te načinmeđudjelovanja tih čimbenika koji dovodi dopromjene stava.

Teorija uvjeravanja učenjem poruka Carla Hovlandapoput teorije planiranoga ponašanja, značajno jedoprinijela razumijevanju razvoja poruke. Kao jednaod teorija koja tvrdi da ljudi uče svoje stavove i danisu rođeni s njima, ona sugerira da je za promjenustavova potrebno naučiti alternativno uvjerenje skojim će se zamijeniti prethodno uvjerenje (Hovland isur., 1953; Hovland i Weiss, 1951).

Pozitivno potkrepljenje jednostavno je načelo, noznačajni je dio psihologije od njenih samih početaka.Teorija pozitivnog potkrepljenja tvrdi da ako seneutralni objekt na neki način poveže s ugodom iosjećajem postignuća, vaši osjećaji prema tomneutralnom objektu postat će potkrepljujući. To jest,prethodno neutralni objekt postat će izvor ugode zavas, čak i ako se ukloni pozitivno potkrepljenje.

88

Kada se radi o uporabi sredstava ovisnosti, u većinislučajeva “publika” je dobro upoznata s“proizvodom”. Oni znaju sve o sredstvima ovisnosti, ičini se da bi model pozitivnog potkrjepljenja u ovomslučaju bio neuspješan. Međutim, prije nego štoprihvatimo ovo tumačenje, trebamo ga dubljeanalizirati. Često, mlađa publika povezuje uporabusredstava ovisnosti s visokom razinom poželjnogaishoda (popularnost) ili skupinom (vođe ilinajpopularniji učenici u razredu). Ako vođe rabesredstva ovisnosti, a vođe su pozitivno vrednovane,vjerojatno je da će se uz sredstvo ovisnosti vezati ineki pozitivni osjećaji. Dogodit će se povezivanjevođa s proizvodom (u ovom slučaju sredstvaovisnosti poput kanabisa, kokaina ili alkohola).

Primjena teorije u praksi često je izazovna. No,ključni ljudi u području prevencije imaju zadatakprimjenjivati znanstveno utemeljenu praksu usvome preventivnom radu u zajednici, a ona možeuključivati i potrebu za medijskim intervencijama.Većina medijskih znanstveno utemeljenihintervencija uključuje primjenu teorije uvjeravanja teslijedi niz smjernica i elemenata koji su se pokazalivažnima u ranijim empirijskim istraživanjimapersuazivne komunikacije - uvjeravanja.

Klasična “formula” uvjeravanja (Lasswell, 1949)navodi sve komponente koje treba razmotritiprilikom stvaranja ili procjenjivanja kvaliteteuvjeravajuće komunikacije.• TKO se odnosi na pitanje izvora komunikacije.Tko

prenosi uvjeravajuću poruku? Ključna obilježjaizvora poruke utječu na snagu uvjerljivosti, aprvenstveno na kredibilitet izvora, koji se sastoji odstručnosti i pouzdanosti. Stručnost izvora veže seuz percepciju da komunikator raspolaže važećiminformacijama i da je sposoban za valjane tvrdnje.

• ŠTO se odnosi na sadržaj komunikacije, uključujućiuporabu određenih riječi i slika kojima se porukaprenosi. Važna je kvaliteta informacija. Jesu liznanstveno utemeljene? Jesu li relevantne zaodređeni problem (uporabu sredstava ovisnosti) ijesu li relevantne za ciljane primatelje poruke? Je lirazumljiv jezik kojim se poruka prenosi?

• KOME označava publiku. Kreatori medijske porukemoraju biti svjesni različitosti publike i segmentapublike koji je od posebnog interesa. Svakako, unekim slučajevima kreatori medijske poruke se želeobratiti svima, u nekoj drugoj prilici, ciljana populacijabit će neka od podgrupa unutar šire publike, poputmladih adolescenata, trudnica, starijih i sl.

• KAKO obuhvaća slanje poruke, kontekst i suptilnevarijacije u sadržaju poruka koje se rabe za pristuppublici te određene medijske kanale putem kojih


89

se poruka prenosi. Medijski kanali su način putemkojega se poruka prenosi publici . Neke će publikebolje reagirati na internetske platforme poputdruštvenih medija (društvene mreže poputFacebooka, You-Tubea), druge će možda bitiusmjerenije na tradicionalne medije poput radija,televizije, novina, postera, jumbo-plakata.

• Na kraju, s kojim UČINKOM se odnosi na mjerenjeuspjeha ili neuspjeha preventivnih poruka protivkorištenja sredstava ovisnosti. Bez dobre procjeneučinka ne može se steći točan dojam o uspjehu ilineuspjehu uvjeravajuće kampanje.

Tijek komunikacije u dva koraka je model koji sugeriranačine utjecaja medijskoga priopćavanja. Taj modelnavodi kako mediji funkcioniraju i kako evaluiratinjihov učinak. Kad se radi o uporabi sredstavaovisnosti među adolescentima, model predlažeroditelje kao učinkovite prenositelje informacija ouporabi sredstava ovisnosti koje priopćavaju mediji.Mediji, drugim riječima, djeluju preko roditelja kojitumače i prenose informacije djeci.

Ljudi često imaju nerealna očekivanja od prevencijeputem medija. Važno je razumjeti što mediji mogupostići u sprječavanju uporabe sredstava ovisnosti, ašto ne mogu. Model dva koraka olakšava torazumijevanje.

Teoriju su razvili Paul Lazarsfeld i suradnici 1944.godine. Ona tvrdi da masovni mediji nisu posebnoučinkoviti u uvjeravanju pojedinaca. Prema toj teoriji,interpersonalna komunikacija licem u lice značajno je

učinkovitija. Pa kako onda mediji uvjeravaju? To sepostiže uvjeravanjem pojedinih predvodnika umišljenjima, onih koji imaju utjecaj na druge ljude. Tipredvodnici u mišljenjima prenose medijske porukeonima koji na njih reagiraju. Istraživanja sugerirajukako komunikacija licem u lice može biti učinkovitijaod tradicionalnih masovnih medija (TV, radio), a toposebice vrijedi za adolescente.

Roditelji (ili vršnjaci) idealni su predvodnici umišljenjima za svoju djecu. Preporučljivo je da oniimaju određena znanja o sredstvima ovisnosti iuporabi sredstava ovisnosti te da budu dovoljnosamouvjereni kako bi se mogli upustiti u razgovor sasvojom djecom o tim temama. Mediji stoga morajumotivirati i informirati roditelje koji prenose porukedjeci. To je idealni kontekst za uvjeravanje, podpretpostavkom da su medijske poruke jasne iinformativne te da motiviraju roditelje na taj težakzadatak.

Postoje značajni dokazi koji sugeriraju kako roditeljimogu biti savršeni suradnici u našim preventivnimaktivnostima. Neki možda misle da se adolescentiudaljavaju od roditelja i da se oslanjaju na vršnjake.Međutim, roditeljski utjecaj nastavlja se do raneodrasle dobi (Elkins i sur., 2014; Scull i sur., 2014;Wang i sur., 2013).

Znanstveni dokaziKoji znanstveni dokazi govore u prilog provedbimedijskih kampanja? Autori UNDOC-ovihMeđunarodnih standarda ponudili su pregled


Informacije o prevencijiuporabe sredstava

ovisnosti

Predvodnici mišljenja

Sljedbenici mišljenja ASljedbenici mišljenja B

Sljedbenici mišljenja C

Ilustracija 38: Model tijeka komunikacije u dva koraka

istraživačke literature o učinkovitosti medijskihkampanja. Najuvjerljiviji nalazi su oni iz istraživanjauporabe duhanskih proizvoda, međutim, nisupronađeni slični rezultati za alkohol ili druga sredstvaovisnosti.

Razlog za nedostatak znanstvenih dokaza uglavnomleži u izazovima provedbe rigoroznih evaluacijamedijskih kampanja. Treba imati na umu da seistraživanja uvjeravanja i povezanosti uvjeravanja sutjecajem na različite vrste ponašanja provode već50 godina. Postoji empirijski potvrđeno znanje onajboljim načinima uvjeravanja i kreiranja uvjerljivihporuka koje učinkovito utječu na stavove i ponašanja.

No, nažalost, brojne medijske kampanje ne oslanjajuse na ta znanja o učinkovitim metodama uvjeravanja.Umjesto toga, oslanjaju se na ideje koje se intuitivnočine dobrima, ali nemaju empirijsko utemeljenje.

Međunarodni standardi nude sljedeći popis obilježjakampanja s pozitivnim ishodima.• Važno je precizno utvrditi ciljanu skupinu kampanje.

Istraživanja o komunikaciji potvrdila su da ne postojijedinstvena formula za sve.

• Kampanje treba temeljiti na jasnim teorijskimosnovama.

• Poruke treba oblikovati na temelju pouzdanogformativnog istraživanja. To znači provesti testiranjeporuka, materijala i medijskih platformi prijepokretanja kampanje.

• Ako je moguće, medijske kampanje treba povezati spostojećim preventivnim intervencijama koje seprovode u obitelji, školi i društvu. Višestrukepreventivne intervencije mogu biti učinkovitije.

• Vremensko trajanje izlaganja poruci treba prilagoditiciljanoj skupini.

• Uspješne medijske kampanje sustavno se evaluiraju. • Preventivne kampanje namijenjene djeci trebaju

ciljati na roditelje. • Kampanje trebaju imati za cilj promjenu kulturnih

normi o uporabi sredstava ovisnosti i/ili educiratipubliku o posljedicama uporabe i/ili predlagatistrategije odupiranja uporabi.

Postoje i istraživanja o tome zbog čega su nekemedijske kampanje neuspješne. Neki od tih razlogasu u nastavku.• Kampanje se ne usmjeravaju na najrelevantnije

odrednice ponašanja. Govoriti ljudima da kažu “ne”ili pokušati zastrašiti ljude, nije učinkovito. Iako jeuporaba sredstava ovisnosti rizično ponašanje i svikoji ih rabe suočeni su s mogućim štetnimposljedicama, kobni ishodi poput smrti, invaliditeta ipredoziranja, još uvijek su vrlo rijetki. Stoga, ako

90

publika poznaje ljude koji su rabili sredstva ovisnostibez ozbiljnih posljedica koje se prikazuju umedijskim kampanjama, gubi se kredibilitetkampanje, a sljedeći pokušaj uvjeravanja imat će jošmanje šanse za uspjeh.

• Pretjerane su. Većina mladih ne vjeruje u grozneslike koje prikazuju osobe s ozbiljnim poremećajemuporabe sredstava ovisnosti jer su takvi ishodi rijetki.Takvo predstavljanje pokazalo se previšeekstremnim, a to može učiniti više štete nego koristi.Takve poruke obično su usmjerene na negativno,bez savjetovanja o tome kako se treba ponašati dabi se takve posljedice izbjegle. To može dovesti dotoga da ciljana publika ignorira korisnije i relevantnijesavjete koji slijede. Pokušaj zastrašivanja treba seosmišljavati s posebnim oprezom.

• Nalazi komunikacijskih istraživanja govore nam daporuke koje izazivaju pretjerani strah kod ciljane sku-pine rezultiraju time da se publika prvenstveno bavisvojim osjećajem straha, a manje ponašanjem nakoje ih se upozorava. To može dovesti do toga da pri-matelji ignoriraju poruku i upuštaju se u ponašanjena koje ih se upozorava, kako bi sebi (i komunikatoru)pokazali da „kontroliraju“ svoje ponašanje i da im seneće dogoditi niša. No, još uvijek ima smisla pokušatipovećati osjećaj straha i osjetljivosti na štetne poslje-dice kod ciljanih skupina, ali samo do razine koja ćeih motivirati na promjenu ponašanja ili da potražedodatnu podršku. Istraživanja pokazuju da uspješnekampanje sadrže „učinkovite poruke“ s praktičnim irelevantnim informacijama koje pomažu poboljšatisamoučinkovitost (uvjerenje da osoba može izvršitipreporučenu radnju) i percepciju djelotvornosti(uvjerenje da će preporučena radnja polučiti željeniishod).

Ako ove opisane neučinkovite strategije ukampanjama uopće utječu na išta, tada je to najčešćekratkoročan utjecaj i to na publiku koja je već ionakoodlučna u tome da neće upotrebljavati sredstvaovisnosti. Međutim, čak i ti ljudi na takvu porukumogu reagirati neočekivano, pa je bolje nematinikakvu kampanju nego činiti „bilo što“. (Barden i sur.,2002; Barden i Tormala, 2014; Clarkson i sur., 2008;Clarkson i sur., 2013; Green i Witte, 2006). Zbog togaje oblikovanje kampanje i poruke toliko važno i zbogtoga je ključno prethodno testirati sve poruke spredstavnicima veće ciljane skupine kako bi bilisigurniji da će polučiti željeni učinak.

Uspon društvenih medija, televizije i filma „nazahtjev“ promijenio je način na koji ljudi konzumirajumedije. Publika više nije pasivna strana ujednosmjernom odnosu, a “odgovornost i etičkedimenzije izbora prebačene su na pojedinca,


91

građana i potrošača koji ovisi o vlastitoj medijskojpismenosti” (O’Neill, 2008, str.13). Bergsma i Carney(2008) dodaju da je “edukacija iz medijskepismenosti koja se pojavila u proteklih 20 godinaobećavajuća alternativa cenzuriranju sadržaja (tj.regulaciji “nezdravog” programa) ili drugimmetodama ograničavanja uporabe medija” (str.523). U raspravi o utjecaju medija na stavove iponašanja, gotovo svi izvori suglasni su oko potrebeza medijskom pismenošću i medijskom edukacijom.Jedina značajna razlika u mišljenjima nalazi se uobliku sadržaja medijskoga obrazovanja.

Bergsma i Carney (2008) definiraju medijskupismenost kao “sposobnost procjene, analize,vrednovanja te stvaranja informacija iz različitihoblika medija” (str. 523). U SAD-u Nacionalnoudruženje za obrazovanje iz medijske pismenosti(NAMLE, 2010) postavilo je neka središnja načelamedijske pismenosti u nastavku.• Obrazovanje iz medijske pismenosti zahtjeva

aktivno propitivanje i kritičko promišljanje oporukama koje primamo i stvaramo.

• Medijska pismenost širi je pojam od pismenosti(čitanja i pisanja) i uključuje sve oblike medija.

• Obrazovanje iz medijske pismenosti razvija i jačavještine učenika svih dobi. Poput pismenostiopćenito, te vještine potrebno je integrirati pomoćuinteraktivnog i redovitog uvježbavanja.

• Obrazovanje iz medijske pismenosti razvijainformirane, promišljene i angažirane sudionike kojisu ključni za održavanje demokratskoga društva.

• Obrazovanje iz medijske pismenosti priznaje da sumediji dio kulture i da funkcioniraju kaosocijalizacijsko okruženje.

• Obrazovanje iz medijske pismenosti potiče ljude dakoriste svoje vještine, uvjerenja i iskustva kako bisami stvorili značenje na temelju medijskih poruka.

Najbolje prakse medijske pismenosti oblikovane su uodnosu na sadržaj, koncepte i vještine koje sepoučavaju unutar takvih programa. U SAD-u,Nacionalno udruženje za obrazovanje iz medijskepismenosti (NAMLE) ponudilo je neke korisnekoncepte i vještine za razvoj intervencijanamijenjenih medijskoj pismenosti i obrazovanju kojesu relevantne kako za Europu, tako i za drugazemljopisna područja.• Sve medijske poruke su “konstruirane”.

Intervencije poučavaju da se mediji razlikuju odstvarnosti, vrednovanjem prikazanoga sadržaja iusporedbom s iskustvima iz stvarnoga života iliproducenta/produkcije medijskih poruka.

• Za oblikovanje medijske poruke upotrebljava se

kreativni jezik koji ima vlastita pravila. Intervencijepoučavaju kako prepoznati tehnikeoglašavanja/produkcije ili stvaranja/produkcijemedijskih poruka.

• Različiti ljudi istu poruku doživjeli su na drukčijinačin. Intervencije su istražile kako mediji utječu naljude, što ljudi mogu učiniti kako bi izbjegli negativneučinke medija i/ili što mogu poduzeti kako bipromijenili medije.

• Mediji imaju svoje vrijednosti i gledišta. Intervencijepoučavaju kako prepoznati stereotipe, mitove,predrasude, vrijednosti, stilove života i/ili gledištakoja su zastupljena u medijskim porukama ili ihmediji izostavljaju spominjati.

• Većina medijskih poruka namijenjena je stvaranjuprofita i/ili moći. Intervencije poučavaju o svrsioglašavanja i marketinškim strategijama i ohrabrujuskepticizam prema oglašavanju ili stvaranju protu-oglašavanja.

Kao što smo primijetili i kod drugih preventivnihpristupa predstavljenih u ovom kurikulumu,obrazovanje iz medijske pismenosti relevantno je zasve dobne skupine u svim okruženjima. Primjerice,mladi često znaju više o medijskim tehnologijama odstarijih generacije, ali ne moraju nužno imatirazvijene vještine medijske pismenosti koje će impomoći procijeniti i razumjeti prikaz sredstavaovisnosti s kojim se susreću. Slično tomu, starijegeneracije mogu značajno doprinijeti i pomoćimladima da budu sigurni na internetu, ali osjećaju seisključenima u odnosu na tehnologije i platformenamijenjene mladima. Pomoć u stvaranju digitalnihmeđugeneracijskih poveznica jedan je od mogućihnačina za intergeneracijsku razmjenu znanja.

Kako upotrebljavati medije u preventivnom radu?Kad upotrebljavamo medije da bismo utjecali naponašanje u društvu, u preventivnom radu moramouvijek imati na umu nekoliko osnovnih načela. Naš suprimjer medijske smjernice o noćnom životu zajavnozdravstvene djelatnike koje je objavila mreža ClubHealth42 (n.d.). One opisuju važna pitanja koja trebarazmotriti prilikom uključivanja masovnih medija i dajusavjete o tome kako pristupiti pojedincima kojima jevažna zabava. Smjernice također sadrže zanimljiveprimjere i reference koje će vam pomoći u daljnjemistraživanju načina upotrebe medija u prevenciji, amogu i poslužiti kao izvor inspiracije i zaupotrebljavanje medija u prevenciji općenito.

Prilikom upotrebljavanja medija u prevenciji, ClubHealth (n.d) nudi nekoliko prijedloga za ključne ljudeu području prevencije.


42 Više informacija potražite na club-health.eu ili http://newip.safernightlife.org/pdfs/digital_library/Media_influence_guidelines.pdf

• Odredite jasne prioritetne zadatke, razlikujućimedijske akcije od promotivnih akcija i poticanjajavne rasprave.

• Predvidite ili čak uključite i različita gledišta uporuke. Ta gledišta jednako su važna zaprihvaćanje ili odbacivanje mjera javnih politika.

• Uvažite da su sigurnosni i pravni aspekti noćnogživota važni, ali i da uvijek treba prikazati ipromicati javnozdravstvenu perspektivu.

• Izradite dobru objavu za medije koju ćete lakosažeti:

- Objava za medije u kraćem obliku (jednastranica) precizna je i sadrži jednu ključnuporuku. Ako je potrebno, objavite više objava.

- Objave za medije neka budu jednostavne, bezpretjerane uporabe pridjeva, stručnog nazivlja,žargona ili specijaliziranih tehničkih termina.Držite se jednostavne forme.

- U naslovu odgovorite na najmanje tri od petklasičnih novinarskih pitanja (tko, što, kada,gdje i zašto).

- Ako je moguće citirajte i navodite statistiku.- Uključite osnovne informacije o organizaciji i

dodajte informacije za kontaktiranje.- Uključite poveznice na dodatne alate i izvore.- Pri ruci imajte pregled svog stručnog iskustva i

možda kratku biografiju.- Promovirajte objavu na internetu i pratite je.

Tradicionalni mediji sve više preuzimaju priče sinterneta.

92

• Imenujte glasnogovornicu/ka s kredibilitetom uočima mladih, dostupnu lokalnim i nacionalnimmedijskim akterima.

• Neka svaki tekst koji objavljujete na internetu budekratak i razumljiv.

• Pratite nove trendove u noćnom životu kako bivaše poruke ne bi bile zastarjele.

• Pretpostavite da će novinari moždasenzacionalizirati sve informacije koje objavite, štovaše partnere koji se bave gospodarskimdjelatnostima iz područja noćnoga života i zabavemože dovesti u neugodan položaj.

• Poštujte novinarski integritet, ali ako je mogućezatražite autorizaciju prije objave. Trebateprovjeriti jesu li vaše rečenice pogrešno citirane ilije objava izvađena iz konteksta.

Imajući ove savjete na umu, možda ćete uspjetiučinkovito utjecati na javnu raspravu i/ili mišljenje oprevenciji uporabe sredstava ovisnosti. U tomslučaju, moći ćete osigurati široki obuhvat bezpokretanja velike prevencijske medijske kampanje.


93

Kako bi se dosegla šira javnost i postigaojavnozdravstveni učinak, intervencije trebaimplementirati na značajnom dijelu populacije i ciljatione do kojih je teško doći i koji su često pripadniciranjivih potpopulacija. Takav pristup zahtijevaprovedbu višestrukih preventivnih intervencija.

No, bez obzira na to provodi li se jedna ili višeintervencija, mora se uspostaviti sustavimplementacije ili infrastruktura za pridobivanjepodrške populacije i za održivost prevencijskihnapora i kvalitete implementacije tijekom dužegrazdoblja, kako bi se postigao optimalni učinak naukupnu populaciju.

Za postizanje učinka također je potrebno da svidionici koji su dio zajednice cijene znanstvenoutemeljene pristupe. Jedan je od temeljnih razloga zauspostavljanje učinkovitih sustava implementacije uzajednici, povećavanje vjerojatnosti da ciljanapopulacija osjeti izravnu dobrobit od znanstvenoutemeljenih preventivnih intervencija. Drugi je razlogšto učinkoviti sustav implementacije omogućavauspostavu, višestruke, sveobuhvatne i integriraneprevencije, pa čak i usluga ranoga tretmana zaodređeni dio populacije, ranjive skupine i pojedince.

Ovo poglavlje započinjemo s definicijom temeljnihpojmova koji su ključni za razumijevanje kako razvitisustav prevencije koji se temelji na znanstvenoutemeljenim intervencijama i politikama suključivanjem više aktera, dionika i izvora raspoloživihresursa. Primjeri znanstveno utemeljenihpreventivnih intervencija su STAD projekt, Northland iZajednice koje brinu (eng. Communities that Care).

Definicije U ovom kurikulumu “zajednicu” smatramoprostorom u kojemu se mogu razviti i primijenitiučinkoviti preventivni sustavi. Većina ključnih ljudi upodručju prevencije radi na različitim razinama

zajednice. Te razine mogu uključivati pristup širojjavnosti uključujući i makro okruženje, primjericeregionalne selektivne intervencije koje ciljaju namigrante i useljenike, kao i brojna mikro okruženjapoput organizacija za mlade i sportskih klubova.

Small i Supple (1998) razlikuju susjedstvo i zajednicu.Susjedstvo smatraju fizičkim mjestom kojega čestoodređuju zajedničke društvene razdjelnice. Terazdjelnice mogu biti socioekonomski status iliprostorna udaljenost. Zajednicu, međutim, nedefiniraju toliko prostorne granice, već se onauglavnom temelji na osjećaju povezanosti, identitetui povjerenju.


Poglavlje 9:Prevencija u zajednici

Ilustracija 39: Višekomponentne inicijative za zajednicu

VODSTVO/UPRAVAOBRAZOVANJE

SIGURNOST OBITELJ

EKONOMIJA RELIGIJA

Višekomponentne inicijative kombinirajunekoliko intervencija i politika utemeljenih naznanstvenim dokazima. Neke od komponenti moguuključivati preventivne intervencije i politike koje seprimjenjuju u školskom okruženju, noćnimklubovima i one koje se bave potrebama roditelja iobitelji. Također, mogu uključivati medije, koji semogu učinkovito upotrebljavati za prenošenjeporuka, bilo u obliku preventivnih poruka ili

promocijom implementacije preventivnih inicijativa uodređenoj zajednici. Najvažnije je da su te intervencijei politike dokazano učinkovite. Kombiniranjemvišekomponentnih inicijativa kako bi se utjecalo narazličite populacije u različitim okruženjima, stvara sevrlo moćno „oruđe“ za prevenciju.

Kako je to već naglašeno u našem pristupu, kadaključni ljudi u području prevencije planirajupreventivne intervencije, moraju voditi računa o tomeda ljudima pristupe u svim njihovim mikro i makrookruženjima. U većini situacija, samo jedna ili dvijepreventivne intervencije ili politike primjenjuju se nasamo jednom mikro ili makro okruženju. Snagavišestrukih intervencija i politika koje utječu na obitelj,školu, radna mjesta i društvo u cjelini, može značajnoutjecati na broj adolescenata i odraslih koji bizapočeli s uporabom sredstava ovisnosti ili se upustiliu ponašanja koja utječu na njihovo socijalnu dobrobiti fizičko zdravlje. Općenito, intervencije ili strategijekoje ciljaju na rizične i zaštitne čimbenike u višedomena (pojedinac, vršnjaci, obitelj, škola i zajednica),imat će veću vjerojatnost uspjeha.

Primjerice, školska preventivna intervencijaUnplugged, znanstveno je utemeljena intervencijaoblikovana kako bi smanjila uporabu sredstavaovisnosti kod mladih u dobi od 11-14 godina.Vjerojatno će pozitivno utjecati na mlade ako jevjerno implementirana u dobi kada najčešće dolazido prvog korištenja sredstava ovisnosti. Ovaznanstveno utemeljena intervencija provodi se uškoli i time utječe na dvije mikro razine - školu ivršnjake. Ako se kombinira s (razvojno) dobrotempiranom znanstveno utemeljenomintervencijom u obiteljskome okruženju, za istudobnu skupinu (poput EFEKT-a), pozitivni ishodimogli bi se dodatno povećati, s obzirom na to da tadva programa zajedno pokrivaju širi raspon utjecajana mikro okruženja i mjesta socijalizacije (vršnjaci iobitelj) u razvojno primjerenoj dobi.

Učinak obje intervencije može se dodatno pojačatipromjenama odgovarajućih politika u zajednici kao ipomoću preventivnih okolinskih intervencija (vidipoglavlje 8). Simultanom implementacijom tihintervencija na mikro i makro razinama, prevencijskitim može pojačati učinak ishoda obiju intervencija.Primjerice, učinak znanstveno utemeljeneintervencije na vršnjački utjecaj može se pojačatistrategijama okolinskih intervencija, poput školskihpolitika ili strategija koje provode lokalne vlasti, akoje postrožuju pravila vezana uz uporabu sredstavaovisnosti ili utječu na smanjenje uvjerenja ili namjeremladih da upotrebljavaju sredstva ovisnosti.

94

Znanstveno utemeljeni programiIntervencije koje predstavljamo u nastavku primjerisu intervencija za koje su utvrđeni obećavajućirezultati u nekoliko evaluacija provedenih u SAD-u inekoliko europskih država. Nudimo ih kao inspiracijuza daljnje pretraživanje intervencija koje odgovarajuvašemu kontekstu. Predstavljamo Projekt Northland,STAD, Zajednice koje brinu i PROSPER.Projekt Northland univerzalni je preventivni programza mlade u dobi od 12 do 18 godina. Djeluje izravnou više okruženja, a prilagođen je i evaluiran uHrvatskoj. Intervenirajući na više razina, projektNorthland teži poučiti učenike vještinama zaučinkovito nošenje s društvenim utjecajima kojipotiču pijenje alkohola, a istovremeno izravnomijenja socijalno okruženje mladih (tj. vršnjaka,roditelja, škole i zajednice). Glavne sastavniceintervencije su razredni kurikulum, vršnjačkovodstvo, izvannastavne aktivnosti za mlade,program uključivanja roditelja i aktivizam u zajednici.Projekt Northland ocijenjen je kao „vjerojatnodjelomično uspješnim“ u Xchange registru, što značida je, bez obzira na to što postoje dobri dokazi onjegovoj učinkovitosti u SAD-u, potreban dodatnioprez i daljnje istraživanje koje će dokazatiučinkovitost u europskome kontekstu.

STAD je višekomponentni pristup u zajednici uokruženju noćnoga života. Implementiran je ievaluiran u Švedskoj, a sada se, zbog razlike uobrascima noćnoga života, poput velikih festivala,često na jugu Europe, prilagođava u dodatnih šesteuropskih država43.

Tri ključne strateške aktivnosti originalne inačiceSTAD-a su navedene u nastavku.• Mobilizacija zajednice: osnivanje odbora za

podizanje svijesti i širenje znanja o štetnosti pijenjaalkohola za zajednicu. Odbor okuplja predstavnikevažnih dionika iz zajednice, primjerice lokalnepolicijske uprave, lokalnog (općinskog) vijeća,odbora za izdavanje dozvola za točenje i prodajualkoholnih pića, vlasnika ugostiteljskih objekata sdozvolom za točenje alkoholnih pića, zdravstvenihustanova i sindikata djelatnika koji rade uugostiteljskim objektima s dozvolom i njihovihzaposlenika. Ti odbori djeluju kao savjetodavnotijelo koje se redovito sastaje i raspravlja oproblemima povezanima s alkoholom te razmatrapoboljšanja i razvoj politika.

• Obuka iz odgovornog posluživanja pića: provedbaprograma odgovornog posluživanja pića.

• Provedba: suradnja između odbora za izdavanjedozvola i lokalne policije odvija se pomoćusastanaka na kojima se raspravlja o tome kako


43 http://stadineurope.eu/for-who/european-level/

95

poboljšati regulaciju i provedbu važećih zakona teprovedbu obuke iz odgovornog posluživanja pića.U okviru projekta STAD, odbor za izdavanjedozvola šalje pisma ugostiteljskim objektima sdozvolom za točenje alkoholnih pića i obavještavaih o prijavama (prvenstveno zabilježenima odstrane policije) pojave prekomjernog posluživanjaalkohola u njihovim objektima.

Pristup stvaranju sustava prevencije u zajednici su iZajednice koje brinu (eng. Communities that Care,CTC), to je paket preventivnih intervencija uzajednici koji predstavljamo u nastavku. Iakopredstavljamo neke općenite informacije, one sunedostatne za stvarnu primjenu jer se svakodruštvo, regija i država razlikuju. Savjetujemo da zaimplementaciju potražite više informacija naInternetskoj stranici CTC-a44.

CTC je okvir koji se temelji na podacimaprikupljenima putem lokalnih anketa i arhivskimpodacima čiji je cilj pomoći zajednicama identificiratii odrediti prioritetne potrebe na temelju utvrđenihrizičnih i zaštitnih čimbenika. Nakon utvrđivanjaprioritetne potrebe i ciljane populacije, koalicija birai provodi znanstveno utemeljene intervencije kojesu se pokazale učinkovitima za specifične potrebeodređene zajednice. CTC još nije uvršten u Xchange,no Blueprints registar ga ocjenjuje „obećavajućim“,što znači da postoje dobri dokazi njegoveučinkovitosti.Inicijativa ima pet dijelova:

• početak – procjena spremnosti zajednice;• organizacija - uključivanje ključnih dionika i

stvaranje koalicija u zajednici za nadzor provedbeCTC aktivnosti;

• izrada profila zajednice – uporaba epidemiološkihpodataka za identifikaciju rizičnih i zaštitnihčimbenika;

• izrada plana – uporaba podataka za pregledznanstveno utemeljenih intervencija oblikovanihza smanjivanje rizičnih čimbenika prepoznatih uzajednici i poticanje zaštitnih čimbenika, te zaodabir najbolje od ponuđenih učinkovitihintervencija za pojedince, njihove obitelji, škole izajednice;

• vjerna implementacija intervencija i redovitaevaluacija – prikupljeni podaci upotrebljavaju se zapoboljšanja.

Istraživači u SAD-u su otkrili da je u zajednicama ukojima se implementirao CTC model došlo dopozitivnih promjena u ishodima kod mladih. Pozitivniishodi su uključivali i značajno smanjenjezapočinjanja uporabe alkohola i duhana, pojavedelinkvencije i nasilja. Osim toga, dokazano jeznačajno poboljšanje zaštitnih čimbenika kod mladihkoji su sudjelovali u intervenciji u usporedbi s onimaiz kontrolnih zajednica. U originalnoj studiji rezultatisu pokazali održivost tijekom 4 godine u odnosu nasmanjenje uključivanja u rizična ponašanja, aznačajna razlika u započinjanju delinkventnogponašanja održala se do dobi od 19. godine.

Ovaj model sugerira da kvalitetna obuka i tehničkapotpora razvoju koalicija unutar CTC-a izgrađujukapacitet za planiranje prevencijske znanosti. Todovodi do promjene u sustavu.

Obično zajednicama treba godina dana do 18mjeseci za razvoj plana. Nakon planiranja, zajednicesu sposobne implementirati učinkovite preventivneprograme i politike koje djeluju na prioritetne rizičnei zaštitne čimbenike. Rezultat je mjerljiva promjenau smanjenju rizičnih i povećanju zaštitnih čimbenikakoja je vidljiva unutar dvije do četiri godine.

Na kraju, predstavljamo PROSPER, još jedan modelprevencije u zajednici koju je Blueprints ocijenioobećavajućom. Glavna zadaća provedbenog tima jeodrživa kvalitetna implementacija znanstvenoutemeljenih intervencija u obiteljskom i školskomokruženju. Intervencije se biraju s popisa programakojega su potvrdili znanstvenici PROSPER-a.Znanstvenici vrše stručni izbor znanstvenoutemeljenih intervencija za zajednice i preporučujusamo najkvalitetnije programe. Znanstvenici također


44 http://www.communitiesthatcare.net/

Ilustracija 40: Zajednice koje brinu

1.Početak

2.Organizacija

3.

Izrada profilazajednice

4.

Izradaplana

5. Implementacijai evaluacija

kontinuirano pretražuju literaturu kako bi bili sigurnida istraživanja i dalje potvrđuju učinkovitost tihprograma kao najboljeg izbora za ciljane populacije.Logička matrica prikazana u nastavku primjer jekako se PROSPER može planirati i provesti te kojiučinak zajednica može očekivati.

Model održivosti s osam strategija razvijen je zaostvarivanje timskih ciljeva i zadataka. Općeniti opisosam vrsta strategija prikazan je u nastavku.• Osiguravanje resursa za programe: osiguravanje

financijskih sredstava, donacija u naturi ivolonterske podrške za održavanje programe uobitelji i školskih programa te za proširenjeprograma u budućnosti.

• Pozicionirane zajednice/škole: osigurati da PROSPERtim i programi budu prihvaćeni u zajednici te daškola i zajednica u cjelini prepoznaju doprinostima u dobrobiti mladih i obitelji.

• Upravljanje kvalitetom/planiranje programa: ovastrategija uključuje sve korake potrebne zapraćenje programa i kvalitetnu implementaciju,

96

uključujući osiguranje promatrača, rasporedpromatranja, prikupljanja podataka, davanjapovratne informacije i slično.

• Jačanje partnerstva sa školama/drugim organizacijama:ova strategija uključuje timske aktivnosti kojima sestvara odnos međuovisnosti između tima, škole iskupina u zajednici, čime PROSPER aktivnosti iprogrami doprinose zadovoljenju zajedničkih ciljeva.

• Planiranje strateškog komuniciranja: ova strategijausmjerena je na razvoj komunikacijskih planova kojiuključuju medije i druge napore za podizanjesvijesti kako bi se PROSPER aktivnosti učinilevidljivijima te se osigurala financijska podrškaprogramima i sudjelovanje u programima za obitelj.

• Planiranje priznanja i nagrada: ovo je važnastrategija za zadržavanje interesa i podrškuaktivnostima i programima PROSPER tima. Nagradei priznanja mogu se dodjeljivati članovima tima,korisnicima programa i simpatizerima u školi izajednici.

• Struktura, uloge i sudjelovanje tima za praćenje: kakobi osigurali kontinuirano učinkovito djelovanje i


ULAZI IZLAZI ISHODI NA RAZINIZAJEDNICE

KRAJNJIUČINCI

Predanost osoblja• Proširenje osoblja - školski ko-voditelj• Agencije / grupe u zajednici - roditelji - mladi - PROSPER osoblje

Ulaganje• Vrijeme/plaća voditelja• Doprinos / vrijeme volontera iz zajednice• Vrijeme PROSPER osoblja

Primarne aktivnosti• Održavanje dobro - funkcionirajućeg tima• Isporuka EBS-a• Plan za održivost• PROSPER TA / druga podrška

Koga želimo obuhvatiti• Mlade iz svih srednjih škola• 15-35% obitelji koje ispunjavaju uvjete• Školsko osoblje• Agencije u zajednici i ključne ljude• Regionalne/državne agencije i ključne ljude• Istraživače / državno osoblje

Dugoročni ishodi averzijetroškova• Poboljšani ishodi na tržištu rada - Zapošljavanje - Izostajanje s posla - Zarada i prihodi• Reducirano korištenje zdravstvenih usluga i naknada - Akutno > Ozljede > Spolno prenosive bolesti > Poremećaji sna - Kronično > Zlostavljanje/ovisnost > Anksioznost/depresija

Kratkoročni i srednjoročni• Pozitivno funkcioniranje tima• 90% kvalitetne implementacije programa• Tim dobiva pozitivan feedback• Osigurana sredstva• Prepoznatljivost zajednice

Dugoročni• Pozitivni ishodi velikih razmjera za mlade/obitelj/ zajednicu/društvenu mrežu• Smanjena prevalencija rizičnog ponašanja mladih• Reducirana zlouporaba droge kod mladih - Alkohol - Cigarete - Lijekovi na recept - Metamfetamin - Index nedopuštene uporabe• Reducirani povezani problemi / druga rizična ponašanja - Agresivnost - Delikvencija - Izostanci - Rizično seksualno ponašanje• Reducirani internalizirani problemi - Anksioznost - Depresija

Ilustracija 41: PROSPER logički model

97

entuzijazam članova tima za PROSPER aktivnosti,voditelji timova i koordinatori prevencijerazmatraju poboljšanja funkcioniranja tima.Zajedno s timom, voditelj tima i koordinatoriprevencije razvijaju plan kontinuiranog poboljšanjai bave se svim strategijama održivog modela.

• Održavanje učinkovitih, redovitih sastanaka: zbogtoga što je tim koji dobro funkcionira ključan zaodrživost programa, PROSPER potiče redovitoodržavanje sastanaka i razgovor o učinkovitostikao dio plana kontinuiranog poboljšanja.

Razvoj učinkovitoga tima u zajednici Ovo poglavlje pokazuje vrijednost osnivanja timovau zajednici za potporu preventivnih napora.Učinkoviti timovi u zajednici pomažu osiguratiuspjeh okupljanjem brojnih pojedinaca i njihovihvještina, iskustava, osobnih i profesionalnih mrežana istome zadatku. Učinkoviti tim u zajedniciosigurava održivost jer intervencija više ne ovisi o“jednoj osobi” već ima potporu mnogih.

Koncept timskoga rada nije nov. Međutim, razvojučinkovitoga tima i osiguranje da članovi radeangažirano i dobro kao cjelina nije lak posao.Nekoliko je čimbenika koji mogu ugroziti uspješnosttima u zajednici, uključujući nedostatak jasnihciljeva/misije ili fokusa, nejasna očekivanja, loševodstvo, neredoviti sastanci na kojima nemarazmjene informacija o uspjesima i neuspjesimatima, podzastupljenost korisničkih populacija isukobi među članovima zbog sukobljenih interesa.

Politike i prakse: osim prepreka na lokalnoj razini,okruženju u zajednici, učinkovitim znanstvenoutemeljenim intervencijama prepreke mogu biti ipolitike i drugi čimbenici. Nacionalne imeđunarodne skupine i vladine organizacije mogupodržati uporabu znanstveno utemeljenihintervencija, ali one se ipak ne primjenjuju u velikojmjeri. Neki od razloga leže u izazovima s kojima sesuočavaju kreatori politika i okruženjem u samimzajednicama. Odluke o politikama i financiranju,obično potaknute nekim tragičnim događajem,vremenski su ograničene i kratkoročne.

Izostanak kontinuirane podrške: timovi u zajednicis dobrim namjerama, također se mogu suočiti sizazovom nedostatka infrastrukture ili sustavapodrške. Prioriteti se mogu promijeniti prijeimplementacije intervencije, a resursi sunepredvidivi i dostupni kratkoročno. Također,održavanje dugoročne provedbe intervencijepodrazumijeva marketing, promociju i stvaranjeraznovrsnih izvora resursa (financijskih i

nefinancijskih) koji bi bili na raspolaganju iz godine ugodinu. Većina znanstveno utemeljenih intervencijane uvrštava takve sadržaje u obuku za implementacijuintervencije, a provoditelji možda nemaju tevještine.

Učinkoviti timovi mogu ublažiti ili prevladati takveprepreke ako se ozbiljno bave ključnimkomponentama poput uloga, odgovornosti ikvalitete voditelja timova i članova, strukturom tima idugoročnim timskim radom.

Učinkoviti tim u zajednici: prilikom formiranja tima,važno je razmisliti o čitavoj skupini. Ključneorganizacije u zajednici moraju biti zastupljene,posebice ako te skupine imaju pristup većini mladihi obiteljima u zajednici, koji su potencijalni korisniciintervencije. Također je važno pronaći ljude kojimogu biti predstavnici korisničke skupine kako bi seosiguralo dobro razumijevanje potreba u zajednici.Učinkoviti timovi uključuju članove s različitimvještinama, znanjem i iskustvima kako bi svi članovimogli smisleno doprinositi zajedničkim naporima.Skupina treba sadržavati niz društvenih iprofesionalnih mreža širokog raspona i osiguratizastupljenosti različitih perspektiva u zajednici. Ipotrebno je imati na umu da je ta skupina radni tim,tim koji predstavlja zajednicu treba biti dovoljnomalen kako bi mogao biti operativan.

Učinkoviti timovi imaju jasno definirane ulogepojedinih članova koje im omogućavaju oslanjanjena jake strane i osobne vještine.

Mobilizacija resursa i povećanje kapaciteta Europski standardi kvalitetne prevencije zlouporabedroga (EDPQS) pomažu identificirati jake strane iresurse u zajednici. Nakon što se identificiraju,potrebno je vrijeme za stvaranje lokalnih odnosaizmeđu pojedinaca i skupina. Vrsta odnosa kojetreba stvarati ovisit će o cilju intervencije. Treba li sepovezati s postojećim pružateljima usluga kojiplaniraju proširiti lokalnu intervenciju? Treba liregrutirati korisnike? Ili će cilj biti povećati lokalnusvijest o potrebi za provedbom znanstvenoutemeljene intervencije? Je li namjera izgraditipartnerstva kako bi se ljudi aktivirali i svojimvještinama i talentima doprinijeli prikupljanjusredstava?

Cilj i svrha suradnje pomoći će utvrditi vrstu odnosa,no bez obzira na to, ti odnosi se moraju smatratipozitivnima i mora se održavati pozitivna reputacijatima i njihovih napora. Za pozitivne lokalne odnoses pojedincima i skupinama, tim u zajednici mora:


• identificirati okupljališta u zajednici. Okupljališta sumjesta u zajednici gdje se ljudi spontano okupljaju,bilo u prostorijama mjesnih odbora ili u obližnjimpreventivnim organizacijama;

• biti kreativni pri uključivanju ljudi. Ponuditi raznemogućnosti uključivanja za pojedince. Temogućnosti trebaju biti u skladu s interesima,vještinama pojedinca te biti praktične i dostupne;

• podržati ljude koji su pokretači rada u zajednici. Usvakoj zajednici postoje ljudi koji su vođe i okupljajupojedince oko određene stvari, to su pokretači.;

• ponuditi mogućnost kratkoga sudjelovanja naspecifičnom zadatku. Neki pojedinci neće biti voljnipredano se uključiti u dugoročne prevencijskenapore. Tim ljudima možda vrijeme, zbog drugihobaveza, to ne omogućuje. Umjesto da ihpropustimo uključiti, važno je razmotriti kojemogućnosti uključivanja postoje, primjerice u vrlospecifične i kratkoročne aktivnosti čiji se rasporedmože predvidjeti.

98

Kad su resursi ograničeni, važno je razmotriti kakoih najučinkovitije i najekonomičnije iskoristiti. Prvo,tim u zajednici može se povezati s postojećominicijativom u zajednici. Svaki entitet u zajednici,škola, vladine organizacije i građanske inicijativeimaju planove rada. Razmotrite mogu li se ti planovipovezati s naporima tima u zajednici i poslužiti kaotemelj za stvaranje mogućnosti suradnje.

Na kraju, mogu se pružiti prilike koje okupljaju ljudeoko lokalnih pitanja, poput širenja lokalnog turizma,oživljavanja gospodarskih aktivnosti zbogpovećanog noćnog života ili preventivnih aktivnostiusmjerenih na smanjenje kriminaliteta. Ta, ponekadgoruća, pitanja mogu motivirati ljude i stvoritimogućnosti za udruživanje vještina i resursa uzajednici za opću dobrobit.


99

Nije lako utjecati na stvaranje politika ili pokušatidobiti podršku ljudi za provedbu vaše intervencije.Često je za to potrebno provesti brojne predradnjekoje se najčešće definiraju kao “zagovaranje”.Istraživačka skupina Triangle (Silvestre i sur., 2014),istraživački konzorcij o politici suzbijanja alkoholizmau Sloveniji, opisuje zagovaranje kao “političkodjelovanje pojedinca ili skupine s ciljem utjecaja najavne politike i odluke o raspodjeli sredstava uokviru političkih i socijalnih sustava i institucija” (str.14). Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti(D’Eath, Barry i Sixsmith, 2014) navodi da jezagovaranje “ključna strategija za promicanjezdravlja i javnog zdravlja” (str. 1).

Zagovaranje pomoću znanstveno utemeljenihinformacija trebalo bi biti dijelom svake intervencije.Iako se zagovaračke aktivnosti najčešće provodetijekom donošenja politika, zakona i propisa, jednakoje važno kontinuirano nastaviti zagovarati kako bi sezadržala potpora za provedbu aktivnosti nakonimplementacije. Općenito, možemo predstavitislučajeve koji svjedoče o šteti koju uzrokuje pijenje,kako za pojedinca, tako i za društvo, i obrazložiti kojerestriktivne politike učinkovito djeluju na smanjenje ikontrolu nekih od posljedica. Takvi napori mogu

rezultirati promjenom uvjerenja, stavova i normi opijenju općenito i pomoći donositeljima odluka boljerazumjeti koje su vrste reakcija najučinkovitije.

Europski centar za kontrolu bolesti (D’Eath, Barry iSixsmith, 2014) također navodi da se zagovaratimože na nekoliko razina istovremeno (regionalnoj,lokalnoj, nacionalnoj), dok VeneKlasen (2013)dodaje višedimenzionalni pristup zagovaranju uokviru kojega rabimo različite strategije kako bismopostigli isti cilj. Strategije zagovaranja provode sepomoću suradnje s kreatorima politika ili ostalimdionicima (Peloza, 2014), uvjeravanjem, prosvjedimaili parničnim postupcima (poput sudskog sporadobro predstavljenoga u javnosti), ali i putem javnogobrazovanja i uporabom medija u svrhu prenošenjaporuke i utjecaja na mišljenje javnosti (vidi poglavlje10). Iako zagovaranje može biti samostalnaintervencija, također može biti jedna od sastavnicasložene preventivne intervencije (D’Eath, Barry iSixsmith, 2014).

Za učinkovito zagovaranje neke politike u studijiMercer i suradnici (2010) navode vrijednosti: • jasnoga razgraničenja odnosa između

zdravstvenih poteškoća, intervencija i ishoda; • sustavnoga procjenjivanja i sinteze dokaza;• uporabe vjerodostojne skupine i strogih

postupaka procjene dokaza; • uključivanja ključnih partnera i dionika tijekom

pronalaženja i širenja informacija o dokazima ipreporukama;

• ciljanoga i upečatljivoga personaliziranogainformiranja o dokazima i preporukama;

• uključivanja više dionika u promicanje i poštivanjepreporuka za određene politike;

• bavljenja održivošću.

Međutim, nalazi istraživačkih studija o politikamasugeriraju da ne postoji uvijek jasan odnos izmeđupoduzimanja neke vrste aktivnosti, koje je opisao


Poglavlje 10:Zagovaranje prevencije

KAKO PREZENTIRATI SLUČAJ

1. Stanje problema.

2. Utjecaj na osobe koje koriste sredstva ovisnosti.

3. Utjecaj na ostatak javnosti i na osobe kojene koriste sredstava ovisnosti, posebno mlade.

4. Dostupne znanstveno utemeljeneintervencije i politike.

Ilustracija 42: Kako argumentirati

Mercer, i promjena u politici ili prioritizacijipreventivnih programa. Važno je biti realističan usvojim očekivanjima mogućih ishoda samogazagovaranja te učiti iz procesa stvaranja politika.Cairney (2016) primjerice opisuje kako se processtvaranja politika, oku vanjskog promatrača, čestočini neracionalnim i složenim. Prilikom donošenjaodluka, kreatori politika često zauzimaju gledištakoja se razlikuju od onih koja su potkrijepljenarelevantnim i korisnim dokazima. Iako ključni ljudi upodručju prevencije i zagovarači znanstvenoutemeljene prevencije dokaze dobivene rigoroznimistraživanjima i evaluacijama smatraju racionalnimtemeljem za donošenje odluka, kreatori će politika,osim njih, sagledati i druge „izvore“ dokaza imišljenja, poput rezultata javne rasprave, mišljenjajavnosti, dominantne društvene vrijednosti, savjetekolega, političke manifeste i obećanja te svojevlastito profesionalno iskustvo. Neki donositeljiodluka možda dobro poznaju prevenciju i potrebuza reagiranjem na uporabu sredstava ovisnosti natemelju znanstvenih dokaza, no nije za očekivati daće osobe na višim pozicijama imati istu razinuznanja ili čak interesa za ta pitanja. Kreatori politikana višoj razini moraju djelovati pomoću konsenzusa,što često znači da moraju balansirati izmeđuzahtjeva i očekivanja višestrukih sukobljenihinteresa, posebice u području aktivnosti koje mogubiti kontroverzne, poput reagiranja na uporabusredstava ovisnosti. Taj se konsenzus proteže natijela vlasti među kojima može postojatikonkurencija zbog ograničenih resursa ili prevlastiza moć u nacionalnim strategijama.

O ovim izazovima ne govorimo kako bismoobeshrabrili zagovaračke aktivnosti, već da bismovam pomogli razumjeti stvarnost procesadonošenja odluka. Moguće je optimizirati ishode,identificirati ključne ciljeve i smanjiti frustraciju okočinjenice da „donositelji odluka jednostavno neslušaju“. Primjerice, Cairney sugerira da umjestoprezentiranja rješenja za socijalne problemezagovarači moraju raditi na promjeni svijesti o timproblemima i kreatorima politika predstavljatiargumente kako bi ih oni prioritizirali. Zagovaračitakođer moraju biti spremni ponuditi gotovaznanstveno utemeljena rješenja za ukazaneprobleme čim se na njih svrati pozornost. Tarješenja trebaju biti specifična, tehnički i političkiizvediva. Kad se jednom podigne razina svijesti iprivuče pozornost kreatora politika na određeniproblem, oni će biti motivirani djelovati. Tadazagovarači moraju djelovati brzo i iskoristiti priliku unovonastalom povoljnom političkom okruženju čimprije, jer takve prilike su vrlo rijetke i najčešće kratko

100

traju. Primjerice, ako je lokalna vlast mobilizirana nadjelovanje zbog tragične smrti zbog uporabesredstava ovisnosti, zagovarači prevencije morajubiti spremni djelovati brzo i promicatiimplementaciju znanstveno utemeljenih programau okviru dugoročnih strategija, prije nego što se taprilika zatvori ili prije nego što neki drugi pristup,koji nije znanstveno utemeljen, dobije prioritet.Kritičari politika često su usmjereni na lošu kvalitetunovih prijedloga, posebice ako prijedlozi mijenjajustatus quo, stoga zagovarači unaprijed trebajuprovesti kritičko samovrednovanje svojih prijedlogakako bi predvidjeli moguće probleme koje bisuprotna strana mogla istaknuti u raspravi.

Tradicionalno se smatra da preventivni pristupi kojiuključuju masovne medije ciljaju na promjenuponašanja, no oni mogu poslužiti i za podizanjesvijesti, privlačenje pozornosti za neku temu, istjecanje podrške za djelovanje. U skladu s time,uspješni pristupi zagovaranju kombinirajurelevantne znanstvene dokaze s emotivnim apelimakoji čitavoj priči daju „ljudsko lice“ i inteligentnoiskorištavaju priliku koja se pružila, nudećipredložena rješenja koja su u skladu s političkim iosobnim uvjerenjima za koje su kreatori politika većranije pokazali da im je stalo. Najvjerojatnije nećeteuspjeti ako dionike bombardirate znanstvenimdokazima i nadate se da će se predomisliti ipodržati vas. Morate utjecati na to kako onirazumiju politički problem i dati im kratkeinformacije koje su najrelevantnije za njegovorazumijevanje. Nadalje, treba imati na umu da iakostručnjaci u području prevencije ili drugi stručnjacimožda posjeduju izvrsno tehničko znanje o tomekako smanjiti štetni učinak uporabe sredstavaovisnosti na zdravlje i društvo, to nužno ne znači daposjeduju vještine potrebne za uvjeravanje kreatorapolitika i pridobivanje njihove podrške. Zato sunajučinkovitije zagovaračke skupine sačinjene odširoke koalicije različitih dionika i organizacija kojeposjeduju širok raspon vještina.

Evaluacija naših zagovaračkih napora je važna. Kao ikod svih ostalih preventivnih aktivnosti tako i kodzagovaranja, želimo saznati što funkcionira, a što ne.Europski centar za kontrolu bolesti (D’Eath, Barry, iSixsmith, 2014) preporučuje teoriju promjene kaopristup koji će pomoći u tom procesu, zbog toga štoobjašnjava kako i zašto se očekuje da će aktivnostidovesti do željenih ishoda.

Glavna načela evaluiranja preventivnihintervencija/politika mogu se primijeniti i nazagovaranje. Ove evaluacije temelje se na podacima,


101

sustavnoj metodologiji prikupljanja podataka poputintervjua ili anketa. U procesnoj evaluaciji ilievaluacija ishoda možemo evaluirati svoje naporekako bi prilagodili strategije, analizirali rezultate iliizgradili kapacitete naših djelatnika. Problem sevaluacijom zagovaranja leži u brzoj izmjeniaktivnosti i ishoda zagovaračke strategije. Na njihtakođer vrlo lako utječu nepredvidivi, kontekstualničimbenici. Coffman (2007) stoga savjetuje redovitoizvještavanje u „stvarnome vremenu“ nakon bilokojeg značajnijeg događaja ili akcije.


Na kraju ovog kurikuluma koristimo priliku za promišljanje o naučenom. Prvo je ponuđen uvod u definicijuprevencije i znanstveno utemeljene prevencije te pojašnjenje zbog čega je ona važna. Epidemiologijauporabe sredstava ovisnosti u Europi je predstavljena kako bi se razumjelo područje našega rada, a uvod uprevencijske teorije i tehnike promjene ponašanja predstavili smo kako bismo povećali razumijevanjemehanizama promjene ponašanja.

Europski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EDPQS) i Međunarodni standardi UN-apredstavljeni su kao glavne smjernice za preventivni rad koje omogućuju odabir i implementaciju najboljihtrenutačno raspoloživih znanstveno utemeljenih intervencija i/ili politika. Naučili smo i što je važno prievaluaciji intervencija i politika.

Različita okruženja, obiteljsko, školsko, radno, zajednica, mediji i šire okruženje predstavljeni su krozposebnosti preventivnog rada. To bi nam trebalo pomoći razviti ili izabrati učinkovite preventivne intervencijei/ili politike s obzirom na ciljanu populaciju i razmotriti postojeće izazove i prepreke. Nadamo se da ćete pomoću ovog znanja, po završenoj edukaciji, moći još snažnije doprinositi jačanjupreventivnog rada u vašoj regiji i lokalnom kontekstu te time dodatno ojačati struku europskih stručnjaka idjelatnika u prevenciji.

102

Završna razmišljanja

Ajzen, I. (1991). The theory of planned behavior. Organizational Behavior and Human Decision Processes, 50,179–211.

Anderson, S.A. & Sabatelli, R.M. (2010). Family Interaction: A Multigenerational Perspective. New York: Pearson.

Axford, N., Lehtonen, M., Kaoukji, D., Tobin, K. & Berry, V. (2012). Engaging parents in parenting programs:Lessons from research and practice. Children and Youth Services Review, 34(10), 2061-2071.

Bandura, A. (1977). Social learning theory. New York: General Learning Press.

Bartholomew, L. K., Parcel, G. S., Kok, G. & Gottlieb, N. H. (2006). Planning health promotion programs: Anintervention mapping approach. San Francisco: Jossey-Bass.

Barden, J. & Tormala, Z. L. (2014). Elaboration and attitude strength: The new metacognitive perspective.Social and Personality Psychology Compass, 8(1), 17-29.

Bartholomew, L.K. & Mullen, P.D. (2011). Five roles for using theory and evidence in the design and testing ofbehaviour change interventions. Journal of public health dentistry, 71(1), 20-33.

Bergsma, L. J. & Carney, M. E. (2008). Effectiveness of health-promoting media literacy education: a systematicreview. Health Education Research, 23(3), 522-542.

Biglan, A. & Hinds, E. (2009). Evolving prosocial and sustainable neighborhoods and communities. AnnualReview of Clinical Psychology, 5, 169-96.

Bloom, D.E., Cafiero, E.T., Jané-Llopis, E., Abrahams-Gessel, S., Bloom, L.R., Fathima, S., Feigl, A.B., Gaziano, T.,Mowafi, M., Pandya, A., Prettner, K., Rosenberg, L., Seligman, B., Stein, A.Z. & Weinstein, C. (2011.). Theglobal economic burden of noncommunicable diseases. Geneva: World Economic Forum.

Brand, D.A., Saisana, M., Ruynn, L.A., Pennoni, F. & Lowenfels, A.B. (2007). Comparative analysis of alcoholcontrol policies in 30 countries. PLoS Medicine, 4, e151.

Brinn, M.P., Carson, K.V., Esterman, A.J., Chang, A.B. & Smith, B.J. (2012). Cochrane review: Mass mediainterventions for preventing smoking in young people. Evidence based child health, 7(1), 86-144.

Bronfenbrenner, U. (1979). The ecology of human development: Experiments by nature and design. Cambridge,MA: Harvard University Press.

Brotherhood, A., Sumnall, H.R. & The European Prevention Standards Partnership (2013 ). European drugprevention quality standards: A quick guide. Liverpool: Centre for Public Health.

103

Literatura

Brotherhood, A., Sumnall, H.R. & The European Prevention Standards Partnership (2015). EDPQS Toolkit 4:Promoting quality standards in different contexts (“Adaptation and Dissemination Toolkit”). Step 3: Undertakingthe adaptation. Liverpool: Centre for Public Health.

Burkhart, G. (2013.). North American drug prevention programmes: Are they feasible in European cultures andcontexts? EMCDDA: Lisbon.

Castro, F.G., Barrera, M. & Martinez, C.R. (2004). The cultural adaptation of prevention interventions: Resolvingtensions between fidelity and fit. Prevention Science, 5, 41-45.

Castro, F. G., Kellison, J. G., Boyd, S. & Kopak, A. (2010). A methodology for conducting integrative mixed-methods research and data analyses. Journal of Mixed Methods Research, 4, 342–360

Catalano, R. F., Berglund, M. L., Ryan J. A. M., Lonczak, H. S. & Hawkins, J. D. (1999). Positive youth developmentin the United States: Research findings on evaluations of positive youth development programs. Washington,DC: U. S. DHHS, NICHHD.

Center for Disease Control and Prevention (2010). Learning and growing through evaluation: state asthmaprogram evaluation guide. Atlanta, GA: Centers for disease control and prevention, National center forenvironmental health, division of environmental hazards and health effects, air pollution and respiratoryhealth branch.

Chatvat, M., Jurystova, L. & Miovsky, M. (2012). Four-level model qualifications for the practitioners of theprimary prevention of risk behaviour in the school system. Adiktologie, 12(3), 190-211.

Clarkson, J. J., Tormala, Z. L. & Rucker, D. D. (2008). A new look at the consequences of attitude certainty: Theamplification hypothesis. Journal of Personality and Social Psychology, 95(4), 810-825.

Clarkson, J. J., Tormala, Z. L. Rucker, D. D. & Dugan, R. G. (2013). The malleable influence of social consensuson attitude certainty. Journal of Experimental Social Psychology, 49(6), 1019-1022.

Club Health (n.d.). A set of standards to improve health and safety in recreational nightlife venues : Introduction.

Club Health (n.d.). Media influence on nightlife: Media guidelines on nightlife for public health workers.

Coffman, J. (2007). What’s different about evaluating advocacy and policy change? In J. Coffman (Red.), Theevaluation exchange: A periodical on emerging strategies in evaluation (p. 2-4). Harvard: Harvard Familyresearch project.

Communities That Care. Social Development Research Group, University of Washington.www.communitiesthatcare.net.

Considine, M. (2004) Community Strengthening and the Role of Local Government, A Discussion Paper. LocalGovernment Victoria, Victoria.

Council of the European Union (2015). Council conclusions on the implementation of the EU action plan on drugs2013.-2016. regarding minimum quality standards in drug demand reduction in the European Union.

D’Eath, M., Barry, M.M. & Sixsmith, J. (2014). A rapid evidence review of health advocacy for communicablediseases. Stockholm: European Centre for Disease and Control.

Degenhardt, L., Chiu, W-T., Sampson, N., Kessler, R.C., Anthony, J.C., Angermeyer, M., Bruffaerts, R., Girolamo, G.,Gureye, O., Huang, Y., Karam, A., Kostuychenko, S., Lepine, J.P., Mora, M.E.M., Neumark, Y., Ormel J.H., Pinto-Meza, A., Posada-Villa, J., Stein, D.J., Takeshima, R. & Wells, J.E. (2008) Toward a global view of alcohol, tobacco,cannabis, and cocaine use: Findings from the WHO World Mental Health Surveys. PLoS Med, 5(7), e141.

104

Dunifon, R. (2005). How to read a research article? Cornell University Cooperative Extension.

Durlak, J. A., Taylor, R. D., Kawashima, K., Pachan, M. P., DuPre, E. P., Celio, C. I., Berger, S. R., Dymnicki, A. B. &Weissberg, R. P. (2007). Effects of positive youth development programs on school, family, and communitysystems. American Journal of Community Psychology, 40, 269-286.

Durlak, J. A., Weissberg, R. P., Dymnicki, A. B., Taylor, R. D. & Schellinger, K. B. (2011). The impact of enhancingstudents’ social and emotional learning: A meta-analysis of schoolbased universal interventions. Childdevelopment, 82(1), 405-432.

Elkins, S. R., Fite, P. J., Moore, T. M., Lochman, J. E. & Wells, K. C. (2014). Bidirectional effects of parenting andyouth substance use during the transition to middle and high school. Psychology of Addictive Behaviors,28(2), 475-486.

European Commission (2015). Special Eurobarometer 429: Attitudes of Europeans towards tobacco and electroniccigarettes.

European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (2011). European drug prevention quality standards:An manual for prevention professionals. Spain.

European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (2015). New psychoactive substances in Europe. Anupdate from the EU Early warning System (March 2015.). Publications Office of the European Union,Luxembourg.

European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction (2017). European Drug Report 2017: Trend andDevelopments. Publications Office of the European Union, Luxembourg.

European Society for Prevention Science, www.euspr.org/prevention-science/

Evidence Based Practice Institute (2012). http://depts.washington.edu/ebpi/

Flay, B.R. & Petraitis, J. (2003). Bridging the gap between substance use prevention theory and practice. In: Z.Sloboda & W.J. Bukoski (eds.). Handbook on Drug Abuse Prevention: Theory, Science, and Practice (pp. 289-306). New York: Kluwer Academic/ Plenum Publishers.

Feinberg, M. E., Kim J. Y. & Greenberg, M. T. (2008). Personality and community prevention teams: Dimensionsof team leader and member personality predicting team functioning. Evaluation and Program Planning, 31,403-409.

Fong, G.T., Graig, L.V., Guignard, R., Nagelhout, G.E., Tait, M.K., Driezen, P., Kennedy, R.D., Boudreau, C., Wilquin,J.L., Deutsch, A. & Beck, F. (2013). Evaluation of the smoking ban in public places in France one year andfive years after its implementation: Findings from the ITC France survey. Bulletin EpidemiologiqueHebdomadaire (Paris France), 20, 217-223.

Foxcroft, D.R. & Tsertsvadze, A. (2011). Universal family-based prevention programs for alcohol misuse inyoung people. Cochrane Database of Systematic Reviews, 9.

Foxcroft, D.R. & Tsertsvadze, A. (2011). Universal multi-component prevention programs for alcohol misuse inyoung people. Cochrane Database of Systematic Reviews, 9.

Frone, M.R. (2013). Alcohol and Illicit Drug Use in the Workforce and Workplace. Washington, DC: AmericanPsychological Association.

Gabrhelik, R., Foxcroft, D., Mifsud, J., Dimech, A.M., Pischke, C., Steenbock, B., Bulotaité, L. & Mulligan, K. (2015).Quality plan for prevention science education and training in Europe. Oxford: Science for preventionacademic network – SPAN.

105

Gasper, J. (2011). Revisiting the relationship between adolescent substance use and high school dropout.Journal of substance Use Issues, 41(4), 587.

Glantz, M. D. & Pickens, R. W. (1992). Vulnerability to drug abuse: Introduction and overview. In M. D. Glantz &R. W. Pickens (Eds.), Vulnerability to drug abuse (pp. 1-14). Washington, DC: American PsychologicalAssociation.

Ginsburg, I. (1982). Jean Piaget and Rudolf Steiner: Stages of child development and implications forpedagogy. The Teachers College Record, 84(2), 327-337.

Green, E. C. & Witte, K. (2006). Can fear arousal in public health campaigns contribute to the decline of HIVprevalence? Journal of Health Communication, 11, 245-259.

Greenfield, T.K., Karriker-Jaffe, K.J., Giesbrecht, N., Kerr, W.C., Ye, Y. & Bond, J. (2014). Second-hand drinkingmay increase support for alcohol policies: new results from the 2010. National alcohol survey. Drug andalcohol review, 33, 259-267.

Grusec, J. E. (2011). Socialization processes in the family: Social and emotional development. Annual Review ofClinical Psychology, 62, 243-269.

Grusec, J. E. & Hastings, P. D. (2014) Handbook of socialization (2nd Edition). New York: Guilford Press.

Hallfors, D., Cho, D., Livert, D. & Kadushin, C. (2002). Fighting back against substance abuse: Are communitycoalitions winning? American Journal of Preventive Medicine, 23, 237-245.

Hanushek, E.A. & Wößmann, L. (2007). The Role of Education Quality in Economic Growth. World Bank PolicyResearch Working Paper 4122.https://openknowledge.worldbank.org/bitstream/handle/10986/7154/wps4122. pdf?sequence=1

Hawkins, J. D., Catalano, R. F. & Miller, J. Y. (1992). Risk and protective factors for alcohol and other drugproblems in adolescence and early adulthood: Implications for substance abuse prevention. PsychologicalBulletin, 112, 64-105.

Heinrichs, N., Bertram, H., Kuschel, A. & Hahlweg, K. (2005.). Parent recruitment and retention in a universalprevention program for child behavior and emotional problems: Barriers to research and programparticipation. Prevention Science, 6(4), 275-286.

Hovland, C.I. Janis, I., & Kelley, H.H. (1953). Communication and persuasion. New Haven: Yale University Press.

Hovland, C. I. & Weiss, W. (1951). The influence of source credibility on communication effectiveness. PublicOpinion Quarterly, 15, 635-650.

Hughes, K., Stuart, J., Bennett, A.M. & Bellis, M.A. (2011). The NightSCOPE manual.

Jessor, R. & Jessor, S. L. (1977). Problem behavior and psychosocial development: A longitudinal study of youth.New York: Academic Press.

Kaluzny, A.P. & Hernandez, S.R. (1988). Organizational change and innovation. In S. Shortell and A. Kaluzny(Eds.), pp 379-417, Health care management: A text in organizational theory and behavior. 2nd Edition. NewYork, NY: John Wiley.

Katikireddi, S.V., Bond, L. & Hilton, S. (2014). Changing policy framing as a deliberate strategy for public healthadvocacy: A qualitative policy case study of minimum unit pricing of alcohol. Milbank quarterly, 42, p.250-283.

106

Kretzmann, J. P. & McKnight, J. L. (1993). Building Communities from the Inside Out—A Path Towards Finding andMobilizing a Community’s Assets. Chicago: Center for Urban Affairs and Policy Research, NorthwesternUniversity.

Lasswell, H. D. (1949). The structure and function of communication in society. In L. Bryson (Ed.), The communication of ideas. (pp. 37-51). Oxford, England: Harper.

Lazarsfeld, P. F., Berelson, B. & Gaudet, H. (1944). The People’s Choice: How the voter makes up his mind in aPresidential campaign. New York: Columbia University Press.

Lemstra, M., et al. (2010). A systematic review of school-based marijuana and alcohol prevention programstargeting adolescents aged 10-15. Addiction Research & Theory, 18(1), 84-96.

Livingston, G. (2013). At Grandmother’s house we stay: One in ten children are living with a grandparent.www.pewresearch.org .

Marlatt, G.A. et al.,(eds.) (2011). Harm reduction: Pragmatic strategies for managing high-risk behaviors. GuilfordPress.

McLeroy, K. R., Norton, B. L., Kegler, M. C., Burdine, J. N. & Sumaya, C. V. (2003). Community- BasedInterventions. American Journal of Public Health, 93(4), 529-533.

Mendes, F.J.F. & Mendes, M.R. (2011). Healthy and safer nightlife of youth project : Staff training for nightlifepremises.

Mercer, S.L., Sleet, D.A., Elder, R.W., Cole, K.H., Shults, R.A. & Nichols, J.L. (2010). Translating evidence intopolicy: Lessons learned from the case of lowering the legal blood alcohol limit for drivers. Annals ofepidemiology, 20, 412-420.

Metzler, C. W., Sanders, M. R., Rusby, J. C. & Crowley, R. N. (2012). Using consumer preference information toincrease the reach and impact of media-based parenting interventions in a public health approach toparenting support. Behavior therapy, 43(2), 257-270.

Michie, S., Van Stralen, M.M. & West, R. (2011). The behaviour change wheel: A new method for characterisingand designing behaviour change interventions. Implementation Science, 6 (42).

Mrazek, P.J. & Haggerty, R.J. (1994). Reducing risks for mental disorders: Frontiers for preventive interventionresearch. National Academy Press: Washington D.C.

NAMLE (2010, September 29 2010.). The Core Principles of Media Literacy Education,http://namle.net/publications/core-principles/

O’Neill, B. (2008.). Media Literacy and the Public Sphere: contexts for public media literacy promotion inIreland. Paper presented at the Media@Ise Fifth Anniversary Conference, London.http://eprints.lse.ac.uk/21578/1/LSE_Paper_ONeill(LSEROversion).

Orrell-Valente, J. K., Pinderhughes, E. E., Valente Jr, E., Laird, R. D., Bierman, K. L., Coie, J. D. & McMahon, R. J.(1999). If it’s offered, will they come? Influences on parents’ participation in a community-based conductproblems prevention program. American Journal of Community Psychology, 27(6), 753-783.

Paschall, M.J., Grube, J.W. & Kypros, K. (2009). Alcohol control policies and alcohol consumption by youth: amulti-national study. Addiction, 104, 1849-1855.

Peloza, J. (2014). Triangle: How youth organizations can build and sustain a national coalition that works onalcohol policy. Ljubljana: Infokart.

107

Plant Work (2006). Coming Clean: Drug and Alcohol Testing in the Workplace. World of Work: The Magazine ofthe ILO, 57, 33-36. Switzerland: ILO Turin.

Poulin, F. et al. (2001). 3-year iatrogenic effects associated with aggregating high-risk adolescents in cognitive-behavioral preventive interventions. Applied developmental science, 5(4), 214-224.

Ricordel, I. & Wenzek, M. (2008). Cannabis and safety of work. Evolution of its detection within the controls ofnarcotics since 2004. to the SNCF. Annales Pharmaceutics Françaises, 66, 255-60.

Ryan, R. & Burke, S. (2005) Literature Review — LCSA: Strengthening Communities Project. Elton Consulting.

Scull, T. M., Kupersmidt, J. B. & Erausquin, J. T. (2014). The impact of media-related cognitions on children’ssubstance use outcomes in the context of parental and peer substance use. Journal of Youth andAdolescence, 43(5), 717-728.

Sloboda, Z., et al. (2014). Implementation Science and the Effective Delivery of Evidence- Based Prevention. InSloboda, Z., & Petras, H. (eds.), Advances in Prevention Science: Defining Prevention Science (pp. 293-314).New York: Springer Publishing.

Small, S. & Supple, A. (1998). Communities as systems: Is a community more than the sum of its parts?Presented at the national forum on A community effects on children, adolescents and families. Pen StateUniversity, State college, P.A.

Spoth, R. & Redmond, C. (2000). Research on family engagement in preventive interventions: Towardimproved use of scientific findings in primary prevention practice. Journal of Primary Prevention, 21(2), 267-284.

Stovall, E.E., Rossow, I. & Rise, J. (2014). Changes in attitudes towards restrictive alcohol policy measures: themediating role of changes in beliefs. Journal of Substance Use, 19, 38-43.

The Finance Project (2003). The Finance Project, publisher, 1401 New York Avenue NW, Suite 800, Washington,DC 20005.

United Nations Office on Drugs and Crime (2013). International Standard on Drug Use Prevention. Vienna,Austria: UNODC. http://www.unodc.org/unodc/en/ prevention/prevention-standards.html

United States Society of Prevention Research. Principles of Prevention Science.http://www.prevention-research.org/SocietyforPreventionResearchStandardsKnowledge.pdf.

Van der Kreeft, P., Jongbloet, J. & Van Havere, T. (2014). Factors affecting implementation: Cultural adaptationand training. In Sloboda, Z. & Petras, H. (eds.), Advances in Prevention Science: Defining prevention science (p.315 – 334). New York: Springer Publishing.

VeneKlasen, L. (2013). Planning moment Nr. 5 – Mapping advocacy strategies. A new weave of powers, people &politics, 185-208.

Wandersman, A., et al. (2008). Bridging the gap between prevention research and practice: The interactivesystems framework for dissemination and implementation. American journal of community psychology,41(3-4), 171-181.

Wang, B., Stanton, B., Li, X., Cottrell, L., Deveaux, L. & Kaljee, L. (2013). The influence of parental monitoringand parent–adolescent communication on Bahamian adolescent risk involvement: A three-yearlongitudinal examination. Social Science & Medicine, 97, 161-169.

108

Werner, E. E. & Smith, R. S. (1982). Vulnerable but invincible: A longitudinal study of resilient children and youth.New York: McGraw-Hill Book Co.

World Health Organization (2011). Global status report on alcohol and health. Geneva.

World Health Organization.http://www.who.int/topics/substance_abuse/en/

109

DODACI

Naša metodologija temelji se na smjernicama Europskoga partnerstva za prevencijske standarde i njihovojadaptaciji i širenju standarda kvalitete u različitim kontekstima (EDPQS Toolkit 445). Smjernice opisuju nekolikokoraka u postupku adaptacije i važna pitanja koja treba razmotriti tijekom tog procesa.

HoGent tim Odsjeka za istraživanje prevencije na Sveučilišnom koledžu u Ghentu je naveden kao radnaskupina. „Središnju skupinu“ činila je radna skupina i Zili Sloboda (APSI46 ), Michael Miovsky (CUNI47), GregorBurkhart (EMCDDA) i Jeff Lee (ISSUP48), svi ključni ljudi u području prevencije uporabe sredstava ovisnosti.Glavna svrha središnje skupine bila je, u postupku adaptacije na europski kontekst, izbjeći, u najvećojmogućoj mjeri, izmjene ključnih sastavnica originalnoga Univerzalnog prevencijskog kurikuluma. Zadnjaprojektna skupina bila je „referentna skupina“ koju su činili jedanaest partnera projekta UPC Adapt. Ona jeuključivala predstavnike iz Belgije, Hrvatske, Italije, Estonije, Njemačke, Slovenije, Španjolske i Poljske.

Postupak adaptacije započeo je temeljitim čitanjem priručnika za voditelje edukacije „Univerzalni kurikulumuza prevenciju zlouporabe sredstava ovisnosti“ (UPC) kojega je razvio Applied Prevention Science International.Nakon čitanja kurikuluma 1 (generalni UPC uvodni kurikulum) izrađen je radni dokument s opisima našihadaptacija i preliminarnom kategorizacijom mogućih adaptacija. Kategorizacija je provedena prema područjuadaptacije, razlici između „dubinske“ i „površinske“ adaptacije te potrebi za obrazloženjem. "Površinska"adaptacija se odnosila na primjerice prilagodbu primjera, podataka, izraza i idioma. "Dubinska" adaptacija sekategorizirala kao adaptacija na kontekst (npr. socijalne i političke organizacije), kulturu (norme i vrijednosti),tehničke aspekte (grafički prikazi) i sadržaj (brisanje, promjena i dodavanje sadržaja bez mijenjanja ključnihelemenata). Taj je radni dokument prvo raspravila radna skupina. Nakon što je postignut konsenzus unutarradne skupine, raspravili smo preliminarnu kategorizaciju i radni dokument sa središnjom skupinom.

Sličnu logiku slijedili smo i u postupku adaptacije ostalih kurikuluma [farmakologija i fiziologija (2), monitoringi evaluacija (3), prevencija u obitelji (4), prevencija u školi (5), prevencija na radnom mjestu (6), okolinskepreventivne intervencije (7), prevencija pomoću medija (8), i prevencija u zajednici (9)]. Prvo bismo postiglikonsenzus u radnoj skupini, a zatim bi našu adaptaciju raspravili sa središnjom skupinom. Konzultacijeunutar središnje skupine odvijale su se jednom mjesečno putem Skype poziva ili češće putem e-pošte.

Preliminarni nacrt kurikuluma završen je u lipnju 2017., a konsenzus između središnje i referentne skupine jepostignut na temelju prvog nacrta u listopadu 2017. godine.

112

Dodatak 1:Pregled metodologije

45 http://prevention-standards.eu/toolkit-4/46 Applied Prevention Science International47 Charles University Prague 48 International Society of Substance Use Professionals

113

Dodatak 2:Razvojne faze od treće do šesnaeste godine života

3-4

godi

ne

5-7

godi

na

8-12

godi

na

13-1

6go

dina

Soci

jaln

oD

ijeli,

igra

se

dobr

o s

drug

ima

isa

mos

taln

o ko

risti

žlic

u / v

ilicu

za

jelo

, oso

bna

higi

jena

Dije

li,up

otre

blja

vaim

agin

aciju

za

igru

, obl

ači s

e i

svla

čiSa

mos

taln

o,os

jeća

j za

dobr

o i

loše

, osj

ećaj

za

budu

ćnos

t

Prov

odi v

iše

vrem

ena

svr

šnja

cim

a,fo

rmira

iden

titet

,te

stira

gra

nice

,im

a vi

še o

dras

lihuz

ora

Gov

orRe

citir

a br

ojev

e al

izn

a br

ojat

i jed

ino

do 3

, raz

gova

ra,

reci

tira

pjes

mic

e,im

a om

iljen

upr

iču

Uži

va u

prič

ama

ipr

imje

njuj

e ih

uig

ru, r

azum

ijedv

ostr

uko

znač

enje

rije

čiČi

tanj

e i p

isan

je,

više

pov

ezuj

e,vo

di ra

zgov

ore,

mož

e vo

diti

disk

usiju

,po

vezi

vati

sdo

gađa

jima

Jasn

oća

miš

ljenj

a,iz

raža

va v

last

itavj

erov

anja

Fizi

čko

Dije

li kr

uh, k

oris

tišk

are,

kor

isti

prst

e, z

nape

dalir

ati i

upra

vlja

ti, o

drža

vara

vnot

ežu,

svje

snos

tSl

aže

igra

čke,

boja

, igr

a se

, igr

ase

s lo

ptom

,pl

eše,

ska

če,

pres

kače

Varij

acije

ufiz

ičko

m iz

gled

usu

zna

čajn

ije, r

ani

pube

rtet

kod

djev

ojak

a,po

boljš

ana

koor

dina

cija

oči

-ru

ke

Pube

rtet

za

oba

spol

a, b

rz ra

stm

asku

linite

ta,

pove

ćana

izdr

žljiv

ost

Inte

lekt

ualn

oG

radu

tora

nj,

boja

, crt

a gl

avu

osob

e, d

rži o

lovk

uis

prav

no

Prep

isuj

e sl

ova,

broj

i na

prst

e,do

daje

det

alje

na

slik

e, s

vjes

tan

jevr

emen

aRa

zgov

ara

om

islim

a i

osje

ćajim

a,ra

zmiš

lja lo

gičn

ije,

razv

ijam

atem

atič

ke i

čita

lačk

esp

osob

nost

i

Više

brin

e o

drug

ima

iko

mun

icira

,pi

tanj

a i i

zazo

vna

prav

ila, i

stra

žuje

nove

idej

e

Emoc

iona

lno

Ne

mož

e do

čeka

tida

mu

potr

ebe

budu

zad

ovol

jene

,sm

isao

za

hum

or,

razu

mije

pro

šlos

tu

sada

šnjo

sti

Brin

e o

prija

telji

ma

ibe

bam

a, b

olji

uko

ntro

lipo

naša

nja

Uči

pro

mat

raju

ći i

razg

ovar

ajuć

i sdr

ugim

a, d

aje

podr

šku

ust

resn

imvr

emen

ima,

spos

oban

izra

žava

tiem

patij

uD

oživ

ljava

horm

onal

nepr

omje

ne,

prip

rem

a za

sam

osta

lnos

t,ak

tivira

nje

Pona

šanj

eSp

osob

an z

apo

godb

u be

zra

zlog

a, k

oris

tiim

agin

aciju

, str

ahod

mra

ka i

napu

štan

ja, u

živa

u hu

mor

uIz

raža

va lj

utnj

u i

frus

trac

iju s

viš

eak

cije

i m

anje

riječ

i, vi

šesa

mos

tala

nPr

idru

žuje

se

klub

ovim

a i

pove

zuje

svr

šnja

cim

a, ž

eli

prih

vaće

nost

od

stra

ne v

ršnj

aka

Pove

ćava

se

želja

za p

rivat

nošć

u i

prov

ođen

jem

vrem

ena

spr

ijate

ljim

a

Adaptacija

Ciljana skupina

Dionik/Akter

Donositelji politika

Efikasnost

EmpirijskiEmpirijski potvrđeno istraživanje

Epidemiologija

Etiološki model

EUPC

EvaluacijaEvaluacija na razini zajednica

Evaluacija/evaluacija ishoda

Izmjena sadržaja u svrhu prilagodbe potrebama specifične korisničkeskupine.Skupina ljudi na koju stručnjak u prevenciji želi utjecati ili na koju suusmjereni pokušaji uvjeravanja.Osoba, skupina ili organizacija s interesom u organizaciji, koja utječe naili na koju utječe tijek aktivnosti.Osoba koja odlučuje o novoj politici vlade, političke stranke, itd.(Cambridge Dictionary, 2017).Efikasnost je stupanj do kojega intervencija (tehnologija, tretman,postupak, služba ili program), kad se provodi u optimalnim uvjetimadonosi više koristi nego štete.Koji se temelji na promatranju, eksperimentalan i promatran.Istraživanje koje se temelji na promatranju i eksperimentu koji sesustavno potvrđuje i potkrijepljeno je dokazima.Istraživanje rasprostranjenosti i odrednica stanja ili događanja vezanihuz zdravlje (uključujući bolesti), nastupanja stanja/događanja/bolestivezanih uz zdravlje (incidencija), postojećih slučajevastanja/događanja/bolesti vezanih uz zdravlje (prevalencija) i primjenaistraživanja na kontrolu bolesti ili drugih zdravstvenih problema. (WHO)Ovaj model opisuje mikro i makro okruženja koja utječu na ljude tijekomnjihovog razvoja od djetinjstva do odrasle dobi. Ta okruženja umeđudjelovanju s osobnim obilježjima pojedinaca, čine ih više ili manjeizloženima riziku od korištenja sredstava ovisnosti i ostalihproblematičnih ponašanja. Ta okruženja djeluju na dvije razine, namakro razini u širem okruženju susjedstva, zajednice, države ili zemlje, ana mikro razini u okruženjima bližima pojedincu - obitelj, vršnjaci, škola,vjerske organizacije i radno mjesto. Europski univerzalni prevencijski kurikulum (EUPC) univerzalni jeprevencijski kurikulum sadržajno prilagođen Europi. Rigorozna i neovisna procjena tekućih ili završenih aktivnosti.Mjerenja koja odražavaju opća ili prosječna uvjerenja, stavove ilivrijednosti veće skupine ljudi (npr. zajednica, škola, nacija), u suprotnostisu s evaluacijom na razini pojedinca.Svrha evaluacije ishoda opisati je razmjer do kojeg su se znanje, stavovi,ponašanja i prakse promijenile kod onih pojedinaca ili entiteta koji su bilikorisnici intervencije ili koje je politika definirala kao ciljanu skupinu kojuuspoređuje s onima koji nisu bili korisnici intervencije (često su tokratkoročni ili srednjoročni ishodi). Dugoročni ishodi odnose se naostvarenje konačnog rezultata intervencije, u našem slučaju to jesmanjenje ili prestanak uporabe sredstava ovisnosti. Često evaluacijezavršavaju dugoročnim ishodima.

114

Dodatak 3:Rječnik pojmova

Faze promjene

Implementacija

Infrastruktura

Intervencija

Intervencije s ciljem promjeneponašanja

IsplativoIstraživanje

Izloženost

IzvorKognitivne vještine

Kognitivno osporavanje

Kratke intervencije

Makro okruženja

Masovni mediji

Medijatori intervencije

Mediji

Medijske kampanje

Mikro okruženja

Mjere na individualnoj raziniModel TT

Najbolje prakse

Teorija koja priznaje da se pojedinci nalaze na različitim točkamakontinuuma promjene ponašanja - koja obično seže odpretkontemplacije (kad ne smatraju svoje trenutačno ponašanjeproblematičnim i nisu čak ni počeli razmišljati o promjeni) prekokontemplacije, pripreme, djelovanja i održavanja (kad je došlo dopromjene i učvršćivanja promjene ponašanja).Praktična implementacija preventivne intervencije, politike ili pomogućnosti višestrukih intervencija i politika za koje su istraživanjapokazala da mogu snažnije utjecati na populacije.Temeljna fizička i organizacijska struktura te resursi potrebni zafunkcioniranje društva (Oxford Dictionaries). Za potrebe ovogkurikuluma pojam infrastruktura obuhvaća timove u zajednici, obuku itehničku pomoć, financijske i ljudske resurse potrebne za provedbuznanstveno utemeljenih preventivnih intervencija i politika. Usmjerena je na promjenu životnih putanja promicanjem pozitivnihrazvojnih ciljeva i smanjivanjem rizičnih ponašanja i ishoda.Ove intervencije usmjerene su izravno na pojedince ili na druge osobepoput roditelja, učitelja, zaposlenika i sl., a svrha im je prilagoditi njihovestavove i ponašanja povezana s uporabom sredstava ovisnosti. To serazlikuje od okolinskih preventivnih intervencija koje su prvenstvenousmjerene na kontekst u kojem se sredstva ovisnosti nabavljaju ili rabe. Vrijedno truda u ekonomskom pogledu.Istraživanje se definira kao "sustavno proučavanje koje uključuje razvoj,ispitivanje i evaluaciju, a oblikovano je u svrhu razvoja ili doprinosaznanju koje se može generalizirati".Odnosi se na doseg medija - razmjer do kojeg objave dosežu ciljanupubliku.Osoba ili entitet koji prenosi uvjeravajuću poruku.Ljudska sposobnost za samostalno razmišljanje, promišljeno pristupanjeproblemima, konceptualizaciju i rješavanje problema te zaključivanje ipronalaženje rješenja pomoću analize.Protu argumentiranje; umna reakcija odupiranja uvjerljivoj poruci koja jeu sukobu s pojedinčevim uvjerenjima. Sustavni, usko usmjereni postupci kojima je svrha istražiti mogućnostuporabe sredstava ovisnosti i motivirati pojedince na promjenuponašanja. Cilj je smanjiti rizičnu uporabu sredstava ovisnosti prije negošto pojedinac razvije ovisnost.Primjeri: socijalna i fizička okruženja/susjedstvo, gospodarstvo, političkookruženje, društvene ili prirodne katastrofe.Opći kanali komuniciranja poput televizije, radija, emitiranja, tiska kojidosežu velike skupine ljudi.Čimbenici koje intervencija treba mijenjati, a koji su izravno vezani uzželjene ishode.Bilo koji oblik masovnog komuniciranja; može uključivati televiziju, radio,časopise, plakate, reklamne panele, društvene mreže poput Facebooka iTwittera, e-časopise itd.Niz planiranih aktivnosti ili kombinacija aktivnosti oblikovanih u svrhuuvjeravanja pojedinaca ili skupina.Primjeri: obitelj, vršnjaci, uprava škole, vjerski vođe, uprave na radnommjestu i kolege.Mjere koje se provode u odnosu na pojedince, a ne na čitave skupine.Model trening trenera. Trening trenera je kaskadni model u kojem ljudi scertifikatom trenera osiguravaju daljnju obuku novih stručnjaka.Najbolja primjena raspoloživih znanstvenih dokaza za provedbuaktivnosti u području prevencije uporabe sredstava ovisnosti

115

Nezarazne bolesti

Obitelj

Objava za javnost

Oblikovanje poruke

ObuhvatOdrživost

Okolinske preventivneintervencije

Poremećaj uporabe sredstavaovisnosti

Pouzdanost mjerenja

Praćenje (procesna evaluacija)

Prevencija

Bolest koja se ne može prenijeti s jedne osobe na drugu (CambridgeDictionary, 2017).Obitelji se mogu definirati prema strukturu, čime se određuje tko sesmatra članom obitelji i prema njihovoj funkciji, čime se određuje kojusvrhu obitelj ima i što obitelj čini. U Sjedinjenim Državama, Kanadi ibrojnim europskim državama, "obitelj" se najčešće definira kaonuklearna obitelj, koja obuhvaća roditelje i djecu.Poruka koja se objavljuje putem medija; može uključivati samo riječi,samo slike ili kombinaciju slike i riječi. Ako se ispravno oblikuje, objavakoja se objavljuje i poruka koju će publika primiti bit će jednake.Postupak oblikovanja uvjerljive objave za javnost; tiče se sastavnicaugrađenih u poruku s ciljem uvjeravanja i utjecanja na ljudska uvjerenja ipostupke.(U medijima) broj gledatelja izloženih objavi.Dugoročna, kvalitetna implementacija znanstveno utemeljenihintervencija i funkcioniranje sustava koji podržava njihov nastavak. Okolinske preventivne intervencije su politike, propisi i zakoni kojikontroliraju pristup sredstvima ovisnosti i dostupnost sredstavaovisnosti, prvenstveno mladima. One utječu i na pravila o uporabisredstava ovisnosti koja su rezultat samih zakona i njihoveimplementacije. Većina istraživanja vezana je uz napore oko kontroleuporabe alkohola i duhana. Okolinske preventivne intervencije često suusmjerene na kontekst u kojem se ponašanje - uporaba sredstavaovisnosti - odvija, bilo u zajednici ili na mjestima poput ugostiteljskihobjekata, parkova ili prostora namijenjenih zabavi.Poremećaj uporabe sredstava ovisnosti obuhvaća širok rasponpoteškoća uzrokovanih uporabom sredstava ovisnosti, prema DSM-Vodređuje ga 11 kriterija:

1. korištenje sredstava ovisnosti u većim količinama ili dulje nego štobi trebalo;

2. želja za smanjenjem ili prestankom uporabe sredstava ovisnostikoja se ne uspijeva ostvariti;

3. trošenje puno vremena na nabavku, uporabu ili oporavak oduporabe sredstava ovisnosti;

4. žudnja i poriv za uporabom sredstava ovisnosti;5. neuspješno obavljanje zadataka na poslu, kod kuće u školi, zbog

uporabe sredstava ovisnosti;6. nastavak uporabe čak i kad ona uzrokuje probleme u odnosima;7. odustajanje od važnih društvenih, radnih ili rekreativnih aktivnosti

zbog uporabe sredstava ovisnosti;8. ponavljanje uporabe čak i kad je to opasno;9. nastavak uporabe, čak iako znate da imate fizički ili psihološki

problem koji je uporaba uzrokovala ili pogoršala;10. potrebno je više sredstva ovisnosti da bi se postigao željeni

učinak (tolerancija);11. razvoj simptoma fizičke ovisnosti koji prestaju korištenjem još

sredstava ovisnosti.Stabilnost ponovljenih mjerenja nakon proteka vremena. Naziva se ikonzistencija.Kontinuirani postupak pomoću kojega dionici dobivaju redovitupovratnu informaciju o postignutom napretku prema ostvarenju njihovihciljeva i zadataka.Proces sprječavanja da se nešto dogodi ili sprječavanja da netko neštoučini (Cambridge Dictionary, 2017).

116

Prevencija putem medija

PrimateljProgramProvjere

Provođenje intervencije

Psihoaktivne tvari

PublikaRanjivost

Rizični čimbenici

Roditeljski nadzor

Sadržaj intervencije

Smanjenje ponude

Smanjenje potražnje

Socijalizacija

Stigma

Struktura intervencije

Uporaba masovnih medija, obično putem koordiniranih kampanja,kojima je cilj spriječiti početak uporabe sredstava ovisnosti ili ohrabritipojedince na prestanak uporabe određenog sredstva ovisnosti.Osoba ili skupina kojoj je komunikacija namijenjena.Specifična intervencija s imenom i definiranim načinom implementacije.Provjeravanje učinkovitosti intervencija u uvjetima "stvarnog života" ili u"prirodnom" okruženju. Provjerama učinkovitosti može se utvrditi zakoga je i pod kojim uvjetima implementacije intervencija učinkovita.Način na koji će se intervencija ili politika provesti u praksi i očekivaninačin na koji će je ciljana skupina prihvatiti. Na primjer, uporabainteraktivnih metoda poučavanja za adolescente i odrasle, ponudaprograma razvoja roditeljskih vještina u doba dana kad to obiteljimaodgovara te praćenje implementacije intervencije i politike kako bi sepoboljšala usklađenost s ključnim elementima intervencije.Psihoaktivne tvari su tvari koje po uzimanju ili unošenju u organizamutječu na mentalne procese, tj. kognitivno ili afektivno funkcioniranje.Ovaj pojam i njegove istoznačnice, psihotropne droge, najneutralniji su ideskriptivni pojam čitave klase tvari koje su predmetom politikesuzbijanja droga, bilo legalnih ili ilegalnih. "Psihoaktivno" nužno nepodrazumijeva stvaranje ovisnosti i u kolokvijalnom govoru, pojam čestoostaje neizrečen, kao kod "uporaba droga" ili "zlouporaba sredstava"(WHO).Ciljana skupina kojima je poruka namijenjena.Sklonost pojedinca, uvjetovana genetskim, psihološkim i socijalnimčimbenicima koji povećavaju vjerojatnost pojave rizičnih ponašanja iproblema mentalnog zdravlja. Suprotni pojam je otpornost. (FederalOffice of Public Health, 2006)Obilježja koja u međuodnosu s osobnom ranjivošću povećavajuvjerojatnost uporabe sredstava ovisnosti.Učinkovita roditeljska strategija koja uključuje da roditelji znaju gdje imse nalaze djeca i što rade.Ciljevi intervencije i sve što je povezano uz informacije, vještine istrategije koje se primjenjuju u svrhu ostvarenja željenih ciljeva. Naprimjer, razvoj vještina za odolijevanje pritisku vršnjaka i razvojadruštvenih normi, edukacije za bolje komuniciranje unutar obitelji.Razvoj razumnih, jasnih i dosljedno provođenih politika usmjerenih naposjedovanje, uporabu i prodaju svih sredstava ovisnosti, uključujućialkohol i duhan, na i oko škole i na događanjima pod pokroviteljstvomškole.Sprječavanje ili u najmanju ruku odgađanje uporabe sredstava ovisnostikod mladih pokušajima razvoja vrijednosti, normi, uvjerenja i stavovaprotiv sredstava ovisnosti i razvoja vještina koje će ih osposobiti da seodupru pritisku vršnjaka koji ih nagovaraju na uporabu sredstavaovisnosti.Cjeloživotni proces prijenosa i internalizacije kulturno prihvatljivih iprimjerenih stavova, normi, vjerovanja i ponašanja.Niz negativnih i često nepravednih uvjerenja koja društvo ili skupina ljudiima o nečemu; osuda nečijih osobnih obilježja ili uvjerenja koja su usukobu s kulturnim normama; stigma često vodi do gubitka statusa, dodiskriminacije i isključenja iz konstruktivnoga sudjelovanja u društvu.Način na koji je intervencija ili politika organizirana i razvijena. Naprimjer, potreban broj susreta ili ponavljanih susreta; organizacijasusreta.

117

Suradnička evaluacija

Sustavi implementacije

ŠkolaTestiranje na sredstva ovisnosti

Učvršćivanje (stava, uvjerenja,ponašanja)UNODC United Nations Office onDrugs and CrimeUnutarnja valjanost

UPC-Adapt

Usklađenost s planomintervencije (vjernostimplementacije)

Uvjeravanje

Uvjeravatelj

Vanjska valjanost

Višekomponentne inicijative uzajednici

Zagovaranje

Zajednica

Zaštitni čimbeniciZlouporaba psihoaktivnih tvari

Suradnički pristup uključuje obje strane, programsko osoblje ievaluacijsko osoblje - oni postaju tim. Ostali članovi tima, premasuradničkom modelu, mogu uključivati dionike zainteresirane za ishodpreventivne intervencije. No, važno je dobro definirati uloge,odgovornosti i interakcije unutar tima.Nekoliko sastavnica intervencije međusobno povezanih s ciljempostizanja specifičnog ishoda koje se, kako bi bile učinkovite, provodejedna za drugom na poseban način. Mjesto na kojem djeca stječu obrazovanje (Cambridge Dictionary, 2017).Kemijska analiza bioloških uzoraka (uključujući krv, urin, kosu i znoj) kakobi se utvrdila prisutnost sredstava ovisnosti ili njenih metabolita.Kod uvjeravanja, poticaj na prihvaćanje informacije koja se objavljuje.

UN ured za droge i kriminal

Razmjer do kojeg se ishodi preventivne intervencije mogu pripisatisamoj intervenciji.Naziv projekta koji je omogućio adaptaciju Univerzalnog PrevencijskogKurikuluma. Projekt je financirala Europska komisija. Na projektu jesurađivalo jedanaest partnera iz 9 europskih država.Mjera usklađenosti provedene intervencije s planom provedbeintervencije. Kvaliteta implementacije često se kvantificira mjerenjemusklađenosti s planom intervencije, količine aktivnosti, kvalitete izvršenjai elemenata koji su naknadno dodani intervencijskom protokolu.Proces utjecanja na druge kako bi usvojili uvjerenje, sklop uvjerenja,stavova ili promijenili ponašanje.Pojedinac ili entitet koji pokušava promijeniti mišljenja, stavove, uvjerenjaili ponašanja drugih.Razmjer do kojeg se ishodi preventivne intervencije mogu prenijeti nadrugu populaciju ili uvjete.Općenito uključuju širok raspon znanstveno utemeljenih intervencija ipolitika koje mogu utjecati na više dobnih skupina u raznim okruženjima.Uobičajene aktivnosti uključuju podršku provedbi politika usmjerenih nasuzbijanje uporabe duhana i alkohola; intervencija i politika u školama islužbama za podršku obitelji. Političko djelovanje pojedinca ili skupine s ciljem utjecaja na javnepolitike i odluke o raspodjeli sredstava u okviru političkih i socijalnihsustava i instituta (Peloza, 2014).Zemljopisno ograničeno područje u kojem se mogu razviti i primijenitidjelotvorni preventivni sustavi. Većina koordinatora prevencije djeluje naraznim razinama u zajednici koje mogu uključivati širu zajednicu iokruženja na makro razini, ali i brojna okruženja na mikro razini. Obilježja koja smanjuju vjerojatnost uporabe sredstava ovisnosti.Štetna ili opasna uporaba psihoaktivnih tvari; uključujući alkohol iilegalne tvari. Uporaba psihoaktivnih tvari može uzrokovati sindromovisnosti - spoj ponašajnih, kognitivnih i fizioloških fenomena koji serazvijaju nakon ponovljene uporabe tvari i najčešće uključuju snažnužudnju za uporabom tvari, poteškoće kontroliranja uporabe, ustrajanjena uporabi usprkos štetnim posljedicama, davanje većeg značajauporabi tvari nego ostalim aktivnostima i obvezama, povećanjetolerancije, a ponekad stanje fizičke ovisnosti." Tvari se mogu definiratikao duhanski proizvodi, alkohol, inhalanti i ostale tvari poput heroina,kokaina, kanabisa i psihoaktivnih lijekova koje se ne rabe u svrhu za kojusu namijenjeni.

118

Znanstveno utemeljena praksa

Znanstveno utemeljenepreventivne intervencije i politike

Sustavni proces donošenja odluka ili pružanja usluga za koje postojedostupni znanstveni dokazi koji potvrđuju da dosljedno poboljšavajumjerljive ishode korisnika. Znanstveno utemeljena praksa oslanja se nadobivene podatke u okviru eksperimentalnog istraživanja i uzima u obzirobilježja pojedinih klijenata i stručnost praktičara umjesto da se temeljina tradiciji, intuiciji ili pojedinačnim zapažanjima (Evidence BasedPractice Institute, 2012).Preventivne intervencije i politike za koje su istraživanja pokazala da suučinkovite u sprječavanju početka uporabe sredstava ovisnosti.

119

SmjerniceEMCCDA – Standardi kvaliteteEuropski standardi za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EDPQS) sadrže niz načela koja pomažu raz-viti i procijeniti kvalitetu prevencije. Nude sveobuhvatni izvor i navode sve elemente preventivnih aktivnostikoje se odnose na drogu. Europske standarde razvilo je Europsko partnerstvo za prevencijske standarde natemelju istraživačkog projekta kojega je financirala Europska Unija. Partnerstvo je pregledalo i saželo posto-jeće međunarodne i nacionalne standarde i provelo savjetovanje s više od 400 stručnjaka iz šest Europskihdržava kako bi utvrdili koje standarde kvalitete treba primjenjivati u prevenciji korištenja sredstava ovisnosti.(http://prevention-standards.eu/standards/, posjećeno 27/07/2017)

UNODC – Međunarodni standardi UN-aTi globalni međunarodni standardi sažetak su trenutačno dostupnih znanstvenih dokaza, opisuju intervencijei politike za koje je utvrđeno da su imale pozitivne ishode. Globalni međunarodni standardi utvrđuju glavnesastavnice i obilježja učinkovitog nacionalnog sustava prevencije zlouporabe droga. (https://www.unodc.org/unodc/en/prevention/prevention-standards.html, posjećeno 27/07/2017)

Znanstveni časopisiPrevention Science Journal (Časopis za prevencijsku znanost)Prevencijska znanost obuhvaća etiologiju, epidemiologiju i intervenciju koje su prikazane putem originalnihznanstvenih recenziranih članaka o različitim zdravstvenim i društvenim problemima koji između ostalogauključuju uporabu sredstava ovisnosti, probleme mentalnog zdravlja, HIV/AIDS, nasilje, nezgode, maloljetničketrudnoće, samoubojstvo, delinkvenciju, spolno prenosive bolesti, pretilost, poremećaje prehrane, posljedicenedostatne tjelesne aktivnosti i kronične bolesti. Časopis objavljuje i preglede literature, teorijske članke,meta analize, sustavne preglede, kratka izvješća i članke vezane uz novosti u metodologiji.Prevencijska znanost, službeni je časopis Udruženja za prevencijska istraživanja.(https://link.springer.com/journal/11121, posjećeno 27/07/2017)

120

Dodatak 4:Informacije

O OVOJ PUBLIKACIJIOvaj je priručnik prvenstveno razvijen kako bi služio kao referentni materijal za provedbu EUPC edukacija. Predstavlja općeniti uvod u prevencijska istraživanja i znanstveno utemeljene intervencije. Kurikulum je razvijen u sklopu europskog istraživačkog projekta kojeg je sufinancirala Europska komisija.

O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOM FAKULTETUSVEUČILIŠTA U ZAGREBU (ERF)Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu jedina je visokoškolska institucijau Republici Hrvatskoj koja ustrojava i izvodi sveučilišne studijske programe logopedije, edukacijske rehabilitacije i socijalne pedagogije te razvija znanstveno-istraživački i visoko-stručni rad u tim područjima.

O LABORATORIJU ZA PREVENCIJSKA ISTRAŽIVANJA (PrevLab)Laboratorij za prevencijska istraživanja (PrevLab), Odsjek za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osnovan je s ciljem doprinosa razvoju područja prevencijske znanosti izradom i primjenom učinkovitih modela prijenosa prevencijske znanosti u praksu te doprinosa boljoj prepoznatljivosti i vidljivosti područja prevencijske znanosti u Hrvatskoj i inozemstvu.

O HRVATSKOM ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO (HZZJ)Hrvatski zavod za javno zdravstvo je vodeća javnozdravstvena ustanova u zemlji i regiji. Temeljna misija je omogućiti jasno i učinkovito prepoznavanje aktualnih javnozdravstvenih potreba populacije i anticipaciju budućih trendova te osigurati preduvjete za učinkovito upravljanje istima, s osnovnim ciljem da se očuva i unaprijedi zdravlje populacije.

EUPC

Documents

EUROPSKI PREVENCIJSKI KURIKULUM - …