1. PODACI I INFORMACIJE O MAGISTRANDU

Prezime i ime: Vladimir Vuković

Datum i mjesto roĎenja: 02.11.1970, Osijek

Naziv završenog fakulteta i godina diplomiranja:

Fakultet elektrotehnike i računarstva, 1996.

2. PODACI O MAGISTARSKOM RADU

1. Vrsta studija: a/ znanstveni

2. Naziv studija: MBA – Poslovno upravljanje

3. Naslov magistarskog rada:

Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na razvoj

softvera

4. UDK: ________________

5. Fakultet na kojem je rad obranjen: Ekonomski fakultet - Zagreb

3. POVJERENSTVA, OCJENA I OBRANA RADA

1. Povjerenstvo za ocjenu podobnosti teme:

1. prof.dr.sc. Velimir Srića

2. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach

3. prof.dr.sc. Darko Tipurić

2. Datum prihvaćanja teme: 25.09.2012.

3. Mentor: prof.dr.sc. Velimir Srića

4. Povjerenstvo za ocjenu rada:

1. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach

2. prof.dr.sc. Velimir Srića

3. prof.dr.sc. Darko Tipurić

5. Povjerenstvo za obranu rada:

1. prof.dr.sc. Mirjana Pejić Bach

2. prof.dr.sc. Velimir Srića

3. prof.dr.sc. Darko Tipurić

6. Datum obrane rada: . .2012.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET

PDS «MBA – Poslovno upravljanje »

Magistarski rad

„Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na

razvoj softvera“

Student: Vuković Vladimir, dipl. ing. el.

Mentor: prof.dr.sc. Velimir Srića

Zagreb, 2012.

i

SADRŢAJ:

1 Uvod ..................................................................................................................... 1

1.1 Saţetak i cilj rada ............................................................................................................. 1

1.2 Hipoteze rada.................................................................................................................... 2

1.3 Ciljevi istraţivanja............................................................................................................ 2

1.4 Metode rada i očekivani znanstveni doprinos .................................................................. 3

2 Aspekti i analiza utjecaja softvera na gospodarstvo ............................................ 5

2.1 Uvod ................................................................................................................................. 5

2.1.1 Zašto fokus na softver, a ne na hardver .................................................................... 8

2.1.2 Računarstvo iz oblaka ............................................................................................. 10

2.2 Efikasnost ....................................................................................................................... 19

2.2.1 Dvojaki utjecaj tehnolgije na efikasnost ................................................................. 28

2.2.2 Promašena ulaganja u IT ......................................................................................... 29

2.2.3 Još neki utjecaji na efikasnost ................................................................................. 30

2.3 Informiranost .................................................................................................................. 31

2.3.1 Eksplozija digitalnih informacija ............................................................................ 31

2.3.2 Dostupnost informacija, znanja .............................................................................. 31

2.4 Inovacije ......................................................................................................................... 34

3 Karakteristike softverske industrije ...................................................................36

3.1 Uvod ............................................................................................................................... 36

3.2 Usluge ili programski paketi? ........................................................................................ 36

3.2.1 Ponuda softverske industrije ................................................................................... 36

3.2.2 Zajedničke karakteristike tvrtki na trţištu ............................................................... 40

3.3 Karakteristike poduzeća i meĎusobna povezanost ......................................................... 46

3.3.1 Velike korporacije i offshoring destinacije ............................................................. 47

3.3.2 Male tvrke i specifične niše .................................................................................... 50

ii

4 Utjecaj razvoja softvera na razvoj suvremenih gospodarstva ...........................54

4.1 Uvod ............................................................................................................................... 54

4.2 Teorijski modeli analize kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija ................ 54

4.2.1 Teorijski model Porterovog dijamanta .................................................................... 56

4.2.2 Ovalni model i nacionalni softverski konkurentski faktori..................................... 60

4.2.3 Klasifikacija izvoznih softverskih zemalja ............................................................. 64

4.2.4 Vaţnost politika kod informacijsko-komunikacijske tehnologije .......................... 67

4.2.5 Zemlje izvoznice softvera ....................................................................................... 68

4.3 Europska iskustva ........................................................................................................... 74

4.3.1 Slučaj Irske i Finske ................................................................................................ 87

4.3.2 Zemlje u tranziciji ................................................................................................... 98

4.4 Izvaneuropske zemlje ..................................................................................................... 99

4.4.1 Izrael ....................................................................................................................... 99

4.4.2 Indija ..................................................................................................................... 103

4.4.3 Kostarika ............................................................................................................... 107

4.5 Republika Hrvatska ...................................................................................................... 112

4.5.1 Povijest tranzicije ICT Sektora ............................................................................. 112

4.5.2 ICT sektor u Hrvatskoj danas ............................................................................... 113

4.5.3 Porezne olakšice.................................................................................................... 116

5 Analiza preduvjeta strateškog razvoja .............................................................119

5.1 Prosvjeta i studijski programi ....................................................................................... 119

5.2 Gospodarstvo ................................................................................................................ 124

5.2.1 Zrelost industrije ................................................................................................... 124

5.2.2 Tehnoška infrastruktura – dostupnost i razvijenost .............................................. 127

5.2.3 Preduvjeti u gospodarstvu ..................................................................................... 130

5.2.4 Konkurentnost ....................................................................................................... 136

5.2.5 Kvaliteta ţivljenja ................................................................................................. 144

6 Moguće strateško usmjerenje sukladno specifičnostima RH i globalnim

kretanjima ...............................................................................................................149

6.1 Model strategije ............................................................................................................ 149

iii

6.1.1 Uvod ...................................................................................................................... 149

6.1.2 Strateške smjernice za planere u javnom sektoru ................................................. 149

6.1.3 Strateške smjernice prema udrugama CISEX i CRANE ...................................... 157

6.1.4 Zaključno o smjernicama i Ovalnom modelu ....................................................... 160

6.2 Case study: Cost benefit analiza razvoja vlastitog softvera Končara u odnosu na

kupovinu softvera iz inozemstva ............................................................................................. 167

6.2.1 Uvod ...................................................................................................................... 167

6.2.2 O predmetu idejnog projekta ................................................................................ 168

6.2.3 Trţišne i druge prednosti i pogodnosti odreĎenog proizvoda i/ili usluge ............. 168

6.2.4 Realnost mogućnosti plasmana toga proizvoda i/ili usluge na ciljanome trţištu . 169

6.2.5 Pravni i vlasnički oblik organiziranja posla .......................................................... 170

6.2.6 Materijalni inputi i djelatnici potrebni za program ............................................... 170

6.2.7 Vrijeme potrebno za aktiviranje posla (aktivacijsko razdoblje programa) ........... 170

6.2.8 Kritični parametri programa i kako ih sanirati ako se pojave ............................... 170

6.2.9 Specifičnosti marketinške strategije ..................................................................... 171

6.2.10 Mogući financijski učinci tijekom prvih tri godine vijeka programa ................... 172

6.2.11 Planirana ekonomsko financijska analiza ............................................................. 172

6.2.12 Proza.Net razvoj .................................................................................................... 173

6.2.13 Proza.Net danas..................................................................................................... 174

6.2.14 Planovi za budućnost ............................................................................................ 179

7 Zaključak .........................................................................................................182

8 Popis literature .................................................................................................183

9 Popis često korištenih pojmova .......................................................................190

10 Ţivotopis ..........................................................................................................191

11 Biography.........................................................................................................192

12 Saţetak .............................................................................................................193

13 Summary ..........................................................................................................194

14 Popis slika ........................................................................................................195

iv

15 Popis tablica .....................................................................................................197

16 Ostali prilozi ....................................................................................................198

1

1 Uvod

1.1 Saţetak i cilj rada

Softverska tehnologija relativno je nova grana privrede, a karakteristična je po tome što izrazito

brzo mijenja sliku svijeta ulazeći u sve pore društva. Pojedine zemlje našle su vlastito strateško

usmjerenje u ulaganju u visoke tehnologije poglavito u razvoj i izvoz programske podrške.

Za razvoj programske podrške danas više nisu potrebna velika ulaganja. Razvojni alati su sve

jednostavniji, a informacije sve dostupnije.

Treba li drţava prepustiti stranim tvrtkama odluku ulaganja u visoke tehnologije ili drţava sama

moţe pokrenuti promjene bit će tema ovog rada.

Softver na naše okruţenje djeluje globalno, stoga je vaţno pogledati kako se u svijetu drţave

odnose prema strateškim odrednicama za ulaganje u razvoj softvera.

Posljednjih desetljeća Izrael, Irska i Finska vlastiti rast temelje isključivo na visokim

tehnologijama poglavito na razvoju programske podrške uz odlične rezultate.

Indija ( nakon SAD-a ) postaje je najveći izvoznik programske podrške osnivajući gradove u

kojima ţive i rade programeri. Kina iz godine u godinu biljeţi rast i pribliţava se Indiji.

Europska Unija usvojila je plan koji treba potaknuti razvoj i zapošljavanje u području

informacijskog društva i medijske industrije. Plan obuhvaća opseţnu strategiju za modernizaciju

i prihvaćanje svih EU instrumenata i smjernica u poticanju razvoja nove ili digitalne ekonomije:

pravnih instrumenata, istraţivanja i partnerstva s industrijom. Zanimljiv je podatak da je cilj

zacrtan planom povećanje investicija u istraţivanja i informacijsko-komunikacijske tehnologije

(ICT) za 80%.

Od početaka masovne primjene računala početkom osamdesetih do danas promijenilo se samo to

da je razvoj softvera postao jednostavniji i traje kraće ,a mogućnosti koje softver moţe pruţiti

korisniku značajno rastu.

2

Opseg poslovanja u razvoju programske podrške i općenito ulaganja i istraţivanja u primjeni

visokih tehnologija u svijetu slijedećih desetljeća će rasti. Da li je hrvatska strateška odrednica na

elitni turizam naša jedina realnost pitanje je na koje ću dati odgovor u magistarskom radu s

temom: „Strateški razvoj Republike Hrvatske s usmjerenjem na razvoj softvera―.

1.2 Hipoteze rada

Strateški razvoj gospodarstva drţave s usmjerenjem na razvoj softvera zahtjeva

višedimenzionalan pristup. Ljudi, tehnološka infrastruktura, financiranje i istraţivanje i razvoj su

temeljni ulazni faktori moguće strategije za koje je potrebno kreirati slijedeće ciljeve i potvrditi

ili negirati slijedeće hipoteze.

H1: Usmjerenost RH i na razvoj programske podrške izvedivo je strateško usmjerenje.

H2: Hrvatska moţe biti konkurentna na globalnom trţištu.

H3: Visoko školstvo je dovoljno pripremljeno.

H4: Nema dovoljno poticaja u softverskom sektoru gospodarstva.

1.3 Ciljevi istraţivanja

1. Temeljni cilj ovog rada istraţiti je izvedivost strateškog usmjerenja Republike Hrvatske na

razvoj programske podrške, a eventualno će potvrditi hipotezu H1.

2. U okviru istraţivanja izvedivosti potrebno je dati prijedlog strategije i odgovore na pitanja što

su druge zemlje s takvom strategijom učinile ( i koliki uspjeh polučile ).

3. Nadalje, dati će se odgovor na pitanje u kolikoj je mjeri moguće preslikati postojeće

strategijske modele na Hrvatsku.

3

4. Istraţiti u kojoj mjeri Hrvatska moţe biti konkurentna cijenom i kvalitetom na globalnom

trţištu čime će se eventualno potvrditi hipoteza H2.

5. Istraţivanjem broja educiranih stručnjaka, kapaciteta visokog školstva i kvalitete programa

školovanja u prosvjeti spoznati da li je visoko školstvo pripremljeno za strateškog usmjerenja

drţave na razvoj softvera čime bi se potvrdila istinitost hipoteze H3.

6. Istraţiti spremnost i stanje gospodarstva da odgovori na zahtjeve strateškog usmjerenja

Hrvatske na razvoj softvera uključujući slijedeće faktore:

cijena rada u softverskom sektoru,

mogućnost financiranja kroz drţavne poticaje i pomoć kroz specijalizirane drţavne

servise,

razvijenost IT sektora prema broju radnika, obimu poslovanja i razvijenosti tehnološke -

infrastrukture

ulaganje u istraţivanje i razvoj

Istraţivanjem će se eventualno potvrditi istinitost tvrdnje H4.

7. Na primjeru Končara pokazati kroz cost benefit analizu dugoročnu isplativost ili neisplativost

ulaganja u vlastiti razvoj softvera

1.4 Metode rada i očekivani znanstveni doprinos

Za potrebe izrade magistarskog rada koristiti će se slijedeće metode:

istraţivanje domaće i strane literature,

analiza softverske industrije u svijetu

dubinska top-down analiza sekundarnih podataka prikupljenih iz DZS, HGK,

internacionalnih relevantnih statističkih izvora podataka ( WorldBank, UN, itd.)

komparativna analiza uspješnih modela i analiza uspješnosti projekcije na Hrvatsku

4

Analiza hipoteza u okviru magistarskog rada stvorit će osnovu za dalje i dublje istraţivanje

mogućnosti strateškog razvoja RH s usmjerenjem na razvoj softvera. Magistarski rad dati će

sistematiziran pregled uspješnih drţavnih strategija s usmjerenjem na razvoj softvera. Cost-

benefit analiza razvoja vlastitog softvera nauštrb kupovine inozemnog primjerno će pokazati

isplativost takve strategije u mikrookruţenju na primjeru domaće kompanije. Na kraju rad moţe

posluţiti vladi Republike Hrvatske kao dodatak ili alternativna sugestija cjelovitoj strategiji

razvoja Republike Hrvatske.

5

2 Aspekti i analiza utjecaja softvera na gospodarstvo

2.1 Uvod

Softverska industrija jedna je od najnovijih industrija i ima golem i sveobuhvatan utjcaj na

društvo i gospodarstvo u cjelini.

Svjedoci smo činjenice da softverska industrija u okviru ICT industrije utječe na brojne aspekte

gospodarstva i društva u cjelini.

U domeni zapošljavanja i rada nastale su nove mogućnosti poput mogućnosti „rada od kuće―,

fleksibilnijeg zapošljavanja (u švedskoj je normalno je raditi npr. 3/5 radnog vremena). Osim

novih mogućnosti pojavile su se i promjene koje iziskuju dodatne napore ljudi poput potrebe za

permanentno učenje novih tehnologija (kako za korisnike tako i na strani programera). Premda

nastaju novi poslovi u ICT sektoru mnogi repetitivni poslovi nestaju (npr. u poštama, trgovini ili

u uredu – sluţbenički poslovi). Dinamičnost razvoja ICT industrije utjecala je i na činjenicu da

više nema „poslova za cijeli ţivot―.

U domeni edukacije velike su promjene. Predavanja se mogu olakšavati putem interaktivnih

ploča, interneta (mnogim školama to je omogućilo pristup novim trţištima putem udaljenog

učenja), projektora. Nedavno je i za Hrvatsku pokrenut program učenja na YouTubeu za

prirodne znanosti. Rasporede sati kreiraju softveri. U bazama podataka vode se podaci o

studentima. Sam projekt studentske kartice koji je dobrim dijelom zaţivio kod nas omogućuje

brojne napredne funkcionalnosti studentima, a olakšava i rad te voĎenje sustava sveučilištu i

fakultetima.

Veliki je utjecaj softverske industrije na voĎenje maloprodaje, bankarske sustave i procese i

procese upravljanjem novčanim transakcijama, policijske aktivnosti, zdravstvo, komunikacije i

prirodu poslovanja tvrtki općenito.

6

Svi ti utjecaji na sve segmente društva i gospodarstva ili su vezani za automatizaciju procesa iza

kojih se nalaze velike baze podataka s podacima korisnika ili primjenu softvera nalazimo u

pojedinim ureĎajima ili alatima kojima se omogućuje dodatna funkcionalnost (npr. u zdravstvu

CT (kompjuterska tomografija) spram rentgena, u autoindustriji robot umjesto niza radnika, ili

kod nevidljivih aviona u vojnoj industriji softver koji upravlja i omogućuje letenje nevidljivom

avionu itd.).

Govoreći o ICT industriji u svakom segmentu te industrije postoje dvije suštinski različite

komponente - softver i hardver (koji moţe biti dijelom komunikacijske najmene).

U srţi softver i hardver čine čovjeku svrishodnu cjelinu. Hardver čini temelj na kojem se izvodi

softver,a softver ne bi mogao postojati bez hardverske tehnologije. Isto tako hardver sam za sebe

bez softvera ne moţe u značajnoj mjeri doprinositi razvoju društva.

Za razumjevanje vaţnosti softvera potrebno je istaknuti činjenicu da se svi procesori i čipovi

različitih namjena već desetljećima prilikom dizajna mikro i nano programiraju i time na mikro

razini čipa stvaraju temelj za nadgradnju softverskom podrškom (kroz programiranje pomoću

asemblera, operativnog sustava ili pomoću različitih viših programskih jezika).

Eksponencijalni rast računarstva datira iz početka dvadesetog stoljeća.

Gordon Moore suosnivač Intela zaključio je 1975. godine da broj se tranzistora na čipu

udvostručuje prosječno svake dvije godine.

U pravilu površina tranzistora biva smanjena (danas iznosi 22nm), a posljednjih godina Intel se

okreće novim metodama slaganja tranzistora u čipu (3d) i smanjenju meĎuprostora izmeĎu

tranzistora uslijed sve teţih mogućnosti za smanjenje tranzistora.

Slijedom Mooreovog zakona i ekonomske prakse (za istu (konstantnu) cijenu integriranih

krugova (tranzistora) tijekom vremena, površina se smanjuje i brzina rada povećava dvostruko)

računarstvo se snaţno razvija (učetvorostručujući performanse za istu cijenu svakih dvije godine)

tijekom posljednjih četrdeset godina pod istim principom.

Razni autori predviĎaju kraj takvog razvoja u slijedećih desetak godina - nakon toga, paradigma

će "slomiti" jer će tranzistori biti debeli samo nekoliko atoma.

7

Bez obzira na takva predviĎanja moţe se primjetiti da je pod utjecajem razvoja uslijed

Mooreovog zakona hardver performansama, cijenom i dostupnošću proteklo desetljeće postao

široko dostupna jeftina roba.

Dostupnost vrhunskog hardvera omogućuje dalji zamah softverskoj industriji.

Danas i nerazvijene zemlje mogu brzo i jednostavno ući u razvoj softvera.

Svjedoci smo novog momenta prijelaza sa PC tehnologije na tablete i pametne telefone. Glavni

proizvoĎači Apple i Google omogućili su širokom krugu programera razvojne alate, marketing i

prodajni kanal kroz koji se formiralo novo trţište, ali i nove softverske tvrtke nastale kao i na

valu razvoja kućnih računala i PC tehnologije osamdesetih entuzijazmom, radom i ambicijom

pojedinaca.

Za razliku od Mooreovog zakona koji se referencira na rast performansi hardvera spram

jedinične cijene tijekom vremena Boehmova krivulja prikazana na slici dolje prikazuje ukupne

troškove IT sustava tijekom vremena. Boehmova krivulja odraţava činjenicu da softverske

usluge ne karakerizira oštar pad cijene relativno prema hardveru.

Slika 1 - Ekstrapolirana verzija Boehmove krivulje

Izvor: (Boehm, B.W. (1973) 'Software and its impact', Datamation, May, 48-50)

Vaţno je imati u vidu da kada se kod Boehmove krivulje govori o softveru misli se na softverske

usluge, a ne na softverske proizvode.

8

Za primjer razvoja i usporedbu hardvera i softvera u Končaru osamdesetih godina tvrtka je

odlučila razvijati vlastiti SCADA softver za upravljanje elektroenergetskih mreţa. Kupljen je

tada vrhunski hardver za milijun dolara. Performanse hardvera u to doba prisiljavale su

programere da kreativnim rješenjima uspiju pogoniti hardver da moţe ispuniti zahtjevane

funkcionalnosti. Razvojni alati praktično nisu postojali ,a programeri tu trošili mnogo vremena

za razvoj i testiranje jednostvanih funkcija.

Ista funkcionalnost SCADA softvera danas je uvjetno neprihvatljiva. Za istu namjenu hardver

koji je danas dostupan moţe zadovoljiti jedan pametni telefon premda današnji standardi razvoja

i implementacije zahtjevaju nekoliko PC računala i malih posluţitelja ukupne cijene desetak

tisuća dolara. Performanse i razvojni alati takvog hardvera pruţaju beskrajne mogućnosti odabira

softverske tehnologije i krajnjih rješenja. Hardver više ne čini prepreku niti granicu.

2.1.1 Zašto fokus na softver, a ne na hardver

Granica softverskog razvoja danas jest ograničena sposobnostima softverskog tima (kreativnost,

znanje), cijenom razvoja (dominantno cijenom rada ljudi), vremenom razvoja (jer se tehnologija

mijenja svakih nekoliko godina), a ne više mogućnostima hardvera.

Općenito da se primjetiti da veliki softveri i tvrtke u pravilu koriste softvere koji su davno

razvijeni i zahtvevaju veliku razinu ljudskog rada za osiguravanje podrške pri radu ili pri

upravljanju promjenama.

Novi razvijeni softveri sve više su visoko automatizirani, pouzdani u radu s minimalnom

potrebom za ljudskim nadzorom i intervencijama.

9

Nadalje plaće u softverskom sektoru ne karakterizira istovjetna priroda rasta kao u sektorima

izvan ICT djelatnosti. Naime plaće u softverskom sektoru rastu brţe1. Taj faktor privlači mlade

ljude u ICT industriju.

Najvaţnije, ulazne barijere općenito ne postoje kod softverskih usluga niti kod većine segmenata

na trţištu softverskih proizvoda (postoje samo podignute od virtualnih monopolista kod

odreĎenih segmenata paketnog PC softver segmenta).

Drugim riječima, stvarne, poslovno uvjetovane zapreke ulasku novih sudionika na trţište

softvera uistinu postoje, no to se svodi na manji dio trţišta, na onaj dio koji se bavi problemima

koji iziskuju visoka ulaganja u istraţivanje i razvoj, no to kod ostalih, moţd abi se moglo reći i

kod svih ostalih segmenata tog trţišta nije tako.2 Moţe se dodatno, istini za volju, reći da je za

ulazak u odreĎene trţišne niše potrebno savladati srednje teške zapreke. Te zapreke nisu niti

toliko česte niti nepremostive da bismo trţište softvera ukupno okarakterizirali kao zatvoreno.

Štoviše, situacija je takva da je za ulazak na to trţište dovoljna jdna osoba s računalom, a da

paradoks bude veći – postoji i čitav niz profitabilnih softverskih poslova koje je moguće

uspješno izvršavati bez i jednog centa ulaganja u licencom zaštićeni softver. S obzirom na

obujem trţišta softvera i njegov rast te segmentiranost, trţište je potpuno otvoreno za nove

sudionike i ti novi sudionici se uistinu i uključuju kontinuirano.Dakle, to bi bio prvi bitan razog

zbog kojeg smo se odlučili za softver a ne za hardver: trţište je otvoreno za nove sudionike.

Drugi povoljan moment se nalazi odmah „iza ugla― i nadovezuje se na spomenutu prednost

softverskog trţišta. Osim, dakle, što su zapreke niţe nego što je to slučaj s hardverom,

prilagoĎavanje softverske komponente za pojedine projekte je ono što u pravilu projekt čini

uspješnim ili ne. Hardver gotovo nikad nije taj koji je „krivac― za neuspjeh projekta i ta

konstelacija je ono što u ovom trenutku softver čini superiornim dobrom u tom tandemu.

Time smo zaokruţili drugi razlog za orijentaciju na softver: softver je ključni element uspjeha

gotovo svakog IT projekta.

1 (Patibandla, M. & Petersen, B. (2002) 'Role of transnational corporations in the evolution of a hightech industry:

the case of India's software industry', World Development, 30(9), 156177) 2 (Heeks, R.B. (1996) India's Software Industry, Sage Publications, New Delhi)

10

Treći razlog je mogućnost relativno povoljnog pregovaračkog poloţaja već od samog početka

rada i kod proizvoĎača sasvim malog obujma. Naime, specifičnost trţišta softvera je da, osim u

paketima koji su u samom vrhu produktizacije sfotvera, gotovo nigdje ne uočavamo snaţne

efekte ekonomije razmjera u softveru – veliki proizvoĎači softvera ne uţivaju onoliku prednost

ekonomije razmjera prema malim proizvoĎačima kakvu bi takmaci raznih veličina imali u nekim

drugim industrijama.

Četvrti: razlog jeste postojanje potrebe za lokalizacijom. Pod pretpostavkom da je lokalno

gospodarstvo uključeno u svjetske gospodarske tokove u granicama u kojima je to većina

današnjih zemalja, postoji opipljivo trţište za lokalizaciju i prilagoĎavanje softvera pojedinim

aplikacijama i loklalnim uvjetima. Softver na taj način dobija svoju dodatnu uporabnu vrijednost,

a novopridošli sudionici imaju priliku uključiti se u proizvodnju.3 Kod hardvera, meĎutim, takvih

potreba uglavnom nema.

Bez obzira na trend razvoja hardvera kroz slijedeća desetljeća pod utjecajem Mooreovog zakona

ili ne, hardver ( koji je postao široko dostupna roba ) već nekoliko godina omogućuje bitno više

performanse nego čovjek moţe u pravilu moţe pri izradi softvera od hardvera iskoristiti.

Tako brz razvoj hardvera omogućuje novi tehnološki korak u ICT industriji poznat pod imenom

„Računarstvo iz oblaka―.

2.1.2 Računarstvo iz oblaka

Uvodno recimo jednu terminološku napomenu. U zemljama u kojima je taj sustav nastao,

računarstvo iz oblaka naziva se „Cloud Computing― i u Hrvatskoj se koriste sljedeći nazivi, osim

neprevedenog izvornog naziva: računalstvo u oblaku, računarstvo u oblacima, računala u

oblacima i računarstvo iz oblaka. Svi ovi nazivi napadno nastoje imitirati naziv koji se javlja u

engleskom govornom području i moţda ne bi bilo loše pogledati o čemu je zapravo riječ prije

nego se odlučimo za izraz koji ćemo upotrebljavati. Prema Valquero i drugi su u svojem djelu

definirali taj fenomen kao „veliku količinu (izvorno: pool, što bi se doslovno moglo shvatiti i kao

3 (Pooparadai, K. (1999) Software Sourcing Strategies and the Development of Indigenous Software Technological

Capabilities, PhD thesis, PREST, University of Manchester, UK)

11

bazen) lako pristupačnih i iskoristivih računalnih resursa (uključujući hardver, softver, razvojne

platforme i usluge). Ti se resursi mogu lako rekonfigurirati kako bi se prilagodili oscilacijama u

opterećenjima i na taj način omogućili i optimum uporabe resursa.― Autori dalje naglašavaju i da

su takve usluge svojevrsna infrastruktura, a spominju i kako se tipična usluga računarstva u

oblaku naplaćuje po stvarno korištenoj količini, a davatelj usluge jamči za kvalitetu i pouzdanost

na temelju korisničkog ugovora koji je prilagoĎen svakoj pojedinoj stranci - korisniku.

Više je razloga za osvrtanje na ovu tehnologiju, no glavni su ti da se u reprodukcijskom ciklusu u

odnosu na softver pojavljuje trojako: kao input, kao kupac i kao vid outputa. Softver i

računarstvo u oblaku su toliko tijesno povezani da u ovom trenutku još nije posve jasno do koje

mjere bi ta meĎuovisnost mogla sezati.

Njezin razvoj umnogome je vrlo logičan i uzmemo li u obzir da je ekonomija razmjera

dominantna strategija maksimizacije profita u proteklih nekoliko stoljeća, bilo je uistinu pitanje

dana kada će netko iz IT svijeta odlučiti izgraditi moćan računalni sustav čiji je učinak, iako

nesumnjivo ogroman, ipak manji (ili osjetno manji) od zbroja vršnih potreba pojedinih korisnika

kojima taj sustav treba sluţiti. Teorija i praksa koja je potrebna za razumijevanje problema i

njegovo uspješno rješavanje je starija od, primjera radi, Intelovih masovno proizvedenih

matičnih ploča i seţe u doba kada je centralna procesorska jedinica koristeći prve višezadaćne

operativne sustave posluţivala više korisnika istovremeno. Naravno, moderni sustavi su

višestruko sloţeniji na svakoj razini od mainframeova iz tehničkih muzeja, ali u suštini moţda je

jedino što je stvarno nedostajalo bila mreţna infrastruktura koja je u današnjici tako učinkovita

da za gotovo zanemarive iznose troška penosi terabitove podataka u sekundi.

Ova je usluga novina i kao takva trebati će proći, većom ili manjom brzinom, uobičajeni put koji

prolaze sve inovacije – od korištenja od strane rijetkih pionira ili onih koji nisu imali drugog

izbora, općeg otpora i sumnjičavosti, crnih predskazanja skorog kraha, naglašavanja nedostataka

od strane konkurenata, pa će se tu naći i pretjerano gorljivih advokata i evangelista koji već i

danas nudeći usluge tvrtki za koje rade šire netočne i pretjerano ruţičaste informacije, što dalje

dovodi do razočaranja u uslugu i tako dalje. Današnja kompilacija java beana procesorom i

platformom kojoj korisnik (razvojni programer u ovom slučaju) ne zna lokaciju i administratora

sustava i nije suštinski bitno drugačija od situacija kad je student medicine obraĎivao svoje

podatke koristeći SPSS putem nekog mainframe računala nikad ne posjetivši klimatiziranu

12

„sistem-salu― i komunicirajući s administratorom samo putem obrasca zahtjeva za otvaranjem

korisničkog računa i disk kvote.

Druga svrha naglašavanja paralele je ta da se čini razumnim da će iz ta dva razloga (ekonomija

razmjera + poznata tehnologija dijeljenja resursa) moţda doţivjeti i procvat čim uobičajene

tegobe prihvaćanja inovacije budu preţivljenje, a i nedvojbeno je da je ta vrsta ekonomičnog

raspolaganja resursima, kao i svaka druga inovacija, nešto što bi uz odgovarajuću drţavnu

potporu moglo donijeti i adekvatne benefite.

Dok je mogućnost, postojanje tehnike poticanja razvoja računarstva u oblacima vjerojatno

nepotrebno dokazivati budući da je proces usvajanja inovativnih rješenja sa svojim ekonomskim,

psihološkim i praktičkim aspektima dobro objašnjen u proteklim desetljećima i podignut u

ukupnosti na razinu čitave grane znanosti, postoje brojne upute izgradnju politika s ciljem

poticanja razvoja neke inovativne grane industrije. Dakle, nakon što smo konstatirali da bismo

kao društvo svakako znali kako ćemo potaći razvoj računarstva u oblaku, ostaje otvoreno pitanje

zašto bismo to učinili, što bismo time dobili, bilo na svjetskoj razini, bilo na razini našeg

promatranog okruţenja RH.

Prvi motiv bi svakako mogao biti povezan s produktivnosti i efikasnosti koje smo već spominjali

drugdje u ovom radu. Dakle, zahvaljujući pokazanome, a istraţivanja na tu temu su sada već

uistinu brojna i listom ukazuju na dobrobit korištenja I(C)T tehnologija po produktivnost

(proizvodnost rada), BDP i razvoj uopće, a sad bismo mogli razmotriti kako bismo u tom lancu

mogli dodati jednu relativno novu kariku i kako ta karika moţe promijeniti gospodarski

krajobraz.

Pogledajmo usporedni prikaz tvrtke koja koristi vlastita IT rješenja i one koja se oslanja na

usluge računarstva u oblaku.

Tablica 1 - Usporedni prikaz tvrtki koja koriste vlastita IT rješenja ili usluge računarstva u oblaku

Vlastito rješenje Računarstvo u oblaku

Investicija Fiksno, kapitalno intenzivno,

moguće opterećeno potrebama za

financiranjem iz vanjskih izvora

Manji udio fiksnih ulaganja

(teorijski moguće i bez ulaganja),

nešto pojačana ulaganja u mreţni

hardver, no tipično su ulaganja

13

višestruko manja

Odrţavanje Redovno odrţavanje, potrebno

voditi računa o rasporedu,

arhiviranju, zaštiti podataka,

zaštiti od virusa itd.

Fiksno ili fiksno-varijabilno

periodičko plaćanje za sve

potrebne operacije odrţavanja.

Uštede na licencama za

antivirusni i sličan softver

potreban za odrţavanje zdravog

IT sustava.

Gubitak podataka Gotovo neizbjeţan s vremena na

vrijeme i u odreĎenim, uglavnom

ne katastrofalnim razmjerima

Vrlo malo vjerojatan, no

povremeno se javljaju glasovi koi

pozivaju na oprez i potrebu

drţavne regulacije koja bi

postavila minimum sigurnosti

podataka.

Troškovno opterećenje

kalkulacije proizvoda

Preteţito varijabilno – tek s

velikim serijama uspijeva se

reducirati trošak po jedinici

proizvoda

Trošak je proporcionalan količini

proizvoda

Opća obrada podataka Fiksni troškovi, obično u visini

koja odgovara količini poslovnih

aktivnosti koja ne mora biti ikada

dostignuta (IT sustav je

pripremljen za nazivni kapacitet

koji je u najvećem broju

slučajeva u praski nedostiţan). U

slučaju pogrešno procijenjenih

potreba i nedovoljnog kapaciteta

IT sustava, tvrtka moţe trpjeti i u

pogledu povećanih neplaniranih

troškova, smanjenja proizvodnje,

problema s kapacitetima i

kvalitetom, pa sve do

komunikacije s kupcima i

dobavljačima koja usporava

Troškovi se sastoje od relativno

manjeg fiksnog i većeg dijela

proporcionalnih koji rastu i

padaju s obujmom poslovnih

aktivnosti koje je potrebno

pratiti. Povremene povećane

potrebe, sezonske oscilacije,

iznenadna povećanja potrebne

obrade su relativno lako rješiva i

daleko je manje vjerojatnost da

će IT sektor biti usko grlo.

14

proizvodnju.

Amortizacija – troškovi Tvrtka biljeţi amortizaciju u

poslovnim knjigama

Troškovi IT-a su operativni

troškovi

Investicijsko odrţavanje Tvrtka mora redovno zanavljati

dijelove sustava i otuĎuje ispod

stvarne vrijednosti dijelove

opreme koja je još funkcionalna,

iako moţda zastarjela

Ne postoji, Tvrtka uvijek ima na

raspolaganju računalnu moć koja

je višestruko veća od potreba i IT

nikada nije ograničenje razvoja

Investicijski ciklus Ulaganje u opremu ovisi o

ukupnom projektiranju pogona i

usporedivo je s izgradnjom bilo

kojeg drugog kapaciteta

Projektiranje se uglavnom svodi

na projektiranje priključivanja

Projektiranje Potrebno je voditi računa o

računalnom i mreţnom hardveru,

o softveru, vatrozidovima,

sigurnosnim pohranama i o

softveru i njegovoj prilagodbi

Projektni zadatak se koncentrira

na aplikacije dok je platforma

transparentna i uvijek

raspoloţiva.

Osoblje U srednjim i većim tvrtkama

potrebno zaposliti više profila

informatički obrazovanih

djelatnika koje je praktički

nemoguće angaţirati u cijelosti.

Manji broj informatičkog

osoblja, nema potrebe za visoko

obrazovanim i skupim

djelatnicima.

U ovom trenutku nisu sve IT funkcije unutar tvrtke prikladne za rješavanje putem tehnologije

računarstva u oblaku i gornje se prednosti ne mogu u cijelosti iskoristiti. Svejedno, računarstvo u

oblaku je jedan moćan dodatni alat kojima tvrtke mogu s relativnom lakoćom i odgodom

plaćanja osigurati IT podršku svojoj proizvodnji vrlo nalik procesu modernom u 2000-im

godinama kada je niz tvrtki eksternaliziralo sve osim svojih „core business― aktivnosti. Imajući

na raspolaganju računarstvo u oblaku i srodne usluge, nedvojbeno je da bismo u budućnosti

mogli vidjeti kako su sve više i više managera koji su već ranije čišćenje prostorija povjerili

vanjskim dobavljačima imaju namjeru na sličan način riješiti i pohranu i sigurnosne kopije

podataka, za početak. Kako su s platnog spiska nestale čistačice, a njihova kolica više nisu

15

osnovno sredstvo tvrtki, tako će u budućnosti s platnog spiska nestajati informatički tehničari, a

iz kartica osnovnih sredstava će iščezavati fileserveri. Da to nikako nije nevjerojatno, dovoljno je

pogledati bilo koje izvješće o rastu prihoda od pohrane podataka u oblaku.

Uzevši u obzir gore opisanu ulogu, tehnološko-tehnički opis i činjenicu da je ona u porastu,

moţemo zamisliti gospodarstvo budućnosti u kojem će prosječna ili najčešća tvrtka srednje

veličine naručivati prostor za pohranu i procesnu moć plaćati kao što danas plaća račune za

komunalne usluge ili trošak električne energije.

Sa stajališta otvaranja novih projekata ili rekonstrukcija poslovnih sustava, pojava takvih

mogućnosti otvara značajan olakšanja pri projektiranju, izgradnji i upravljanju. Uračunavši takve

mogućnosti, potrebne su inicijalno niţa investicijska sredstva, planski troškovi proizvodnje su

pouzdaniji, smanjenje obujma proizvodnje ima manji utjecaj na povećanje troškova.

Sve navedene učinke dostupnosti računarstva u oblacima smo naveli ne uzimajući u obzir one

dijelove usluge koje će više koristiti naprednije i razvoje tvrtke, kao što su platforme za razvoj

programa.

Specijalizacija s naglaskom na odreĎene segmente računarstva u oblaku moţe donijeti i opipljive

koristi za fiskus – čitav niz drţavnih institucija bi vremenom mogao svoje standardizirane

računalne potrebe povjeriti pruţateljima usluga računarstva u oblaku i tako ostvariti uštede koje

u ovom trenutku nisu još dovoljno kvantificirane. Prema Gartneru i Hype Cycle ilustraciji, javno

računarstvo u oblaku je 2011/2012 godinu ušlo u „jamu razočaranja― i zrelo doba mu tek

predstoji. Na slijedećoj slici moţemo vidjeti da Gartner predviĎa najveći rast u slijedećim

godinama upravo ovim uslugama (i komunalnim uslugama na infrastrukturi što je podvrsta

usluga iz oblaka ).

16

Slika 2 - Prognoza razvoja IT Outsourcing trţišta

Izvor: (ITO Market Size and Growth Opportunity by ITO Segment - Outsourcing forecast material, Gartner, 2012.)

Napravimo na ovom mjestu presjek do sada prikazanih ili predstavljenih glavnih benefita ovog

pravca razvoja IT usluga:

1. Olakšava osnivanje novih organizacija bilo koje vrste, no u daljnjem radu ćemo se

okrenuti poduzećima i apstrahirati ostale (neprofitne, udruge itd)

2. Preraspodjela zaposlenosti i ulaganja unutar ICT sektora (promjena i outputa ICT sektora

u smislu povećane potrebe za opremom prikladnom za davanje usluga iz oblaka)

3. Budţetske uštede i povećani prihodi kroz indirektne pozitivne utjecaje (tehnološki

napredak uzrokuje povećane prihode poduzetnika, a njihovi povećani prihodi znače i povećane

porezne prihode)

17

Prema ekonometrijskim modelima koje su izradili Etro, Colicago i Rossi u nekoliko zajedničkih

radova4 5 6

, širenjem te nove tehnologije gornji učinci bi mogli biti mjerljivi u otvaranjima

nekoliko stotina tisuća malih i srednjih poduzetnika s osjetnim posljedicama na nezaposlenost –

smanjujući stopu nezaposlenosti za nekoliko desetina postotnog poena.

No, istovremeno bi se moglo pretpostaviti da bi došlo i do gubitka radnih mjesta, kako u

proizvodnom, tako i u usluţnom ICT sektoru i samim tvrtkama. Ukupne uštede, naposljetku,

ostvaruju se dobrim dijelom i redukcijom radnih operacija koje u tvrtkama trenutno obavljaju

odreĎeni zaposlenici koji bi prelaskom na korištenje usluga u oblaku postali suvišni u manjoj ili

većoj mjeri, a i unutar samog IT sektora bi došlo do strukturalnih promjena jer bi sve manje

zaposlenih bilo angaţirano na onim procesima koji stvaraju i distribuiraju IT rješenja za

„klasične― korisnike, dok svakim danom treba sve više rješenja za računarstvo u oblaku. Pokaţe

li se da ono donosi uistinu tolike značajne uštede, a čini se da takav ishod nikako nije nemoguć,

doći će ili do usporavanja novog zapošljavanja ili čak i do gubitka radnih mjesta u odreĎenim

segmentima IT industrije a upitno je hoće li sva ta novonezaposlena radna snaga naći mjesta u

propulzivnijoj grani računarstva u oblaku i proizvodnjama koje ih opskrbljuju. Tragom sličnih

razmišljanja, navedeni autori su takoĎer, iako nešto drugačije, formulirali to pitanje i došli su do

zaključka da će omjer novostvorenih poslova prema onim izgubljenima biti oko osam prema

jedan tako da nema potrebe za bojazni od gubitka radnih mjesta zahvaljujući povećanoj

efikasnosti uzrokovanom računarstvu u oblaku.

Javnost često, s ne malom dozom zaprepaštenja ili senzacionalizma, javlja o implementacijama

računalnih oblaka u raznim projektima, velike tvrtke (Microsoft, npr.) uključuju se i izraĎuju

specijalizirane platforme za pruţanje usluga u oblaku. Ova dinamična grana ICT-a bi zasluţila

još mnogo prostora, ali meĎu potencijalnim benefitima se nalazi jedan interesantan efekt koji u

ovom radu moţe biti posebno vaţan.

Naime, IT troškovi u ukupnoj strukturi troškova čak i onih tvrtki kod kojih je informatika

kraljeţnica dnevnog funkcioniranja (banke, telekomunikacije, osiguranja itd) sudjeluju s

4 (Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment and Output in the

EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.) 5 (Colciago A and Etro F (2010), ―Real Business Cycles with Cournot Competition and Endogenous Entry‖, Journal

of Macroeconomics, Vol. 32, No. 4, pp. 1101-1117.) 6 (Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖, Mimeo, University

of Milano, Bicocca.)

18

ograničenim udjelom, te čak i kada bi se korištenjem računarstva u oblaku postigli trenutno

tehnološki optimalni učinci, ukupne uštede bi se mjerile uglavnom u nekoliko postotaka

smanjenja troškova kod aktivnih tvrtki, a najviše 5-10 posto kod onih koje se tek osnivaju. No,

postoji jedna zasebna, specifična vrsta tvrtki koje u suštini i ne trebaju mnogo više nego tek

računalnu moć i znanje i to su upravo tvrtke za proizvodnju softvera, one koje nas najviše

zanimaju. One, kao i neke druge, uţivaju zahvaljujući ovim novim uslugama mogućnost

eksperimentiranja, lakšeg ulaska u rizične projekte jer je visina ulaganja potrebna za početak

rada već osjetno manja, no teško je zamisliti postoji li neka grana industrije čijem razvoju bi

cjenovno pristupačne usluge računarstva u oblaku mogle pogodovati.

Liebenau u jednom svojem često spominjanom članku7 razmatra utjecaj računarstva u oblaku na

strukturu investicije i na tragu njegovog razmišljanja moţemo reći da bismo u dogledno vrijeme

mogli biti svjedocima da će i same tvrtke biti drukčije vrednovane zahvaljujući promjenama i u

strukturi imovine (smanjenje dugoročne IT imovine i troškova njezine amortizacije uz

istovremeno povećanje iznosa troškova za IT usluge), a i da bi se moglo dogoditi da će pravilno

raspolaganje uslugama „iz oblaka― biti jedan od vaţnijih aspekata vještina upravljanja.

Iako smo predstavivši osnove računarstva u oblaku i navodeći meĎurezultat koji je zapravo od

velike vaţnosti upravo za ovaj rad i za buduće radove koji će ga slijediti, spomenimo samo

kratko još neke činjenice o učincima računarstva u oblaku:

1. U članku8 iz 2011. Etro navodi da je na tragu ranijih istraţivanja produbio rad i došao do

interesantnog zaključka da je učinak povećanja korištenja računarstva u oblacima doveo do

posrednih benefita koji se očituju više u nekim drugim sektorima nego u samom ICT-u.

2. Ozbiljni, krupni resursi za pruţanje usluga ove vrste su ili tek nedavno izgraĎeni ili se još

uvijek grade. Gotovo sve informatičke tvrtke iz samog vrha ulaţu vrlo značajna sredstva u te

resurse i novi kapaciteti koji dolaze na trţište u doglednoj budućnosti su teško procjenjivi, no

nesumnjivo su osjetni.

7 (Liebenau J., ―Manage the Cloud? It’s Not Airy-Fairy!‖, 2011.)

8 (Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX, No. 2, 2011)

19

3. Nastavi li se takav razvoj ovog sektora, napredovati će i oni segmenti IT industrije koji su

nuţni za izgradnju resursa računalnih oblaka i učinci tih napredaka mogu dovesti do novog vala

benefita (smanjenjem troškova izgradnje „još većih oblaka―)

4. S obzirom na iznimnu sloţenost i zahtjevnost izgradnje ovakvih kapaciteta, postoji

mogućnost da se na trţištu javlja tek malen broj dobavljača takvih usluga i stoga bi stupanj

savršenosti trţišta mogao biti nizak, a uštede ograničene uslijed razmjerno velike pregovaračke

moći malenog broja dobavljača.

5. Razumnom se čini procjena da je prosječan fiksni ICT trošak na europskoj razini oko 5%

fiksnih troškova. Pretpostavimo li da će u odreĎenom periodu ulazak računarstva u oblacima

smanjiti te troškove za svega 1-5%, makroekonomski učinci bi bili gotovo dramatični – najmanje

oko 400.000 novih tvrtki na području EU27, s tim što bi učinci bili istodobno i rekurzivni i

kumulativni u periodu od oko pet godina.9

6. Isti autori10

su uočili, ne i dublje istraţili povezanost, da se stvaranje novih radnih mjesta

očekuje u ubrzanoj stopi upravo u onim sredinama u kojima je računarstvo u oblacima doţivjelo

širu uporabu

7. Projekcija predviĎa da će 31% novostvorenih radnih mjesta biti u proizvodnim

djelatnostima, dok bi veleprodaja i maloprodaja došla tek na drugo mjesto (28%), no to je ipak

country-specific i ovisi o strukturi nacionalnog gospodarstva, pa bi tako, na primjer, od

novostvorenih radnih mjesta u Njemačkog 36% bilo u proizvodnji, dok bi u Slovačkoj, Češkoj i

Rumunjskoj preko 40% novih radnih mjesta bilo u proizvodnji, a u UK svega 19%.11

2.2 Efikasnost

Bez obzira na to što je cilj rada najuţe povezan sa softverom u jednoj uglavnom dobro

ograničenoj funkciji – funkciji razvojne poluge u RH kroz zapošljavanje i generiranje outputa i

9 (Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX, No. 2, 2011)

10 (Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖, Mimeo,

University of Milano, Bicocca.) 11

(Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment and Output in

the EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.)

20

druge učinke, njegova je vaţnosti i kao nedjeljivi dio ICT ili IT sustava koji su u prošlosti

transformirali gospodarstvo svijeta i to čine i dalje. U tom smislu, u ovom proširenom uvodu

nećemo pokušavati posebno razlučiti ulogu softvera od uloge hardvera u efikasnosti u

gospodarstvu i društvu. Kako bi slika bila što cjelovitija, u ovom dijelu uvoda softver će

uglavnom zajedno s hardverom i drugim elementima ICT sustava činiti cjelinu koja će tek

kasnije biti razlagana na njezine sastavne djelove.

Uloga informatičkih tehnologija (IT) u modernom društvu ne svodi se samo na najveću

pokretačku snagu koja je dovela do posljednjeg velikog vala ekonomskog razvoja, nego je

dovela i do povećanja kvalitete ţivota i ekonomskog rasta (o čemu je dovoljno pisano i već se

smatra općim mjestom, budući da nekoliko posljednjih desetljeća nazivamo informatičkim ili

post-informatičkim dobom).

Znanstveno oprezno moţemo se zapitali prilikom pristupanja proučavanju te već doro proučene

grane ljudske djelatnosti hoće li to biti tako i u budućnosti. Ljudski um sklon je pretpostaviti da

će trendovi koje uočava u okolini nastaviti vrijediti i u budućnosti, intuitivno ih uzimajući kao

vječne. Razvoj znanosti u posljednjih nekoliko stoljeća djelomice je smanjio učestalost takvog

pristupa, posebno u znanstvenoj zajednici, tako da su se odreĎene kolege upustile u razmatranja

buduće konjunkture razvoja i rezultati su dovoljni da s velikom sigurnošću moţemo pretpostaviti

da je buduća uloga IT-a u najmanju ruku dovoljno vaţna da joj se posveti još i ovo znanstveno

istraţivanje.

Unatoč tome, neki od nositelja političke vlasti i kreatora političkih strategija su gubili iz vida

njezinu vaţnost, a u prošlosti, posebice nedavnoj, pogotovo nakon posrtanja koje se dogaĎalo u

razdoblju nakon 2000. godine, neki od njih su došli do netočnog zaključka da je IT gospodarstvo

samo jedna zabluda, ako ne i opsjena.

Stvarnost je takva da, unatoč tome što se dobrobiti koje donosi IT u prvo vrijeme čaki uistinu

preuveličavaju, kasnije se ispostavi da onu srednjem i dugoročnom razdoblju čak i nadmašuje

prijašnja, naoko pretjerana, očekivanja. Digitalno gospodarstvo, pokazalo se, više nego je

ispunilo čak i najoptimističnije prognoze iz ranih devedesetih. Njezina integracija u praktički

svaki segment gospodarstva i društva stvorila je „digital-enabled economy―, odnosno

gospodarstvo koje je pokretano i omogućeno ekstenzivnom uporabom IT-ja, a istodobno i u sve

21

većoj mjeri postaje proţeto digitalnom tehnologijom istodobno i dajući joj još veći poticaj za

razvoj.

Unatoč tome što postoji opći konsenzus o snaţnom utjecaju IT sektora na društvo u cjelini,

iznenaĎujuće rijetki su pokušaji da se takvi utjecaji podijele u skupine i sustavno procijeni njihov

utjecaj na gospodarstvo.

Za početak, prije nego se pozabavimo jednim specifičnim podsektorom informatičke tehnologije,

bilo bi dobro sustavnije opisati u čemu se sastoji IT, njegovi utjecaji i u kojem je poloţaju unutar

toga sustava softver kao centralna tema ovog rada. Pogledati ćemo koje raspoloţive studije su se

bavile produktivnošću, zaposlenošću, unaprjeĎenjem trţišne učinkovitosti, poboljšanju kvalitete

dobara i usluga i inovaciji koja je dovela do postojanja novih proizvoda i usluga.

Kako bismo naglasili vaţnost IT sektora za ekonomski rast, a kasnije ćemo i o vaţnosti softvera

za njegov razvoj i posljedično i razvoj društva i gospodarstva u cijelosti, treba navesti ukratko

koje sve benefite IT daje, a kojih u svakodnevnom ţivotu nismo niti svjesni. Nismo ih ponekad

svjesni čak ni kada radimo znanstvene radove koji se bave tom temom.

Uvodno takoĎer spomenimo, kako bi se u ostatku rada podrazumijevala vaţnost koju IT ima u

našem sadašnjem ţivotu i načinu na koji se on razvija da je ono što svakodnevno doţivljavamo

kao IT preteţito gospodarstvo koje se sve više odvija posredstvom Interneta. Zapravo IT je

ključni faktor, kroz svoje temeljne segmente (hardver, softver, aplikacije i telekomunikacije)

ušao u doslovno sve aspekte gospodarstva velike većine svjetskog društva i revolucionirao je

interne komunikaciju u upravljanje u gospodarskim subjektima, NGO i neprofitnim

organizacijama, transakcije izmeĎu organizacija, transakcije izmeĎu pojedinaca (bili oni u

svojstvu kupaca, kontributora ili partnera) i organizacija. Nadalje, IT je pruţio alate kojima

moţemo stvoriti, organizirati, spojiti i segmentirati toliku količinu korisnih informacija da je

otvorio put u ranije neslućeno sloţene i učinkovite sustave bez kojih bi dans svaka moderna

industrija bila osjetno manje učinkovita – proizvodila bi lošije proizvode, manje trajne, po većim

cijenama i troškovima odrţavanja.

Razvoj materijalne proizvodnje uzrokovan IT-jem produbio je transformaciju iz strukture

zapošljavanja u kojoj je dominirala proizvodna zaposlenost uz opadanje teških, po zdravlje

opasnih i zamornih fizičkih poslova, unaprijedila je zdravlje ljudi. Još pred kraj uvodnog dijela

22

uvoda ćemo arbitrarno, bez ulaska u sloţen, vrlo sloţen i diskutabilan način mjerenja ţivotnog

standarda pretpostaviti da je valjan opće uvrijeţen stav da su gospodarski rast i razvoj sami po

sebi dobri i poţeljni, te da si u samim temeljima poţeljne razine ţivotnog standarda i navedene

transformacije u društvo sa sve većim, čak drastičnim opadanjem zaposlenosti u primarnom i

sekundarnom sektoru poţeljan preokret.

Upozorimo još da gornje tvrdnje ni u kojem slučaju nisu ograničene samo za klub najrazvijenijih

zemalja svijeta. Osim njih, uočena je vrlo pozitivna uloga IT sektora u nizu razvijenih i zemlja u

razvoju, a što je posebno paţljivo proučeno na primjeru Kine u kojoj je pokazano da je ulaganje

u IT sektor odgovorno za porast produktivnosti proizvodnih faktora za 38% dok je utjecaj na rast

BDP-a bio 21%.12

IT u proizvodnim organizacijama je olakšao snimanje proizvodnje, projektiranje i ispitivanje

proizvoda, omogućio je okrupnjavanje tvrtki i olakšao upravljanje resursima dovodeći do još

veće optimizacije proizvodnje, genetičku analizu potrebnu za stvaranje naprednog sjemenskog

materijala, nebrojeno mnogo mjernih instrumenata i njihov

Nabrojati i dokumentirati sve pozitivne učinke, pa čak i kad ne bi bili potkrijepljeni citatima na

relevantna istraţivanja ili vlastitim sustavnim analiziranjem s teorijskog stajališta, nadilazilo bi

obujam i namjeru ovog rada višestruko, pa samo nabrajamo u slijedećem paragrafu prenijeto iz

drugih radova13

.

Povećanje produktivnosti na više načina: automatizacija koja pomaţe zaposlenicima stvaranje

dodatnih vrijednosti na drugim zadaćama. OslobaĎanje radne snage za rad na drugim poslovima,

dok sam IT zapošljava ljude s primanjima 84% većima od prosjeka. Postoje naznake i da

povećana uloga IT-a u društvu dovodi i do umanjenja amplituda cikličkog kretanja

kapitalističkih gospodarstava. Ukoliko je to uistinu tao, tada je učinak na ukupno smanjenje

gubitaka BDP-a koji bi nastali recesijama vrlo značajan učinak, moţda ai sam po sebi opravdanje

za strateška, drţavna ulaganja u IT.

Za kraj, ni u kojem slučaju ne pretendirajući da je gornja lista išta više nego ilustracija, recimo

još i da je uvoĎenje IT-a omogućilo značajno veće mogućnosti za zapošljavanje invalidnih

12

(Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.) 13

(Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.)

23

osoba, koji mogu raditi nepuno radno vrijeme, puno radno vrijeme i obje te kombinacije iz

vlastitog doma koji im moţe biti potpuno prilagoĎen njihovom poslu.

Produktivnost je sposobnost promatranog sustava koji se sastoji od tehnološkog procesa i inputa

da u što kraćem roku i uz što manje korištenje resursa proizvede što veću količinu proizvoda ili

usluge.

U praksi nas najviše zanima produktivnost po zaposlenom i stoga ćemo na neko vrijeme

apstrahirati produktivnost mjerenu po angaţmanu ostalih inputa i nazvat ćemo je produktivnost

rada. Zaposlenost, opremljenost inputima i visoka produktivnost rada su (u relevantnom

segmentu) upravno proporcionalni – povećanjem produktivnosti rada, uz pretpostavku

raspoloţivosti ostalih inputa (repromaterijala, npr), dolazi do povećanja outputa. SAD,

ekonomski moţda najistraţenije gospodarstvo svijeta, uţivaju jedan od materijalno najvećih

ţivotnih standarda i ujedno su tijekom dvadesetog stoljeća osmerostručili proizvodnost rada. Ne

sporeći da je za rast i razvoj potrebno daleko više faktora koji meĎusobno djeluju nja izrazito

sloţene načine u bezbroj glavnih i manje uočljivih modela meĎudjelovanja, za potrebe ovog rada

moţemo stati na ovom mjestu i postaviti jednu tezu na kojoj ćemo dalje graditi pretpostavke bez

bojazni da će ona biti osporena:

Proizvodnost rada jedan je od faktora gospodarskog rasta i razvoja društva.

Utjecaj proizvodnosti rada na BDP per capita se moţe ilustrirati na sljedeći način: kad bi u SAD

produktivnost rada rasla sa svega jedan postotni poen više nego je rasla u osamdesetim godinama

prošlog stoljeća, i kad bi benefiti takvog rasta bili uglavnom ravnomjerno rasporeĎeni, prosječno

bi Amerikanac nakon 40 godina takvog razvoja produktivnosti imao na raspolaganju čak oko 41

tisuću dolara veći godišnji prihod kojim bi si mogao osigurati kvalitetnije obrazovanje, liječenje,

obrazovanje i mnoge druge pogodnosti. Prema podacima koje je objavio CBO (Congressional

Budget Office) 2001. na svojim web stranicama14

, njihova analiza pokazala je da bi stalan rast

produktivnosti od 0,1% na godišnjoj razini donosio dodatnih 50 milijardi dolara budţetskih

prihoda nakon deset godina.

14

(Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.)

24

Ostanimo još samo malo na povijesti produktivnosti prije nego se pozabavimo njenom

povezanošću s nama zanimljivim IT sektorom i, nešto kasnije, njezinim nama najzanimljivijim

dijelom – softverom. Dakle, prema informacijama koje je objavio isti taj CBO, produktivnost je

tijekom dvadesetog stoljeća imala rastuću stopu rasta koja je u zadnja tri desetljeća biljeţila

gotovo konstantan pad. Produktivnost jest rasla, ali njezin porast je bivao sve usporeniji.

Ilustracije radi, u trećoj četvrtini stoljeća se još stopa rasta produktivnosti drţala na prosječno

više od 3% godišnje, dok je u posljednjoj četvrti ona rasla po stopi od jedva oko 1,5% sve do

početka devedesetih kada se javlja odreĎeni uzlet, a kojega moţemo u razdoblju od 1996-2006

godine procijeniti na 3%.15

Već na prvi pogled uočiti ćemo da je razvoj IT sektora započeo davno prije tako značajnog

porasta produktivnosti i ako je uopće itko tvrdio da je IT generator povećanja produktivnosti

rada, to je u najmanju ruku trebalo ozbiljno i nepristrano istraţiti. Uistinu, takva su istraţivanja i

učinjena na temelju podataka iz osamdesetih i ona su pokazivala da IT nije značajno doprinosio

produktivnosti. Kasnija istraţivanja16

osporila su takve zaključke jer su bili doneseni na temelju

krivih podataka i pogrešnom metodologijom. Dalje, postavlja se i pitanje smislenosti mjerenja

utjecaja informacijske tehnologije u osamdesetima jer iako je ona djelovala u to vrijeme uistinu

impozantno, činjenica je da su ulaganja u dugotrajnu IT imovinu prešla granicu od deset ukupnih

novih kapitalnih izdataka tek u devedesetim godinama, tako da nije potrebno posebno

provjeravati koliko je ukupno proizvodnih resursa uopće bilo raspoloţivo za funkcije

informatičke obrade podataka. U to doba ureĎaji jednostavno nisu bili posebno moćni, bili su

previše rijetki, iskustva u njihovoj primjeni ograničena, stručna radna snaga vrlo rijetka.

Jednostavno, takvi učinci nisu bili lako uočljivi, a teško da su bili i objektivno mjerljivi.

Nakon kraja 1995. godine rast produktivnosti skače s oko 1,5% koliko je iznosio oko prethodna

dva desetljeća i dosiţe iznos od 3,64% i nakon toga još najmanje desetljeće ne jenjava. Posebno

je vaţno uočiti da je rast u tom razdoblju ostvarivan unatoč dogaĎajima koji su vrlo vjerojatno

mogli djelovati i negativno na rast produktivnosti. U tom je razdoblju ekonomija SAD, a i

globalna, iskusila nekoliko burzovnih i financijskih krahova, najmanje jedan rat s globalnim

posljedicama, ne računajući Afganistansku nestabilnost, napad na SAD, stagnacija Japanskog

15

(Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.) 16

(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic

Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.)

25

gospodarstva itd. Jorgenson, Stiroh i Ho su 2005. godine zaključili17

da je rast produktivnosti u

tom razdoblju ni manje ni više nego upravo fenomenalan! Istini za volju, treba dati kredibiliteta i

drugim tumačenjima u kojima bi se sama proizvodnost razdvojila do kretanja BDP-a budući da

proizvodnost ovisi o specifičnom skupu opreme, znanja, stimulacije zaposlenika (koja moţe u

ratno doba biti upravo pojačana iz patriotskih razloga), dok je povećanje cijene energije sigurno

moralo imati barem djelomičan poticajni učinak na rast proizvodnosti. Pretpostavimo li da je

potraţnja u promatranom razdoblju konstantna, a cijena danog proizvoda je uglavnom fiksna

zahvaljujući cjenovnoj elastičnosti potraţnje koja bi dovela do ispadanja iz proizvodnje

proizvoĎača koji ne bi uspio prilagoditi svoju liniju novonastalim okolnostima, rast cijene

odreĎenog inputa bio bi pritisak na poduzetnika da iznaĎe način na koji bi uz zadanu cijenu

inputa uspio proizvesti veću količinu dobara. Rast proizvodnosti je jedan od najučinkovitijih

načina, pod uvjetom da postoje resursi. No, to bi bila tema za posebno razmatranje.

Bez obzira na to inicijalno razdoblje, na primjeru SAD-a vidljivo je, i u tom periodu svaka

sumnja nestaje, ugradnja IT sektora i njegovo dublje uranjanje u proizvodnju postaje vaţan

činitelj razvoja i jedan je od razloga, ako ne i najvaţniji, zbog kojeg je produktivnost rada u

SAD-u od 1996. do 2005. godine kontinuirano biljeţila rast od gotovo 3%.18

Končano, nakon što se inicijalna istraţivanja uvelike odbacila pretpostavku pozitivnog utjecaja

kojega je IT imao na produktivnost, nastala je nova generacija istraţivanja i kolege Dedrick,

Gurbaxani and Kraemer zaključili su nakon metastudije19

koja je obuhvaćala novije studije, da je

prvotno vjerovanje da IT nema signifikantan ili dovoljan praktičan pozitivan učinak na

produktivnost, ispostavilo se da je zapravo i na razini pojedinog subjekta i nacionalnog

gospodarstva IT uvelike i nedvojbeno doprinio rastu produktivnosti. Neki autori idu i dalje i u

istraţivanju potvrĎuju ono što smo i sami pretpostavljali i tvrde da bez obzira na metodologiju i

podatke kojima se ona sluţi, zaključci konvergiraju u pravcu da je upravo IT sa svojim

17

(Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information Technology and the

American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.) 18

(Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information Technology and the

American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.) 19

(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic

Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.)

26

specifičnim kretanjem cijena bio taj element koji je dao presudan poticaj proboju ekonomskog

rasta nakon razdoblja kojeg bismo mogli nazvati gotovo letargičnim.20

No, na mikroekonomskoj razini smo takoĎer naišli na zanimljive i indikativne podatke, iako njih

ovdje navodimo samo usputno jer tema rada nije cijeli IT sektor, a nikako nije već dobro

istraţeno gospodarstvo SAD u proteklih dvadesetak godina, no ugled znanstvenika i njegov vrlo

indikativan nalaz objavljen u 2003. godine opravdavaju da prenesemo zaključak koji je Eric

Brynjolfsson donio na temelju istraţivanja21

čak 1167 tvrtki i došao do otkrića da one koje imaju

najveća ulaganja u IT po zaposleniku istodobno imaju i najveću produktivnost.

Nakon što su prvotne sumnje stavljene po strani, a američki znanstvenici stidljivo počeli uviĎati

da sada već osnaţeni IT sektor ima neke mjerljive i opipljive pozitivne doprinose na rast

produktivnosti, javile su se i prve metastudije koje su analizirale ishode drugih studija i priklonit

ćemo se mišljenju koje je Dale Jorgenson izrazio 2001. godine.22

Do sada smo se uglavnom bavili stanjem SAD. Ono je vrelo prikladno za ilustraciju jer je dobro

istraţeno i poslovni modeli su usporedivi s onima koje globalizirano europsko i hrvatsko

gospodarstvo koristi. Ali iako se gospodarstva i društva SAD i Europe usporediva, uvelike se i

razlikuju i zbog toga ovaj dio rada sluţio je kao obrazloţenje nastanka znanstvenih teza koje će

se odnositi na prvenstveno Europu, pobliţe Europsku uniju, a s Hrvatskom strategijom razvoja

kao krajnjim ciljem.

Prelaskom preko oceana i vraćanjem u Europu potraţili smo što su europski znanstvenici rekli o

meĎuodnosu IT-a i produktivnosti i u tome se izdvaja jedan članak23

iz 2001. godine, autora

Francesca Daverija sa Sveučilišta u Parmi koji se već zapitao upravo ono što se ovdje treba

zapitati kako bismo primjere za vezu izmeĎu rasta proizvodnosti rada i ulaganja (zapravo,

uporabe) u informacijske tehnologija primijenile na područje koje je daleko bliţe našoj ţiţi

interesa. Prije nego što donosi zaključke, Daveri uočava da razne drţave unutar Europe imaju

20

(Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic Review 91.1 (Mar.

2001): 1-32) 21

(Brynjolfsson, Erik and Lorin M. Hitt. ―Computing Productivity: Firm-Level Evidence.‖ MIT Sloan School of

Management Working Paper 4210-01 (Jun. 2003). <ssrn.com/abstract=290325>.) 22

(Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic Review 91.1 (Mar.

2001): 1-32) 23

(Daveri, Francesco. ―IT and Productivity Growth Across Countries and Sectors.‖ in The New Economy

Handbook. Ed D. Jones. Academic Press, 2003.)

27

razne razine prihvaćanja IT-a i proizvodnji i posljedično i različite efekte. Uočava da se kod onih

drţava kod kojih su ulaganja u IT na razini bliskoj američkima i rast produktivnosti sličan

američkome. Zaključuje da definitivno postoji snaţan veza izmeĎu razvoja IT sektora i

produktivnosti (a posljedično, vidjeli smo, i rasta BDP-a), iako s punim pravom upozorava,

unatoč tome što mnogi političari i poslovni ljudi smatraju da „sve kreće od IT-a―, priroda te

povezanosti nije niti izdaleka (u to vrijeme) bila dovoljno istraţena.

Kao samo tek jednu ilustraciju, uputili bismo čitatelja na silno pronicljiv i temeljit članak24

koji

se bavi temom koja će se kao opasnosti nadvijati nad ostatak ovoga rada i nikada je ne treba

izbaciti iz vida. Autori su u članku razmotrili u maniri znanstvenog krimića zašto je ICT u SAD

prouzročio rast, dok se to u UK nije dogodilo, unatoč usporedivom porastu ulaganja u I(C)T.

Autori su na kraju pokazali da je ICT u najmanju ruku (ipak) zasluţan za dio rasta, ili barem za

umanjenje pada produktivnosti, no njima trebamo biti zahvalni što će nam njihovo ukazivanje na

sloţenost potrebnih faktora koji donose poţeljan rast i razvoj bitno pomoći da manje lutamo u

traţenju strategije razvoja Hrvatske i budemo svjesni da samo po sebi ulaganje u ICT nije

dovoljno za porast produktivnosti.

Ukupno gledano, izvješća, studije i iskazi visoke stope povrata ulaganja u IT, prvenstveno kroz

povećanje efikasnosti poduzeća, IT i povrata su tolika da se doslovno moţe reći da je znanstvena

zajednica gotovo pomodno izbacivala studiju za studijom i sve su, na ovaj ili onaj način,

ukazivale na nedvojbenu uzročno-posljedičnu vezu izmeĎu ulaganja u IT i povećanja efikasnosti

i prihoda, dobiti, rasta. Neka su istraţivanja dovela i do drukčijih zaključaka, a i neki poduzetnici

su izjavljivali da su investicije u IT donijele, ukupno gledajući, nazadovanje poslovanja i bilo bi

upravo nevjerojatno da to nije tako. Ulaganja u IT, kao i svaka druga, moraju imati svoj

poslovni, tehnološki, ekonomski smisao, moraju biti izvedena u skladu sa zahtjevima

specifičnima za implementacije IT sustava, potrebna je obučena rada snaga i tako dalje. No, čak i

kad bi primjeri neuspješne implementacije bili vrlo brojni i financijski značajni, iz toga bi

proizašlo da je onaj ostali dio ulaganja bio dovoljno učinkovit da bi IT u cijelosti, na nacionalnim

i svjetskim razinama, postao najvaţniji pokretač produktivnosti još od pronalaska izmjenične

struje naovamo.

24

(Basu, S., Fernald J., Oulton N., Srinivasan S., ―The Case of the Missing Productivity Growth: Or, Does IT

Explain Why Productivity Accelerated in the US but Not the UK?‖,NBER Working Papers Series: Working Paper

9254. Cambridge, MA, 2003.)

28

Za kraj ovog dijela, naglasimo još jednom: produktivnost rada vaţna je ekonomska veličina i

sama po sebi, uz sve ostalo neprimijenjeno (ceteris paribus), omogućava veću proizvodnju

dobara i usluga uz jednake uloţene inpute i stoga je vrlo poţeljno, pod uvjetom da ne iziskuje

disproporcionalno velika (a stoga i prohibitivna) ulaganja i sloţene procese implementacije, dati

joj stratešku prednost pred aktivnostima koje nisu toliko dobro znanstveno proučene i dokazano

korisne na svakoj poznatoj razini – od ergonomije do ekologije.

2.2.1 Dvojaki utjecaj tehnolgije na efikasnost

Tehnologija ima dvojak utjecaj na razvoj produktivnosti, odnosno njezin utjecaj se provodi kroz

dva uglavnom distinktna kanala – kao povećanje nastalo uslijed poboljšane kapitalne

opremljenosti rada (capital deepening) te putem pozitivnog utjecaja na veličinu skraćeno

nazvanu UFP (total factor productivity – TFP). U prvom slučaju riječ je o situaciji da bolje

opremljen radnik i u ukupnosti produktivniji (a u toj se tezi podrazumijeva da je ta opremljenost

svrsishodna, odnosno da nismo, na primjer, radnika na odrţavanju koji sve svoje radne operacije

obavlja unutar jedne skučene prostorije opremili osobnim automobilom). U slučaju ukupne

faktorske produktivnosti riječ je o fenomenu da radnik koji je jednako kapitalno opremljen kao i

onaj drugi postiţe veću produktivnost.

Potrebno je reći da postoje i upozorenja25

da bi upravo bilo moguće da zapravo i ne postoji

potpuno kauzalna veza, pa moţda čak ni izvjesna veza, izmeĎu implementacije IT-a u tvrtki i

povećanja produktivnosti kroz UFP. Njima su suprotstavljena nešto pozitivnija viĎenja uloge IT-

a u povećanju UFP-a, ali i rad26

koji otkriva da, čak i u kratkoročnom okviru promatranja,

ulaganja u računala vrate gospodarstvu svo ulaganje koje su „povukli―, a da postoje učinci na

razvoj produktivnosti kroz UFP koji se proteţu i nakon inicijalnog razdoblja. Tim se radovima

pridruţuje i Wilson sa svojim zaključkom27

kako od sve opreme, samo računala, komunikacijska

oprema i, što je sada posebno zanimljivo i zato naglašavamo ovaj rezultat, softver imaju trajan

pozitivan učinak na višefaktorsku produktivnost.

25

(Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and Economic

Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.) 26

(Brynjolfsson, Erik, Lorin M. Hitt, and Shinkyu Yang. ―Intangible Assets: Computers and Organizational

Capital.‖ Center for eBusiness: MIT Sloan School of Management, 2002.) 27

(Wilson, Daniel J. ―IT and Beyond: The Contribution of Heterogeneous Capital to Productivity.‖ Working Paper

13. Federal Reserve Bank of San Francisco, 2004.)

29

2.2.2 Promašena ulaganja u IT

No, već navedeni slučajevi „promašenih― ulaganja u IT, a slična situacija je sa softverom kao

gotovo nedjeljivom komponentnom, ukazuju na to da samo po sebi, ulaganje u IT ne donosi

dobrobit. Nova oprema, novi način upravljanja postojećom opremom ili nabavka strojeva i

ureĎaja kojima je moguće automatizirano ili optimizirano upravljati, ako nemaju iza sebe radnu

snagu i management koji će novine znati iskoristiti, donijeti će uglavnom negativne posljedice.

Po tom pitanju se kod Bresnahan, Brynjolfsson and Hitt28

javljaju opservacije koje moţemo

parafrazirati kao „ukupnost pozitivnog učinka IT transformacije u proizvodnji leţi u konstelaciji

promjena koje redefiniraju radne procese, bolje upoznaju trţište nabave i prodaje, ubrzavaju

kolanje resursa i time s manje angaţiranog obrtnog kapitala postiţu veći godišnji prometi―.

Jednostavna mikroekonomska analiza će već nakon nekoliko jednostavnih elementarnih

računskih operacija pokazati da čak i malena pospješenja učinkovitosti organizacije u svojim

procesima omogućuju u konačnici rezultate koji se mjere cijelim postotnim poenima povećanja

marţi, povrata, profita itd.

Kako su moguća tolika, gotovo dramatična, povećanja? Radnik uz uporabu računalne tehnologije

općenito ima na raspolaganju moć da ne obavlja poslove koji su zamorni, jednostavni i

repetitivni i tako je osloboĎen za fokusiranje na radne operacije koje su vaţnije za kvalitetu ili

produktivnost.

Kolanje materijalnih predmeta rada je olakšano i bolje planirano, pa i informacija kao što su

recepture, radionički crteţi, nacrti i tehnološke upute su u pravo vrijeme na pravom mjestu i lako

dostupni. i na kraju, što se nekim teoretičarima i nije posebno svidjelo, mnoge su se radionice

stubokom promijenile zahvaljujući ulaganju u IT. Umjesto nekadašnjih desetak strojeva kojima

upravlja desetak tehničara, danas na tim mjestima stoji tri do četiri stroja i jedan tehničar, a

output te radionice je kvalitetniji i obilniji od one ranije. No, nije automatizacija kriva za neto

nestanak radnih mjesta, naprotiv, ona svojim povećanjem produktivnosti upravo otvara

mogućnosti za ulaganja u nova radna mjesta i nove poslove kojima poboljšavamo svoj ţivotni

standard.

28

(Bresnahan, Timothy F., Erik Brynjolfsson and Lorin M. Hitt. ―Information Technology, Workplace

Organization, and the Demand for Skilled Labor: Firm-level Evidence.‖ Draft., 2000.)

30

Da zaključimo samo još neke prednosti uporabe IT-a u proizvodnji i prodaji: manipulacija

potrošnim materijalom, sitnim alatom i priborom i slični poslovi postali su laki, linijski kod je

olakšao praćenje sloţenih tijekova materijala u proizvodnji koji su nekada uzimali i do tridesetak

posto radnog vremena zaposlenih, komunikacija elektronskom poštom i eliminacija internih

papirnih dokumenata je donijela naoko beznačajne, no zapravo trilijunske uštede u proizvodnji, a

u financijskim institucijama to i ne treba govoriti. Nasuprot takvom pristupu, ulaganje u IT u

sredinama koje nisu spremne prihvatiti organizacijske i tehnološke suprotan su primjer.

2.2.3 Još neki utjecaji na efikasnost

Nakon što smo dali pregled općih pogleda na razvoj produktivnosti, a time i proizvodnje

zahvaljujući IT-ju, poĎimo korak dalje u one manje očite, ali takoĎer vrlo vaţne primjene.

Automatizacija mjerenja, izrade računa i primjene sloţenijih tarifa omogućila je bolju alokaciju

resursa i uštede u distribuciji energije, planiranje i logistika su u stanju s manje angaţiranih

proizvoda, bolje odreĎenim planovima kretanja vozila i smjenama vozača s jednakim resursima

ostvariti veće krajnje učinke.

Istraţivanje trţišta i obrada podataka je nadalje omogućila bolje kreiranje prodajnih lepeza, dok

je istodobno Internet omogućio kupcima traţenje onog proizvoda koji svojim karakteristikama

odgovara upravo njihovim potrebama, a zatim i nalaţenje tog proizvoda po najpovoljnijoj cijeni.

U navedenom razvoju IT industrije i razvoju njezine uloge u svijetu leţi i klica njene vaţnost

zbog koje će se softveru, njenom posebno vaţnom dijelu, posvetiti ključni dio ovog rada. Dok

softver ne bude bolje naglašen tokom rada, za sada ćemo samo nastaviti pokazivati, uglavnom na

primjeru SAD, Europe i drugih zemalja kod kojih su kolege nastojale izmjeriti stvaran učinak

razvoja IT industrije na opću dobrobit gospodarstva i društva, kako to sve IT u cjelini utječe na

efikasnost u proizvodnji i drugim povezanim aktivnostima (logistika, transport, trgovina,

maloprodaja itd.).

31

2.3 Informiranost

2.3.1 Eksplozija digitalnih informacija

Do 2025. godine očekuje se povećanje svjetske populacije za 25%, a populacija u gradovima

rasti će više od jedne milijarde ljudi (to je kao da svaki drugi mjesec nastaje jedan Peking). Kako

raste ljudska populacija, tako dolazi i do eksplozije rasta informacija. Ukupni digitalni sadrţaj

danas se procjenjuje na pet stotina milijardi gigabajta. Za ilustraciju to je kao da poslaţemo

knjige jednu na drugu od Zemlje do Plutona i natrag deset puta29

. HP (vodeća svjetska

tehnološka korporacija) predviĎa da će se svake četiri godine udvostručiti informacije, a

informacije u digitalnom obliku udvostručiti će se svakih osamnaest mjeseci. Nadalje oko

osamdeset posto digitalnih podataka pohranjenih u tvrtkama jesu nestrukturirane informacije

(emailovi, audio i video datoteke, HTML bazirane web stranice i sve ostalo što nije organizirano

u baye podataka )30

.

2.3.2 Dostupnost informacija, znanja

Razvojem softverske industrije i ICT industrije u cjelini znanje i informacije su postale široko

dostupne i jeftine (većinom besplatne).

Znanje više nije privilegija bogatih u mjeri kako je to bilo prije digitalnog doba.

E-Učenje već godinama je stvarnost. Svjedoci smo uvoĎenja digitalnih pametnih ploča i

pametnih telefona u hrvatske učionice. Na nekim otocima kod nas (Unije npr.) stanovnici imaju

stalnu vezu sa internetom, na učenike digitalnom video vezom profesofi udaljeno uče specifično

školsko gradivo.

Svjedoci smo afera poput WikiLeaksa i posljedica uspješnog koordiniranja i komuniciranja

narodnih masa tijekom arapskog proljeća u ustancima u sjevernoafričkim zemljama..

29

(IDC; "As the Economy Contracts, the Digital Universe Expands,‖ IDC white paper, sponsored by EMC, May

2009.) 30

(―The Business Issues of Not Managing Content,‖ Susan Clarke, The Butler Group, November 2009.)

32

Dakle, ICT sektor ima vaţnu ulogu u informiranju. Protok informacija tehnički je sve lakši, nove

tehnologije razvijaju se na svim razinama. MeĎu ostalim, javljaju se novi vaţni mediji koji se

skupno zovu društveni mediji, a na razini hardvera pojavljuju se inovacije koje omogućavaju

daljnji razvoj. MeĎu njima je i e-papir kojim nazivamo skup tehnoloških rješenja koji

elektroničkim ureĎajima omogućuje prikaz koji u većoj ili manjoj mjeri imitira prikaz otiska na

papiru. Takvi ureĎaji su bazirani na više tehnologija kojima je zajedničko da nastoje dati prikaz

koji će trošiti minimalne količine električne energije, imati odličan kut vidljivosti, razlučivost i

veličinu. Intenzivno se razvijaju i rješenja za e-papir u boji. E-papir omogućava izradu

elektroničkih čitača knjiga od kojih se očekuje da u budućnosti gotovo potpuno istisnu

tehnologiju otiska na papiru iz izdavaštva. Današnji ureĎaji su laki, veličina zaslona im je do oko

A4, opremljeni su automatskim preuzimanjem sadrţaja putem interneta (spajaju se beţično na

kućni ruter) i baterijama i mogu danima raditi bez punjenja. Njihovo korištenje je prihvatljivo i

za školske udţbenike i očekuje se da će dovesti do velikih ušteda u školstvu.

Prve novine koje izlaze samo u elektroničkom formatu javljaju se 1999. godine i od tada se broj

takvih izdanja neprestano povećava. S napredovanjem mobilnih ureĎaja i platformi povećana je i

dostupnost informacija i mogućnost primanja digitalnih izdanja novina i njihovo čitanje na

zaslonu pametnih telefona.

WEB 2.0 omogućio je razvoj sadrţaja koje korisnici sami kreiraju i postavljaju na Internet, a što

je kasnije dovelo i do pojave društvenih mreţa. One, osim komunikacije putem sadrţaja koji

moţe biti i multimedijalni, omogućavaju korisnicima i stvaranje svojih vlastitih društvenih

mreţa, a što im pojedine platforme olakšavaju svojom strukturom. Takve platforme mogu biti u

većoj ili manjoj mjeri prilagoĎene nekim zajedničkim interesima, pa dolazi do specijalizacije

društvenih mreţa za zabavu, druţenje, poslovne svrhe, učenje, razmjenu poslova itd.

Porast popularnosti društvenih medija, pogotovo servisa kao što su facebook i youtube postala je

nezapamćena i mijenja način na koji ţivimo svoj ţivot i komuniciramo. YouTube ima preko 800

milijuna korisnika, a broj dnevnih pregleda je čak četiri milijarde31

. Broj facebook korisnika,

prema njihovim izjavama doseći će 1 milijardu ljudi koji najmanje jednom mjesečno posjete svoj

korisnički račun. Kao i još neki popularni e-mail servisi, i ovi su uglavnom besplatni ili potpuno

31

YouTube report 2011

33

besplatni, a financiraju se od ciljanog oglašavanja korisnicima. Posjećenost tih servisa

premašivala je gotovo sva očekivanja i oko milijardu ljudi svoje svakodnevno informiranje u

većoj ili manjoj mjeri si osigurava putem interneta.

Mogućnosti društvenih medija prepoznale su razne društvene skupine koje su ih koristile kao

platforme za okupljanje, komunikaciju, zajedničko planiranje i poticanje društvenih promjena.

U mnogim dijelovima svijeta društvene su mreţe i servisi, pogotovo blogovi i facebook, donijeli

eksploziju razmjene mišljenja i pospješili slobodu izraţavanja. Učinci su i znanstveno

proučavani, i ima dokaza da su se, kao što je u slučaju zemalja bliskog istoka u periodu 1995-

2003 zahvaljujući upravo ICT tehnologiji ta društva demokratizirala i da je smanjena digitalna

barijera izmeĎu njih i razvijenih zemalja32

.

Empirijska analiza provedena na podacima zemalja bliskog istoka dobivenih u razdoblju od

1995.-2003. godine pokazuju da je provoĎenje politike privatizacije vladinog

telekomunikacijskog sektora i liberalniji stav prema razvoju razvoju ICT sektora dovelo do

većeg razvoja rasta ICT sektora i da je došlo do povećanja slobode u društvu. One zemlje koje su

investirale više u ICT ne samo da su uţivale veći doprinos ICT sektora svojem BDP-u33

, nego i

veći stupanj indeksa ICT-a. UtvrĎeno je i da postoji snaţna povezanost izmeĎu graĎanskih

sloboda i političkih prava posebno posebno unutar ta dva glavna ICT pokazatelja: interneta i

mobilne telefonije. UtvrĎena je jasna pozitivna veza izmeĎu povećanja korištenja interneta i

uključivanja mladih u nevladine organizacije i razvoj demokratičnosti u društvu34

.

32

THE CONTRIBUTION OF ICT TO FREEDOM AND DEMOCRACY: AN EMPIRICAL ANALYSIS OF

ARCHIVAL DATA ON THE MIDDLE EAST, Farid Shirazi, Institute for Research on Innovation and Technology

Management, 2008 33

The World Bank. (2005) Financing Information and Communication Infrastructure Needs in the

Developing World: Public and Private Roles. 34

THE CONTRIBUTION OF ICT TO FREEDOM AND DEMOCRACY: AN EMPIRICAL ANALYSIS OF

ARCHIVAL DATA ON THE MIDDLE EAST, Farid Shirazi, Institute for Research on Innovation and Technology

Management, 2008

34

2.4 Inovacije

Inovativnost pod utjecajem softverske industrije je velika.

ICT je dio svake industrije i golemi dio inovativnosti ili je direktno vezan za ICT u bilo kojoj

industriji ili ICT omogućuje inovativna rješenja neke industrije.

Slično kao što je to bio slučaj sa nerazdvajanjem softvera i hardvera kad je bilo riječi o

efikasnosti, tako ni kod uloge IT sektora u inovacijama nećemo razdvajati softver od hardvera.

Naravno, nema ni govora o tome da ne bi bilo zanimljivo istraţiti barem površno koliko je

softver zasluţan za inovacije, a koliko hardver. Bez resursa da evaluiramo desetine tisuća

uspješnih i neuspješnih inovacijskih projekata i usporeĎujemo koliko ih je uspješno zaţivjelo

zahvaljujući softveru, a koliko zahvaljujući hardveru, morat ćemo se u ovom dijelu zadovoljiti s

time da softver, temu ovog rada, promatramo posredno, kao dio IT sustava.

S obzirom na nedvojbeno dokazan učinak koji IT ima u pogledu učinkovitosti cjelokupnog

ljudskog djelovanja, ono isto tako ima takav učinak i u pospješenju procesa inovacije, no ima i

više od toga.

Razvoj hardvera omogućio je mnoge metode istraţivanja u kojima je potrebno izvesti praktički

neizbrojive količine računskih operacija, a razvoj softvera omogućio je ljudima da u njima

razumljivom i ugodnom sučelju definiraju projektne zadatke i predaju ih računalima na

rješavanje. Stolno, kućno računalo današnjice koje se rabi uglavnom za društvene mreţe moţe,

uz primjeren softver, metodom konačnih elemenata provjeriti ponašanje sloţenost elementa

stroja kao što bi bilo, primjerice, rotor sasvim ozbiljnog generatora. Trošak postavljanja

problema i analize rezultata takve provjere prototipa neusporedivo je niţi od izrade i

laboratorijske provjere i takve i slične su mogućnosti u inţenjerskim djelatnostima donijele

promjene za koje s punim pravom moţemo reći da su revolucionarne.

No, revolucija je u ovom području imala još jedan, manje očekivan, a upravo čudesan ishod. Dok

je u predinformatičkoj eri za istraţivanje i razvoj bio potreban institut veličine i budţeta omanje

afričke nacije, danas već i tvrtke s nekoliko zaposlenih mogu ponešto istraţivanja i razvoja

obaviti same, postoje samostalni istraţivači koji svoje usluge nude na trţištu i uključuju se po

35

potrebi u veće projekte. Dok je prema Hunt i Nakamura35

u razdoblju od 1980. do 2000. godine

udio ulaganja u istraţivanje i razvoj udvostručen, gotovo sav taj porast otpadao je na male i

srednje tvrtke s manje od 5.000 zaposlenih. Situacija je takva da su u mnogim sektorima upravo

male i srednje velike tvrtke postale nositelji razvoja i istraţivanja.

Strukturiranje i masovno komuniciranje takoĎer je donijelo neke zanimljive rezultate, iako ih se

moţe nazvati anegdotalnima. Bez obzira na to što nije uočeno da su takve pojave redovne, u

svakom slučaju su zanimljive, a moguće je da postoje slični primjeri koji su jednostavno ostali

ispod radara. Nekoliko većih tvrtki je u ureĎenim programima komunikacije sa kupcima i sa

zaposlenicima prikupljalo zamisli za inovacije i neke su rezultirale zanimljivim i vrlo korisnim

rješenjima, ali na ovom mjestu ćemo se zadovoljiti tvrdnjom da je razvoj IT-a omogućio

masovno prikupljanje informacija o postojećim i poţeljnim proizvodima i njihovim

karakteristikama što je takoĎer pogonska energija za inovacije.

Veće tvrtke koje imaju dobro ureĎeno upravljanje ljudskim resursima su IT iskoristile i za bolje

spajanje vještina svojeg kadra s potrebama u rješavanju tehničkih problema i na taj način

olakšale proces inovacija ili, barem, rješavanja tehničkih problema. Stoga, moţemo zaključiti

sljedeće:

1. Razvoj računalne moći omogućio je ubrzanu provjeru zamisli

2. Razvoj komunikacije stvorio je mogućnost spajanja zainteresiranih osoba s problemima

koje je potrebno riješiti i to je povećalo i broj inicijativa za inovacijama i olakšalo njihov

rad

3. I dalje je potreban, ako ne i nuţan, istraţivačko-razvojni tim stručan u voĎenju projekata

inovacije, ali njegova uloga postaje sve više moderatorska

IT je omogućio stvaranje fluidnih ad hoc komunikacija snaţnih, ili čak i snaţnijih od postojećih

istraţivačkih i razvojnih instituta te tako omogućio i stvaranje takvih projekata kao što su Linux i

Apache web posluţitelj koji drţe čak dvije trećine trţišta web servera, a nastali su projektom

online kolaboracije volontera.

35

(Hunt, and Nakamura, ―The Democratization of US R&D after 1980‖, mimeo, Federal Reserve Bank of

Philadelphia, 2006.)

36

3 Karakteristike softverske industrije

3.1 Uvod

Softversku industriju moguće je promatrati iz različitih fokusa i shodno tome segmentirati prema

karakterističnim značajkama.

Za potrebe razumjevanja strateškog razvoja industrije na nacionalnoj razini promatrati ćemo

softversku industriju kroz prizmu vrste djelatnosti i kroz različite tipove i meĎuorganizcije

poduzeća.

3.2 Usluge ili programski paketi?

3.2.1 Ponuda softverske industrije

Ponuda industrije softvera okvirno se moţe definirati kroz tri kategorije36

:

Softverski proizvodi (paketi)

Izrada softvera po narudţbi (prema potrebi prilagošenog zahtjevima i potrebama pojedinog

kupca)

„Embedded― softveri – sofveri snimljeni na hardver u svrhu omogućavanja fiksnih funkcija

(TV, automobil itd.)

36

(Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and Jarkko Pyysiäinen, Challenges of Software Product

Companies: Results of a National Survey in Finland, Helsinki University of Technology, Software Business and

Engineering Institute, 2004.)

37

Slika 3- Vrste softverskih proizoda

Izvor: (Nukari, J., Forsell, M., Suomen ohjelmistoteollisuuden kasvun strategiat ja haasteet. (Teknologian

kehittämiskeskus, 1999) Teknologiakatsaus 67/99, Teknologiakatsaus.)

Softverskim proizvodima (paketima) smatramo one softvere koji se prodaju samostalno i nisu

dio drugih proizvoda. Premda poslovanje softverskim proizvodima uključuje edukaciju,

instalaciju pa i prilagodbu glavni objekt trgovanja je softver (licence). Bitno je naglasiti da

tvrtke fokusirane na prodaju softverskih paketa često glavninu prihoda ostvaruju na softverskim

uslugama.37

„Embedded― softver je softver koji je ugraĎen u druge proizvode poput televizora, daljinskih

upravljača, automobila, mobilnih i fiksnih telefona, fotokopirnih ureĎaja i ne prodaje se

odvojeno. S porastom prisutnosti te jeftinom dostupnosti sve boljeg hardvera prisutnost

„embedded― softver u značajnom je porastu. Danas gotovo svaka perilica, pećnica i automobil

posjeduje ugraĎeno računalo sa odgovarajućim softverom , još prije deset godina taj trend bio je

tek u nastajanju.

Svaki softver u većoj ili manjoj mjeri podlijeţe odreĎenom nivou prilagodbe i lokalizacije.

Svjedoci smo trenda i standarda koji predvodi Microsoft da softverski proizvod (paket)

37 (Cusumano, M.A., The Business of Software: What Every Manager, Programmer, and Entrepreneur Must Know

to Thrive and Survive in Good Times and Bad, Free Press, 2004.)

38

omogućuje jednostavno i automatsko ili poluautomatsko prilagoĎavanje i lokalizaciju prema

ţeljama korisnika. Prije dvadesetak godina , a i danas za pokretanje i prilagodbu velikih softvera

za poduzeća potrebni su specijalisti tehničari educirani za instaliranje i prilagodbu prema

potrebama korisnika. Naravno postoje softveri bez imalo ugraĎene automatizacije koje je

potrebno novom svakom prilikom posebno prilagoditi. Na slijedećoj slici prikazani su softveri

prema stupnju produktizacije.

Slika 4 - Stupanj produktizacije u softverskom poslovanju

Izvor: (Hoch, D.J., Roeding, C.R., Purkert, G., Lindner, S.K., Secrets of Software Success: Management Insights

from 100 Software Firms Around the World, Harvard Business School Press, 1999.)

Produktizacija označava mjeru standardizacije elemenata ponude. Termin produktizacija

uključuje nekoliko tehnoloških elemenata od ranih stupnjeva faze dizajna proizvoda ( upravljanje

zahtjevima, odabir tehnološke platforme, arhitektura softvera) do komercijalnih elemenata

prodaje i distribucije ( npr. Pozicioniranje proizvoda, post prodajne aktivnosti, kanali isporuke ).

39

Ključni faktori koji utječu na produktizaciju jesu: trţište proizvoda, koncepti, dobrobiti,

pozicioniranje, zahtjevi, specifikacije, kanali isporuke, marketing, prodaja i paketiranje.38

Čisti sfotverski proizvodi visoko su produktizirani i paketirani namjenjeni masivnom trţištu s

ciljem isporuke velikom broju kupaca u istom formatu bez prilagodbi prema ţeljama pojedinih

kupaca. U ovom slučaju razvoj proizvoda i procesi narudţbe i isporuke u potpunosti us odvojeni.

Ovakvi sofverski proizvodi mogu biti prodani milijunima kupaca (npr. Microsoft Office,

Windows itd.)

Kod rješenja za poslovanje poduzeća gotovo uvijek postoji neka prilagodba, u najmanju ruku pri

povezivanju softvera sa već postojećim sustavima ili pri instaliranju na postojeći hardver. U

ovom segmentu govorimo o stotinama ili tisućama kupaca. Projekti instalacije obično traju

nekoliko mjeseci ili godina, ali se poslovanje i dalje bazira na prethodno razvijenom softveru i

time cijeli proces poslovanja i dalje ostaje dosta produktiziran.

Na suprotnom kraju produktizacijskog spektra (a s tim da i dalje govorimo o softverskim

proizvodima) imamo situaciju u kojoj prilagodba zahtijva promjenu softverskog koda pre ma

zahtjevima kupca. Bitno je naglasiti da je ovdje razlika prema izradi softvera prema potrebama

kupca u tome što je količina vremena utrošena za prilagodbu bitno manja nego što je bilo

potrebno za razvoj softvera.

Kada govorimo o softveru izraĎenom prema narudţbi tada govorimo o pojedinom kupcu i

ekskluzivnim zahtjevima te prodaji projekata, a ne softvera.

Premda postoji sinergija izmeĎu poslovanja u domeni softverskih proizvoda i usluga ovi sektori

su uvelike različiti. Tvrtke koje pokušavaju proširiti poslovanje iz usluţnog u proizvodno u

pravilu ne uspijevaju. Glavne razlike izmeĎu proizvodnog i usluţnog poslovanja prikazane su u

slijedećoj tablici.

38

(Cooper, R.G., Product leadership. Creating and launching superior new products, Perseus Books, 2000.)

40

Tablica 2 - Usporedba proizvodnih i usluţnih softverskih tvrtki prema pet ključnih značajki

Ključna značajka Softversko proizvodne tvrtke Softversko usluţne tvrtke

Intelektualno vlasništvo Izuzetno vaţno Manje bitno

Komplementarnost proizvoda Izuzetno vaţno Manje bitno

Prihodovanje kroz skalabilnost Fiksna troškovna struktura dopušta

veće povrate uslijed skalabilnosti

Varijabilna struktura troška rijetko

povećava povrat kroz skalabilnost

Apstrahiranje znanja i

integracijska tehnologija

Tvrtka mora biti sposobna

prikupljati znanje o generičkim

proizvodima tako da se proizvodi

mogu koristiti u različitim

kontekstima. Arhitekturalni nivo

tehnološke integracije vaţan je za

ispravan rad proizvoda.

Poznavanje klijenta je vaţnije nego

apstahiranje znanja.

Tvrtke se oslanjaju na integraciju

tehnologije kroz podatkovna sučelja:

primaran fokus je na razvoju

efikasnosti.

Povezanost s kupcima Tvrtke imaju dogogodišnje i bliske

odnose s kupcima a, kupci su tipično

tehnološki sofisticirani

Tvrtke imaju odnose voĎene

projektima, a korisnici tipično nisu

tehnološki sofisticirani

(Nambisan, S., Information Systems as a Reference Discipline for New Product Development, MIS Quarterly,

27(1):1- 18, 2003.)

3.2.2 Zajedničke karakteristike tvrtki na trţištu

Nedavne statistike pokazuju značajnu konsolidaciju tvrtki (prisutnih na burzi) u promatranoj

industriji. To ukazuje na sazrijevanje trţišta, na brojnost akvizicija i anorganskog rasta najvećih

te nade u prikupljanje inovacija kroz akvizicije.

Na slici dolje na apscisi je prikazan ukupan broj tvrtki IT industrije u segmentu proizvodnje

softvera (SIC kodovi 7372) prisutnih na burzi u SAD. Broj tvrtki je prikazan po godinama od

1990. – 2006. Godine.

41

Slika 5 - Broj proizvodnih softverskih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine

(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on

COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)

Za razliku od gornje slike koja prikazuje proizvodne IT tvrtke na slici dolje. Na apscisi je

prikazan ukupan broj tvrtki IT industrije u segmentu usluga (SIC kodovi 7370, 7371, 7373 za

kompjuterske usluge i IT usluge pri upravljačkom konzaltingu 8742) prisutnih na burzama u

SAD tijekom godina 1990. – 2006.

42

Slika 6 - Broj IT usluţnih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine

(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on

COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)

Vidimo da postoji sličan trend konsolidacije kod oba segmenta tvrtki u IT industriji.

Slijedeća karakteristika vezana je za trend u kojem promet IT tvrtki bilo da su proizvoĎači

hardvera ili softvera vremenom je postao dominantno generiran hibridnom prodajom (usluga i

proizvoda) s trendom rasta udjela prodaje usluga i minimiziranjem prometa ostvarenog kroz

prodaju hardvera.

Na slici dolje prikazan je udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih

korporacija. Vidljiv je trend porasta usluga u ukupnom prometu tvrtki. Neke tvrtke posljednjih

godina snaţno su se orjentirale na jačanje usluţnog portofolia. Npr. HP je 2008. godine akvizirao

EDS (najveću outsourcing kompaniju od 175.000 zaposlenika) za 14milijardi dolara.

43

Slika 7 - Udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih korporacija

(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on

COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)

Rastući trend prodaje usluga moţe proizaći iz nekoliko razloga. Najvjerojatniji je da zrelost

industrije dovodi do konsolidacije trţišta te kupci očekuju kompletnu uslugu po principu ključ u

ruke.

Dolaskom novih tehnologija poput usluga iz oblaka udio usluga će se i dalje povećavati.

Na slijedećoj slici prikazana su dva grafa. Vidimo da je 2004. godine udio usluga u ukupnoj

prodaji prešao pola ukupnog udjela u prodaji 500 najvećih IT kompanija u SAD-u.

Sličan trend postoji kod svih velikih tvrtki poput Oraclea, Siebela, Novella, itd.

44

Slika 8 - Udio prodaje usluga i proizvoda u ukupnom prometu IT korporacija izlistanih na SAD burzi

(Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling, International Forum on

COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.)

Još je jedna bitna karakteristika zajednička za sve tvrtke u IT industriji, a vezana je za ulaganje

tvrtki u istraţivanje i razvoj.

ICT tvrtke daleko više ulaţu u istraţivanje i razvoj nego tvrtke u drugim sektorima. Unutar ICT

sektora najveća ulaganja u istraţivanje i razvoj jest kod softverskih tvrtki i tvrtki koje se bave

proizvodnjom čipova (Intel npr.).

45

Slika 9 - Prosječno ulaganje u istraţivanje i razvoj ICT firmi po sektorima

39

Ta činjenica je bitna za razumjevanje profila ljudi i okruţenja potrebnih za stvaranje uspješnih

ICT tvrtki i izvozno orjentirane industrije u nekoj zemlji.

Slika 10 - Ulaganje u istraţivanje i razvoj najvećih japanskih tvrtki 2006. godine

Izvor: (Japanese Statistics Bureau, 2007.)

39

(OECD Information Technology Outlook - baza podataka.)

46

3.3 Karakteristike poduzeća i meĎusobna povezanost

Poduzeća u softverskoj industriji razmjerno su distribuirana kao i u većini industrija danas.

Pri tome je postoje karakterističnosti od poduzeća do poduzeća i od zemlje do zemlje prema

različitim vidovima eksternalizacije odreĎenog segmenta djelatnosti. Naime neke zemlje

specijalizirale su se kao pogodna odredišta za odreĎene vidove IT usluga (pozivni centri, help

deskovi), neke kao regionalni centri za preprodaju programskih paketa, a neke kao pogodne

lokacije za razvoj softvera.

Druga karakterističnost pri promatranju karakterističnosti poduzeća u softvrskoj industriji vidi se

u lakoći i brzini kojom od nule u odreĎenim okolnostima nastaju trvtke uslijed brzog razvoja

tehnologije i otvaranja novih niša pri svakom tehnološkom skoku (Apple, Microsoft, Yahoo,

Google, Facebook). Pri tome se moţe primjetiti da najuspješnije kompanije dolaze iz podučja u

koje karakterizira visoka kvaliteta ţivljenja (SAD, Finska, Njemačka).

Kasnije u radu ćemo postaviti pitanje i analizirati potencijale Hrvatske kao outsourcing odredišta

za odreĎene tvrtke ili za usmjerenje na stvaranje uspješnih startupa koji prerastaju u svojevrsne

lidere u nekoj niši na odreĎenoj regiji.

Iz perspektive razvoja nacionalnih softverskih industrija vaţan je pogled na velike tvrtke s jedne

i male, mikro tvrtke s druge strane. Naime velike tvrtke djeluju globalno i obično su pokretač

softverske industrije neke zemlje kroz investiranje u lokalne podruţnice i pokretanje outsourcing

modela u softverskoj industriji. Uz podruţnice velikih tvrtki obično se stvara pozitivno okruţenje

i potreba za specifičnim uslugama. Takvo okruţenje pogoduje stvaranju i ţivotu velikog broja

malih i mikro tvrtki koje dijelom suraĎuju ili nastaju iz velike lokalne podruţnice, a dijelom

samostalno stvaraju vlastitu vrijednost na otvorenom trţištu.

47

3.3.1 Velike korporacije i offshoring destinacije

Eksternaliziranje, odnosno outsourcing kako se takoĎer uvrijeţeno naziva, moţe biti unutar jedne

drţave, zatim near-shore i off-shore outsourcing. Općenito nastalo je iz potrebe da se poslovi

koje iz više razloga nije isplativo obavljati s vlastitim ljudskim i materijalnim resursima povjere

trećim osobama. Ono je svakodnevna pojava u tvrtkama svih veličina, a moţe se povjeriti

tvrtkama koje se nalaze u bliskim zemljama (near-shore) ili udaljenima (off-shore).

Eksternaliziranjem moţe biti naručen dio proizvodnog procesa ili neka vrsta usluge. Odnos

izmeĎu naručitelja i isporučitelja moţe biti dugoročan, a čest je slučaj i da je eksternalizacija

povjerena vlastitoj tvrtki u stranoj zemlji. IzvoĎači se najčešće nalaze u zemljama s niskom

stopom plaće radne snage i poreza, iako su mogući i drugi slučajevi.

Outsourcing u softveru je povjeravanje vanjskom dobavljaču poslova programiranja, ali i

planiranja, razvoja, upravljanja projektima, odrţavanja ili rukovanja sustavom i druge usluge.

Dok su proizvodne tvrtke već ranije prenosile svoju proizvodnju u zemlje u razvoju, kod softvera

je situacija bila nešto drukčija zato što su nedostaci bili veći nego što su bile prednosti (niske

plaće). Pionirski pokušaj bilo je kad je Texas Instruments 1985. godine otvorio svoju podruţnicu

u Bangaloreu40

, u Indiji.

Na slijedećoj slici prikazana je globalna raspodjela outsourcing trţišta iz 2003. Godine. Slika

prikazuje udjele korisnika, tj. Naručitelje IT outsourcing usluga.

40

Sahay, S., Nicholson, B. and Krishna, S. (2003). Global IT Outsourcing: Software Development Across Borders

[Electronic version]. Cambridge University Press

48

Slika 11 - Raspodjela udjela globalnog outsourcing trţišta

Izvor: (Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive Advantages in

the Global Economy.)

Eksternalizacija usluga u softveru nastala je pritiskom na potrebu lokalizacije i poboljšanja

kvalitete usluge, a i činjenicom da je u odreĎenim fazama procesa razvoja softvera moguće

definirati ograničene djelomično ponovljive poslove s velikim udjelom informacija. Konačno,

razvoj mreţnih komunikacija je omogućio da geografske razlike postaju sve manje značajne i

udio off-shoringa u ukupno eksternaliziranim uslugama postaje značajniji.

Ključni čimbenici koji naručitelja, odnosno dobavljača, potiču na suradnju u pursourcing

poslovima su41

:

mogućnost povećanja prihoda

prilike za prodaju vanjskim korisnicima

povećana učinkovitost procesa

oslobaĎanje vlastitih resursa

sloţenost upravljanja IT sustavom

korporativna filozofija eksternaliziranja svih djelatnosti osim ključnih

nedostatak raspoloţivih vještina

41

Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive Advantages in the

Global Economy. Auriga.

Azija i pacifički

prsten

11%

Europa

24% Sjeverna

Amerika

65%

Raspodjela globalnog outsourcing tržišta

49

smanjenje troškova ili upravljanje troškovima

pristup kapacitetima svjetske klase

U slijedećoj tablici prikazane su zemlje koje participiraju na globalnom trţištu u pruţanju

outsourcing usluga u domeni IT usluga.

Tablica 3 - Nacije koje se bave offshoringom

Strategija na: Glavne zemlje Ostale zemlje

Troškove i kapacitet Kina

Indija

Malezija

Jezične vještine Filipini

Meksiko

Kostarika

Indija

Juţna Afrika

Tunis

Maroko

Senegal

Madagaskar

Mauricijus

Nearsourcing Kanada

Poljska

Češka

MaĎarska

Slovačka

Ukrajina

Bjelorusija

Rumunjska

Latvija

Kina

Posebne vještine

(High-End Skills)

Izrael

Australija

SAD

Kina

Indija

Rusija

Izvor: (Aspray, Mayadas & Vardi; Globalization and Offshoring of Software; A Report of the ACM Job Migration

Task Force; 2006)

Vidimo da su Kina i Indija lideri u pruţanju troškovno jeftinih „body shopping― modela

offshoringa. Druge zemlje nalaze konkurentske prednosti kroz znanje jezika zemalja korisnika

(iz razvijenijih ekonomija). Poljska, Češka, MaĎarska i Slovačka zbog blizine i posebno nakon

ulaska u EU uslijed dvostruko niţih troškova i relativno solidnog znanja jezika popularno su

nearshore odredište za njemačke tvrtke.

50

3.3.2 Male tvrke i specifične niše

Male tvrtke čine glavninu tvrtki u softverskoj industriji. Prema „US Census Bureau― u

Sjedinjenim Američkim Drţavama u 91% softverskih tvrtki zaposleno je manje od dvadeset

zaposlenika po tvrtki.42

Tipična softverska tvrtka u Finskoj takoĎer je malena po broju

zaposlenika. Prema nacionalnom istraţivanju iz 2005. Godine 53% finskih softverskih tvrtki ima

manje od pedeset zaposlenika.43

Male tvrtke moraju naći svoju nišu na trţištu i često suraĎuju sa velikim tvrtkama u čvrstoj

simbiozi.

Slika 12 - Dimenzije suradnje velikih i malih softverskih tvrtki

Izvor: (Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION,

Lappeenranta University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen,

South Carelia Polytechnic, 2006.)

42

(U.S. Census Bureau (2005). County Business Patterns 2003. http://censtats.census.gov/cbpnaic/cbpnaic.shtml,

accessed 21th Sep 2005.) 43

(Jokinen, 2004.)

51

Istraţivački projekt na lokalnim softverskim tvrtkama koje rade sa kupcima globalnih industrija

u Finskoj 2006. godine iznjedrio je nekoliko zanimljivih i vaţnih spoznaja o strukturi tvrtki,

fokusu djelatnosti i trendovima razvoja organizacija.44

Kod takvih tvrtki razlikujemo tri osnovna

tipa softverskih tvrtki.

Slika 13 - Tri raspoznatljiva tipa proizvoĎača softvera

Izvor: (Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION,

Lappeenranta University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen,

South Carelia Polytechnic, 2006.)

Faktori koji utječu na pripadanje nekom tipu sastoje se od poslovnih procesa, tehnologije i tipa

odnosa s kupcima i suradnje s drugim tvrtkama pa prema tome razlikujemo slijedeće tipove

organizacija: anticipatore, specijalizatore i kolektore.

Anticipatori djeluju proaktivno i pokušavaju prepoznati slabe signale trţišta i ovladavati novim

tehnologijama. Te se tvrtke stalno upuštaju u rad na novim informacijskim sustavima i

proizvodnim rješenjima za svoje kupce s ciljem dodavanja vrijednosti njihovom poslovanju kroz

nova rješenja. Ovaj tip organizacije zainteresiran je za stvaranje dugoročnih planova s kupcima i

rješenjima za kupce.

44

(Kari Smolander, LOCAL SOFTWARE DEVELOPMENT IN INDUSTRY GLOBALIZATION, Lappeenranta

University of Technology, P.O.Box 20, 53851 Lappeenranta, Finland, Päivi Ovaska & Pasi Juvonen, South Carelia

Polytechnic, 2006.)

52

Anticipator obično suraĎuje s nekoliko podizvoĎača koji pomaţu kad anticipator nije u stanju

podrţati odreĎenu tehnologiju, rješenje ili kupca.

Kod anticipatora najveću vrijednost predstavlja dobar i dubok odnos s kupcem i obično suraĎuju

s nekoliko kupaca tijekom duţeg niza godina.

Na slijedećoj slici prikazani su smjerovi razvoja i uspješnog odrţanja malih tvrtki prema vrsti

specijalizacije.

Slika 14 - Tranzicija iz trenutne situacije u konkurentniji poloţaj

Izvor: (Kari Smolander, 2006.)

Specijalizatore karakterizira snaţna kompetencija oko jedne do dvije tehnologije. Oni proaktivno

razvijaju tehnološke kompetencije i ne fokusiraju se na suradnju u glavnim tehnološkim

područjima. S obzirom da druge softverske tvrtke rado suraĎuju sa specijalizatorima zbog

njihovog vrhunskog zannja u odreĎenom području, specijalizatorima nije potreban poseban

marketing ili promidţbene aktivnosti.

53

Ponekad specijalizatori imaju pokoje vlastito softversko rješenje, a obično specijalizatori iznose

projekte po narudţbi kupaca i u isto vrijeme razvijaju vlastite proizvode.

Tipično specijalizatori imaju jednog ili dva velika kupca. Malen broj kupaca im pomaţe u

podizanju vlastitih procesa za podršku. Odnosi s kupcima obično su dugotrajni i jačaju sa

ugovorima o suradnju.

Kolektore karakterizira fragmentirano poslovanje. Kolektor prodaje i proizvodi sve što je kupac

voljan platiti. Kolektor moţe razviti vlastiti softver ,a moţe takoĎer biti i preprodavač hardvera.

Kolektor suraĎuje sa puno kupaca sa različitim tipovima odnosa koji obično ne traju dugo.

Kolektor aktivno stvara mreţe različitih specijalista koje koristi kao podizvoĎače u projektima.

Kolektor se takoĎer moţe ponašati kao broker povezujući ponuĎače i kupce.

Neki kolektori razvijaju sposobnost za odreĎene procese poput specifikacije zahtjeva i

upravljanja projektima, ali to nije karakteristično jer mnogi kolektori poboljšavanje procesa

smatraju gubitkom vremena.

54

4 Utjecaj razvoja softvera na razvoj suvremenih gospodarstva

4.1 Uvod

U ovom poglavlju pribliţit ćemo znanstvene teorijske modele za razvoj nacionalne softverske

industrije, primjenom tih modela pruţit ćemo uvod u analizu uspješnosti zemalja u strateškom

izvozu softvera. Odredit ćemo najvaţnije zemlje s kojima treba usporediti Hrvatsku i izloţit

ćemo prema modelima sve bitne strategije i taktičke aktivnosti koje su te zemlje poduzele da bi

postale najuspješniji izvoznici softvera. Izloţiti ćemo razlike i sličnosti njihovih strategija. i na

kraju analizrat ćemo ICT u širem i softverski sektor u uţem smislu u Hrvatskoj.

4.2 Teorijski modeli analize kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija

Prvi pokušaj da objasni konkurentnost pojedine drţave u internacionalnom okruţenju poduzeo je

Adam Smith 1776. Godine sa teorijom apsolutne prednosti.45

Prema Smithu zemlja je sposobna

poboljšati vlastiti prosperitet proizvodnjom dobara i usluga u kojima ona ima apsolutnu

troškovnu prednost pred drugim zemljama. Ako jedna zemlja moţe proizvesti neku robu

efikasnije nego neka druga, kaţe se da ona ima apsolutnu prednost u proizvodnju te robe.

Efikasnost proizvodnje se mjeri utroškom rada u proizvodnji jedinice proizvoda. Apsolutne

prednosti neke zemlje mogu biti prirodne (klima, tlo, prirodna bogatstva i sl.) i stečene (znanje,

vještina i dr.). Ako jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji jednog proizvoda, ona će

se specijalizirati u proizvodnji tog proizvoda i dio te proizvodnje razmjenjivati za proizvod druge

zemlje u kojem druga zemlja ima apsolutnu prednost. Na taj način će ukupna proizvodnja i

potrošnja biti veća i u obje zemlje.

Teorija apsolutne prednosti kasnije je zamjenjena teorijom usporedne troškovne prednosti koja

ima slične koncepte, a razloge specijalizacije i razmjene traţi u različitoj produktivnosti

45

(Krugman, P. R., & Obstfeld, M. (2003). International Economics: Theory and Policy, 4th edition. New York:

HarperCollins.)

55

proizvodnih faktora. Ovo je načelo formulirao 1817. David Ricardo na modelu dviju zemalja

koje proizvode dva ista proizvoda s različitim troškovima proizvodnje. Pretpostavio je za razliku

od Smitha da jedna od dviju zemalja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda. Prema

tom načelu svaka zemlja uţiva korist ako se specijalizira za proizvodnju i izvoz onih dobara koje

moţe proizvesti uz relativno niţe troškove.

Ricardo je smatrao kako je trgovina meĎu zemljama odreĎena onim u čemu je svaka zemlja

relativno bolja. Ricardo ističe da isto pravilo, koje ravna relevantnom vrijednošću robe u jednoj

zemlji, ne ravna relativnom vrijednošću robe, koja se zamjenjuje izmeĎu dvije zemlje ili više njih

u sistemu potpuno slobodne trgovine. Npr. Količina vina koju Portugal mora dobiti u zamjenu za

englesko platno, nije odreĎena odnosnim količinama rada uloţenim u jednu ili drugu robu, kao

što bi to bilo kad bi one bile proizvedene u Engleskoj ili Portugalu. Na primjeru trgovine ove

dvije zemlje i dva proizvoda Ricardo dokazuje da bi bilo dobro za Portugal da izvozi vino u

zamjenu za platno čak i u slučaju da se platno moţe proizvoditi u Portugalu uz manja ulaganja

nego u Engleskoj.46

47

Sve do drugog svjetskog rata teorije internacionalne trgovine voĎene su teorijom komparativne

prednosti. Nakon drugog svjetskog rata veliki dio trgovine nastao je pod utjecajem masovne

proizvodnje, kreiran je pojam „economy of scale― (velike tvrtke mogu pristupiti većem trţišnom

udjelu pomoću veće geografske prisutnosti) i teoretičari su morali naći nove načine za objasniti

odnose u internacionalnom trgovanju, proizvodnji, iskustvu i inovacijama.48

Nova objašnjenja rezultiraju oligopolnim natjecanjima.49

Oligopolisti drţe da čak i u potpunom odsustvu komparativne prednosti dvosmjerno trgovanje

moţe postojati i moţe biti uzajamno korisno za sve trgovinske partnere. Nadalje drţave (vlade)

imaju značajnu ulogu u kreiranju konkurentnosti tvrtki sa stvaranjem politika koje guaju profit

od stranih tvrtki ka domaćim konkurentima. Rezultati su nacionalni dobici na trošku stranih

zemalja. Ovo gledište rodilo je Porterovu teoriju prema kojoj se zemlje poput tvrtki natječu za

46 (Krugman, P. R. (1993). The current case for industrial policy. Cambridge, MA: Cambridge University Press.) 47

(Salvatore, D. (2002). International Economics, 3rd edition. New York: Macmillan.) 48

(Linder, S. B. (1961). An Essay on Trade and Transformation. Stockholm: Almquist & Wiksell.) 49

(Krugman, P. R. (1990). Rethinking International Trade. Cambridge, MA: MIT Press.)

56

njihov udio svjetskih trţišta ,a drţave (vlade) imaju glavnu ulogu u stvaranju konkurentnosti

tvrtki.50

4.2.1 Teorijski model Porterovog dijamanta

Glavni doprinos Porterovog rada duţ teorija konkurentnosti zemalja je u objašnjenju obrazaca

svjetske trgovine i investiranja bolje nego itko drugi. Istovremeno stvorio je koristan okvir

menadţerima da identificiraju nacionalne industrijske prednosti. Teorija jasno ocrtava odnose

izmeĎu resursa tvrtki i zemalja (potrebnih tvrtkama za dobivanje internacionalnih prednosti ).51

Teorijski modeli za analizu kompetitivnosti nacionalnih softverskih industrija52

izvedeni su iz

Porterovog modela dijamanta53

. PrilagoĎena teorija modela dijamanta drţi da se tvrtke natječu

na trţištu , a zemlje imaju mogućnost utjecati na uspjeh tvrtki. Kumulativni uspjeh ili neuspjeh

tvrtki neke zemlje u svim industrijama odreĎuje konkurentnost na nacionalnom nivou. Tijekom

istraţivanja Porter54

je proučavao trgovanje deset različitih zemalja (različitih prema veličini,

vladinim politikama, socijalnoj filozofiji, geografiji i regiji). Za ilustraciju teorije dijamantnog

modela Porter je uveo četiri odrednice na koje utječu šanse i aktivnosti drţave (vidi: „Slika 15 -

Porterov dijamant―):

1. Faktorski uvjeti (npr. Prirodni resursi)

2. Uvjeti potraţnje

3. Strategije, struktura tvrtki i suparništvo

4. Povezane i podrţavajuće industrije

Prva odrednica, faktorski uvjeti odnosi se na prirodne resurse poput ljudskog kapitala, fizičkih

resursa, inovacija, kapitala i infrastrukture. Resursi su podjeljeni u osnovne i napredne faktore.

Osnovni faktori povezani su sa sirovim materijalima i podeduciranom radnom snagom u koje je

50

(Magaziner, I. C., & Reich, R.B. (1983). Minding America’s Business: the Decline and Rise of the American

Economy. New York: Vintage Books.) 51

(Porter, E. M. (1990). Competitive Advantage creating and sustaining superior performance. New York, NY: The

Free Press.) 52

(Heeks R. & Nicholson B., 2002); (Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 53

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 54

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)

57

potrebno malo investirati. Napredni faktori opisuju industrijsku potrošnju za reinvestiranje i

inoviranje. Zajedno ovi resursi čine proizvodni potencijal pojedine zemlje55

.

Druga odrednica, uvjeti potražnje odnosi se na veličinu i sofisticiranost domaćih kupaca. Prema

Porteru56

skup zahtjeva u zemlji prisiljava tvrtke na podizanje kvalitete proizvoda (odgovarajući

tako na zahtjeve domaćih kupaca). Ti rigorozni uvjeti potraţnje vode tvrtke ka ostvarenju

kvalitete proizvoda atraktivnim na internacionalnom trţištu. Različiti domaći uvjeti potraţnje

stvaraju različite domaće prednosti i tako njeguju domaće industrije.

Slika 15 - Porterov dijamant

Izvor: (Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990, p. 127)

55

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 56

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)

58

Treća odrednica nacionalne konkuretske prednosti je strategija, struktura tvrtki i suparništvo.

Porterova57

teorija ukazuje da strategije i strukture tvrtki jesu ovisne o poslovnom okruţenju u

zemlji (domovini). Razlike izmeĎu poslovnog sektora pojedine zemlje odreĎuje način na koji se

tvrtke natječu i eventualno razvijaju konkurentske prednosti. Rivalstvo je najvaţniji faktor pri

natjecanju. Rivalstvo u zemlji (domovini) prisiljava tvrtke da budu konkurentne cijenom,

poboljšaju kvalitetu i da budu inovativne.

Četvrta odrednica nacionalne konkurentske prednosti jesu povezane i podržavajuće industrije.

Industrijska specijalizacija redovito se dogaĎa unutar odreĎenih geografskih lokacija kao rezultat

industrijskih klastera. Unutar podrške takve mreţe specijaliziranih institucija stvara se okruţenje

u kojem učenje, inovacije i operativna produktivnost moţe bujati. Takvi klasteri su istaknute

značajke naprednih ekonomija, ali i rijetki u zemljama u razvoju i njihov nedostatak limitira

produktivnost u tim ekonomijama prema Porteru58

.

Četiri odrednice nacionalne konkurentske prednosti čini interaktivni sustav u obliku dijamanta

koji je pod utjecajem drţave (Vlade) i prilika. Drţava djeluje pozitivno pri ohrabrivanju tvrtki za

podizanje performansi i podizanju nivoa konkurentske prednosti. Ograničavanjem ili

ohrabrivanjem direktne kooperacije neke industrije kroz restriktivne regulatorne zakone drţave

su u mogućnosti regulirati odrednice dijamantnog modela. Prilike se u Porterovom59

modelu

razmatraju kao dogaĎaji izvan kontrole tvrtke i opisuju se kao politike, ratovi, čiste inovacije,

tehnološki diskonuiteti i promjene na financijskim trţištima. Prilike omogućuju promjene na

konkurentskim pozicijama i omogućuju nacijama preuzimanje globalnog vodstva.

Ova studija vodi se prilagoĎenom teorijom Porterovog dijamantnog modela za analizu

konkurentnosti Hrvatske spram vodećih zemalja u izvozu softvera. Podaci Svjetske banke

korišteni su za potrebe studijske usporedbe.

U osnovi dijamantni model drţi da je lokacija izvor konkurentske prednosti. Za zemlju koja je

sposobna izvoziti neke industrijske proizvode znači da u toj zemlji postoje prednosti kod

proizvodnih resursa. To su oni resursi koji nedvojbeno podrţavaju tvrtke na internacionalnom

trţištu. Ovo je u skladu sa razmatranjima iz studija o sposobnostima nacija za stvaranje izvozne

57

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 58

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990) 59

(Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990)

59

softverske industrije koje su objavili Carmel 2003. Godine (Carmel, E., 2003) te Heeks i

Nicholson 2002. Godine (Heeks R. & Nicholson B., 2002) .

U studiji iz 2006. Godine Richard Heeks proširuje Porterove modele.

Slika 16 - Lanac vrijednosti softverske firme

(Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A Software

Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)

Na slici gore prikazan je lanac vrijednosti softverske firme.

Heeks u svojem radu izlaţe i vlastito viĎenje modela lanca vrijednosti za softversku industriju.

60

Slika 17 - Lanac vrijednosti softverske industrije

Izvor: (Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A

Software Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)

4.2.2 Ovalni model i nacionalni softverski konkurentski faktori

Carmelova teorija ovalnog modela60

evolucija je Porterove studije dijamantnog modela. Prema

toj teoriji lokacija je vaţan faktor koji utječe na konkurentost nacije za izvoz softvera.

Uzimanjem u obzir i istraţivanja Heeksa i Nicholsona61

iz 2002. Godine koje promatra faktore

uspjeha Indije, Irske i Izraela Carmel je definirao konkurentnost zemlje na slijedeći način:

1. Državna (vladina) vizija i politike – Promovira rast u globalnim telekomunikacijama i

stranim ulaganjima

2. Globalna zrelost industrije i prava – Broj lokalnih tvrtki, veličina i standardi visoki su i

velike su. Udruţenja koja organiziraju industrijske tvrtke velika su i prestiţna. Primjeri su

Indijski NASSCOM62

i američki IEEE63

.

3. Tehnološka infrastruktura i telekomunikacije – tehnologije su napredne i dovoljno dostupne

da omoguće interkontinentalne komunikacije.

60

(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 61

(Heeks R. & Nicholson B., 2002) 62

National Association of Software and Services Companies 63

Institute of Electrical and Electronics Engineers

61

4. Plaće – su dovoljno konkurentne da privuku strane klijente (za offshoring), s druge strane

dovoljno atraktivne da privuku vrhunske stručnjake (za inovativni pristup – pojedine

regije/gradovi u SAD i zapadnoj Europi)

5. Ljudski kapital – Radna snaga u IT industriji pojedine zemlje kompetitivna je veličinom,

produktivnošću i edukacijom kad se usporedi sa drugim IT izvoznim zemljama.

6. Kvaliteta života – bitan je faktor za inovativne zemlje jer talentirani pojedinci sposobni

kreativci odlaze u područja gdje je kvaliteta ţivota visoka i okruţenje pogodno za

ispoljavanje i razvoj njihove osobnosti. S druge strane ovaj faktor nije presudan kod zemalja

koje izvoz softvera baziraju na offshoringu kroz nisku cijenu rada.

7. Poveznice – se odnose na kapital, ljudski kapital i industriju. Stvaranje veza izmeĎu tvrtki,

pojedinaca u zemlji i inozemstvu omogućuje razne oblike za otvaranje novih trţišta, izvora

financiranja i poslovnog povezivanja. Utjecaj ovog faktor teško je izmjeriti. Kod offshoringa

on nije presudan i vaţniji je u početku stvaranja izvoznih kompetencija jer pomaţe snaţenju

grupnih karakteristika u industriji neke zemlje te stvaranju izvora kapitala i povezivanju sa

potencijalnim kupcima kroz veze lobista u inozemstvu.

8. Kapital – se odnosi na sve vrste izvora financiranja u zemlji i iz inozemstva. Ovaj faktor

vaţan je za softversku industriju u rastu i kvalitetnom prepoznavanju i ulaganju u riţične ,ali

potencijalno visoko profitailne projekte (startup, private equity, venture capital). Za

offshoring ovaj faktor nije previše vaţan jer tvrtke koje otvaraju „farme― programera u

dogovoru sa drţavom investiraju prema potrebi. S druge strane ovaj faktor jako je vaţan za

zemlje koje ţele stvoriti izvozno orjentiranu softversku industriju baziranu na inovativnim

proizvodima i uslugama.

62

Slika 18 - Ovalni model - nacionalni faktori uspjeha pri izvozu softvera

Izvor: (Carmel, E., 2003)

Prema Carmelu64

nacije uspijevaju u izvozu softvera jer vlade država stvaraju zakone i politike

koje pomaţu razvoju industrije visoke tehnologije. Vladajuća stranka vjeruje da tehnologija

moţe pomoći u osnaţivanju ekonomskog rasta. Ekonomski rast zauzvrat omogućuje poboljšanja

u telekomunikacijskoj infrastrukturi, kapitalu, edukaciji i kvaliteti ţivota.

Druga karakteristika, industrijska globalna i pravna zrelost odnosi se na mogućnosti

promoviranja suradnje i natjecanja izmeĎu tvrtki koje se bave visokom tehnologijom. Uspješne

softverske nacije zahtijevaju velike tvrtke pri čemu se manje tvrtke mogu pridruţiti. Uspjeh

ostvaruju sve tvrtke spremne na suradnju i dijeljenje resursa.

64

(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003)

63

Treća karakteristika, tehnološka infrastruktura, odnosi se na pouzdanu ICT65

infrastrukturu.

Razvoj softvera zahtijeva jeftine i pouzdane podatkovne komunikacije. Posjedovanje stabilnih

izvora električne energije u zemlji vitalno je za rad računalnih mreţa i računala.

Četvrta karakteristika, plaće, odnosi se na trošak zapošljavanja offshore djelatnika za razvoj

softvera. Tvrtke koje traţe lokacije za offshoring obišno odabiru zemlje sa niskom cijenom

troška rada jer je cijena rada dominantan trošak pri razvoju softvera. Sposobnost zemlje da

osigura niţe troškove rane snage poţeljna je u slučaju offshoring ponude. Od 2005.godine

inflacija je podigla cijene rada indijskih radnika. Posljedica je da zapadne tvrtke sada

zapošljavaju radnike u drugim zemljama (ASEAN).66

Peta karakteristika, ljudski kapital, objedinjuje kolektivne sposobnosti softverskih

profesionalaca, nacionalne orjentacije i tradicija, kvantitete, jezičnih vještina i upravljačkih

vještina. Prema Carmelu snaţna zajednica softverskih eksperata ne moţe se oformiti u nekoliko

godina. Snaga nacionalne radne snage proizlazi iz tradicije više generacija s korijenima u jakim

sveučilištima. Veliki broj educiranog osoblja vitalno je vaţan. U takvom okruţenju s jedne strane

se izdvajaju talentirani pojedinci i lideri koji mogu podići industriju ,a sa druge strane su

osposobljeni, educirani pojedinci sposobni za podrţavanje vodstva.

Šesta karakteristika ovalnog modela, kvaliteta života, odnosi se na talentirane pojedince koji

preteţno nastanjuju ( i sele se u ) mjesta sa visokom kvalitetom ţivota. Primjeri uključuju

Seattle, Washington (Microsoftovu glavnu korporativnu lokaciju) i Austin u drţavi Texas

(Dellovu glavnu korporativnu lokaciju)67

.

Sedma karakteristika, poveznice, odnosi se na stvaranje povjerenja izmeĎu radnih grupa, tvrtki i

nacija. Povjerenje omogućuje ulaganje u kvalitetnije odnose. Kvalitetniji odnosi rezultiraju niţim

nivoom konflikata i ugodnijim odraĎivanjem obeza izmeĎu ugovornih strana.

Osma karakteristika, kapital, odnosi se na izvore dostupnog kapitala za softversku industriju.

Prema Carmelu68

kapital dolazi iz domaćih i stranih izvora. Domaći izvori odnose se na drţavno

65

ICT - Information and Communication Technology 66

(Walsh, D. A. (2005). An evaluation of the maturing Indian Software industry. ) 67

(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003) 68

(Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003)

64

financiranje (fondovi i subvencije pod utjecajem vlade), lokalna zajednička visokorizična

ulaganja, investicijski kapital. Strani izvori financiranja odnose se na strane resurse poput

kredita, investicijskog kapitala. Dok razvijene zemlje imaju imaju brojne strane i domaće izvore

financiranja, zemlje u razvoju koje stvaraju industriju za izvoz softvera često su u nedostatku

izvora financiranja.

Ovalni model predstavlja moderni teorijski okvir za mjerenje nacionalnih kompetencija za izvoz

softvera. U principu sve pregledane studije69

koriste faktore spomenute u ovalnom modelu.

Razlike izmeĎu studija nalaze se u temi studije, tipu prikupljanja podataka i metodologijama.

Prema navedenim studijama zemlje sa najsnaţnijim faktorima obično posjeduju najkonkurentnije

tvrtke. Vaţno je primjetiti da za postizanje internacionalne konkurentnosti drţave u izvozu

softvera ne moraju svi faktori biti ispunjeni.

4.2.3 Klasifikacija izvoznih softverskih zemalja

Za odreĎivanje konkurentnosti nacionalnih softverskih industrija Carmel je kreirao 2003. Godine

sustav klasifikacije70

prema odgovarajućim parametrima. Sustav se dokazao korisnim tijekom

usporedne analize u softverskoj industriji. Takve analize neophodne su za mjerenje teorija i

nacionalnih politika koje utječu na uspjeh nacionalnih sofverskih industrija.

Prema Carmelovoj klasifikaciji zemlje su podjeljene u četiri grupe/nivoa (postoji i peta grupa,

izvan konkurencije, u kojoj su zemlje koje se uopće ne bave izvozom softvera).

Tablica 4 - Četri-redna taksonomija zemalja izvoznica softvera

Nivo (red) Tip – zemlje prema izvozu softvera Zemlje

1. Vodeće zemlje u izvozu softvera Većina OECD nacija: SAD, Kanada, UK,

Njemačka, Francuska, Belgij,

Nizozemska, Švedska, Finska, Japan,

Švicarska, Australija, (uključivo Irska,

69

(Rubin, 2000; Heeks & Nicholson, 2002; Carmel, 2003a; Marriott, 2008) 70

(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in

Developing Countries, 13(2), 1-6.)

65

Izrael i Indija od 1990.godine)

2. Tranzicijske zemlje Rusija i Kina

3. Zemlje izvoznice softvera u nastajanju Brazil, Kostarika, Meksiko, Filipini,

Malezija, Šri Lanka, Koreja, Pakistan,

Rumunjska, Bugarska, Ukrajina, Poljska,

Češka, MaĎarska

4. Nezrela faza Kuba, El salvador, Jordan, Egipat,

Bangladeš, Vijetnam, Indonezija, Iran

Ne natječu se Ne natječu se Većina malih, najslabije razvijenih

zemalja svijeta

PrilagoĎeno iz: (Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information

Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6.)

Svaka od grupa karakterizirana je zrelošću softverske industrije pojedne zemlje, organizacijskim

klasterima (i brojem tvrtki) i količinom (ukupnim prometom) izvoza softvera pojedine zemlje.

Zrelost softverske industrije ogleda se u broju godina kojima se pojedina nacija bavi izvozom

sofvera.

Organizacijski klasteri prikazuju ukupni broj izvoznih organizacija (tvrtki) pojedine zemlje.

Promet pri izvozu softvera pojedine zemlje mjera je ukupne količine izvoza softverskih

proizvoda i usluga tijekom promatrane godine.

Tablica 5 - Pragovi sistematizacije zemalja izvoznica softvera

Nivo (red) Zrelost softverske industrije Organizacije Količina izvoza

1. >15 godina Stotine > 1$ milijarde

2. >10 godina 100 > $200 milijuna

3. > 5 godina Desetine > $25 milijuna

4. preostalo preostalo preostalo

PrilagoĎeno iz: (Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information

Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6.)

66

Nacije prvog nivoa jesu vodeće nacije pri izvozu softvera71

. Ove nacije karakteriza napredna

ekonomija, visoka industrijalizacija, a softver tradicionalno izvoze više od petnaest godina.

Glavnina nacija ovog nivoa zemlje su poput Sjedinjenih Američkih Drţava, Japana, Velike

Britanije, Njemačke, Francuske i Kanade. Sve ove zemlje posjeduju i koriste računalnu

industriju desetljećima. Od 1990. Godine ovoj skupini Carmel pridruţuje Izrael, Indiju i Irsku.

Indija, Irska i Izrael pozicionirale su se kao centri IT offshoring usluga.

Slijedeće po redu (drugi nivo) jesu tranzicijske nacije u klasifikaciji prema izvozu softvera72

. Tu

skupinu zemalja čine Rusija i Kina. Carmel je još 2003. Godine predvidio da će te zemlje 2010.

Godine izvoziti softver u iznosu od najmanje milijardu dolara i prema tom kriteriju pripadati

prvom redu temalja izvoznica softvera. Razlike izmeĎu prvog i drugog reda zemalja jesu slabosti

u području upravljanja softverom, njegovom kvalitetom i marketingom.

Treću skupinu nacija čine zemlje izvoznice softvera u nastajanju. Ove zemlje izvoze izmeĎu 25-

200 milijuna dolara godišnje i posjeduju softversku industriju sa klasterima malih i srednje

velikih tvrtki. Neke zemlje u ovoj skupini vjerojatno nikada neće preći u drugu skupinu jer su

malene, politički nestabilne ,a ekonomija im je u početnom stadiju razvoja ( npr. Šri Lanka ) te

je rast njihove industrija ograničen.

U četrvrti nivo Carmel73

svrstava zemlje još nezrele za izvoz softvera. To su zemlje s malim

utjecajem na globalno trţište softvera zbog nezrelih trţišta, isključivo malih tvrtki i dominantno

poljoprivredne industrije. Veliki broj tih zemalja male su veličinom stoga je malo vjerojatno da

će ikada preći u treći nivo zemalja izvoznica softvera jer njihove industrije teško mogu postati

velike.

71

(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in

Developing Countries, 13(2), 1-6.) 72

(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in

Developing Countries, 13(2), 1-6.) 73

(Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on Information Systems in

Developing Countries, 13(2), 1-6.)

67

4.2.4 Vaţnost politika kod informacijsko-komunikacijske tehnologije

Politika informacijsko-komunikacijske tehnologije krajnje je vaţna zemljama u razvoju. "ICT

moţe biti moćan alat za dosezanje razvojnih ciljeva zahvaljujući svojoj jedinstvenoj sposobnosti

unaprijeĎenija komunikacije i razmjene informacija kojima jača postojeće i stvara nove

gospodarske i društvene poveznice… ICT moţe doprinijeti stvaranju novih prihoda i smanjenju

siromaštva. Omogućava ljudima i tvrtkama da iskoriste poslovne prilike unaprjeĎujući

učinkovitost procesa, unaprjeĎuje sudjelovanje u proširenim gospodarskim mreţama i stvara

nove prilike za stvaranje radnih mjesta."74

Statistički dokaz vaţnosti ICT-a: korelacija izmeĎu udjela korisnika interneta i BDP-a per capita.

Izvor: Digital Opportunity Initiative

74 ( Creating a Developing Dynamic. Final Report of the Digital Opportunity Initiative - http://www.opt-

init.org/framework/pages/2.3.1.html)

68

4.2.5 Zemlje izvoznice softvera

U ovom radu prilikom kreiranja teza na trţištu se nekoliko zemalja isticalo sa natprosječno

visokim izvozom softvera spram općenito izvoza ili bruto društvenog proizvoda zemlje što

ukazuje na usmjerenost zemlje na razvoj softvera. Nadalje prema klasifikaciji zemalja izvoznica

softvera vaţno je potvrditi zemlje koje se ističu i pripadaju prvoj ili drugoj kategoriji, a da su po

nekim karakteristikama usporedive sa Hrvatskom.

Slika 19 - Izvoz ICT usluga (softvera) po zemljama 1990 - 2011 po veličini izvoza

Na slici gore vidimo prvih pedeset zemalja po veličini izvoza ICT usluga. Izvor podataka je baza

podataka Svjetske banke. Prema tablici iz priloga na kraju ovog rada (gdje su prikazani odabrani

69

tablični podaci iz gore prikazanog grafa) vidimo koje zemlje izvoze više od milijun dolara ICT

usluga godišnje. Podjelimo li te zemlje prema ostala dva kriterija klasifikacije zemalja prema

izvozu softvera (zrelost industrije i brojnost organizacija) dobit ćemo slijedeći rezultat.

Zemlje koje su se i prije petnaestak godina intenzivno bavile izvozom softvera i ostvarivale

preko milijardu dolara godišnji izvoz (prema tablici iz priloga) jesu: Indija, Irska, SAD, Velika

Britanija, Njemačka, Nizozemska, Švedska, Španjolska, Belgija, Izrael, Kanada, Finska,

Francuska i Japan. To su sve visoko razvijene zemlje koje se bave izvozom softvera, li i dobara i

usluga ostalih industrija oduvijek.

Proširena prva skupina sastojala bi se od svih zemalja koje 2010. Godine izvoze više od dvije

milijarde (zbog korekcije vremenske vrijednosti novca) dolara ICT usluga, a bave se izvozom

softvera već petnaest godina. U tu skupinu svrstale su se slijedeće zemlje (prema kriteriju izvoza

manje od jedne milijarde 1998. godine, ali više od dvije milijarde dolara izvoza od 2010. godine

): Kina, Italija, Norveška, Austrija, Luksemburg, Singapur, Rusija, Filipini, Hong Kong i

Poljska. Češka, MaĎarska, Rumunjska, Argentina, Kostarika, Indonezija i Maroko svrstale su se

u drugu skupinu jer 2010. Godine izvoze barem jednu miijardu dolara ICT usluga godišnje.

Treću skupinu čine zemlje koje su prije desetak godina (2002.) izvozile barem 200 milijuna

dolara, a i danas ne izvoze niti milijardu dolara. Tu skupinu čine: Portugal, Republika Koreja,

Grčka, Turska, Pakistan, Novi Zeland i Hrvatska.

U proširenu treću skupinu zemalja prema izvoznoj softverskoj orjentaciji čine zemlje koje su

2002. Godine izvozile manje od 200 milijuna dolara, a 2010. Izvoze manje od (dvije) milijarde

dolara. To su: Ukrajina, Brazil, Bugarska, Slovačka, Juţna Afrika, Libanon, Slovenija i Estonija.

Vidimo da je prema ovoj podjeli Hrvatska pripala u treću skupinu zemalja (tik do mjesta u

proširenoj skupini). S obzirom da je cilj istraţiti mogućnosti i potencijale da Hrvatska preĎe u

višu skupinu istraţivanje i usporedba će se usmjeriti na adekvatne zemlje iz viših skupina.

Sasvim je jasno da Hrvatska nije veličinom i populacijom slična SAD-u, Velikoj Britaniji,

Njemačkoj, Španjolskoj, Kanadi, Francuskoj, Japanu, Kini, Italiji, Rusiji, Filipinima ili Poljskoj.

To su sve puno veće zemlje od Hrvatske i izuzev Poljske, Filipina i Rusije daleko razvijenije

zemlje sa velikom tradicijom jake industrije. Dok su Poljska, Filipini i Rusija puno veće zemlje

od Hrvatske, Luksemburg, Singapur i Hong Kong su puno manje zemlje od Hrvatske veličinom.

70

Preostale zemlje Nizozemska, Švedska i Belgija su zemlje sa velikom tradicijom industrije i

trgovine te da bi se Hrvatska mogla usporeĎivati s njima u domeni izvoza softvera morala bi jako

razviti svoju ukupnu industriju i društvo, a to nije realno u kratkom roku niti ovim tempom.

Kvantitativnim prikazom najvećih izvoznika ICT usluga, ali na drugačiji način dobivamo uvid u

zemlje koje jesu meĎu najvećim izvoznicima ICT usluga, ali u ukupnom dijelu izvoza usluga

fokus imaju na izvozu ICT usluga. Time ćemo izdvojiti one zemlje koje u značajnoj mjeri izvoze

softver i prema klasifikaciji ih smatramo Izvoznicima prve ili druge kategorije, ali ICT usluge za

te zemlje predstavljaju nišu ili bitan industrijski segment kojem su posvetile paţnju i polučile

značajan uspjeh.

Te zemlje ćemo analizirati i usporediti gdje je Hrvatska spram njih u raznim segmentima bitnim

za izvoz softvera i analizom kako su te zemlje ostvarile uspjeh projicirat prijedlog adekvatnih

strateških mjera kojom Hrvatska moţe krenuti ka istom cilju.

Na slijedećoj slici vidimo zemlje koje izvoze preko 25% ICT usluga godišnje u 2010. Godini

jesu: Indija, Irska Izrael, Kostarika, Finska.

71

Slika 20 - Zemlje najveće izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%)

Pogledamo li zemlje izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u BDP-u primjetit

ćemo da se opet na vodećim mjestima nalaze Irska, Indija, Izrael, Finska i Kostarika.

72

Slika 21 - Zemlje izvoznice softvera po izvozu ICT usluga po BDP (%)

Trendovi na slici slični su trendovima liste zemalja prema izvozu ICT usluga u ukupnom udjelu

izvezenih usluga.

Vidimo da Hrvatska ima konstantnu vrijednost bez uzlaznog ili silaznog trenda tijelom

promatranog intervala. Za razliku od Hrvatske, Srbija u posljednjih nekoliko godina (otkad šalje

podatke Svjetskoj banci, ali i otkad je stavila fokus na razvoj izvozne industrije softverskih

usluga) ima značajan rastući trend izvoza ICT usluga po BDP.

Pogledajmo na slijedećoj slici zemlje izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza po stanovniku

za godine 1998.-2011.

73

Slika 22 - Zemlje izvoznice ICT usluga prema izvozu u dolarima po stanovniku

Slika ukazuje na nekoliko činjenica. Uz Irsku i Luksemburg Izrael, Finska i Švedska izvozile su

u 2011. godini preko tisuću dolara po stanovniku ICT usluga. Indija je u 2010. godini izvezla

47,45$ po stanovniku (za 2011. godinu nema podataka) što je razumljivo i pokazuje da se samo

dio indijskog potkontinenta bavi izvozom ICT usluga. Kostarika nije meĎu najvećim

izvoznicama, ali u intervalu 2005.-2011. godina svrstava se meĎu zemlje sa najvećim rastom

izvoza (više od trideset posto godišnji rast).

Dok prosječno najveće zemlje izvoznice imaju rast oko 17,1%, najbolje imaju preko trideset, a

Hrvatska 12% prosječni godišnji rast izvoza ICT usluga prema broju stanovnika. Bitno je

naglasiti da to ipak jest rast veći od prosječnog rasta industrije i izvoza, ali s obzirom da

Hrvatsku karakterizira pad broja stanovnika taj rezulata je još slabiji prema drugim drţavama. Za

utjehu SAD ima prosječni godišnji rast izvoza ICT usluga po broju stanovnika osam posto.

One zemlje koje su specijalizirane za izvoz softvera imat će velik udjel izvoza ICT usluga u

ukupnom izvozu. Te zemlje uz uvjet da pripadaju višoj kategoriji nego Hrvatska vrijedi istraţiti.

Što su napravile, kako su uspjele i što Hrvatska moţe naučiti i preslikati bit će okosnica

slijedećeg istraţivanja.

74

Vidimo da vrijedi istraţiti Indiju, Irsku, Izrael i Finsku kako je predviĎeno tijekom pripreme i

prijave ovog rada 2006. Godine. Ali vidimo još jednu vaţnu činjenicu. Kostarika je zemlja slične

veličine kao i Hrvatska, Pomorske je orjentacije sa velikim iskustvom u izvozu voća i povrća.

Veliki rast izvoza softvera vidljiv je kod zemalja u tranziciji nakon pristupanja Europskoj Uniji.

Te zemlje 1998. Izvozile su manje od Hrvatske, ali danas je situacija obrnuta. Hrvatski izvoz je

stagnirao (u deset godina se udvostručio), a zemlje poput Poljske su udestrostručili izvoz u deset

godina.

Te brzo rastuće industrije u karakterističnim zemljama usporedit ćemo sa Hrvatskom i

kvantitativno i kvalitativno iznaći moguće korake za stvaranje vlastite strategije ili zaključiti da

za Hrvatsku nema mogućnosti usmjerenja na razvoj i izvoz softvera.

4.3 Europska iskustva

Kada spomenemo Europska iskustva mislimo prije svega na Europsku uniju. Današnja Europska

unija je posebna i jedinstvena zajednica drţava s elementima zajedničkog zakonodavnog okvira,

razvojne politike, socijalne politike, politike zapošljavanja i mnogim drugim elementima koje je

čine svojevrsnom kvazidrţavom. Unatoč tome što su sve članice istodobno i zasebne drţave i

mogu se kao takve i proučavati, činjenica da je EU jedinstveno trţište s odreĎenom

koordinacijom i zajedničkim politikama i vrijedi je razmatrati kao cjelinu, neovisno o tome hoće

li neka njezina članica dobiti i posebnu paţnju zbog njenih karakteristika.

Promatrajući je kao jednu cjelinu, a u dokumentima koje je i sama izdavala kao cjelina,

Europsko stanje, uvidi i odgovori na situaciju su specifični. Specifična je i struktura unutarnje

političke komunikacije u kojoj dominiraju sloţene procedure, izabrana ili postavljena tijela koja

odgovaraju istodobno i svojim zemljama članicama, a trebaju raditi i za zajedničko dobro. Načini

donošenja odluka, njihovo objavljivanje i provoĎenje u djelo su takoĎer specifični.

Europa, stari kontinent, jedno je od područja najveće koncentracije ljudi i kapitala, tako da i

samo njezin softverski sektor zapošljava više od 28 milijuna ljudi i stvara dodanu vrijednost od

75

180 milijardi €.75

Štoviše, u razdoblju izmeĎu 1980. i 2007. godine utrostručio je svoj udio u

dodanoj vrijednosti generiranoj u privatnim tvrtkama, a učetverostručio broj zaposlenih u

privatnim tvrtkama unutar starih 15 članica.76

Sektor softvera je na taj način na vrhu liste najbrţe

rastućih područja gospodarstva i kao što mu nedavne prognoze proriču, taj će rast nastaviti još

sljedećih nekoliko desetljeća. MeĎutim, ne samo što je to dinamično i brzorastuće područje

gospodarstva, ono je i ključni sastojak za uspješan rast produktivnosti izazvan razvojem ICT

sektora, a koji je odgovoran za više od 40% ukupnog ekonomskog rasta.

Osim toga, analiza je pokazala i da su sektori visokog intenziteta primjene softvera doprinijeli

više od 50% rastu produktivnosti u Njemačkoj izmeĎu 2001. i 2005. godine.

No, uočava se odreĎena neobičnost. S jedne strane, softver se smatra ključnim pokretačem

europskog gospodarstva i EU s udjelom od 32% drţi drugo mjesto na ljestvici kupaca softvera, a

s druge strane postoji uočen problem konkurentnosti europskog softvera. Na popisu 20 najvećih

proizvoĎača softvera i dobavljača IT usluga nalazi se svega tri europske i ček četrnaest američkih

tvrtki.

Na tu činjenicu se u svojem govoru 2007. godine osvrnula i gospoĎa komesar Reding obraćajući

se najvećim Europskim proizvoĎačima softvera77

pozivajući na zajednički rad na razvoju nove

europske strategije za softver i tom prilikom ukazala na činjenicu da je unatoč visokoj razini

stručnosti i istraţivanja tek nekoliko europskih tvrtki uspjelo postati svjetskim liderima.78

Čini se

da je općenito konsenzus analitičara da je u tom trenutku, a moţda i sada, bilo potrebno donijeti

neke odluke i djelovati stimulativno na softversku industriju. TakoĎer, postoje i rasprave o

nedostatku povezanosti izmeĎu politike podrške istraţivanja i razvoja i industrijskih politika.79

Uočen je i nedostatak mladih inovativnih kompanija i to je pitanje postavljeno kao jedno od

najvaţnijih u kreiranju industrijskih politika.80

S obzirom na činjenicu da je EU u samom

svjetskom vrhu, snaţno pozicionirana kao jedna od vodećih sila u istraţivanju i razvoju, bilo je

za očekivati da će broj mladih inovativnih kompanija biti veći.

75

(Eurostat 2011.) 76

(EU KLEMS 2011.) 77

(Truffle 100) 78

(Reding, V., Towards a European Software Strategy, 2007) 79

(Leimbach T., Developing policy strategies for emerging industries, Fraunhofer Institute for Systems and

Innovation Research ISI, 2011.) 80

(Veugelers, R.; Cincera, M., Young leading innovators and the EU's R&D Intensity Gap, Breugel Policy Brief,

9.2010)

76

Drugim riječima, prevladava zabrinutost što unatoč postojanju preduvjeta za to, uočava se

nedostatak inventivnosti, inovativnosti, uspješnih start-up i spin-off programa81

.

S obzirom na stav prema softveru, Europu bismo mogli promatrati u tri razdoblja. Prvo,

obiljeţeno poznatim i ranije opisanim razvojem ICT sektora i softvera unutar njega, zatim

razdoblje redefiniranja i na kraju razdoblje razvoja inovacija i softvera. Ilustracije radi i ne

pridajući tom dogaĎaju na taj način neku posebnu vaţnost, recimo da je razdoblje redefiniranja

započelo s apelom gospoĎe Reding, a da je okončalo donošenjem programa Europa 2020 (EC

COM 2010/2020) u kojem je politika razvoja softvera dobila svoje mjesto u ukupnoj strategiji

razvoja Europe.

Kraj prvog razdoblja razvoja softvera Europa je dočekala, kao što se moţe zaključiti iz tona

navedenog apela, zabrinuta i razočarana. Općenit je konsenzus da je softver veoma vaţan

segment unutrašnjeg trţišta, kreator radnih mjesta, stvaratelj dodane vrijednosti, pogon koji

potiče rast produktivnosti, a izraţeno je i nezadovoljstvo njegovim stanjem.

Istodobno, uočava se da je došlo do povrata razdoblja industrijske politike u tom dobu, a što bi

moglo bit povezano s globalnim promjenama u pristupu drţavnom intervencionizmu, odnosno

liberalizmu ili njegovoj negaciji. Kako god bilo, u tom se razdoblju javila i „Izjava o

industrijskoj politici u proširenoj Europi― (EC COM 2002/714) koja je donesena s isključivom

svrhom „pokretanja rasprave o načinima na koje industrijska politika moţe potaći konkurentnost

industrije i pospješiti integriranost različitih instrumenata politike koji bi mogli imati utjecaj na

industrijsku konkurentnost. U cilju jačanja utjecaja na industriju, donesen je još jedan dokument

koji daje novi okvir i uvodi nove instrumente kojima se namjerava izgraditi integralniji pristup

industrijskoj politici (EC COM 2005/474), ali skup tada predloţenih mjera ulazi u primjenu

Izjavom 860 iz 2007. godine (EC COM 2007/860). Kao što je već spomenuto, softver dobiva

posebno i vaţno mjesto u strategiji EU 202, dokumentu nazvanom „Industrijska politika u eri

globalizacije―.

Korijeni elemenata strategije softvera mogu se naći u izvješću specijalne radne skupine za ICT

koja analizira stanje konkurentnosti i daje preporuke za poboljšanja 2006. godine, meĎutim,

81

(Bonaccorsi, 2007) (Bonaccorsi, European competitiveness in information technology and long-term scientific

performance, 2011)

77

stanje na svjetskoj tehnološkoj sceni se mijenja brţe nego je to u stanju pratiti višeslojna i vrlo

sloţena administracija Europske unije, tako da je apel za hvatanje priključka sa samim vrhom

ICT tehnologije svijeta vjerojatno bio upućen u zadnji tren (2007. godina). Naime, u doba govora

gospoĎe Reding već su bili jasni znakovi promjena u industriji softvera. Ona se na njih tada

pozivala kao na Software as a Service (SaaS), ali to je vrlo brzo postalo još i više: Cloud

Computing, računalstvo u oblaku. No, ona je ipak to prepoznala kao "pravi trenutak" za akciju.

Stoga je podvukla da postoji potreba za Europskom strategijom za softver i poseban poziv za

priključivanjem uputila industriji.

Poziv na europsku strategiju za softver je konačno rezultirao procesom koji je uključio

konzultacije članica industrije i dionika, internu konzultaciju na razini europske komisije koja je

uključila razne skupine za rasprave kao i studije koje su imale za cilj analiziranje trenutnog i

budućeg razvoja industrije i njezine doprinose gospodarstvu i društvu. Studija je povjerena tvrtki

Pierre Audoin Consultants, te tvrtkama IDATE, London Economics and Fraunhofer ISI i trebala

bi se sastojati od tri glavne gradivne jedinice:

• analiza trenutnog stanja softverske industrije i trţišta kao i politički obzor

• razvijanje scenarija za trţište i industriju u 2020 i odreĎivanje gospodarskih i društvenih

doprinosa

• prepoznavanje i procjena trenutnih i budućih prepreka i političkih mjera

Na temelju rezultata ta tri koraka trebalo bi biti moguće postaviti obrise konkretne i učinkovite

politike i strategije koja bi se sastojala od izričitih i jasnih preporuka. Na temelju rezultata ta tri

koraka očekivalo se da će biti moguće postaviti obrise konkretne i učinkovite politike i strategije

koja bi se sastojala od izričitih i jasnih preporuka i na taj način bila i jasno provediva. Prva

ključna točka bila je odreĎivanje definicije softverske industrije kako bi se jasno definirao

obuhvat mjera. Prvi, grubi radni pristup bio je krenuo je od opsega prozvanog "Softverski

proizvodi i IT usluge―, ali analiza razvoja trţišta pokazala je da se ubrzano javljaju novi modeli

poslovanja i ubiranja prihoda koji nameću potrebu klasificiranja u skladu s tim realnostima.

78

Tablica 6 - Poslovnih i prihodovnih modela

Licenca /

odrţavanje

IT usluge Plaćena web

aplikacija

Oglašavanje

Sistemski softver

(operativni sustavi,

upravljanje računalnim

mreţama itd.)

+ + + +

Alati

(DBMS, Middleware; ES

alati)

+ + + +

Aplikativni programi

Uredski softver, softver

namijenjen velikim

poslovnim korisnicima

+ + + +

Igre

(konzole, web igre itd) + - + +

Infrastrukturni softver - + + +

Izvor: (Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and

social impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.)

Zbog svoje veličine i vaţnosti svakog segmenta, za politiku razvoja softvera je bilo neobično

vaţno klasificirati ove poslovne i prihodovne modele kako bi se što bolje razumjela stanja i

dogaĎanja pojedinih dijelova softverske industrije.

Na temelju gore opisane definicije, analiza sadašnje situacije na trţištu softvera i softverskih

usluga (SSBS) i u pripadnoj industriji pokazuje da se očekivao rast trţišta pri PSGR od 3,7% u

razdoblju od godine 2009. do 2012. Iako će svi segmenti rasti, mjereno apsolutnim iznosima,

struktura trţišta će se početi mijenjati. Dok će udio klasičnih prodaja licenci i odrţavanja početi

tonuti, novi segmenti plaćenih web usluga i online oglašavanje će u razdoblju od 2008 do 2012.

godine udvostručiti svoj udio s 4,1% na 9,5%. Glavni faktori tog enormnog rasta su nova

područja SSBS trţišta u koja ulaze oblaci, otvoreni softver, service oriented architectures,

mobilno računarstvo, machine-to-machine/internet of things, Web 2.0 i online oglašavanje.

Vaţno je primijetiti da su ti segmenti dijelovi SSBS industrije, ali da se sastoje od različitih pod-

segmenata trţišta koji se katkad preklapaju i stoga nisu komplementarni ukupno gledanom SSBS

trţištu.

79

Dok samo neki segmenti kao što je to slučaj s online oglašavanjem (~6 mlrd €) ili mobilnim

sektorom (~5 mlrd €) već imaju signifikantan trţišni udio u 2008 godini u EU, karakteristika svih

segmenata je snaţna stopa rasta (izmeĎu 15% i 60%) do 2012. godine. Sve to upućuje na to da je

SSBS trţište zacijelo u fazi promjene koja će rezultirati promjenom i prihodovnih modela i opseg

ponude industrije.82

Analiza gospodarskih i društvenih doprinosa SSBS-a ne samo da je pokazala

da je industrija kakva je ranije opisana bila brzorastuća u smislu dodane vrijednosti i zaposlenosti

tokom posljednjih desetljeća, nego i da je, gledano po dinamici istraţivanja i razvoja,

visokostručne radne snage i rada na inovacijama meĎu najistaknutijim industrijama Europe.

MeĎutim, i u relativnim i u apsolutnim iznosima još uvijek zaostaje za SAD-om.

Začudo, u mnogim pokazateljima, kao što su na primjer intenzitet ulaganja poduzetničkog

kapitala ili kvaliteti potraţnje, ona je daleko naprednija83

. Prepoznata je vrijednost koju softver

pruţa ukupnom društvu i drugim sektorima gospodarstva, ali u dinamici kojom usvaja nove

tehnologije i stavlja ih u uporabu, Europa zaostaje za SAD.84

Jedan od razloga za tu nisku razinu prihvaćanja bi mogla biti povijesna (i pomalo neobična)

sklonost Europske politike da smatra kako ICT ima odreĎene karakteristike meritornog (javnog)

dobra, odnosno dobra čiju društveno optimalnu razinu proizvodnje i potrošnje moţda nije

moguće postići samim trţištem.85

No, kao što su analize uvjeta političkog okvira pokazale, ta

situacija se počinje mijenjati. Detaljnija analiza pokazala je da još uvijek postoje velike razlike

izmeĎu zemalja EU u pogledu politike podrške ICT/SSBS sektora. Za početak, moţemo ustvrditi

da ni jedna zemlja članica EU nema izričitu nacionalnu strategiju softvera. Većina nacionalnih

inicijativa je još uvijek bila horizontalnog ili kvazi-horizontalnog tipa koji obuhvaća sektorske

granice a i mnoge od njih su imale za cilj integrirati u druge sektore ona dobra i usluge koje

proizvodi ICT sektor, što i ne iznenaĎuje kad uzmemo u obzir spomenutu percepciju ICT-a kao

meritornog dobra. Moţe se reći da je relativno mali broj aktivnosti u drţavama članicama EU

koje su usmjerene izravno na podršku razvoju SSBS proizvoĎača. Samo u nekim slučajevima u

proteklim godinama, i to samo kod drţava sa značajnim sektorom proizvodnje softvera ili kod

82

(Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and social

impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.) 83

(Leimbach, T.; Wydra, S., Competitiv Index of the European Software and IT services, 2010) 84

(Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do thedifferences com in?, ,

CESInfo, 2003, p295-318) 85

(Stiglitz, J. E., Economics of the Public Sector, 1988)

80

onih kod kojih je prisutan poneki veći proizvoĎač, dolazilo bi do pokretanja kakve inicijative

usmjerene upravo na potporu SSBS sektora. Zanimljivo je da neki od tih programa ujedno zrcale

i promjene SSBS sektora na svjetskoj razini tako što pruţaju novčanu potporu za istraţivanje i

razvoj fundamentalnih tehnologija. Ipak, kao posljedica EU strategija eEurope 2005 i i2010 su

praktički sve drţave članice implementirale politike kojima potiču razvoj u pravcu Informatičkog

društva. Takav pristup je u najmanju ruku napredak u odnosu na prethodne godine kad se

smatralo da su prihvaćanje, difuzija i primjena ICT-a nešto što se podrazumijeva. Doduše, takav

razvoj stvari lako moguće odraţava probleme razgraničavanja koji su u porastu, kako izmeĎu

nacionalnih i EU razina upravljanja, tako i izmeĎu sektora proizvoĎača i sektora

kupaca/korisnika. Vrijedi napomenuti da je isti takav širok raspon ICT/SSBS politika uočen i u

zemljama koje nisu članice EU86

87

Rezimirajući rezultate dosada provedenih analiza dobivamo potvrdu ispravnosti procjena na

kojima se temelji inicijativa prema zajedničkoj europskoj strategiji softvera. Ona je obuhvatila i

izmjerila trenutne promjene na trţištu i u industriji, potvrdila je gospodarske i društvene

doprinose industrije i pokazala je nepostojanje podrške putem politike. Kao posljedica tih

rezultata sljedeće su faze vrlo pomno promotrene, ali pri tome je uzet u obzir samo onaj segment

koji je u nastajanju, a to je sektor internet usluga utemeljenih na softveru (―software based

internet services‖ - SBIS) kako bi analizirali mogućnosti koje su na raspolaganju u sklopu

pruţene razvojne prilike.

Na temelju spoznaja sadrţanih u PAC-u i IDATE-u i uzevši u obzir intervjue s preko 60

stručnjaka u kojima se razgovaralo o trendovima u gospodarstvu, tehnologiji i politici, razvijen je

trţišni model kako bi se predvidjela revolucija trţišta softvera do 2020. godine. Uzeti su u obzir i

makroekonomski pokazatelji (budući da je trţište softvera povijesno snaţno povezano s rastom

BDP-a i ima izrazito povoljan utjecaj i na IT i na softver), stabilna društvena i politička

okruţenja, te posebni poticajni elementi kao i zapreke razvoju trţišta softvera. U to su uključeni

ne samo uobičajeni i poznati poticaji razvoja softvera, nego i ključni elementi pokretanja SBIS-a

kao što su širokopojasne mreţe koje omogućavaju "umreţeno društvo" ili kao što je virtualizacija

koja potiče razvoj računarstva u oblaku. Ostali vaţni ekonomski i društveni faktori koji su

86

(Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P., Economic and social

impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.) 87

(Leimbach & Friedewald, Assessing national policies to support software in Europe, 2010).

81

utjecali na razvoj trţišta bili su na primjer rezovi troškova uzrokovani snaţnom konkurencijom iz

zemalja u razvoju i novih i rastućih sudionika na trţištu, pojava distribucije putem interneta s

njezinom povoljnosti po pitanju troškova, sve većim brojem korisnika odlično upoznatih s

okruţenjem digitalnog doba koji bez teškoća koriste napredne softverske tehnologije i Internet

usluge.88

Na temelju tih pretpostavki, ekonometrijski model trţišta stabilizirao se u okolici osnovnog

scenarija. Prema njemu, trţište softvera će se unutar EU27 područja razviti s 228,7 milijardi € u

2008. godini do 383,5 milijardi € u 2020. godini, što čini godišnji rast od preko 4% do 2020.

godine. Kako bismo ilustrirali taj rast, recimo samo da je rast BDP-a pretpostavljen u rastućoj

krivulji od 1,82% u 2008 do 2,23% u 2020. godini. Drugim riječima, prognozirano je da će

trţište softvera u području EU27 rasti dvostruko brţe nego ukupno gospodarstvo. TakoĎer je vrlo

vjerojatno da će otvarati nova radna mjesta stopom od 2,8% godišnje i tako do 2020. godine

zapošljavati 2.4 milijuna ljudi u SSBS industriji. MeĎutim, najvaţniji čimbenik je snaţan razvoj

SBIS-a koji sve brţe zamjenjuje tradicionalne prihodovne modele novim modelima kao što su

modeli plaćenog weba ili naplate putem oglašavanja. Posljedica toga je da će SBIS segment

obuhvaćati preko 26% ukupnog trţišta softvera 2020. godine, odnosno rasti će stopom od gotovo

20% godišnje u razdoblju 2008-2020. godine, nasuprot tek 2% rastu ostatka trţišta. Povrh toga,

tradicionalno trţište putem licenci bi trebalo početi opadati do 2016/2017. godine. Ne iznenaĎuje

činjenica da će to imati krucijalan utjecaj na razvoj SSBS industrije i njezine sudionike.

Tradicionalni sudionici kao što su dobavljači softvera i dobavljači IT usluga morat će se suočiti s

najvećim izazovima koje će im pripremiti telekomunikacijske tvrtke pruţanjem usluga u oblaku

ili trţišnih sudionika baziranih isključivo na internetu kao što je, npr, Amazon. Posebno telekom

tvrtke, a one su meĎu najvećim europskim tvrtkama, raspolaţu resursima koji omogućavaju

daljnji prodor na trţište softvera kakvo je danas, a dalje čak i sudjeluju u oblikovanju njegovog

razvoja.89

Osim temeljnog, razvijeno je još četiri alternativna scenarija kako bi se dobio uvid u rizike i

izazove koji se pred ovom industrijom mogu naći u budućnosti. Iako neke pretpostavke nisu

zapravo realistične zahvaljujući značajnim preprekama kao što su fragmentacija trţišta ili

88

(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010) 89

(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010)

82

nedostatak infrastrukture, zanimljive su nam kako bismo razumjeli utjecaj koji mogu imati mjere

usmjerene na poticanje različitih promjena na trţištu.

Prvi alternativni scenarij bio je izgraĎen na temelju brţe difuzije računalstva u oblaku, što čini

samu srţ SBIS-a i već je odigrao vaţnu ulogu u osnovnom scenariju. Kad bi razvoj bio usmjeren

kroz standardiziranu, sigurnu i pouzdanu javnu i privatnu infrastrukturu oblaka i uz padajuće

troškove vezane uz takvu infrastrukturu, takav scenarij bi imao najveći utjecaj na SBIS, dostiţući

41% SBSS-a do 2020. godine na trţištu tek nešto manjem nego što je osnovno.

Drugi scenarij obiljeţen je jačim razvojem mobilnih primjena, a to je drugi najznačajniji činitelj

razvoja SBIS-a u osnovnom scenariju. Na taj način bi se dopustio razvoj novih poslovnih modela

spajajući internet, softverske tehnologije i sposobnost korištenja softverskih usluga bez obzira na

lokaciju korisnika. Zahvaljujući jeftinijim i brţim beţičnim širokopojasnim tehnologijama i

prilagoĎenim platformama, ukupno bi se trţište softvera povećalo dodatnih 8% u usporedbi s

osnovnim scenarijem, a od toga bi imali koristi i tradicionalni SBIS segmenti.

Ostala dva alternativna scenarija su manje usredotočena na SBIS, a više na velika pomicanja

primijećena na IT trţištu 2010. godine.

Treći scenarij temelji se na povećanom trţištu OSS. To bi dovelo do ubrzavanja procesa robne

transformacije softvera u kojoj sudionici trţišta nastoje pomaknuti svoje pozicije prema IT

uslugama i/ili visokosofisticiranim i kompleksnim softverskim sustavima. Zahvaljujući činjenici

da je softver otvorenog kôda već snaţno prisutan u Europi kao i toj da su posebno sudionici

europskog IT trţišta već općenito vrlo konkurentni, takva promjena bi trebala donijeti koristi

trţištu i industriji Europe. S druge strane treba napomenuti da to takoĎer ima potencijal za

smanjenje vrijednosti raspoloţive industriji softvera i moţe dovesti do sveukupno manjeg rasta

trţišta u usporedbi s osnovnim scenarijem.

Posljednji scenarij bavi se povećanom ulogom offshore modela isporuke. Zahvaljujući mogućoj

nestašici nuţnih obučenih zaposlenika i dramatičnih pogoršanja cjenovnih uvjeta, u Europi bi

moglo biti teško nositi se s ponudom offshore trţišnih sudionika uz njihove smanjene troškove

njihovih inputa. Takav scenarij bi doveo do 10% smanjenja u odnosu na osnovni scenarij i

83

uglavnom bi djelovao pruţatelje IT usluga.90

Zaključno ponovimo da se meĎu četiri modificirana

scenarija razvojne strategije europskog softvera samo onaj na temu mobilnosti predstavlja

pozitivnu promjenu u odnosu na osnovni scenarij. Ostala tri scenarija pokazuju da bi mogla

postojati i mogućnost smanjenja ukupnog trţišnog obujma u 2020. godini, iako je u slučaju

scenarija s računarstvom u oblaku i otvorenog softvera to smanjenje ograničeno.

Osnovne pouke koje moţemo izvući iz Europskog modela jest da je pomak u pravcu SBIS-a,

pogotovo računalstva u oblaku i mobilnog računalstva, neminovan. Posljedično, uobičajeni,

tradicionalni modeli, posebno softverski proizvodi počet će opadati. Taj će trend kasnije postajati

sve značajniji (studija je bila vremenski ograničena).

Nakon što su uočeni glavni pomaci u industriji, potrebno ih je dalje, podrobnije analizirati. To

su, dakle:

računalstvo u oblaku

mobilno računarstvo i

softver otvorenog kôda

Iako računarstvo u oblaku ima svoje vaţno mjesto i u osnovnom scenariju, modificirani scenarij

pokazuje da dodatni benefiti mogu biti postignuti - pogotovo u pogledu stvaranja novih modela

isporuke i distribucije - i oni će nadalje omogućiti silan potencijal za rast kojeg bi mogli

iskoristiti sudionici u sektoru europskih telekom pruţatelja usluga i IT sektoru. Scenarij s

mobilnim računarstvom koji je doveo do najpovoljnijeg scenarija bez prenošenja vrijednosti ili

razgradnje europskog trţišta, usko je povezan s računarstvom u oblaku jer je njegov razvoj jedan

od ključnih faktora naglog razvoja mobilnih aplikacija zahvaljujući sve većoj raspoloţivosti

jeftine i učinkovite mobilne povezanosti. Još neki poticajni faktori kao što su norme i propisi,

obrazovanje korisnika i developera su slični za oba segmenta i ta dva scenarija pokazuju sličnosti

i meĎuzavisnosti. Zahvaljujući tome moţemo reći da je podrška računarstvu u oblaku i u pokretu

od esencijalne vaţnosti za razvoj europskog trţišta i poboljšanje konkurentnosti europskih tvrtki.

i softver otvorenog kôda ima neki značaj ţelimo li postići osnaţenje softverske industrije i trţišta

u Europi zbog toga što ona već ima snaţan poloţaj u tom segmentu. Zahvaljujući tome, podrška

90

(Aumasson, Bonneau, Leimbach, & Godel, 2010)

84

razvoju otvorenog softvera će takoĎer pomoći konkurentnosti europskog softvera u odnosu na

druga područja.

Štoviše, otvoreni softver je takoĎer i vaţna pretpostavka i poticaj za razvoj računarstva u oblaku.

U uvjetima Europske multinacionalnosti, svaka zajednička strategija morala bi biti odlično

teorijski i empirijski utemeljena kako bi njezina stručnost i nepristranost bila što neupitnija. Ona

mora biti razvijena u procesu koji uključuje široko prihvaćene opcije, a kao svoj rezultat mora

dati jasne i konkretne operativne politike više nego kod i jedne druge političke i društvene

strukture. U ovom slučaju, izgradnja strategije vodila se prema modificiranom okviru političkih

ciklusa u pet koraka.91

1. Definirajte viziju - u ovom koraku treba doći do vizije budućeg razvoja promatrane industrije

zajedno s meĎuvezama koje će imati u odnosu na druge vaţne promjene u budućnosti;

2. Postavljanje i procjena osnovnih namjera - nakon što je utvrĎena zajednička vizija i opseg

namjeravanih ciljeva, nuţno je prići definiranju politike i postavljanju njezinih mjerljivih ciljeva

i koordinaciju strategije. To uključuje identifikaciju prepreka i politika i ex-ante procjenu

njihovih učinaka;

3. Detaljno izraţavanje ciljeva na temelju rezultata ranijih istraţivanja i detaljan plan rada moraju

biti doneseni;

4. Implementacija i nadzor - nakon toga, postupak treba biti proveden s tim da mora biti i

nadziran kako bi se osiguralo da se ţeljeni rezultati postiţu upotrjebljenim mjerama;

5. Strateška evaluacija i benchmarking: naposljetku, rezultati moraju biti vrednovani i metodom

benchmarkinga usporeĎeni s prihvatljivim alternativnim strategijama. To nam moţe dati upute

kako moţemo poboljšati sljedeći ciklus i, štoviše, dati nam točne polazne veličine u njegovom

planiranju.

Takva vizija snaţnijeg poloţaja Europe u softveru kako ju je iznijela Komisija i donošenje

ciljeva i prioriteta na putu u novi segment SBIS za kojeg se očekuje da će osvojiti dovoljan

91

(Clar, G., Enabling better RTDI Policy-Making in Europe’s Regions, 2008.)

85

trţišni udio u sljedećem desetljeću, široko je prihvaćena i preuzeta je putem rasprave dionika.92

Osim toga, procjena stanja izvedena putem razmatranja četiriju alternativnih scenarija pokazala

je da bi naglasak na poticaj razvoja u pravcu "oblaka" i "mobilnog računarstva", a do odreĎene

mjere i otvorenog softvera, u srednje- i dugoročnom razdoblju pomogao poboljšanju poloţaja

Europe i promijeni trenutne situacije u kojoj dominiraju Američke tvrtke. MeĎutim, ostao je još

izazov pretvaranja takve strategije u skup konkretnih mjera strategije politike razvoja, što je

ključni korak za izgradnju uspješne razvojne strategije.93

Suočavajući se s promjenama u

političkom okruţenju koje smo opisali na početku, zamisao kojom se povodila izrada detaljne

agende bila je da se razvije razvojan politika europskog softvera koja bi bila poticana i pokretana

inovacijama i na taj način djelovala na osnaţenje europske industrije i trţišta softvera. Poticanje

inovacijama u ovom kontekstu označava politiku koja je usmjerena na izgradnju nove,

promijenjene industrije na način da transformira, umjesto da podrţava postojeće strukture.

Usmjerenja na inovativne tehnologije i trţišne segmente bi, osim toga, trebalo i izbjegavati

zamke industrijskih razvojnih politika kao što je na primjer preferiranje pojedinih sudionika (na

primjer pojedinih izdvojenih tvrtki i/ili industrija u povojima) što je posebno poznat problem u

ICT području.94

Zahvaljujući takvom opreznom pristupu, pozabaviti će se nepristrano cijelim

lancem stvaranja vrijednosti u industriji, što uključuje i trţišta i korisnike, a neće se koncentrirati

na same proizvoĎače. Potreba za takvim pristupom takoĎer proizlazi z činjenice da softversku

industriju oblikuje i čitava mreţa utjecaja, više nego ijednu drugu industriju.

Još je vaţnije i uzeti u obzir činjenicu da je softver ključni sastojak rasta produktivnosti koji

donosi ICT, a u čemu Europa zaostaje za SAD.95 96

Slijedom takvih činjenica dolazimo do

zaključka da je europsko trţište (softvera) ključan faktor ne samo za razvoj same industrije, nego

je i osovina preokreta sveukupne konkurentnosti Europe. Drugi razlog za podrobnije bavljenje

SBIS sektorom je činjenica da je industrija već danas snaţno diferencirana. Svaki pod-segment

tog sektora ima svoje zasebne sudionike (institucije, proizvoĎače i korisnike), tehnologije i

92

(Sharpe, M., Paying to win in the new software market. Software 2.0: Winning for Europe, 2009) 93

(Borras, S., The Widening and Deepening of Innovation Policy: What Conditions Provide for Effective

Governance?, 2009, 2009) 94

(Coppey, R., Information Technology Policy, An international History, Oxford, 2004) 95

(Eicher, T. S.; Strobel, T., Information Technology and Productivity Growth – German Trends and OECD

Comparisons., 2009) 96

(Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do thedifferences com in?, ,

CESInfo, 2003, p295-318)

86

trţišta, koji se preklapaju ili se izmeĎu segmenata javljaju nejasne crte razgraničenja.97

Ta

raznolikost povlači za sobom nedvojbenu potrebu da se razmatranja utemelje na objektivnim

analizama jer bi rezultati u suprotnom mogli biti proizvoljni.

U skladu s tim, sljedeća će se analiza mogućih zapreka i raspoloţivih mjera politike koncentrirati

na SBIS i na ključne poticajne faktore i zapreke koje se javlaju. No, takvo usredodočavanje ne bi

smjelo biti doţivljeno kao isključivanje SSBS trţišta u cjelosti zbog toga što, budući da je to

segment u nastajanju, SBIS se preklapa s područjima cjeline iz koje izrasta, to jest softverskih i

IT usluga, te sektora telekomunikacijskih i internet usluga.

Specifičnosti Europskog iskustva su: vrlo sloţen proces identifikacije resursa, problema, stanja,

trendova, mogućnosti koji je uz velike uloţene resurse snimio stanje na svjetskom trţištu

softvera i na koncu postavio temelje razvojne politike s naglaskom na razvoj u pravcu SBIS

segmenta i to nakon rasprave i uz konsenzus dionika.

Barem u teorijskoj pripremi izrade strategije, Europa je kroz svoje dionike prepoznala da uspjeh

softverske industrije ovisi o vrlo velikom broju meĎupovezanosti u gospodarstvu i društvu, a

doftver je prepoznala kao jedan od definitivno ključnih faktora svojeg razvoja, jedno od mjerila

razvoja u odnosu na ostale visokorazvijene regije/drţave i najvaţniju komponentu rasta

produktivnosti.

Kao najvaţnije i najzanimljivije bi još jednom podvukli činjenicu da EU nastoji potaći razvoj

softvera u skladu s trendovima detektiranim na svjetskoj razini ne radi razvoja softvera i njegove

vrijednosti per se, nego kako bi razvijena, moderna softverska industrija u koordiniranoj

industrijskoj i inovacijskoj politici otvorila novi dugoročni razvojni ciklus od kojeg se očekuje

mnogo.

97 (Tessler, S.; Barr, A.; Hanna, N., National software industry development: Considerations

for government planners, Electronic Journal on Information Systems in Developing

Countries, 2003)

87

4.3.1 Slučaj Irske i Finske

4.3.1.1 Irska

Nekoliko činjenica vezuje se uz početke razvoja softverske industrije u Irskoj davnih ranih

sedamdesetih godina:

- Ulazak Irske u Europsku ekonomsku zajednicu

- Vladini napori da privuče visoko tehnološka multinacionalna ulaganja kroz financijske

poticaje ( u zapošljavanju, edukaciji, kapitalnim donacijama i donacijama za istraţivanje i

razvoj )98

- Intenzivno ulaganje u edukaciju i telekomunikacije99

Ulaganja i programi počeli su davati rezultate osamdesetih , a devedesetih Irska je je zauzela

centralno mjesto u europskoj proizvodnoj bazi.

Naime, softverske multinacionalne kompanije (uglavnom iz SAD) u Irskoj su postavile

podruţnice. Podruţnice u pravilu se nisu i ne bave razvojem softvera, ali se bave lokalizacijama i

distribucijom softverskih paketa multinacionalnih kompanija za europsko trţište i na jezicima

europskih zemalja.

Od tada, softverska industrija u Irskoj se diverzificirala i premda je lokalizacija i prilagodba

softverskih paketa ostala ključna aktivnost danas se najveći dio tvrtki bavi softverskim uslugama

sa fokusom na konzalting u internetu i multimediji te fokusom na projektima ključ u ruke (za

razliku od programiranja i bodyshoppinga)100

101

.

Irska softverska industrija rasla je 20% godišnje tijekom devedesetih godina da bi 2000. godine

izvezla čak osam milijardi dolara od kojih 80% čine softverski paketi102

. Aktivno je oko sedam

98

(Coe, N. (1999) Emulating the Celtic tiger?, Singapore Journal of Tropical Geography, 20(1), 36-55.) 99

(ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16.) 100

(EI (1997) ITS 2007: Enterprise Ireland International Services Strategy, Enterprise Ireland,

Dublin.http://www.nsd.ie/htm/publications/its2007/its2007.htm) 101

(ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16) 102

(Moore, S. (2001) Offshore and Nearshore Outsourcing Options, Giga Information Group, Windsor, UK.)

88

stotina tvrtki od kojih je stotinjak u stranom vlasništvu, no na njih otpada oko 90% izvoza

softvera. 103

104

Osim što bi, slično kao u slučaju Izraela, razvoj irske snalaţljivosti mogao sezati u daleku

povijest u kojoj je nacija bila eksploatirana kolonija, autori stavljaju početke geneze današnje

softverske industrije u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Osim spomenutog ulaska u

Europsku ekonomsku zajednicu, tih je godina Irska uloţila značajna sredstva u osnivanje

regionalnih tehničkih učilišta koja su kasnije promovirana u tehničke visoke škole kako bi

upotpunile sustav visokoškolskog obrazovanja. Posljedica je bla povećanje broja redovno

upisanih studenata s oko 20 tisuća u godini '65/66 do gotovo 70 tisuća u godini 90/91. Irski

ljudski potencijali bili su jedan od glavnih mamaca u operaciji privlačenja stranih izravnih

investicija i hranili su napredak u izgradnji inovativnog gospodarstva105

. Štoviše, moţe se

pretpostaviti da je alokacija resursa u obrazovanju bila vrlo uspješna jer je Irska bila rangirana na

prvom mjestu po sukladnosti izmeĎu potreba za kadrovima i programa obrazovnog sustava u

izvješću o konkurentnosti u izdanju IMD World Competitiveness Report za godinu 1998106

.

Razvoj sveučilišta se nastavlja i u kasnijem periodu i tako se očekuje povećanje doktora znanosti

sa oko 700 na projiciranih 1312 u 2013. godini, ali sveukupno, unatoč navedenom, osjeća se

stalan nedostatak još većeg broja stručnih radnika107

.

Vremenom se teţište interesa stranih investitora premjestio s jeftine i obrazovane radne snage na

nešto obrazovaniju ili visoko obrazovanu radnu snagu uz povećane plaće pa je tako u posjednjih

desetak godina nekoliko američkih IT giganata otvorilo svoja sjedišta za Europu u Dublinu108

.

Usporedno s razvojem ljudskih potencijala, vlada je pokrenula još nekoliko inicijativa koje su

vremenom dovele do pozitivnih rezultata. Jedna od prvih mjera, odnosno paketa mjera bile su

one iz ranih sedamdesetih kada je vlada omogućavala porezne olakšice i druge beneficije za

strane ulagače koji bi došli, investirali, iskoristili povlastice i zatim zatvarali pogone ostavljajući

ponovo nezaposlenost109

. U većem dijelu cijelog razdoblja intenzivnog privlačenja stranog

103

(Kelly, L. (2000) Irish eyes smile at software boom, vnunet.com, March 17.) 104

(NSD (2001) A measure of the boom, October 4, National Software Directorate, Dublin) 105

(Moynihan, 2008) 106

(Roy Green, 2001) 107

(Roy Green, 2001) 108

(Moynihan, 2008) 109

(O'Riain, 1997)

89

kapitala u Irsku, na snazi je bila stopa poreza na dobit od svega 10%, a i ona je nakon ţestokih

protesta povećana na svega 12,5% i to uz značajnu odgodu primjene.

MeĎutim, razvojna agencija IDA je, kao prvo, u sedamdesetima prepoznala Itkao budućnosti i

počela je izdvajati značajne iznose za obuku stručnjaka u tom području. Što se tiče lobiranja, bila

je daleko uspješnija u osamdesetima i uspjela je dogovoriti trajan dolazak velikih i značajnih

tvrtki u Irsku: Apple (1980), Fujitsu (1980), Wang (1980), AT & T (1982), IBM (1983), Lotus

(1984), Microsoft (1985), Oracle (1987), Claris (1988) i Corel (1989).110

Još značajniji je pomak prema radno intenzivnim djelatnostima i njihovom stimuliranju u

osamdesetima. Paket mjera predviĎao je novčanu pomoć za zapošljavanje i edukaciju

zaposlenika i posebno mnogo tvrtki iz Itpodručja je iskoristilo ove mogućnosti, od kojih su

mnoge, osnovane oko 1985. godine i kasnije, i danas aktivne.

U devedesete godine Irska ulazi s već jasnom vizijom inovativne ekonomije s ljudskim

kapitalom kao osnovnom vrijednosti i kreće se k ekonomiji znanja. U tu svrhu je osnovano čitav

niz potpornih institucija i fondova:

Tablica 7 - Finska - pregled oticajnih institucija i inicijativa u 2000. godini

Naziv inicijative,

programa,

organizacije ili

fonda

Cilj/svrha/opis Iznos

(mil €)

Sposobnost za

istraţivanje i razvoj

Izgraditi spososbvnosti da tvrtke prvodoe istraţivanje i razvoj

samostalno i trajno na zadovoljavajućoj razini. Ciljana skupina -

veilke tvrtke, ali i SME.

75,5

Sustav poticaja

dodijeljenih za

tehnologiju za

istraţivanje i inovacije

Podrška istraţivanju i razvoju u proizvodnim tvrtkama ili

usluţnim tvrtkama aktivnim u Irskoj kako bi se ustanovila kultura

tehnike istraţivanja i inovacija u gospodarstvu. Posebna paţnja na

prve početne projekte Istraţivanja i razvoja.

0,65 po

porjektu

maksimal

no

Inicijativa za nove

granice

Drţavno poticani program za širenje onih znanja koja donose

dugoročne dobrobiti. Putem ovog programa nastoji se potaći

izvrsnost u mnogim zannstvenim poljima. Cilj nije kratkoročna

korist nego inovativna, originalna i istraţivačka ispitivanja koja

imaju za cilj povećanje dugoročne Irske sposobnosti za razvoj i

nacionalnu konkurentnost

95

110

(Moynihan, 2008)

90

Nacionalni centar za

istraţivanja u

mikroelekronici

Javna istraţivačka ustanova u sklopu Sveučilišta Cork (UCC).

Misija mu je biti centar izvrsnosti u ICT-ju na svjetskoj razini i

postati dijelom nacionalne STI infrastukture i poticati

proizuvodnju bez obzira na prijeklo tvrtke osiguravajući

visokostručne kadrove i stimulirajući tako ulaz novih stranih

ulaganja

16

Porezna politika svega 12,5% poreza na dobit moţe se smatrati situacijom gotovo

nalik na tax heaven.

Programi u

naprednim

tehnologijama

(PATovi)

Patovi su partnerstva izmeĎu institucije Enterprise Ireland,

industrije i visokoškolskih ustanova. Pomaţu industriji da usvoji

nove tehnologije, unaprijede konkurentnost postojeće proizvodnje

i preĎu u više razrede stvaranja dodane vrijednos. Pomaţu

tvrtkmama privući SDI u visoku tehnologiju. Potpora

optoelekronici.

23

CIMRU - Computer

Integrated

manufacturing

research unit

Znanstvena podrška digitalnim poslovnim rješenjima vrhunske razine za

zahtjevne poslovne potrebe. Transfer i uvoz tehnologije i pospješenje

istraţivanja i inovacija u svojm segmentu.

Vijeće za znanost,

tehnologiju i inovaciju

savjetodavno tijelo za opće uspjeravnje politike razvoja znanosti i tehnologije i

strategije razvitka. Okuplja industriju, znanost i vladu.

Inicijativa za

informatička

istraţivanja

ključni element irske strategije za razvoj informatike u Irskoj. Uključuje brigu

za informatiku, telekomunikacijski sektor, razvoj proizvoda i telekom usluga

koje čine osnovu za nove, nadolazeće tehnologije kao što je e-poslovanje.

Usmjeren na istraţivanja koja su od neposredne vaţnosti za industriju Irske.

Pomaţe mnogim tvrtkama pristupiti Enterprise ireland.

Intel Capital Fund Privatni fond tvrtke Intel namijenjen potpori istraţivanja i razvoja

u čitavom nitu informatičke opreme.

meĎunaro

dni, 30

mil.,

1999-

2003

Technology Foresight

fund

Znanstveni fond Irske zaduţen je za ulaganja u strateška

dugoročno isplativa istraţivanja u ICT i biotehnologiju. Namjera

je ulagati u vizionarska istraţivanja koja bi oblikovala ICT

sutrašnjice.

317,5

Stručna skupina za

vještine budućnosti

Neovisno vijeće sa zadaćom da nadzire i usmjerava razvoj radne snage. Bavili

su se problemima nedostatka visokoobrazovanog istraţivačkog kadra i post-

doktoratskih istraţivanja.

Programi za

istraţivanja u

visokoškolskim

ustanovama

Promoviranje visokokvlaitetnih istraţivanja unutar visokoškolskih

ustanova.

59

Strateško operativno

planiranje

U suštini, centralna aktivnost plana je uvoĎenje ICT sektora u

uporabu u školama i unaprjeĎenje znanja i vještina učitelja za

planiranje ICT potreba za svoje segmente.

107,92

Benchmarking

inicijativa

Program za potporu unaprijeĎenja kvalitete u proizvodnji

91

Inicijativa za

unaprjeĎenje

upralvjanja

inovacijama

Inicijativa sluţi kako bi otklopnila uočene probleme u upralvjanju procesima

istraţivanja i razvoja.

Radna skupina za

cjeloţivotno učenje

Podrška programima koji se bave pomoći ljudim,a koji su suočeni potrebama

prekvalifikacije.

Osim u tablici gore navedenih institucija i fondova, irska vlada potiče i financira i slijedeće

programe i inicijative:

Potpora vještinama nastupa na meĎunarodnom trţištu

Poduzetnički inkubatori

Potpora osnivanju novih tvrtki, pogotovo u zabačenijim dijelovima

Inicijativa za transfer tehnologije

U jednom trenutku, sredinom devedesetih, Irska je bila u nevjerojatnom usponu koji kulminira

1998. godine kad Irska privlači neto primitak od izravnih stranih ulaganja u iznosu od 6,8

milijardi dolara i time postaje jedna od četiri zemlje OECD-a koje imaju neto priljev veći od 8%

BDP-a (uz Finsku, Švedsku i Nizozemsku). Štoviše, unatoč tome što ima samo oko 1%

stanovništva EU, Irska je privukla 23% stranih ulagačkih projekata u nizu grana što je uistinu

odličan pothvat, ali i skok u nepoznato, kao što ćemo vidjeti dolje111

.

Pretjerana ovisnost o izravnim stranim ulaganjima dvosjekli je mač, kao kod banaka koje nemaju

vlastitog kapitala dugoročnih izvora, pa ovise o depozitima. Riječ je o tome da softverska

industrija Irske i nije baš sasvim irska. Kao i cijelo gospodarstvo, i sofver ovisi o stranim

ulagačima. Tvrtke u stranom vlasništvu čine oko 90% izvoza i 60% radnih mjesta u sektoru.

Irska i dalje nastavlja primati strana ulaganja. Tako je 2007. godine neto priljev putem IDA

iznosio 2,3 milijarde €. Takva otvorenost neizbjeţna je kad ste mala i otvorena ekonomija kakva

je Irska, ali to za sobom povlači i odreĎene rizike:

- repatrijacija dobiti

- strane tvrtke mogu onemogućiti razvoj domaćima, mogu preplaviti trţište i nove će se tvrtke

teško nositi s multinacionalnim korporacijama

111

(Roy Green, 2001)

92

- u slučaju globalnog pada trenda investiranja, moţe doći do teških posljedica po Irsku. Za

ilustraciju, kad je u 2007 godini zabiljeţen pad od svega 5% novih projekata stranih investicija,

rezultirajući gubitak novostvorenih radnih mjesta iznosio je 40% (EconomyWatch, 2008). Irska

i njezin sektor softvera posebno snaţno ovise o investicijama iz SAD-a.

4.3.1.2 Finska

Kao što je to slučaj i u mnogim drugim zemljama, rijetke su studije koje su se bavile finskom

industrijom softvera. Razni autorii112

su proučavali su istraţivanja softvera u SAD i zaključili su

da je proučavanje softverske industrije u SAD sasvim marginalno. Zaključili su da bi za to mogli

biti dva osnovna razloga. Prvi je taj što je softversku industriju vrlo teško, pa moţda čak i

nemoguće definirati zahvaljujući njezinoj kompleksnosti. Kao drugo, moglo bi se naći

argumenata i za tvrdnju da ne industrija softvera i ne postoji. To je još poduprto i činjenicom da

se softver ne razlikuje od ostalih informatičkih proizvoda i da zbog toga ni ne postoji nikakva

potreba da se odvaja do njih. U svakom slučaju, broj istraţivanja koja su se bavila industrijom

softvera vrlo je ograničen.

Dvije glavne analize industrije softvera koje su provedene izradili su Autere, Nukari i Forsell113

.

Autere i drugi su analizirali stanje i razvojni potencijal finske industrije softverskih produkata i

probleme s kojima se ona suočava. Kao najvaţniji problem istakli su financiranje, a nadalje još i

komercijalne usluge kao što su PR, marketing i pravne usluge, pa zatim probleme u obrazovanju

potrebnih specijaliziranih stručnjaka, nedostatak kadrova sposobnih za upravljanje proizvodima i

stručnjaka za prodaju na meĎunarodnom trţištu. Osim toga, istakli su vaţnost umreţavanja i

stvaranja klastera u okvirima njihove industrije. Istaknuto je i da bi tvrtke trebale raspolagati i

softverskim proizvodom ili komponentama koje bi se mogle reproducirati ili kopirati uz vrlo

niske granične troškove, gotovo besplatno.

112

(Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. and Korri, S. 2001. Software business models. A framework for

analyzing software industry. Technology review 108/2001. TEKES.) 113

(Nukari, J & Forsell, M (1999) The Growth Strategy and Challenges of the Finnish Software Industry. Tekes

Technology Review 67/99, Paino-Center Oy, Sipoo))

93

Podaci o temeljnim veličinama industrije dobiveni su istraţivanjem provedenim izmeĎu 1997. i

2001. godine. Ipak, još krajem 1980-ih godina projekt pod nazivom ATK polučio je podacima

koji su opisivali cjelokupnu scenu softverskog i hardverskog klastera Finske.

U radu koji su objavili Rajala i drugi 114

opisano je proučavanje poslovnih modela industrije

softvera. Model je bio ograničen na jedan proizvod / trţišni segment u jednoj tvrtki. Uočili su

četiri različita elementa poslovnog modela: razvojni pristup, prihodovni pristup, pristup putem

marketinga i prodaje i implementacijski pristup.

Sallinen115

proučavala je različite vrste dobavljača i njihov razvoj u kontekstu finskog ICT

klastera. Ona je uočila pet različitih vrsta tvrtki: resursne tvrtke, resursne tvrtke s dopunskim

proizvodima i projektima, proizvoĎače softverskih produkata, proizvoĎače produkata s

dopunskim projektima i sistemske kuće.

Empirijske studije koje su se bavile egzaktnim podacima o veličini i demografskim obiljeţjima u

proizvodnji softvera počele su 1995. godine. Kompanija specijalizirana za rizična poduzetnička

ulaganja SFK provela je anketu meĎu finskim proizvoĎačima softvera kako bi prikupila podatke

o izvozu softvera i izvijestila je da je tada iznos izvoza bio oko 75 milijuna eura. Još sustavniji

pristup prikupljanju podataka upotrjebljen je kada su Culminatum Oy, Tietotekniikan liitto i

Tehničko sveučilište Helsinki proveli prvo istraţivanje u tom polju.

Iznos ukupnog izvoza 1997. godine bio je, prema podacima dobivenim tim istraţivanjem, 83

milijuna eura, a industrija softvera je ukupno prodala 185 milijuna eura svojih proizvoda i

usluga. Razlog zbog kojeg je rast izvoza softvera bio manji od 5% na godišnjoj razini se mogao

traţiti u činjenici da je uslijed reorganizacije poslovanja tvrtke ICL/Fujitsu koje se dogaĎalo u to

vrijeme došlo do smanjenja nabave softvera iz Finske. Od 1997. godine to se istraţivanje provodi

svake godine, a financiraju ga uglavnom Tekes i Ministarstvo trgovine i gospodarstva.

Kako bismo dublje shvatili fenomen Finskog softversog čuda, potrebno je promotriti zapravo

cijeli ICT sektor i to posebno teleomunikacije koje su bile jedan od glavnih uporišta razvoja

softvera.

114

((Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. i Korri, S., 2001; Software business models. A framework for

analyzing software industry.; Technology review 108/2001, TEKES)) 115

(Sallinen, S., Development of industrial software supplier firms in the ICT cluster. An analysis of firm types,

technological change and capability development, 2002)

94

Gledajući unazad, razvoj ICT klastera u Finskoj čini se kao da je bio rezultat rada kakvog dobro

podmazanog stroja. MeĎutim, mnogi faktori njegovog nastanka bili su povijesna slučajnost ili

barem nisu bili dio sustavnog razvojnog plana.116

Naime, liberalizacija trţišta bila je više „izvučena dobitna srećka― nego plod promišljene vladine

odluke i finske su telekomunikacije došle u poziciju da prve krenu u utrku u GSM svijetu, čak

prije nego su mnogi uopće doznali da postoji ikakva utrka.

Korijeni takvog ishoda seţu u 19. stoljeće kad je Finska izborila u tadašnoj carskoj Rusiji

slobodu davanja koncesija lokalnim telefonskim kompanijama koje su tu slobodu trajno sačuvale

i prednjačile po broju novih tehničkih rješenja i istraţivanja na polju telekomunikacija. Kad je

kasnih sedamdesetih prošlog stoljeća došlo do frontalnog sukoba izmeĎu privatnih, brojnih

teleoperatera i drţave koja je prijetila preuzeti preveliku kontrolu nad sektorom, ishod u kojem

su se operateri konačno izborili za punu liberalizaciju cjelokupnog telekomunikacijskog trţišta i

tako bili jedni od prvih u svijetu. Finski su dobavljači opreme postali jedni od prvih koji su imali

priliku isporučiti GSM opremu. Nakon kasnijeg meĎunarodnog vala liberalizacije, Nokia je bila

u odličnom poloţaju za uzlet.

Nakon što je riješen spor oko prava na GSM koncesije, vlada se povukla i od tada se odluke u

vezi telekomunikacija donose, barem na neko vrijeme, isključivo temeljem racionalnih i

tehničkih odluka.

Posljedica toga je da je sa svojih 75.000 zaposlenika ICT klaster 1998.godine pruţao radna

mjesta za 3% radne snage u Finskoj. Sama Nokia zapošljavala ih je 21.000 i tako sama

zapošljavala oko trećinu cijelog klastera, a procjenjuje se da su njezini kooperanti zapošljavali

još jednu šestinu(Ali-Yrkkö J., 2000). Podatak iz sljedeće godine spominje da u zemlji djeluje

120 operatera fiksne telefonije, no da trţište kontroliraju podjednako jaki Sonera i Finnet Group i

da ubiru oko 95% prihoda od telekomunikacijskih usluga. Iste godine Finska je prva drţava s

izdanom UMTS koncesijom, a uvedena je digitalna zemaljska TV.117

U 21. stoljeću najčešći izvor kapitala za poduzetnike početnike unutar ICT klastera u Finskoj je

rizični poduzetnički kapital zbog toga što je nakon liberalizacije trţišta kapitala u osamdesetima

116

(Paija, Laura, ICT Cluster - The Engine of Knowledge Driven Growth, ETLA, 2000.) 117

(Paija, 2000)

95

došlo do uhodavanje prakse tokom devedesetih i nakon što su se prve uspješne investicije oko

2000. godine pokazale vrlo uspješnima, bilo je dovoljno kapitala za širenje klastera.118

Kasnije se

javlja podatak da svaki četvrti ispitanik iz industrije softvera smatra da je nedostatak kapitala

najveći problem nastanku novih tvrtki, što vjerojatno i nije pravi pokazatelj stvarne nestašice

kapitala nego tek indikator. Drugi najčešći problem koji ispitanici ističu je nedovoljna

produktizacija i profiliranje na trţištu, što je i za očekivati u propulzivnom sektoru u kojem je

velki broj tek nešto zrelijih start-up tvrtki. (Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and

Jarkko Pyysiäinen, Challenges of Software Product Companies: Results of a National Survey in

Finland, Helsinki University of Technology, Software Business and Engineering Institute, 2004.)

U svakom slučaju, ulaganja u širi sektor su bila značajna. Prema podacima OECD-a, tih godina

je čak 30 posto izdataka za kapitalna ulaganja bilo namijenjeno ICT sektoru, no Finska je i dalje

bila zemlja s najjeftinijim telekomunikacijama i one su bile motor razvoja cijelog ICT klastera.

Nakon dramatičnog rasta uzrokovanog spoemnutim stjecajem okolnosti i ţivom entuzijazmu za

telekomunikacije u naciji, vlada je nastavila provoditi politiku liberalizacije telekomunikacija,

čak do te mjere da je u svrhu produbljivanja telekomunikacijske baze jedna od prvih u svijetu

odlučila koncesije za nacionalne podatkovne mreţe dodijeliti bez naknade kako bi podigla

kvalitetu usluge i donijela plan da se potpuno povuče iz telekomunikacija.

Liberalizacija finskog trţišta je došla do te mjere da su zakoni koji su drugdje u EU donošeni

kako bi liberalizirali telekomunikacijske usluge zapravo postalvjali standarde koji su Finskoj

nametali manje liberalna rješenja. i najvaţnije, vlada je vremenom usklaĎivala izdatke za

istraţivanje i razvoj kako bi uspostavila ekonomiju znanja.119

118

(Paija, 2000) 119

(Paija, 2000)

96

Slika 23 - Finska - udio drţavnih izdvajanja za istraţivanje i razvoj, %BDP

Uzrok stabilnosti, dramatičnom porastu i kvaliteti bilo je jako domaće trţište koje, iako samom

sektoru financijski ne znači gotovo ništa (2% prodaje otpada na domaće trţište)120

, ono sluţi kao

svojevrstan poligon za iskušavanje novih proizvoda. Izbirljivo i na telekomunikacije vrlo

osjetljivo finsko trţište bilo je odličan način za testiranje budućih trendova u proizvodnji. Drugi

temelj uspjeha bila je konkurentnost. Sami trţišni sudionici su inzistirali na slobodnom trţištu i

jednakim šansama za sve.

Finski dobavljači su se specijalizirali za visoko prilagoĎene (customized) proizvode, dok su se u

nabavi ponašali upravo obrnuto, uvozeći čak 92% standardnih elektronskih dijelova

proizvedenih u velikim serijama. Sonera je postala jedan od vodećih investitora u istraţivanje i

razvoj u cijeloj industriji, dok je Nokia proporcionalno ulagala nešto ispod prosjeka no prema

podacima iz prodaje i završnog računa se dalo zaključiti kako je u tim ulaganjima bila

natprosječno učinkovita.

Dolaskom do nestašice radne snage nastaje suradnja industrije i akademske zajednice na

otklanjanju tog problema i tvrtke suraĎuju sa sveučilištima u definiranju nastavnog programa, a

kako znanja koja tvrtke trebaju nije moguće naći u udţbenicima, on-line prijenos znanja postaje

ključni faktor u unaprjeĎenju razine znanja. U konačnici, industrija se angaţirala na vladinom

programu uspostave pojačanih programa edukacije u informatičkim područjima.

120 (Ylä-Anttila, 1999)

0,00%

0,50%

1,00%

1,50%

2,00%

2,50%

3,00%

3,50%

4,00%

4,50%

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

97

Slika 24 - Kretanje robnog izvoza Finske ( u mlrd. USD )

Nakon financijskog kraha u 2009. godini, finski izvoz je pao za gotovo 40% u oko godinu i pol

dana, a sama Nokia, vodeća tvrtka ICT klastera već je nešto i ranije počela biljeţiti stagnaciju, a

zatim i pad prihoda. Specifičnost Nokijine proizvodnje je snaţno oslanjanje na dobavljače. Sama

Nokija ne proizvodi gotovo ni jedan dio svojih ureĎaja, ali s obzirom na onako visok udio

uvozne komponente izvozu proizvoda, udarac na finsko gospodarstvo nije bio niti izdaleka toliko

snaţan. Pokazalo se da je softver, kojeg se nedovoljno izdvaja u izračunima, otporniji na udarce

nego bi se mislilo. Istraţivanje finske udruge proizvoĎača softvera pokazuje da mali i srednji

poduzetnici uglavnom nisu osjetili probleme s kojima se Nokia suočava, ali unatoč tome

polovica smatra da nije izvjesno u kojem će pravcu ta situacija krenuti u budućnosti.121

Domaći proizvoĎači softvera ublaţavaju pad zaposlenosti uslijed zatvaranja ili smanjivanja

obujma poslovanja kod kooperanata Nokije i čini se da se zaposlenici koji su tako ostali bez

posla relativno lako i dobro snalaze na trţištu rada. Ne bi smjelo biti većih problema, no nije ni

uočen utjecaj na sniţavanje plaća tako da se moţe zaključiti da trţište rada još nije svjesno

promjene. Od oko 3400 otpuštenih, posao ih je u nekoliko mjeseci našlo oko 700. Izvjeće o

stanju softvera pokazuje odreĎenu dozu zabrinutosti, no općenito se uočava pozitivan trend.122

121

(Mikko Rönkkö, 2012) 122

(Mikko Rönkkö, 2012)

-

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,00

Series1

98

4.3.2 Zemlje u tranziciji

Hrvatska je najsličnija bilo kojoj od zemalja u tranziciji. Pa ipak 1990.godine u domeni ICT

industrije Hrvatska je bila razvijenija od svake druge zemlje u tranziciji. Danas Češka, Poljska,

MaĎarska pa čak i Rumunjska i Bugarska imaju jače softverske industrije nego Hrvatska.

Svim zemljama u tranziciji u razvoju industrije jako je pomogao ulazak u Europsku uniju i

naknadno u OECD.

Tim ulaskom nestalo je transakcijskih troškova na granici, a i pravna regulativa postala je jasnija

i pouzdana za investitore iz zapadne Europe.

Sve uspješne zemlje u tranziciji postale su nearshore odredište za mahom njemačke tvrtke. U

nekim od zemalja velike multinacionalne korporacije formirale su regionalne centre (npr. EDS u

MaĎarskom Vasvaru centar od nekoliko tisuća ljudi, HP u Bugarskoj centar za razvoj softvera

itd.)

Karakteristične zemlje u ovom segmentu jesu: Rusija, Poljska, Češka, MaĎarska, Rumunjska,

Bugarska.

Zbog najveće sličnosti interesantno je spomenuti i sličnost te razlike u strateškoj orjentaciji sa

zemljama poput: Slovenija, Srbija, Makedonija.

Slovenija je dio EU i premda je dvostruko manja dosta karakteristika je slično sa Hrvatskom u

segmentu izvoza softvera.

Srbija već nekoliko godina radi na privlačenju stranih investitora (npr. u Novom Sadu je

formiran tim od tri stotine programera koji za Schneider Electric programiraju SCADA sustav

pod kontrolom i u suradnji sa profesorima sa lokalnog IT fakulteta) i formiranju vlastitih timova.

S druge strane ratom iscrpljena ekonomija stvorila je loše okruţenje za ţivljenje talentiranim

mladim ljudima. Ali i time stvorila potencijale za ostvarivanje poveznica dijaspore i domovine.

Tablica 8 - Srbija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu usluga)

Godina 2007 2008 2009 2010 2011

Udio

(%)

6,144346 6,719841 8,035482 9,217856 10,4553

99

Makedonija je prije desetak godina proklamirala strategiju odredišta za potencijalno sigurna i

jeftina strana ulaganja. Drţava omogućuje povoljna ulaganja uz minimalan porez. Cijena radnika

je relativno povoljna. i moţemo vidjeti da je ova zemlja napravila najveći relativni rast izvoza

softvera u posljednjih dvanaest godina (desetak puta se povećao izvoz).

Tablica 9 - Makedonija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu uslugu)

4.4 Izvaneuropske zemlje

Najveće izvoznice softvera izvan Europske unije jesu SAD, Japan, Koreja, Singapur. Od

zemalja u razvoju izdvajaju se Kina i Filipini.

Za razliku od mnogih zemalja u razvoju Kina ima snaţnu industriju softvera od osamdesetih

godina prošlog stoljeća. Godine 2001. Prodaja u zemlji iznosila je gotovo četiri milijarde dolara.

U softverskoj industriji zaposleno je oko stotinu tisuća djelatnika u više od tisuću tvrtki. Godišnji

rast industrije iznosi oko dvadeset posto. Za razliku od Indije koja je fokusirana na izvoz

softvera, Kina je fokusirana na prodaju na domaćem trţištu. 1999. godine Kina je izvozila samo

130mil. dolara.

Od 3I zemalja (Izrael, Indija i Irska) dvije se nalaze izvan Europe.

4.4.1 Izrael

Na prvi pogled, Izrael nije okolina koja pruţa posebno pogodne uvjete za razvoj izvozno

orijentiranih malih i srednjih tvrtki proizvoĎača softvera. Domaće trţište je skromno i broji tek

oko 6 milijuna ljudi. U doba razvoja tek je napustilo strogo centralizirano i upravljano

gospodarstvo istovremeno izdvajajući značajna sredstva za socijalni program koji je usporediv s

onim u europskim drţavama. Sindikati su vrlo snaţni i aktivni. U devedesetim godinama drţava

Godina 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Udio

(%)

12,60 11,81 12,74 14,13 15,89 15,62 12,55 11,93 14,01 12,51 12,78 14,27 14,05 13,33

100

je primila oko 18% svoje radne snage izvana, s tim što je većina imigranata dolazila iz Etiopije

ili bivšeg Sovjetskog saveza i nisu znali ni hebrejski, a niti jedan „trţišni― jezik. Prirodnih

resursa je malo, a izdaci za obranu čine neobično velik udio proračuna123

.

Povijest razvoja inovacija, naprednih tehnologija, pa tako i računalnih tehnologija i softvera

djelomice leţi u nacionalnoj povijesti jer su stoljećima bili u situaciji da im je u ogromnoj većini

zemalja zabranjivano školovanje, bavljenje velikim brojem zanimanja i posjedovanje zemlje. To

je nesumnjivo doprinijelo njihovoj sposobnosti da ostvare samostalnost i u najgorim

negostoljubivim uvjetima. U slobodnoj drţavi do izraţaja je došla tradicija oštrih i otvorenih

rasprava koja se razvila u raspravama o svetim knjigama. Za razliku od azijskih kultura124

u

kojima je inovacija često ograničena zahvaljujući čvrstoj hijerarhijskoj strukturi, meĎuljudski

odnosi su u Izraelu daleko opušteniji i izraelski vodeći menadţeri preferiraju kadar koji slobodno

razvija i izraţava svoje ideje125

.

Istodobno, takav je slobodan istraţivački duh sklon raspravama nadopunjen sklonošću

poduzetništvu i stavom prema neuspješnim poduhvatima kao o realnosti poslovnog ţivota.

Propast projekta se ne smatra velikim problemom, nego poduzetnik najčešće pokuša ponovo126

.

Početak uspjeha izraelske softverske industrije leţi u Vladinim naporima za povećanjem

industrije visokih tehnologija. Tehnički educirani kadar obučen u vojski pedesetih godina

preuzeo je ključne uloge od šezdesetih godina i formirao suradnju vojske, javnog i privatnog

sektora. Komercijalizaciju razvoja softvera taj kadar napravio je kroz Vladine i vojne poticaje za

istraţivanje i razvoj.127

Sam vojni sektor je bio prisiljen snaţno razvijati vlastita istraţivanja i

razvoj kao posljedicu Francuskog embarga na izvoz vojne tehnologije u Izrael kao reakciju na

šestodnevni rat. Vodstvo Izraela bilo je zatečeno takvim razvojem dogaĎaja, ali reakcija je bila

123

Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of Haifa, 2001 124

Harel, A. 2005. ―The Role of Venture Capital in the Development of Israel’s High-Tech Industry.‖ Israel Venture

Association, Presentation to the World Economic Forum 125

Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic

Forum 126

Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic

Forum 127

(Ariav, G. & Goodman, S.E. (1994) Israel: of swords and software plowshares, Communications of the ACM,

37(6), 17-21.)

101

snaţno oslanjanje na vlastite snage u istraţivanju i razvoju u vojne svrhe koje je potrajalo do

osamdesetih godina128

.

Nakon polaganog početka u sedamdesetim i početkom osamdesetih trend razvoja i

komercijalizacije uzeo je maha tijekom devedesetih godina. Glavna snaga softverske industrije u

Izraelu postala je specijalizacija u nišama softverskih proizvoda (preteţno anti virusni alati,

rješenja za sigurnost i softveri koji u domeni komunikacija). Kreirane su takoĎer nove niše

uključivo aplikacijske generatore, alate za upravljanje bazama podataka i softvere za edukaciju.

129

Drţavna politika umnogome je doprinijela razvoju sektora. Nakon liberalizacije trţišta,

dugoročno su sve vlade izraela podrţavale sljedeću strategiju kojom bi potakle izvoz proizvoda

visoke tehnologije, uključivo i softvera:

a) ohrabrivanje i potpora sposobnostima privatnih poduzetnika da nastupaju na stranim

trţištima,

b) značajna ulaganja u visoko školstvo i imigracijska politika visokoobrazovane radne snage

c) učinkovite potpore i olakšice stranim ulagačima kako bi bio stvoren početni zamah

d) voĎenje računa da ulaganja u istraţivanje i razvoj prate rast BDP-a (oko 4,6%) na razini

većoj od većine industrijaliziranih zemalja

e) programi poduzetničkih inkubatora i rizičnog poduzetničkog kapitala koji su pomagali

transformaciju ideje u uspješnu proizvodnju.130

Osim navedenog, Izrael je u periodu od 1990.-1998. godine proveo niz reformi

telekomunikacijskog sustava, poboljšavajući uslugu i smanjujući cijene za 87%131

.

128

Alan C. Leventen, The Structure and Dynamics of the U.S. Market for Israeli Equities, Tel Aviv University 129

(de Fontenay, C. & Carmel, E. (2002) Israel's silicon wadi: the forces behind cluster formation, in Silicon Valley

and its Imitators, T. Bresnahan, A. Gambardella & A. Saxenian (eds).) 130

Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic

Forum 131 Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of

Haifa, 2001

102

Iako su programi inkubatora i poticanja poduzetništva usmjereni prvenstveno na rješavanje

problema zapošljavanja imigranata iz bivšeg SSSR-a koji su bili izuzetno tehnički obrazovani,

ali se nisu snalazili u trţišnom gospodarstvu i nedostajao im je još niz vještina za uspješan razvoj

vlastite inovativne tvrtke, ti su programi bili otvoreni svim graĎanima132

.

Imigracijska situacija i politika obrazovanja dovela je do toga da je Izrael 2001 godine imao čak

140 inţenjera na 1000 stanovnika, što je najveći udio na svijetu133

.

Pretpostavka da je strana novčana pomoć omogućila razvoj industrije i softvera u Izraelu

osporavana je argumentima da se u doba razvoja Izraela kao gospodarstva temeljenog na znanju

strana novčana pomoć smanjila na 1,1% BNP-a. Veći je utjecaj smanjenja vojnih izdataka koji su

oslobodili resurse koji su bili tada ulagani u istraţivanja i razvoj umjesto u obranu. Stotine tvrtki

duguje svoj razvoj ranijem vojnom angaţmanu i transferu tehnologije u civilne svrhe koji je

nastao uslijed smanjenja vojnog budţeta134

.

Veći utjecaj na razvoj bila je uspješnost privlačenja stranog kapitala i ulaganje u rizične

inovativne projekte što se očituje time da su izraelske tvrtke prikupile 10% iznosa kapitala koji

su prikupile tvrtke u SAD-u135

.

Izrael je osnutkom agencija za privlačenje stranih ulaganja od 1959. godine kontinuirano radio

na tome i to je dovelo, zajedno sa strukturom radne snage i drugim pogodnostima lokalnog

istraţivačkog duha, da su mnoge najveće high-tech tvrtke otvorile svoje odjele za istraţivanje i

razvoj upravo u Izraelu. Primjer su IBM i Motorola, te Intel. Intel je posebno vaţan jer je u

multimilijardskim ulaganjima proširivao kapacitete u Izraelu i izgradio istraţivački centar koji je

meĎu najuspješnijima na svijetu136

.

U 2001. Godini izvoz softvera dostigao je dvije i pol milijarde dolara sa stopom rasta 10%. Oko

tri stotine softverskih tvrtki u Izraelu zapošljava dvadesetak tisuća djelatnika, a izvoz predstavlja

tri četvrtine njihovog prometa. Od svih izraelskih IT firmi stotinu i dvadeset izlistano je na

132

Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic

Forum 133

Izvor, IVA, Izraelska Agencija za promoviranje ulaganja 134

Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of Haifa, 2001 135

Dar, V., Israel—The Mediterranean Silicon Valley, Pasgot Ofek, 2005 136

Augusto Lopez-Claros, Irene Mia: Israel: Factors in the Emergence of an ICT Powerhouse, World Economic

Forum

103

NASDAQ-u. Time je Izrael treća zemlja po brojnosti nakon Kanade i SAD-a. Većina tvrtki iz

SAD ima podruţnice u Izraelu, s druge strane jedna trećina izraelskog izvoza softvera odlazi u

SAD.137

Zaključno, pitanje drţavne strategije razvoja koja je uključivala stimulaciju razvoja visokih

tehnologija, meĎu njima i razvoja softvera, predmet je mnogih rasprava i brojni su i

podraţavatelji i protivnici takvog pristupa. U većim i starijim gospodarstvima često dolazi do

javljanja proturječnih dokaza i situacija moţe biti donekle nejasna, ali u slučaju Izraela radi se o

malom i izoliranom gospodarstvu i analiza je time olakšana i stanje jasnije138

.

Razvoj softvera u Izraelu kombinacija je povijesnih okolnosti, vladinih reakcija na

vanjskopolitičku situaciju vojnog embarga, mirovni sporazum koji je vojnu tehnologiju mogao ili

morao prenamijenjivati u civilnu, visoko školstvo, sigurnost ulaganja, rad na promociji ulaganja,

mobiliziranje dijaspore (veze sa SAD).

4.4.2 Indija

Indija je po mnogočemu jedinstvena drţava. Sa svojim BDP od oko 3700 dolara po glavi

stanovnika, ona je svakako meĎu siromašnijim drţavama svijeta, ali njezina mnogoljudnost i

povijesne specifičnosti, stotine milijuna ljudi koji su obrazovani i vladaju engleskim od kojih su

desetine i visokoobrazovani, postala je vremenom ozbiljan takmac na svjetskom trţištu.

Začetak industrije softvera je u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, dobu

protekcionističke politike indijskih vlada kad je bilo teško osnovati tvrtku i privatna inicijativa se

općenito nije smatrala dobrodošlom.

Prvi vladin dokument koji je zanimljiv za povijest indijskog razvoja ICT sektora i softvera,

odredba je koja je od 1974. godine odreĎivala da strane tvrtke smiju biti vlasnice najviše 40%

137 (The Hindu (2001) Israel's strength in tech. development, The Hindu (Hyderabad),

January 11.) 138 Benson Honig: Israel and the ICT: The case of an industrial transformation, University of

Haifa, 2001

104

tvrtke. To je dovelo do egzodusa velikih i vaţnih tvrtki za IT industriju i softver, no moţda

upravo potaklo razvoj139

. Postoje oprečna mišljenja:

Prvo je da je odlazak tvrtke kakva je (na primjer) IBM i koja je zavorila svoj Indijski dio uslijed

stupanja na snagu spomenutog zakona, unaprijedio razvoj softverske industrije putem oko tisuću

iskusnih i sposobnih programera koji su bili prisiljeni naći drugi posao. Navodi se primjer da je

jedan od njih, Prakash Mehra, osnovao vodeću konzultantsku tvrtku IDM iako treba napomenuti

da je prva takva tvrtka osnovana 1974 pod nazivom TCS, a osnovali su je J.R.D. Tata i povratnik

iz SAD-a L. S. Kanodia140

.

Ne treba posebno elaborirati da je, budući da su vladine tvrtke su preuzele odrţavanje IBM-ovih

mainframe računala i privatna inicijativa u tom polju onemogućena, zaustavljen je alternativni

razvojni put IT usluga (i softvera) osnivanjem tvrtki koje bi se bavile odrţavanjem računala.

Tako, opće je mišljenje da je tim zakonom iz 1974. godine razvoj IT sektora bio usporen.

Vodeću poduzetničku ulogu IT sektora prirodno preuzimaju konglomerati s područja Bombaja.

Doba je programiranja mainframe računala i slali su svoje programere na rad u inozemstvo i tako

ih i obučavali i stvarali domaću softversku industriju. Industrija se tako razvijala pod okriljem

velikih tvrtki unatoč restriktivnim propisima koji su zapravo teoretski trebali spriječiti razvoj

novih djelatnosti, no učinak je bio taj da su se velike tvrtke oduprle takvim restrikcijama

proširivši svoje djelovanje i na softver i tako de facto uţivali protekcionističku zaštitu jer je

drţava bila učinkovita u sprječavanju osnivanja novih softverskih tvrtki dok su veliki

konglomerati nesmetano radili.141

U osamdesetima, kad je fokus svjetskog softvera prešao na programiranje softvera koji se izvodi

na radnim stanicama i kad se počinje javljati masovna prodaja softverskih paketa, Indija se nalazi

u razdoblju liberalizacije vanjske trgovine i smanjuju se uvozne carine, a i olakšava se otvaranje

stranih tvrtki.

Premijer Rajiv Ghandi 1984. godine donosi prvu od dvije vladine odluke prekretnice koje su

formirale industriju softvera u Indiji, New Computer Policy Act kojim carinu na uvoz hardvera

139

Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006 140

Making IT: The Rise of Asia in High Tech (Stanford University Press, 2006) 141

Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006

105

smanjuje na prijašnjih nevjerojatnih 135% na „liberalnih― 60%, a proizvodnju softvera dopušta

tvrtkama koje rade u Indiji a u stranom su vlasništvu, transnacionalnim tvrtkama.

Prve značajnije operacije bile su otvaranje vlastitih pogona stranih proizvoĎača softvera u kojima

se izraĎivao dio softvera koji će biti prodavan kao gotov produkt. Značaj ove faze je

popularizacija svijesti i tehnologije mogućnosti proizvodnje softvera na udaljenim lokacijama.

Tvrtke uglavnom proizvode modularna rješenja142

.

Tijekom osamdesetih dolazi do još jedne promjene – industrija se seli iz Bombaija u Banglaore

kako bi se izbjegli rastući troškovi infrastrukture u Bombaju. Četiri juţne drţave: Karnataka,

Tamil Nadu, Andra pradesh i Kerala, sa svojim centrom Bangaloreom koji je ujedno i glavni

grad Karnatake, daju 52% indijskih inţenjera i prirodno je bilo da će se novi indijski centar

proizvodnje softvera formirati u takvoj okolini.

Sredinom devedesetih, negdje nakon što je softverska industrija Indije napunila svojih prvih

dvadeset godina, primjećuje se početak dolaska stranih tvrtki koje se bave usluţnim

programiranjem i koje otvaraju pogone u Indiji. Kao i domaće tvrtke, i one su se u početku

bavile samo modularnim elementima većih sustava, ali vremenom počinju izraĎivati cjelovita

rješenja.

To je razdoblje kada je ţarište interesa programerskog svijeta sve više C programski jezik, a i

baze podataka su evoluirale, prešle su na radne stanice na Windows – Intel platformama, ranije

zvanima „IBM PC kompatibilnim računalima―.

Drugi poticajan dokument vlade Indije koji je utjecao na razvoj proizvodnje softvera zapravo

nije jedan dokument nego je sustavna, dobro promišljena i cjelovita strategija razvoja IT sektora,

softvera i Indije uopće. Taj dokument bi zahtijevao posebnu analizu s obzirom na njegovu

cjelovitost i sveobuhvatnost. Donesen je 1998. godine, deklaratoran je, ali uvodi i čitav niz

konkretnih mjera. Naziv mu je „IT Action Plan― i posebno razraĎuje IT sektor u tri dijela:

softver, hardver i dugoročna IT politika.

Tekst preambule opisuje namjere i smjer u kojem akcijski plan treba povesti Indiju i glasi:

142

Dossani Rafiq, Origins and Growth of the Software Industry in India, Stanford University, 2006

106

―Uspon informacijskih tehnologija Indijina je mogućnost da prevlada svoje povijesne

poteškoće i ponovo postane gospodar svoje budućnosti. Informacijske tehnologije su alat

koji će Indiji pomoći da postane snaţna, napredna i samopouzdana drţava. Na tome putu,

informacijske tehnologije nose sa sobom oećanje da će saţeti vrijeme koje bi Indiji inače

bilo potrebno da prijeĎe svoj put k razvoju i zauzme svoje mjesto u časnom skupu naroda.

Vlada Indije prepoznala je mogućnosti koje za brz i sveobuhvatan razvoj nudi IT

tehnologija. Nacionalni program upralvjanja koji je ujedno i projekt vladine politike,

uvaţio je činjenicu da informacijska i komunikacijska revolucija osvaja svijet.

U skladu s tim, vlada je ovlaštena donositi politike i pokretati inicijative koji će Indiju

dovesti na mjesto informatičke supersile u najkraćem mogućem roku.‖143

U kratkim crtama, akcijski plan sastoji se od imenovanja osoba zaduţenih za donošenje i

provoĎenje odluka i ima opseţne ciljeve kao što su potpuno informatičko opismenjavanje. Neke

odluke su uistinu u razumnom roku stupile na snagu i razdoblje nakon 2000-e godine se

uobičajeno smatra razdobljem pune liberalizacije kakvu uglavnom poznajemo u cijelom svijetu i

vladin je akcijski plan djelomično i proveden.

Indija je jedan od najvećih izvoznika softvera danas. Kao i druge dvije 3I zemlje izvoznice

softvera karakterizira je snaţan offshoring. Izvoz softvera u Indiji počeo je sredinom

sedamdesetih godina, ali tek osamdesetih godina prošlog stoljeća multinacionalne tvrtke poput

Texas Instrumentsa pokrenule su stalan i odrţivi rast izvoza softvera.

Za Indijsku industriju softvera karakterističan je „bodyshopping―. Kasnih osamdesetih oko 75%

zarade od izvoza dolazi od bodyshoppinga. Ranih dvijetisućitih godina udio je pao na 60%144

ukazujući na sporiji, ali stabilan trend ka offshore radu. Istovemeno u indijskoj industriji softvera

razvija se i pruţanje usluga analize i dizajna te sposobnost firmi za ―ključ u ruke‖ rješenja.

Godine 2000. Indija izvozi softver u vrijednosti oko pet milijardi dolara s prosječnim rastom oko

4% godišnje. Softver čini oko 8% ukupnog izvoza Indije. U oko tisuću tvrtki radi oko 140000

djelatnika145

. Polovica korporacija iz Fortune 500 eksternalizirala je razvoj softver u Indiju146

.

143

http://it-taskforce.nic.in/prem.htm 144

(Dataquest (2001) The DQ Top 20, Dataquest (India), New Delhi.) 145

(Heeks, R.B. (2001) Indian Software Export Figures, IDPM, University of Manchester, UK.

http://www.man.ac.uk/idpm/isi.htm)

107

Indija je danas svjetski lider zemalja u razvoju u izvozu softvera.

U suštini, razvoj indijskog softvera i njegovog izvoza i nije trebao posebne poticaje, vjerojatno je

daleko veći pozitivan utjecaj imalo ukidanje zabrana u vidu uvoznih carina ili posebnih dozvola

za otvaranje tvrtki.

Zaključno, indijska industrija softvera nije nastala zahvaljujući isključivo vladinoj strategiji.

Daleko veći poticaj dobila je od dijaspore (posebno iz SAD), od nekoliko multinacionalnih

korporacija koje su eksperimentirale koristeći Indiju u razvoju softvera u osamdesetim godinama

i indijskim poduzetnicima koji su boom informatičkih tehnologija u devedesetim godinama

iskoristili kako bi razvili tvrtke koje su bile u stanju razviti visokokvalitetan softver koristeći

neiskusne i mlade programere. Velike zasluge za razvoj imaju i učilišta koja su uţivala potporu

privatnog sektora.

4.4.3 Kostarika

Sa stajališta Hrvatske, jedan od primjera koji valja proučiti je i Kostarika. Ukratko i

pojdnostavljeno rečeno, to je mala drţava Srednje Amerike s tradicijom izvoza poljoprivrednih

proizvoda, pod utjecajem SAD i latinoameričkih susjeda, umnogočemu tipična latinoamerička

zemlja. Danas je Kostarika jedna od najbrţe rastuća izvoznica softvera i s 1.258 miijardi dolara

izvoza i udjelom od gotovo trideset posto softvera u ukupnom udjelu izvoza usluga u 2010.

godini moţemo je svrstati u uspješne, visokospecijalizirane zemlje po pitanju izvoza softvera.

Razvoj proizvodnje i izvoza softvera nije rezultat jedne jedinstvene vizije vlade ili neke političke

snage. Štoviše, postoje stalni sukobi i oprečna mišljenja o razvojnim pitanjima tokom razdoblja

razvoja kojeg smo promatrali. MeĎutim, nesporno je i da je tehnološki razvoj rezultat niza

napora koji seţu još u 19. stoljeće, a da javnost gotovo jednoglasno prihvaća potrebu

tehnološkog razvoja, ulaganja u školstvo i infrastukturu147

.

Tradicionalno, Kostarika je izvoznica poljoprivrednih proizvoda, uglavnom kave u zrnu i

banana. Prema izvješću i mišljenju svjetske banke Kostarika je primjer zemljama Latinske

146

(Moitra, D. (2001) India's software industry, IEEE Software, January/February, 77-80.) 147

Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001

108

Amerike po mnogim kriterijima i navodi da je u periodu od 1990.-2009. godine osigurala snaţan

rast uz stabilnost.148

Dijelom je doprinos razvoju dao i ICT sektor i proizvodnja i izvoz softvera.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća gospodarstvo i društvo Kostarike su bili u krizi i pao je broj

upisanih na sveučilišta toliko da se nije oporavio sve do kraja stoljeća. Jedini vaţan dogaĎaj za

razvoj ICT industrije bio je program uvoĎenja informatičkih učionica u sve osnovne škole.

Računala nisu korištena za učenje informatike nego su korištena kao nastavna pomagala i zbog

toga je taj projekt postao poznat i prihvaćen primjer u svijetu149

.

No i osim toga, vlada je uvidjela vaţnost tehnologije i njezinog utjecaja na gospodarstvo i stoga

počela pokretati niz programa i politika osmišljenih da potaknu nacionalni ekonomski rast.

Osnovni programi i politike koje je Kostarika pokrenula, osim spomenutog, bili su sljedeći:

i. postupno smanjivanje poreza na računala počevši od 1985. godine.

ii. 1987. godine ustanovljena je Omar Dengo fondacija i otvoreni su informatički kabineti u

svim drţavnim školama u cijeloj zemlji. Omar Dengo privatna je neprofitna organizacija s

misijom gospodarskog i socijalnog razvoja Kostarike putem uvoĎenja inventivnih

programa za unaprjeĎenje kvalitete obrazovanja. Ta fondacija pionir je u uvoĎenju

računalnih tehnologija, inovativnih obrazovnih programa i novih edukativnih metoda u

drţavnom sustavu osnovnog školstva.

iii. vlada Kostarike donijela je jednoznačnu odluku da će koristiti tehnologiju i informacijske

sustave kako bi svojim graĎanima pruţila bolje usluge.

iv. Osnivanje nacionalnog centra za visoku tehnologiju CENAT, 1997. godine. To je ustanova

koju podrţavaju sveučilišta, a osnovana je kako bi njegovala inovativnost, razvoj, širenje

znanja i vještina i znanstvena otkrića na nacionalnoj razini.

v. Potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući i dio koji se odnosi na zaštitu

autorskih prava

vi. Uspostavljanje Programa za unaprijeĎenje softverskog sektora

vii. Potpisivanje sporazuma o informatičkoj tehnologiji (Information technology Agreement -

ITA).

148

Costa Rica, Competitiveness Diagnostic and Recommendations, World Bank Report, 2009 149

Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001

109

viii. Velike investicije u Internet infrastrukturu, što uključuje podmorski optički kabel visokog

kapaciteta MAYA-1 koji Kostariku spaja sa SAD, kao i druge vaţne kablove kao što je

ARCOS-1.

Za proizvodnju softvera presudan je dolazak Intela u Kostariku i općenito razvoj ICT sektora.

Dolazak Intela rezultat je mnogih zalaganja i povijesnih okolnosti da je Kostarika tradicionalno

relativno demokratska, liberalna zemlja koja se u svojem okruţenju ističe i većom

obrazovanošću stanovništva. Nadalje, u Kostarici je djelovala udruga iskusnih poslovnih ljudi,

CINDE (inače krovna institucija za poticanje stranih izravnih ulaganja) koji su u zadanim

okolnostima prepoznali razvoj potraţnje za elektronikom i telekomunikacijama u SAD i

pokrenuli svoje vlastite inicijative za promicanje stranih ulaganja lobiranjem i drugim načinima

kako bi povećali konkurentnost zemlje u naprednijim tehnologijama. Inter American

Development Bank, razvojna banka sa sjedištem u Kostariki, osnovala je PROSOFTWARE,

institut koji se trebao baviti razvojem softvera u Kostariki u suradnji s još dvije institucije:

CAPROSOFT, udrugom proizvoĎača softvera i CINDE. Uglavnom paralelno s tim dogaĎanjima,

vlada je uvela vrlo snaţne izvozne poticaje koji su povećavali izvoz i BDP, ali istodobno i bili

veliko opterećenje za proračun, tako da se razvila i politička volja za novim programom

razvoja150

.

Ranije spomenute inicijative i napori drţave da poboljša infrastrukturu i osigura uvjete za

privlačenje stranih ulaganja, te napori članova udruge CINDE doveli su do toga da je Kostarika

postala vrlo zanimljiva za ulaganje i prije dolaska Intela već je nekoliko manjih tvrtki otvorilo

svoje pogone koji su uspješno radili. Odlukom Intela da će njihova sljedeća velika investicija biti

u području Juţne Amerike dovela je Kostariku u sam vrh popisa potencijalnih lokacija, kad se u

pregovore energično uključio i sam predsjednik kako bi uvjerio Intelove predstavnike da je

Kostarika iznimno ozbiljan partner. Intel donosi odluku o ulaganju 1996. godine, a projekt je

realiziran u roku od oko dvije godine. Odluka je bila donesena zahvaljujući prvenstveno

stabilnosti nacionalne ekonomije i obrazovanoj radnoj snazi koja govori engleski151

.

150

Andrés Rodríguez-Clare, Human Development Report of 2001, UNDP 2001 151

Jose Cordero & Eva Paus, Foreign Investment and Economic Development in Costa Rica: The Unrealized

Potential, April 2008

110

Nakon dolaska Intela ubrzava se već ranije pokrenut tehnološki razvoj. Nakon što je Intel

objavio svoju odluku, paţnja mnogih drugih kompanija je usmjerena na Kostariku i privučene su

i druge strane tvrtke.

Tako su do 2010. godine svoje pogone u Kostarici otvorili i Hewlett-Packard s jedinicom za

razvoj softvera, Ridge Run s proizvodnjom softvera za ugradnju na ureĎaje, Avionyx koji

proizvodi softver za avioindustriju, VIA Information Tools za automobilsku; Slim Soft se bavi

softverom za proizvodnju, te još Fiserv, Sistemas Galileo, Global Insurance Technology,

Schematic, Simple Software Solutions i druge. TakoĎer je vaţno za primijetiti da su se javile i

domaće tvrtke koje uspješno nastupaju na stanim trţištima, kao što je ArtinSoft152

.

Dodajmo još i da je 2002 godine softver u Kostariki proizvodilo stotinjak tvrtki s ukupnim

prihodima od oko 170 milijuna dolara, a da je izvoz iznosio 70 milijuna. Trţište im je bilo drţave

Srednje Amerike i SAD (osim SAD jedino se još Meksiko izdvajao po pojedinačnom udjelu),

dominantna platforma za razvoj bila je PC s Windows okruţenjem. Jedino po čemu bi se

Kostarika mogla nazvati potencijalom za izvoznicu softvera bila je prisutnost jeftine obrazovane

i nezaposlene radne snage. Do 2008 godine izvoz softvera se udvostručio153

.

No, ono po čemu je Kostarika posebno zanimljiva je sretna podudarnost da je Kostarika i njezin

program poticanja razvoja softvera bila tema znanstvenog rada s ciljem proučavanja utjecaja

društveno ukorijenjenih stereotipa na uspjeh takvih inicijativa kakva je bila program poticaja

izvoza softvera u Kostariki.

Kostarika je osnovala instituciju koja se posebno bavila poticanjem izvoza softvera, no postoji

mogućnost da nije dovela do značajnog poboljšanja154

, odnosno da je doprinijela malo ili gotovo

ništa155

.

Naime u svojem vrlo uvjerljivom izvješću, Nicholson i Sahay zaključuju kako je kostarikanski

nacionalni program razvoja izvoza softvera nailazio na čitav niz teškoća u provedbi koje nisu

bile predviĎene zbog, izmeĎu ostaloga, naivnog vjerovanja u to da će institucije osnovane u

152

Economic Commission for Latin America and the Caribbean (ECLAC), 2010 153

CIA World Factbook 2009. 154

Leiner Vargas Alfaro, Alborg Conference, 2004. 155

Brian Nicholson i Sundeep Sahay, Software Exports Development in Costa Rica: Contradictions and the

Potential for Change, Conference proceeding, Sao Paolo 2007

111

odreĎenom cilju ispunjavati svoju svrhu bez obzira na povijesne činjenice, osobne predrasude,

sukobe interesa i druge manje uočljive pojave. Spomenimo da su u tom kontekstu i na tom

primjeru argumentirano kritizirali upotrebljivost i Heeksovog i Carmelovog modela.

Zanimljivo, navedeno indirektno potvrĎuje i Dr Leiner vargas Alfaro sa sveučilišta u San Joseu,

navodeći u svojem izlaganju na konferenciji u Aalborgu 2004. godine kako je "softverska

industrija Kostarike nastala kao rezultat poslovne inicijative, a ne kao posljedica postojanja

posebnih poticaja". Naglašava da je softverska industrija Kostarike uvjerljivo nerazvijena i da je

teško, osim jeftine radne snage, uočiti neku značajniju i definitivnu prednost.

Bilo bi, ipak, nepravedno prema autorima i agentima koji su provodili programe poticaja izvoza

softvera u Kostariki ne spomenuti da se u oba ova izvora moţe naći i argumenata za tvrdnju da

su vladine mjere imale pozivan, poţeljan učinak na razvoj softvera, no za ovaj rad kostarikanski

primjer nam govori da prilikom planiranja akcija na poticanju softvera treba povesti računa o

provedivosti zamišljenih strategija i da bi ciljani poticaj za dovoĎenje jednog "velikog"

proizvoĎača mogao biti taj otponac koji bi, kao u slučaju Kostarike, pokrenuo proces rasta

softverske industrije.

112

4.5 Republika Hrvatska

4.5.1 Povijest tranzicije ICT Sektora

Promatrat ćemo tranziciju i razvoj ICT sektora od 1990. Godine do danas. Ovaj sektor je

zanimljiv jer ga karakterizira snaţan rast i praktički nastajanje mnogih segmenata baš u vrijeme

kada Hrvatska ostvarila samostalnost i krenula putem novog društvenog poretka. Taj poredak

prirodno je donio niz promjena pa time i mogućnosti privatizacije brojnih kvalitetnih tvrtki.

Paralelno su se razvijale nove privatne tvrtke uslijed potreba trţišta za novim uslugama i

proizvodima kroz otvaranje novih niša u ICT industriji.

IT i telekom industrija imale su različite startne pozicije, a takoĎer ih karakterizira različit

razvojni put.

Brzo rastuća potraţnja za telekomunikacijskim uslugama gospodarstva, javnog sektora i

kućanstava i zajamčeni visoki profiti dovode do velikih akvizicija, odnosno pritjecanja stranih

investicija u zemlju (~2,5 mil.$). Naime postojeći društveni telekom Hrvatske telekomunikacije,

monopolist na domaćem trţištu, prodan je Deutsche Telekomu. Nikola Tesla, proizvodna

telekom tvrtka sa gotovo monopolističkim trţištem u Rusiji i zemljama trećeg svijeta prodan je

Ericssonu. Njemački Siemens je akvizirao lokalni ATM i utemeljio snaţnu lokalnu podruţnicu.

IT industrija kao i obujam potrošnje informatičkih produkata i usluga u Hrvatskoj gube vodeću

poziciju meĎu centralnim i istočnim europskim zemljama, koja je dostignuta dinamičnim

razvitkom IT industrije i trţišta u osamdesetim, a koja je uvelike bila odraz prijašnje otvorenosti

zemlje (tada Jugoslavije) zapadnim utjecajima i uvozu. Rat do prve polovice devedesetih,

neadekvatna i štetna privatizacija, izostanak industrijske strategije i odgovarajućih poticajnih

politika, relativno spori gospodarski rast, politika precijenjene kune, zajedno s ograničenjima

relativno malog trţišta rezultirali su time da hrvatski IT već niz godina gubi trku sa zemljama

susjedima Slovenijom i MaĎarskom, zatim Slovačkom, a u zadnje vrijeme s brzo rastućim

Rumunjskom i Bugarskom.

113

Početkom devedesetih IT industrija se raspadom i nestankom tada relativno velikih IT tvrtki

(primjerice Velebit, Iskra Delta, TRS, RIZ i dr.) kao i računarskih centara niza velikih poduzeća

nestalih u privatizacijskoj dţungli još više atomizira. Poduzetniji informatički stručnjaci, bivši

zaposlenici tih poduzeća utemeljuju nekoliko stotina novih veoma malih IT firmi. Prema IDC-u

u 1999. godini od ukupno 1.141 registrirane IT tvrtke tek tri od njih zapošljavaju nešto više od

100 radnika dok 958 ima manje od 10 zaposlenih. Takva mikro poduzeća u pravilu nisu mogla

doseći kritičnu masu u smislu ekspertize, financijske snage, upravljačkih i marketinških vještina

za preuzimanje većih i sloţenijih IT projekata. Stoga, velika većina od njih svoje aktivnosti

usmjerava na sastavljanja osobnih računala, programiranju poslovnog softvera za mala i srednja

poduzeća i jednostavnije oblike pruţanja IT usluga, a sve to, u pravilu rade u ograničenim

lokalnim teritorijalnim okvirima. S vremenom, oni poduzetniji i uspješniji meĎu njima

uspostavljaju partnerske odnose s internacionalnim IT kompanijama, stječu ekspertizu, brzo rastu

i šire svoje poslovanje na cijelu drţavu, a i susjedne zemlje.

4.5.2 ICT sektor u Hrvatskoj danas

Tako se postepeno izdvaja tridesetak IT tvrtki "lokalnih šampiona" (a nekih od njih i značajnih

regionalnih igrača) kako u distribuciji i prodaji IT opreme tako i na područjima sistemske

integracije, proizvodnji softvera i implementaciji softverskih rješenja To su poduzeća koja danas

koji danas predvode IT industriju u zemlji.

MeĎutim, te su tvrtke još uvijek u meĎunarodnim razmjerima, a i u domaćim okvirima

komparirano s drugim djelatnostima, relativno skromne veličine gledajući broj radnih mjesta i

promet koji generiraju.

Interesantno je tu spomenuti da su još uvijek najveće koncentracije IT profesionalaca u zemlji

nalaze izvan same IT industrije. Naime broj zaposlenih u internim IT odjelima pojedinih

kompanija, recimo Hrvatske elektroprivrede, Zagrebačke banke, Privredne banke, a našli bi se tu

i još neki subjekti, i danas nadmašuje broj radnih mjesta i u najbrojnijoj od IT tvrtki u zemlji.

Istovremeno, veliki internacionalni IT vendori se, općenito teško i relativno kasno odlučuju na

izravno prisustvo u zemlji. A kada to i čine, radi se o relativno malom broju radnih mjesta. Veće

114

investicije recimo u razvojne softverske centre i logističkodistribucijske čvorišta izostaju, a

proizvodna green-field ulaganja se i ne spominju.

Radi se u osnovi o prodajno-marketinškim filijalama, koje organiziraju i upravljaju partnerskom

mreţom, kanalom distribucije i marketinškim aktivnostima, a tek u ograničenoj mjeri izravno

pruţaju IT usluge korisnicima.

Treba spomenuti da su i Ericsson Nikola Tesla i Siemens oformili snaţne odjele za razvoj

softvera, svaki s oko 700 programera koji radili za interne potreba svojih korporacija. Kasnije, na

scenu dolaze i mobilni operater VIPNet, investicija Austrian Mobilcoma, te prije nekoliko

godina i treći mobilni operater Tele2. Počinju djelovati i domaći telekom igrači OT Optima

telekom, H1 Telekom, Metronet telekomunikacija i dr.

4.5.2.1 IT uslužna poduzeća

Kategorija obuhvaća poduzeća koja najveći dio svoje dodane vrijednosti generiraju pruţanjem IT

usluga, a koje uključuju i razvoj i programiranje softvera po narudţbi. U 2009. IDC156

je

identificirao 1.013 takvih tvrtki s ukupno 8.041 zaposlenih što predstavlja 55% svih IT tvrtki u

zemlji. Time su IT usluţna poduzeća bila najzastupljenija kategorija unutar ICT industrije u

zemlji. IT usluţne tvrtke zabiljeţile su i najbrţi rast što se tiče ukupnog prihoda, broja poduzeća i

broja zaposlenih - PGSR za razdoblje 1999-2009 za ukupni prihod bio je 14,2% i broj radnih

mjesta 11,4%.

Softverska poduzeća najveći dio svoje dodane vrijednosti ostvaruju razvojem gotovih softverskih

proizvoda (packaged software), odnosno prodaje licenci i s njima povezanog odrţavanja. U

2009. IDC157

je identificirao 373 tvrtke s ukupno 3.552 zaposlena, što predstavlja 20% svih IT

tvrtki u zemlji. U promatranom razdoblju ukupni prohod softverskih poduzeća rastao je po PGSR

od 11,4% i broj zaposlenih po 7,7%.

Broj zaposlenih u IT sektoru promatranom razdoblju konstantno raste, od 6.284 u 1999, na

15.114 u 2009. godini. Dakle, više je nego udvostručen uz PGSR od 9,2%.

156

(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.) 157

(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.)

115

4.5.2.2 Neto plaće u hrvatskoj ICT industriji

Prosječna neto plaća u hrvatskoj ICT industriji u 2009. godini iznosila je 6.944 kuna.

Od toga u telekom industriji 7.674, a u IT segmentu 6.328 kuna.

U 2009. prosječna neto plaća povećana je u odnosu na 1999. (kada je iznosila 3.873 kune) za

ukupno 80%. PGSR za promatrani period bio je 9,2%.

Suma neto plaća u ICT industriji bila je 2009. 2,32 milijarde kuna. Istodobno, ukupni trošak za

osoblje koje su isplatili poslodavci u ICT industriji dosegao je 4,25 milijardi.

Prema IDC-evom istraţivanju158

na jednu isplaćenu kunu neto plaće, porezi i doprinosi iznosili

su 83 lipe.

Prosječne neto plaće u IT usluţnim tvrtkama 1999.-2009. godine bile su (u kunama): 3.313,

3.665, 4.193, 4.601, 5.089, 5.344, 5.778, 6.199, 6.830, 7.378, 7.301. PSGR je 8,2%.

Prosječne neto plaće u softverskim tvrtkama od 1999.-2009. godine bile su (u kunama): 2.709,

3.091, 3.537, 3.743, 4.045, 4.393, 4.879, 5.163, 5.425, 5.930, 5.729. PGSR je 7,8%.

4.5.2.3 Izvoz hrvatske ICT industrije

U 2009., izvoz hrvatske ICT industrije dosegao je 4.46 milijardi kuna. Od toga 43% je otpadalo

na IT industriju (1,92 milijardi), a 57% na telekom sektor (2,54 milijardi).

Prodajom inozemstvu ostvareno je 14% ukupnog prihoda ICT industrije. Prema komponentama,

izvoz je predstavljao 15% ukupnog prihoda IT sektora i 13% telekom sektora.

158

(IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.)

116

IzmeĎu 1999. i 2009. izvoz ICT industrije rastao je po PGSR od 12,4%. Pri tome je PGSR za IT

sektor iznosio 14.2%, a bio bi i veći da u 2009. nije zabiljeţen pad u odnosu na prethodnu godinu

od 16,0%.

Unutar IT industrije najbrţi rast - po PGSR od 25,8% zabiljeţile su IT usluţne tvrtke, a od njih

posebno implementatori aplikacija (PGSR od 52,0%) i sistem integratori (38,2%).

4.5.3 Porezne olakšice

Za uspješan razvoj nove industrije drţave osiguravaju porezne olakšice, poticaje i sl. Republika

Hrvatska investitorima omogućuje odreĎene olakšice. Analizu kompetitivnosti i usporedbu sa

najuspješnijim zemljama u izvozu softvera obavit ćemo u slijedećem poglavlju, a sada ćemo

objasniti principe poreznih olakšica u Hrvatskoj.

Tablica 10 - Porezne olakšice u Hrvatskoj

Iznos investiranja

(u milijunima EUR)

Minimum novih

radnih mjesta

Maksimalan

rok korištenja

(godina)

Subvencionalna

porezna stopa

poreza na dobit Proizvodnja

Tehnološke

inovacije i

strateške usluge

poslovne

podrške

Proizvodnja

Tehnološke

inovacije i

strateške usluge

poslovne

podrške

0.3 - 1.5 0.1 - 1.5 10 5

10

10%

1.5 - 4 1.5 - 4 30 15 7%

4 - 8 4 - 8 50 25 3%

> 8 >8 75 50 0%

Izvor: (http://www.invest-croatia-ls-county.com)

Tehnološke inovacije podrazumijevaju razvoj i inovacije visoko-tehnoločkih proizvoda i

proizvodnih procesa koji omogućuju i promiču proizvodnju naprednih proizvoda i proizvodnih

linija, proizvodnih procesa i proizvodne tehnologije.

Strateške usluge poslovne podrške:

117

Kontakt centri za klijente – svi tipovi pozivnih centara, mulitimedijalnih kontaktnih centara i

ostalih tipova centara za tehničku podršku i/ili otklanjanje problema kupcu/klijentu ;

Zajednički servisni centri – fokusirani na outsourcing i udruţivanje poslovnih aktivnosti

multinacionalnih tvrtki, u području: financija, rračunovodstva, marketinga, razvoja ljudskih

resursa i IT usluga;

Centri za logistiku i distribuciju – usmjereni na osnivanje i razvoj centa za logistiku i

distribuciju narudţbi lokalnih i inozemnih kupaca;

Centri za stručna rješenja – razvoj i primjena informacijskog sustava na korporativnoj razini,

outsourcing IT operacijskog sustava tvrtke i razvoj telekomunikacijske mreţe ...

Centri za razvoj softvera – razvoje i primjena novih softverskih rješenja za lokalne i

inozemne kupce.

4.5.3.1 Poticaji za investitore

Investitori mogu se okoristiti različitim vstama olakšica definiranih u Zakonu o poticanju

investicija i unapreĎenju investicijskog okruţenja.

Porezne i carinske olakšice,

Poticanje u otvaranju novih radnih mjesta,

Poticaji za edukaciju i prekvalifikaciju djelatnika,

Poticaji za razvoj centara za tehnologiju i inovacije,

Podrška za strateške aktivnosti poslovne podrške,

Specijalni poticaji za velike investicijske projekte.

Gore spomenute olakšice mogu koristiti domaći i strani investitori koji investiraju najmanje

300.000 EUR. Poticaji se odnose na:

Poslovne aktivnosti u proizvodnji,

Centri za tehnologiju i inovacije,

Strateške aktivnosti poslovne podrške.

Minimalni period investiranje do otvaranja novih radnih mjesta trebao bi biti 5 godina. Što

znači, da periodu kojima se koriste olakšice ne moţe biti kraći od samog perioda investiranja.

Zahtjev za poticaje treba predati Ministarstvu gospodarstva prije oketanje investicije.

118

Sljedeći oblici poticaja su dostupni u posebnim regijama Hrvatske:

Poticaji za razvoj planinskih i brdovitih područja,

Poticaji za razvoj grada Vukovara,

Poticaji za ulaganje u područja posebne drţavne skrbi.

Prije početka same investicije – treba zatraţiti status korisnika poticaja pri Ministarstvu

gospodarstva.

Rok za odobrenje zahtjeva: 60 dana - treba zatraţiti poticaje pri Ministarstvu gospodarstva.

Tablica 11 - Poticaji za investitore u Hrvatskoj

Izvor: (http://www.invest-croatia-ls-county.com)

4.5.3.2 Podrška za projekte tehnoloških inovacija i razvojne aktivnosti

Potpora se daje za R&D opremu koja će se koristiti u iznosu do 5% opravdanih troškova opreme

visoke tehnologije. Maksimalni iznos potpore je 500.000 eura.

Iznos investicije

(mil. EUR) Broj novih

radnih mjesta Trajanje poticaja

(godina) Poreza stopa poreza na dobit

0.3 – 1.5 10 do 10 10%

1.5 - 4 30 do 10 7%

4 - 8 50 do 10 3%

> 8 75 do 10 0%

119

5 Analiza preduvjeta strateškog razvoja

5.1 Prosvjeta i studijski programi

Da bismo analizirali kompetitivnost i potencijale Hrvatske za izvoz softvera analizirat ćemo

potencijale i rezultate visokog školstva s ciljem dobivanja kvalitativnog uvida u parcijalne inpute

za ukupni ljudski potencijal kao vaţan dio Ovalnog modela i temelja svake industrije.

Za analizu ćemo koristiti podatke iz baze Svjetske banke koje ćemo usporediti sa rezultatima

liste najboljih sveučilišta.

Pogledajmo broj i pozicije nacionalnih sveučilišta prema ARWU (Academic Ranking of World

Universities) za 2012. Godinu u okviru skupa zemalja predvodnica u izvozno orjentiranoj

softverskoj industriji.

Tablica 12 - Lista najboljih sveučilišta po AWRU

Pozicija Ime sveučilišta Zemlja Pozicija u

zemlji

Br.bodva

53 The Hebrew University of Jerusalem

1 30.5

73

University of Helsinki

1 27.6

78

Technion-Israel Institute of Technology

2 26.9

93

Weizmann Institute of Science

3 24.6

101-150

Tel Aviv University

4

201-300

Trinity College Dublin

1

301-400

Bar-Ilan University

5-6

301-400

Ben-Gurion University of the Negev

5-6

301-400

Indian Institute of Science

1

301-400

University College Cork

2-3

301-400

University College Dublin

2-3

301-400

University of Oulu

2-3

301-400

University of Turku

2-3

401-500

University of Zagreb

1

401-500 4-5

120

University of Eastern Finland

401-500

University of Jyvaskyla

4-5

Prema: (ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/)

Vidimo da na listi najboljih sveučilišta u promatranom skupu dominiraju izraelska (ukupno šest)

i finska sveučilišta (ukupno pet). Slijedi Irska sa tri sveučilišta. Na listi petstotina najboljih

mjesto je našlo i jedno indijsko sveučilište, a i naše zagrebačko već drugu godinu ima svoje

mjesto na listi.

Rang lista za ARWU uključuje svaku instituciju koja ima nobelovce, osvojene medalje i često

citirane istraţivače. Osim toga, lista uključuje glavna sveučilišta svake zemlje sa značajnom

količinom radova indeksiranih prema Science Citation Index Expanded (SCIE) i Social Science

Citation Index (SSCI). Ukupno je rangirano više od 1200 institucija u svakom predmetnom

području.

Tablica 13 - - Lista najboljih sveučilišta u segmentu računarstva po AWRU

Pozicija Ime sveučilišta Zemlja Br.bodova

12 Weizmann Institute of Science

63.3

18

Technion-Israel Institute of Technology

57.8

27

The Hebrew University of Jerusalem

52.5

29

Tel Aviv University

50.9

76-100

Bar-Ilan University

101-150

Aalto University

101-150

Ben-Gurion University of the Negev

101-150

Indian Institute of Science

101-150

Indian Institute of Technology Delhi

101-150

Indian Institute of Technology Madras

151-200

Jadavpur University

Prema: (ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/)

Na gornjoj sici prikazana su najbolja sveučilišta u području računarstva. Vidljiva je apsolutna

dominacija izraelskih sveučilišta, a mjesto na listi našla su i jedno finsko te nekoliko indijskih

sveučilišta.

121

Primjećujemo da Kostarika nema sveučilište na listi najboljih, ali i da je zagrebačko sveučilište

najbolje rangirano hrvatsko sveučilište ipak na začelju liste. To ne mora nuţno značiti da

školstvo nije pripremljeno, ali nam daje uvid u školstvo koje je visoko uspješno u akademskom

smislu i ostvalja prostor našim školama za napredak.

Pogledamo sada indikatore stanja visokog školstva u slijedećoj tablici. Prema najsvjeţijim

podacima iz baze podataka Svjetske banke vidimo da Izrael koji ima prema ARWU najbolja

sveučilišta istovremeno ima najmanje troškove po studentu.

Tablica 14 - Indikatori stanja visokog školstva

Troškovi po

studentu, tercijarno

(% BDP po

stanovniku)

Radna snaga s

tercijarnom

edukacijom (%

ukupnog)

Broj studenata tercijarne

edukacije na 100.000

stanovnika. Ukupno.

Znanstveni i

tehnički članci

Istraţivači u

R&D (na

milijun ljudi)

Kostarika 35,78921 18,10000038 2615,39824 98,3 257,4011681

Hrvatska 26,01915 18,79999924 3057,36215 1164,1 1515,711503

Finska 38,87796 35,29999924 5901,64984 4949,1 7689,311093

Indija 55,62219 5,051546667 1056,79246 19917,3 135,8080516

Irska 32,74966 34,79999924 4553,15899 2798,5 3341,637441

Izrael 22,06604 45,09999847 4805,34933 6304,2 7515,230412

Podatke iz gornje tablice podjelit ćemo u dvije grupe prilagoditi prikaz (da mjere i jedinice koje

prikazujemo budu iste na svakom grafu) i dodatno analizirati spremnost visokog školstva.

Slika 25 - Indikatori znanosti i istraţivanja

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

Znanstveni i tehnički članci

(na milijun ljudi)

Istraživači u R&D (na

milijun ljudi)

122

Na gornjem grafu vidimo da Hrvatska dva do tri puta zaostaje u broju istraţivača na milijun

stanovnika za Irskom, Izraelom i Finskom, ali takošer vidimo da je pet, šest puta razvijenija u

ovom segmentu od Kostarike i Indije. S obzirom da ICT industrija ima visoku konjukturu sa

inovacijama te da znamo da su i Indija i Kostarika uspješne u izvozu softvera moţemo zaključiti

da postoje različiti putovi do uspjeha te da vjerojatno ostatak industrije ne prati razvoj softverske

industrije i zaključno da je izvoz generiran u Indiji i Kostariki dominantno dirigiran inputima

stranih multinacionalnih korporacija.

Slika 26 - Indikatori ljudskog kapitala u visokom školstvu

Na slici gore vidimo da u svim promatranim segmentima Hrvatska opet zauzima mjesto iza

razvijenih zemalja (Finske, Izraela i Irske), a ispred manje razvijenih Kostarike i Indije.

Činjenica da troškovi po studentu u postotku BDP-a rastu sa nerazvijenošću zemlje govori o

tome da se manje razvijena zemlja mora više iscrpiti da pokrene razvoj i tu je presudna pomoć

stranog investitora kao što je Microsoft u Indiji napravio Sveučilišta u Bangaloreu itd.

Vidimo da Izrael ima najveći postotak visoko obrazovanih radnika premda Finska obrazuje

najviše studenata. Razlog tome je slijedeći, Izrael je specifična zemlja po tome što većinom

visokoobrazovani ljudi (mahom iz zemalja bivšeg SSSR-a) doseljavaju u Izrael i osnaţuju

kvalitetu radne snage.

Ti ukupni rezultati podudaraju se sa ARWU analizom. Sve zemlje koje su najbolje u izvozu

softvera usporedili smo sa Hrvatskom u domeni visokog obrazovanja i vidimo da Hrvatska

0 20 40 60 80

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Broj studenata tercijarne

edukacije na 10mil.

stanovnika. Ukupno.

Radna snaga s tercijarnom

edukacijom (% ukupnog)

Troškovi po studentu,

tercijarno (% GDP po

stanovniku)

123

zauzima solidnu sredinu bez oscilacija u rezultatima analize. S obzirom da kako je objašnjeno

svaka od zemalja ima drugačiji put u razvoju softverske industrije i drugačije pozicioniranje na

trţištu moţemo zaključiti da je visoko školstvo spremno i time potvrĎujemo hipotezu H3, ali

ćemo morati dodatno istraţiti koje strategije i ciljeve za razvoj industrije softvera visoko školstvo

moţe danas podrţati.

Za hvratski ljudski kapital na slijedećoj slici vidimo vaţan podatak. Hrvatska (uz Irsku) prednjači

u „odljevu mozgova―. Populacija koja moţe iznjedriti lidere u upravljačkom i tehničkom smislu

napušta zemlju.

Da u isto vrijeme Hrvatsku krasi velika razmjena visokoobrazovanih te priljev

visokoobrazovanih ljudi iz drugih zemalja (kao u Irskoj) to ne bi predstavljalo problem. Uz

postupno smanjivanje i starenje popuacije ovaj podatak indikacija je za slabiju perspektivu, ali i

lošu kvalitetu ţivljenja. Što dovodi do nedostatka talenata, stručnjaka neophodnih za razvoj

industrije.

Slika 27 - Stopa emigracije visokoobrazovanih (% visokoobrazovanih u populaciji)

0

5

10

15

20

25

30

35

40

1990

2000

124

5.2 Gospodarstvo

5.2.1 Zrelost industrije

Zrelost ICT industrije zemlje promatrat ćemo analizom tri vrijednosti podataka iz baze Svjetske

banke. Udio uvoza I izvoza dobara u ukupnom udjelu uvoza I izvoza dobara govori o vaţnosti I

intenzitetu dinamike razmjene ICT dobara. ICT dobra jesu hardver, temelj svake ICT industrije.

Slika 28 - Zrelost ICT industrije

Na slici gore vidimo graf zrelosti ICT industrije. Odmah primjećujemo da Hrvatska u ovom

segmentu ostvaruje najskromnije rezultate što je i očekivano. Kostarika razumljivo prednjači u

izvozu i uvozu ICT dobara (zbog Intela). Nadalje primjetimo karakterističnu činjenicu o

Hrvatskoj industriji, najveći je uvoz ICT dobara i to je dva i po puta veći od izvoza, ali je i dalje

dvostruko manji od slijedećeg udjela zemlje sa najmanjim udjelom uvoza ICT dobara (Finskom).

0 10 20 30 40 50

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Udio izvoza ICT usluga (%

izvoza usluga)

Udio uvoza ICT dobara (%

ukupnog uvoza dobara)

Udio izvoza ICT dobara (%

ukupnog izvoza dobara)

125

Pogledajmo vremenske serije udjela u uvozu i izvozu ICT usluga i proizvoda tijekom godina za

sve zemlje u intervalu 2000-2010. godine.

Slika 29 - Udio uvoza ICT dobara (% ukupnog uvoza dobara)

Gornja slika nam pokazuje opadajući trend udjela u uvozu ICT dobara za sve zemlje (osim

Indije). Rezultat je to kombinirano opadajućeg trenda cijena hardvera uslijed principa vezanih za

Mooreov zakon i dijelom činjenice da su se zemlje dovoljno industrijalizirale hardverom prije

2000.godine. Vidimo da Hrvatska gotovo ne participira u u ovom segmentu.

Na slijedećoj slici vidimo udjele u izvozu ICT dobara. To znači da se u promatranoj drţavi

proizvode ICT dobra. TakoĎer vidimo opadajući trend iz istog razloga kao u prethodnom slučaju.

Hrvatska izvozi tijekom cijelog intervala jednakom dinamikom uz još dvostruko manje udjele.

0

5

10

15

20

25

30

35

2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

126

Slika 30 - Udio izvoza ICT dobara (% ukupnog izvoza dobara)

Na slijedećoj slici vidimo rastući trend u izvozu ICT usluga kod svih zemalja osim Hrvatske.

Vidimo i da kriza nije utjecala na izvoz ICT usluga u udjelu izvoza usluga kod Kostarike i Irske.

Slika 31 - Udio izvoza ICT usluga (% izvoza usluga)

Hrvatska na sva tri grafa izraţeno medicinskim rječnikom ne pokazuje znake ţivota.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

0

10

20

30

40

50

60

2000 2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2010

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

127

5.2.2 Tehnoška infrastruktura – dostupnost i razvijenost

Analiza dostupnosti i razvijenosti tehnologije vaţan je parametar za formiranje strategije razvoja

softverske izvozne industrije. U ovom segmentu analizirati ćemo najbitnije indikatore koji

ukazuju na raširenost tehnologije kako kod širokog kruga korisnika za poslovne i privatne

primjene.

Tablica 15 - Indikatori tehnološke razvijenosti

Broj pretplatnika na fiksni

širokopojasni Internet (na

100 ljudi)

Sigurni internetski

posluţitelji (na milijun

ljudi)

Broj pretplatnika

mobilnih telefona (na 100

ljudi)

Kostarika 6,186799551 107,7510573 65,14446476

Hrvatska 18,25488891 168,8546854 144,4839701

Finska 28,57091728 1245,489761 156,3972049

Indija 0,897425398 2,123933995 61,4226033

Irska 21,0609857 999,4734438 105,1807423

Izrael 25,13884396 396,6629939 133,1149574

Na slici gore vidimo tablicu sa najnovijim podacima iz baze Svjetske banke.

Slika 32 - Broj pretplatnika telekom usluga

Tablicu Indikatora tehnološke razvijenosti podjelili smo na dva grafa jer se predmetno i

jedinično podaci razlikuju. Na slici gore vidimo broj pretplatnika mobilnih telefona i foksnog

$0,00 $50,00 $100,00 $150,00 $200,00

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Broj pretplatnika mobilnih

telefona (na 100 ljudi)

Broj pretplatnika na fiksni

širokopojasni Internet (na

100 ljudi)

128

širokopojasnog interneta na stotinu ljudi za Hrvatsku i vodeće zemlje izvoznice softvera. Iz slike

vidimo da je telekomunikacijska infrastrukturna tehnologija u Hrvatskoj vrlo dostupna i raširena

štoviše Hrvatska ima gotovo 145% pretplatnika mobilne telefonije i prema tom indikatoru ispred

je Irske i Izraela. S obzirom da je uslijed dugogodišnjeg monopola u sprezi sa dogovorom Vlade

i Deutsche Telekoma korekcija cijena telefoniranja u Hrvatskoj bila konstantna, danas je cijena

usluga nekoliko puta viša nego u ostalim zemljama Europe. To ne sprečava Hrvate u korištenju

mobilne telefonije i govori samo u prilog dostupnosti tehnologije.

TakoĎer vidimo da je u Hrvatskoj telekom infrastruktura nekoliko puta korištenija nego u

Kostariki. Indija je manje razvijena, ali u njezinom slučaju govorimo o potkontinentu sa preko

milijardu ljudi. Samo drţava Bangalore je sumjerljiva sa ostalim promatranim zemljama tako da

podaci dobro ukazuju na parcijalni razvoj Indije (visok nivo izvoza, a niske vrijednosti indikatora

po broju stanovnika). Pokazuje se da ICT oaze u Indiji bi mogle biti predmet promatranja i

usporedbe.

Na slijedećoj slici vidimo broj sigurnih internet servera na milijun ljudi. Ovaj indikator snaţnije

iskazuje realnost infrastrukture u industriji nego prethodni parametri. Vidimo da je Hrvatska i

dalje razvijenija od Kostarike, ali je razlika dosta manja što je razumljivo s obzirom na strateški

fokus i prisutne korporacije u Kostariki. Na ovoj slici zrelost trţišta Irske, Finske i Izraela

višestruko dominira pred ostalim zemljama.

Slika 33 - Broj sigurnih internetskih posluţitelja

$0,00 $500,00 $1.000,00 $1.500,00

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Sigurni internetski

poslužitelji (na milijun ljudi)

129

Brojni autori i dokumenti koriste varijacije prikazanih indikatora za analizu tehnološke ICT

zrelosti i ICT konkurentnosti. Osim navedena tri parametra koristi se i broj pretplatnika fiksne

telefonije. Mi ga nismo koristili iz slijedećeg razloga. Fiksna telefonija je tehnologija koja je

prošla fazu zrelosti i trenutno je u opadanju (paralelno s pojavom i rastom korisnika mobilnog

interneta opada broj pretplatnika fiksne telefonije).

Provedena analiza tehnološke spremnosti bitan je faktor u Ovalnom modelu, a sudjeluje kod

ocjenjivanja ICT konkurentnosti i hipoteze H4 – poticaji (preduvjeti) u gospodarstvu za

podrţavanje nove strategije.

130

5.2.3 Preduvjeti u gospodarstvu

Uspjeh softverske izvozne industrije, provedba potencijalno nove strategije u uskoj je vezi sa

stanjem gospodarstva. Poticaji ili preduvjeti za prihvaćanje i provedbu nove strategije

obuhvaćaju pravne, ekonomske, sociološke aspekte kao i faktore koji su istraţeni u drugim

dijelovima ovog poglavlja. Razne organizacije obavljaju analizu čimbenika u gospodarstvu koji

utječu i reflektiraju opću klimu društva i rezultira većim ili manjim ekonomskim blagostanjem

nacije. Primjer takvih analiza jest Heritage koji objavljuje redovito Indeks ekonomskih sloboda.

Svjetska banka svake godine izdaje publikaciju „Doing Business― za sve zemlje svijeta. GEM

(Global Entrepreneurship Monitor) je istraţivanje koje pruţa uvid u poduzetništvo u nekoj

zemlji. Transparancy International istraţuje za sve zemlje svijeta indeks percepcije korupcije u

društvu. Korupcija je izuzetno usko vezana uz razvijenost i uspješnost neke nacionalne

ekonomije. Npr. vladini poticaji i strategije neće uroditi plodom ako na terenu drţavni sluţbenici

zaduţeni za provoĎenje reforme ubiru postotak protivno zakonu.

Osim navedenih u bazi podataka svjetske banke nalaze se brojni indikatori kojima se moţe dobiti

uvid u preduvjete u gospodarstvu za podrţavanje nove strategije.

Indikatori koje ćemo analizirati u ovom segmentu obuhvaćaju specifične indikatore koji

odraţavaju situaciju u poduzetništvu i faktore utječu na poduzetništvo.

U slijedećoj tablici prikazane su vrijednosti indikatora iz baze podataka Svjetske banke iz 2010.

godine.

Tablica 16 - Indikatori u gospodarstvu (strani izvori)

Direktna strana ulaganja, neto priljev (%

BDP)

Neto strana imovina ($)

Kostarika 4,046743595 4,58E+09

Hrvatska 0,701183002 7,23E+09

Finska 2,905308921 6,95E+10

Indija 1,434354957 1,64E+13

Irska 13,19591987 3,31E+10

Izrael 2,369443815 3,95E+09

131

Neto priljev direktnih stranih ulaganja u godini nakon krize u kojem Hrvatska ima najslabiju

poziciju govori neelastičnosti hrvatske ekonomije (vlade) na krizu. Naime pogledamo li ulaganja

po prethodnim godinama vidjet ćemo da Hrvatsku ipak karakterizira daleko veći nivo stranih

ulaganja svake godine. Činjenica da je jedino u Hrvatskoj vrijednost ulaganja drastično pao u

vrijeme krize indikacija je za upitno podrţavajuće okruţenje razvoju i poduzetništvu.

Slika 34 - Direktna strana ulaganja (% BDP)

Na slici gore vidimo direktna strana ulaganja. Odabrane za usporedbu su zemlje koje

karakterizira najveći nivo strane imovine (na slici dolje). Kao što je prethodno rečeno na gornjoj

slici vidimo da je tijekom posljednjih desetak godina u Hrvatsku investirano iz inozemstva

relativno i više nego u Kostariku izraţeno u postotcima BPD-a. Pitanje je koja je namjena tih

ulaganja. Ipak vaţno je primjetiti da strana ulaganja dolaze u Hrvatsku te da Hrvatska ne zaostaje

za najvećim izvoznicama softvera u ovom segmentu.

Slika dolje prikazuje neto stranu imovinu po zemljama.

-2

0

2

4

6

8

10

12

Kostarika Hrvatska Indija Izrael

132

Slika 35 - Neto strana imovina u dolarima (u Log10 prikazu) od 1960.-2011.

Gornja slika odraţava rezultat dugoročnih stranih strateških investicija u pojedinu zemlju. S

obzirom da je graf na logaritamskoj skali (s bazom deset) moţemo primjetiti da je u Indiji sto

puta više strane imovine nego u Finskoj, ali da je u Finskoj pet puta više nego u Irskoj. Vidimo

da vrijednosti za Izrael i Hrvatsku i Kostariku konvergiraju i moţemo projicirati vrijednost strane

imovine u 2011.godini u tim zemljama na desetak puta manju nego u Irskoj. Iz ovog grafa

moţemo zaključiti da je Hrvatska dio globalne ekonomske zajednice samo je pitanje zašto je

struktura stranih investicija u Hrvatskoj manje izraţena u najpropulzivnijoj industriji nego u

promatranim zemljama.

Osim stranih ulaganja koja su bitna jer govore o potencijalima za moguće pokretanje ICT stranih

radno intenzivnih djelatnosti i pokretanju velikih tvrtki vaţno je pogledati i koliko je Hrvatska

sumjerljiva sa najuspješnijim izvoznicama softvera u domeni pokretanja novog posla jer većinu

svake softverske industrije čine male i mikro firme. Stoga je vaţno da pokretanje posla i

osnivanje firmi bude dostupno u Hrvatskoj u sličnoj mjeri raspona vrijednosti vodećih zemalja.

Još jedan faktor je vaţan za promotriti. Za sve sudionike trţišta vaţno je zdravo okruţenje

0

2

4

6

8

10

12

14

0 10 20 30 40 50 60

Croatia Finland India Ireland Israel Costa Rica

133

(pravna zaštita, ukupna lakoća poslovanja i sl.). i posovna kultura stoga ćemo analizirati poloţaj

Hrvatske u tom segmentu.

U slijedećoj tablici prikazani su indikatori vezani za lakoću pokretanja tvrtki.

Tablica 17 - Indikatori pokretanja novih tvrtki

Novo registrirane firme

(na 1000 ljudi u dobi 15-

64)

Vrijeme potrebno za

pokretanje poslovanja

(dani)

Trošak poslovnih pokretačkih

procedura (% BNP po

stanovniku)

Kostarika 11,87009 60 11,1

Hrvatska 3,359039 7 8,6

Finska 3,84532 14 1

Indija 0,1161269 29 46,8

Irska 5,22081 13 0,4

Izrael 4,463455 34 4,4

Prema tablici je razvidno da je Hrvatska kompetitivna. S obzirom da je gospodarstvo slabije

razvijeno od Finskog i Izraelskog bilo bi za očekivati da postoji veća propulzivnost i stopa

otvaranja novih poduzeća, ali to je nešto što tek treba doći. Vidimo da je trošak pokretanja firme

izraţen u postotku bruto nacionalnog prihoda veći što je zemlja siromašnija. Drugim riječima

vjerojatno je trošak sličan u apsolutnom iznosu od zemlje do zemlje.

Zbirni indeks lakoće poslovanja prikazan je u slijedećoj tablici. Prema istraţivanju „Doing

Business― Svjetske banke Hrvatska je kao i prema većini indikatora pogodnija za ugodno

poslovanje od Kostarike i Indije. Istina je da je prema rezultatu bliţa Kostariki nego Irskoj,

Finskoj ili Izraelu.

Tablica 18 - Indikatori lakoće poslovanja

Indeks lakoće poslovanja (1=poslovanje u potpunosti

podrţano)

134

Kostarika 121

Hrvatska 80

Finska 11

Indija 132

Irska 10

Izrael 34

U slijedećoj tablici prikazani su podaci Svjetske banke o rješavanju sporova i vezanoj efikasnosti

sudstva da prati poslovanje tvrtki. Za svaku tvrtku izvršenje ugovora ponekad moţe biti oteţano.

Stoga je u tablici prikazano npr. vrijeme za rješavanje spora, računajući od trenutka tuţitelj

podnese tuţbu na sudu do isplate. To uključuje i dane kada radnje odvijaju i vrijeme čekanja

izmeĎu...

Tablica 19 - Indikatori (pravnog) izvršenja ugovora

Izvršenje ugovora

rang

Vrijeme

(dana)

Trošak (% prema

zahtjevu)

Postupci

(broj)

Kostarika 128 852 24,3 40

Hrvatska 52 572 13,8 38

Finska 9 375 13,3 33

Indija 184 1420 39,6 46

Irska 63 650 26,9 21

Izrael 94 890 25,3 35

Vidimo da Hrvatska zauzima sasvim zadovoljavajuće drugo mjesto (iza Finske) i ovaj parametar

nikako ne moţe prema ovom istraţivanju biti prepreka za razvoj industrije.

Internacionalna organizacija Transparency International svake godine provodi istraţivanje u

svim zemljama svijeta intervjuirajući graĎane o različitim pojavnostima i njihovoj percepciji

korupcije u društvu.

135

Tablica 20 - Indeks korupcije

Rank

Indeks

Kostarika 50. 4,8

Hrvatska 66. 4,0

Finska 2. 9,4

Indija 95. 3,1

Irska 19. 7,5

Izrael 36. 5,8

(Izvor: Transparency International, 2011)

Korupcija je snaţan inhibitor potencijalnog razvoja nacionane ekonomije. Vidimo u tablici gore

da Hrvatska zauzima (čvrsto) lošiju poziciju od (uobičajeno Finske, Irske i Izraela, ali i od)

Kostarike. Za razvoj ekonomije na zdravim osnovama vaţno je da pojedinac nije u ţelji

obogatiti sebe u poziciji osiromašiti društvo. Interesantna je činjenica da se u Hrvatskoj vodi

nekoliko sudskih sporova protiv bivšeg predsjednika vlade zbog potencijalne korupcije, a u

Kostariki je bivši predsjednik (iz razdoblja 1998.-2002.) 2011.godine osuĎen na pet godina

zatvora zbog korupcije jer je primio 800.000$ mita od Alcatela da omogući pobjedu na natječaju

od 149mil.$ ugovora u prodaji 400.000 mobilnih linija.

U segmentu indikatora vezanih za gospodarstvo i preduvjete poslovanja (kraće rečeno poticaje)

analizirani su indikatori stranih ulaganja, lakoće poslovanja, pravne zaštite izvršenja ugovora,

pokretanja novog poslovanja i indeksa korupcije. Vidjeli smo da Hrvatska u pravilu zauzima

srednju poziciju meĎu zemljama specijaliziranim za izvoz softvera. Nešto lošija pozicija u

domeni indikatora korupcije ne smije se zanemariti kao vjerojatan inhibitor sveopćeg razvoja

ekonomije društva tijekom posljednjih desetljeća, ali niti u korupciji Hrvatska nije najlošije

rangirana zemlja (od promatranih zemalja). Činjenica da se pokreću nove tvrtke te da dolaze

investicije stranih investitora praktično potvrĎuju postojanje preduvjeta za podrţavanje primjene

potencijalne strategije s usmjerenjem na razvoj softverske izvozno orjentirane industrije i time

smo opovrgli hipotezu H4 da nema dovoljno poticaja u softverskom sektoru gospodarstva.

Naime činjenica da velike strane tvrtke u Hrvatskoj Siemens (danas je dio postao Atos) i

Ericsson Nikola Tesla zapošljavaju tisuće inţenjera aktiviranih na razvoju softvera i isključivo su

izvozno orjentirane i k tome godinama uspješne praktično potvrĎuju da je uspješno i inovativno

poslovanje u ICT sektoru u Hrvatskoj moguće.

136

5.2.4 Konkurentnost

Za istraţivanje globalne konkurentnosti Hrvatske s naglaskom na cijenu i kvalitetu koristiti ćemo

indikatore iz baze podataka Svjetske banke.

Konkurentnost je sama po sebi multidimenzionalna veličina koja uključuje potrebu za

zadovoljenje više aspekata inkluzivno, ali je moguće da neki aspekti budu zadovoljeni

ekskluzivno i da konkurentnost bude materijalizirana uspješnim izvozom i ostvarena kroz

odreĎenu nišu.

5.2.4.1 Kvaliteta proizvoda i usluga

Pa tako se moţemo referencirati na već analizirani aspekt kvalitete i dosupnosti tehnološke

infrastrukture. Kao i kod školovanja Hrvatska je u tom segmentu više razvijena od Kostarike i

posebno Indije, ali slabije od Finske, Irske i Izraela pa svejedno sve te zemlje su daleko

uspješnije u izvozu softvera od Hrvatske.

S obzirom da nam je cilj istraţiti moţe li Hrvatska ( i u kojoj mjeri ) biti konkurentna na

globalnom trţištu kvalitetom i cijenom analiza će obuhvatiti faktore koji utječu na taj aspekt

konkurentnosti. Opet ćemo promatrati zemlje predvodnice u izvozu softvera i vidjeti u kojoj

mjeri se Hrvatska pozicionira na istoj skali prema liderima.

Tablica 21 - indikatora sposobnosti kvalitete ICT izvoza

Prijave

patenata,

strane

(kom.po

stanov.)

Prijave

patenata,

domaće

(kom.po

stanov.)

Prijava

zaštitnog

znaka

(kom.po

stanov.)

Tantijeme i

naknade za

licence,

prihodi

($/stanov.)

Izvoz visoke

tehnologije

($/stanov.)

Robni izvoz u

gospodarstva s

visokim

dohotkom (%

ukupnog robnog

izvoza)

Kostarika 0,00026 1,72E-06 0,002418 1,612188 470,7854 65,19326

Hrvatska 4,75E-06 5,82E-05 0,001799 7,194186 165,7098 68,22848

Finska 1,9E-05 0,000323 0,001026 434,266 1076,949 73,54895

Indija 2,21E-05 5,93E-06 0,000116 0,105114 8,236574 63,24362

Irska 1,32E-05 0,000164 0,000842 503,3591 4745,274 93,0072

Izrael 0,000768 0,00019 0,00113 111,4172 1046,612 72,91847

137

U tablici gore nalaze se podaci iz baze Svjetske banke za 2010. godinu. Vodeći se potrebom

analize kvalitete u globalnom smislu za ICT izvoz odabrani su indikatori koji ukazuju na

trenutno korištenje inovativnih resursa i potencijala i stvaranje jedinstvene vrijednosti u vidu

patenata, zaštićenih znakova te količine i udjela izvoza visoke tehnologije i izvoza u visoko

razvijene zemlje. Kvaliteta ICT proizvoda i usluge načelno je vezana uz kvalitetu procesa

vrijednosnog lanca. Teorijski bi se moglo pregledavati kvalitetu implementacije (ITSM, CMMI,

ISO) upravljačkih procesnih metodologija i npr. metodologija razvoja softvera (Extreme,

Waterfall, RUP itd.), ali u praksi je to nemoguće jer ovisi od firme do firme. S obzirom da nam

je bitan rezultat pokazatelji inovativnosti kombinirani sa pokazateljima prihoda od visokih

tehnologija reflektirat će konkurentsku sposobnost zemlje da proizvodi i penetrira na

najzahtjevnija trţišta sa najkompleksnijim proizvodima i uslugama. S obzirom da je ICT

industrija u uskoj korelaciji sa inovacijama jasno je da analizirajući navedene pokazatelje

fokusirano promatramo konkurentnost ICT industrije i sposobnost izvoza softvera u uţem

smislu.

Slijedeća slika prikazuje prijave patenata domaćih i stranih autora te prijave zaštitnih znakova u

jediniciama po stanovniku.

Slika 36 - Prijave patenata

0 0,0005 0,001 0,0015 0,002 0,0025 0,003

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Prijava zaštitnog znaka

(kom.po stanovniku)

Prijave patenata, domaće

(kom.po stanovniku)

Prijave patenata, strane

(kom.po stanovniku)

138

Vidimo da Finska, Irska, ali i Hrvatska imaju više prijava domaćih patenata nego stranihte da

udio prijava patenata po stanovniku godišnje Hrvatsku opet svrstava iza najrazvijenijih zemalja

,ali i ispred Kostarike i Indije. Velika registracija zaštitnih znakova po stanovniku moţe

ukazivati na posebnost prakse u Kostariki i Hrvatskoj premda u apsolutnom broju ipak Finska,

Izrael i Irska imaju veći broj prijava. S obzirom da Kostariku karakterizira jaka razvojna ICT

industrija (Intel, Oracle, HP, Microsoft itd.) logično je da postoji i veliki broj prijava novih

trgovačkih marki.

Na slijedećoj slici prikazani su prihodi po stanovniku u slučaju izvoza visokih tehnologija i

primitaka za tantijeme i licence. Logično je da Irska ima najveće prihode u ovom segmentu zbog

specijalizacije na prodaju paketnih softvera multincionalnih kompanija.

Na ovoj slici vidimo kvalitetu u specijalizaciji Kostarike na izvoz ICT proizvoda i usluga jer

prema ovim indikatorima Hrvatska izvozi 165$/st., a Kostarika 470$/st.

Slika 37 - Prihodi od visoke tehnologije, licenci itd.

U segmentu licenci Hrvatska je višestruko slabija od razvijenih zemalja, ali i desetak puta

uspješnija od Indije pa i bitno bolja od Kostarike.

0 1000 2000 3000 4000 5000

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Izvoz visoke tehnologije

($/stanovniku)

Tantijeme i naknade za

licence, prihodi

($/stanovniku)

139

Pogledajmo sada indikator robnog izvoza u gospodarstva s visokim dohotkom. Zemlja koja ima

visok udio izvoza u najrazvijenije zemlje jest konkurentna jer je na najrazvijenijim trţištima

najveća konkurencija.

Slika 38- Udio robnog izvoza u razvijena gospodarstva

Iako su sve prikazane zemlje uspješne i izuzev Irske razlike prema ovom indikatoru nisu velike,

Hrvatska je opet na istom mjestu ispred Kostarike i Indije, a iza razvijenih zemalja.

Analizirajući sposobnost da stvara inovacije, nove robne marke i penetrira inovativnim

proizvodima na najzahtjevnija trţišta vidimo da Hrvatska u ovom segmentu zauzima opet srednje

mjesto. Moţda je vaţno primjetiti da u ovom segmentu ipak postoje odredjene razlike u rasponu

vrijednosti gdje je Hrvatska ipak zauzela mjesto bliţe Kostariki nego najrazvijenijim zemljama.

5.2.4.2 Cijena proizvoda i usluga

Za dokazivanje ili opovrgavanje hipoteze H2 potrebno je još pogledati konkurentnost cijenom.

Cijena softverskog proizvoda dominantno proizlazi iz cijene rada. Plaće u softverskom sektoru

svuda u svijetu (uz malu korekciju u Indiji) jesu pedeset do stopedeset posto veće nego prosječne

plaće. Stoga ćemo radi pouzdanosti (nije jednostavno naći pouzdane podatke o plaćama u ICT

sektoru za odabrane zemlje) analize koristiti prosječnu bruto plaću zemlje. Faktor privlačnosti za

0 20 40 60 80 100

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Robni izvoz u gospodarstva

s visokim dohotkom (%

ukupnog robnog izvoza)

140

multinacionalne korporacije jesu i niske porezne stope. One takoĎer mogu jako utjecati na

ukupnu cijenu proizvoda.

Tablica 22 - Pozeznih stopa i bruto plaća

Prosječna

bruto plaća

Porezna stopa

tvrtkama

Porezna stopa na

indivudualne

prihode

Indirektna

porezna stopa

(PDV)

Kostarika 628,51 30,00 15 13

Hrvatska 1304 20,00 40 25

Finska 3665 24,50 49 23

Indija 157,24 32,45 30 12,5

Irska 2066 12,50 48 23

Izrael 3989 25,00 48 17

Dodatno na cijenu proizvoda mogu utjecati tipovi proizvoda ili usluga (npr. doba ţivotnog

ciklusa) kao i uspješno upravljanje procesima, rizicima itd. S obzirom da je porezna stopa

konstantan parametar u formiranju cijene, a troškovi nastali uspješnim ili manje uspješnim

upravljanjem rizicima ovise od projekta do projekta i teško je doći do prosječnih vrijednosti po

zemlji njih nećemo analizirati.

Slika 39 - Porezne stope (%)

0,00 10,00 20,00 30,00 40,00 50,00 60,00

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

Indirektna porezna stopa

(PDV)

Porezna stopa na

indivudualne prihode

Porezna stopa tvrtkama

141

Prema izvoru: (http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-rates-

table.aspx#)

Pogledamo li graf gore vidjet ćemo da su najniţe porezne stope u Kostariki. Najviša je u Finskoj

zatim Izraelu. Hrvatska ima ima drugačiju strukturu porezne stope, ali ne i manju nego Irska.

Vaţno je kvalitativno razlučiti porezne stope jer postoje varijacije kada se primjenjuje neka

manja stopa od na slici maksimalnih zakonskih.

Tablica 23 - Porezne stope

Kostarika Najviša stopa poreza na dobit iznosi 30%.

Ova porezna stopa se primjenjuje na subjekte čiji prihodi premašuju 91.573.000 CRC (kostarikanski kolon). Subjekti sa

prihodom većim od 45.525.000 CRC oporezuju se po stopi od 10% . Subjekti sa prihodima izmeĎu 45.525.000 i 91.573.000

CRC oporezuju se po stopi od 10%.

Kostarika primjenjuje stopu PDV-a od 12%.

Hrvatska Stopa poreza na dobit iznosi 20%.

Porezna osnovica se odreĎuje prema računovodstvenim a u skladu sa Zakonom o porezu na dobit. Primljene dividende nisu predmet oporezivanja ovim porezom. Tvrtka moţe smanjiti svoju poreznu osnovicu za iznos zadrţane dobiti koji se

rasporeĎuje u rezerve. Tvrtka takoĎer moţe smanjiti svoju poreznu osnovicu ukoliko spada pod Zakon o poticanju

investicija i unapreĎenju investicijskog okruţenja, područja posebne drţavne skrbi, planinaska i brdovita područja, slobodne trgovinske zone, područje grada Vukovara, Zakon o znanstvenoj djelatnositi i visokom obrazovanju, potpore za školstvo.

Članarine u turističkim zajednicama, naknada za korištenje općekorisne funkcije šuma, spomenička renta i članarina HGK

obačunavaju se na temelju prihoda tvrtke. Trenutačna stopa PDV-a je 25% primjenjiva od 1. oţujka 2012. godine.

Postoje sniţene stope od 10% i 0% koje se primjenjuju npr na turistički smještaj; puni i polupansionske usluge te provizije

turističkih agencija koje se odnose na te usluge, dnevne tiskovine i magazine (10%). Od 1. oţujka 2012. godine primjenjuje se sniţena stopa PDV-a na jestivo ulje i masnoće, hranu za bebe, flaširena voda za piće, rafinirani bijeli šećer, te od 1.

siječnja 2013. godine neke bolničke usluge. Izvoz dobara, kruh, mlijeko, odreĎene knjige, odreĎeni lijekovi, medicinski

implantanti i ortopedska pomagala te znanstveni časopisi su oporezovani sa stopom PDV-a od 0%. Neke vrste dobara i usluga izuzeti su iz PDV-a, npr. financijske usluge i usluge osiguravateljskih kuća, zdravstvene usluge,

obrazovanje, donacije kariativnih ustanova, donacije muzeja, knjiţnice, kazališta i drugih kulturnih usluga, klaĎenje i

kockanje, iznajmljivanje nekretnina itd.

Finska Stopa poreza na dobit iznosi 24,5% Finska primjenjuje stopu PDV-a od 23%.

Sniţena stopa PDV-a od 13% primjenjuje se npr. za ljudsku hranu i hranu za ţivotinje, restorani i drugih posluţitelja hrane. Sniţena stopa PDV –a od 9% primjenjuje se za smještaj, knjige, lijekove, putnički promet i kulturne i sportske usluge.

Stopa od 0% primjenjuje se na novinske pretplate te prodaju i najam provila i izvoz dobara. Od siječnja 2012. godine.

novine i časopisi prodani putem pretplatom se oporezuju po stopi od 9%.

Indija Za domaće tvrtke stopa poreza na dobit iznosi 30% Po dospijeću polica ţivotnih osiguranja prihodi se oporezuju po stopi od 12,5%. Inozemne tvtke se oporezuju porezom na

dobit po stopi od 40%. Tzv Minimalni alternativni porez od 18,5% se uvodi na oporezivanje dobiti tvrtki kada je naplaćeni

porez manji od 18.5% njihove dobiti iskazane u knjigama. Porez na dividende je 15% za dividende koje plaćaju domaće kompanije. Prirezi i nameti za obrazovanje u iznosu od 5% se obračunavaju na gornje poreze. Prirez od 5% se obračunava u

slučaju domaćih tvrtki a 2% u slučaju stranih tvrtki ako njihovi ukupni prihod premašuju 10 miliona INR (indijski rupij).

Namet za obrazovanje od 3% se primjenjuje na porez na dohodak plus prirez ukolilko ga ima. Izdvajanja za zdravstsvo se obračunava po stopi od 1% na iznos odreĎene imovine koju posjeduje porezni obveznik ako je veća od 3 miliona INR.

Porez na promet vrijednosnim papirima se razrezuje na vijednost transakcija s dionicama i udjelima u investicijskim

fondovima koji ulaţu na orijentalna trţišta. Trenutačna stopa PDV-a u Indiji iznosi 12,5%.

Indija ima federalnu strukturu sa federalnim i drţavnim specifičnim indirektnim porezima. Promet dobara unutar neke

indijske drţave se oporezuje „drţavnim― PDV-om dok se promet dobara koji prelazi granice drţave oporezuje „centralnim―

PDV-om. Postoji još i indirektni porez na usluge tzv. PDV za usluge.

Prije uvoĎenja drţavnog PDVa u travnju 2005. Godine, prosječna stopa drţavnog PDV-a iznosila je 16%. Do oţujka 2010.

Godine, 14 od 17 indijskih drţava povećali su stopu od 4% na 5% i onu od 12,5% na 15%. Postoje sniţene stope od 4%, 1% i 0% koje se primjenjuju npr. za IT proizvode, nematerijalnu robu (patenti i autorska prava), kapitalna dobra,

umjetno gnjojivo, pamuk, lijekovi, ţeljezo i čelik, sirovine za industrijsku proizvodnju, sportska oprema, traktori (4%);

zlato, srebro, drago kamenje, nakit od navedenog (1%); i izvoz dobara (0%). Postoje povećane stope od 20% i veće koje se pimjenjuju na naftu i naftne derivate (dizel, nafta, ulja, gorivo za avione), pirodni plin koji se upotrebljava za gorivo,

likeri i pivo.

OdreĎene vrste dobara su izuzeti od PDV-a, npr. knjige, časopisi i novine, struja, mlijeko, svjeţe biljeke, cvijeće, provrće i voće, meso, riba, rakovi, riţa i pšenica. Centralni PDV se naplaćuje po stopi od 2% ili alternativno na PDV koji se plaća u

142

nekoj indijskoj drţavi.

PDV na usluge je trenutačno 12,36% ,(do travnja 2012. Godine 10,3%). Više od stotinu kategorija usluga se oporezuje

ovim porezom, npr. oglašavanje, financijske usluge i usluge osiguranja, pomoćne usluge, telekomunikacije, kargo, usluge intelektualnog vlasništva, iznajmljivanje neketnina, usluge odrţavanja i popravci, odreĎene IT usluge, konzalting,

znanstveno i tehnološki konzalting, IT softverske usluge itd.

Irska Porezna stopa poreza na dobit za proizvodna poduzeća koja stvaraju novu vrijednost je 12,5%.

Porezna stopa od 25% primjenjuju se na poduzeća koja ostvarjuju prihode na pasivan način npr. trgovina nekretninama, rudarstvo i vaĎenje nafte. Porezna stopa na kapitalni dobitak je 30% uz izuzeće za dioniočare koji raspolaţu sa 5% i više

tvrtki rezidenta u EU ili prema meĎudrţavnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Standardna stopa PDV-a u Irskoj je 23% (od 1. giječnja 2012. godine) Postoje sniţene stope od 13,5%, 4,8% i 0% koje se primjenjuju na npr. nekretninama, uslugama graĎenja, hotelski smještaj,

restorani, novine, popravci, odrţavanje (13,5%); trgovina stokom, hrtovima i najam konja (4,8%); izvoz dobara, većina

grane i pića, oralna medicina, medicinska oprema i aparati (0%). Postoji tzv. farmerski PDV koji primjenjuju seoska domaćinstva za neke proizvode. Nova privremena dodatna sniţena stopa PDV od 9% uvedene je u srpnju 2011. godine za

proizvode i usluge poput restorantskih obroka i hotelskog smještaja. Neki proizvodi i usluge izuzeti su od PDV-a poput

nasljeĎivanja nekretnina, financijske usluge i usluge osiguranja, putnički promet, obrazovanje i zdravstvene usluge.

Izrael Porezna stopa poreza na dobit iznosi 25%. Planirano postepeno smanjenje stope do 18% do 2016. godine je otkazano. Financijske institucije su subjekt poreza na profit i porreza na plaće po stopi od 16%. Na tvrtke s beneficiranim statusom ili

posebni odobreni poduzetnici primjenjuje se smanjenja stopa koja ovisi o okolnostima. Kapitalni dobici ulaze u standardne

poreze kojima se oporezuju tvrtke. Dividende od inozemnih dionica se oporezuju po 25% uz odbitak poreza na dividendu zadrţan pri isplati primjenjen u matičnoj drţavi izdavatelja dionica te u odreĎenim uvjetima na dividendu prije odbitka

poreza na dobit kompanije izdavatelja uz odbitak već plaćenih direktnih i indirektnih poreza.

Standardna stopa PDV je 17% (do 1.rujna 2012. godine 16%).

Prema izvoru: (http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-rates-

table.aspx#)

Zanimljvo je da unatoč visokoj poreznoj stopi tvrtke posluju u Finskoj i Izraelu.

Multinacionalne korporacije se nisu povukle iz Irske.

U slučaju Kostarike jasno je da postoje poduzetničke zone sa nultom stopom poreza i Intel i

druge korporacije koriste tu činjenicu i moguće je da je taj faktor bio jedan od presudnih za

odlazak u Kostariku prije petnaestak godina.

Najrazvijenije zemlje Europe premda imaju relativno visoke porezne stope imaju i snaţno

domaće trţište te osiguravaju visoku poslovnu kulturu i zaštitu investitora.

Na slijedećoj slici prikazane su prosječne plaće u promatranim zemljama po godinama. Vidimo

da u Finskoj i Irskoj djelatnici imaju prosječno četiri tisuće dolara bruto plaću. Ta brojka za

Izrael iznosi nešto više od dvije tisuće dolara pa zatim na skali je Hrvatska s prosječnom plaćom

od oko 1300$. Kostarika sa 650$ je pretposljednja a na začelju je Indija sa 150$ prosječnom

bruto plaćom.

143

Slika 40 - Prosječne bruto plaće 1995-2009 u USD

Izvor: (ILO Global Wage Database 2010)

Prema ovoj karakteristici Hrvatska nikako ne moţe biti „low cost offshoring― odredište. Ali treba

imati u vidu sve ostale promatrane indikatore i činjenicu da su prosječne plaće u Helsinkiju ili

Dublinu dva i po puta veće nego u Zagrebu.

Zanimljiva je činjenica ne baš previše vidljiva iz grafa da je plaća u Kostariki rasla dvostruko

brţe nego u ostalim zemljama (gotovo pet puta u petnaest godina) i vjerojatno je vezana za

razvoj ICT industrije.

Moţe li Hrvatska biti konkurentna cijenom na globalnom trţištu ?

Prema poreznim stopama i prosječnoj bruto plaći Hrvatska je u sredini izmeĎu Kostarike i Indije

s jedne strane te Finske, Izraela i Irske s druge strane. U Hrvatskoj postoje i poduzetničke zone te

zone od posebne drţavne skrbi u kojima se moţe ostvariti nulta stopa poreza slično kao i u

Kostariki. Stoga definitivno Hrvatska moţe biti konkurentna cijenom, a kako smo prethodno

vidjeli i kvalitetom na globalnom trţištu i time smo potvrdili hipotezu H2.

0,00 $

500,00 $

1.000,00 $

1.500,00 $

2.000,00 $

2.500,00 $

3.000,00 $

3.500,00 $

4.000,00 $

4.500,00 $

Kostarika

Indija

Hrvatska

Finska

Irska

Izrael

144

5.2.5 Kvaliteta ţivljenja

Kvaliteta ţivljenja (ili ţivota) bitan je faktor za stvaranje okruţenja u kojem mogu nastajati

inovacije kroz izraţavanje kreativnosti i ideja visoko talentiranih stručnjaka. Naime prema

Carmelovom Ovalnom modelu (ali i drugim modelima) za uspjeh je potrebno imati educirane

stručnjake sa potrebnim vještinama, ali bez talenata neće se stvarati inovacije. Talentirani

pojedinci teţe ţivjeti u okruţenju u kojem se osjećaju slobodno za ispoljavanje vlatitog talenta.

Stoga ne iznenaĎuje „odljev mozgova― iz zemalja u ratu, sa visokom stopom korupcije i ostalih

socioloških i ekonomskih poremećaja kakvo je bilo npr. u Hrvatskoj devedesetih godina.

Slika 41 - Stopa nezaposlenosti (%)

Na slici gore vidimo da tijekom posljednjih petanest godina Hrvatska ima najveću stopu

nezaposlenosti.

Na sliedećem grafu vidimo odnos očekivanog trajanja ţivota po roĎenju i BDP po stanovniku.

Vidimo da postoji korelacija izmeĎu te dvije funkcije.

0

5

10

15

20

25

1998 1999 2000 2001 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Kostarika Hrvatska Finska Indija Irska Izrael

145

Slika 42 - Odnos očekivanog trajanja ţivota i BDP

I vidimo da Hrvatska je opet u sredini po BDP po stanovniku, a kraće očekivano trajanje ţivota

po roĎenju povezano je sa ratom iz devedesetih.

Slijedeći faktori koji mogu ilustrirati ili utjecati na kvalitetu ţivljenja prikazani su u slijedećoj

tablici.

Tablica 24 – Ostali faktori kvalitete ţivljenja

Samoubojstva

(na 1000.000 ljudi)

Liječnika

(na 1.000 ljudi)

Broj izbjeglica

(na 1.000 ljudi)

Kostarika 11,43594022 1,5 0,075554526

Hrvatska 1,1 2,601 14,90742417

Finska 2,3 2,905 0,001118703

Indija 3,4 0,649 0,014509874

Irska 1,26921357 3,173 0,001787967

Izrael 2,148479489 3,65 0,170654284

146

Isti faktori prikazani su na slijedećem grafu. Vidimo da Kostariku karakterizira daleko najveća

stopa broja samoubojica. Npr. većina zemalja EU imaju tu stopu ispod dva na tisuću, a u

zemljama srednje Amerike penje se na sedamdeset. Ta stopa se smanjila u Hrvatskoj jer je bila

povećana nakon rata. Što govori o poremećaju u društvu koji prolazi.

Slika 43 - Ostali fakori kvalitete ţivljenja

Broj liječnika je dvostruko manji u Kostariki i četiri puta manji u Indiji nego u najrazvijenijim

zemljama Izraelu, Irskoj i Finskoj. Vidimo da je taj broj u Hrvatskoj sasvim blizu najrazvijenijim

zemljama.

Broj izbjeglica je broj koji ilustrira veličinu poremećaja u društvu uzrokovanu ratom (primarno

rat devedesetih u Hrvatskoj). Govoreći o talentima ne moţemo ne spomenuti da su Teslini

nasljednici dio populacije koja se nalazi u ovoj statistici.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

Samoubojstva (na

1000.000 ljudi)

Liječnika (na 1.000 ljudi)

Broj izbjeglica (na 1.000

ljudi)

147

Slika 44 - Neto migracija (na 1.000 ljudi)

Neto migracija je faktor koji moţe ukazati na dobru kvalitetu ţivljanja ako ljudi migriraju u neku

zemlju. Čak i ako emigriraju uslijed rata ili siromaštva iz jedne u drugu zemlju taj faktor

pokazuje takve promjene i govori o relativnoj kvaliteti ţivota, ali pri zaključivanju treba biti

oprezan jer npr. migracija ljudi iz BIH u Hrvatsku početkom devedesetih nije govorila da je

Hrvatska najbolja zemlja za ţivot u EU. Uzimajući navedeno u obzir uočimo trend stope

migracija i primjetimo da Finska, Izrael, Irska i Hrvatska imaju rastući trend, a Indija i Kostarika

opadajući (emigracija). Primjetimo i vrijednosti u apsolutnim iznosima. Najviše neto migracija

(imigracija) je u Izraelu. To je populacija koju smo već spominjali, ljudi iz bivšeg SSSR-a

visokoobrazovani, mlaĎi ili srednjih godina dolaze u velikom broju i čine izraelsku radnu snagu

izuzetno kompetitivnom. Irska je druga zemlja po „popularnosti― za useljenje. Jaka industrija,

razvijeno stabilno društvo čine Irsku interesantnom i time radnu snagu kompetitivnom. Na ovom

grafu vidimo da je Kostarika čak ispred Finske u stopi migracija. To je logično jer prema

istraţivanju Kostarika odskače po ukupnoj kvaliteti ţivota od susjednih srednje američkih

zemalja.

-50

-40

-30

-20

-10

0

10

20

30

40

50

2000 2005 2010

Kostarika

Hrvatska

Finska

Indija

Irska

Izrael

148

O kvaliteti ţivljenja i usporedbi Hrvatske sa najuspješnijim zemljama u izvozu softvera moţemo

zaključiti slijedeće. Hrvatska posjeduje infrastrukturu (preduvjete) izraţene u broju liječnika,

bruto društvenom proizvodu i nalazi se u sredini ispred Kostarike i Indije (najnerazvijenija), a iza

Finske, Irske i Izraela. S druge strane vidimo da Hrvatsku karakterizira najviša nezaposlenost,

najveći broj emigranata i najveća stopa emigracije visokoobrazovanih ljudi u populaciji (uz

Irsku).

Stopa samoubojstava u Kostariki je u opadanju (isto kao i broj izbjeglica iz Hrvatske) što govori

o proemećaju koji se zbivao u prošlosti i nakon što je ostavio traga u društvu prolazi.

Prikazani grafovi pokazuju da su Finska i Kostarika u uzlaznom trendu kvalitete ţivljenja, što se

za Hrvatsku ne moţe u cjelosti reći (nezaposlenost, niska gotovo negativna migracija, visok

„odljev mozgova―) premda postoje preduvjeti za ugodno ţivljenje u Hrvatskoj jer je BDP visok i

zdravstvo zadovoljavajuće. Moţda blizina još boljih zemalja i nedostatak propulzivne industrije

koja bi zaposlila ljude uzrokuje potrebu ljudi za migracijama.

149

6 Moguće strateško usmjerenje sukladno specifičnostima RH i

globalnim kretanjima

6.1 Model strategije

6.1.1 Uvod

Je li strategija RH s usmjerenjem na razvoj softvera moguća i u kojoj mjeri te u u kojem obliku

analizirati ćemo u ovom poglavlju.

Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima i modelima postoji više sloţenih faktora koji

mogu utjecati na ishod uspjeha strategije, ali isto tako postoji više različitih usmjerenja i nije

nuţno da svi budu ispunjeni da bi strategija polučila uspjeh.

6.1.2 Strateške smjernice za planere u javnom sektoru

6.1.2.1 Glavni elementi strategije razvoja softverske industrije

Mnogi elementi razvoja softverske industrije dogodit će se kroz privatne inicijative. Neki

problemi s kojima se industrija suočava zahtijevati će posebne politike i zakonske reforme ili

investiranje u ljudske potencijale i drugu opremu jer trţišne sile su preslabe ili prespore i nisu u

stanju alocirati potrebne resurse u dovoljnoj mjeri u brzini. Ono što vlada moţe učiniti su

zakonske reforme i uklanjanje zapreka (rad, trgovina, financije, kupci) kreirajući i osnaţujući

potrebne zakone (telekomunikacije, e-poslovanje, intelektualno vlasništvo) ili osiguravajući

dugoročno investiranje (infrastruktura, fondovi za financiranje istraţivanja), direktne investicije

(početni kapital, promocija izvoza), mogu odobravati porezne olakšice mogu upravljati svojim

izdacima za automatizaciju drţavnog aparata i nabavu opreme za potrebe javnog sektora.

150

Ključni elementi nacionalne strategije razvoja softvera su:

Razvoj telekomunikacijske infrastrukture,

Razvoj domaćeg trţišta softvera,

Razvoj ljudskih potencijala,

Ohrabrivanje inovacija i kreiranje podupirujuće okoline,

Stimuliranje osnivanja i financiranja novih tvrtki,

Podupiranje izvoza softvera,

Mobiliziranje dijaspore

6.1.2.2 Telekomunikacijska infrastruktura

Pouzdana i povoljna telekomunikacijska i internetska infrastruktura kritična je za izvoz softver i

njegovu uporabu u cijelom gospodarstvu. Cjelokupni ekonomski razvoj sve više ovisi o ovoj

infrastrukturi i većina zemalja voljna je uloţiti u nju u skladu s mogućnostima. U Indiji je vlada

pokrenula program za razvoj softverskih parkova, koji su doprinijeli izvozu softvera 1990 tih a

omogućili srednjim poduzetnicima da zaobiĎu podrazvijenu telekomunikacijsku infrastrukturu.

MeĎutim, slaba telekomunikacijska pokrivenost u Indiji i u mnogim drugim zemljama u razvoju

i dalje usporava razvoj ICT i softverskih aplikacija za domaće potrebe te sprečavaju izvoz

jeftinih softverskih usluga. Sve veći broj zemalja povećava svoje oslanjanje na privatni sektor

koji investira u infrastrukturu i razvija telekom tvrtke u uvjetima liberaliziranog ulaska u

telekomunikacije. U takvom slučaju, potrebno je da vlada bude kreator telekomunikacijske

politike i osnuje nezavisnu nadzornu agenciju koja bi vodila računa o učinkovitosti tih ulaganja,

njihovoj koordinaciji, ispunjavanju koncesijskih uvjeta itd.

No, unatoč i takvim naporima poboljšanja telekomunikacijske strukture kroz dopuštanje

privatnih investicija, ruralne sredine često ostaju nepokrivene takvom infrastrukturom. Takav je

slučaj s većinom zemalja Latinske Amerike unatoč tome što su počele programe privatizacije

telekom sektora prije desetak godina. Kako bi se otklonili takvi nedostaci, potrebno je primijeniti

inovativnija rješenja. Čile je pionir u potporama privatnim operaterima u svrhu izgradnje

151

telekomunikacijske i internetske pokrivenosti ruralnih i izoliranih dijelova zemlje. Druge zemlje

poput Šri Lanke razmišljaju o takvim potporama kako bi proširile svoju infrastrukturu.

Telekomunikacijska infrastruktura moţe se koristiti kao razvojni faktor cijele zajednice, ona

pospješuje informiranje, obrazovanost, lokalno gospodarstvo i dio je i drugih strategija, kao što

su strategije obrazovanja ili razvoja gospodarstva, malih tvrtki, zapošljavanja, iskorjenjivanja

siromaštva.

6.1.2.3 Domaće tržište softvera

Domaća upotreba softvera moţda je najvaţniji poticaj razvoja softverske industrije u zemljama u

razvoju. Informatizacija drţavnog aparata moţe stvoriti potraţnju za educiranim ljudima,

stimulirati rast servisnih tvrtki, omogućiti ljudima karijere u softverskim tehnologijama dok s

druge strane stanovnicima pruţa kvalitetniju uslugu. Isto vrijedi i za potraţnjom za softverima u

privatnom sektoru - stimulacija softverske industrije je dio razvoja poslovanja tvrtki te

konkurentnosti u drugim industrijama.

Domaća ekonomija treba domaću softversku industriju kao ključnu komponentu za razvoj.

Obratno, domaća softverska industrija treba domaće tvrtke za svoj razvoj. Čak i Indija, Izrael i

Irska, koje su primarno izvoznici softvera morale su pruţiti prilike za razvoj softvera za domaće

potrebe: vojna industrija u slučaju Izraela, servisne tvrtke za velike multinacionalne kompanije u

slučaju Irske, i projekti poput sustava za rezervacije u indijskim ţeljeznicama u Indiji. Te 3I

industrije (Irska, Indija, Izrael) razvile su značajne domaće industrije (npr. 2001. Godine sve su

imale preko milijardu dolara prihoda na domaćem trţištu). Nedostatak šireg domaćeg trţišta

softvera u slučaju Indije je moţda ograničio njegov izvoz.

Nekoliko napomena o domaćem trţištu:

Vaţna uloga domaćeg trţišta za poduzetništvo (tvrtke i drţavne institucije) je plodno tlo

za inovativne ideje, nove proizvode i startup-e. Uvjet za ostvarenje navedenog je

postojanje osnovne razine informatizacije. Ono uključuje standardne platforme (hardver,

152

middleware, baze podataka, komunikacijske protokole, itd.) programe (poput ERP i

CRM), programske jezike i alate za lakši izvoz rješenja na ciljana trţišta.

Na trţištima na kojima je razvijeno softversko piratstvo nema domaćeg trţišta za mnoge

softverske proizvode. Ovaj problem je manje izraţen govorimo li o softverskim

sustavima namijenjenim velikim poslovnim korisnicima nego kod softvera široke

potrošnje, ali vlade onih drţava koje ţele razvijati softver bi svakako trebale kroz zaštitu

autorskih prava i programe otkrivanje piratstva zaštititi svoju softversku industriju.

Potraţnja za inovacijama u privatnom sektoru kao i osnovni stupanj informatizacije često

su stimulirani poreznim olakšicama. NagraĎivanje IT inovacija moţe biti poticaj i za

drţavu i za poduzetnike.

Ugradnja naprednih inovativnih sustava često se moţe činiti kao nepotrebno opterećenje ionako

teškog procesa automatizacije rada u javnom i privatnom sektoru. Zapravo, u nastojanju da

izbjegnu rizike, organizacije često poseţu za "iskusnim" stranim dobavljačima i konzultantima.

Zapravo, iskustvo tih dobavljača izgraĎeno je na njihovim vlastitim greškama. Stopa uspješnosti

mnogih vrsta informatizacijskih projekata iznenaĎujuće je niska, čak i u SAD-u.159

Je li dodatni

rizik s vlastitim dobavljačima isplativ ili ne, potrebno je odvagnuti u svjetlu potrebe stimuliranja

domaće softverske industrije. Neke vlade ohrabruju domaće-strana partnerstva i stvaranje

lokalnih konzorcija radi lakšeg ostvarivanja inovativnih i modernizacijskih programa.Bitnije je

razviti domaće trţište nego razmišljati o zdravlju softverske industrije, bitnosti i raspršenosti

softverskog kapaciteta u dugim sektorima ekonomije i raznim segmentima društva. Ovisnost o

zaštićenim softverima i proizvodima i uslugama multinacionalnih i stranih konzultanata moţe

biti ograničavajuća mnogim ekonomijama u razvoju. i domaće i strane softverske kompanije se

vode po trţišnim načelima pa ne prepoznaju potrebe lokalne zajednice niti potrebe šireg broja

stanovnika. Inovativniji pristup bi bio da se razviju jeftini softveri i inovira domaće kupce i

lokalno proizvedene programe. Potencijalni pristup ovim izazovima posezanje je za rješenjima

koja nudi zajednica softvera otvorenog koda koja obećava dostupnost čitavog niza besplatnih

rješenja za učenje i mnoge primijene u društvu. . Drugi način bio bi posluţiti se iskustvima iz

159

(Standish Group, Twenty-six percent of Software Projects Succeed. The CHAOS Report, 2000.)

153

OECDA programa za širenje inovacijskih tehnologija malim i srednjim tvrtkama.160

Jedna od

mogućnosti je i kreiranje fondova kojima bi vlada sudjelovala u troškovima za istraţivanje i

razvoj sa softverskim kompanijama i NGO-ima a za unapreĎenje društvenih aplikacija koje bi

sluţili studentima, malim farmerima ili neinformatiziranim segmentima domaćeg trţišta.

6.1.2.4 Ljudski resursi

Globalno trţište IT profesionalaca i dalje raste.161

162

Iz godine u godinu dolazi do fluktuacije iz

jedne tehničke specijalnosti u drugu uz česti odljev mozgova u najaktivnije industrijske centre.

Kako je softverski kapacitet direktno vezan uz količinu i sposobnosti dostupne radne snage

zadaća svake drţave je razvoj softverskih stručnjaka.

Vaţno je napomenuti da svi IT profesionalci nisu i programeri. Svaki softverski tim sastoji se od

ljudi različitih sposobnosti. Oni koji dizajniraju programe na drugom su stupnju nego oni koji

odrţavaju te programe, koriste različite alate i moraju imati znanja o različitim softverima.

Sastavljanje timova razlikuje se meĎu različitim sektorima industrije. Npr, tipično je kod

proizvoĎača softvera da je jedan softver arhitekt moţe povući za sobom i zaposliti desetke

talentiranih razvojnih programera. Upravljanje projektima razvoja softvera je još jedna od

vještina koja nedostaje, a posljedice njezinog izostanka mogu biti vrlo skupe.

Vještine potrebne u razvoju softverskoj industriji temelje se na talentima s kojima su roĎeni

pojedinci a ne samo na inteligenciji i obrazovanju (Barr and Tessler, 1996). Nije dovoljno

ponuditi novim traţiteljima posla obrazovanje u softverskoj industriji, nego su potrebni sloţeniji

i sustavniji programi za izdvajanje nadarenih programera. Imigracija je jedno od rješenja, ali nije

uvijek primjenjiva i svakako je preporučljivo imati sustav koji privlači mlade ljude s potrebnim

talentima na izgradnju svoje karijere u softveru.

160

(Hanna, Guy and Arnold, Information Technology Diffusion: Experience of Industrial Countries and Lessons for

Developing Countries, World Bank, 1995.) 161

(National Science Foundation. Science and Engineering Indicators, 2002.) 162

(OECD. Measuring the Information Economy, 2002)

154

Sveučilišta se po pitanju edukacije u ovoj materiji nalaze pred posebnom velikim izazovima.

Materija koju je potrebno prenijeti trpi vrlo česte izmjene i ne nalazi svoj put do školskih

programa na vrijeme, često se moţe naučiti samo od iskusnijih kolega i u praktičnom radu.

S obzirom na visoku vaţnost praktičnog rada u obrazovanju ovih vrsta, jedna od zanimljivijih

ideja je osnivanje školskih ustanova za školovanje nalik onome medicinskih specijalizanata ili

akademija na kojima su predavači istodobno i aktivni u praksi i u istraţivanju.

U mnogim zemljama privatna softverska edukacija je suplementarna sveučilišnoj naobrazbi i

stvara veliki broj programera. Idealno bi bilo da softverska industrija i računalne znanosti

proizvode adekvatan broj radne snage kako bi popunio:

Sljedeću generaciju predavača svih softverskih predmeta na svim razinama,

Vrhunske istraţivače koji poznaju najsvjeţija teoretska znanja, tehnologije i alate iz

barem nekih specijaliziranih računalnih znanosti (neke od inovativnih poslovnih ideja

dolaze iz ove grupe, kao i mnogi vrhunski softver inţenjeri)

Programeri svih vrsta koji odgovaraju potraţnji za radnom snagom. Za većinu softverskih

projekata nekolicina vrhunskih softverskih inţenjera i dizajnera povlače za sobom rad

velikog broja običnih programera. Ovi vrhunski programeri su obično završili

računarstvo. S druge strane testeri i tehničari za provjeru kvalitete su često pripravnici.

Softverski menadţeri (projekt menadţeri, proizvodni menadţeri i programski menadţeri).

Po vaţnosti su odmah do softver inţenjera i osobe su koje kombiniraju tehničke vještine

(koji razumiju prepreke i kompleksnost) i socijalne i poslovne vještine. To su vrhunska

klasa talenata koje je najteţe naći a ključ su uspjeha projekata.

Diplomanti iz drugih područja koji su talentirani za razvoj ili suradnju u razvoju softvera

(vaţan izvor inovacija i poduzetništva.)

Idealne omjere teško je postići i razvoj sustava koji bi osigurao potrebne ljudske resurse za

uspješnu industriju softvera mogao bi trajati i do dvadeset godina. U meĎuvremenu, školarine,

donacije za istraţivanje i razvoj i drugi poticaji mogu pomoći postizanju pravog omjera radne

snage, a svakako postoji čitav niz mjera koje mogu trenutno poboljšati situaciju na trţištu radne

snage.

155

Zakonski akti koji reguliraju rad imaju vaţan utjecaj na ljudske resurse u proizvodnji i uporabi

softvera. Mnoge drţave moraju uskladiti zakone kako bi pokrile potrebne specifičnosti

softverske industrije, posebno za startup tvrtke koje su bitne za softversku industriju i ekonomiju

znanja: zakonske odredbe o zapošljavanju i otkazu, kompenzaciji i promociji, imigraciji itd. U

tvrtkama koje pruţaju ICT usluge ili se snaţno oslanjaju na njih, imaju pozivne centre i sluţbe za

podršku kupcima ili korisnicima, potrebna je fleksibilnost s obzirom na radno vrijeme, a potreba

za raznim jezicima ili neka druga specifična znanja ponekad bivaju potrebna u ovisnosti o

klijentima. U softverskim uslugama, djelatnici se slaţu u timove na bazi potrebe projekta tako da

će se zahtjevi za znanjima i vještinama mijenjati sa pojedinim projektom. Mobilnost radne snage,

učestala slobodna promjena poslodavaca u Silicijskoj dolini skratila je rokove učenja u svim

kompanijama u regiji163

6.1.2.5 Stimuliranje inovacija i poduzetništva i izgradnja poslovnih inkubatora

Inovacije su ključ u softverskoj industriji – kako tehničke, tako i poslovne. Svakodnevno u naše

ţivote ulazi sve više inovacija koje su omogućene zahvaljujući softveru. Nove tehnologije, nova

rješenja i novi modeli poslovanja karakteriziraju novi ekonomski milje. Drţave uobičajeno

stimuliraju inovacije putem donacija za istraţivanja na sveučilištima, stipendijama za studente i

poticajima (poreznim olakšicama) za istraţivanje i razvoj u privatnom sektoru. Drugo efikasno

područje za razvoj inovacija je unutar informatizacije drţavnog aparata. Iako to izgleda dosta

rizično u već ionako bolnom procesu razvoja, rezultat moţe biti novi efikasniji način rada i

upravljanja drţavnog aparata a softverske tvrtke kasnije te inovacije mogu izvesti.

Postoji rastuća potreba za stvaranjem klastera znanja ili inovacija oko softverskih kompanija.

Profesor W. F. Miller sa Stanforda osmislio je termin „okruţenje― kako bi opisao niz savjetnika,

investitora i učesnika koji okruţuju startupove u Silicijskoj Dolini.164

Okruţenje nije samo

vitalno za razvoje softverske industrije već i za servisne tvrtke koje podrţavaju poslovanje

softverske industrije.

163

(Saxenian, Annalee. Regional Advantage: Culture and Competition in Silicon Valley and Route 128, Harvard

University Press, 1994.) 164

(Lee, Miller, Hancock & Rowen, The Silicon Valley Edge, Stanford University Press, 2001.)

156

Ovi klasteri znanja ili softversko okruţenje mogu predstavljati klastere inovacija ili industrijske

klastere kakvi se koriste i proučavaju u drugim kontekstima a koji reflektiraju promjenjivu

prirodu konkurentnosti i inovacija koju nameće trţište. Uspješne i inovativne tvrtke su malokad

same: one se udruţuju u klastere temeljem specijalističkih znanja i tijeka proizvodnje.

Proučavanje klastera, uglavnom u industrijaliziranim zemljama, ukazuju na potrebu za

redefiniranjem uloge drţave kao stvaratelja mreţnih struktura, katalizatora dinamike

komparativnih prednosti i organizatora institucija (stvaranje poticaja za promociju inovacija i

umreţavanja tvrtki i institucija).165

Uloga drţave u OECD zemljama je promjena iz direktnih

intervencija u indirektne začetnike, ona postaje kreator početnih mreţa i inicijator njihovog

razvoja osiguravajući platforme za konstruktivan dijalog i izmjenu znanja. Ovo ne uključuje

samo dijeljenje informacija već programe za razvoj klastera u Finskoj i Nizozemskoj, regionalne

razvojne agencije u UK, Njemačkoj i SAD-u; flamanske programe istraţivanja i razvoj podrške

klasterima i udruţeni istraţivački industrijski centri izvrsnosti u mnogim OECD zemljama.

(Roelandt and den Hertog, 1998). Vlada SAD nije osnovala Silicijsku Dolinu, ali značajna

sredstva donirana sveučilištima za istraţivanje i razvoj imala su vaţan indirektan utjecaj.

Postoje zamke u promoviranju klastera. Poticaji na bazi klastera ne bi trebali biti u organizaciji

Vlada nego rezultat prijateljskog trţišnog pristupa u kojem Vlada igra začetnika i katalizatora

koji spaja ponudu servisnih struktura i poticaje za stvaranje klastera i inovacija. Vlade Japana,

Koreje166

, Malezije167

i drugdje sa zakašnjenjem su uočili da niti propisi niti investicije ne

kreiraju klaster. Najuspješniji klaster ili okruţenje stvara se spontano uz sposobnu radnu snagu i

tehničke resurse. Vlade mogu jedino biti partneri i katalizatori u ovim procesima.

Navedene smjernice i napomene uz njih koje su nastale promatranjem i analizom svjetskog

gospodarstva i tokova u njemu se moraju uzeti u obzir kod razmatranja slučaja Hrvatske. Svaka

drţava i regija rezultat su sloţenih povijesnih okolnosti, nalaze se u svojim specifičnim

okruţenjima i takva ukupnost uvjeta je sloţen skup koji se moţe pokazati izvrsnim u odreĎenim

strategijama, dok u nekim drugima moţe pokazati brojne prepreke koje ni jedna vladina mjera ne

moţe učinkovito i ekonomično ukloniti u primjerenom roku.

165

(Roelandt, T. and den Hertog, P. (editors), Cluster Analysis and Cluster-Based Policy in OECD Countries, ,

OECD, 1998.) 166

(Agarwalla, Gokul. Media Valley - a Strategic Direction. Report to Media Valley Committee, unpubl.) 167

(Mellor, William. Field of Dreams, Asiaweek.com, August 17, 2001.)

157

6.1.3 Strateške smjernice prema udrugama CISEX i CRANE

Udruge CISEx i CRANE definirale su osnovne prijedloga strateških mjera Vladi koje bi u okviru

programa „Poduzetnički impuls― Vlada trebala implementirati s ciljem stvaranja pozitivnog

okruţenja za poticanje razvoja domaće softverske industrije i izvoza softvera.

Smjernice koje udruge predlaţu su slijedeće168

:

„

1) IT sektor - vlastita kategorija poticaja

ProizvoĎači softvera (po NKD 62.01 – Računalno programiranje) za R&D & jačanje

meĎunarodne konkurentnosti.

Obrazloţenje: Time bi se postiglo da se ovoj djelatnosti prizna strateška pozicija u hrvatskom

gospodarstvu u budućnosti, te ukinula diskriminacija u bodovanju koja je postojala ove godine u

odnosu na druge djelatnosti. IT sektor je onaj koji stvara dodatnu vrijednost, imaju

najpropulzivniju stopu rasta i izvoz.

Napomena: U krajnjem slučaju ako nije izvediva vlastita kategorija - Izjednačiti bodovno

preraĎivačku industriju sa skupinom NKD 62.

2) Pravo na ulaganje sredstava u vlastiti razvoj i istraživanje u odnosu na R&D i bez suradnje

sa znanstvenim institucijama (umanjeno bodovanje po zadnjem PI-u)

Obrazloţenje: Trebalo bi vidjeti koliko tvrtke koje se bave programiranjem, u usko

specijaliziranim nišama, uopće mogu u razvoj svog specifičnog proizvoda uključiti znanstvenu

instituciju, što ne znači da sami nisu u stanju provesti i implementirati istraţivanje kako bi se

unaprijedio ili izradio novi, tehnološki napredan, proizvod. Dapače, tvrtka koja se bavi usko

specijaliziranim područjem moţe biti lider tog područja po znanju iz tog područja.

Kompetentnost same tvrtke u području istraţivanja i razvoja se treba dokazivati postojećim

168

(Bujas H., Barančić M.; „Prijedlozi za Poduzetnički impuls – 2013―; CISEX i CRANE;

http://www.cisex.org/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Prijedlozi-za-Poduzetnicki-impuls-2013; 2012)

158

klijentima/ugovorima/pismima namjere, a ne da budu diskriminirane, jer u projekt nisu uključili

fakultet ili znanstvenu ustanovu koja im, vrlo vjerojatno, nije niti u stanju pomoći po pitanjima

njihovog proizvoda.

3) Troškovi plaća prihvatljivi troškovi u troškovniku projekta

Obrazloţenje: Tvrtke koje su u stanju vlastitim snagama unaprijediti ili razviti novi proizvod ili

su pak voljne zaposliti i nove developere, no nisu u mogućnosti pokriti troškove plaća za takav

razvoj su u diskriminirajućoj poziciji. Dolazimo se do apsurdne situacije da tvrtka koja se bavi

računalnim programiranjem ne moţe imati vlastite plaće u troškovniku projekta, ali moţe u

troškovniku imati ponudu/račun druge tvrtke koja se bavi računalnim programiranjem za poslove

koje moţe sama odraditi, kvalitetnije i po povoljnijoj cijeni.

K tome maksimalno sufinanciranje projekata od strane drţave je bilo 85%, a troškovi ne smiju

sadrţavati plaće djelatnika tvrtke koja prijavljuje projekt - nelogično je da se projekt razvoja

novog proizvoda neke tvrtke, koja se bavi računalnim programiranjem, moţe sabiti u 15%

sredstava predviĎenog za taj projekt. DogaĎa se da tvrtke 'izmišljaju' ili preuveličavaju troškove

u ponudama kako bi 'zaobilazno' mogle financirati projekt koji će u velikoj mjeri napraviti u

vlastitoj reţiji.

Ukalkuliranjem i navedenih troškova za plaće R&D-a potičete baš razvoj inovacija unutar tvrtke,

kao i zapošljavanje!

Primjer iz prakse: Trenutno se moţe priloţiti ponuda developerske firme iz Indije kao

outsourcing?!

Zar ćemo doista drţavna sredstva nastaviti ulagati u druge drţave?

4) Predselekcija dostavljenih projekata!

Obrazloţenje: Drţimo da je nuţno vršiti preraspodjelu sredstava samo i isključivo na bazi

kvalitete i potencijala projekata. No jasno da se iz 2 stranice A4 teksta (model sa zadnjeg

Poduzetničkog impulsa), bez adekvatne prezentacije i dodatne komercijalne evaluacije ne mogu

pronaći najbolji. Stoga predlaţemo PREDSELEKCIJU projekata, kao prvi korak tzv. «čistilište».

159

Predlaţemo da evaluatori u navedenoj predselekciji budu predstavnici iz svih zainteresiranih

Udruga – HUP, HGK, CISEx, CRANE i naravno iz Ministarstva.

Oni koji proĎu predselekciju, brojka uvećana *2 u odnosu na finalnu, pozivaju se na prezentaciju

i dostavu dodatnih materijala, te na temelju istih dolazi do finalnog odobravanja odreĎenog broja

projekata.

5) Uvođenje posebne kategorija - STARTUP

Obrazloţenje: Ako doista ţelite poticati Poduzetnički duh i rast društva u ekonomskom smislu u

cjelini, onda ulaţite u StartUp tvrtke i projekte.

6 A) Iz samog sustava bodovanja izbaciti:

Broj zaposlenih

Regionalnost

Kod natječaja za inovacije izbaciti prijavu patenta koja je bolje vrednovana od ţiga ili

dizajna. Softveraši se ne mogu štititi patentom!

6 B) Dodatno bodovati slijedeće:

one koji imaju potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za RD (znači da je

projekt već recenziran, ne mora opet)

one koji su prošli na nekom od BICRO natječaja (recimo na POC-u je prošlo skoro 100

projekata, neće biti svi financirani jer nema sredstava, ali zašto ne bi bar imali dodatne

bodove na MINPO-u)

uvrštenje na finalna prikazivanja na meĎunarodnim strukovnim i financijskim

konferencijama koje prate razvoj softvera kojih ima mnogo-samo neki Webfest Budva,

Geeks on the plane Zagreb, How to web Bukurešt, LeWeb Pariz, Pioneers festival Beč,

Techcrunch NewYork, Seedcamp London, Hackfwd Berlin, World hosting days itd.

projekte za razvoj proizvoda koji su već dobijali industrijske ili strukovne nagrade.

multimedijalne projekte iz „game developing― (računalne igre) industrije s

meĎunarodnim rezultatima po broju brandova ili u stotinama tisuća korisnika te naravno

evaluacijom kao i za ostale projekte.

160

7) Mogućnost za prijavu strukovnih udruga koje nisu organizirane klasterski na programe poput

„Klasteri – Zajedno do uspjeha“

Obrazloţenje: Analizirajući uvjete za prijavu u programu Ministarstva poduzetništva i obrta

„Klasteri – Zajedno do uspjeha―, shvatili smo da bismo morali promijeniti oblik našeg

dosadašnjeg strukovnog udruţivanja kako bismo mogli pristupiti prijavi za ovaj projekt. Udruga

Hrvatski nezavisni izvoznici softvera (CISEx) je strukovna udruga nastala na modelu koji ne

predviĎa osnivanje klastera. Klasterizacija općenito nije poţeljan oblik udruţivanja kod ovakvih

udruga poput naše jer se proizvodnja softvera odvija u nizu mogućih proizvodnih niša koje nisu

nuţno klasterski povezive. U Hrvatskoj su postojale odreĎene inicijative poput primjerice Saveza

hrvatskih ICT udruga (klastera) koja je nastala 2007. godine, ali zbog njihovih relativno slabih

sinergijskih efekata mi smo se odlučili za jedan drugi model organiziranja gdje „klasteri― nisu

predefinirani, već se tvrtke članice naše udruge dinamično udruţuju u timove u slučajevima kada

je potrebno odgovoriti na neke inozemne zahtjeve za ponudama. Ovakvih suradnji koje su već

rezultirale izvoznim projektima bilo je više u zadnjih godinu dana.

Predlaţemo da se ovaj projekt Ministarstva prilagodi mogućnosti da se na njega mogu

prijavljivati i udruge poput naše bez potrebe za klasterizacijom.―

6.1.4 Zaključno o smjernicama i Ovalnom modelu

Nakon što smo odabrali drţave slične Hrvatskoj po navedenim kriterijima, prošli smo opseţnu

literaturu promatrajući što se navodi kao uzrok uspjeha u proizvodnji softvera, pogotovo u

njegovom izvozu. Odabrani su relevantni članci izdani u časopisima ili druga vrsta literature,

vijesti i komentara. Svaki članak je raščlanjen na tvrdnje ili potkrijepljene teze i one su tada

usporeĎivane ili sa strateškim smjernicama po Heeksu ili sa elementima „ovalnog― modela.

Izvedeno je dva niza usporedbi u cilju klasifikacije raspoloţive materije i kako bismo proveli

strukturiranu analizu raspoloţivih pretpostavki o razvoju proizvodnje softvera u drugim

zemljama. Prvi niz usporedbi nam je trebao dati odgovor na pitanje što su vlade uspješnih

izvoznica učinile kako bi uspješno potakle proizvodnju i izvoz softvera, a usporedba s

161

Carmelovim ovalnim modelom nam je trebala dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri je stanje u

odreĎenoj drţavi odgovaralo modelu.

6.1.4.1 Smjernice za strateško planiranje

U tijeku rada se pojavila koincidencija da je uočeno kako se navodi u primjeru Irske i u primjeru

Finske mišljenje da je jedan od faktora razvoja proizvodnje i izvoza softvera i činjenica da je bila

riječ o malom i otvorenom gospodarstvu, pa smo dodali tu karakteristiku kao još jedan kriterij

provjere prikladnosti drţave za proizvodnju i izvoz softvera kao strategiju razvoja ne ulazeći u

ovom trenutku u elaboriranje razloga za to u vjeri da je sasvim prihvatljiva paradigma da su male

nacije i mala gospodarstva nerijetko prisiljena razmjenjivati svoje resurse na meĎunarodnom

trţištu uslijed nedostatka dijela vlastitih i da to moţe djelovati, u situaciji kada bude dovoljno

drugih povoljnih okolnosti, poticajno na razvoj nekog segmenta. TakoĎer, eventualno mjerenje

povezanosti izmeĎu stupnja uključenosti u meĎunarodnu razmjenu i lakoće izvoza softvera

ostaviti ćemo za neka buduća istraţivanja za sada se zadovoljavajući reći da bi trebala postojati

odreĎena meĎunarodna povezanost i sposobnost izvoza kao preduvjet.

Iako to trenutno nije lako uočljivo, Hrvatska je tradicionalno izvozno-uvozno orijentirana drţava,

a i u posljednjih desetak godina joj uvoz i izvoz doseţu oko 40% BDP-a. Razmjena moţe i mora

u budućnosti biti i intenzivnija jer najvaţniji pojedinačni trgovinski partneri su joj članice EU i

očekuje se značajno povećanje razmjene s njima nakon pristupanja RH u EU. Za ovu analizu je

dovoljna i činjenica da postoji vanjskotrgovinska tradicija i komunikacije s dovoljno velikim

trţištem.

Citati koji se odnose na razvoj ljudskih potencijala su jedini u kojima su literatura (analize

razvoja softvera) i smjernice prema Heeks i Hanna usklaĎene kod svake pojedine drţave.

Potvrda vrijednosti smjernica o razvoju telekomunikacija i stimuliranju razvoja novih tvrtki

nalaze se u po tri drţave. U oba slučaja izuzetak je Kostarika kod koje nismo naišli na posebno

naglašavanje vaţnosti telekomunikacija i olakšanje otvaranja novih tvrtki, ali kako se Kostarika

smatra srednje korumpiranom drţavom (prema Transparency International indeks joj se kreće

oko 5.5), a nalazi se na 121. mjestu meĎu drţavama s najvećom poslovnošću za 2011. godinu.

162

Ukupno gledajući, slika poslovnosti i transparentnosti Kostarike nije sasvim jasna što moţe biti

uzrok tome da lakoća otvaranja tvrtki nije navedena kod nje kao pogodnost. Postoje izvješća da

je drţava pokrenula projekte poboljšanja telekomunikacijske infrastrukture kao potporu softveru.

MeĎu uočenim sličnostima koje se nisu nalazile traţenom popisu istaknuta je pojava lobiranja u

Irskoj, Izraelu i u Kostarici kao metoda poticaja, a u slučaju Kostarike i Izraela se čak čini da je

lobiranje moglo imati i presudnu ulogu.

6.1.4.2 Ovalni model

Pri analizi faktora razvoja kako ih predviĎa Carmelov „ovalni― model, uočava se izostanak

naglašavanja niske razine plaća kao izvor prednosti za razvoj softvera u odreĎenoj sredini, ali

već i površno razmatranje pokazuje da su sve navedene drţave u nekoj fazi razvija svoje

industrije softvera bile izvor jeftinije radne snage nego one zemlje koje su postale naručitelji

njihovih proizvoda, tako da se moţe zaključiti da su ostali autori smatrali to takoĎer neospornom

činjenicom.

Sudeći po uočenome, najviše se ističe postojanje i razvoj tehnološke strukture i ljudskog

potencijala. U tek drugom redu, no ipak s učestalošću koja je uočljiva, spominju se poveznice i

kapital, kako njegovo postojanje, tako i nedostatak. Naime, sve su drţave uočljivo bile

destinacija za strana ulaganja i svi scenariji su uključivali strana ulaganja u većoj ili manjoj

mjeri.

S malom učestalošću, tek se sporadično javljaju isticanja da je u nekoj sredini bila izraţena

globalna zrelost industrije i prava, a još rjeĎe kvaliteta ţivota i, na kraju, kao što smo već rekli –

nitko nije nizak trošak rada isticao kao posebno vaţan element.

Čak i ako u pregled uključimo i Indiju, uvjetnog člana skupine, moţemo uočiti i da je u svakoj

od drţava koje su krenule na put razvoja softverske industrije prije rasta postojala odreĎena

stagnacija ili i kriza. Kako je priroda kapitalističkog poslovanja ciklička, nikako ne smijemo

prenaglo zaključiti kako je kriza nuţan uvod u pozitivne promjene jer mi jednostavno ne

163

moţemo ovakvom analizom utvrditi egzaktno koliko je postojanje te krize doprinijelo kasnijem

razvoju softvera.

Moţe se primijetiti i da je kod svake drţave postojao i odreĎeni dogaĎaj koji je bio prijelomni,

osim u slučaju Indije koja ih je imala čak tri, i za koji moţemo sa sigurnošću reći da je u izravnoj

vezi s razvojem softvera. U slučaju Kostarike riječ je o dolasku Intela, u slučaju Izraela

Francuski je embargo na izvoz vojne tehnologije nakon šestodnevnog rata (postoji više kandidata

za drugo mjesto, ali zanimljiv je raspad Sovjetskog saveza koji je povukao lavinu emigranata

prema Izraelu), u slučaju Irske odluka je drţave da snizi stopu poreza na dobit na razinu tax

heavena od 10%. Ţelimo li naći taj jedan dogaĎaj koji bi bio finski pandan tim preokretima u

drugim promatranim zemljama, kandidata je mnogo i neuvjerljivi su. Nokia nije taj dogaĎaj jer je

bila proces i bila je proizvod Finske i svjetske konjunkture. Slično tako, moţemo reći i da je

softver Kostarike proizvod koliko napornog rada poslovnih ljudi s vizijom koji su se okupili u

CINDE, toliko i konjunkture u kojoj je Intel u potrebi za seljenjem pogona u jeftinije zemlje

odlučio diversificirati ulaganja i eliminirao sve azijske zemlje što je Kostariku potezom pera

podiglo na sam vrh potencijalnih kandidata. Kostarika se isticala relativno dobrom ponudom

nezaposlene i educirane radne snage i oko tog dijela nema nekih nedoumica. Intel je tvrtka koja

je donijela mnogo poboljšanja u Kostarikansko gospodarstvo i uistinu velika prekretnica, no

ostaje pitanje je li bilo kakve posebne strategije kojom je vlada pokrenula takav slijed dogaĎaja.

Naš je zaključak da je taj projekt posljedica dugog iskustva u vanjskoj trgovini poljoprivrednim

proizvodima i privatne poduzetničke inicijative koju je drţava poduprla u ključnom trenutku

(opširnije u poglavlju o Kostarici). Što se Izraela tiče, niti jedan skraćeni scenarij ne moţe

zadovoljavajuće obuhvatiti sloţenost povijesti koja ih je dovela do poloţaja izvoznika vrhunskog

softvera, ali svi scenariji moraju uzeti u obzir natprosječnu tehničku izobrazbu.

Čini se da je sukus svih proučenih scenarija:

- pretpostavljeni pozitivni faktori su se pokazali potrebnima, no nije dokazano da je i jedan od

njih nuţan, osim stručne radne snage, po mogućnosti poduzetne i kreativne sa smislom za

rješavanje tehničkih problema

164

- odreĎena doza krize dobar je psihološki poticaj, korijeni svih razvoja uočeni su u teškoćama

- drţavne intervencije su potrebne i povoljne u domeni infrastrukture i obrazovanja, pravnog

okvira poslovanja i općenito sigurnosti, ali dobrobiti protekcionizma su upitne

- odreĎena količina izravnih intervencija i sudjelovanja u prezentacijama (roadshow) i

demonstracija odlučnosti od strane vlade moţe biti presudna za ubrzanje, ali ne i za cijeli proces

- liberalizacija odnosa s inozemstvom poţeljna je, ali industrija se uz prisustvo sklonosti

poduzetništvu moţe razvijati i u uvjetima praktične zabrane

- jednom uspostavljen rast u obujmu i kvaliteti generira novi rast

U nekim radovima se javlja opravdan oprez i upozorava se da je globalni rast potraţnje za

softverom nedvojbeno vrlo snaţan poticaj za razvoj ponude, ali čini se da bi Finska i Izrael

sigurno i u stanju stagnacije ukupnog svjetskog obujma potraţnje za softverom našle svoje

specijalističke niše, dok je za Indiju to nešto manje sigurno.

6.1.4.3 Zaključni osvrt na rezultate istraživanja i strategiju

Osvrnimo se zaključno na rezultate istraţivanja ovog rada. Hipoteza H4 opovrgnuta je jer postoje

temelji u gospodarstvu za uspješnu industriju. Industrija RH globalno uopće nije loša naprotiv i

pri izvozu softvera zauzima solidnu poziciju s obzirom na veličinu drţave. Percepcija korupcije u

RH je dosta visoka i taj faktor moţe utjecati na uspjeh strategije. TakoĎer taj faktor ukazuje na

ne baš visoku kvalitetu ţivljenja te odljev najkvalitetnijeg visoko obrazovanog kadra moţe

utjecati na stvaranje inovacija. Hipoteze H2 i H3 su potvrĎene. Hrvatska ima dovoljno dobro

školstvo i konkurentnost za podrţavanje novog fokusa na izvoz softvera.

Hipoteza H1 – usmjerenost RH i na razvoj programske podrške izvedivo je strateško usmjerenje.

Ova hipoteza se potvrĎuje slijedom zaključka o prethodne tri hipoteze. Naime s obzirom da RH

ima dovoljno razvijenu i dostupnu tehnološku infrastrukturu, visoko razvijeno školstvo i mlade

stručnjake te da moţe biti konkurentna cijenom i kvalitetom na globalnom trţištu uz postojeće

165

gospodarstvene (poduzetničko-pravne) preduvjete i tradiciju u RH se moţe napraviti novo

strateško usmjerenje na razvoj i izvoz softvera.

Analizirajući povijesne podatke o industriji softvera u Hrvatskoj spram zemalja u okruţenju i

šire vidjeli smo da je Hrvatska specifična po tome što je u relativnom odnosu imala daleko

razvijeniju ICT (softversku) industriju nego mnoge druge zemlje. Od stvaranja RH nije

implementirana niti jedna stvarna strategija s ciljem poticanja izvoza i multipliciranja nove

vrijednosti. Brojne zemlje razvile su vlastite industrije koje su postale tijekom godina veće nego

što RH ima danas. Zemljama u tranziciji pomogao je ulazak u EU.

Hrvatska naime ima priliku ulaskom u EU 1.srpnja 2013. postati u nekoj mjeri nearshore

odredište za najveće europske zemlje (korporacije). Takva kooperacija i simbioza uspješno je

pomogla svim zemljama u tranziciji, a sve najuspješnije zemlje izvoznice softvera (osim Finske)

karakterizira dolazak velikih korporacija kao začetak stvaranja vlastite industrije.

Slijedeća sličnost Hrvatske sa najuspješnijim zemljama u izvozu softvera ogleda se u momentu u

kojem Hrvatska već nekoliko godina prolazi kroz krizu. Sve promatrane zemlje u sličnom

trenutku potaknule su dolazak velikih korporacija i stvorile uvjete za razvoj industrije izvoza

softvera. U Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina niti u jednom segmentu industrije niti jedna

velika svjetska korporacija nije formirala regionalni centar. Očigledna je korelacija izmeĎu

percepcije korupcije i snaţnog ulaganja u istraţivanje i razvoj. Hrvatsko društvo je tijekom

devedesetih prošlo kroz burno razdoblje pri čemu se dogodio veliki val odlaska vrhunskih

stručnjaka (25-33%) u zemlje koje imaju visoku kvalitetu ţivljenja i okruţenje za ispoljavanje

kreativnih i inovativnih ambicija. Jednom izgubljeno znanje i trţišnu poziciju teško je vratiti.

Posljednji moment koji se ističe kao prepreka razvoju (SME i brzo rasućih trvtki) je nedostatak

poduzetničke klime u društvu. Prema istraţivanju Global Entrepreneurship Monitora

poduzetnička aktivnost 2002. godine u Hrvatskoj bila je na najniţim razinama (33. Od 37.

zemalja). Danas vlada stvara pozitivnu klimu za poduzetništvo, ali osvrnimo se na broj izvora

financiranja poduzetničkih projekata u Izraelu (17 fondova rizičnog kapitala). Kod nas su prošle

godine formirana tri takva fonda, a prije nekoliko godina formirana je organizacija poduzetničkih

anĎela.

166

Za stvaranje uspješne izvozne industrije softvera potreban je spoj pozitivne klime u društvu

(poticanje ekonomije utemeljena na znanju i poduzetništvu), simbiotska suradnja velikih

korporacija i malih poduzeća i tradicija.

Provedeno istraţivanje ukazalo je na slijedeću vaţnu činjenicu: u ključnim momentima u svakoj

uspješnoj zemlji vlada je činila aktivne poteze za razvoj industrije. U Hrvatskoj tog aktivnog

impulsa za sada nema. Za Hrvatsku postoji mogućnost rasta i stvaranje snaţne izvozno orjetirane

softverske industrije primjenom razvojne strategiju Europske Unije (vidi poglavlje o EU) za

slijedeće razdoblje. Jer će pridruţivanjem Hrvatska dijelom preuzeti smjernice EU kao vlastite.

Osvrnimo se zaključno na sliku dolje i razmislimo gdje vidimo hrvatsku industriju u slijedećim

godinama. Dok zemlje sa jeftinom radnom snagom neodoljivo privlače multinacionalne

korporacije koje u formi ―body shopping‖ naveliko unajmljuju lokalne radnike, svjedoci smo

napora hrvatske vlade za pokretanjem drţavnih investicija poduprtih stranim kapitalom.

Slika 45 - Stupnjevi ekonomskog razvoja

Izvor(Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries: A Software

Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International Development, 2006)

Tek u sektoru pokretanom inovacijama stvara se jedinstvena vrijednost i kako je pokazano u radu

na studiji slučaja u Končaru ta jedinstvena vrijednost moţe se prodati tisuće puta (u obliku

licenci), a proizvod je razvijan samo jednom. Takva industrija stvara veliku dodatnu vrijednost.

Ekonomija znanja utemeljena u kreativnosti ljudi ispoljenima kroz inovacije budućnost je nacije

koja stremi imati visok standard i primanja.

167

6.2 Case study: Cost benefit analiza razvoja vlastitog softvera Končara u odnosu na

kupovinu softvera iz inozemstva

6.2.1 Uvod

Godine 2006. Radeći u tvrtki Končar Inţenjering za Energetiku i transport odlučio sam predloţiti

direktoru poslovne jedinice i upravi društva plan za razvoj vlastitog softvera.

Naime Končar je najveći regionalni integrator sustava za daljinsko upravljanje i automatizaciju u

regiji, ali nije imao vlastiti proizvod već je preprodavao ABB-ova, Siemensova i druga uvozna

rješenja.

Veliki poslovi sa HEP-om na zamjeni starog sustava za daljinsko voĎenje elektoenergetskog

sustava pruţali su idealnu priliku da se dio zaraĎenog novca prebaci u razvoj ciljem dobivanja

vlastitog proizvoda.

Izvedivost poslovne ideje bazirala se na iskustvu koje sam stekao u voĎenju sličnog odjela za

razvoj, prodaju i intergaciju softvera u tvrtki Telenerg.

Sve ideje o prodaji provjerene su sa potencijalnim kupcima (potrebe, funkcionalnost, rokovi i

cijene).

Naposlijetku su uslijedili sastanci sa Upravom društva i usuglašavanje plana i projekcija.

Uprava se sloţila sa svim stavkama izvedivosti plana, ali je odlučeno da projekt mora voditi

netko po političkom ,a ne stručnom ključu. To je bio okidač za moj odlazak.

Nekoliko mjeseci nakon mojeg odlaska uprava je odlučila ponovo pokrenuti projekt i uslijedio je

poziv za davanje idejnog i cost benefit plana...

Danas, šest godina nakon prve prezentacije plana Končar je je zadrţao ime Proza.Net i vodi ga u

skladu sa inicijalno zacrtanim smjerom uz odreĎene prilagodbe danoj situaciji.

Projekt je uspješan i ima dobru perspektivu.

168

Fascinantno je kako u ovom radu zbog odgaĎanja izrade rade moţemo svjedočiti ne samo ideji

kako bi domaće tvrtke mogle razvijati vlastito poslovanje temeljeno na razvoju softvera već

moţemo usporediti inicijalne planove i usporediti ih sa ostvarenim rezultatima.

6.2.2 O predmetu idejnog projekta

Pothvat obuhvaća stvaranje softverskog tima koji će u slijedeće tri godine stvoriti skalabilan,

višenamjenski i modularan programski paket kodnog naziva Proza.NET.

Programskim paketom Proza.NET Končar će dobiti vlastito rješenje za slijedeće tipove projekata

:

Srednji i mali centri voĎenja u HEP Distribuciji

Zamjena za ABB - MicroSCADA i ostale SCADA pakete opće namjene vanjskih

proizvoĎača

Hidroelektrane IMS, DCS, SCADA, Komanda lanca.

Vjetroelektrane

NDC – Editor prikaza mreţe i HMI za sve buduće aplikacije umjesto AdNET-ovog paketa.

Pothvat je Končaru trebao osigurati bruto profit od 2.646.000,00 Eura nakon tri godine.

6.2.3 Trţišne i druge prednosti i pogodnosti odreĎenog proizvoda i/ili usluge

Za Končar dobrobiti bi bile :

veliki profit,

vlastiti brand,

iznimno povećava konkurentnost na domaćem i posebno na vanjskom trţištu.

stvaranje kompetencija za novu djelatnost Končara - razvoj softvera i usluge u IT

posredni efekti kroz prodaju ostale opreme Končara uz vlastiti centralni softver

169

Interni razvoj u Končaru s ciljem stvatanja dodatne vrijednosti kroz prodaju vlastitog namjesto

stranih SCADA paketa je najveća prednost projekta za Končar.

Kroz razvoj već u prve tri godine kupci u HEP-u dobili bi prilagoĎene softvere vlastitim

potrebama na način kako to Končar radi.

Npr. postojećim srednjim i malim centrima voĎenja HEP Distribucije Proza.NET omogućila bi

voĎenje mreţe uz funkcije analize i izvještavanja kroz moderno grafičko sučelje.

6.2.4 Realnost mogućnosti plasmana toga proizvoda i/ili usluge na ciljanome trţištu

Končareva izuzetno snaţna trţišna pozicija u RH osigurava početni uspjeh proizvoda.

Konkretno:

HEP Distribucija je nakon razgovora tijekom CIGRE-a pokazala jasan interes da već u 2006.

godini ugovori proširenje sa modernim SCADA/DMS paketom za sve Proza R/F centre

voĎenja.

Prvi IMS paket već je šest mjeseci u pogonu u HE Dubrava, a u izradi je za HE Gojak na

veliko zadovoljstvo kupaca i Končara

Vlastita SCADA za vjetroelektrane u planu je unutar tima već godinu dana kao i od Uprave

Končara. Plasman je time zagarantiran.

Končar trenutno najveći dio SCADA i sličnih modula instalira u RH i regiji. Proza.NET kao

zamjena za programski paket ABB – MicroSCADA bit će prihvaćena na većini projekata u

prvoj godini ,a na ostalim projektima vremenom kako rejting i povjerenje kupaca bude raslo

prema Proza.NET programskom paketu.

170

6.2.5 Pravni i vlasnički oblik organiziranja posla

Končar je nositelj projekta i vlastitim ulaganjem omogućiti će organiziranje tima na principu

profitnog centra. Tim će biti oraganiziran kao sektor s ciljem izrastanja u poslovnu jedinicu ili

Končarevu tvrtku kćer namjenjenu razvoju u visokim tehnologijama.

6.2.6 Materijalni inputi i djelatnici potrebni za program

Za razvoj softvera nisu potrebni nikakvi posebni materijalni inputi (zemljište, prostor, oprema,

sirovine, reprodukcijski materijal, energije i dr.) osim timu osigurati prostor za rad opremljen

potrebnim hardverom i razvojnim softverima.

U prve tri godine dovoljno je zaposliti i stvoriti tim od pet programera odmah na početku. Do

isteka treće godine očekuje se da tim sadrţi desetak programera. U strukturi tima dominiraju

inţenjeri zaduţeni za razvoj softvera. Preporučuje se zaposlenje pripravnika FER Računarstvo

ţeljnih programiranja u Microsoft .NET tehnologiji.

6.2.7 Vrijeme potrebno za aktiviranje posla (aktivacijsko razdoblje programa)

Posao je već 2006. Bio aktiviran. Projekt je do tada ugovorima prihodovao 145.000,00 Eura.

Planom je autor od Uprave traţio ozbiljan pristup na poslovnim načelima s ciljem osiguranja

pozitivnog razvoja projekta na korist Končara.

6.2.8 Kritični parametri programa i kako ih sanirati ako se pojave

Kritični parametri programa i prijelog sanacije obuhvatili bi slijedeće:

171

1. Izostanak ili nedosljedna, nedostatna podrška managenenta kao rezultat neprepoznavanja

punog potencijala programskog paketa prvi je kritični parametar. Formaliziranjem stvaranja

profitnog centra Proza.NET tima stvorit će se okviri za ispravno, profesionalno voĎenje i

koordinaciju po veritkali.

2. Programeri, članovi tima moraju biti visokomotivirani, zainteresirani i educirani za .NET

tehnologije i timski rad. Potrebno je zaposliti mlade ljude ţeljne usmjerenja karijere za razvoj

softvera. Ostali radni uvjeti u Končaru su idealn o riješeni i pomoći će brzu socijalizaciju i

stvaranje ugodnog timskog okruţenja. Motivacija nagraĎivanja Profitni centar omogućit će

nagraĎivanje prema redu.

3. Uspješno voĎenje, planiranje i realizacija plana ostvarit će se uz prva dva ispunjena

parametra ako tim funkcionira na principu profitnog centra. Profitni centar omogućiti će

samostalnost, mjerljivost rezultata tima i pojedinaca, vertikalnu komunikaciju – atomizaciju

tima koji je nedjeljiva cjelina prema tipu poslovanja unutar Končara.

6.2.9 Specifičnosti marketinške strategije

Specifičnosti marketinške strategije odnose se na: istraţivanje i praćenje trţišta, razvoj proizvoda

i/ili usluge, politika cijena, distribucija i promocija.

Tijekom CIGRE-a i ranije autor je prezentirao postojeći proizvod. Proizvod je odlično prihvaćen

od kupaca. Končar je tijekom više desetljeća stvorio snaţnu trţišnu poziciju i stekao veliko

povjerenje kupaca. Prodati ovakav proizvod nije nikakav problem u RH.

Prodaja u inozemstvu drugim tvrtkama moţe biti drugi korak. Takvu prodaju moguće je podjeliti

na prodaju licenci i na prodaju koda ili razvoj specifičnih aplikacija za velike tvrtke poput ABB,

Siemensa i sl.

Prema iskustvu autora ABB nema visokokvalitetne proizvode kao što nema ni inţenjere kvalitete

hrvatskih inţenjera. Kolege iz ABB objašnjavaju to sindromom sitosti ljudi u bogatoj Švedskoj.

172

6.2.10 Mogući financijski učinci tijekom prvih tri godine vijeka programa

Očekivani financijski učinci iznose više od dva i po milijuna eura bruto profita tijekom prve tri

godine.

6.2.11 Planirana ekonomsko financijska analiza

Ekonomsko financijska analiza obuhvaća plan razvoja modula i plan prodaje Proza.NET

programskog paketa.

Planom razvoja ugrubo je obuhvaćen trošak pojedinog člana tima do potpune profitabilnosti (

5.000,00 Eura čovjek/mjesec ) za tvrtku.

Nadalje plan razvoja obuhvaća terminski plan razvoja pojedinog modula.

Planom prodaje obuhvaćen je terminski plan prodaje pojedinih modula s opisanim cijenama na

osnovu dosadašnjih kontakata s kupcima i realno ostvarivog plana razvoja.

Slijedeća tablica prikazuje ekonomsko financijsku analizu prihoda i rashoda za predstojeće

trogodišnje razdoblje aktivnosti na Proza.NET programskom paketu.

Tablica 25 - Proza.Net - Planirana ekonomsko financijska analiza prihoda i rashoda

2007 2008 2009 ukupno

Rashodi:

1Č/M (5000,00Eura/mjesec) 300.000,00 300.000,00 210.000,00 810.000,00

Prihodi:

HEP Distribucija 326.000,00 230.000,00 0,00 556.000,00

SCADA opće namjene - 400.000,00 400.000,00 800.000,00

HEP Prijenos - NDC - - 300.000,00 300.000,00

Vjetroelektrane - 800.000,00 800.000,00 1.600.000,00

Hidroelektrane 50.000,00 50.000,00 100.000,00 200.000,00

UKUPNO PRIHODI: 376.000,00 1.480.000,00 1.600.000,00 3.456.000,00

UKUPNO PROFIT: 76.000,00 1.180.000,00 1.390.000,00 2.646.000,00

173

Iz tablice je vidljivo da bi projekt trebao biti profitabilan već u prvoj godini razvoja.

Treba naglasiti da se projekt razvijao u kućnom okruţenju dvije godine s prekidima i odatle

slijedi profitabilnost u 2007. godini.

Proza.NET Končaru donosi:

veliki profit,

vlastiti brand,

iznimno povećava konkurentnost na domaćem i posebno na vanjskom trţištu.

stvaranje kompetencija za novu djelatnost Končara - razvoj softvera i usluge u IT

posredni efekti kroz prodaju ostale opreme Končara uz vlastiti centralni softver

Na kraju projekt Proza.NET je moguće plasirati najvećim svjetskim tvrtkama kao zamjenu za

njihove SCADA proizvode jer je očigledno da ABB nema snage dalje razvijati npr. Network

Manager jednakom snagom kao nekada. Takav plasman moţe stvoriti dodatan profit i osnaţiti

Končar kroz prodajnu mreţu ABB ( i sličnih velikih kompanija ) na globalnom trţištu.

Planirani ukupni bruto profit od 2.646.000,00 Eura tijekom prve tri godine plasmana Proza.NET

programskog paketa jasno govori o isplativosti ovakvog projekta.

6.2.12 Proza.Net razvoj

Nakon odluke uprave da se projekt nastavi u 2007. Godini programski kod dijelom razvijenog

Proza.Net ostavljen neiskusnim i nevještim inţenjerima u domeni razvoja softvera bio je

neiskoristiv.

Svjesni nedostatka tradicije uprava se odlučila na oportun potez i otkupila programski kod

partnerske tvrtke AdNet. Potpisan je dugoročan ugovor o suradnji. AdNet je ostao razvojni

centar Proze.Net, a Končar se fokusira na prodaju i implementaciju.

Na taj način Končar je kvalitetno minimizirao rizike potencijalnog neuspjeha uslijed razvoja

softvera uz značajno usporavanje isplativosti projekta.

174

Potrebno je naglasiti da su godine 2009.-2011. Iz perspektive investiranja bile izrazito

konzervativne u hrvatskim javnim poduzećima uslijed učestalih kontrola poslovanja i brojnih

tuţbi za privredni kriminal (HEP npr. ) te se planirani projekti nisu mogli istom dinamikom

odvijati.

Isplativost projekta uslijedila je nakon pet godina.

Končar je u meĎuvremenu oformio tim mladih programera s fokusom na razvoj komunikacijskih

protokola kojima se Proza.Net moţe povezivati sa svim svjetskim mjerno upravljačkim

ureĎajima (GE, ABB, Siemens itd.), a osnovni razvoj ostao je u AdNetu.

Ukupno na projektu radi desetak programera.

Dodatno je implementiran ITIL proces „Incident Management― kroz portal za odrţavanje kojim

se za sve incidente i kvarove svih implementiranih instalacija Proza.Net paketa ostvarila

profesionalna usluga automatizirane i dokumentirane podrške.

Tvrtka Končar posjeduje ISO 9001, ISO 14001 , a u procesu je uvoĎenje ISO 27001 standarda.

6.2.13 Proza.Net danas

Proza.Net danas je softver moderne arhitekture izgraĎen na suvremenim tehnologijama.

Skalabilan je i modulararan čime je omogućena brza prilagodba za različite primjene pri

daljenskom automatiziranom upravljanju industrijskim procesima.

Programska arhitektura Proza.Net programskog paketa prikazana je na slijedećoj slici.

175

Slika 46 - Proza.Net - Programska arhitektura

(Končar KET, 2012)

Osnovne značajke programskog paketa obuhvaćaju:

Višekorisnički sustav za nadzor i upravljanje

Moguća primjena od staničnih računala do upravljačkih centara

Napredne funkcije analize EES-a (EMS, DMS, GMS)

Modularna arhitektura, integracija s poslovnim aplikacijama

Slijedeća slika shematski je prikaz modula za upravljanje sloţenim elektroenergetskim sustavom.

BAZA

DOGAĐAJA

SCADA PRORAČUNI

FEP SERVER

RT POSLUŽITELJ

REAL TIME

BAZA

POSLUŽITELJ

DOGAĐAJA

POVIJESNA

BAZA

POSLUŽITELJ

ARHIVA

176

Slika 47 - Proza.Net - Napredni EES

(Končar KET, 2012)

Proza.Net danas zadovoljava performansama i mogućnostima potrebe korisnika i prema kvaliteti

je usporediva sa Simensovim WinCC-om i ABB-ovom MicroSCADA-om.

Cijena licenci programskog paketa je stvar odluke uprave. Dok u vrijeme razvoja projekt je

potrebno financirati i isplatiti razvoj kroz prodaju licenci, nakon što je razvoj završen i isplaćen

svka nova prodana licenca donosi čisti profit.

Razvoj softvera je kontinuirani proces jer se hardver operativni sustavi svakih nekoliko godina

moderniziraju. Konkurencija takoĎer ne miruje, ali je u energetici ipak razvoj sporiji nego u

čistoj ICT industriji. Ako je Proza.Net kvalitetno razvijen softver moguće je očekivati da će

tvrtka brzo početi zaraĎivati na svakoj novoj licenci jer neće biti potrebe za skorim obnavljanjem

postojećih modula.

Cijena Proza.Net paketa dvatesetak posto je manja od sličnog ABB-ovog proizvoda, a dvostruko

od Siemensovog WinCC-a i iznosi osamdeset tisuća kuna za osnovnu konfiguraciju koja moţe

upravljati transformatorskom stanicom 110/20kV i ima dvije tisuće signala.

Napredne kuće

Napredna brojila

Virtualne elektrane

Poslovne aplikacije

(ERP/EAM/AMI/CIS)

Centralizirana proizvodnja

Vjetroelektrane

Elektromobili

Transformatorske stanice

Komunikacijska infrastruktura / Energetska infrastruktura

Upravljački centar - distribucija

(SCADA/DMS/OMS/GIS)

Upravljački centar - prijenos

(SCADA/EMS/MMS)Upravljački centar – proizvodnja

(SCADA/GMS/AGC/GIS)

177

Sloţenije instalacije poput regionalnog centra daljinskog voĎenja mreţe kod ABB-a košta

pedeset tisuća eura i obuhvaća dvadeset tisuća točaka bez naprednih DMS funkcija. Cijena

Proza.Net paketa u takvoj konfiguraciji je tridesetak tisuća eura.

Primjena i reference Proza.Net programskog paketa u proteklih nekoliko godina su

rasprostanjene u različitim segmentima upravljanja i po različitim zemljama.

Primjene se nalaze kod:

Elektroenergetskog sustava

Plinskog sustava

Vodoprivrede

178

Slika 48 - Proza.Net - Reference

(Končar KET, 2012)

Osim referenci ( prikazanih na slici gore ) prodane su ili su u procesu ugovaranja licence u

Nigeriji (tri komada), Tanzaniji (jedna velika) i u Izrael (trideset pet komada).

Končar je naime poznati i visoko cijenjeni brend u raznim zemljama svijeta još iz doba

socijalizma i nesvrstanih.

179

6.2.14 Planovi za budućnost

Programski paket Proza.Net već sada ima niz uspješnih referenci i instalacija.

Zauzima sve jasnije mjesto na trţištu i izvoz mu premašuje domaću prodaju.

Primjena u plinarstvu i vodoprivredi je dodatna vrijednost proizvoda.

Cilj i očekivanje u Končaru razviti je kroz nekoliko godina partnersku mreţu za prodaju i

instaliranje Proza.Net softvera (već sada se suraĎuje sa nekoliko tvrtki), kompletirati sve module

koje konkurentski softveri imaju (na FER-u se trenutno razvijaju sloţeni EMS moduli za

matematičke proračune energetskih mreţa) i odrţati dobar vanjski razvoj u slučaju potrebe za

doradama softvera.

Nakon što se ostvare navedeni ciljevi očekivanje uprave je da će uz dobro interno odrţavanje i

pruţanje podrške poslovanje pojednostavniti na „štancanje― licenci Proza.Net programskog

paketa uz ostvarivanje velikih profita.

Ovo ulaganje već sada se isplatilo i dobar je primjer kako domaća tvrtka moţe uz minimalna

ulaganja uspjeti u razvoju vlastitog programskog paketa i ostvarivati uspjeh i prebaciti fokus na

inozemna trţišta nakon što se domaće trţište iskoristi kao poligon i osnovna referenca.

180

Slika 49 - Proza.Net - Smart Grid SCADA

(Končar KET, 2012)

Godišnji promet Končara na promatranom softveru iznosi preko tri milijuna kuna godišnje samo

na prodaji licenci. S obzirom da u vrijednosnom lancu sudjeluju i timovi u implementaciji,

podršci te da ovaj brend osnaţuje konkurentsku poziciju kod kupaca te da vezuje dugoročno veţe

kupce (jer je taj softver centralno mjesto upravljanja procesom automatizianog upravljanja

energetskim sustavom) lako je zaključiti da je dugoročno ovaj projekt od iznimne vaţnosti.

Rizici razvoja izbjegnuti su kupnjom inicijalnog koda koji je postojao na trţištu te potpisivanjem

ugovora o dugoročnoj suradnji sa tvrtkama specijaliziranim za razvoj softvera i formiranjem

internog tima za upravljanje projektima i kontrolu kvalitete. Rizik vezan za trţišni plasman

minimiziran je instaliranjem inicijalnih paketa kod dugogodišnjih bliskih domaćih kupaca , a

nakon uspostavljanja kvalitete do maksimalnog nivoa i formiranja instalacijskog CD-a prešlo se

na prodaju u inozemstvu.

VJETROELEKTRANE

VIRTUALNE ELEKTRANE

CENTAR - DISTRIBUCIJA

CENTAR - PRIJENOS POSLOVNE APLIKACIJE

NAPREDNA BROJILA

SOLARNE ELEKTRANEPROIZVODNJA

181

Pet godina nakon početka projekta veći dio prihoda od prodaje ostvaruje se u inozemstvu, a

slijedeći cilj formiranje je partnerske mreţe za prodaju i implementaciju u Hrvatskoj i

inozemstvu s ciljem što većeg širenja prgoramskog paketa i osiguravanja trţišne pozicije u regiji.

182

7 Zaključak

Ovaj rad prikazao je nekoliko vaţnih aspekata softverske industrije i nacionalnih potencijala za

usmjerenje na izvoz.

Na primjeru Končara prikazana je analiza slučaja vlastitog razvoja i izvoza softvera (tvrtke koja

dvadesetak godina nije razvijala softver).

Rad pokazuje teorijski uvod i pruţa uvid u vaţnost softverske industrije i izvoza općenito. Rad je

istraţio i iznio moderna saznanja o klasifikaciji u softverskoj industriji i teorijama formiranja

strategija nacija za formiranjem izvozne softverske industrije. Kroz analizu dostupnih

informacija iz baze podataka Svjetske banke i drugih prikupljenih podataka obavljeno je

istraţivanje postavljenih hipoteza i ispitani su postavljeni ciljevi istraţivanja. Rezultati ovog rada

ne odgovaraju samo na pitanje da li je moguće već i u kojoj mjeri i na koje načine je moguće

ostvariti takvu strategiju. Rad je temeljni korak za daljnja istraţivanja jer na jednom mjestu pruţa

sveobuhvane informacije o globalnoj industriji izvoza softvera iz perspektive koja je interesantna

zemlji poput hrvatske (srednje do više razvijena zemlja, manje populacije).

Slijedeći istraţivači mogli bi obavljati istraţivanje stavova kako na strani vlade tako i na strani

softverskih tvrtki s ciljem dobivanja dubljeg uvida o potrebama i stavovima prema izvozu

softvera.

183

8 Popis literature

Porter, M. E., The Competitive Advantage of Nations, The Free Press, New York, 1990 .

Creating a Developing Dynamic. Final Report of the Digital Opportunity Initiative -

http://www.opt-init.org/framework/pages/2.3.1.html.

Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. i Korri, S., 2001; Software business models. A

framework for analyzing software industry.; Technology review 108/2001, TEKES).

―The Business Issues of Not Managing Content,‖ Susan Clarke, The Butler Group, November

2009.

Adriatics, I. (2011). ANALIZA HRVATSKE ICT INDUSTRIJE 1999 - 2009.

Agarwalla, Gokul. Media Valley - a Strategic Direction. Report to Media Valley Committee,

unpubl.

Aiginger, K. (2007). Industrial Policy: A Dying Breed or A Re-emerging Phoenix. Journal of

Industry, Competition and Trade 7 , 297-323.

Ali-Yrkkö J., P. L.-A. (2000). Nokia – a big company in a small country. ETLA.

Ariav, G. & Goodman, S.E. (1994) Israel: of swords and software plowshares, Communications

of the ACM, 37(6), 17-21. (n.d.).

Aspray, Mayadas & Vardi; Globalization and Offshoring of Software; A Report of the ACM Job

Migration Task Force; 2006.

Atkinson R. & McKay A., DIGITAL PROSPERITY, ITIF, 2007.

Aumasson, A., Bonneau, V., Leimbach, T., & Godel, M. (2010). The economic and social

impact of . Paris.

Basu, S., Fernald J., Oulton N., Srinivasan S., ―The Case of the Missing Productivity Growth:

Or, Does IT Explain Why Productivity Accelerated in the US but Not the UK?‖,NBER Working

Papers Series: Working Paper 9254. Cambridge, MA, 2003.

Boehm, B.W. (1973) 'Software and its impact', Datamation, May, 48-50.

Borras, S., The Widening and Deepening of Innovation Policy: What Conditions Provide for

Effective Governance?, 2009. (02 2009).

Bresnahan, Timothy F., Erik Brynjolfsson and Lorin M. Hitt. ―Information Technology,

Workplace Organization, and the Demand for Skilled Labor: Firm-level Evidence.‖ Draft., 2000.

184

Brynjolfsson, Erik and Lorin M. Hitt. ―Computing Productivity: Firm-Level Evidence.‖ MIT

Sloan School of Management Working Paper 4210-01 (Jun. 2003). <ssrn.com/abstract=290325>.

Brynjolfsson, Erik, Lorin M. Hitt, and Shinkyu Yang. ―Intangible Assets: Computers and

Organizational Capital.‖ Center for eBusiness: MIT Sloan School of Management, 2002.

Bujas H., Barančić M.; „Prijedlozi za Poduzetnički impuls – 2013―; CISEX i CRANE;

http://www.cisex.org/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Prijedlozi-za-Poduzetnicki-impuls-

2013; 2012.

Carmel, E. (2003). Taxonomy of new software exporting nations. Electronic Journal on

Information Systems in Developing Countries, 13(2), 1-6. (n.d.).

Carmel, E., New software exporting nations: Success factors., 2003. Electronic Journal on

Information Systems in Developing Countries, 13(4), 1-12.

Clar, G., Enabling better RTDI Policy-Making in Europe’s Regions, 2008. Stuttgart.

Coe, N. (1999) Emulating the Celtic tiger?, Singapore Journal of Tropical Geography, 20(1), 36-

55. (n.d.).

Colciago A and Etro F (2010), ―Real Business Cycles with Cournot Competition and

Endogenous Entry‖, Journal of Macroeconomics, Vol. 32, No. 4, pp. 1101-1117.

Colciago A and Rossi L (2011), ―Endogenous Market Structure and Labor Market Dynamics‖,

Mimeo, University of Milano, Bicocca.

Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook, 2001.

Cooper, R.G., Product leadership. Creating and launching superior new products, Perseus Books,

2000.

Coppey, R., Information Technology Policy, An international History, Oxford, 2004.

Cusumano, M.A., The Business of Software: What Every Manager, Programmer, and

Entrepreneur Must Know to Thrive and Survive in Good Times and Bad, Free Press, 2004.

Cusumano, Michael A., In Search of Best Practice and Systems/Software Cost Modeling,

International Forum on COCOMO, MIT Sloan School of Management, 2009.

Dataquest (2001) The DQ Top 20, Dataquest (India), New Delhi. (n.d.).

Daveri, Francesco. ―IT and Productivity Growth Across Countries and Sectors.‖ in The New

Economy Handbook. Ed D. Jones. Academic Press, 2003.

185

de Fontenay, C. & Carmel, E. (2002) Israel's silicon wadi: the forces behind cluster formation, in

Silicon Valley and its Imitators, T. Bresnahan, A. Gambardella & A. Saxenian (eds). (n.d.).

Dedrick, Jason, ViJay Gurbaxani, and Kenneth L. Kraemer. ―Information Technology and

Economic Performance: A Critical Review of the Empirical Evidence.‖ ACM Computing

Surveys 35.1 (Mar. 2003): 1-28.

EI (1997) ITS 2007: Enterprise Ireland International Services Strategy, Enterprise Ireland

Eicher, T. S.; Strobel, T., Information Technology and Productivity Growth – German Trends

and OECD Comparisons., 2009. Northampton: Cheltenham.

Etro F (2009a), ―The Economic Impact of Cloud Computing on Business Creation, Employment

and Output in the EU‖, Review of Business and Economics, Vol. 54, No. 2, pp. 179-208.

Etro F., ―Economic of Cloud Computing‖, The IUP Journal of Managerial Economics, Vol. IX,

No. 2, 2011.

EU KLEMS 2011.

Eurostat 2011.

Giron, F.; Poujol, M.; Ménard, E.; Bonneau, V.; Leimbach, T.; Friedewald, M.; Salsas, P.,

Economic and social impact of software & software-based services. Deliverable 2, 2009.

Hanna, Guy and Arnold, Information Technology Diffusion: Experience of Industrial Countries

and Lessons for Developing Countries, World Bank, 1995.

Heeks R. & Nicholson B. (2002). Software export success factors and strategies in developing

and transitional economies., University of Manchester

Heeks R., Using Competitive Advantage Theory to Analyze IT Sectors in Developing Countries:

A Software Industry Case Analysis, MIT, Information Technologies and International

Development, 2006. 3 (3), 5–34.

HEEKS, R. (June 1999). Software Strategies in Developing Countries. str. 1-14.

Heeks, R.B. (1996) India's Software Industry, Sage Publications, New Delhi.

Heeks, R.B. (2001) Indian Software Export Figures, IDPM, University of Manchester, UK.

http://www.man.ac.uk/idpm/isi.htm. (n.d.).

Hoch, D.J., Roeding, C.R., Purkert, G., Lindner, S.K., Secrets of Software Success: Management

Insights from 100 Software Firms Around the World, Harvard Business School Press, 1999.

http://www.invest-croatia-ls-county.com.

186

http://www.kpmg.com/Global/en/services/Tax/tax-tools-and-resources/Pages/corporate-tax-

rates-table.aspx#.

Hunt, and Nakamura, ―The Democratization of US R&D after 1980‖, mimeo, Federal Reserve

Bank of Philadelphia, 2006.

IDC, Analiza hrvatske ICT industrije 1999-2009, 2011.

IDC; "As the Economy Contracts, the Digital Universe Expands,‖ IDC white paper, sponsored

by EMC, May 2009.

ILO Global Wage Database 2010.

ITO Market Size and Growth Opportunity by ITO Segment - Outsourcing forecast material,

Gartner, 2012.

Japanese Statistics Bureau, 2007.

Jokinen, J. J. (2004.). Finnish Software Product Business: Results from the National Software

Industry Survey 2004. Helsinki University of Technology, Software Business Laboratory,

Institute of Strategy and International Business.

Jorgenson, Dale W. ―Information Technology and the U.S. Economy.‖ American Economic

Review 91.1 (Mar. 2001): 1-32.

Jorgenson, Dale W., Mun S. Ho, and Kevin J. Stiroh. Productivity Volume 3: Information

Technology and the American Growth Resurgence. Cambridge: MIT Press, 2005.

Juhana Hietala, Jyrki Kontio, Jani-Pekka Jokinen, and Jarkko Pyysiäinen, Challenges of

Software Product Companies: Results of a National Survey in Finland, Helsinki University of

Technology, Software Business and Engineering Institute, 2004.

Kari Smolander, Local software development in industry globalization, Lappeenranta University

of Technology, 2006.

Kelly, L. (2000) Irish eyes smile at software boom, vnunet.com, March 17. (n.d.).

Ketelhoehn, N. (2002). Building a cluster: electronics and information technology in Costa Rica.

Harvard Business School.

Končar KET. (14. 09 2012). Koncar_PROZA NET MIPRO.ppt. Zagreb, Hrvatska.

Krugman, P. R. (1990). Rethinking International Trade. Cambridge, MA: MIT Press.

Krugman, P. R. (1993). The current case for industrial policy. Cambridge, MA: Cambridge

University Press.

187

Krugman, P. R., & Obstfeld, M. (2003). International Economics: Theory and Policy, 4th

edition. New York: HarperCollins.

Lee, Miller, Hancock & Rowen, The Silicon Valley Edge, Stanford University Press, 2001.

Leimbach T., Developing policy strategies for emerging industries, Fraunhofer Institute for

Systems and Innovation Research ISI, 2011. Seville, Spain.

Leimbach, T., & Friedewald, M. (2010). Assessing national policies to support software in

Europe.

Leimbach, T.; Wydra, S., Competitiv Index of the European Software and IT services, 2010.

Liebenau J., ―Manage the Cloud? It’s Not Airy-Fairy!‖, 2011.

Linder, S. B. (1961). An Essay on Trade and Transformation. Stockholm: Almquist & Wiksell.

Magaziner, I. C., & Reich, R.B. (1983). Minding America’s Business: the Decline and Rise of

the American Economy. New York: Vintage Books.

Mellor, William. Field of Dreams, Asiaweek.com, August 17, 2001.

Mikko Rönkkö, Juhana Peltonen; Software Industry Survey 2012; Aalto University; 2012.

Moitra, D. (2001) India's software industry, IEEE Software, January/February, 77-80. (n.d.).

Moore, S. (2001) Offshore and Nearshore Outsourcing Options, Giga Information Group,

Windsor, UK. (n.d.).

Nambisan, S., Information Systems as a Reference Discipline for New Product Development,

MIS Quarterly, 27(1):1- 18, 2003.

National Science Foundation. Science and Engineering Indicators, 2002.

NSD (2001) A measure of the boom, October 4, National Software Directorate, Dublin. (n.d.).

Nukari, J & Forsell, M (1999) The Growth Strategy and Challenges of the Finnish Software

Industry. Tekes Technology Review 67/99, Paino-Center Oy, Sipoo.

OECD Information Technology Outlook - baza podataka.

OECD. Measuring the Information Economy, 2002.

ORiain, S. (1997) The birth of a Celtic tiger, Communications of the ACM, 40(3), 11-16. (n.d.).

Paija, L. (2000). ICT Cluster - The Engine of Knowledge Driven Growth. ETLA.

188

Patibandla, M. & Petersen, B. (2002) 'Role of transnational corporations in the evolution of a

hightech industry: the case of India's software industry', World Development, 30(9), 156177.

Pooparadai, K. (1999) Software Sourcing Strategies and the Development of Indigenous

Software Technological Capabilities, PhD thesis, PREST, University of Manchester, UK.

Porter, E. M. (1990). Competitive Advantage creating and sustaining superior performance. New

York, NY: The Free Press.

Rajala, R., Rossi, M., Tuunainen, V., K. and Korri, S. 2001. Software business models. A

framework for analyzing software industry. Technology review 108/2001. TEKES.

Reding, V., Towards a European Software Strategy, 2007.

Riabov, S. (2003) IT Outsourcing for German High Tech Companies: Gaining Competitive

Advantages in the Global Economy.

Roelandt, T. and den Hertog, P. (editors), Cluster Analysis and Cluster-Based Policy in OECD

Countries, , OECD, 1998.

Sallinen, S., Development of industrial software supplier firms in the ICT cluster. An analysis of

firm types, technological change and capability development, 2002.

Salvatore, D. (2002). International Economics, 3rd edition. New York: Macmillan.

Saxenian, Annalee. Regional Advantage: Culture and Competition in Silicon Valley and Route

128, Harvard University Press, 1994.

ShanghaiRanking Consultancy; ARWU,2012; http://www.shanghairanking.com/

Sharpe, M., Paying to win in the new software market. Software 2.0: Winning for Europe, 2009.

(n.d.).

Shirley Tessle, A. B. (2003). The Role of Software in ICT Strategy. The Electronic Journal on

Information Systems in Developing Countries , 3-12.

Soete, L. (2007). From Industrial to Inovation Policy. Journal of Industry, Competition and

Trade , 273-284.

Standish Group, Twenty-six percent of Software Projects Succeed. The CHAOS Report, 2000.

Stiglitz, J. E., Economics of the Public Sector, 1988.

Tessler, S., & Barr, A. (1997). National Software Industry Strategies. Coucil on Foreign

Relations.

189

Tessler, S., Barr, A., & Hanna, N. (2003). National Software Industry Development:

Considerations for Governemnt Planners. Washington, D.C., USA: World Bank.

Tessler, S.; Barr, A.; Hanna, N., National software industry development: Considerations for

government planners, Electronic Journal on Information Systems in Developing Countries, 2003.

(n.d.).

The Hindu (2001) Israel's strength in tech. development, The Hindu (Hyderabad), January 11.

(n.d.).

Truffle 100.

U.S. Census Bureau (2005). County Business Patterns 2003.

http://censtats.census.gov/cbpnaic/cbpnaic.shtml, accessed 21th Sep 2005.

Van Ark, B. et al., ICT and productivity in Europe and the United States. Where do

thedifferences com in?, , CESInfo, 2003, p295-318. (n.d.).

Veugelers, R.; Cincera, M., Young leading innovators and the EU's R&D Intensity Gap, Breugel

Policy Brief, 9.2010. (n.d.).

Walsh, D. A. (2005). An evaluation of the maturing Indian Software industry. .

Wilson, Daniel J. ―IT and Beyond: The Contribution of Heterogeneous Capital to Productivity.‖

Working Paper 13. Federal Reserve Bank of San Francisco, 2004.

Ylä-Anttila, R. P. (1999). Finnish cluster studies and new industrial policy making. OECD.

190

9 Popis često korištenih pojmova

Informacijske tehnologije (engl. Information Technology, IT)

Outsourcing informacijskih tehnologija (engl. Information Technology Outsourcing, ITO)

Informacijsko komunikacijske tehnologije (engl. Information Communication Technology, ICT)

IzvoĎenje usluga na udaljenim lokacijama (engl. Offshore)

IzvoĎenje usluga na bliskim lokacijama (engl. Nearshore)

Eksterno izdvajanje dijela organizacije (engl. Outsourcing)

Poslovni model najma radne snage po satu (engl. Body shopping)

PSGR – prosječna stopa godišnjeg rasta (engl. CAGR – Compound Annual Growth Rate)

Računalstvo u oblaku (engl. Cloud Computing)

Poslovni model kupnje softverskih usluga po principu (komunalnih usluga) plati koliko koristiš -

Software as a Service (SaaS)

Softverski bazirane internet usluge (engl. software based internet services -SBIS )

Sustav za nadzor, mjerenje i upravljanje industrijskim sustavima (engl. supervisory control and

data acquisition – SCADA)

191

10 Ţivotopis

Vladimir Vuković (42) roĎen je 02.11.1970. u Osijeku, gdje je završio osnovnu i srednju školu.

Od 1990. godine studira i radi u Zagrebu. 1996. godine diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike

i računarstva smjer računarska tehnika. 2002. godine upisuje poslijediplomski studij na

Ekonomskom fakultetu u Zagrebu MBA – Poslovno upravljanje.

Poslovnu karijeru započinje kao software developer u tvrtki Intesis d.o.o. 1997. godine prelazi u

poduzeće Iskra-Sysen ( od 1999. godine mijenja ime u Telenerg ) gdje se bavi poslovima razvoja

programske podrške. Vremenom napreduje do voditelja područja softvera. Tijekom godina

obavlja poslove razvoja i instalacije kompleksnih softverskih rješenja za različite tvrtke poput:

HEP, Odašiljača i veza, HRT, Elico, SFOR Eagle Base, Dom Zdravlja Osijek, Drives & Control.

Tijekom 2001. i 2002. godine pokreće i odrţava intenzivan tečaj programiranja u učilištu

Algebra. Od 2005. godine radi u Končaru na poslovima voĎenja projekata integracije i razvoja

programske podrške. Tijekom 2005. godine radi na projektu 3D vizualizacije stare jezgre grada

Dubrovnika. 2007. Godine prelazi u Hewlett-Packard gdje prošlih godina radi na poslovima

voditelja razvoja poslovanja i voditelja prodajnog tima za IT Outsourcing usluge u regiji.

Uspješno vodi timove (~1mil. dolara budţet) u zatvarnju nekoliko ključnih ugovora ukupne

vrijednosti preko stotinu milijuna eura u različitim zemljama (Hrvatska, Nigerija, Kazakhstan).

Poseban interes u poslovnoj sferi predstavlja mu analiza poslovnih procesa kupaca i savjetovanje

prijedlogom informatičkih rješenja. Vjeruje u stručnost, znanje i ljude prije svega.

192

11 Biography

Vladimir Vuković (42) was born on November 2, 1970, in Osijek, where he completed

elementary and high school. From 1990 he studied and worked in Zagreb. In 1996 he graduated

from the Faculty of Electrical Engineering and Computing, study program in Computer Science.

In 2002 he enrolled in the graduate studies at the Faculty of Economics and Business, MBA in

Business Management.

He began his business career as a software developer in the company INTESIS Ltd. In 1997 he

joined Iskra-Sysen (which changed its name to Telenerg in 1999) where he worked in software

development and in time went on to become the head of software development. Over the

following years, he worked on the development and installation of complex software solutions

for various companies such as: HEP, Transmitters and Communications, HRT, Elico, SFOR

Eagle Base, Community Health Centre Osijek, Drives & Control. During 2001 and 2002 he

initiated and held an intensive programming course at the Algebra College. In 2005 he started

working for Končar in project integration management and software development. The same

year he began working on the project of 3D visualization of the Dubrovnik Old Town. In 2007

he joined Hewlett-Packard, where he has worked as the head of business development and the

sales team leader for IT outsourcing services in the region. He has successfully managed teams

(~1 million dollar budget) in closing several key contracts worth over a hundred million euros in

several countries (Croatia, Nigeria, Kazakhstan). His special interest in the sphere of business

lies in the analysis of business buying processes and consultation on possible IT solutions. He

believes in expertise, knowledge and people above all.

193

12 Saţetak

Temeljni cilj ovog znanstvenog rada istraţivanje je postojanja predispozicija strateškog

usmjerenja Republike Hrvatske na razvoj i izvoz programske podrške.

Rad daje iscrpan pregled karakteristika softverske industrije, vaţnosti za nacionalne ekonomije i

teorijske modele razvojnih strategija nacionalnih izvoznih softverskih industrija.

Korištenjem metoda istraţivanja domaće i strane literature, analize softverske industrije u

svijetu, dubinske top-down analize sekundarnih podataka prikupljenih iz relevantnih domaćih i

internacionalnih statističkih izvora podataka (WorldBank, UN, DZS itd.) obavljena je

komparativna analiza uspješnih modela i analiza uspješnosti projekcije strateških modela na

Hrvatsku.

U okviru istraţivanja predloţen je prijedlog strategije i dati su odgovori na pitanja što su

najuspješnije zemlje s takvom strategijom učinile i koliki uspjeh polučile.

Cost-benefit analiza razvoja vlastitog softvera nauštrb kupovine inozemnog primjerno je

pokazala isplativost takve strategije u mikrookruţenju na primjeru domaće kompanije.

Rad moţe posluţiti vladi Republike Hrvatske kao dodatak ili alternativna sugestija cjelovitoj

strategiji razvoja Republike Hrvatske.

194

13 Summary

The primary goal of this study is to investigate whether there exist predispositions for

strategically directing the Republic of Croatia towards the development and export of software

services.

The paper provides a comprehensive overview of the software industry characteristics, its

importance for national economies and the theoretical models of development strategies for

national software export industries.

Through research of the domestic and foreign literature, analysis of the world software industry,

an in-depth top-down analysis of secondary data from relevant national and international

statistical sources (WorldBank, UN, CBS, etc.) a comparative analysis of the successful models

has been performed, as well as the success analysis of the strategic models’ application in the

context of Croatia.

The research proposes a strategy and aims to illustrate what the most accomplished countries

have achieved through this strategy and how much success have they garnered.

The cost-benefit analysis of developing proprietary software, as opposed to buying foreign

products, has adequately demonstrated the strategy’s micro-environmental profitability on a case

example of a domestic company.

The paper may serve the Croatian government as a supplement or an alternative proposal for the

Republic of Croatia Development Strategy.

195

14 Popis slika

Slika 1 - Ekstrapolirana verzija Boehmove krivulje ....................................................................... 7

Slika 2 - Prognoza razvoja IT Outsourcing trţišta ........................................................................ 16

Slika 3- Vrste softverskih proizoda............................................................................................... 37

Slika 4 - Stupanj produktizacije u softverskom poslovanju......................................................... 38

Slika 5 - Broj proizvodnih softverskih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine .................. 41

Slika 6 - Broj IT usluţnih tvrtki na burzama u SAD 1990-2006 godine ...................................... 42

Slika 7 - Udio prodaje usluga u ukupnom prometu odabranih hardverskih korporacija .............. 43

Slika 8 - Udio prodaje usluga i proizvoda u ukupnom prometu IT korporacija izlistanih na SAD

burzi .............................................................................................................................................. 44

Slika 9 - Prosječno ulaganje u istraţivanje i razvoj ICT firmi po sektorima ................................ 45

Slika 10 - Ulaganje u istraţivanje i razvoj najvećih japanskih tvrtki 2006. godine...................... 45

Slika 11 - Raspodjela udjela globalnog outsourcing trţišta .......................................................... 48

Slika 12 - Dimenzije suradnje velikih i malih softverskih tvrtki .................................................. 50

Slika 13 - Tri raspoznatljiva tipa proizvoĎača softvera ................................................................ 51

Slika 14 - Tranzicija iz trenutne situacije u konkurentniji poloţaj ............................................... 52

Slika 15 - Porterov dijamant ......................................................................................................... 57

Slika 16 - Lanac vrijednosti softverske firme ............................................................................... 59

Slika 17 - Lanac vrijednosti softverske industrije ......................................................................... 60

Slika 18 - Ovalni model - nacionalni faktori uspjeha pri izvozu softvera .................................... 62

Slika 19 - Izvoz ICT usluga (softvera) po zemljama 1990 - 2011 po veličini izvoza .................. 68

Slika 20 - Zemlje najveće izvoznice ICT usluga prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom

izvozu usluga (%) ......................................................................................................................... 71

Slika 21 - Zemlje izvoznice softvera po izvozu ICT usluga po BDP (%) .................................... 72

Slika 22 - Zemlje izvoznice ICT usluga prema izvozu u dolarima po stanovniku ....................... 73

Slika 23 - Finska - udio drţavnih izdvajanja za istraţivanje i razvoj, %BDP ............................. 96

Slika 24 - Kretanje robnog izvoza Finske ( u mlrd. USD ) ........................................................... 97

Slika 25 - Indikatori znanosti i istraţivanja ................................................................................ 121

Slika 26 - Indikatori ljudskog kapitala u visokom školstvu ........................................................ 122

Slika 27 - Stopa emigracije visokoobrazovanih (% visokoobrazovanih u populaciji) ............... 123

Slika 28 - Zrelost ICT industrije ................................................................................................. 124

Slika 29 - Udio uvoza ICT dobara (% ukupnog uvoza dobara) .................................................. 125

Slika 30 - Udio izvoza ICT dobara (% ukupnog izvoza dobara) ................................................ 126

Slika 31 - Udio izvoza ICT usluga (% izvoza usluga) ................................................................ 126

Slika 32 - Broj pretplatnika telekom usluga ............................................................................... 127

Slika 33 - Broj sigurnih internetskih posluţitelja ....................................................................... 128

Slika 34 - Direktna strana ulaganja (% BDP) ............................................................................. 131

Slika 35 - Neto strana imovina u dolarima (u Log10 prikazu) od 1960.-2011. .......................... 132

196

Slika 36 - Prijave patenata .......................................................................................................... 137

Slika 37 - Prihodi od visoke tehnologije, licenci itd. .................................................................. 138

Slika 38- Udio robnog izvoza u razvijena gospodarstva ............................................................ 139

Slika 39 - Porezne stope (%) ....................................................................................................... 140

Slika 40 - Prosječne bruto plaće 1995-2009 u USD ................................................................... 143

Slika 41 - Stopa nezaposlenosti (%) ........................................................................................... 144

Slika 42 - Odnos očekivanog trajanja ţivota i BDP ................................................................... 145

Slika 43 - Ostali fakori kvalitete ţivljenja .................................................................................. 146

Slika 44 - Neto migracija (na 1.000 ljudi) .................................................................................. 147

Slika 45 - Stupnjevi ekonomskog razvoja .................................................................................. 166

Slika 46 - Proza.Net - Programska arhitektura ........................................................................... 175

Slika 47 - Proza.Net - Napredni EES .......................................................................................... 176

Slika 48 - Proza.Net - Reference ................................................................................................. 178

Slika 49 - Proza.Net - Smart Grid SCADA ................................................................................ 180

197

15 Popis tablica

Tablica 1 - Usporedni prikaz tvrtki koja koriste vlastita IT rješenja ili usluge računarstva u

oblaku ............................................................................................................................................ 12

Tablica 2 - Usporedba proizvodnih i usluţnih softverskih tvrtki prema pet ključnih značajki .... 40

Tablica 3 - Nacije koje se bave offshoringom .............................................................................. 49

Tablica 4 - Četri-redna taksonomija zemalja izvoznica softvera ................................................. 64

Tablica 5 - Pragovi sistematizacije zemalja izvoznica softvera .................................................... 65

Tablica 6 - Poslovnih i prihodovnih modela ................................................................................. 78

Tablica 7 - Finska - pregled oticajnih institucija i inicijativa u 2000. godini ............................... 89

Tablica 8 - Srbija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu usluga) .......................................... 98

Tablica 9 - Makedonija - rast izvoza ICT usluga (udio u % izvozu uslugu) ................................ 99

Tablica 10 - Porezne olakšice u Hrvatskoj ................................................................................. 116

Tablica 11 - Poticaji za investitore u Hrvatskoj .......................................................................... 118

Tablica 12 - Lista najboljih sveučilišta po AWRU ..................................................................... 119

Tablica 13 - - Lista najboljih sveučilišta u segmentu računarstva po AWRU ........................... 120

Tablica 14 - Indikatori stanja visokog školstva .......................................................................... 121

Tablica 15 - Indikatori tehnološke razvijenosti .......................................................................... 127

Tablica 16 - Indikatori u gospodarstvu (strani izvori) ................................................................ 130

Tablica 17 - Indikatori pokretanja novih tvrtki ........................................................................... 133

Tablica 18 - Indikatori lakoće poslovanja ................................................................................... 133

Tablica 19 - Indikatori (pravnog) izvršenja ugovora .................................................................. 134

Tablica 20 - Indeks korupcije ..................................................................................................... 135

Tablica 21 - indikatora sposobnosti kvalitete ICT izvoza .......................................................... 136

Tablica 22 - Pozeznih stopa i bruto plaća ................................................................................... 140

Tablica 23 - Porezne stope .......................................................................................................... 141

Tablica 24 – Ostali faktori kvalitete ţivljenja ............................................................................. 145

Tablica 25 - Proza.Net - Planirana ekonomsko financijska analiza prihoda i rashoda ............... 172

Tablica 26 - Zemlje prema izvozu ICT usluga ........................................................................... 198

Tablica 27 - Zemlje prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%) ............... 200

198

16 Ostali prilozi

Tablica 26 - Zemlje prema izvozu ICT usluga

Country Name 1998 2002 2006 2010

India $ 9.668.704.113,82 $ 31.269.201.070,25 $ 58.112.024.589,75

Ireland $ 5.645.825.430,25 $ 11.431.506.892,84 $ 23.536.665.014,01 $ 38.111.229.969,98

United States $ 9.513.100.000,00 $ 9.518.404.000,00 $ 17.504.942.000,00 $ 25.091.892.000,00

United Kingdom $ 5.159.438.113,36 $ 9.238.904.820,83 $ 20.051.558.211,45 $ 22.497.265.096,07

Germany $ 4.663.364.163,42 $ 7.565.566.515,16 $ 14.494.735.311,49 $ 21.964.223.360,06

Netherlands $ 1.882.305.626,98 $ 2.908.474.254,22 $ 8.761.427.956,87 $ 11.255.401.297,70

China $ 953.000.000,00 $ 1.188.274.443,87 $ 3.695.581.718,35 $ 10.476.412.987,00

Sweden $ 1.509.639.080,49 $ 2.152.440.220,97 $ 5.026.333.777,44 $ 9.063.549.660,71

Italy $ 962.399.341,47 $ 1.381.375.948,55 $ 4.133.221.157,23 $ 8.815.847.100,98

Spain $ 2.250.175.737,36 $ 3.424.169.380,71 $ 5.407.456.418,16 $ 8.570.928.166,96

Belgium $ 3.487.730.394,09 $ 4.896.524.826,07 $ 8.136.776.407,93

Israel $ 1.859.800.000,00 $ 4.317.400.000,00 $ 5.510.300.000,00 $ 7.988.300.000,00

Canada $ 2.865.341.328,09 $ 3.771.784.584,19 $ 6.418.157.839,27 $ 7.852.827.925,77

Finland $ 1.214.743.924,70 $ 741.221.122,48 $ 1.852.647.599,98 $ 6.781.763.022,70

France $ 1.655.475.405,72 $ 3.353.214.196,79 $ 5.778.190.839,41 $ 6.093.927.686,71

Norway $ 614.808.599,88 $ 662.116.398,08 $ 1.775.931.519,75 $ 3.760.593.773,36

Austria $ 612.856.699,40 $ 1.068.189.759,05 $ 2.920.653.236,60 $ 3.400.770.608,76

Luxembourg $ 660.682.287,05 $ 992.962.283,19 $ 3.647.304.709,55 $ 3.394.948.710,09

Singapore $ 729.805.659,37 $ 1.625.060.616,40 $ 3.137.521.720,71

Russian Federation $ 620.670.000,00 $ 1.435.030.000,00 $ 2.710.240.000,00

Philippines $ 415.000.000,00 $ 670.000.000,00 $ 2.233.000.000,00

Hong Kong SAR,

China

$ 974.393.182,99 $ 913.460.460,70 $ 1.191.490.758,58 $ 2.126.340.092,03

Poland $ 460.000.000,00 $ 263.000.000,00 $ 803.000.000,00 $ 2.100.000.000,00

Czech Republic $ 128.389.280,07 $ 313.485.869,26 $ 1.408.760.907,26 $ 1.796.567.185,57

Japan $ 2.501.057.909,60 $ 1.880.606.219,31 $ 1.401.882.184,18 $ 1.781.498.393,75

Hungary $ 108.519.614,81 $ 324.981.974,47 $ 910.226.358,82 $ 1.623.977.830,06

Romania $ 107.000.000,00 $ 245.000.000,00 $ 1.575.790.000,00 $ 1.621.000.000,00

Argentina $ 276.185.752,46 $ 277.210.000,00 $ 650.660.000,00 $ 1.534.621.190,03

Costa Rica $ 87.650.000,00 $ 185.575.956,04 $ 456.970.193,37 $ 1.257.990.297,94

Indonesia $ 1.220.351.167,33 $ 1.239.735.941,30

Morocco $ 1.009.600.905,49

Egypt, Arab Rep. $ 226.000.000,00 $ 247.900.000,00 $ 547.100.000,00 $ 995.700.000,00

199

Portugal $ 263.238.065,38 $ 312.281.498,48 $ 805.129.845,86 $ 983.365.968,91

Korea, Rep. $ 660.100.000,00 $ 397.200.000,00 $ 890.500.000,00 $ 976.900.000,00

Ukraine $ 99.000.000,00 $ 380.000.000,00 $ 947.000.000,00

Greece $ 289.083.953,47 $ 589.312.186,90 $ 888.115.032,45

Brazil $ 163.000.000,00 $ 171.628.000,00 $ 306.994.000,00 $ 644.836.901,32

Bulgaria $ 50.294.263,62 $ 206.534.494,87 $ 600.701.111,08

Turkey $ 428.000.000,00 $ 554.000.000,00

Slovak Republic $ 61.928.955,52 $ 128.758.958,69 $ 428.936.877,43 $ 533.531.214,36

South Africa $ 137.884.021,06 $ 389.091.449,49 $ 511.766.523,12

Lebanon $ 59.812.323,43 $ 304.863.891,81 $ 477.765.787,27

Slovenia $ 72.400.000,00 $ 137.000.000,00 $ 239.240.995,63 $ 446.692.754,72

Pakistan $ 311.000.000,00 $ 353.000.000,00 $ 244.000.000,00 $ 435.000.000,00

New Zealand $ 333.799.431,59 $ 342.932.180,74 $ 419.298.729,62

Estonia $ 22.013.449,27 $ 46.680.023,31 $ 172.522.820,96 $ 404.060.366,30

Croatia $ 148.112.366,91 $ 202.296.853,33 $ 339.983.383,27 $ 398.028.524,36

200

Tablica 27 - Zemlje prema udjelu izvoza ICT usluga u ukupnom izvozu usluga (%)

Country Name 1998 2002 2006 2010

India

49,63868 44,84317 46,95451

Ireland 33,73614 38,23189 32,81336 38,95522

Israel 18,42316 37,00174 30,0464 32,97068

Costa Rica 6,524393 9,9336 15,37759 29,05343

Finland 18,1359 7,099257 10,66043 25,21998

Romania 8,727569 10,43886 22,40811 18,50457

Philippines

12,10618 10,39727 15,8425

Sweden 8,05438 8,900986 10,46692 14,0956

Netherlands 3,782738 5,180944 10,33063 11,74741

Argentina 5,689777 7,930709 8,110116 11,6999

Canada 8,468341 9,317371 10,63445 11,3536

European Union 4,810126 6,890816 8,4556 10,29927

Kenya 9,50806 1,534403 11,6873 9,791324

Norway 3,95569 3,397534 5,362515 9,464363

Serbia

9,217856

Slovak Republic 2,701941 4,57927 7,890713 9,153811

World 4,638082 6,192418 7,506334 9,050084

Germany 5,534016 7,351418 7,726522 9,010536

Belgium

9,221421 8,22727 8,970597

Italy 1,424744 2,285562 4,175666 8,943258

Estonia 1,487769 2,736561 4,768826 8,923774

Bulgaria

2,282701 3,904721 8,893595

United Kingdom 4,582273 6,828037 8,476566 8,763851

Czech Republic 1,674981 4,426053 9,939432 8,578676

Hungary 2,009269 4,381592 6,641929 8,377424

Morocco

8,047606

Indonesia

10,59334 7,394445

Slovenia 3,574779 5,916138 5,507287 7,288018

Spain 4,643869 5,683529 5,069558 6,905572

Pakistan 22,151 14,53273 6,959498 6,597907

Poland 4,243542 2,620305 3,899573 6,418485

Austria 2,639325 4,130471 6,403895 6,216464

China 3,988282 2,989783 4,01697 6,119283

Russian Federation

4,560164 4,613921 6,02534

Ukraine

2,114481 3,36581 5,549695

Luxembourg 4,691079 4,842835 7,1942 5,084761

201

New Zealand

6,175596 4,202975 4,641723

United States 3,647577 3,400285 4,201114 4,609458

Portugal 2,981577 3,013203 4,361643 4,233429

France 1,948577 3,778958 4,481181 4,203487

Egypt, Arab Rep. 2,776072 2,659814 3,39087 4,182383

South Africa

2,765881 3,185703 3,654562

Croatia 3,736317 3,62381 3,147909 3,539122

Greece

1,435209 1,647853 2,37051

Brazil 2,136024 1,796896 1,577369 2,026445

Hong Kong SAR,

China 2,879446 2,048096 1,638126 2,002938

Turkey

1,671483 1,582676