SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Davor Sjauš

UGOVOR O LICENCIJI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

UGOVOR O LICENCIJI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Trgovačko pravo Mentor: Prof.dr.sc. Dionis Jurić Student: Davor Sjauš

Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 24214

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ stranica

SADRŽAJ

1. UVOD 1

1.1. Predmet istraživanja 1

1.2. Svrha i cilj istraživanja 1

1.3. Znanstvene teorije 1

1.4. Struktura rada 1

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE 3

2.1. Pojam licencije 3

2.2. Vrste licencije 5

2.3. Podlicencija 10

3. IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ 13

3.1. Ustav 13

3.2. Zakon o obveznim odnosima 13

3.3. Ugovor o licenciji 13

4. TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI 14

4.1. Pojam ugovora o licenciji 14

4.1.1. Predmet i naknada ugovora o licenciji 17

4.2. Oblik ugovora o licenciji 22

4.3. Trajanje ugovora o licenciji 23

4.4. Prestanak ugovora o licenciji 26

5. OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE 29

5.1. Obveze davatelja licencije 29

5.2. Obveze stjecatelja licencije 33

5.3. Prava ugovornih strana i sporovi 38

6. PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U PODUZEĆU

"BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA 3. MAJ D.D." 41

6.1. Ugovaranje licencije između poduzeća Wärtsilä NSD Switzerland Ltd

i Brodograđevna Industrija 3. Maj d.d. 41

6.2. Licencijski ugovor Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevna

industrija 3. Maj d.d. 42

7. ZAKLJUČAK 48

LITERATURA 52

1. UVOD

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je već jasno vidljiv iz samog naziva rada, a odnosi

se na ugovor o licenciji u Republici Hrvatskoj.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja jest istraživanje pojma licenciranja i obveznih odnosa u Republici

Hrvatskoj. Cilj istraživanja ovog rada jest objasniti ugovor o licenciji, njegove vrste, njegovo

trajanje i prestanak, te obveze ugovornih strana.

1.3. Znanstvene metode

Znanstvene metode upotrijebljene pri izradi ovog rada su: metoda prikupljanja (kompilacije),

deskripcije, dedukcije, indukcije. Nastojalo se što objektivnije i detaljnije opisati predmet

istraživanja, te je na uobičajen način citirano ono što je preuzeto od drugih autora.

1.4. Struktura rada

Ovaj diplomski rad, složen je u sedam cjelina, a pokriva osnovne pojmove ugovora o licenciji,

vrste ugovora o licenciji, njegovo trajanje i prestanak ugovora o licenciji, te obveze ugovornih

strana, dakle, davatelja i stjecatelja licencije.

U prvom poglavlju, UVOD, postavljeni su predmet istraživanja, svrha i cilj te znanstvene

metode korištene pri izradi rada.

U drugom poglavlju, TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE, određeni su osnovni pojmovi

licencije, s posebnim naglaskom na vrste licencija, te podlicenciju.

U trećem poglavlju, IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ, obrađeni

su izvori prava, Ustav, Zakon o obveznim odnosima te Ugovor o licenciji.

U četvrtom dijelu, TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI, postavljene su

temeljne značajke ugovora, dakle, pojam, oblik, trajanje i prestanak ugovora o licenciji.

U petom dijelu, OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE, opisane su obveze

davatelja i korisnika licencije, te njihova prava.

Šesti dio, PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U "BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI

3. MAJ D.D." prikazuje primjer licencijskog ugovora na internacionalnoj razini između dva

trgovačka društva, Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevne industrije 3. Maj d.d..

Sedmo poglavlje, ZAKLJUČAK, koncizni je prikaz rezultata istraživanja ovog rada.

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE

2.1. Pojam licencije

Licencija (engl. licence, njem. Lizenz) je izraz koji se upotrebljava za različite ekonomske i

pravne odnose, ali uvijek u vezi s određenim odobrenjem, dopuštenjem ili pravom na osnovi

kojega se koristi određena tehnologija, robni ili uslužni žig, te umijeća i iskustva kojima

davalac licencije raspolaže.

Licencija je pravo na korištenje određene tehnike, a ugovor o licenciji je ugovor o ustupanju,

odnosno korištenju takve tehnike, dakle tehničkog znanja, izuma ili zaštićenog prava (patent

ili zaštićeni uzorak). To znači da se licencija odnosi na tehničko znanje ili tehničko iskustvo

(know-how) ili pak na poseban oblik know-howa, na zaštićeno znanje.1

Licencija je pravo iskorištavanja predmeta licencije tijekom određenog vremena. Do licencije

dolazi ukoliko nositelj prava odluči ugovorom o licenciji u cijelosti ili djelomično prenijeti

pravo upotrebe predmeta licencije na drugog vlasnika. Predmet ugovora o licenciji mogu biti

modeli, izumi, ideje, patenti, uzorci, znanje, robne marke i zaštitni znakovi.

Kupac licencije može zasnivati daljnji razvoj svog poslovanja na tehničkim, tehnološkim,

organizacijskim, menadžerskim i inim iskustvima, znanjima i vještinama tržišno etabliranih

poslova prodavatelja licencije. Na taj način kupac licencije smanjuje moguće rizike. Ugovor o

licenciji uvijek se zaključuje u pisanom obliku.

Ugovorom o licenciji mogu se uključiti i pravo korištenja robnog znaka, kao i prijenos znanja

i iskustva u području organizacije, rukovođenja, distribucije i sl. U širem smislu licencija je

sinalagmatski (dvostrano obvezni) ugovor kojim se davalac licencije obvezuje da će

stjecatelju licencije ustupiti pravo privrednog korištenja nekog isključivog prava industrijskog

vlasništva (patent, industrijski uzorak ili model, robni ili uslužni žig) ili znanje i iskustvo

kojim davalac licencije de facto raspolaže.

1 Definicija je preuzeta iz Rječnika marketinga u izdanju Masmedia.

Stjecatelj licencije obvezuje da će se predmetom licencije koristiti na ugovoreni način i u

ugovorenom opsegu te da će davaocu licencije platiti ugovorenu naknadu. U praksi se izraz

licencija koristi i za označavanje pravnog instrumenta kojim se zasniva licencijski odnos

(licencijski ugovor, odluka o obveznoj licenciji) kao i za označavanje samog objekta

licencijskog odnosa.

Trgovačko društvo koje stječe pravo korištenja zaštićenog izuma, uzorka ili modela, ili čak

nezaštićenog izuma koji još nije patentiran, te tajnog znanja i iskustva, putem licencijskog

ugovora stječe povlašten položaj monopolista (ako je riječ o isključivoj licenciji) te tako ima

veliku prednost u privrednoj utakmici nad drugim proizvođačima kojima nije dopušteno

korištenje predmeta licencijskog ugovora. Na taj način stjecatelj licencije, u pravilu, dolazi na

jeftiniji i brži način do mogućnosti proizvodnje novih proizvoda nego da sam razvija novi

proizvod na osnovi vlastitih istraživanja. Ovo potonje bi uz velike troškove zahtijevalo i

kreativno i stručno osoblje te dugo vrijeme za razradu novog proizvoda.2

Licenciranje (engl. licensing, njem. Lizenzerteilung, Lizenzvergabe) je prijenos prava jedne

jednog trgovačkog društva na drugo trgovačko društvoo (ekskluzivna licencija), ili na više

drugih trgovačkih društava (neekskluzivna licencija), da se koristi, odnosno koriste njezinom

tehnologijom, ili njezinom distributivnom mrežom, odnosno da izrađuju njezine proizvode.

Inovativnom trgovačkom društvu s ograničenim vlastitim financijskim resursima davanje

licencije pruža mogućnost za osiguranje unutarnjih i međunarodnih prodajnih potencijala i brz

povrat njezina rizičnog kapitala.3

S druge strane, davanje licencijskih prava može trgovačko društvo dovesti do stvarnih

potencijalnih (u dugom roku) konkurenata kroz korištenje njenog know-howa, gubitak

kontrole nad bitnim dijelom tehnologije, te prepuštanje proizvoda konkurentnim

proizvođačima. Da bi se trgovačko društvo osiguralo protiv toga, te da bi ujedno osigurala

veću tehnološku suradnju s drugim trgovačkim društvima moguće je postići licencijske

aranžmane s uzajamnim licencijskim pravima što se tiče proizvoda i tehnologija.

Prijenos tehnologije može se ostvariti na više načina među kojima su najznačajniji transferi

putem:

2 http://portal.wlw.hr/Default.aspx?sid=1437 (21.09.2012.) 3 Ibidem.

a) licencija

b) zajedničkog ulaganja

c) proizvodne kooperacije

d) izvođenjem investicijskih radova (osobito u okviru "turn - key" sustava)

e) franchisinga.

Imajući u vidu stanje hrvatskog gospodarstva i karakteristike pojedinih oblika transfera

tehnologije mogu se predložiti oni oblici transfera tehnologije koje bi omogućili podizanje

tehnološke razine hrvatskog gospodarstva. Oblici transfera tehnologije rangirani su prema

stupnju prihvatljivosti za hrvatsko gospodarstvo:

1. Pribavljanje tehnologije iz vlastitih istraživačkih resursa

2. Zajednička ulaganja

3. Kooperacija

4. Investicijski radovi iz inozemstva

5. Franšizing

6. Pribavljanje licencija.

Najprihvatljiviji oblik transfera tehnologije je onaj koji se transferira i komercijalizira iz

domaćih institucija i rezultat su rada domaćih istraživača. Nakon toga slijede zajednička

ulaganja. Inozemni partner će u zajedničko ulaganje unijeti suvremenu tehnologiju je o tome

ovisi i njego poslovni uspjeh. Kooperacija je posebno interesantna jer domaćem partneru, na

bazi tehnologije koja je u rangu tehnologije inozemnog partnera, osigurava dugogodišnji

plasman svoje proizvodnje. Ovi oblici bi trebali biti prevladavajući oblici transfera

tehnologije koji bi omogućili brži tehnološki priključak za razvijenim zemljama.

2.2. Vrste licencije

Razlikuje se:4

1. ugovorna,

2. prisilna,

4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Licencija (21.09.2012.)

3. zakonska licencija.

Ugovorna licencija može biti isključiva ili neisključiva te prostorno ograničena ili prostorno

neograničena.

Neisključiva licencija je licencija kojom je stjecatelj licencije stekao pravo iskorištavanja

patenta, pri čemu je davalac licencije zadržao pravo bilo sam iskorištavati patent ili to pravo

ustupiti trećoj osobi ili osobama.

Isključiva licencija mora biti izričito ugovorena, a davatelj licencije u tom slučaju ne može ni

u kojem obliku sam iskorištavati predmet licencije, niti njegove pojedine dijelove, niti to

povjeriti nekome drugom u granicama prostornog važenja licencije. Isključiva licencija

predviđena je kao iznimka i mora biti izričito ugovorena, jer se bez posebnog dogovora o

licenciji, isključiva licencija ne prenosi.

Prisilnu licenciju izdaje nadležni sud u slučaju nedovoljnog iskorištavanja patenta bilo kojoj

osobi koja podnese zahtjev za prisilnu licenciju. Zakonsku licenciju država daje sama sebi na

temelju zakonskih propisa radi stvaranja monopola u određenim proizvodnim područjima.

Ekonomske značajke i specifičnosti licencija proizlaze iz ovlasti što ih stjecatelj licencije

dobiva temeljem ugovora s davateljem licencije. Prema količini ustupljenog prava koje

davatelj ustupa korisniku razlikuje se:

1. proizvodna licencija – stjecatelj licencije stječe pravo iskorištavanja licencije za

proizvodnju određene robe (ustupa se zaštićen ili nezaštićen izum, know-how),

2. prodajna licencija – stjecatelj licencije dobiva pravo na prodaju proizvoda što ih

proizvodi na temelju kupljene licencije (korisnik ima pravo patentom zaštićene

proizvode obilježavati robnim znacima koji su predmetom ugovora o licenciji),

3. licencija za iskorištenje - stjecatelj licencije dobiva pravo uporabe proizvoda koji je

proizveden na temelju licencije (korisniku se ustupa postupak proizvodnje na

privredno iskorištavanje),

4. licencija za izvoz - stjecatelj licencije stječe pravo izvoza proizvoda štoga izrađuje na

temelju kupljene licencije,

5. licencija za uvoz – koja stjecatelju licencije daje pravo uvoza proizvoda koji se

proizvode u inozemstvu na temelju patenata.

Ugovori o licenciji mogu biti unilateralni (jednostrani), bilateralni (dvostrani) ili multilateralni

(višestrani) kada se radi o međusobnoj tehničkoj suradnji, razmjeni licencija, zajedničkom

istraživačko-razvojnom radu itd. Rijetki su ugovori kojima je objekt samo određeno pravo

industrijskog vlasništva. U pravilu je spojeno nekoliko licencija: patentna licencija s

licencijom know-howa ili s licencijom uzorka, modela, robnog žiga. Veoma često je

licencijski ugovor ugrađen u neki širi kompleksni ugovor: ugovor o zajedničkom ulaganju,

ugovor o inženjeringu, ugovor o izvođenju investicijskih radova, ugovor o leasingu ili ugovor

o franšizingu.5

Ugovori o licenciji mogu se podijeliti na osnovi nekoliko kriterija:

- vrijeme trajanja

- vrsta ovlaštenja

- prema obujmu ustupljenog prava, i dr.

Davanje licencije znači za njenog davatelja ograničenje njegovih prava. Budući da se

ugovorom o licenciji mogu i na strani stjecatelja licencije javiti određena ograničenja, ugovor

o licenciji javlja se u nekoliko oblika:6

1. isključivi, neisključivi i mješoviti ugovori,

2. prostorno ograničen i prostorno neograničeni,

3. vremenski ograničen i vremenski neograničeni,

4. kvantitativno ograničen i kvantitativno neograničeni.

Najvažnija je podjela na isključive i neisključive (proste) ugovore o licenciji.

Isključivi ugovori o licenciji (isključiva licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije

prenosi na stjecatelja licencije isključivo pravo iskorištavanja predmeta licencije u

vremenskim i prostornim granicama važenja prava koje je predmet ugovora (čl. 702. ZOO-a).

5 http://limun.hr/main.aspx?id=10098&Page=... (22.09.2012.) 6 Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2008., str. 32.

Isključivost se ogleda u pravu stjecatelja licencije da svakoj trećoj osobi, uključivo i davatelju

licencije, zabrani iskorištavanje predmeta licencije za vrijeme trajanja ugovora o licenciji.

Ostale mogućnosti iskorištavanja predmeta licencije zadržava davatelj licencije. Da bi

korisnik imao pravo na isključivu licenciju, ona mora biti izričito ugovorom predviđena, u

suprotnom smatra se da je davatelj ustupio prostu licenciju.

Kad je riječ o isključivoj licenciji postavlja se pitanje može li s obzirom da ostale mogućnosti

iskorištavanja predmeta licencije zadržava davatelj licencije, onda kad je ugovorena isključiva

licencija, davatelj licencije sam iskorištavati predmet licencije? Gledajući odvojeno, davatelj

isključive licencije zadržava za sebe ostale mogućnosti iskorištavanja što znači da može

ustupiti (cedirati) predmet licencije, a i inače slobodno raspolagati predmetom licencije, na

primjer, založiti ga. Povezujući ovaj članak s čl. 708. ZOO-a, kojim se davatelju isključive

licencije osim ostalih zabrana, zabranjuje da sam iskorištava predmet licencije u granicama

prostornog važenja licencije, moe se zaključiti da na temelju ovlasti iz st. 2. čl. 702. davatelj

licencije može i sam iskorištavati predmet isključive licencije, na primjer proizvoditi po

vlastitom izumu, ali samo izvan granica prostornog važenja u kojima vrijedi isključiva

licencija. Da ne bi došlo do eventualnih različitih shvaćanja suugovaratelja, preporučljivo je

takvu odredbu izričito ugovoriti.

Neisključivi ugovori o licenciji (neisključiva licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije

prenosi na stjecatelja licencije neisključivo pravo iskorištavanja predmeta licencije. Stjecatelj

licencije dobiva pravo iskorištavanja predmeta ugovora o licenciji ali davatelj licencije

zadržava pravo da sam iskorištava predmet licencije u cijelosti ili djelomično, odnosno da

sklapanjem licencijskih ugovora s trećim osobama na njih prenosi (identično) pravo

iskorištavanja predmeta licencije kao što je to prenio i na prethodnog stjecatelja licencije. Ako

u ugovoru o licenciji nije naznačeno o kakvoj je licenciji riječ, smatra se da je dana

neisključiva licencija.

Pored isključivog i neisključivog prava upotrebe, važna razlika između isključive i

neisključive licencije je u pravu korisnika isključive licencije da može podizati tužbu i

poduzimati ostale pravne radnje protiv osoba koje ometaju vršenje njegovog prava. U zaštiti

svog prava, korisnik isključive licencije je izjednačen s nositeljem prava, tj. s davateljem

licencije.

Mješoviti ugovori o licenciji (mješovita licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije

prenosi na stjecatelja licencije pravo isključivog korištenja predmeta licencije na određenom

području a neisključivo pravo na drugom području.

Prostorno ograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori kojima se stjecatelju licencije

ograničava pravo iskorištavanja predmeta ugovora na određenom području (jedne države,

regije...). Pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti prostorno ograničeno samo ako to

nije protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. Ako ugovorom o licenciji nije prostorno

ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je licencija prostorno

neograničena (čl. 703. ZOO-a).

S obzirom na vremensko trajanje, ugovori o licenciji mogu biti sklopljeni na određeno (5-10

godina) i neodređeno vrijeme. Po pravilu u ugovoru se predviđa vrijeme trajanja ugovora, i

ono ovisi o volji stranaka.

Vremenski ograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori koji se sklapaju na određeno vrijeme.

Ugovori o licenciji najčešće se i sklapaju na određeno vrijeme a trajanje ugovora ovisi o

elementima kao što su: visina licencijske naknade, modaliteti ugovora itd.

Vremenski neograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori koji se sklapaju na neodređeno

vrijeme. Ugovori o licenciji sklopljeni na neodređeno vrijeme ne traju vječno. Po prirodi

stvari, ugovor može trajati toliko dugo koliko traje i zaštita tih dobara odnosno ugovor može

biti sklopljen na vrijeme koje odgovara trajanju zaštite najmlađeg prava. Kad je predmet

ugovora o licenciji neko nezaštićeno dobro (know-how ili nepatentirani izum), ugovor o

licenciji traje toliko dugo koliko je to isplativo za stjecatelja licencije pri čemu su važne dvije

okolnosti a to su: a) da je predmet ugovora tajan i b) da nije zastario u odnosu na važeće

stanje tehnike i tehnologije.7

Kvantitativno ograničeni ugovori o licenciji – jesu ugovori kod kojih davatelj licencije

prenosi na stjecatelja licencije pravo iskorištavanja predmeta licencije uz ograničenje količina

predmeta koji mogu biti proizvedeni na temelju tog ugovora.

7 Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2008., str. 32.

Kvantitativno neograničeni ugovori o licenciji - jesu ugovori kod kojih stjecateljevo pravo

iskorištavanja predmeta licencije nije ograničeno količinom predmeta koji mogu biti

proizvedeni na temelju tog ugovora.

U pravnom prometu, najčešće se proizvodna licencija i licencija za prodaju odobravaju

zajedno.

Postoji još podjela na osobne, pogonske i koncernske licencije:

- Osobna licencija je licencija dana ad personam, i ona proizlazi iz prava da je ugovor o

licenciji intuitu personae.

- Pogonska licencija je vezana za određeno trgovačko društvo i ugovor o licenciji sadrži

odredbu kojom se licencija može prenositi zajedno s pogonom.

- Koncernska licencija je određena velikim koncernima, tj. svim trgovačkim društvima koja

zajedno posluju u sastavu jednog koncerna.

2.3. Podlicencija

Podlicencija je ugovor kojim stjecatelj licencije pravo iskorištavanja licencije ustupa

drugome. Na odnose između suugovaratelja ugovora o podlicenciji primjenjuju se ista pravila

kao i kod ugovora o licenciji s time da primatelj licencije na svojeg podlicencijskog

suugovaratelja ne može prenijeti veća prava nego što ih sam ima na temelju ugovora o

licenciji.8

Korisnik licencije može pod izvjesnim uvjetima prenositi prava stečena ugovorom o licenciji

na treće osobe. Prijenost može obuhvaćati sva stečena prava (cesija) ili samo određena

ovlaštenja vezana za pravo korištenja (podlicencija).

Na cesiju pribavljene licencije primjenjuju se pravila građanskog prava kao i na ostale

ugovore o cesiji prava. Ovdje se jedino postavlja pitanje dozvoljenosti zaključenja ugovora o

cediranju licencije.

8 Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005., str. 1058.

Po shvaćanju poredbenog prava, korisnik licencije može cedirati licenciju samo po pristanku

davatelja licencije.

Podlicencija omogućuje korisniku licencije da uz naknadu ustupi pravo dotične licencije i

drugim korisnicima (čl. 717. ZOO-a). Stjecatelj neisključive licencije za osnivanje

podlicencije treba pristanak davatelja licencije, dok stjecatelju isključive licencije takav

pristanak ne treba.

Ako ugovoro o licenciji sadrži odredbu kojom se korisniku generalno zabranjuje odobravanje

podlicencije trećem licu, onda korisnik nema prava zaključenja ugovora o podlicenciji. Kada

ugovor predviđa traženje suglasnosti od davatelja za zaključenje ugovora o podlicenciji, onda

korisnik može ustupati podlicenciju samo po dobivanju te suglasnosti. Pozitivni propisi

predviđaju da davatelj licencije može odbiti davanje suglasnosti samo iz ozbiljnih razloga ako

je riječ o isključivoj licenciji. Ako je podlicencija dana bez njegova dopuštenja, davatelj

licencije može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka, kad je to prema zakonu ili prema

ugovoru potrebno (čl. 719. ZOO-a).

Postavlja se pitanje ima li korisnik licencije pravo zaključivati ugovore o podlicenciji ukoliko

ugovor ne sadrži odredbu o zabrani ili ograničvanju odobravanja podlicencije. Odgovor ovisi

o tome je li riječ o isključivoj ili prostoj licenciji. Stav našeg prava je da korisnik isključive

licencije ima pravo ustupiti drugome pravo iskorištavanja predmeta licencije. Ovo pravo je

zastupljeno i u njemačkom pravu, te u pravim nekih bivših socijalističkih zemalja. Francusko

i anglo-američko pravo su na suprotnim pozicijama, te korisnik isključive licencije nema

pravo davati podlicencije bez suglasnosti davatelja licencije.

U slučaju da je ugovorom o licenciji predviđeno traženje suglasnosti davatelja licencije za

ustupanje podlicencije, a korisnik ustupi podlicenciju bez traženja i dobivanja suglasnosti

davatelja licencije, davatelj može otkazati ugovor bez otkaznog roka. Ovakvo pravno rješenje

opravdano je s obzirom na osobni karakter licencije, a ne nekog nepoznatog lica.

Između korisnika podlicencije i davatelja licencije ne stvara se nikakav pravni odnos, čak ni

onda kada je davatelj licencije dao potrebnu dozvolu za zaključenje ugovora. Međutim,

davatelj licencije se može, radi naplate svojih potraživanja koja mu duguje korisnik licencije

obratiti neposredno korisniku podlicencije i tražiti isplatu iznosa koje ovaj duguje davatelju

podlicencije odnosno korisniku licencije.

3. IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1. Ustav

Ustav je pravni akt s najvišom pravnom snagom. Ustavom Republike Hrvatske jamči se pravo

vlasništva i nasljeđivanja, poduzetnička i tržišna sloboda, bez kojih ugovor o licenciji,

pogotovo u međunarodnom poslovanju, ne bi bio moguć.

3.2. Zakon o obveznim odnosima

Odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o licenciji čine opći propis u odnosu na

zakone koji uređuju pojedine pojavne oblike industrijskog vlasništva.

Donošenjem Zakona o obveznim odnosima9 nije dovršen proces uređenja svih mogućih

oblika stvaralaštva, ali se znatan dio materije u području zaštite industrijskog vlasništva

kodificira na jednom mjestu.

Ovim se Zakonom uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni

obvezni odnosi (posebni dio). Odredbe Zakona o obveznim odnosima što se odnose na

ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u gospodarstvu nije izričito

drugačije određeno.

Odjeljak 1 Glave VIII. (Ugovorni obvezni odnosi) ZOO-a sadrži opće odredbe i njime je

uređeno sklapanje ugovora, zastupanje, tumačenje ugovora, nevaljanost ugovora, učinci

ugovora, što se primjenjuje na ugovor o licenciji.

3.3. Ugovor o licenciji

Ugovor o licenciji uređen je u drugom dijelu (posebnom dijelu) ZOO-a, u Glavi VIII, odjeljak

2, odsjek 15. O obilježjima ugovora o licenciji bit će više riječi u narednim poglavljima.

9 Dalje u tekstu naveden kao Zakon ili ZOO.

4. TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI

4.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji

Sukladno odredbama članka 699. ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti

stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga,

uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.10

Ugovor o licenciji posebno reguliraju dva zakonska propisa, Zakon o patentima i tehničkim

unapređenjima, te Zakon o obveznim odnosima. Donošenjem tih propisa, materija ugovora o

licenciji je dobila pravne okvire.

Ugovor o licenciji u našem je pravu jedinstvenije i potpunije uređen tek pojavom Zakona o

obveznim odnosima iz 1978. godine, a među prvima je i u usporednom zakonodavstvu koji je

pod jednim imenom obuhvatio nekoliko instituta iz područja prava industrijskog vlasništva.

Ugovor o licenciji je specifičan ugovor prava industrijskog vlasništva, jer se isključivo

primjenjuje na odnose koji imaju za predmet ustupanje korištenja prava industrijskog

vlasništva. Vlasnik patenta koji ne raspolaže sredstvima za industrijsku eksploataciju izuma,

odnosno koji ih prema uvjetima privrednog režima u kojem su sredstva u društvenom

vlasništvu, ne može zaključiti licencijski ugovor.

Ugovor o licenciji ima golemo značenje u unutarnjoj i u međunarodnoj poslovnoj suradnji jer

se njime uređuju odnosi između izumitelja (i ostalih stvaratelja) i subjekata koji gospodarski

iskorištavaju stvaralaštvo drugih, stoga se ta vrsta ugovora pojavila tek s tehničkom

revolucijom. Do vremena tehničke revolucije, izumi, autorstvo i drugo, prenošeni su na

drugoga običnom prodajom. Potom se u zakonodavstvima razvijenih država počelo uređivati

pojedine oblike zaštite stvaralaštva. Prijenos stvaralaštva je vrlo brzo prešao nacionalne

granice, i dobio međunarodne razmjere, stoga se materija zaštite stvaralaštva počela uređivati

dvostranim i višestranim međunarodnim sporazumima. Obično se u nacionalnim

zakonodavstvima ta materija uređuje Zakonom o patentima i sl. Posebne zakone za uređenje

10 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)

tog područja među prvima je donijela Engleska, i danas vrijede Patents Acts (1949.), Design

Acts (1949.) i Design Copyright Act (1968.) s daljnjim izmjenama i dopunama.

To je razlog da je u tom području relativno rano nastao priličan broj međunarodnih

konvencija, od kojih je svakako najvažnija Međunarodna konvencija o zaštiti indrustrijskog

vlasništva, donesena 1883. u Parizu, s daljnjim izmjenama i dopunama (preuzeto iz čl. 33.

Zakona o sklapanju i ispunjavanju međunarodnih ugovora, NN br. 53/91 i 73/91, NN MU br.

12/93). Tom je konvencijom obuhvaćeno pravo zaštite izumitelja da isključivo primjenjuje i

iskorištava svoj izum, pravo zaštite izumitelja uzorka i modela, pravo zaštite oznaka podrijetla

robe i zaštita od nepoštene utakmice, pa se uobičajilo tu materiju nazivati pravom

industrijskog vlasništva.11 Premda je područje koje se štiti nije samo industrija već i

poljoprivreda i slično, naziv industrijsko vlasništvo obuhvaća opsežnu materiju, i prihvaćen je

i uobičajen u poslovnom svijetu. Danas se zbog najšireg spektra mogućih objekata (predmeta)

ugovora o licenciji ova materija naziva intelektualnim vlasništvom.

U Hrvatskoj je ugovor o licenciji, u pravilu, jedini način kojim individualni izumitelj može

eksploatirati patentirani izum ako se nije odlučio za ustupanje i samog patenta. Vlasnik

patenta će u svim takvim okolnostima ili ustupiti patent trećem koji ga može privredno

eksploatirati ili će nastojati oko plasiranja licencije. U prvom slučaju prestaje svaka pravna i

ekonomska veza između njega i patenta, njemu ostaje samo moralno pravo, koje se svodi na

priznanje da je on autor izuma. Drugi put koji mu ostaje jest sklapanje ugovora o licenciji,

može eventualno potražiti i druge interesente za industrijsku eksploataciju izuma u zemlji i

širom svijeta, a licencijske naknade koje bude ugovorio nadoknadit će mu troškove i napore

oko istraživačkog i inventivnog rada na izumu.

U Zakonu o obveznim odnosima nije obuhvaćena sva materija koja pripada u pravo

industrijskog vlasništva, stoga postoje propisi izvan Zakona o obveznim odnosima koji

posebno uređuju i zaštićuju pojedine oblike stvaralaštva. Tako, na primjer, Zakon o

autorskom pravu, uređuje autorska prava na međunarodnom planu te i u nacionalnom

zakonodavstvu. Na međunarodnom planu najvažnija je Konvencija o zaštiti književnih i

umjetničkih djela, donesena u Bernu 1886. s kasnijim izmjenama. U nacionalnom

zakonodavstvu, to područje je pretežito uređeno posebnim zakonima o zaštiti autorskog prava.

11 Gorenc, V., et al: op. cit., str. 1040.

Pri dugoročnoj gospodarskoj suradnji domaćeg proizvodnog trgovačkog društva i strane

osobe koja se sastoji u zajedničkom programiranju razvoja, osvajanju proizvodnje,

proizvodnji i međusobnim isporukama proizvoda i sastavnih dijelova, odnosno prethodno

poslovima dugoročne proizvodne kooperacije s inozemstvom često se obavlja kupnja licencije

koja, ako je dobro odabrana i proračunana, može imati važan pozitivan utjecaj na tehnološki

razvoj domaćeg kooperanta i razvoj novih proizvoda namijenjenih plasmanu na domaćem i

inozemnom tržištu.

Odluka o kupnji licencije proizlazi iz ukupne poslovne politike i strategije domaćeg

trgovačkog društva a temelji se na svestranom razmatranju mnogih pitanja vezanih za taj

posao. Prilikom uzimanja licencije kupac mora sam ocijeniti u kojem se životnom stadiju

nalazi tehnologija.

Komparativnom analizom mora utvrditi prednosti te tehnologije u odnosu na druga tehničko –

tehnološka rješenja. I upravo se u tome nalazi najveća opasnost: da li je kupac izabrao za

njega najbolju tehnologiju koja će mu omogućiti konkurentnost na tržištu.

Ugovor o licenciji najčešći je oblik prijenosa tehnologije. Osnovna ekonomska i pravna

značajka takvog ugovora je u tome što pruža mogućnost drugoj osobi stvarno iskorištavanje

tuđeg nematerijalnog dobra. Gospodarska važnost ugovora o licenciji ogleda se u

mogućnosti:12

1. da titular prava, koje je predmet ugovora o licenciji, može crpiti imovinsku korist iz

svog prava, dopuštajući korištenje prava uz plaćanje odgovarajuće licencijske

naknade,

2. da titular prava, kao davatelj licencije, prenosi na stjecatelja licencije pravo

iskorištavanja predmeta ugovora o licenciji i to u granicama i na način kako je to u

ugovoru propisano,

3. da titular prava ostaje i dalje subjektom zaštite premda se samim pravom koristi druga

osoba,

4. da stjecatelj licencije može stvarno iskorištavati tuđe nematerijalno dobro u

gospodarske svrhe uz plaćanje licencijske naknade,

12 Bezić, H., op. cit., str. 31.

5. da stjecatelj licencije iskorištavanjem licencijskog dobra razvija i unapređuje svoje

proizvodne potencijale,

6. da stjecatelj licencije na temelju ustupanja dobra može unaprijediti vlastiti istraživački

proces.

Prema shvaćanju jednog dijela doktrine, ugovor o licenciji je jedna varijanta ugovora o

zakupu, te bi se na njega trebalo primijeniti pravna pravila koja važe za zakup. Prigovor tome

je da su predmeti prava industrijskog vlasništva materijalna dobra, te je moguća fizička

predaja koja je inače potrebna za realizaciju ugovora o zakupu. Potom, predmet ugovora o

zakupu se po isteku ugovora mora vratiti vlasniku, dok je to kod licencije obično nemoguće.

Na poslijetku, ugovor o zakupu nema osobni karakter, a licencija ima.

Danas prevladava mišljenje o licenciji kao posebnom, specifičnom sui generis ugovoru, kojim

se obavlja pravni promet industrijskog vlasništva.

Po francuskom pravu, ugovor o licenciji ima obvezno-pravni karakter i njegov upis ne utječe

na njegovo djelovanje. Slično je i u anglo-saksonskom pravu. U njemačkoj doktrini i sudskoj

praksi, pravi se razlika između isključivih i prostih licencija. Prve imaju stvarno pravni

karakter, a druge obvezno pravni karakter.

Prema vladajućem shvaćanju našeg prava, ugovor o licenciji je dvostrano obvezan, teretan

ugovor, koji se zaključuje intuitu personae i koji stvara trajan obveznopravni odnos između

ugovornih strana. Ako se ugovor o licenciji upiše u registar, on dobiva apsolutno pravo

djelovanja, djeluje erga omnes.

4.1.1. Predmet i naknada ugovora o licenciji

Bitni sastojci ugovora o licenciji su predmet i naknada (licencijska pristojba, čl. 714. Zakona

o obveznim odnosima).13

Predmetom ugovora o licenciji, koje predviđaju zakonski propisi, mogu biti patenti, modeli tj.

uzorci, robni i uslužni žigovi, kao i tehničko znanje i iskustvo - know-how. Uz navedena

13 Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005., str. 1039.

prava industrijskog vlasništva, predmet ugovora mogu biti prijavljeni izumi, slike, crteži,

tijela, i znakovi, kojima Zavod još nije odobrio pravnu zaštitu. Ukoliko izum nije prijavljen, a

predmet je ugovora o licenciji, on će se smatrati kao know-how.

Predmetom ugovora o licenciji ne mogu biti kolektivni žigovi, i oznake porijekla proizvoda.

Ni naše, a ni ostala prava, ne predviđaju ograničenja koja se odnose na predmet ugovora o

licenciji, pod uvjetom da se poštuju pozitivni propisi iz ove materije.

Izum (pronalazak) predstavlja novo rješenje određenog tehničkog problema, a rezultat je

stvaralačkog rada koji je tehnički izvediv i može se primijeniti u industrijskoj ili drugoj

djelatnosti. Radi zaštite izumiteljevih prava (ili ostalih nositelja prava) izum se može zaštititi

ishođenjem patenta od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Patent je isprava koju

izdaje ovlašteno tijelo, kojom se potvrđuju izumiteljeva prava.14

Nositelj patenta ima isključivo pravo iskorištavanja zaštićenog izuma, što znači da ima pravo

isključiti svakog trećeg od iskorištavanja patenta bez dopuštenja. Ako nositelj patenta osobno

ne iskorištava patentirani izum, može pravo iskorištavanja u cijelosti ili djelomice prenijeti na

drugoga ugovorom o licenciji.

U tom su smislu važni propisi: Zakon o patentu (NN, br. 173/03, 87/05), Zakon o zastupanju

u području prava industrijskog vlasništva (NN, br. 54/05) posebno radi zastupanja u Republici

Hrvatskoj stranih fizičkih i pravnih osoba koje nemaju prebivalište (boravište) ili sjedište u

Republici Hrvatskoj pred Državnim zavodom za patente.

Zakonom o patentu uređen je sustav zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom. Patent

je isključivo pravo nositelja patenta koje ga štiti glede gospodarskog iskorištavanja njegova

izuma (čl. 2. ZP-a).15

Svaki izum nakon provedenog patentnog postupka može se priznati patentom iz bilo kojeg

područja tehnike, ako je nov, ima inventivnu razinu i može se industrijski primijeniti. No, i

ako neki izum ispunjava sve te pretpostavke, Zakon o patentim izričito predviđa da se ne

smatraju izumima, i ne mogu se patentirati sljedeći:

14 Gorenc, V. et al: op. cit. str. 1041. 15 Ibidem.

1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode

2. estetske tvorevine

3. pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,

4. prikazivanje informacija

5. računalni programi.

Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik. Izumiteljem se smatra

osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. Izumiteljem se ne smatra osoba koja

je u stvaranju izuma pružala samo tehničku pomoć. Izumitelj ima moralno pravo biti naveden

u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u

Registru prijava i Registru patenata. Navedeno moralno pravo izumitelja je neprenosivo i

isključivo (čl. 13. ZP-a).16

Kao pravni sljednik izumitelja može se pojaviti fizička ili pravna osoba, koja temeljem

zakona, pravnog posla ili nasljeđivanja dobija pravo na stjecanje patenta. Također, temeljem

zakona ili ugovora, kao pravni sljednik izumitelja može se pojaviti njegov poslodavac.

Znanje i iskustvo (know-how), u užem smislu predstavlja primijenjeno tehničko znanje i

metode i postupke potrebne za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja služi u

industrijske svrhe. Danas se pojam know-how ne ograničava samo na područje tehnike, već

obuhvaća cjelokupno znanje i iskustvo potrebno za suvremeno poslovanje. Odnosi se na

proizvodne i tehničke tajne, tehnološke postupe i slično, te na organizaciju trgovačkog

društva, njegovu administraciju, knjigovodstvo itd.

Znanje i iskustvo u širem smislu je teško definirati ili dijeliti na tehnički, trgovački,

komercijalni, informatički i slično, jer obuhvaća sva znanja i iskustva potrebna za valjano

vođenje gospodarskog subjekta.

Know-how se ne smatra ni izumom, ni tehničkim unapređenjem, niti on uživa patentnu

zaštitu, stoga ga je najbolje zaštititi ugovorom o licenciji.

16 Ibidem, str. 1042.

Tehničko unapređenje je tehničko rješenje ostvareno racionalnijom primjenom poznatih

tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka kojim se povećava proizvodnost rada, poboljšava

kakvoća proizvoda, štedi materijal i energija, bolje iskorištavaj uređaji i instalacije te

poboljšava nadzor proizvodnje i tehničke zaštite na radu. 17

Za razliku od izuma, tehničko unapređenje ne sadrži novo rješenje, ali je blizu know-how-a u

užem smislu. Iako se ne spominje izričito u Zakonu o obveznim odnosima, tehničko

unapređenje je uređeno Zakonom o industrijskom vlasništvu pa po svojem sadržaju pripada

tehničkom znanju i iskustvu koej se ne može zaštititi patentom.

Uzorak je dvodimenzionalna tvorevina, slika ili crtež koji može poslužiti kao predložak i

prenijeti se na industrijski ili obrtnički proizvod, kao što je na primjer tekstil.

Model je trodimenzionalna tvorevina (tijelo) koja je industrijski ili obrtnički proizvod ili se na

takav proizvod može prenijeti (kutija za radio). Uzorak i model mogu se zaštititi samo ako se

prema vanjskim obilježjima bitno razlikuju od onih koji su poznati i od onih koji su zaštićeni

kao uzorci odnosno modeli.

Zakon o industrijskom obličju uveo je širi pojam "industrijskog obličja" koji je obuhvaćao

pojmove modela i uzorka, s tim da se tim zakonom štiti prostorno (model) ili plošno (uzorak)

obličje cijeloga proizvoda ili njegova dijela u mjeri u kojoj udovoljava uvjetima novosti i

osobitosti.

Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (NN br.

173/03 i 186/03) utvrđuje način stjecanja, sustav zaštite i ostvarivanje prava u korištenju

oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluge, osim ako je to uređeno

posebnim propisima.

Žig je svaki zaštićeni znak koji se može grafički prikazati i koji je prikladan za razlikovanje

proizvoda i/ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda i/ili usluga drugog poduzetnika.18 Pod

žigom se podrazumijevaju: riječi (uključujući i osobna imena), crteži, slova, brojke, oblici,

proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzionalni oblici, boje, kao i kombinacije svih naprijed

17 Ibidem. 18 Ibidem, str. 1043.

navedenih znakova (čl. 2. Zakona o žigu, NN br. 173/03.). U Republici Hrvatskoj, žig se

stječe prijavom i registracijom pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike

Hrvatske. Razlike između robnog (proizvodnog) ili uslužnog žiga ne treba činiti, jer glede

zaštite, postupka za priznanje i slično, imaju istu pravnu sudbinu.

Sukladno članku 39. Zakona o industrijskom dizajnu (NN 173/03, od 31.10.2003.g.),

industrijski dizajn može biti predmetom licencija u cijelosti ili djelomično, a licencija se može

dati za cijeli teritorij ili za dio teritorija Republike Hrvatske. Također, ugovor o licenciji mora

biti sastavljen u pisanom obliku, a licencija može biti isključiva ili neisključiva.

Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03.) utvrđuje uvjete za zaštitu dizajna te pojam

dizajna i proizvoda. Dizajn znači vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji

proizlazi iz njegovih obilježja, osobita crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili

materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije. Proizvod znači bilo koji industrijski

ili zanatski predmet, uključujući dijelove namijenjene uklapanju u složeni proizvod, pakiranje,

opremu knjiga, grafičke simbole i tipografske oblike slova, ali isključujući računalne

programe. Složeni proizvod znači proizvod koji je sastavljen od više dijelova koji se mogu

zamijeniti tako da dopuštaju rastavljanje i ponovno sastavljanje proizvoda (čl. 2. Zakona o

industrijskom dizajnu). Industrijskim dizajnom štiti se dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u

kojoj ima individualan karakter.19

Licencija ima učinak prema trećim osobama nakon upisa u registar. Upis licencije objavljuje

se u službenom glasilu Zavoda. Podaci koje treba sadržavati zahtjev za upis licencije

propisuju se Pravilnikom.

Za korištenje licencije kupac mora platiti određenu naknadu. Naknada se obračunava na

nekoliko načina:

1. u fiksnom iznosu

2. na temelju ostvarene proizvodnje (royalties)

3. kombinacijom prethodna dva načina plaćanja.

19 Ibidem, str. 1044.

Sama kupnja licencije bez dugoročnog sagledavanja svih učinaka koji iz toga proizlaze,

obično ne daje očekivane rezultate. Stoga je uputno najprije osigurati tržište za proizvod koji

će se proizvoditi prema pribavljenoj tehnologiji.

4.2. Oblik ugovora o licenciji

Oblik ili forma ugovora jest način izražavanja njegova sadržaja putem unaprijed predviđenih

vanjskih oblika preko kojih se očituje volja ugovornih strana. U našem obveznom pravu,

pema načinu iskazivanja, forma može biti različitia, što ovisi o nizu čimbenika. Naime,

ugovorne strane mogu izraziti svoju volju na razne načine, pri čemu je potrebno imati na umu

proklamirano načelo suvremenog ugovornog prava prema kojem se za sklapanje ugovora ne

zahtijeva posebna forma, osim ako je zakonom drukčije određeno ili ako strane ugovora ne

odrede posebnu formu.20

Ugovor o licenciji je imenovan, zatim formalan jer mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl.

700. Zakona o obveznim odnosima), konsenzualan jer je za valjanost ugovora dostatno da su

se strane sporazumjele o bitnim sastojcima, a osim toga je dvostranoobvezan i naplatan.

Ugovor o licenciji mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 700. ZOO-a).21 Dakle, Zakon o

obveznim odnosima, izričito predviđa da je pismena forma uvjet punovažnosti ugovora o

licenciji. Predmet, odnosno vrsta ugovora o licenciji tu nemaju značaja. Može se zaključiti da

se radi o propustu jer Zakon predviđa da se ugovor može upisati u registar koji vodi Zavod za

patent, na zahtjev od jedne od ugovornih strana. U slučaju da se ugovor o licenciji ne upiše u

registar, on neće proizvoditi pravne učinke prema trećim osobama, odnosno zadržat će

relativan, inter partes karakter.

Ugovor o licenciji je značajan i složen ugovor koji po naravi stvari sadrži mnogo klauzula, pa

je zakonodavac propisao pisani oblik kako bi odnosi između strana bili što određeniji, a pisani

oblik u dobranoj mjeri pridonosi pravnoj sigurnosti. Kako se ugovor o licenciji sklapa na dulje

vrijeme (čl. 701. ZOO-a), a vrlo često između subjekata različitih država, očito je da bi bilo

vrlo teško dokazati sadržaj ugovora koji bi se sklopio usmeno ili konkludentnim radnjama.

20 Momčinović H.: Oblik (forma) ugovora, Pravo i porezi, br. 4., travanj 1997. godina VI., str. 10. 21 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)

Na ugovor o licenciji primjenjuju se opća pravila o sklapanju formalnih ugovora (čl. 259. i

289. ZOO-a).

Restriktivnim klauzulama razumijevaju se klauzule kojima se ograničava stjecatelje licencije

u korištenju predmeta licencije, odnosno prodaje proizvoda proizvedenih po licenciji. To je,

na primjer, za stjecatelja licencije, zabrana uporabe rezultata usavršene proizvodnje do koje je

došao davatelj licencije, uvjetovanje kupnje određenih sastojaka od davatelja licencije,

zabrana prodaje licencijskog proizvoda na određena tržišta itd. Nacionalna zakonodavstva

čine zapreke nametanju takvih klauzula materijalnim odredbama (čl. 703. i 708. ZOO-a), ali i

propisivanje pisanog oblika ovoga ugovora način je zaštite primatelja licencije. Naime, nacrt

ugovora o licenciji obično sastavlja i predlaže davatelj licencije, pa kako prijedlog mora biti u

pisanom obliku, ponuđeni barem zna unaprijed što mora dobro proanalizirati prije nego

potpiše ugovor.22

Korisnik licencije koja nije upisana u registar neće imati prava koje Zakon predviđa, na

primjer, da plaćenjem taksa, umjesto nositelj spriječi prestanak prava, ili onemogući nositelja

da se odrekne prava koje je predmet licencije.

U mnogim nacionalnim pravima, iz razloga pravne sigurnosti, predviđena je pismena forma

ugovora o licenciji kao obvezna forma. U nekim zemljama se pored pismene forme, traži i

upis ugovora o licenciji u sudski registar.

Upis licencije u registar izvršit će se na zahtjev nositelja prava industrijskoga dizajna ili na

zahtjev stjecatelja licencije, uz uvjet da je Zavodu dostavljen ovjereni prijepis ugovora o

licenciji ili ovjereni izvadak iz ugovora ili izvornik potvrde o davanju licencije potpisan od

davatelja i stjecatelja licencije.

4.3. Trajanje ugovora o licenciji

Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljena za

vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava (čl. 701. ZOO-a).23

22 Gorenc, V. et al: op. cit., str. 1044. 23 Ibidem.

Ovaj članak se odnosi samo na zakonsku zaštitu iskorištavanja patentiranog izuma, uzorka ili

modela, ne navodeći tehničko znanje, iskustvo i žig. Ujedno se ne odnosi na nepatentirane

izume, uzorke i modele. Stoga ovaj članak nije potpuno usklađen s definicijom ugovora o

licenciji s obzirom da predmeti ugovora o licenciji prema članku 699. Zakona o obveznim

odnosima ne moraju biti samo patentirani izumi i slično, već i oni koji to nisu. Primjenom

ovog članka koji je po svom sadržaju prisilne naravi, za nepatentirane predmete licencije

moglo bi se sklapati ugovore i za vrijeme dulje od onoga što predviđa ovaj članak.

Članak 701. ZOO-a ne određuje sam rokove do kojih su zaštićena patentirana prava izuma,

uzorka ili modela, nego se to prepušta posebnim propisima. Tek po isteku rokova u posebnim

propisima prestaje zaštita patentiranih izuma, uzoraka i modela i svatko ih može slobodno

iskorištavati.24

Često ne postoji zakonska zaštita nepatentiranih izuma i dr., u smislu članka 701. ZOO-a, jer

nisu provedeni zakonom propisani postupci i radnje u vezi s dobivanjem službene isprave od

patentnog zavoda. Na temelju čl. 699. ZOO-a davatelj licencije ugovorom uz naknadu može

prenijeti na stjecatelja licencije pravo iskorištavanja njegova zakonom nezaštićena izuma,

tehničkog unapređenja, znanja i iskustva. Postavlja se pitanje da li za takav nepatentirani

know-how stjecatelj licencije ne uživa nikakvu zaštitu? Smatra se da iskorištavanje tuđeg

znanja i iskustva, žiga, modela, uzorka itd uživa pravnu zaštitu na temelju opće zabrane

nelojalne (nedopuštene) utakmice i po pravilu na neodređeno vrijeme.

U tom smislu odredbu ovog članka treba tumačiti tako:

a) da se zaštićena (patentirana) prava izumitelja štite do rokova određenih posebnim

zakonima,

b) da se nazaštićeni predmeti intelektualnog vlasništva ne mogu štititi temeljem čl. 699.

ZOO-a, ali se mogu štititi po bilo kojem drugom pravnom temelju, ponajprije prema

načelu zabrane nelojalne (nedopuštene) utakmice, što znači da je ta zaštita zakonska,

ali po drugom temelju.

24 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1045.

Kada ugovor o licenciji sačinjava više patenata čija je pravna zaštita različita (jer nisu svi

prijavljeni istog dana), postavlja se pitanje trajanja ugovora. U ugovornoj praksi je prihvaćeno

rješenje da ugovor traje sve do isteka pravne zaštite posljednjeg patenta, ukoliko su ti patenti

međusobno zavisni. Po isteku ugovorenog roka trajanja, licencija odnosno pravo korištenja

ustupljenog prava prestaje.

Zakon o obveznim odnosima prepušta određivanje trajanja ugovora o licenciji volji ugovornih

strana. Zakon o transferu tehnologije predviđa da su strane dužne utvrditi rok trajanja ugovora

pod prijetnjom ništavnosti samog ugovora. Zakon o izumima predviđa da ugovor o licenciji

mora sadržavati odredbu o trajanju licencije, iz čega se izvodi zaključak da su stranke ipak

obvezne odrediti rok trajanja ugovora.

Ako je ugovor o licenciji zaključen na neodređeno vrijeme, ugovor može prestati kao

posljedica otkaza koji svaka strana može dati, poštujući određeni otkazni rok. Ako otkazni rok

nije predviđen ugovorom, on iznosi 6 mjeseci, s tim što davatelj ne može otkazati ugovor

tijekom prve godine njegovog važenja.

U slučaju da korisnik licencije padne pod stečaj ili bude otvoren postupak redovne likvidacije,

davatelj licencije ima pravo na raskid ugovora. Ako je korisnik licencije fizička osoba, u

slučaju njegove smrti, licencija se nastavlja pod uvjetom da njegovi nasljednici produže

njegovu djelatnost. Smrću davatelja licencije, licencija se nastavlja s njegovim nasljednicima,

ako drugačije nije ugovoreno.

To je slučaj kada po proteku vremena, za koje je ugovor bio zaključen, korisnik licencije

produži iskorištavati predmet licencije, a davatelj licencije se tome ne protivi. U tom slučaju

smatra se da je zaključen ugovoro o licenciji pod istim uvjetima kao i prethodni s

neodređenim vremenom trajanja. Budući da je riječ o novom ugovoru, osiguranja koja su dale

treće osobe (jamstvo) prestaju s protekom vremena za koje je zaključen prvi ugovor o

licenciji.

U nekim slučajevima se trajanje ugovora uvjetuje određenim okolnostima: trajanjem

zaštićenog prava koje je predmet licencije, izradom proizvoda čiji je broj predviđen

ugovorom. Nastupanjem tih okolnosti prestaje i ugovoro o licenciji.

4.4. Prestanak ugovora o licenciji

Ugovor o licenciji na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je

zaključen.

Razloge prestanka ugovora može se svrstati u tri skupine:

- protek vremena,

- otkaz,

- smrt, stečaj i likvidacija

S obzirom na trajanje ugovora, postoje dvije glavne podjele ugovora o licenciji:

- ugovor na određeno vrijeme koje može biti ugovoreno ili određeno zakonom,

- ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme

Ugovoro licenciji sklopljen na određeno vrijeme prestaje automatski samim istekom vremena

na koje je sklopljen. Posebnost ugovora o licenciji je u tome što osim volje stranaka kojom se

može ograničiti vrijeme trajanja ugovora, on može prestati i prema samom zakonu. Ugovor o

licenciji za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljen na

vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava (čl. 701. ZOO-a) koje je utvrđeno

posebnim propisima.

Kako ugovor o licenciji sklopljenoj na određeno vrijeme prestaje činjenicom isteka vremena

ili po sili zakona, nije potreban nikakav dodatni akt suugovaratelja, pa ni davanje otkaza.

Iznimka od toga je prešutno obnavljanje licencije. U slučaju da stjecatelj licencije po isteku

ugovora o licenciji koji je sklopljen na određeno vrijeme, nastavi koristiti predmet licencije, a

davatelj licencije se tome ne protivi, smatra se da se licencija prešutno produljuje.

Za produljenje ovog ugovora potrebne su dvije pretpostavke:25

a) aktivno ponašanje stjecatelja licencije,

b) pasivno ponašanje davatelja licencije.

25 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1060.

U takvim slučajevima, ugovor o licenciji na određeno vrijeme postaje ugovor o licenciji na

neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima i s istim sadržajem.

Zakonodavac utvrđuje zakonsku pretpostavku da je sklopljen nov ugovor, čime se prekida

dvojba radi li se o produljenju prethodnog ugovora ili o nastanku novog. Dokaz u prilog

novom ugovoru je u tome što se novi ugovor smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme, za

razliku od prethodnog koji je bio sklopljen na određeno vrijeme. Za novi ugovor se ne

zahtijeva pisani oblik, nego se ugovor smatra sklopljenim konkludentnim radnjama

suugovaratelja novog ugovora.

Pravilo koje također ide u prilog zakonskoj tezi da se sklapa novi ugovor o licenciji (a ne da

se prešutno produljuje stari) jest u tome da sva osiguranja što su ih treće osobe dale za prvotni

ugovor, sklopljen na određeno vrijeme, prestaju istekom toga vremena, pa se ne mogu

odnositi na novi ugovor i s neodređenim rokom trajanja, jer ona za taj ugovor nisu ni dana.

Prema općem pravu, ugovor o licenciji, sklopljen na neodređeno vrijeme, prestaje redovito

otkazom, za razliku od ugovora na određeno vrijeme, koji prestaje istekom toga vremena, tj.

raskidom iz raznih razloga.

Kod ugovora o licenciji na neodređeno vrijeme, ugovor prestaje otkazom koji može dati svaki

suugovaratelj na ugovoreni način i uz ugovoreni otkazni rok. Na ugovor o licenciji

primjenjuju se opća pravila o otkazu ugovora (iz ZOO-a).

Ako otkazni rok nije predviđen ugovorom, primjenjuje se zakonski otkazni rok od šest

mjeseci, i za davatelja i za stjecatelja licencije. Činjenica je da je za stjecatelja prva godina

redovito najteža u financijskom, gospodarskom i dr. smislu, tako se ugovorom mogu odrediti i

drukčiji rokovi otkaza u korist stjecatelja, na primjer da određeno vrijeme nakon sklapanja

ugovora, davatelj ne može otkazati ugovor.

Ako rok nije određen ugovorom, može se otkazati bez navođenja i obrazloženja razloga

otkaza. Poseban razloga za davanje otkaza, i to bez otkaznog roka, zakonodavac je predvidio

za slučaj da je stjecatelj licencije sklopio ugovor o podlicenciji bez dopuštenja davatelja

licencije.26

Ugovorom o licenciji omogućava se da netko drugi iskorištava ostvareno stvaralaštvo, a da se

ne narušavaju ostala prava izumitelja. Sukladno načelu održanja ugovora, smrću (prestankom)

jednog suugovaratelja ne prestaje ugovor o licenciji.

Licencija se redovito ustupa s obzirom na svojstva stjecatelja licencije, pa smrću davatelja ne

prestaje ugovor o licenciji. Ugovor o licenciji se u pravilu nastavlja s nasljednicima umrlog

davatelja, ali se može izričito ugovoriti i drukčije.

Pod uvjetom U slučaju smrti stjecatelja licencije, ugovor o licenciji se nastavlja s njegovim

nasljednicima, ali pod uvjetom da oni žele nastaviti (produljiti) njegovu djelatnost. Kako je

licencija vezana uz djelatnost stjecatelja, barem jedan od njegovih nasljednika mora produljiti

djelatnost umrlog stjecatelja, inače se licencija gasi. U slučaju da se nasljednik prihvati

nasljedstva, ne mora se dati izričita izjava o produljenju ugovora.

U najvećem broju slučajeva, stjecatelj je trgovačko društvo, odnosno pravna osoba, koja

prestaje na način predviđen Zakonom o trgovačkim društvima, tj. zakonima koji uređuju

osnivanje i prestanak određenih vrsta pravnih osoba. Kod statusnopravnih promjena, kao što

su pripajanje, spajanje i dioba, prilikom kojih i može prestati neki od subjekata tih promjena,

uvijek su poznati subjekti koji su pravni sljednici prestalih. U slučaju pravnih osoba, ugovor o

licenciji se nastavlja sa subjektima koji su sljednici prestalih subjekata, tj. koji nastavljaju

njegovu djelatnost. Tek ako pravni sljednici kod statusnih promjena ne produljuju djelatnost

uz koju je licencija bila vezana, ugovor o licenciji se gasi.

U slučaju smrti, prestanka pravne osobe i otvaranja stečaja stjecatelja licencije, davatelj može

raskinuti ugovor. Padne li stjecatelj licencije pod stečaj ili ode u likvidaciju, davatelj može

raskinuti ugovor o licenciji. Ovu mogućnost daje zakonodavac davatelju licencije zato da

prema stjecatelju licencije može ostvariti određena prava u tijeku postupka stečaja i

likvidacije, odnosno da mu se vrati predmet licencije itd.27 Ako sam ne raskine ugovor, on će

prestati u trenutku zaključenja postupka stečaja, tj. nakon okončanja likvidacije.

26 Ibidem, str. 1061. 27 Ibidem, str. 1062.

5. OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE

5.1. Obveze davatelja licencije

Prema članku 704., a vezano za predaju predmeta licencije, obveze davatelja licenciju su:

1. Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije u određenom roku predati predmet

licencije.

2. Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije predati i dokumentaciju potrebnu za

praktičnu primjenu predmeta licencije.

Obveze davatelja licencije naspram stjecatelja licencije mogu se sažeti na:

a) predaju licencije s odgovarajućim uputama i obavijestima koje su potrebne za uspješno

iskorištavanje predmeta licencije.

b) odgovornost na izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije - odgovornost za

materijalne nedostatke, i jamstvo da njemu pripada pravo iskorištavanja predmeta

ugovora - odgovornost za pravne nedostatke.

Davatelj licencije na temelju ugovora o licenciji obvezan je poduzeti sve radnje kojima treba

stjecatelju omogućiti iskorištavanje predmeta licencije. Prvi korak u tome je stavljanje na

raspolaganje predmeta licencije, što znači predaju predmeta licencije u određenom roku.

"Predaja" podrazumijeva niz radnji koje stjecatelju objektivno omogućuju preuzimanje i

korištenje predmeta licencije, a ne doslovno fizičku predaju.

Određeni rok predaje bit će prije svega onaj određen ugovorom. Nema li izričite odredbe o

tome, obveza davatelja licencije na predaju predmeta licencije dospijeva odmah po sklapanju

ugovora o licenciji.28

Sama predaja predmeta licencije može se obaviti i davanjem ovlasti stjecatelju iskorištavati

predmet, i to u slučaju patenta. Pretežno sama predaja patenta ili predmeta licencije nije

dovoljna za uspješno iskorištavanje istih. Upravo zato je davatelj licencije obvezan predati

28 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1048.

stjecatelju i dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licencije. Pod

dokumentacijom se podrazumijevaju tehnička dokumentacija, svi crteži, recepture i ostali

podaci kojima stjecatelj mora raspolagati prije početka postupaka za proizvodnju predmeta

licencije. To objektivno omogućuje stjecatelju licencije primjenu predmeta licencije u praksi.

Davatelj licencije nije obvezan staviti na raspolaganje svoje stručnjake stjecatelju radi

osposobljavanja njegovih stručnjaka i djelatnika, ali se takva obveza može ugovoriti, i može

biti korisna za primatelja licencije.

Premda davanje uputa i obavijesti samo po sebi ne obuhvaća školovanje (osposobljavanje)

stručnjaka primatelja, stjecatelj bi trebao tijekom pregovaranja nastojati u ugovoru ugraditi

odredbu o obvezi davatelja da će uz pridržavanje njegovih uputa osposobiti primatelja za

postizanje onih rezultata koje davatelj postiže u svojim pogonima iskorištavajući taj isti

predmet licencije. To se podrazumijeva pod "uspješnim iskorištavanjem predmeta licencije".

U ugovoru o licenciji davatelj redovito jamči stjecatelju da predmet sadrži određena svojstva.

Neovisno o tome, davatelj po zakonu uvijek daje jamstvo za:

a) Izvodljivost29 predmeta licencije - mogućnost iskorištavanja predmeta licencije na

industrijski, obrtnički i drugi mogući način.

b) Uporabljivost30 predmeta licencije - davatelj licencije jamči mogućnost postizanja onih

rezultata koji su već u praksi postignuti korištenjem predmeta licencije. Uporabljivost

obuhvaća i obvezu davatelja licencije jamčiti da predmet licencije pri proizvodnji i

kasnijoj uporabi proizvoda ne stvara škodljive posljedice.31

Davatelj daje jamstvo da je on nositelj prava:32

1. Davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada

njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekoga trećega.

29 Mogućnost svim sredstvima i na sve načine proizvesti određeni predmet ili primijeniti određeni postupak. 30 Onaj stupanj osposobljenosti u proizvodnji proizvoda ili izvođenju postupaka da proizvodi odnosno postupci

mogu služiti određenom gospodarskom cilju. 31 Na primjer, davatelj licencije određenog lijeka jamči primatelju da postupak za dobivanje lijeka i sam lijek ne proizvode učinke škodljive za ljude i okoliš uopće. 32 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.)

2. Ako je predmet ugovora isključiva licencija, davatelj licencije jamči da pravo

iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično.

3. Davatelj licencije dužan je čuvati i braniti pravo ustupljeno stjecatelju licencije od

svih zahtjeva trećih osoba.

Davatelj licencije odgovoran je stjecatelju za mogućnost nesmetanog iskorištavanja predmeta

licencije. Obujam odgovornosti za pravne nedostatke predmeta licencije redovito se utvrđuje

u ugovoru, jer je zakonom predviđen samo minimum jamstva davatelja licencije za pravne

nedostatke.

Davatelj licencije jamči da je on izumitelj ili nositelj prava na izum, know-how, tehničko

unapređenje itd., nositelj patenta ili prvi podnositelj prijave za dobivanje patenta, nositelj

prava na žig, uzorak i model, tj. da pravo koje čini predmet licencije pripada njemu, te ga

može slobodno prenositi. Davatelj licencije jamči da na predmetu licencije nema tereta, kao

što je na primjer pravo zaloga. Davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja nije

ograničeno u korist nekog trećega, kao što je na primjer pravo prednosti neke treće osobe.

Davatelj licencije odgovara ako stjecatelj nije znao ili nije mogao znati za postojanje

navedenih ograničenja. Smatra se da su stjecatelju morali biti poznati tereti i ograničenja

upisom u registar odgovarajućih zaštićenih prava kod Državnog zavoda za intelektualno

vlasništvo.33

Davatelj licencije odgovara za pravne nedostatke koji su postojali u trenutku sklapanja

ugovora, i za one koji nastupe tijekom ispunjenja ugovora. Na odgovornost davatelja licencije

zbog pravnih nedostataka na predmetu licencije odgovarajuće se mogu primijeniti odredbe o

zaštiti od evikcije kod ugovora o prodaji (čl. 430. do 436. ZOO-a).

Kad se radi o isključivoj licenciji, davatelj jamči stjecatelju da pravo iskorištavanja licencije

nije ustupio drugome ni u cijelosti, ni djelomice, na ugovorenom području važenja ugovora o

licenciji.

33 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1050.

Obveza čuvanja prava ustupljena stjecatelju licencije znači, kod isključivih prava, da davatelj

ima obvezu i dalje plaćati godišnje pristojbe za održavanje tih prava na snazi. To jest, ako nije

okončan postupak za stjecanje tih prava, davatelj je dužan poduzimati sve da se stjecanje tih

prava uspješno okonča. U slučaju tajnog izuma ili know-how-a, davatelj je dužan čuvati tajnu

za sve vrijeme trajanja ugovora.

Davatelj licencije je dužan izvještavati stjecatelja o svim radnjama trećih osoba usmjerenih na

poništenje ili osporavanje prava davatelja licencije na predmet ugovora o licenciji.

Davatelj licencije obvezan je suzdržati se od svakog uznemiravanja stjecatelja u vezi s

iskorištavanjem predmeta licencije, ali i od pretenzija trećih osoba. Zahtjevi trećih osoba

mogu se odnositi na onemogućavanje iskorištavanja predmeta licencije, i to na:

a) potpuno - na primjer, pozivanje od strane treće osobe na već ranije postojanje iste

isključive licencije za isto područje,

b) djelomično - na primjer, da još nije istekao rok trajanja postojećeg ugovora o licenciji s

istim predmetom licencije.

Davatelj licencije štiti stjecatelja licencije podizanjem tužbe protiv trećega zbog osporavanja

trećega prema pravilima zaštite od evikcije.

Ako je ugovorena isključiva licencija, davatelj licencije ne može ni u kojem obliku sam

iskorištavati predmet licencije, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekome drugom

u granicama prostornog važenja licencije.34 Davatelj se obvezuje da stjecatelju licencije ustupi

u cjelini ili djelomice iskorištavanje izuma, žiga, uzorka ili modela.

Ugovorom o isključivoj licenciji, stjecatelj stječe isključiva prava glede iskorištavanja

ugovornog predmeta licencije, ali ne isključiva prava u potpunosti u odnosu na izum, know-

how, žig, uzorak, model. Pravo iskorištavanja predmeta ne smije se izjednačiti s ostalim

mogućnostima i pravima koja pripadaju davatelju u vezi s predmetom licencije. Stoga su

prava i ovlasti stjecatelja isključive licencije uvijek uža od ukupnosti prava i ovlasti koja ima

davatelj glede predmeta licencije.

34 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)

Unutar ugovorenog područja davatelj isključive licencije ne smije sam iskorištavati ni u

kojem obliku predmet licencije, ni njegove dijelove, niti može iskorištavanje povjeriti nekome

drugome za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Međutim, izvan prostornog važenja ugovora o

licenciji, davatelj je slobodan sam iskorištavati predmet licencije, i povjeriti njezino

iskorištavanje nekom drugom

5.2. Obveze stjecatelja licencije

Obveze stjecatelja (primatelja) licencije mogu se sažeti u tri glavne obveze:

1. Iskorištavanje predmeta licencije na ugovoreni način,

2. Čuvanje poslovne tajne u vezi s predmetom licencije,

3. Plaćanje davatelju ugovorenu licencijsku naknadu (pristojbu).

Stjecatelj licencije dužan je iskorištavati predmet licencije na ugovoreni način, u ugovorenom

opsegu i u ugovorenim granicama.35 Stjecatelj licencije nije ovlašten koristiti se predmetom

licencije samovoljno, on ne može iskorištavati predmet licencije drukčije nego je ugovoreno, i

još važnije, iskorištavanje predmeta licencije nije samo njegovo pravo, već i dužnost. Time je

zakonodavac htio postići da subjekti koji stječu prava iz ugovora o licenciji, također i koriste

ta prava, naročito u slučaju takozvane uvozne licencije.

Za povredu obveze iskorištavanja predmeta licencije na ugovoreni način, stjecatelj odgovara

prema općim pravilima obveznog prava. Pritom treba voditi računa radi li se o isključivim

pravima (patent, žig, uzorak i model), čini li povreda ove ugovorne obveze i povredu

isključivih prava po posebnim propisima koji uređuju ovu materiju. U posebnim propisima uz

obveznopravnu odgovornost redovito se predviđa i kaznenopravna odgovornost.36

Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, stjecatelj licencije nije ovlašten

iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licencije.37 Razvoj znanosti i tehnike stvara

pretpostavke za ostvarivanje naknadnih poboljšanja, usavršavanja, povećavanja učinaka i

35 Ibidem. 36 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1052. 37 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.)

slično, što od izumitelja, tj. davatelja licencije zahtijeva dodatna materijalna ulaganja i rad

stručnjaka. Ti troškovi nisu bili uračunati pri sklapanju ugovora o licenciji, stoga stjecatelj

nije ovlašten automatski iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licencije ostvarenih

kod davatelja licencije.

Suugovaratelji mogu ugovoriti odredbu da stjecatelj ima pravo koristiti se i svim naknadnim

usavršavanjima predmeta licencije, i utvrditi treba li primatelj i na koji način sudjelovati u

snošenju troškova usavršavanja, ili su oni već uračunati u ugovorenoj licencijskoj pristojbi.

Međutim, nema zapreke da se stjecatelj koristi poboljšanjima koje sam ostvari, i bez

odobrenja davatelja licencije. Tako se može ugovoriti obveza obaju stranaka da međusobno

daju odnosno izmjenjuju sva daljnja poboljšanja glede predmeta licencije. Takva odredba ide

više u korist primatelja licencije budući da poboljšanja obično ostvaruje davatelj. S druge

strane, japanske korporacije su tipičan primjer usavršavanja predmeta licencije od strane

primatelja licencije.

Čine li predmet licencije nepatentirani izum ili know-how, stjecatelj licencije je obvezan i kad

to ugovorom nije predviđeno čuvati ih u tajnosti za sve vrijeme trajanja ugovora. Svrha je u

posebnoj zaštiti navedenih oblika intelektualnog vlasništva, jer se njihova vrijednost na tržištu

upravo sastoji u stvarnom monopolu posjedovanja tehnologije znanja i iskustva koja

konkurenciji nisu poznata.38

Obveza čuvanja predmeta licencije u tajnosti u načelu vrijedi za vrijeme trajanja ugovora i

nakon prestanka ugovora, sve dok tajnost postoji. Davatelj licencije može osloboditi

primatelja ove obveze jednostranom izjavom volje. Isto tako, u slučaju da nepatentirani izum

ili tajno tehničko znanje i iskustvo postanu poznati široj javnosti, prestaje obveza primatelja

licencije čuvati predmet u tajnosti.

Člankom 712. ZOO-a određena je kakvoća robe:

38 Ibidem.

1. Ako je uz licenciju za proizvodnju ustupljena i licencija za uporabu žiga, stjecatelj

licencije može stavljati u promet robu s tim žigom samo ako je njezina kakvoća ista

kao što je kakvoća robe koju proizvodi davatelj licencije.

2. Suprotan sporazum nema pravni učinak.

Uz licenciju za proizvodnju određenog proizvoda, stjecatelj licencije u pravilu pribavlja i

licenciju za uporabu žiga, te time postiže prednosti koje je davatelj već postigao kod

potrošača. Kako potrošači ne bi bili dovedeni u zabludu glede kakvoće proizvoda

proizvedenih po licenciji i obilježenu žigom ustupljenim po licenciji samo pod uvjetom da je

njezina kakvoža ista kao i roba iste vrste koju proizvodi davatelj licencije.39

Odredba o kakvoći u vezi sa žigom je prisilne prirode, a prisilna odredba ovog članka

donesena je u svrhu zaštite potrošača i suzbijanja nepoštene utakmice.

Stjecatelj licencije dužan je robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenciji. Stjecatelj ne

smije staviti u promet proizvod koji kupca može dovesti u zabludu glede podrijetla, značajke

kakvoće ili proizvođača robe, pa je obvezan proizvode koje proizvodi na temelju ugovora

tako i obilježiti. Inače bi se stjecatelj na tržištu obilježavao kao "originalni" proizvođač. Stoga

je odredba o obilježavanju prisilne prirode i ide u korist zaštite potrošača.

Koristi imaju obje strane:

a) stjecatelj licencije, navodeći da proizvodi po licenciji poznatog proizvođača, pridonosi

vlastitoj reputaciji na tržištu,

b) davatelj licencije neizravno prodire na novo tržište.

Tako u slučaju razlike u kakvoći proizvoda i proizvoda proizvedenih po licenciji, davatelj se

može jasno ograditi od označenih proizvoda stjecatelja i lakše osigurati dokaze u slučaju

eventualnog spora.

Oznaku o proizvodnji po licenciji, stjecatelj je obvezan staviti na robu, na propisan, jasan, i

vidljiv način, tako da ona bude nedvosmislena i lako uočljiva potrošačima.

39 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1054.

Stjecatelj licencije dužan je isplatiti davatelju licencije ugovorenu naknadu u vrijeme i na

način kako je to određeno ugovorom. 40 U sustavu obveznopravnih odnosa našeg prava

pretpostavlja se naplatnost ugovora o licenciji, utvrđujući je kako u pojmu tako i prigodom

zakonskih i ugovorom određenih obveza stjecatelja licencije i ona je u tom kontekstu bitan

sastojak ugovora.41

U praksi se, međutim, sklapaju i ugovori o licenciji bez naknade. Takozvanu "gratis

licenciju", ugovorne strane moraju izričito ugovoriti. Inače, licencijski ugovori bez naknade

čine određeni oblik prijeboja (kompenzacije), ili ugovora o zamjeni (bartera) ili ispunjenju

neke druge obveze davatelja licencije koja se ne može dokučiti samo iz ugovora.

Naknada se redovito ugovara u novcu, ali i na drugi način, pogotovo ako su ugovorne strane

povezane i drugim ugovornopravnim odnosima, kao što su dugoročna proizvodna i trgovačka

kooperacija, zajednička ulaganja - joint venture, te raznim oblicima organizacijskih ugovora, i

drugim načinima povezivanja (članstvo u istom trgovačkom društvu ili udruzi i slično). U

takvim slučajevima vrlo često se naknada kod ugovora o licenciji sastoji od sirovina,

rezervnih dijelova; dio proizvodnje primatelja licencije može se odnositi i na druge proizvode

primatelja licencije koji nisu obuhvaćeni ugovorom, mogu se ustupati dionice ili udjeli u

trgovačkom društvu itd.42

Glede načina isplate naknade, u praksi se razlikuju dva temeljna oblika:

a) plaćanje u fiksnoj svoti (odjednom ili na obroke)

b) plaćanje prema proizvedenom ili prodanom proizvodu.

Za stjecatelja licencije, drugi način je prihvatljiviji, jer na taj način on dobiva sigurnost da će

davatelj poduzeti sve da se ugovor ostvari. Ako se to ne dogodi, nema ni licencijske pristojbe.

Oba oblika naknade mogu se kombinirati.

40 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.) 41 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1055. 42 Ibidem.

Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj

licencije dužan je podnijeti davatelju licencije izvješće o opsegu iskorištavanja i obračunati

naknadu svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok.43

Ako strane odaberu da naknada ovisi o opsegu iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj je

obvezan po zakonu i po naravi stvari uredno voditi svoje poslovne knjige i podnositi izvješća

o opsegu iskorištavanja tj. opsegu proizvodnje predmeta. Sukladno tome, stjecatelj će uredno

obračunati i isplatiti odgovarajuću naknadu najmanje jednom godišnje na način predviđen

ugovorom.

Suugovaratelji imaju potpunu slobodu kod ugovaranja ovih odnosa, uključujući i načine i

učestalost uvida davatelja licencije u poslovne knjige primatelja, njegovu obvezu čuvanja

tajne glede podataka do kojih je na taj način došao, teko snosi troškove uvida itd.

Ako je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj

licencije ima od iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati

izmjenu ugovorene naknade.44 Ovaj članak zapravo je konkretizacija opće odredbe o izmjeni

ugovora zbog promijenjenih okolnosti (čl. 369. ZOO-a). Gospodarska svrha je uspostaviti

ravnotežu interesa, sukladno općem načelu čl. 7. ZOO-a.

Ovaj članak uređuje one slučajeve kod kojih naknada za licenciju ne ovisi o opsegu

iskorištavanja predmeta licencije, kao i kod onih slučajeva kad je naknada paušalno

ugovorena.

Često u trenutku sklapanja ugovora, suugovaratelji nisu potpuno sigurni koliko će proizvodi

izrađeni po licenciji biti prihvaćeni na tržištu, osobito ako se radi o potpuno novim

proizvodima, mogu nastati i drugi razlozi, npr. zbog pogrešne ocjene o mogućnostima

plasmana proizvoda, ili proračuna troškova proizvodnje itd. 45

Može doći do nerazmjera između naknade i prihoda koje stjecatelj ima od prihoda nastalih

iskorištavanjem predmeta licencije. Koristi mogu nadići očekivanja ugovornih strana, stoga

43 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.) 44 Ibidem. 45 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1056.

svaka od njih ima pravo zahtijevati izmjenu ugovorene naknade. Ovim se štite interesi obaju

ugovornih strana:

a) davatelja - ako je došlo do boljeg proizvodnog i poslovnog rezultata od očekivanog,

b) stjecatelja - ako su ti rezultati podbacili iz objektivnih razloga u odnosu na prilike i

okolnosti koje su strane očekivale u trenutku sklapanja ugovora.

5.3. Prava ugovornih strana i sporovi

Neovlašteno raspolaganje u praksi može biti pri nedopuštenom zaključivanju ugovora o

licenciji ili cesiji, kada osoba koja nije nositelj prava, prenosi pravo vlasništva ili uporabe na

treću osobu. Ako je treća osoba bila savjesna i smatrala da je zaključila ugovor s nositeljem

prava, imat će pravo na naknadu štete od osobe koja je učinila povredu prava prema općim

načelima građanskog prava.46

Aktivna legitimacija u takvim sporovima pripada osobama čije je pravo povrijeđeno, a koje su

taksativno nabrojane u čl. 119. ZIV-a. Tako tužbu zbog povrede prava mogu podnijeti:

podnositelj prijave, vlasnik/nositelj prava, ovlašteni korisnik oznake podrijetla proizvoda te

stjecatelj isključive licencije.

Također, aktivna legitimacija za sudsku zaštitu pripada i stjecateljima isključive licencije

patenta, modela ili uzorka, jer su oni, uz nositelja izvornog prava, najneposrednije

zainteresirani da se izvorno pravo ne povređuje. Tužbu zbog povrede prava može, dakle, osim

vlasnika/nositelja prava podnijeti i podnositelj prijave, jer i on na temelju odredaba čl. 117., a

u svezi s odredbama čl. 44., 48. i 50. ZIV-a, uživa zaštitu zbog toga što je podnošenjem

uredne prijave stekao privremeno pravo iz čl. 44. i 48. ZIV-a. Pravo na tužbu priznato je i

imatelju isključive licencije koje je primatelj licencije stekao isključivo pravo iskorištavanja

predmeta licencije (ZOO, čl. 702.).

Nositelj industrijskoga dizajna može se pozvati na prava koja proizlaze iz industrijskoga

dizajna protiv stjecatelja licencije koji krši neku od odredaba iz ugovora o licenciji, u odnosu

na trajanje licencije, registracijom obuhvaćen oblik u kojem se industrijskim dizajnom može

46 Čizmić, J.: Sudska zaštita zbog povrede prava iz područja industrijskog vlasništva, Pravo i porezi, br. 8.,

kolovoz 1997., godina VI, str. 33.

koristiti, opseg proizvoda za koje je licencija dana, teritorij na kojem se industrijskim

dizajnom može koristiti i u odnosu na kakvoću proizvedenih proizvoda.

Stjecatelj neisključive licencije može pokretati postupke zbog povrede industrijskoga dizajna

samo uz pristanak nositelja industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije drukčije

određeno.

Ako nositelj industrijskoga dizajna, nakon što ga je stjecatelj isključive licencije pisanim

putem obavijestio o povredi industrijskoga dizajna te mu ostavio rok za pokretanje postupka,

ne pokrene takav postupak u navedenom roku, stjecatelj isključive licencije može sam

pokrenuti postupak zbog povrede industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije

drukčije određeno.

Licencija daje njezinu korisniku isključivo pravo samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva

licencija, ZOO, čl. 702.). Isključiva licencija daje njezinu korisniku isključivo pravo

iskorištavanja predmeta ugovora dok ugovor traje, i to na teritoriju predviđenom ugovorom.

Time se stjecatelj licencije obvezuje da davatelju licencije za to plati određenu naknadu.

Korisnik isključive licencije ima pravo zabraniti svim osobama, uključujući i davatelja,

iskorištavanje predmeta licencije za vrijeme trajanja ugovora o isključivoj licenciji. Osim

isključivog prava uporabe, važno je da je korisnik isključive licencije ovlašten podizati tužbe i

poduzimati ostale pravne radnje protiv svih osoba koje ometaju to njegovo pravo, s istim

pravima i učinkom kao da ih je podnio nositelj prava, ili davatelj licencije. Aktivna

legitimacija za vođenje spora ne priznaje se cesionaru.47

U Republici Hrvatskoj rješavanje sporova iz područja industrijskog vlasništva u stvarnoj je

nadležnosti trgovačkih sudova.

Licencijski sporovi su vrlo čest predmet arbitriranja. Prema statistici Arbitražnog sudišta pri

Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu (ICC), 1982. godine 8,6% svih sporova povjerenih

toj instituciji bili su licencijski sporovi. 1985. godine taj postotak se povećao na 13%, a u

1988. na 17%.

47 Ibidem.

Licencijski sporovi su bili treći po učestalosti, odmah iza sporova iz međunarodnih

kupoprodaja i sporova vezanih za građevinarstvo. Više je uzroka tom fenomenu.

Neki od njih proizlaze iz činjenice da su sporovi iz ugovornih odnosa, općenito čest predmet

arbitriranja, znatno učestaliji od sporova izvanugovorne prirode, te s te strane licencijski

sporovi nisu iznimka. Postoje zatim i razlozi koji su vezani uz uključivanje arbitražne

klauzule u međunarodni licencijski ugovor. Najvažniji razlozi tome su izbjegavanje stranih

sudova, smanjenje troškova i brzina rješavanja sporova, potom prijateljska atmosfera i

ekspertiza. Možda najvažniji razlog koji stranke sudionice licencisjkih ugovora i općenito

ugovora o prijenosu tehnologije navode za korištenje trgovačke arbitraže jest u mogućnosti

očuvanja poslovnog odnosa. 48

48 Singer, M.: Trgovačka arbitraža kao način rješavanja sporova iz industrijskog vlasništva i prijenosa

tehnologije, Pravo u gospodarstvu, vol. 35, 1996., str. 376.

6. PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U "BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI

3. MAJ D.D."

6.1. Ugovaranje licencije između trgovačkog društva Wärtsilä NSD Switzerland Ltd

i Brodograđevna industrija 3. Maj d.d.

Brodograđevna industrija 3. Maj d.d. je 2009. godine potpisala licencijski ugovor sa

švicarskom kompanijom Wärtsilä NSD Switzerland LTD iz Winterthura u Švicarskoj (bivši

Sulzer Brothers), po kojem Tvornica motora i dizalica 3. Maj ima pravo proizvodnje brodskih

dvotaktnih sporohodnih motora naziva 3. Maj-Wartsila po licenciji Wärtsilä NSD, na teritoriju

Republike Hrvatske. Trenutno važeći ugovor potpisan je 2009. godine, a vrijedi do 2019.

godine i nastavak je suradnje između dva trgovačka društva, jer je prvi licencijski ugovor

između 3. Maja i Wärtsilä NSD sklopljen još 1954. godine.

Ugovor o licenciji proširio je područje na koje Tvornica motora i dizalica 3. Maj može

izravno plasirati svoje motore pa, osim u Bugarskoj i Ukrajini, brodske motore preko Wärtsilä

NSD izravno plasira u Italiju, Španjolsku, Portugal, Rumunjsku, Dansku, Njemačku, Tursku i

SAD.

Tvornica motora i dizalica 3. Maj je ovim ugovorom postala jedini licencionar u Republici

Hrvatskoj i, uz trgovačko društvo H. Cegielski - Poznań S.A., jedna od dva trgovačka društva

koje na području Europe proizvode brodske motore po licenciji Wärtsilä NSD.

Što se tiče ugovorenog plaćanja, naknada se plaća po količini proizvedenih kilovata, također i

na sve prodane rezervne dijelove, a Tvornica motora i dizalica 3. Maj je na kraju kvartala

dužna obavještavati o proizvedenim motorima odnosno o proizvedenim kilovatima.

Licencijska premija se revidira formulom odnosno skalom preko kilovata što znači ako se

prekorači određeni limit na količinu proizvedenih kilovata, Tvornica motora i dizalica 3. Maj

ima pravo na dogovoreni bonus. Isto tako, ako se proizvede manje kilovata od predviđenog

plaća se minimalna licencijska pristojba.

Također, Wärtsilä NSD se 3. Maju ugovorom obvezuje davati kompletnu dokumentaciju i sve

informacije vezane za proizvodnju motora, obučavati kadrove u svojim pogonima,

obavještavati o svim novim izumima, poboljšanjima i patentima te davati stručnu pomoć kod

primopredaje prototipa. Ako se dogodi greška u dizajnu, Tvornica motora i dizalica 3. Maj

ima pravo na obeštećenje za prva dva motora.

Ugovor prestaje važiti u slučaju bankrota ili spajanja Brodograđevne industrije 3. Maj d.d. s

drugim trgovačkim društvima i prestaju važiti sve odredbe osim onih koje omogućavaju da se

završi već započeta proizvodnja.

6.2. Licencijski ugovor Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevna industrija 3.

Maj d.d.

- Ovjereni prijevod -

LICENCIJSKI UGOVOR

Sklopljen između

WARTSILA NSD SWITZERLAND LTD, Winterthur, Švicarska

(u daljnjem tekstu zvanog "WNS")

i

Brodograđevne industrije 3. MAJ d.d., Rijeka, Hrvatska

(u daljnjem tekstu zvanog "3. MAJ")

Sadržaj

Članak Stranica

1 Definicije 3

2 Predmet ugovora 5

3 Prava proizvodnje 3.MAJA 7

4 Prava prodaje 3. MAJA 7

5 Izvršenje Ugovora od strane 3. MAJA 9

6 Neekskluzivnost 10

7 Pomoć WNS-a 3. MAJU 10

8 Daljnji detalji o tehničkoj suradnji 12

9 Patenti 14

10 Briga i odgovornost 15

11 Plaćanja 17

12 Uvjeti plaćanja 20

13 Izvještaji 3. MAJA 21

14 Obilježavanje motora 22

15 Obaveza čuvanja poslovne tajne, neprenosivost 23

16 Kooperantski ugovori i slična pitanja 24

17 Stupanje Ugovora na snagu i njegovo trajanje 25

18 Razno 27

19 Arbitraža i primjenjivo pravo 28

D. 3. MAJ i WNS su se sada dogovorili da, od 1. siječnja 1998., obnove suradnju po novim

nazivom njihovih trgovačkih društava i odgovornost tako da uvjete ugovora prilagode

trenutno postojećim okolnostima.

E. Priznaje se da:

a) WNS je tokom mnogo proteklih godina usavršavao, projektirao i davao licencije za

Dizel motore.

WNS ima veliko iskustvo i tehnička i naučna saznanja u pogledu razvoja,

projektiranja, izrade, rada i održavanja Dizel motora te ima ekipu kvalificiranih

inženjera i specijalista koji rade na istraživanju, usavršavanju i projektiranju takvih

Motora.

WNS posjeduje niz patenata koji podržavaju izvjestan dio njihovih tehničkih saznanja.

b) Strane u ovom Ugovoru smatraju da su relevantna naučna i tehnička saznanja WNS-a

tajna i suštinska za izradu Motora o kojima je riječ i da su identificirani u

odgovarajućem obliku.

c) Budući da 3. MAJ ima veliko iskustvo u proizvodnji Dizel motora zatražio je od

WNS-a da mu prenese pravo korištenja njihovih informacija u vezi tih Dizel motora.

d) Strane u ovom Ugovoru dogovorile su se o uvjetima koji su navedeni u tekstu koji

slijedi.

SHODNO GORE NAVEDENOM, DOGOVORENO JE SLIJEDEĆE:

1. Definicije

Uvjeti koji su niže navedeni u ovom Ugovoru imaju slijedeće značenje:

1.1 "Dizel motor(i)"

Vrsta motora s unutarnjim sagorijevanjem i paljenjem kompresijom povratnim hodom

stapa, a kao pogonsko gorivo koristi tekuće naftne derivate.

1.2 "Područje rada"

Dizel motori određenog mehaničkog i termodinamičkog koncepta, izvedbe i

specifikacije kao i specifičnih glavnih parametara i dimenzija (primjer: "RTA").

1.3 "Serije"

Dizel motori određenog Područja rada i specifičnog promjera provrta radnih cilindara,

no neovisno o broju radnih cilindara (primjer: "RTA72").

1.4 "Tip(ovi)"

Dizel motor(i) neke Specifične serije i specifičnog broja radnih cilindara (primjer:

"6RTA72").

1.5 "Sulzer dizel motor(i)"

Svi Dizel motori koji su projektirani, izrađeni, prodani i/ili za koje je WNS dao

licenciju.

1.6 "Standardizirani Sulzer tip(ovi)"

Tip(ovi) Sulzer dizel motora koje je WNS pustio u prodaju i koji su specificirani u

WNS-ovom standradnom prodajnom programu Dizel motora i koji su od vremena do

vremena pismeno objavljeni u 3. MAJU.

1.7 "Motor(i)"

Svi Dizel motori onih Standardnih Sulzer tipova koji su uključeni u predmet ovog

Ugovora kako je specificirano u Članku 2.

1.8 "Izgrađeni motor(i)"

Svi motori koje se 3. MAJ obaveže izgraditi ili ih gradi prema ovom Ugovoru.

1.9 "Dokumentacija i Informacije"

Sve vrste dokumentacije i/ili informacija danih u bilo kojem obliku poput nacrta,

patenata, pronalazaka, poboljšanja, specifikacija, tehničkih podataka, rezultata

ispitivanja, proračuna i slično, uputstava, savjeta, odobrenja, preporuka, itd.

1.10 "Integralni dijelovi"

Sve komponente i dijelovi koji su sadržani u, odnosno ugrađeni u Motor.

1.11 "WNS tehnički standard"

Izvedba, dimenzije, tolerancije, zahtjevi za kvalitetom, karakteristike, specifikacije,

podaci o radu, itd. o Motorima koji su opisani u relevantnoj dokumentaciji i

informacijama koje je WNS u pismenom obliku izdao 3. MAJU.

1.12 "Sulzer": Sulzer Limited, Winterthur"

1.13 "Treća strana (treće strane)"

Svaka osoba, pravna osoba, trgovačko društvo itd. koja nije jedna od trgovačkih

društava WNS-a ili 3. MAJA bez obzira da li je ili nije na neki način povezana s jednom od

strana ovog Ugovora ili ima neki sporazum s nekom od strana.

1.14 "Teritorij"

Zemlje navedene pod Člankom 4.1 i izvjesna ne-ekskluzivna prava izvoza mora

odobriti WNS u pismenom obliku i od slučaja do slučaja.

1.15 "Ostali licencionari"

Svaka Treća strana koja ima valjani licencijski ugovor s WNS-om koji pokriva Sulzer

dizel motore.

2. Predmet Ugovora

2.1 Predmet ovog Ugovora su Sulzer dizel motori

2.1.1 standardnih Sulzer tipova koji spadaju u Područja rada i/ili Serije navedene u Dodatku

br. 1 ovom Ugovoru, te

2.1.2 standardni Sulzer tipovi istih Područja rada i/ili Serija kako je navedeno u članku 2.1.1

uključujući, naravno, izvjesna poboljšanja detalja, koji su i dalje Standardni Sulzer

tipovi prema definiciji u Članku 1.6 osim motora koji uključuju poboljšanja koja su

uvedena tokom poslijednje tri godine trajanja ovog Ugovora i/ili koja predstavljaju

promjenu neke od karakteristika Područja rada o kojem se radi prema definiciji u

Članku 1.2

2.4 Oprema za lokalno upravljanje Motorom koju je WNS specificirao kao standardnu

smatra se dijelom Motora u uključena je u predmet ovog Ugovora.

Međutim, ostala oprema za upravljanje, odnosno oprema za upravljanje s mosta koja

je izvan opreme za lokalno upravljanje motorom, kako je gore navedeno, nije

uključena u predmet ovog Ugovora.

Da bi se osigurala tehnička kompatibilnost, WNS će 3. MAJU savjetovati da sve

Izgrađene motore koliko je to moguće opremi takvom opremom za upravljanje koju je

WNS usavršio i/ili preporučio za pojedini tip Motora.

3. Prava proizvodnje 3. MAJA

3.1 3. MAJ prema ovom Ugovoru ima pravo proizvoditi Motore i izrađivati rezervne i

zamjenske dijelove za te Izgrađene motore ili za bilo koje Sulzer motore, prema

prethodnim ugovorima, izgrađene u postrojenjima njihovih supsidijarnih poduzeća, 3.

Maj Motori i dizalice d.d., u Rijeci, Hrvatska, no ne nigdje drugdje osim ako WNS

prethodno za to nije dao pismenu dozvolu.

3.2 Ovime se ograničavaju prava 3. MAJA da sklapa kooperantske ugovore za izradu

izvjesnih komponenata kako je definirano Člankom 16.

4. Prava prodaje 3. MAJA

4.1 Prema ovom Ugovoru 3. MAJ ima pravo prodaje ili korištenja Izgrađenih motora

prema Članku 2.1.4 na Teritoriju kao i za primjene definirane u Dodatku br. 2 ovom

Ugovoru, no ne i negdje drugdje bilo direktno ili indirektno osim uz prethodno

pismeno dopuštenje WNS-a.

4.2 U slučaju da se brodovi koje su naručili hrvatski brodovlasnici budu gradili izvan

Teritorija prema Članku 4.1, i ako te brodove budu posjedovali hrvatski brodovlasnici,

WNS će na zahtjev 3. MAJA dati dozvolu/pravo da se ti Motori isporuče za

odgovarajuće brodove bez obzira na Teritorij gdje će odgovarajući Motori biti

ugrađeni u brodske trupove.

7. ZAKLJUČAK

Licencija je pravo iskorištavanja predmeta licencije tijekom određenog vremena. Do licencije

dolazi ukoliko nositelj prava odluči ugovorom o licenciji u cijelosti ili djelomično prenijeti

pravo upotrebe predmeta licencije na drugog vlasnika. Predmet ugovora o licenciji mogu biti

modeli, izumi, ideje, patenti, uzorci, znanje, robne marke i zaštitni znakovi.

Razlikuje se: ugovorna, prisilna, zakonska licencija. Prema količini ustupljenog prava koje

davatelj ustupa korisniku razlikuje se: proizvodna licencija, prodajna licencija, licencija za

iskorištenje, licencija za izvoz, licencija za uvoz. Ugovori o licenciji mogu se podijeliti na

osnovi nekoliko kriterija: vrijeme trajanja, vrsta ovlaštenja, i obujam ustupljenog prava.

Davanje licencije znači za njenog davatelja ograničenje njegovih prava. Budući da se

ugovorom o licenciji mogu i na strani stjecatelja licencije javiti određena ograničenja, ugovor

o licenciji javlja se u nekoliko oblika: isključivi, neisključivi i mješoviti ugovori, prostorno

ograničen i prostorno neograničeni, vremenski ograničen i vremenski neograničeni,

kvantitativno ograničen i kvantitativno neograničeni.

Najvažnija je podjela na isključive i neisključive (proste) ugovore o licenciji. Postoji još

podjela na osobne, pogonske i koncernske licencije.

Jedan od najbitnijih oblika licencije jest podlicencija. Podlicencija je ugovor kojim stjecatelj

licencije ustupa pravo iskorištavanja licencije drugome. Na odnose između suugovaratelja

podlicencije primjenjuju se ista pravila kao i kod ugovora o licenciji, s time da primatelj

licencije, na primatelja podlicencije, ne može prenijeti veća prava nego što ih sam ima.

Izvori prava za ugovor o licenciji u Republici Hrvatskoj su: Ustav Republike Hrvatske, Zakon

o obveznim odnosima, te Ugovor o licenciji uređen u drugom dijelu (posebnom dijelu) ZOO-

a, u Glavi VIII, odjeljak 2, odsjek 15. Ugovor o licenciji posebno reguliraju još dva zakonska

propisa, Zakon o patentima i tehničkim unapređenjima, te Zakon o industrijskom dizajnu.

Ugovor o licenciji u našem je pravu jedinstvenije i potpunije uređen tek pojavom Zakona o

obveznim odnosima iz 1978. godine.

U Hrvatskoj je ugovor o licenciji, u pravilu, jedini način kojim individualni izumitelj može

eksploatirati patentirani izum ako se nije odlučio za ustupanje i samog patenta. Ugovor o

licenciji najčešći je oblik prijenosa tehnologije. Osnovna ekonomska i pravna značajka takvog

ugovora je u tome što pruža mogućnost drugoj osobi stvarno iskorištavanje tuđeg

nematerijalnog dobra.

Bitni sastojci ugovora o licenciji su predmet i naknada. Predmetom ugovora o licenciji, koje

predviđaju zakonski propisi, mogu biti patenti, modeli tj. uzorci, robni i uslužni žigovi, kao i

tehničko znanje i iskustvo - know-how. Uz navedena prava industrijskog vlasništva, predmet

ugovora mogu biti prijavljeni izumi, slike, crteži, tijela, i znakovi, kojima Zavod još nije

odobrio pravnu zaštitu. Ukoliko izum nije prijavljen, a predmet je ugovora o licenciji, on će se

smatrati kao know-how. Predmetom ugovora o licenciji ne mogu biti kolektivni žigovi, i

oznake porijekla proizvoda.

Za korištenje licencije, kupac mora platiti određenu naknadu (pristojbu). Naknada se

obračunava: u fiksnom iznosu, na temelju ostvarene proizvodnje (royalties), kombinacijom

prethodna dva načina plaćanja.

Ugovor o licenciji je imenovan, zatim formalan jer mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl.

700. ZOO-a), konsenzualan jer je za valjanost ugovora dostatno da su se strane sporazumjele

o bitnim sastojcima, a osim toga je dvostranoobvezan i naplatan.

Zakon o obveznim odnosima prepušta određivanje trajanja ugovora o licenciji volji ugovornih

strana. Ako je ugovor o licenciji zaključen na neodređeno vrijeme, ugovor može prestati kao

posljedica otkaza koji svaka strana može dati, poštujući određeni otkazni rok. Prema općem

pravu, ugovor o licenciji, sklopljen na neodređeno vrijeme, prestaje redovito otkazom, za

razliku od ugovora na određeno vrijeme, koji prestaje istekom toga vremena, tj. raskidom iz

raznih razloga.

Davatelj licencije na temelju ugovora o licenciji obvezan je poduzeti sve radnje kojima treba

stjecatelju omogućiti iskorištavanje predmeta licencije. Nije obvezan staviti na raspolaganje

svoje stručnjake stjecatelju radi osposobljavanja njegovih stručnjaka i djelatnika, ali se takva

obveza može ugovoriti, i može biti korisna za primatelja.

Davatelj redovito jamči stjecatelju da predmet sadrži određena svojstva. Po zakonu, on uvijek

daje jamstvo za: izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije, te da je on nositelj prava.

Davatelj licencije odgovoran je stjecatelju za mogućnost nesmetanog iskorištavanja predmeta

licencije.

Davatelj jamči: da je on izumitelj ili nositelj prava na izum, know-how, tehničko unapređenje

itd., nositelj patenta ili prvi podnositelj prijave za dobivanje patenta, nositelj prava na žig,

uzorak i model, tj. da pravo koje čini predmet licencije pripada njemu, te ga može slobodno

prenositi, da na predmetu licencije nema tereta (na primjer pravo zaloga), da pravo

iskorištavanja nije ograničeno u korist nekog trećega, kao što je na primjer pravo prednosti

neke treće osobe.

Davatelj licencije odgovara ako stjecatelj nije znao ili nije mogao znati za postojanje

navedenih ograničenja. Davatelj odgovara za pravne nedostatke koji su postojali u trenutku

sklapanja ugovora, i za one koji nastupe tijekom ispunjenja ugovora. Dužan izvještavati

stjecatelja o svim radnjama trećih osoba usmjerenih na poništenje ili osporavanje prava

davatelja licencije na predmet ugovora o licenciji.

Kad se radi o isključivoj licenciji, davatelj jamči stjecatelju da pravo iskorištavanja licencije

nije ustupio drugome ni u cijelosti, ni djelomice, na ugovorenom području važenja ugovora o

licenciji.

Obveze stjecatelja (primatelja) licencije mogu se sažeti u tri glavne obveze: iskorištavanje

predmeta licencije na ugovoreni način, čuvanje poslovne tajne u vezi s predmetom licencije,

plaćanje davatelju ugovorenu licencijsku naknadu (pristojbu).

Uz licenciju za proizvodnju određenog proizvoda, stjecatelj licencije u pravilu pribavlja i

licenciju za uporabu žiga. Ako naknada ovisi o opsegu iskorištavanja predmeta licencije,

stjecatelj je obvezan uredno voditi svoje poslovne knjige i podnositi izvješća o opsegu

iskorištavanja (proizvodnje) predmeta, te obračunati i isplatiti odgovarajuću naknadu

najmanje jednom godišnje na način predviđen ugovorom.

Nositelj industrijskoga dizajna može se pozvati na prava koja proizlaze iz industrijskoga

dizajna protiv stjecatelja licencije koji krši neku od odredaba iz ugovora o licenciji, u odnosu

na trajanje licencije, registracijom obuhvaćen oblik u kojem se industrijskim dizajnom može

koristiti, opseg proizvoda za koje je licencija dana, teritorij na kojem se industrijskim

dizajnom može koristiti i u odnosu na kakvoću proizvedenih proizvoda.

Stjecatelj neisključive licencije može pokretati postupke zbog povrede industrijskoga dizajna

samo uz pristanak nositelja industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije drukčije

određeno. Korisnik isključive licencije ovlašten je podizati tužbe i poduzimati ostale pravne

radnje protiv svih osoba koje ometaju to njegovo pravo, s istim pravima i učinkom kao da ih

je podnio nositelj prava, ili davatelj licencije.

U Republici Hrvatskoj rješavanje sporova iz područja industrijskog vlasništva u stvarnoj je

nadležnosti trgovačkih sudova. Licencijski sporovi su vrlo čest predmet arbitriranja.

Najvažniji razlozi tome su izbjegavanje stranih sudova, smanjenje troškova i brzina rješavanja

sporova, potom prijateljska atmosfera i ekspertiza. Možda najvažniji razlog koji stranke

sudionice licencijskih ugovora i općenito ugovora o prijenosu tehnologije navode za

korištenje trgovačke arbitraže jest u mogućnosti očuvanja poslovnog odnosa.

Brodograđevna industrija 3. Maj d.d. je 2009. godine potpisala licencijski ugovor sa

švicarskom kompanijom Wärtsilä NSD Switzerland LTD iz Winterthura u Švicarskoj (bivši

Sulzer Brothers), po kojem Tvornica motora i dizalica 3. Maj ima pravo proizvodnje brodskih

dvotaktnih sporohodnih motora naziva 3. Maj-Wartsila po licenciji Wärtsilä NSD, na teritoriju

Republike Hrvatske.

Tvornica motora i dizalica 3. Maj je ovim ugovorom postala jedna od dva trgovačka društva

koje na području Europe proizvode brodske motore po licenciji Wärtsilä NSD, i može izravno

plasirati svoje motore u Bugarsku, Ukrajinu, Italiju, Španjolsku, Portugal, Rumunjsku,

Dansku, Njemačku, Tursku i SAD.

LITERATURA

KNJIGE:

1. Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005.

ČASOPISI:

2. Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka,

Rijeka, 2008.

3. Čizmić, J.: Sudska zaštita zbog povrede prava iz područja industrijskog vlasništva,

Pravo i porezi, br. 8., kolovoz 1997., godina VI.

4. Momčinović H.: Oblik (forma) ugovora, Pravo i porezi, br. 4., travanj 1997. godina

VI.

5. Singer, M.: Trgovačka arbitraža kao način rješavanja sporova iz industrijskog

vlasništva i prijenosa tehnologije, Pravo u gospodarstvu, vol. 35, 1996

INTERNET STRANICE:

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Licencija (21.09.2012.)

7. http://limun.hr/main.aspx?id=10098&Page=... (22.09.2012.)

8. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)

9. http://portal.wlw.hr/Default.aspx?sid=1437 (21.09.2012.)

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom UGOVOR O LICENCIJI izradio

samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dionisa Jurića. U radu sam primjenio metodologiju

znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada.

Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student

Davor Sjauš