of 159 /159

Čišćenje Duše Prema Prvim Izvorima

Embed Size (px)

DESCRIPTION

http://islam-sunnet.blogspot.com/

Text of Čišćenje Duše Prema Prvim Izvorima

  • sakupljeno iz djela iji su autori

    Ibn Redeb el-Hanbali, Ibn Kajjim el-Devzijja i Ebu Hamid el-Gazali

  • v v v

    CISCENJE DUSE . .

    .

    prema prvim tzvor1n1a

    Priredio: Ahmad FARID

    S engleskog na bosanski prevela: Alma EHAJI

    Sarajevo, 2005./1426.H.

  • 4

  • PREDGOVOR AUTORA

    Svaka slava pripada Svemoguem Allahu. Njega molimo za pomo i oprost. Njemu se utjeemo od zla nas samih i naih loih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne moe zavesti na pogrean put, a koga Allah zavede na pogrean put, niko ga ne moe uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, Jeinog, bez druga ili Njemu ravnoga. I svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je Allahov mir i salavat na poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu, ashabe i one koji ih slijede u pravinosti do Sudnjeg dana. Jedan od najvanijih zadataka zbog kojih je poslanik ovog naroda Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan jeste oienje due. Allah, govorei o ovoj misiji, kae:

    "On je Onaj Koji je neukima, poslao izmeu njih Poslanika, da im kazuje Njegove Znake, i da ih oisti, i Knjizi i Mudrosti ih naui, premda su prije bili u oitoj zabludi." (El-Dumua, 2)1

    Stoga, onaj ko se istinski nada Allahu i Sudnjem danu treba pokazati poseban interes za oienje vlastite due, jer Allah je povezao uspjeh Svoga roba sa istotom njegove due, nakon to se jedanaest puta zakleo. U Ku'ranu se ne moe nai nijedna zakletva poput ove:

    1 U tekstu je koriten prijevod Kur'ana prof.dr. Enesa Karia, op.prev.

    5 --

  • "Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i Mjeseca kad ga prati ustopice, i dana kad ga oituje, i noi kad ga zakrije, i neba, i Onoga Koji ga sazda, i Zemlje, i Onoga Koji je ravnom uini, i due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je, a ta dobro je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj koji je uprlja." (E-ems, 1-1 O)

    Rije tazkiat: znai oistiti ili iisti ti, rije zekat ima isti ko.rijen, s obzirom na to da se zekatom isti bogatstvo, priznavajui Allahovo pravo nad jednim njegovim dijelom.

    Postalo je teko za nas da se okoristimo knjigama rakaika (knjiga o temama koje utjeu na emocije) koje su napisale prve generacije muslimana. Veinu njih ine velike knjige koje sainjava nekoliko tomova, a mnogim je muslimanima otean pristup takvim knjigama. Povrh toga, esto sadre slabe i fabricirane prijenose. Stoga smo se odluili da nainimo kolekciju najpouzdanijih izvjetaja, koje su nam predoili neki uenjaci ija ekspertiza lei na polju dave: imam emsudin ibn el-Kajjim, Ibn Radab el-Hanbali i imam Ebu Hamid el-Gazali. Naa je iskrena elja da ova knjiga postane korisnim izvorom i naposlijetku se pokae kao blagodat na Dan kada ni bogatstvo ni djeca nee biti od koristi, jer niko nee imati koristi osim onih koji dou sa istim srcem.

    Svaka slava pripada Allahu i sva je mo Njegova. On je na gospodar i Njemu se svi vraamo.

    -- 6

  • Poglavlje l. ISKRENOST

    I skrenost znai: oistiti svoju namjeru od svih loih elemenata, s ciljem pribliavanja Allahu, osigurati da je svaka namjera koja lei iza djela ibadeta i poslunosti iskljuivo radi Njegovog zadovoljstva. To je neprekidno pomno razmiljanje o Stvoritelju, do tog stupnja da se zaboravi stvorenje.

    Iskrenost je uvjet da Allah primi dobra djela uinjena sukladno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu. Allah nareuje u Kur'anu:

    'it nareeno im je samo da Allahu robuju, da Mu odano kao isti vjernici vjeru ispovijedaju." (El-Bejjina, 5)

    Ebu Umame prenosi da je jedan ovjek doao Poslani ku, sallallahu alejhi ve se/lem, i rekao: ""ta je s ovjekom koji nam se pridrui u borbi, a njegova je namjera samo da stekne slavu i plijen?" Poslanik, sa/la/lahu alejhi ve se/lem, odgovori: "On nee primiti nita." ovjek je tri puta ponovio pitanje i svaki put je Poslanik rekao: "On nee primiti nita." A zatim ree: 'Allah prima samo ona djela uinjena s istom namjerom da se stekne Njegovo zadovoljstvo.'"?.

    2 Sahih, En-Nesai, Kitab el-Dihad, 6/25; hafiz Ibn Hader, Path el-Kadir, 6/28.

    7 --

  • Ehu Seid al-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na hutbi na Oprosnom hadu: 'IH/ah e blagosloviti svakoga ko uje ove rijei i svakoga ko ih razumije, jer moe biti da oni kojima je preneseno ovo znanje nisu oni koji e ga najbolje razumjeti. Postoje tri stvari prema kojima srce vjernika ne treba osjeati nikakvo neprijateljstvo ili pakost: posveivanje djela/1-llahu, savjetovanje imama muslimana i lojalnost veini."3 Ovdje se misli da ove tri stvari jaaju srce, i svako ko se u njima istakne imat e srce isto od svake vrste podmuklosti, pokvarenosti i zla. Rob se moe osloboditi ejtana samo pomou iskrene portvovanosti, kako Allah u Kur'anu kae da Mu je Iblis rekao:

    ' .. osim onih iskrenih Tvojih robova!" (Sad:83) Prenosi se da su pravovjerni uobiavali rei: "O vlastito bie, budi odano, i bit e isto." Kada se bilo kakva ovosvjetska srea, u kojoj vlastito bie nae prijatnost i prema kojoj mu srce tei, uplete u na ibadet, tada ona umanji vrijednost istoe naih napora i uniti nau iskrenost. ovjek je zaokupljen dobrom sreom i utopljen u svoje strasti i udnje; rijetko je da su njegova djela i ibadet osloboeni privremenih ciljeva i elja ove vrste. Iz ovog se razloga kae da e svako ko osigura jedan momenat istinske pobonosti Allahu u ovom ivotu uspjeti, jer je pobonost rijetka i od izuzetne vrijednosti, a uklanjanje neistoa u srcu jeste naporan i zahtjevan poduhvat.

    Pobonost jeste ustvari uklanjanje svih neistoa iz srca, bilo da ih je .malo ili mnogo, tako da je namjera pribliavanja Allahu slobodna od svih drugih motiva, izuzev postizanja

    3 Sahih, Ibn Made; takoer Ibn Hibban, Mevarid ez-Zeman, str. 47, po izvoru Zaida ibn Sabita.

    -- 8

  • Njegovog zadovoljstva. Ovo moe doi samo od onoga koji voli Allaha, koji je do te mjere obuzet mislima o onom svijetu, da u njegovom srcu ne ostaje mjesta za ljubav prema ovom svijetu. Ovakva osoba mora biti odana i iskrena u svim djelima, ak i kada jede, pije i obavlja nudu. Uz rijetke izuzetke, .svako ko nije ovakav nai e da su vrata pobonosti za njega zatvorena. Ovakva ljubav karakterizira svakodnevna djela osobe koja je svladana: svojom ljubavlju prema Allahu i ahiretu, i ona predstavljaju istinsku odanost. Isto tako, onoga ija je dua svladana ljubavlju i zaokupljenou ovim svijetom, statusom ili autoritetom, ove e ga karakteristike toliko preplaviti, da njegova djela, bilo da je to namaz ili post, nee biti primljena, osim u rijetkim sluajevima.

    Lijek protiv ljubavi prema ovom svijetu jeste udaljavanje ovosvjetskih elja od samoga sebe, unitavanje pohlepe za ovim svijetom i ienje u pripremi za slijedei svijet. Ovo e, zatim, postati stanjem srca i iskrenu e pobonost biti jednostavije postii. Ima mnogo djela za koje ovjek misli da ih ini iskreno radi Allahovog zadovoljstva, ali on je obmanut, jer ne uvia njihove manjkavosti.

    Prenosi se da je ovjek uobiavao klanjati u prvom safu u damiji. Jedan dan je zakasnio na namaz i tako je klanjao u drugom safu. Osjeavi se nelagodno kada su ga ljudi vidjeli u drugom safu, shvatio je da su uitak i zadovoljstvo u srcu koje je osjeao zbog namaza bili zbog toga to je vidio da ga ljudi tu vide i zbog toga mu se dive. Ovo je suptilno, neopipljive stanje i djela su rijetko od njega zatiena. Izuzev onih kojima Allah pomae, mali broj ljudi svjestan je ovako delikatnih stvari. Oni koji ovo ne uvide vidjet e svoja dobra djela kao loa na Sudnjem danu, to su oni koji su spomenuti u Allahovim rijeima:

  • ' od Allaha e im se ukazati kazna koju nisu bili slutili. I ukazat e im se njihova zla djela koja su poinili." (Ez-Zumer, 47-48) "Ti reci: 'Hoete li da vas izvijestimo Mi o djelima gubitnika ovih, iji e trud u ivotu na ovome svijetu daleko od njih biti: a oni e - da je dobro ono to ine- snovati" (Kehf, l 03- 1 04)

    J akub je rekao: "Pobona je osoba ona koja prikriva stvari koje su dobre, na isti nain na koji skriva stvari koje su loe: El-Sousi je rekao: "Iskrena pobonost znai izgubiti sposobnost da se bude svjestan svoje pobonosti, jer onaj ko uspije identificirati pobonost u svojoj pobonosti jeste osoba kojoj nedostaje pobonost:' Razmatrati pobonost jeste diviti joj se, a divljenje je nevolja, a ono to je isto osloboeno je svake nevolje. Ovo znai da djela moraju biti oiena od svakog samodivljenja djelima koja ga za posljedicu nose.

    Ejjub je rekao: "Mnogo je tee ljudima oistiti svoju namjeru nego izvriti bilo koje djelo:'

    Neko je rekao: "Biti poboan nakratko znai zauvijek biti spaen, ali pobonost je rijetka:'

    Suhe il je bio upitan: "ta je najtee jednom biu?" Odgovorio je: "Pobonost, kada vlastita linost nema dobru sreu da je njome obdarena:'

    El-Fudejl je rekao: "Ostaviti djelo radi ljudi znai traiti njihovo divljenje. Djelo uinjeno radi njihovog divljenja znai druge pripisivati Allahu. Pobonost je kada Allah oslobodi od oba ova stanja:'

    -- 10

  • PoglavUe 2. PRIRODA NAMJERE

    Namjera nije izgovaranje rijei: "Namjeravam uraditi to i to:' To je prelijevanje iz srca koje tee poput osvajanja nadahnutih Allahom.

    Ponekad je jednostavno, ponekad je teko. Osobi, ije je srce izuzetno kreposno, jednostavno je imati iskrenu namjeru, u veini sluajeva. Takva osoba ima srce koje tei ka korijenima dobrote, koja veoma esto procvjeta dobrim djelima. A onima ija srca tee ovosvjetskim pitanjima, i njima su zaokupljena, teko je postii iskrenu namjeru, tako da ak obavezna djela ibadeta postaju zamorna i muna.

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Zaista se djela cijene prema namjeri i zaista e svaki ovjek dobiti ono to je naumio svojim djelom, pa ko bude uinio hidru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidra hidra Allahu i Njegovom Posla niku, a ko bude uinio hidru radi materijalne dobiti ili radi ene da bi se njome oenio, njegova je hidra za ono za to ju je naumio."4 Imam E-afi rekao je: "Ovaj je hadis treina svog znanja:

    Rijei: "Zaista se djela cijene prema namjeri" znae da su jedino djela koja su uinjena sukladno sunnetu primljena, a nagrada

    4 Buhari i Muslim.

    11 --

  • slijedi ukoliko je namjera iskrena, kao to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela su prema njihovom ishodu.''5 Slino tome, rijei: "svaki e ovjek dobiti ono to je naumio svojim djelom" znae da nagrada za djelo ovisi o namjeri koja je iza tog djela. Nakon to je iznio ovo naelo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje kae: " . . . pa ko bude uinio hidru u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidra hidra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude uinio hidru radi materijalne dobiti ili radi ene da bi se njome oenio, njegova je hidra za ono za to ju je naumio:' Tako se prividno istovjetna djela mogu razlikovati, jer je kod svake osobe namjera za njih razliita, po stupnju dobrog i loeg.

    Dobre namjere ne mijenjaju prirodu zabranjenih djela. Neuki ne smiju pogreno protumaiti znaenje ovog hadisa, i tako misliti da dobra namjera moe zabranjena djela pretvoriti u prihvatljiva. Gore navedeni hadis podrazumijeva iskljuivo ibadet i dozvoljena djela, a ne zabranjena. Ibadet i dozvoljena djela mogu se pretvoriti u zabranjena, zbog namjere koja iza njih stoji, a dozvoljena djela mogu namjerom postati dobra ili loa, ali loa djela ne mogu postati ibadetom, ak ni uz dobru namjeru.6

    5 Buhari, Kitab el-Kader, 1 1 /499. 6 Ovo je predstavljeno u hadisu koji biljei Muslim u svom Sahihu, u

    kojem Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Imat ete nagradu za sadaku, ak i kada imate spolni odnos sa svojim suprugama." Ashabi na to rekoe: "Da li emo uistinu biti nagraeni za zadovoljavanje naih strasti?" A on im odgovori:':4ko imate zabranjeni odnos, inite grijeh, isto tako ukoliko imate dozvoljeni odnos, imate nagradu." Imam En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis jasno ukazuje da dozvoljena djela postaju djelima pokornosti, ukoliko je iza njih dobra namjera, spolni akt postaje djelo ibadeta ako je uinjen uz

    -- 12

  • Kada je loa namjera popraena nedostacima u samom djelu, tada su njihova teina i kazna uveane.

    Svako hvale vrijedno djelo mora imati korijen u vrstoj namjeri, jedino tada moe biti smatrano vrijednim nagrade. Temeljno naelo jeste da je namjera za djelo samo ibadet Allahu. Ako je naa namjera da se hvalimo, tada se ista djela ibadeta ustvari pretvaraju u djela nepokornosti. to se tie dozvoljenih djela, sva ukljuuju namjeru, koja ih moe pretvoriti u odlina djela koja mogu ovjeka primai Allahu i dodijditi mu dar Njegove blizine.

    Vrijednost namjere

    Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Najbolja su djela ona kada se ini ono to je Allah naredio, ostavlja ono to je zabranio i ima iskrena namjera za sve to Allah od nas zahtijeva:'7

    Jedan od naih predaka rekao je: "Mnoga mala djela postaju velikim zbog namjera. Mnoga velika djela, s druge strane, postaju malim zbog nedostatne namjere:'

    bilo koju od slijedeih namjera: zbliavanje sa vaom enom, kao to je Allah, d.., naredio, nada da e se kao rezultat spolnog odnosa dobiti pravovjerno potomstvo; uvanje svoje i enine istoe; spreavanje zabranjenih poudnih pogleda, misli ili zabranjenih odnosa, kao i svaka druga dobra namjera.

    7 Tahzib el-Asma'li-Nevevi, l / 1 73. Ebu Ishak a-irazi je, kako mu je bio obiaj, jednom prilikom uao u damiju da bi neto pojeo i uvidio je da mu je ispao dinar. Vratio se putem kojim je doao i naao ga na zemlji, ali onda ga ostavi gdje ga je naao, rekavi: "Moda nije moj, moda pripada nekome drugom:

    13 --

  • Jahja Ibn Ehu Kesir rekao je: "Nauite o namjerama, jer je njihova vanost vea od vanosti djela:'

    Ibn Omer je jednom prilikom uo ovjeka koji je, dok je oblaio ihrame, rekao: "O Boe! Nijet inim uiniti had i umru:' Zatim mu je rekao: "Nisu li, ustvari, ljudi oni koje obavjetava o svom nijetu? Nije li Allah Onaj Koji ve zna ta je u tvom srcu?"8 Nijet ne treba izgovarati u toku djela ibadeta, zbog toga to je dobra namjera jedino u srcu.

    Vrijednost znanja i poduavanja

    Postoje mnogi ajeti u Kur'anu koji dokazuju vrijednost znanja i njegovog prenoenja. Uzvieni Allah kae:

    "Allah e uzdii na stepene dostojanstvene one od vas koji vjeruju i kojima znanje dato je." (El-Mudadele, ll) "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?" (Ez-Zumer, 9)

    U hadisu se kae: "Kada Allah nekome eli dobro, On mu podari razumijevanje vjere.''9 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takoer je rekao: ':Allah olaka put u Dennet svakome ko kroi u potrazi za znanjem."10 Kretanje putem znanja odnosi se na kretanje samim putem, kao to je odlazak na skupove uleme, kao i na pratnju metafizikog puta, kao to su izuavanje i pamenje.

    8 Sahih, Dami '1-ulum vel-hikam, str. 1 9. 9 Buhari i Muslim. 10 Muslim, 2 1 / 1 7.

    -- 14

  • Navedeni hadis vjerovatno znai da Allah olaka uenje onom koji trai znanje, uklanjajui mu prepreke na putu i olakavajui mu njegovo putovanje. Jedan je od predaka rekao: "Ima li neko ko trai znanje, pa da mu u tome moemo pomoi?"

    Ovaj se hadis takoer odnosi i na put koji vodi ka Dennetu na Sudnjem danu, koji je pravi put, te ono to je ispred njega i ono to slijedi.

    Znanje je isto tako i najkrai put do Allaha. Ko god ide putem znanja stigne do Allaha i Denneta najkraom stazom. Znanje, takoer, izvodi iz tame, neznanja, dvojbe i sumnjiavosti. Zbog toga je Allah Svoju knjigu nazvao Svjetlom.

    B uh ari i Muslim biljee da Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sal/allahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, Allah nee uzeti znanje oduzimajui ga od ljudi, ve uzimajui ivote uenih ljudi, uzimajui jedan po jedan ivot sve dok ne ostane nijedan. Tada e ljudi uzeti neuene za svoje vode. Trait e od njih da donesu sud, i oni e ga donijeti bez znanja, to e dovesti do njihove zaluta/osti i uzrokovanja zaluta/osti drugih." Kada je Ubada ibn es-Samit bio upitan o ovom hadisu, rekao je: '1\ko hoete, rei u vam koje je znanje najvee, koje podie stupanj ljudi: to je poniznosr

    On je ovo rekao jer postoje dvije vrste znanja. Prvo ima korist u srcu. To je znanje o Uzvienom Allahu, Njegovim imenima, Njegovim svojstvima i Njegovim djelima, koje nareuje strah, potovanje, revnost, ljubav, molitvu i oslanjanje na Njega. Ovo je korisno znanje. Tako Ibn Mesud kae: "Oni e uiti Kur'an, ali on nee dosei dalje od njihovih grla. Kuran nosi korist samo kada dosegne srce i u njemu se vrsto usadi:'

    15 --

  • El-Hasan je rekao: "Postoje dvije vrste znanja: znanje jezika, koje moe biti protiv sina Ademovog, kao to stoji u hadisu: Kur'an je ili za ili protiv vas1 1 i znanje srca, koje je korisno znanje. Ovo drugo znanje jeste korisno i podie stupanj ljudi, to je unutarnje znanje koje srce upija i koje ga ispravlja. Ljudi olahko uzimaju znanje na jeziku: niti oni koji ga imaju, niti bilo koji drugi djeluju prema njemu, i tako ono nestaje, kao to i oni koji ga imaju nestaju na Sudnjem danu, kada e stvorenja biti dovedena na polaganje rauna:'

    1 1 Muslim, Kitab et-tahara, 3/99

    --

    -- 16 --

    -----------------------------------

  • PoglavUe 3. VRSTE SRCA

    Ba kao to se srce m9e opisati ivim ili mrtvim, ono se moe posmatrati u pripadnosti jednoj od tri vrste, a to su: zdravo srce, mrtvo srce i bolesno srce.

    Zdravo srce

    Jedino oni koji dou sa zdravim srcem bit e spaeni na Sudnjem danu. Allah kae:

    "Na Danu kad ni imetak ni sinovi nee od koristi biti, bit e spaeni oni koji Allahu ista srca dou." (E-uara, 88-89)

    Pri odreenju zdravog srca stoji slijedee: "To je srce isto od svake strasti koja dovodi u pitanje ono to je Allah naredio ili osporava ono to je zabranio. Osloboeno je bilo kakvih poriva koji proturjee Njegovom dobru. Kao posljedica toga, zatieno je svakog oboavanja nekoga ili neega osim Njega i ne trai sud ni od koga do Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono to prua jeste iskljuivo za Allaha, voljno ili s ljubavlju, uz potpuno oslanjanje, upuujui sve Njemu, u strahu, nadi i iskrenoj posveenosti. Kada voli, njegova ljubav je na Allahovom putu. Ako prezire, prezire ono to On prezire.

    17 --

  • Kada daje, daje za Allaha. Ako zadrava, zadrava za Allaha. No ipak, nita od ovog nee biti dovoljno dok slijedi ili uzima za vodia ikoga osim Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sell em:'

    Rob sa zdravim srcem mora svoje srce posvetiti kraju svoga puta i ne zasnivati svoja djela i govor ni na kome do Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ne smije dati prednost nijednoj vjeri, rijeima ili djelima, nad onim od Allaha Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kae:

    "O vjernici, ne urite s odlukama pred Allahom i Njegovim Poslanikom, i Allaha se bojte! Doista, Allah sve uje i sve zna." (El-Hudurat, l)

    Mrtvo srce

    Njegovo. je stanje suprotno od stanja zdravog srca. Ono ne poznaje svoga Gospodara i ne ini mu ibadet onako kako je On naredio, kako On voli, ni na nain kojim je On zadovoljan. Umjesto toga, ono se dri svojih strasti i elja, ak i kada je vjerovatno da e prouzrokovati Allahovo nezadovoljstvo i ljutnju. Ono oboava druge mimo Allaha, a njegova ljubav i njegova mrnja, njegovo davanje i njegovo zadravanje, proistjeu iz njegovih hirova, koji su mu od najvee vanosti i drai mu od Allahovog zadovoljstva. Njegovi hirovi jesu njegov predvodnik, njegove strasti-njegov vodi, njegovo neznanjenjegov voa, njegovi neproieni porivi-njegov pokreta. Ono je uronjeno u sopstvene brige postizanja ovosvjetskih ciljeva. Opijeno je vlastitim dopadanjima i ljubavlju prema brzopletim,

    -- 1.8

  • prolaznim uivanjima. Pozivano je ka Allahu i ahiretu iz daljine, ali ne odgovara na savjet, a umjesto toga slijedi svakog spletkarskog, lukavog ejtana. ivot ga ljuti i godi mu, a strasti ga ine gluhim i slijepim12 za sve, osim za ono to je zlo.

    Druiti se sa osobom ovakvog srca znai izazivati bolest, ivot je s njom poput uzimanja otrova, a biti sklon takvoj osobi znai potpuno unitenje.

    Bolesno srce

    Ovo je srce u kojem ima i ivota i bolesti. Nekada ga ovo prvo odrava, a nekada drugo, a slijedi ono to njime uspije dominirati. U njemu ima ljubavi za Allaha, vjere u Njega, iskrenosti prema Njemu i oslanjanja na Njega, i to je ono to mu daje ivot. U njemu takoer ima udnje za strau i zadovoljstvom, te im daje prednost i tei da ih iskusi. Puno je samodivljenja, koje ga moe dovesti do unitenja. Ono slua dva pozivaoca: jednog koji ga poziva Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ahiretu; i drugog koji poziva ka prolaznim zadovoljstvima ovoga svijeta. Odgovara onome koji u tom momentu ima vie utjecaja.

    Prvo je srce ivo, pokorno Allahu, ponizno, osjeajno i svjesno; drugo je krhko i mrtvo; tree krivuda izmeu spasa ili unitenja.

    12 Prenosi se od Ebud-Dardaa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vaa ljubav prema neemu uini vas slijepim i gluhim." Ebu Davud, El-Adab, 14-38; Ahmed, El-Musned, 5/ 194. Hadis je okarakterisan kao hasen.

    19 --

  • SIMPTOMI BOLESTI SRCA I ZNACI NJEGOVOG ZDRA VLJA

    Znaci bolesnog srca

    PoglavUe 4.

    S rce roba moe biti bolesno, uz ozbiljno pogoranje stanja, a nesvjesno toga. ak moe i umrijeti, a da to i ne shvati. Simptomi njegove bolesti ili znaci njegove smrti jeste to da onaj ije je srce nije svjestan tete nanesene loim djelima, niti je uznemiren zbog svoga neznanja o istini ili zbog pogrenih vjerovanja.

    S obzirom na to da ivo srce osjeti bol koji je rezultat svega runog na to naie, a kroz prepoznavanje svog neznanja o istini (do stupnja koji odgovara njegovom nivou svjesnosti), ono je sposobno da prepozna poetak propasti, kao i poveanje estine lijeka potrebnog za njegovo zaustavljanje, ali ponekad ono daje prednost trpljenju boli nad poduzimanjem koraka na mukotrpnom putu lijeenja!

    Neki od mnogih znakova bolesti srca jesu njegovo okretanje od dobrih djela ka tetnim, od dobrih lijekova ka sramotnoj bolesti. Zdravo srce vie voli ono to je korisno i ljekovito, nego ono tetno; s bolesnim srcem sluaj je suprotan. Najkorisnija odrivost za srce jeste vjera, a najbolji je lijek Kur'an.

    -- 20

  • Znaci zdravog srca

    Da bi srce bilo zdravo, ono mora otii iz ovog svijeta i stii na drugi, i tu se nastaniti kao da je jedan od njegovih ljudi. Ono je na ovom svijetu prolaznik, uzima ono to mu je potrebno i vraa se kui. Tako to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Budite na ovom svijetu kao stranci ili prolaznici."13 to je u srcu vie bolesti, to ono vie eli ovaj svijet, ono na njemu ivi sve dok ne postane jednim od njegovih ljudi.

    Zdravo srce mui svoga vlasnika dok se on ne vrati Allahu, dok mu On ne bude dovoljan i ne pridrui Mu se, poput nekoga ko voli, ko je voen nagonom i koji naposlijetku dosegne voljenoga. Nije mu potrebno nita osim njegove ljubavi prema Njemu, i nakon obraanja Njemu nijedno obraanje vie nije potrebno. Sluenje Njemu nadmauje potrebu sluenja bilo kome drugom. Kada ovo srce propusti svoj dio uenja Kur'ana i obraanja Allahu, ili injenje propisanih djela ibadeta, tada njegov vlasnik osjea veu alost nego oprezni ovjek koji pati zbog gubitka novca ili proputene prilike da ga zaradi. Ono udi da slui, ba kao to izgladnjela osoba udi za hranom i piem.

    Jahja ibn Muaz rekao je: "Svakome ko je zadovoljan sluenjem Allahu, sve e biti zadovoljno da njemu slui; i svakome ko nae zadovoljstvo u razmiljanju o Allahu, svi ljudi e nai zadovoljstvo u razmiljanju o njemu:'

    Ovo srce ima samo jednu brigu: da sva njegova djela, unutranje misli i sve to izrekne predstavljaju poslunost Allahu. Ono

    13 Buhari, Kitab er-rikak, 1 1 -233.

    21 --

  • vie vodi rauna o svom vremenu nego to najzlobniji ljudi vode rauna o svom novcu, na nain da nee biti uzalud potroeno. Kada stane na namaz, sve njegove ovosvjetske brige i strepnje nestaju, a pronalazi utjehu i sreu u oboavanju svoga Gospodara. Ne prestaje spominjati Allaha, niti se umara od sluenja Njemu, a ne odrava intimne veze ni s kim osim s onom osobom koja e ga uputiti Allahu i opominjati ga na Njega. Njegova je panja na ispravnost djela vea od panje na samo djelo. Ono je presavjesno u provjeravanju da li su namjere za djela iskrene i iste, da bi za posljedicu imale dobra djela.

    Takoer, i usprkos ovome, ne samo da potvruje Allahovu velikodunost, to je omoguio da uini ovakva djela, ve potvruje sopstvene nesavrenosti i nedostatke pri njihovom injenju.

    Uzroci bolesti srca

    Iskuenja kojima je srce izloeno jesu ona koja ine srce bolesnim. Postoje iskuenja strasti i naklonosti. Iskuenja strasti uzrokuju pokvarenost namjera i volje, a iskuenja naklonosti smanjuju znanje i vjerovanje.

    Huzejfe ibn el-feman, neka je Allah zadovoljan njime, reo je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Iskuenja su jedno po jedno predstavljena srcu. Na svakom srcu koje ga prihvati ostaje crna mrlja, a na svakom srcu koje ga odbije ostaje oznaka istoe, tako da postoje dvije vrste srca: tamno srce, koje se okrenulo i postalo poput prevrnutog amca, i isto srce, kojem nikada nee nakoditi iskuenje sve dok je Zemlje i nebesa. Tamno srce samo prepoznaje

  • dobro i porie zlo jedino kada to odgovara njegovim eljama i hirovima:"14 On je, neka je Allah zadovoljan njime, postavio srca, kada su izloena iskuenjima, u dvije kategorije:

    prvo, srce koje je izloeno iskuenju, prihvata ga poput spuve koja upija vodu. Iskuenje ostavlja na njemu crnu mrlju. Ono nastavlja upijati svako iskuenje koje mu je ponueno, sve dok ne potamni i postane pokvareno, a to je ono to se misli pod "izvrnutim amcem". Kada do ovoga doe, dvije ga opasne bolesti svladaju i uranjaju ga ka unitenju. Prva je ona kod koje ne razluuje dobro od zla, do te mjere da ne prepoznaje dobro i porie zlo. Ova bolest moe toliko da ga obuzme, da ono vjeruje da je dobro zlo i obratno, da je sunnet hida i obratno, da je istina la i da je la istina.

    Druga je kada za svog suca postavlja svoje elje i strasti, iznad onoga emu je uio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da postaje robom vlastitih hirova i naklonosti;

    drugo, isto srce u kojem sija svjetlo vjere i iz kojeg isijava bljetavilo. Kada se iskuenje pokae istom srcu poput ovoga, ono mu se usprotivi i odbije ga, a njegovo svjetlo i prosvjetljenje rastu.

    14 Muslim, Kitab el-iman, 2/1 70 (uz drugaiji redoslijed rijei).

  • ETIRI OTROVA SRCA

    Polavlic 5. .. .

    Treba znati da je svaka nepokornost otrov za srce i uzrok njegove bolesti i unitenja. Njena posljedica jeste skretanje volje s puta koji je suprotan Allahovom, tako da se njegova bolest raste i postaje sve opasnija. Ibn el-Mubarak veli:

    "Vidio sam kako loa djela ubijaju srce, l I njegovo ponienje moe voditi ka l Ovisnosti o njima. l Odvraanje od loih djela Oivljuje srce, l A protivljenje samom sebi najbolji je put ka tome." Ko god vodi rauna o zdravlju i ivotu svoga srca mora se osloboditi uinaka ovih otrova, a zatim srce svoje zatititi, izbjegavajui nove. Ako uzme neki otrov grekom, mora pouriti da ukloni njegov uinak, okrenuvi se pokajanju i traenju Allahovog oprosta, kao i injenju dobrih djela koja e izbrisati njegova loa djela.

    Pod etiri otrova podrazumijevaju se nepotrebni ili suvini govor, nekontrolirani pogled, prekomjerno uzimanje hrane i loe drutvo. Od svih otrova, ova etiri su najrasprostranjenija i najvie utjeu na dobrobit srca.

    -- 24

  • Suvini govor

    U el-Musnedu se prenosi od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera ovjeka nije ispravna dok njegovo srce nije ispravno, a njegovo srce nije ispravno dok ljudi nisu zatieni od njegovog jezika."15 Ovo pokazuje da je Poslanik, sallallahu ale j hi ve sellem, postavio istou srca kao uvjet istoe vjere, a istou jezika kao uvjet istoe srca.

    Tirmizi biljei hadis koji prenosi Ibn Omer: "Ne preputajte se prekomjernom govoru, a da se ne pri sjeate Allaha, jer prekomjerni govor bez spominjanja Allaha ini srce neosjetljivim, a osoba najudaljenija od Allaha jeste osoba s neosjetljivi m srcem."16 Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Osoba koja mnogo govori jeste osoba koja esto ini greke, a onaj koji esto ini greke, esto ini loa djela. Za Dehennem je ovako est grenik prednosf' 17

    U hadisu koji prenosi Muaz, Poslanik, salta/lahu alejhi ve sellem, je rekao: "Hoe li da ti kaem kako da postigne kontrolu nad svim ovim?" Na to Muaz odgovori: "O Poslanie, hou." Poslanik stavi svoj jezik izmedu dva prsta i ree: "Kontrolii ovo." Na to Muaz upita: "Jesmo li odgovorni za ono to kaemo?" Poslanik, sal/allahu alejhi ve se/lem, ree: "Neka tvoja majka bude ucvijeljena zbog tvog gubitka!

    15 Daif-hadis, El-Munzari, 3/234; i El-Iraki u djelu El-lhja, 8/ 1539. 16 Da if-ha dis, Tirmizi, Kita b ez-zuhud, 7-92, gari b; niko ga ne prenosi

    osim Ibrahima ibn Abdullaha ibn Hatiba, koga Sahabi pominje, 1/43, rekavi da je ovo jedan garib-hadis koji mu se pripisuje.

    1 7 Daif-hadis, Ibn Hibban, El-Bejheki, i El-Iraki u njegovom izdanju ElIhjaa, 8/ 1 54 1 .

    25 --

  • Postoji li ita vee od posljedica jezika to baca ljude na njihova lica (ili je rekao na njihove noseve) u Dehennem?"18 Ono to se misli pod "posljedicama jezika" jeste kazna za kazivanje zabranjenih stvari. ovjek pomou svojih djela i rijei sije dobro ili loe. Na Sudnjem e danu ponjeti plodove dobrog ili loeg. Oni koji siju dobre rijei i djela, anju ast i blagoslov, a oni koji siju zle rijei i djela, ubiru samo aljenje i tugu.

    U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji: "Najvei uzroci ulaska ljudi u Dehennem jesu dvije stvari: usta i stidni dijelovi."19 Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "ovjek kazuje rijei ijih posljedica nije svjestan, a zbog kojih biva poslan u dubine Dehennema koje su vie no je razmak izmeu istoka i zapada."20 Isti hadis biljei Tirmizi uz neznatne nejednakosti: "ovjek kae neto to smatra bezazlenim, a zbog toga e biti baen u dubine Dehennema udaljene sedamdeset godina.''21 Ukbe ibn Amir rekao je: "Pitao sam Poslanika ta je najbolje da bi bili spaeni?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree mi: "uvaj svoj jezik, uini svoju kuu dovoljnom za ouvanje tvoje privatnosti i ali zbog loih djela."22

    18 Sahih-hadis, Tirmizi, El-Hakim, Sahabi. 19 Sahih-hadis, TirmiZJi i Ahmed, takoer El-Hakim i Sahabi. 20 Buhari u Kitab er-rikak i Muslim u djelu Kitab ez-zuhud. 2 1 Tirmizi, Kitab ez-zuhud, on kae da je hadis hasen-garib. 22 Tirmizi u Kitab ez-zuhud uz neznatno drugaiji slijed rijei, on kae

    da je hadis hasan. Ovaj red rijei biljei Ebu N aim u El-Hiljau.

    -- :..!.6

  • Od Sehla ibn Sa'da prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakome ko moe garantirati za svqj jezik i stidna mjesta, ja garantiram Dennet."23 Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka svako ko vjeruje u Sudnji dan govori dobro ili neka uti."24 Tako govor moe biti dobar, kada je pohvalan, i lo, u tom sluaju je haram.

    Poslanik, sallallahu alejhi ve se/lem, rekao je: "Sve to djeca Adem ova kau jeste protiv njih, osim podsticanja na dobro i odvraanja od zla i spominjanja Allaha, neka je uzvien On." Ovo biljee T irmizi i Ibn Made po izvoru Umu Habibe, neka je Allah zadovoljan njome.25

    Omer ibn el-Hattab posjetio je Ebu Bekra, neka je Allah zadovoljan obojicom, i vidio ga kako prstima vue svoj jezik. Omer ree: "Stani! Neka ti Allah oprosti !" Ebu Bekr odgtwori: "Ovaj me je jezik doveo na opasna mjesta:'26

    Abdullah ibn Masud veli: "Tako mi Allaha, osim Koga nema drugog boga, nita ne zasluuje dugu zatvorsku osudu, osim moga jezika:' Takoer je znao rei: "Neka moj jezik govori

    23 Buhari, Kitab er-r.ikak, 1 1/308, u djelu Kitab el-hudud, 12-/ 1 1 3. 24 EI-Buhari, Kitab er-rikak, 1 1/308; Muslim, Kitab el-iman, 2/ 18 .

    Potpuni haqis glasi: "Neka svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan govori dobro ili neka uti, i neka svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan bude velikoduan prema svom susjedu, i neka svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan bude velikoduan prema svom gostu."

    25 Ovaj hadis je hasen, biljee ga Tirmizi u Kitab ez-zuhudu i Ibn Made u Kitab el-fitanu. Tirmizi ga je klasificirao kao hasen-garib. Ne prenosi ga niko osim Muhammeda ibn Jazida ibn Hanisa.

    26 Ehu Ja'Ja, Bejheki i Es-Sujuti karakteriu ga kao hasen.

    :n --

  • dobro, i bit e od koristi; suzdri se kazivanja zlih stvari i bit e siguran; u suprotnom e samo nai alost."

    Ebu Hurejre prenosi da je Ibn Abbas rekao: "ovjek nee osjetiti vei bijes ili ljutnju ni zbog kojeg dijela tijela, kao to e osjetiti zbog njegovog jezika, osim ako ga nije koristio da govori ono to je lijepo ili podstie na dobro:'

    El-Hasan je rekao: "Onaj ko ne moe uvati svoj jezik ne moe razumjeti svoj din:' Najmanje tetna mahana jezika jeste govor o onome to se nekoga ne tie. Slijedei je hadis dovoljan da ukae na tetnost ove mahan e: "U ljepotu islama jednog ovjeka spada i to da se kloni onoga to ga se ne tie."27 Ebu Ubejde prenosi da je El-Hasan rekao: "Jedan od znakova Allahovog naputanja roba jeste kada ga uini prezaokupljenim onim to ga se ne tie:'

    Sahl je rekao: "Svako ko govori o onome to ga se ne tie lien je iskrenosti:' Kao to je ve ranije pomenuto, ovo je najmanje tetna mahana jezika. Postoje mnogo gore, poput: klevetanja, traanja, opscenog i zavodljivog govora, dvolinog govora, hvalisanja, prepiranja, rjekanja, pjevanja, laganja, ismijavanja, izrugivanja i neistinitosti. Takoer, postoje mnoge mahane koje mogu utjecati na jezik, povesti njegovo srce i dovesti do gubitka sree i zadovoljstva na ovom svijetu, te gubitkam, uspjeha i dobiti na onom svijetu. Allah je Onaj Kome se okreemo i obraamo za pomo.

    27 Sahih, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 6/607; Ahmed, El-Musned, l/20 1 ; esSaati, El-Path ar-Rabbani, 19/257; hadis br. 12 u Nevevijevom djilu "etrdeset hadisa"

    -- 28

  • Nekontrolirani pogledi

    Nekontrolirani pogled ima za posljedicu da je onome koji gleda privlano ono to gleda i da on usauje sliku onoga to vidi u svoje srce. Ovome moe uslijediti nekoliko vrsta pokvarenosti u srcu ovjeka. Ono to slijedi jesu neke od njih.

    Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pogled je otrovna strijela ejtanova. Svakome ko spusti svoj pogled, On e mu podariti svjeinu koju e pronai u svome srcu na Dan kada Ga sretne."28 ejtan ulazi sa pogledom, jer on s njim putuje, veom brzinom od vjetra koji pue kroz prazan prostor. On ini da ono to vidimo izgleda ljepe nego to uistinu jeste, te to pretvara u idola koji srce oboava. Tada mu daje lana obeanja o nagradi, pali vatru strasti u njemu, i podstie na zabranjena djela, koja ovjek ne bi uinio da ne postoji iskrivljena slika. Ovo odvraa srce i ini ga zabo ravnim u vezi s vanim pitanjima. Ono biva postavljeno izmeu samoga sebe i njih, i tako gubi pravi put i upada u zamku strasti i neznanja. Allah Uzvieni rekao je:

    "I ne slijedi onog lije smo srce da Nas spominje nemarnim uinili Mi, i koji strast svoju slijedi i ije je djelo od Istine daleko." (El-Kehf, 28)

    Nekontrolirani pogled uzrokuje sve tri nevolje. Reeno je da izmeu oka i srca postoji neposredna veza; ako su oi

    28 Daif, Et-Taberani, 8/63; El-Hakim, El-Mustedrek, 4/3 14; Ahmed, ElMusned, 5/264.

    29 --

  • pokvarene, onda ih srce slijedi. Ono tada postaje poput gomile smea na kojoj su nakupljene sve neistoe i trulei, tako da u njemu nema mjesta za ljubav prema Allahu, upuivanja Njemu, ne postoji svjesnost da je On prisutan, te takvo srce nema radosti radi Njegove blizine - samo stvari suprotne ovim mogu se nastaniti u ovakvom srcu.

    Nekontrolirani pogled znai neposlunost Allahu:

    "Ti reci vjernicima da obore svoje poglede, i da uvaju stidna mjesta svoja, to im je ednije! Allah zbilja zna sve ta oni ine!" (En-Nur, 30)

    Samo onaj koji slijedi Allahove naredbe sretan je na ovom svijetu i jedino e rob posluan Allahu uspjeti na onom svijetu. Povrh toga, kada pustimo pogled da slobodno luta, tada se nae srce puni tamom, ba kao to onda kada oborimo pogled, u nae se srce nastani svjetlost. U istoj suri Uzvieni Allah kae:'

    "Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti Njegove kao tama u kojoj svjetiljka je! A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda blijetea koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istonoga, ni zapadnoga! Ulje njegovo gotovo da sija, premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad svjetlom! Allah upuuje svjetlosti Svojoj koga On hoe i Allah navodi ljudima primjere Svoje, a Allah zbilja zna svaku stvar!" (En-Nur, 35)

    Kada je srce u svjetlosti, bezbrojna dobra dolaze mu iz svih smjerova. Ako je u tami, oblaci zla i nevolja stiu iz svih smjerova da se nad njim nadviju. Slobodno lutanje pogleda ini srce nemonim da razazna istinu od lai, sunnet od novotarije;

    -- 30

  • a obaranje pogleda u ime Allaha Uzvienog omoguuje mu otrouman, istinski i istaknuti uvid.

    Pravovjerni je ovjek jednom rekao: "Svakome ko obogati svoje vanjsko ponaanje slijeenjem sunneta, a unutranju duu obogati po mn im promiljanjem, odvrati pogled od zabranjenog, izbjegava sve to je sumnjive prirode, te se hrani samo onim to je halal -unutarnji pogled nee nikada zakazati:'

    Nagrade za djela jesu raznovrsne. Allah e onome ko odvrati pogled od onoga to je Allah zabranio podariti neizmjerno svjetlo njegovom unutarnjem pogledu.

    Prekomjerno uzimanje hrane

    Uzimanje malih koliina hrane jami njeno srce, jak intelekt, ponizno vlastito bie, oslabljene strasti i blagu narav. Neskromnost u jelu uzrokuje suprotne osobine od onih hvale vrijednih. El-Mikdan ibn Ma 'd ]akrib veli: "uo sam Poslanika, sa/la/lahu alejhi ve sellem, da je rekao: Sin Adem ov nema nita to moe napuniti, a time izazvati vee Allahovo nezadovoljstvo, pored njegovog stomaka. Nekoliko zalogaja mu je dovoljno da odri svoju snagu. A ako mora napuniti stomak, onda neka jednu treinu napuni hranom, drugu treinu piem, a treu ostavi praznu zbog lakeg disanja."19 Prekomjernost u jelu podstie na injenje mnogih zabranjenih djela. Ona ini tijelo sklonim nepokornosti Allahu i ini da ibadet i poslunost izgledaju zamornim, a ova su zla sama po sebi dovoljna. Pun stomak i prekomjernost u jelu uzroci su

    29 Sahih, Ahmed, El-Musned, 4/1 32; Es-Saati, El-Path er-Rabbani, 1 7/88; Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7/5 1 .

    31 --

  • mnogim loim djelima i smetnji ibadetu. Onaj koji se sauva zla prejedanja sprijeio je veliko zlo. ejtanu je jednostavnije kontrolirati osobu koja je hranom i piem napunila svoj stomak, zato se kae: "Puteve ejtanove ograniite postom:'30

    Prenosi se da je jednom prilikom skupina mladia iz plemena Israelana inila ibadet i dolo je vrijeme da prekinu post. Tada je jedan od njih ustao i rekao: "Nemojte previe jesti, jer ete onda previe piti, a onda ete previe spavati, i tako ete previe toga izgubiti:'

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, neka je Allah njima zadovoljan, nerijetko su bili gladni. Premda je razlog tome esto bio nedostatak hrane, Allah je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odredio najbolje i najpovoljnije uvjete. Zbog toga su Ibn Omer i njegov otac prije njega, usprkos obilnim koliinama hrane koje su im bile dostupne, sveli svoje navike u jelu na one Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se da je A ia, neka je Allah njome zadovoljan, rekla: "Od vremena kada su doli u Medinu, pa do Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica nikada nije pojela svoj hljeb napravljen od ita svake noi u tri noi zaredom:'3 1

    Ibrahim ibn Azam veli: "Onaj koji kontrolira svoj stomak moe kontrolirati i svoj din, i svako ko kontrolira svoju glad, moe kontrolirati svoje lijepo ponaanje. Nepokornost prema Allahu najblia je osobi koja je sita i iji je stomak pun, a najudaljenija od osobe koja je gladna:

    30 Da if; ne nalazi se u veini izvora sunneta, ali je spomenut i Gazalijevom djelu El-Ihja, 8/1488.

    3 1 Buhari, Kitab el-atima, 9/549; Muslim, Kitab ez-zuhud, 8/1 05.

    -- 32

  • Loe drutvo

    Nepotrebno druenje jeste hronina bolest koja je uzrok velikih nepravdi. Koliko su puta loa drutva i meusobno mijeanje oslobodili ljude od Allahove velikodunosti, usadivi neslogu u njihova srca, koju ni prolazak vremena, pa makar to vrijeme tako dugo trajalo da je bilo dovoljno da se planine istope, nije mogao ukloniti. U odravanju takvog drutva, ovjek moe uoiti korijene gubitka, kako u ovom, tako i onom ivotu. Drutvo za roba treba biti korisno. Da bi to postigao, treba podijeliti- ljude u etiri kategorije i biti paljiv da ih ne pomijea, jer kada se jedna od njih pomijea s drugom, zlo moe pronai put do njega.

    Prva kategorija jesu oni ije je drutvo poput hrane: ono je prijeko potrebno, i nou i danju. Kada ovjek jednom tu ispuni svoje potrebe, on to drutvo naputa samo dok se ne rode novi zahtjevi, i tako iz dana u dan. Postoje ljudi koji imaju znanje o Allahu, Njegovim naredbama, spletkama Njegovih neprijatelja, te o bolestima srca i nainif!Ia njihovih lijeenja, oni koji ele dobro kod Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovih robova. Drugovanje s ovakvim ljudima uspjeh je sam po sebi.

    Druga kategorija sastavljena je od onih ije je drutvo poput lijeka. Oni su potrebni samo kada se bolest pojavi. Kada je ovjek zdrav, potreba za njima nije prisutna. Meutim, provoenje vremena s njima ponekad je neophodno za sredstva za ivot, poslove, savjete i tomu slino. Onda kada se potreba ispuni, njihovo drutvo treba izbjegavati.

    33 --

  • Trea kategorija jesu om ClJe je drutvo tetno. Mijeanje s ovakvim ljudima jeste poput bolesti, sa svom raznolikou i razliitim stupnjevima, snagama i slabostima. Druenje s jednim ili s nekima od njih jeste poput neizljeive hronine bolesti. Ako ovjek ima njih za drutvo, nee imati koristi ni na ovom ni na onom svijetu, a zasigurno e izgubiti i na polju vjere i ivota zbog njih. Ukoliko je njihovo drutvo obuzelo ovjeka i stvorilo opstojnost na jakim osnovama, onda to postaje fatalnom, zastraujuom bolesti. Meu ovim ljudima jesu oni koji niti govore dobro o koje se moe okoristiti, niti paljivo sluaju druge da bi se o njihov govor okoristili. Oni ne poznaju svoje due i postavljaju svoja bia u njihova zakonita mjesta. Kada govore, njihove rijei padaju na srca sluatelja poput batina, a puni su divljenja i uitka zbog svojih rijei.

    Oni uzrokuju nevolje onima koji su u njihovom drutvu, a smatraju da su slatki miris samog skupa. Kada ute, tei su od masivne stijene, preteki da bi se ponijeli ili ak povukli.32

    Sve u svemu, mijeanje s bilo kim ko je lo za neiju duu nee dugo trajati, pa makar to mijeanje bilo nemogue izbjei. Jedan od najneprijatnij ih aspekata ivota ovjekovog jeste da ga mui osoba s kojom je mijeanje neophodno. U takvom odnosu, rob se moe prihvatiti lijepog ponaanja, predstavljajui ga samo vanjskim izgledom, a uasavajui se od njega unutarnjim biem, sve dok mu Allah ne podari put da se izbavi iz nevolje i sredstva da se rijei ovakve situacije.

    32 Prenosi se da je E-afi, neka je Allah zadovolj ah njime, rekao: "Uvijek kada dosadna osoba sjedne pokraj mene, strana na kojoj sjedi uvijek izgleda nia od one na kojoj ja sjedim:'

    -- 34

  • etvrta kategorija jesu oni ije je drutvo sama kob. To je poput trovanja, rtva pronalazi serum ili nestaje. Mnogi ljudi spadaju u ovu kategoriju. To su ljudi puni vjerskih novotarija i zavoenja s Pravog puta, oni koji naputaju uenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zalau se za druga vjerovanja. Ono to je sunnet nazivaju bidatom, i obratno. ovjek koji je iole pametan . ne treba sjediti u njihovom drutvu ili se s njima mijeati, jer, u suprotnom, rezultat je smrt njegovog srca ili, u najpovoljnijem sluaju po njega, ozbiljna bolest.

    Ono to srcu daje ivot i opskrbu

    Potrebno je znati da je ibadet neophodan za dobrobit srca ovjekovog, na isti nain na koji su hrana i pie neophodni za tijelo. Sva su loa djela poput otrovne hrane i neizbjeno tete srcu. ovjek osjea potrebu da ini ibadet Gospodaru Uzvienom jer je u stalnoj potrebi za Njegovom pomoi. U cilju odravanja povoljnog stanja tijela ovjek se dri strogih propisa. On navikom i neprestano uzima dobru hranu u jednakim vremenskim intervalima, te je brz da se oslobodi tetnih elemenata, ukoliko grekom pojede neto loe.

    Medutim, dobro stanje ovjekovog srca jeste od mnogo vee vanosti nego stanje tijela. Povoljno stanje tijela omoguava mu da vodi zdrav ivot na ovom svijetu, a dobro srce mu omoguava mu sretan ivot na ovom svijetu i vjeno blaenstvo na slijedeem.

    Kako smrt odvaja ovjeka od ovog svijeta, smrt srca ima za posljedicu vjenu nevolju. Pravovjerni ovjek rekao je jednom: "Kako je samo udno da ljudi tuguju za onim ije je tijelo

    35 --

  • umrlo, a nikada ne tuguju za onim ije je srce umrlo, a smrt je srca mnogo ozbiljnija !"

    Tako je ibadet prijeko potreban za dobrobit srca. Vrijedno je spomenuti slijedea djela koja su neophodna za srce: spomin j anje Uzvienog Allaha, uenje Kur'ana, traenje Allahovog oprosta, injenje dove, donoenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i namaz nou.

    -- 36

  • PoglavUe 6.

    SPOMINJANJE ALLAHA I UENJE KURANA

    Ibn Tejmija je napisao: "Spominjanje Allaha jeste za srce ono to je voda za ribu. I ta se desi s ribom kada je izvadite iz vode?" Imam emsuddin ibn el-Kaj j im je u svojoj knjizi El-Vabi l es-sajjib zapisao skoro osamdeset koristi koje nosi zikrullah. Navest emo neke od njih, a upuujemo itaoca na ovu knjigu zbog njene velike vrijednosti.

    Spominjanje Allaha jeste ospksrba i za srce i za duu. Ako je oduzmete ovjeku, on postane poput tijela kojem ste oduzeli hranu.

    Spominjanje Allaha takoer udaljava ejtana, potiskuje ga i slama; nosi zadovoljstvo Samilosnog, Monog i Uzvienog, uklanja brige i potitenost iz srca, odijeva ga u sreu i radost, osvjetljava srce i lice, a onaj koji spominje Allaha ogrnut je platom dostojanstva, blagosti i svjeine. Ono ulijeva ljubav prema Allahu, strah od Njega i upuivanje svega Njemu. Ono, takoer, poveava Allahovo spominjanje Njegovih robova, kako se u Kur'anu kae:

    "Sjeajte se vi Mene, pa u se i Ja sjeati vas." (El-Bekare, 152)

    37 --

  • ak i kada bi ovo bila jedina nagrada za spominjanje Allaha, to bi bila dovoljna milost i ast, jer je takvo srce uvijek osloboeno i svjesno loih djela.

    Premda je spominjanje jedno od najjednostavnijih oblika ibadeta, milost i ast koje ono za sobom nosi ne moe se dosei ni na jedan drugi nain. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude izgovarao: 'La ilahe illelLahu vahdehu la erike lehu, lehul-mulku ve lehu/-hamdu ve huve ala kulti ej in kadir. ' '(Nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnoga nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i Njegova je mo iznad svega) ', dnevno po stotinu puta, kao da je oslobodio deset robova, a bit e mu upisano stotinu dobrih djela, a izbrisano stotinu loih, a bit e i toga dana zatien od ejtana sve dok no ne nastupi. Osim toga, niko ne moe uiniti neto vrednije od toga, osim onoga koji vie puta izgovori ove rijei."33 Debir prenosi da je Poslanik, sal/allahu alejhi ve se/lem, rekao: "Za onoga ko izgovori: 'Subhanal-Lahi ve bi hamdihi ' '(Slavljen neka je Uzvieni Allah i neka Mu je hvala) ', bit e u Dennetu zasaena palma."34 Ibn Mesud, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Velianje Allaha, neka je uzvien On, drae mi je nego da potroim isti broj dinara (broj koliko puta Ga veliam) na Allahovom putu:'

    Spominjanje Allaha jeste lijek za tvrda srca. Jedan je ovjek rekao El-Hasanu: "O Ebu Saide, alim se na tvrdou moga srca:' On mu na to odgovori: "Smekaj ga spominjanjem Allaha:' Mahul je rekao: "Spominjanje Allaha znak je zdravlja, a spominjanje

    33 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1/20 1 ; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua, 1 7/ 1 6 .

    34 Sahih, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/433.

  • ljudi jeste poput bolesti:' ovjek je pitao Selmana: "Koje je najbolje djelo?", a on mu je rekao: "Nisi li proitao u Kur'anu:

    'I sjeati se Allaha poslunost je najvea."' (El-Ankebut, 45)

    Ehu Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko spominje Allaha u odnosu na onoga koji Ga ne spominje jeste poput ivog u odnosu na mrtvog."35 Abdullah ibn Busr prenosi da je jedan ovjek rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, : "Zaista mi je puno propisa islama, pa mi kai neto to u uvijek moi izvravati." On mu ree: "Neka ti je jezik uvijek vlaan od spominjanja Uzvienog Allaha."36 Stalno spominjanje Allaha poveava dobre svjedoke za roba na Sudnjem danu. Ono je sredstvo koje ga spreava da krene stranputicom, kao to je klevetanje, prenoenje rijei i tomu slino. Jezik ili spominje Allaha i Njega se sjea ili govori pogrene stvari. Kome su vrata spominjanja otvorena, otvoren mu je izlaz ka njegovom Gospodaru Uzvienom i Hvaljenom, kroz koji e pronai ono to trai. Ako nae Allaha, naao je sve. Ako propusti priliku, propustio je sve.

    Postoji nekoliko naina spominjanja Allaha: spominjanje Allahovih imena, Njegovih svojstava, slavljenje Njega i upuivanje hvale Njemu. Sve ovo moe imati formu, kao to je: "Neka je slavljen Allah"; "Neka je hvala Allahu"; "Nema boga osim Allaha' ovjek moe spominjati Allaha kazivajui Njegova imena i svojstva, primjerice: 'J:\llah Uzvieni i Hvaljeni

    35 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 /208; el-Hakim, Kitab ed-dua, 1/495. 36 Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/3 14 .

    39 --

  • uje sve to Njegov rob kae i uini", ili napominjui ono to je On naredio ili ono to je On zabranio, kao: 'llah Uzvieni i Hvaljeni nareuje nam to i to, a zabranjuje to i to".

    Allaha robovi Njegovi mogu spominjati govorei o Njegovim blagoslovima, a najbolje spominjanje Allaha jeste uenje Kur'ana, jer ono sadri lijek za svaku bolest srca. Allah Uzvieni kae:

    "O ljudi, dola vam je od Gospodara vaega pouka i lijek za ono to je u grudima, i Prava Ss taza, i milost vjernicima." (!unus, 57) " U Kur'anu Mi objavljujemo ono to je lijek i milost vjernicima." (El-Isra, 82)

    Svaka bolest srca rezultat je strasti ili sumnji, a Kur'an je lijek za oboje. U njemu ima dovoljno jasnih znakova i dokaza pomou kojih se moe razluiti istina od neistine, tako da lijei svaku bolest sumnje koja unitava znanje, razumijevanje i percepciju, omoguujui ljudima da vide stvari onakvima kakve one uistinu jesu.

    Svako ko prouava i dozvoljava da mu srce upije Kur'an prepoznat e istinu i la, i moi e ih razlikovati, ba kao to je u stanju razlikovati no i dan.

    On lijei bqlesti koje se javljaju usljed strasti, jer se u njemu nalaze mudrost i dobar i koristan savjet. Ovim se preporuuje izbjegavanje ovosvjetskih dobiti i tenja ka ahiretu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je : "Onaj ko eli da voli Allaha i Njegovog Poslanika neka ui Kur'an."37

    37 Salf, munkar. Pogledati komentar na ovaj hadis u djelu Tahzib ettahzib, 2/222, Ibn Hader, Lisan el-Mizan, 2/ 185 i El-Dami es-sagir, 6/ 1 50, Es-Sujuti.

    -- 40

  • Kur'an je najbolji nain da se ovjek priblii Gospodaru, neka je Hvaljen i Uzvien On. Habab ibn el-Erat rekao je jednom ovjeku: "Priblii se Allahu to moe vie i upamti da je najbolj i nain onaj kojim je On najzadovoljniji, a to je da koristi Njegove riJei."

    Ibn Mesud veli: "Ko voli Kur'an taj voli i Allaha i Poslanika." Osman ibn Affan, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Da su vaa srca uistinu ista, nikada im ne bi bilo dovoljno uenja Allahovih rijei:'

    Tako je najkorisnija stvar za Allahovog roba da Ga neprekidno spominje:

    '11 doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu." (Ar-Ra 'd, 28)

    Najbolji zikr jeste uenje Knjige Allahove, neka je uzvien i slavljen On.

    41 --

  • PoglavUe 7.

    TRAENJE ALLAH OVOG OPROSTA

    Oprost je tit od tetnih posljedica loih djela, te njihovog prikrivanja. Traenje oprosta spominje se neprestano u Kur'anu, a na nekim mjestima je nareeno:

    "I oprosta od Allaha traite, Allah zbilja prata i samilostan je!" (El-Muzzammil, 20)

    Na drugim mjestima Allah hvali onoga koji trai oprost:

    "I oni koji budu oprost u osvit dana traili . . . " (Alu Imran, 1 7)

    A na nekim nam kae da On oprata onome ko oprost trai:

    'it koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu uini, pa se potom Allahu za oprost obrati, taj e vidjeti da Allah grijehe prata i da je samilostan." (En-Nisa, 110)

    Traenje se oprosta esto vezuje za pokajanje, kada se oprot trai jezikom. Pokajanje je ostavljanje loih djela svojim srcem i tijelom. Traenje oprosta slii dovi, u smislu da se Allah, ukoliko eli, odaziva i oprata onome koji to od Njega trai. Ovo je naroito sluaj kada dua dolazi iz srca koje je optereeno loim djelima ili se upuuje u dobu najpovoljnijem za njeno

    -- 42

  • usliavanje, kao to je rano jutro ili odmah nakon namaza. Prenosi se da je Lukman jednom rekao svome sinu: "Sine, stvori naviku da jezikom svojim izgovara rijei: llahu, oprosti mi: jer postoji doba dana u kojem Allah nee odbiti roba koji mu se obraa."

    El-Hasan je rekao: "esto traite Allahov oprost: u svojim kuama, za stolom, na putu, na ariji, na sastancima, gdje god da ste. Nikada ne znate kada e vam oprost biti podaren:'

    Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Allaha, molim se za Allahov oprost i upuujem Mu kajanje vie od sedamdeset puta na dan."38 Ehu Hurejre je rekao da je uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: "ovjek je uinio grijeh, pa je rekao: 'Allahu, poinio sam grijeh pa mi oprosti.' Allah je rekao: 'Zna li Moj rob da on ima Gospodara, Koji oprata grijehe i pomae mu? Opratam Svome robu.' Prolo je vremena, pa je ovjek opet poinio grijeh, pa je rekao: Allahu, poinio sam grijeh pa mi oprosti. Njegov Gospodar ree: Zna li Moj rob da on ima Gospodara, Koji oprata grijehe i pomae mu? Opratam Svome robu . . Pa nakon nekog vremena ovjek poini jo jedan grijeh, pa Allahree: 'Zna li Moj rob da on ima Gospodara, Koji oprata grijehe i pomae mu? Opratam Svome robu. Robe, ini kako eli. Podario sam ti oprost. "'39 On, neka je uzvien, ovo je rekao tri puta.

    Ovo znai da je ovjeku podaren oprost jer je nastavljao svaki put da ga trai kada je poinio grijeh. ini se da je ovo bilo

    38 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 / 1 0 1 : 39 Buhari, Kitab et-tevhid, 1 3/466; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua,

    1 7/75.

    43 --

  • primjenjive sve dok njegovo traenje oprosta nije u sebi nosilo namjeru da poslije ponovi grijeh.

    Aia, neka je Allah zadovoljan njome, rekla je: "Sretan je onaj ko (na Sudnjem danu) nae meu svojim djelima mnogo dova za oprost:'

    Drugim rijeima, traenje Allahovog oprosta jeste lijek za sva loa djela. Katade je rekao: "Ovaj Kuran upuuje na prepoznavanje bolesti i njenog lijeka. Vaa bolest su vai grijesi, a va je lijek traenje Allahovog oprosta."

    Ali ibn Ebu Talib, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Allah ne daje nadahnue za traenje oprosta nijednom robu koga eli kazniti:'

    -- 44

  • Poglavf:jc 8. DOVA

    Svemogui i Uzvieni Allah naredio nam je da Mu se obraamo dovom i obeao nam da e nam se odazvati: '11 Gospodar va rekao je: 'Zovite Mene! Odazvat u vam se! Zbilja, oni koji se ohole pred tim da robuju Meni, u Dehennem e ui ponieni!"' (El-Mumin, 60)

    Neka je slavljen Svemogui Allah, Koji je bezgranino velikoduan i beskrajno milostiv. On je uinio da je ovjekova dova za ispunjenjem njegovih potreba i njegovih nastojanja . djelo ibadeta koje za sobom nosi nagradu, djelo koje On od njega zahtijeva i za koje On strogo ukorava ako je naputeno, a to ine oni koji su opisani kao oholi. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "Onaj koji ne ini dovu Allahu izaziva Njegovu srdbu."40 U pravu je onaj koji je rekao: ''Ne trai od sina Ademovog da ispuni potrebu, l Trai od Onog ija vrata nikada nisu zatvorena. l Allah je srdit na one koji od Njega ne trae, l A sin Adem ov ljut je ako od njega trai." Allah Uzvieni u Kur'anu kae:

    40 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/3 1 3; Ibn Made, Kitab ed-dua, 2/ 1 258; El-Hakim, Kitab ed-dua, 1/49 1 .

    45 --

  • "Onaj Koji se odaziva nesretniku kad ga zazove, i Koji otklanja zlo!" (En-Nem/, 62) '11 kada te robovi Moji za Mene pitaju, ]a sam, doista, blizu! Odazivam se molbi molitelja kada Mene moli." (El-Bekare, 186)

    En-Numan ibn Beir veli: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Dova je ibadet', a onda je prouio slijedei ajet:

    li Gospodar va rekao je: 'Zovite Mene! Odazvat u vam se! Zbilja, oni koji se ohole pred tim da robuju Meni, u Dehennem e ui ponieni!"'' (El-Mumin, 60)41

    Prema navedenom ajetu, veoma je sigurno da e na dovu, koja zadovoljava odredene zahtjeve, biti odgovoreno. Ovo je zatim potvreno slijedeim hadisima: ''Allah je vjean, i kada ovjek digne svoje ruke pri dovi, Allah zbog Svoga stida nee dozvoliti da ih spusti nezadovoljne i prazne."42 Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte odustajati od dove, jer je uniten onaj koji ne in dovu."43 "Nijedan musliman ne uini dovu Allahu, a da mu nije data jedna od tri stvari: ona pouruje ispunjenje onoga to je traio, sauvana je za njega za Sudnji Dan ili spreava da ga zadese sline nevolje, osim ako je ono to trai loe ili kida rodbinske veze.""4

    41 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/3 1 1 ; El-Hakim, El-Mustedrek, 1 /49 1 ; En-Nevevi, El-Ezkar, str. 525.

    42 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/544; Ibn Made, el-Hakim, Kitab ed-dua, 1 /497; Ehu Davud, Kitab ed-dua, 1 /497.

    43 Daif, El-Hakim, El-Mustedrek, 1 /493; Ibn Hibban, El-Ad'ijje, str. 596.

    44 Sahih, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/923.

    -- 46

  • Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Ne brinem se za odgovor, ve za samu dovu; jer svako koga Allah nadahne da uini dovu odmah priziva Njegov odgovor kada uini dovu:'

    Poeljnosti pri dovi

    Meu njima je i odabir posebnog vremena za dovu, kao to su godinjica dana Arefata, mjesec ramazan, petak , rano jutro. Takoer tu spadaju i povoljni uvjeti, kao to je vrijeme kada pada kia, kada izlaze vojske koje se bore na Allahovom putu, te trenutak kada se nalazimo na seddi. Ebu Hurejre prenosi da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'i\llahu je rob najblii kada je na seddi, pa poveaj te svoje dove kada ste na seddi."45 Isto se odnosi i na vrijeme izmeu ezana i ikameta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dova uinjena izmeu ezana i ikameta nee biti odbijena."46 Dobro je biti odluan i uvjeren u Allahovo odazivanje pri dovi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Niko od vas ne treba rei: :Allahu, oprosti mi ako eli', ili: :Allahu, smiluj mi se ako eli', ve treba biti odluan kada Allaha za neto moli, jer niko ne moe natjerati Allaha da uini neto mimo Njegove voije."47 Takoer je dobro biti pod abdestom, okrenuti se prema Meki i ponoviti dovu tri puta.48

    45 Muslim, Kitab es-salah, 4/200. 46 Sahih, Tirmizi, Kitab es-salah, 1 /624, Kitab ed-daavat, 1 0/53; Ehu

    Dawud, Kitab es-salah, 2/224. 47 El-Buhari, Kitab et-tevhid, 1 3/448; Kitab ed-daavat, 1 1 / 1 39; Muslim,

    Kitab ez-zikr ved-dua, 17/7. 48 Muslim, Kitab el-dihad, 1 2/ 1 52. Ovo je dio dugog hadisa koji prenosi

    Ehu Suud, neka je Allah zadovoljan njime.

    47

  • Dovu treba zapoeti slavei Allaha i spominjanjem Njegovih imena i svojstava, traenjem Njegovog blagoslova i donoenjem salavata na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim onaj koji ini dovu treba opisati svoje potrebe i uputiti molbu, te zavriti svoju dovu donoenjem vie salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slavei i zahvaljujui se Allahu, Uzvienom, Svemonom. Vano je da je potreba onoga koji upuuje dovu ista i da ne trai neto to je zabranjeno ili to kida rodbinske veze.

    Onaj ko ini dovu ne treba insistirati na neodlonom ispunjenju svojih potreba, niti rei: "Molio sam se Allahu, ali On nije usliio moju dovu:' Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'llah e usliiti svaku vau dovu, izuzev ako postanete nestrpljivi i kaete: 'Traio sam, ali nije bilo uslieno.""9 Ibn Battal veli: "Ovo znai da osoba pone oajavati, pa ak i ostavi dovu, kao da je on onaj koji se udostojio da uputi dovu, ili smatra svoju dovu dovoljnim jamcem za odgovor, pa tako oekuje da e od Gospodara odgovor uslijediti odmah, bez ikakve odgode, a niti Allahov odgovor na dovu smanjuje Njegovu apsolutnu mo, niti Njegovo usliavanje zahtjeva stvorenja ni najmanje ne umanjuje vrijednost onoga to On jeste."

    Ovaj hadis ukazuje na jedan od pohvalnih manira pri upuivanju dove, a to je da treba biti strpljiv i ne oajavati za potvrdnim odgovorom na dovu, jer ovim se pokazuje pokornost i apsolutno oslanjanje na Allahovu pomo.

    49 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 / 140; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua, 17 /S l .

    -- 48

  • Pogla vUe 9.

    DONOENJE SALA VATA NA POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

    T Jhadisu koji prenosi Ebit Hurejre kae se da je Poslanik, U sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan

    salavat, Allah na njega donese deset."50 Naime, jedno dobro djelo zapisano je kao deset dobrih djela, a donoenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je od najvrednijih stvari koje musliman moe uiniti.

    Ibn el-Arebi rekao je: '1\ko neko upita o vrijednosti u Allahovim rijeima: "Ko uradi dobro djelo, bit e desetostruko nagraen" (El-An'am, 160), rei emo da u njima ima velike vrijednosti. U Kuranu stoji da se dobro djelo udesetostrui, a donoenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste dobro djelo, koje, dakle, daje onome ko to uini deset ocjena u Dennetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da Allah donese deset salavata na onoga ko donese jedan salavat na Poslanika. A Allahovo sjeanje na robove premauje umnoavanje dobrih djela. Ovo se dalje potvruje injenicom da je Allah Uzvieni robu koji Ga se sjeti podario to da e se

    50 Muslim, Kitab es-salah, 4/ 1 28.

    49 --

  • On njega sjetiti. Isto tako, rob koji se sjeti Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nagraen je time to e se on, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjetiti njega:'

    El-lraki je rekao: 'f\.llahov blagoslov na roba nije Njegovom robu jedina nagrada, jer, kao to nam je reeno u slijedeem hadisu, On takoer biljei deset dobrih djela za roba, a ukloni deset loih djela, i podigne Svog roba za deset dereda."

    Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako sam ja spomenut u neijem prisustvu, onda treba da donesete sa/avat na mene, a ko donese sa/avat na mene jednom, Allah e na njega donijeti deset puta." U drugoj verziji hadisa stoji: "Ko donese jedan sa/avat na mene, Allah e na njega donijeti deset, izbrisati mu deset loih djela i podii ga za deset dereda."51 Poslanikove, sa!Jallahu alejhi ve sellem, rijei: 'i\ko sam ja spomenut u neijem prisustvu, onda treba da donesete sa/avat na mene" ukazuju na obavezu salavata u ovakvoj situaciji. Za ovo postoji dokaz u hadisu: 'jadan je onaj u ijem sam prisustvu spomenut, a ne donese salavat na mene."52 Ibn Mesud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'i\llah ima meleke koji lebde i dolaze meni da me izvijeste o salavatima koje moj ummet na mene donosi.''53

    5 1 $ahi h, Ibn es-Sunni, 'Amal el-jevm vel-lejleh, br. 382. Takoer pogledati Muslim, Kitab es-salah, 4/127.

    52 Sahih, En-Nesai, Fazail el-Kur'an, br. l 25; Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/53 1 ; Ahmed, El-Musned, 1/20 1 ; El-Hakim, Kitab ed-dua, 1/549.

    53 Sahih, Ahmed, El-Musned, 1 /384; En-Nesai, Kitab es-sahv, 3/43. Ibn el-Kajjim veli: "Jsned je sahih:' Pogledati: Delaaul-afhaam, str.23.

    -- ,50

  • Ibn Mesud takoer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najblii meni na Sudnjem danu bit e oni koji na mene esto donose salavat."54 Najbolje je petkom esto donositi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Evs ibn Evs prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista je va najvrecfniji dan petak, jer je na taj dan stvoren Adem, u tom danu je umro i u tom danu e nastupiti Sudnji dan. Pa esto petkom donosite salavate na mene, jer e oni zaista biti meni predoeni." Tada su ga upitali: "O Allahov Poslanie, kako e ti biti predoeni nai sa/avati, kada e tvoje tijelo ve biti raspadnuta?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Zaista je Allah zemlji zabranio tijela vjerovjesnika."55 O formi sala vata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, E bu Mesud el-Ensari prenosi: "Sjedili smo u prisustvu Sa 'da ibn Ubade, kada nam je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bair ibn Sa 'd rekao je: 'O Allahov Poslanie, Allah nam je naredio da donosimo sa/avate na tebe, a kako da to inimo?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utio je. Bili smo uznemireni njegovom utnjom, i zaeljeli smo da ga to nije upitao. Konano, Poslanik, sallallahu alejhi ve se/lem, ree: 'Recite: /Ulahu moj, smiluj se Muhammedu i njegovom potomstvu, kao to si se smilovao Ibrahimu i njegovom potomstvu. O moj Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovo potomstvo, kao to si blagoslovio Ibrahima i njegovo potomstvo. Doista si ti hvaljen i vjean.' A onda uinite tas lim kao to ste nauili."'56

    54 Hasan, Tirmizi, Kitab el-vitr, 2/607; Ibn Hibban, Mevarid ez-zeman, str.594.

    55 Sahih, Ibn Made, Kitab el-denaiz, 1/524; Ehu Daavud, Kitab es-salah, 3/370; Ahmed, El-Path er-Rabbani, 6/9. El-Hakim je rekao: "Hadis je sahih." u svome djelu Kitab el-dumua, 1/278.

    56 Muslim, Kitab es-salat, 4/1 23.

    51 --

  • Poglavje l O. NAMAZ NOU

    Allah kae: "Gospodar tvoj zbilja zna da klanja ti manje od dvije treine noi, i polovinu njezinu i treinu njezinu!" (El-Muzzemmil, 20) "l oni koji bdiju radi Gospodara svoga, niice padajui i stojei." (Furkiin, 64)

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji namaz nakon propisanih jeste noni namaz."57 Aia, neka je Allah zadovoljan njome, rekla je: "Izmeu jacije i sabaha Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je jedanaest rekata. Uinio bi tas/im nakon svaka dva rakata i onda klanjao jedan vitr rakat."58

    Ibn Mesud prenosi da je pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut ovjek koji pres pava do zore (a da ne obavi namaz). Poslanik, sal/allahu alejhi ve sellem, ree: "To je ovjek u ije se uho pomokrio ejtan."59

    57 Muslim, 8/54. 58 Buhari, Kitab el-vitr, 2/478; Muslim, Kitab el-musafirin, 6/ 16. 59 Buhari, Kitab et-teheddud, 3/28; Muslim, Kitab el-musafirin, 6/63.

    -- 52

  • Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svakome od vas ko spava, ejtan zavee tri vora oko glave. Pri svakom voru ponovi i izgovori slijedee: 'No je duga, pa spavaj.' Ako se probudite i sjetite Allaha, jedan vor se odvee, ako uzmete abdest, odvee se drugi, a ako obavite namaz, odvee se trei, i ujutro ustanete puni snage i ista srca. U suprotnom, ustanete lijeni i zamrena srca."60 Ibn Mesud je ustajao dok su drugi spavali, a stalno zujanje, poput zujanja pela, moglo se uti kako dopire do njega do svitanja.

    El-Hasana su upitali: "Kako to da oni koji ostaju budni u noi imaju najprivlanija lica?" Na to on odgovori: "Jer su bliski sa svojim Gospodarom, i On ih obavije jednim dijelom Svoje svjetlosti:'

    Takoer je rekao: "ovjek poini grijeh, i zbog njega ne ostane budan u noi:'

    Jednom je ovjek rekao pravovjernom ovjeku: "Nisam u stanju biti budan u noi, pa mi daj lijek:' Pravovjerni mu odgovori: "Pokoravaj Mu se po danu i On e te odrati budnim, meu Njegovim rukama, u noi:'

    Prenosi se da je Sufjan es-Sevri rekao: "Jednom mi je uskraeno da ostanem budan u noi u toku pet mjeseci zbog grijeha koji sam uinio:'

    Ibn el-Mubarak veli:

    "No kada je sasvim tamna, l nade ih kako su budni. l Strah je odagnao njihov san, pa su ostali budnima, l Dok oni koji se osjeaju sigurnima u svojim ivotima l tiho nastavljaju sa svojim snom."

    60 Buhari, Kitab et- teheddud, 3/24; Muslim, Kitab el-musa.firin, 6/65.

  • Ebu Sulejman veli: "Budni ljudi su zadovoljnij i svojom budnou u noi negoli su oni ljudi koji se igraju zadovoljni svojom igrom. Da nije noi, ne bih volio vie ivjeti na ovom svijetu:'

    Ibn el-Munkadir kae: "U ovom ivotu ostaju samo tri zadovoljstva: budnost u noi, susret sa svojim bratom i obavljanje obaveznih namaza u dematu:'

    -- 54

  • DJELOVANJE BEZ OVOSVJETSKIH ZADOVOLJSTAVA

    Pogla vUe J J .

    Ebul-Abbas es-Saidi veli: "Covjek je doao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'O Allahov Poslanie, naui me neemu to kada uinim, voljet e me Allah, a i ljudi.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree mu: Nemoj biti privren ovom svijetu i Allah e te voljeti. Nemoj biti privren onome to ljudi imaju i ljudi e te voljeti."161 Ovaj hadis pokazuje da Allah voli one koji vode jednostavan ivot na ovom svijetu. Reeno je da je voljeti Allaha najbolje stanje u kojem ovjek moe biti, a jednostavan je ivot najbolji uvjet u kojem se moe biti.

    Jednostavan ivot podrazumijeva suzdravanje strasti za ovosvjetskim stvarima, u nadi za primitkom neega boljeg i vrednijeg. Da bi se ovo lake postiglo, potrebno je shvatiti da su stvari za kojima ljudi ude na ovom svijetu bezvrijedne u odnosu na ono emu se nadamo na onom svijetu.

    Kada znamo da ono to Allah ima - ostaje, i da je ivot koji slijedi bolji i trajnij i, onda moemo uvidjeti da je ovaj ivot poput komada leda ostavljenog na suncu: on se uskoro istopi i

    61 Hasan, Ibn Made, Kitab ez-zuhud, 2/1 373.

    55 --

  • nestane. Meutim, ahiret, u biti, nikada ne nestaje. elja ovjeka da zamijeni ovaj ivot za slijedei ojaana je izvjesnou da su dva ivota neusporediva. U Kur'anu pronalazimo opise ovog i slijedeeg ivota:

    "Ali vi ste vie pod utjecajem svijeta ovoga, a svijet onaj bolji je, i vjean je!" (El-E'la, 16- 1 7) "Vi elite prolazna blaga svijeta ovoga, a Allah eli onaj svijet." (El-Enfal, 67) "Oni se raduju ivotu ovosvjetskome, a ivot je ovo svjetski spram ivota ono svjetskoga tek stvarica prolazna." (Er-R 'ad, 26)

    Hadisi, u kojima se prekoravaju ovosvjetska dobra i opisuje njihova bezvrijednost kod Allaha, jesu mnogobrojni. Debir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio trnicom. Ljudi su se okupili sa njegove obje strane. Tada je naiao na mrtvu kozu koja je imala veoma kratke ui, i, uzevi je, rekao: "Ko od vas eli dobiti ovo za dirhem?" Oni rekoe: "Ne elimo da je dobijemo ni za ta, bezvrijedna je." On ree: "leZite li da je dobijete daba?" Oni rekoe: "Tako nam Allaha, ne, ni kada bi bila iva, jer su njene ui tako male, a i mrtva je." Zatim Allahov Poslanik, sa/la/lahu alejhi ve sellem, ree: "Tako mi Allaha, ovaj je svijet manje vrijedan kod Allaha nego je ovo u vaim oima."62 Prenosi se od Ibn eddada el-Fahrija da je Poslanik, sal/allahu alejhi ve se/lem, rekao: "Ovaj svijet u usporedbi s buduim (ahiretom) jeste kao kada neko od vas stavi svoj prst u okean. Zamislite koliko vam ostane vode kada ga izvadite.''63

    62 Muslim, Kitab ez-zuhud, 18/93. 63 Muslim, Kitab el-Dennetu ve naimuha, 1 7/ 1 9 1 .

    -- s6

  • Prenosi se od Ibn Sahla ibn Sada da je Poslanik, sallallahu alejhi ve se/lem, rekao: "Da je Allahu ovaj svijet vrijedan koliko je krilo muice, On ne bi nevjerniku dao ni da se na njemu vode napije.'M ivjeti jednostavno znai okrenuti se od svih stvari ovog svijeta, jer su one tako beznaajne. Ne muite se oko njih i ostanete uz drani.

    Junus ibn Maisarah rekao je: "Biti suzdran od ovog svijeta ne znai da treba zabranjivati ono to je Allah dozvolio ili rasipati novac. Prije e biti da je to stanje u kojem je ovjek sigurniji u onome to je u Allahovim rukama nego u njegovim: njegovo nesretno stanje isto je kao i stanje u drugim situacijama, njegov stav prema ljudima koji ga s razlogom kritikuju isti je kao prema onima koji ga opravdano hvale."

    On je ovo objasnio navodei tri faze ili poloaja, a sve se tiu srca, a ne fizikog djelovanja. Ovo je razlog zbog kojeg je Ehu Sulejman rekao da nikoga ne treba zvati zahid. Prvi poloaj jeste onaj u kojem je rob svjesniji onoga to je u Allahovim rukama nego onoga to je u njegovim. Ovaj poloaj proizlazi iz zdravog i jakog uvjerenja.

    Ehu Hazima ez-Zahida upitali su: "Koje je tvoje bogatstvo?" On ree: "Dvije e vrste bogatstva odagnati svaki strah od siromatva: povjerenje u Allaha i neprivrenost onome to ljudi imaju: A onda ga upitae: ''A zar se ne boji siromatva?" Na to on odgovori: "Kako se mogu bojati siromatva kada moj Gospodar posjeduje sve to je na Zemlji i na nebesima i sve ono to je izmeu njih i sve ono to je ispod zemlje?"

    64 Sahih - garib, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 6/6 1 1 .

    57 --

  • El-Fudajl je rekao: "Sutin:a jednostavnog ivljenja jeste biti zadovoljan Allahom, Uzvienim, Monim:'

    On je takoer rekao: "Onaj . ko je zadovoljan jeste onaj ko ivi jednostavno, a on je bogat. Onaj ko ima pravu vjeru, ko ima povjerenja u Allaha u svim svojim poslovima zadovoljan je onim to mu je Allah osigurao, te ostane neprivren stvorenjima iz straha i nade, i takvim djelovanjem shvati da je potraga za ovosvjetskim bezvrijedna, postigao je korisnost jednostavnoga. On je najbogatij i meu ljudima, ak i ako ne posjeduje nijednu stvar na ovom svijetu."

    Am mar takoer veli: "Smrt je dovoljan uitelj , vjera je dovoljno bogatstvo, a ibadet je dovoljno djelo:'

    Ibn Mesud veli: "Istinsko vjerovanje nije nastojanje da se zadovolje ljudi, inei ono to e donijeti Allahovo nezadovoljstvo; niti zavist prema onom kome je Allah dao vie, niti krivnja drugog zbog onoga to Allah nije dao tebi. Allahovu opskrbu ne privlai tek samo ovjekova opreznost, niti je odbija zloba drugog ovjeka. Allah je Svojom pravdom, sveznanjem i mudrou uinio radost i uivanje pratiocima vjere i zadovoljstva, a oaj i tugu pratiocima nepovjerenja i nezadovoljstva."

    Drugi poloaj jeste poloaj roba koga zadesi neka nevolja, kao to je npr. smrt djeteta ili gubitak bogatstva, a njegova elja za nagradom zbog prihvatanja gubitka vea je od elje za nadoknaivanjem izgubljenog. Ovo je rezultat potpunog povjerenja. Ali, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Onom ko vodi jednostavan ivot lahko je izdrati nevolju:' Jedan od naih predaka rekao je: "Kada ne bi bilo nevolja na ovom svijetu, na onaj bismo stigli potpuno siromani:'

    -- ,58

  • Trei poloaj jeste poloaj onog roba koji na pohvalu i kritiku gleda podjednako. Ako svijet zauzme mjesto vanosti u njegovom srcu, onda preferira pohvalu nad kuenjem, to zauzvrat moe prouzrokovati njegovo naputanje mnogo dobrog iz straha od osude, a injenja mnogo loeg zarad pohvale. Ovo znai da u njegovom srcu miljenja drugih ljudi nisu vana, a ono to je uistinu vano jeste ljubav prema Istini i pridobijanje Allahovog zadovoljstva.

    Ibn Mesud je rekao: "Istinsko vjerovanje nije nastojanje da se zadovolje ljudi inei ono ime Allah nije zadovoljan:' Allah je pohvalio one koji se bore na Njegovom putu ne marei za miljenje drugih. El-Hasan je rekao: "Onaj ko skromno ivi jeste onaj ko u svom srcu nae da kae da ga je neko drugi u tome nadmaio:' Mislim da je Imam Ahmed bio upitan da li bogat ovjek moe ivjeti skromno, pa je odgovorio: "Da, ako nije zadovoljan kada mu se bogatstvo povea, niti tuan kada mu se smanji, tada moe:' Ibrahim ibn Azem rekao je: "Postoje tri vrste onoga to se naziva zuhd: prvi je rezultat prinude, drugi pohvale vrijednog djela, a trei opreznosti. Izbjegavanje je harama obavezno, izbjegavanje halala moe biti pohvalno, a izbjegavanje sumnjivog jeste mudro:'

    Osoba koja zamijeni neto od ovoga svijeta za neku ahiretsku vrijednost odrie se dunjalukih koristi pa je moemo nazvati zahidom, ali i skroman ivot uz odricanje moe dovesti do uivanja na ovom svijetu na utrb ahiretskih vrijednosti, i u ovom sluaju ahiret je ono ega se odriu.

    Pravovjernom je ovjeku neko jednom rekao: "Ti se snalazi uz manje mnogo bolje nego to to ja inim:' A on odgovori: "Ti

    59 --

  • si ekstremniji u ovome, jer ja sebi uskraujem stvari u ivotu koje ne traju i za koje nagrada nije sigurna, a ti sebi uskrauje ahiret. Niko ne moe biti ekstremniji u svom snalaenju uz malo od ovoga:'

    Obino kada priamo o zuhdu, podrazumijevamo uskraivanje nekih od ovosvjetskih zadovoljstava prije no onosvjetskih. Meutim, mogue je apstinirati samo od onoga emu imamo pristup. Zato je Ibn el-Mubarek, kada mu se neko obratio: "O Zahide! ", rekao: "Istinski je zahid Omer ibn Abdel-Aziz, jer on je odbio ogromna zadovoljstva i bogatstvo koje mu je ponueno, a ja imam vrlo malo toga ega se mogu odrei."

    El-Hasan el-Basri rekao je: "Poznavao sam ljude i druio se sa skupinama koje se nisu radovale kada su im stvari ovog svijeta pristizale, niti su tugovale kada bi neto izgubile od ovog svijeta. ivot na ovom svijetu bio im je bezvredniji od praine. Jedan od njih mogao je ivjeti godinu ili ezdeset godina, a da nikada nije imao odjeu koja e ga potpuno prekriti, neto izmeu njega i zemlje ili hranu za koju bi rekao da mu se pripremi u njegovoj kui. Kada bi pala no, oni bi bili na svojim nogama, elima priljubljenim uz zemlju, sa suzama na njihovim obrazima i tajno bi se obraali Allahu da ih sauva na Sudnjem Danu. Ako bi uinili neto dobro, neprestano bi za to bili zahvalni i molili Allaha da od njih primi. Tako mi Allaha, nisu bili sauvani od zlih djela, ali su bili spaeni stalnim kajanjem. Neka je Allah zadovoljan njima i neka im podari Svoju Milost:'

    Postoje tri faze zuhda: prva je povlaenje iz ovosvjetskog ivota, ak i ako postoji velika elja za njim ili tenja srca. Vlastito je bie jo uvijek zaokupljeno ovim svijetom, ali ovjek se bori i suzbija ga;

    -- 6o

  • druga je kada ovjek postigne neprivrenost ovom svijetu i obitava uz vrlo malo, s ciljem da za to bude nagraen. U ovom sluaju, obitavanje uz malo jeste ono to ovjeka zaokuplja. Ovo je stanje ovjeka koji da dirhem da bi postigao da ima dva; trea je faza ona faza u kojoj ovjek voljno ostavi svijet po strani, bez pomisli na to ta je napustio. To je onaj koji je zamijenio komad polomljenog vra za dragulj, ili je poput onog koji je pri nastojanju da ue kod nekog kralja sprijeen psom kod kapije. Bacivi otpadak, odvukao je panju psa i omoguio sebi ulazak u kraljeve odaje. ejtan je kao ovaj pas, stoji na Allahovoj kapiji. On nastoji odvratiti ljude od ulaska, premda je kapija irom otvorena, a svijet je otpadak koji moete zabaciti u stranu, a da o tome vie i ne pomislite.

    61 --

  • Poglavlje 1 2. STANJA VLASTITOG BIA

    Oni koji trae Allaha, usprkos njihovim razliitim kolama i praksama, slau se u tome da je vlastito bie postavljeno izmedu srca i Njega. Jedino stiavanje vlastitog bia, odvraanjem i ignoriranjem njegovih hirova, njihovim svladavanjem, vodi ka Allahovom carstvu i omoguava pribliavanje Njemu. Postoje dvije vrste ljudi. Jedni su oni koje je njifov nefs savladao i unitio jer su mu se prepustili i pokorili njegovim poticajima. Drugi su oni koji su savladali svoj nefs i uinili da se on pokorava onome to mu narede.

    Neko je od uenih rekao: "Put onih koji trae Allaha zavrava se savladavanjem njihovih vlastitih bia, njih samih, jer onaj ko porazi svoje bie uspijeva i pobjeduje, a gubitnik je onaj koga njegovo bie savlada:

    Uzvieni Allah kae:

    " to se tie onoga ko tlaio je i ivot volio vie na svijetu ovome, pa, zbilja, Dehennem je njemu prebivalite. A to se tie onoga ko se bude pred Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja, Dennet bit e prebivalite njegovo." (En-Naziat, 37-41)

    -- 62

  • Bie navodi ovjeka na loa djela, na veu ljubav prema ovom svijetu nego onom, a Allah kae Svojim robovima da se boje Njega, suzdravaju bie od slijeenja vlastitih poticaja. Srce je razapeto izmeu ove dvije stvari . Ono slua jednog pozivaoca u jednom trenutku, a drugog u drugom. Ovdje lei izvor nevolje i izazova. U Kur'anu, Allah opisuje tri stanja vlastitog bia: smireno bie, prijekorno bie i ono koje uporno ini zlo. Tako su se ljudi podijelili u miljenju da li ovjek ima jedno bie, ija su svojstva ova tri stanja ili tri bia.

    Prvo miljenje zastupaju ljudi koji imaju znanje i objanjenje, a drugo se pripisuje sufijama. Istina je da ova dva stava nisu kontradiktorna. Bie je jedan entitet, u smislu svoje sutine, a jedno od tri navedena tipa, ovisno o njegovim svojstvima.

    Spokojno vlastito bie

    Kada je bie mirno u Allahovoj blizini, spokojno kada se Njegovo ime pomene, za sve se obraa Njemu, esto Mu se okree, nestrplj ivo je da Ga sretne, osjea prisnost u Njegovoj blizini, onda je to smirena dua. To je dua kojoj se u trenutku smrti kae:

    "O ti duo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan tobom, pa ui meu robove Moje, ui u Dennet Moj!." (El-Fedr, 27-30)

    Ibn el-Abbas, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "To je dua koja je spokojna i koja vjeruje:'

    Katade je rekao: "To je dua vjernika, smirena onim to je Allah obeao. Onaj ija je dua takva u potpunom je miru i

    63 --

  • zadovoljan svojim znanjem o Allahovim imenima i svojstvima, onim to je On rekao o Sebi i Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, onim to je On rekao da duu eka poslije smrti, o odlasku due, njenom boravku u berzehu i slijedu dogaaja na Sudnjem danu, i to do te mjere da to skoro moe vidjeti svojim oima. On se pokorava Allahovoj volji i zadovoljan Mu se predaje, ne izraava nezadovoljstvo niti pritubu, a njegova se vjera nikada ne mijenja. On se ne veseli svojim dobitima, ne oajava u nevolji, jer zna da su odreene mnogo prije nego to su ga zadesile, ak i prije nego to je stvoren, kako Allah kae:

    "Nema udesa nijedne nevolje bez Allahove volje! A ko u Allaha vjeruje, on naputit e Pravom stazom njegovo srce! Allah svaku stvar znade! " (Et-Tagabun, l l)

    Mnogi nai preci rekli su da ovakva dua pripada robu koji, kada ga zadesi nevolja, zna da je ona od Allaha, prihvati je i pokori se Njegovoj volji.

    Spokoj koji u sebi nosi ihsan izvire iz uvjeravaj ue upoznatosti s Allahovom odredbom, a to se odraava pokornou, iskrenou i ibadetom. Nijednoj elj i, volj i ili snazi navike ne moe se dati prednost nad Njegovom voljom i naredbom; ne moe postojati privlanost prema iemu to proturjei Njegovim svojstvima; ne moe postojati elja koja se protivi Njegovoj odredbi - a ak ako se takvo to i desi nekome, onda on to jednostavno odbaci kao aputanje ejtanova. Uistinu bi on radije pao s neba nego to bi ostvario takvo to u sebi.

    -- 64

  • Ovo je, kako je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istinska vjera.65 Njome je ovjek spaen brige koja prati loa djela i svake zabrinutosti o njima, zahvaljujui spokoju i uitku koje u sebi nosi okretanje Allahu.

    Ako se, nakon sumnje, smiri vrstim vjerovanjem, znanjem nakon neznanja, prisjeanjem nakon zaboravnosti, pokajanjem nakon pobune, iskrenou nakon hvalisanja, istinom nakon prevare, poniznou prisnosti nakon neobuzdanosti elje, skromnou nakon razmetanja, onda je to smirena dua.

    Sve je ovo posljedica svjesnosti koja oslobaa srce pasivnog sna i osvjetljava palae Denneta ispred njega - kao kada je ovjek zavikao: "O duo, budi na oprezu! Pomozi mi svojim nastojanjem l U noima tamnim, l Pa da na Sudnjem danu l Zadobije dobar ivot na visinama onim." On je u svom buenju prepoznao zbog ega je stvoren, na to e naii od momenta smrti pa do ulaska u vjeno odredite, tj . Dennet ili Dehennem. Shvatio je kako ovaj ivot brzo prolazi, kako je nepouzdan za njegovo potomstvo i kako uniti svakoga ko ga voli. Tako se odluno podigao u ovoj svjetlosti i rekao:

    "0, teko meni ta ja samo spram Allaha propustih!" (Ez-Zumer, 56)

    65 Muslim, Kitab el-iman, 21 1 53. Prenosi se od Ehu Hurejre da je rekao: "Neki od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doli su i rekli mu: 'Nali smo u naim srcima neto za to se ponosimo da priama. ' On ih upita: 'feste li zaista to pronali?' Oni odgovorie: 'Da. ' On im ree: 'To je istinska vjera. '"

  • Tako on krene s novim poetkom u svom ivotu, uz nadoknadu proputenog i povratak u ivot onog to je umrlo.

    Sada se uspravne glave suoava s klopkama s kojima se prije susretao i hvata se ukotac s vremenom uz svoju novootkrivenu snagu, koja bi prije prola pokraj njega i uinila da propusti sve dobro.

    Tada shvati, u svjetlu svog buenja i svega to mu je Allah podario da nije u stanju izmjeriti i pobrojati sve blagodati Allahove ili vratiti svoj dug. S ovim saznanjem, prepoznaje svoje manjkavosti i greke, loa djela koja je poinio, nepokornost i zanemarivanje mnogih prava i dunosti. Njegovo je bie slomljeno, a njegovo je tijelo ponizno, i on pristupa Allahu sputene glave. On uvia Allahovu velikodunost, a u isto vrijeme vidi i svoja loa djela i pogreke. On, takoer, u svjetlu svog buenja, shvata koliko je vrijeme dragocjeno i bitno. On otkriva da je ono od sutinske vanosti za njegovo budue blagostanje koje se ne smije protraiti, te postaje tako tedljiv da ga troi samo u injenju dobrih djela i onoga to e ga pribliiti Allahu, jer je gubljenje vremena sjeme neuspjeha i aljenja, a njegova paljiva upotreba korijen je uspjeha i zadovoljstva.

    Stoga, ovo su posljedice same svjesnosti i onoga to je poveava. Ovo su prvi koraci smirene due na njenom putu ka Allahu i ahiretu.

    -- 66

  • Prijekorno bie

    Kae se da je prijekorno bie ono koje se ne moe smiriti ni u jednom stanju. Ono se esto mijenja i prepravlja, sjea se i zaboravlja, pokorava se i izbjegava, voli i mrzi, raduje se i tuguje, prihvata i odbija, udovoljava i opire se.

    Takoer se kae da je to bie vjernika. El-Hasan el-Basri rekao je: "Uvijek vidite vjernika kako se prekorava i sam sebi govori: 'Da li sam ovo elio? Zato sam ovo uinio? Da li bi ovo bilo bolje nego ono?'"

    Bie sebe krivi na Sudnjem danu: svako se krivi za djela, bilo za svoja loa djela, ako je onaj koji je poinio mnogo zla, ili za svoje manjkavosti, ako je onaj koji je inio dobra djela.

    Imam Ibn el-Kajjim kae da je sve ovo tano.

    Postoje dvje vrste prijekornog bia: ono koje je vrijedno krivnje i ono koje nije. Prijekora vrijedno bie jeste ono koje je puno neznanja, nepokorno bie koga krive Allah i meleki. Bie koje nije vrijedno prijekora jeste ono koje krivi svoga posjednika za manjkavosti u poslunosti Allahu, usprkos svim naporima nainjenim u tom smjeru. Ovo bie nije stvarno prijekora vrijedno. N ajpohvalnija bia jesu onakoj a se prekorava ju zbog manjkavosti u poslunosti Allahu. Ovo je bie koje podnosi kritiku drugih u naporu da dobije Njegovo zadovoljstvo, tako da mu niko ne moe prigovoriti kada je u pitanju njegovo oboavanje Allaha. Ovo bie nee osjetiti Allahov prijekor.

    to se tie bia koje prihvati svoja djela onakvim kakva ona jesu, bez samokritike i koje ne mora podnesiti kritiku drugih,

    67 --

  • to znai da ne moe biti iskren u poslunosti Allahu, to je ono bie koje Allah prekorava.

    Bie koje uporno ini zlo

    Ovo je bie ono koje samo sebe kanjava. Samom svojom prirodom navodi pos j ednika na svako loe djelo. Niko se ne moe osloboditi njegovog zla bez Allahove. pomoi. Tako Allah u suri Jusuf kae o supruzi El-Aziza:

    "Ja sebe ne pravdam, jer je dua, doista, zlu naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prata i samilostan je." (Jusuf, 53)

    Allah, takoer, kae:

    da nije Allahova dobroinstva i Njegove samilosti prema vama, niko se od vas ne bi nikada oistio od grijeha! Ali Allah isti onoga koga On hoe! Allah sve uje i sve zna!" (En-Nur, 21)

    Upueni smo na dovu: "Svaka hvala pripada Allahu, slavimo Njega i traimo Njegovu pomo i Njegov oprost. Utjeemo se Njemu od zla u nama samima i od zla naih djela:'66

    Zlo se krije u biu i ono ga tjera da ini loa djela. Kada bi Allah ostavio roba samog sa svojim biem, rob bi bio uniten izmeu svoga zla i zla kojem tei, ali ako mu Allah podari uspjeh i pomo, on ce opstati. Utjeemo se Uzvienom Allahu od zla u nama samima i zla naih djela.

    66 Sahih-hadis, Ebu Davud, Kitab en-nikah, 6/ 1 53; Ibn Made, Kitab ennikah, 1 /609.

    -- 68

  • Stoga, bie je jedan entitet, premda se njegovo stanje moe promijeniti: od bia koje uporno ini zlo, en-nefs el-emmere, preko prijekornog bia, en-nefs el-lewweme, do smirenog bia, en-nefs el-mutmainne, to je krajnji cilj savrenstva. Smireno bie ima meleka na pomoi, koji mu olakava i upuuje ga. Melek usauje dobro u bie, tako da ono eli ono to je dobro i svjesno je vrijednosti dobrih djela. Melek takoer titi bie od loih djela i ukazuje mu na njihovu nakaznost. Sve u svemu, sve to je za Allaha i od Njega dolazi od due koja je smirena.

    Saveznik bia koje neprestano ini zlo jeste ejtan. On mu obeava velike nagrade i dobiti, ali u njega usauje neistinu. On ga poziva i navodi da ini zlo. On ga vodi i mami nadom i predstavljanjem pogrenosti u onim oblicima kojima e se ono povinovati i diviti.