1

ZAMAK DUE

Sabrani komentari knjige, duhovne vjebe, i popratni paralelizmi po temama pojedinih odaja

Prigodom 500. obljetnice roenja sv. Terezije Avilske priredio p. Miljenko Suac SMM

misionar monfortanac

Zagreb 2. veljae 2015

blagdan Isusova prikazanja u Hramu Svijenica

2

SADRAJ

Uvodna misao za skriptu .................................................................................................................. 5 Uvodna napomena o dodacima pojedenih odaja................................................................................ 6 Kratice ................................................................................................................................................ 6

Predgovor ............................................................................................................................................7 Kako je nastao zamak due .............................................................................................................7 Koji je sadraj djela?............................................................................................................................8 Prisutnost i znaenje simbola u djelu ..................................................................................................9 Molitva - ulazna vrata zamka ............................................................................................................10 Znaenje samospoznaje za molitvu ...................................................................................................11 Hod kroz odaje ..................................................................................................................................13

Dodaci uvodu hrvatskog izdanja Zamka due 1. Opis stanja dua koje ive izvan zamka to jest due koje ive u tekom i smrtnom grijehu te ostaju izvan autentinoga puta kranskog ivota prema drugim svetakim tradicijama .............14 2. Smrt, sud i mogunost da dua padne u pakao ..............................................................................23 3. Saetak trostruke razvojne dinamike duhovnog rasta za pratiti hod due kroz odaje zamka ........29

PRVE ODAJE OBRAENJE .................................................................................................... 30

Molitva prvih odaja: Usmena molitva .......................................................................................... 40

Dodatak za prve odaje:

1. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: prva i druga hridina ..................................................41 2. Askeza napor due za biti vjerna ivotu u milosti i Bogu...........................................................45

DRUGE ODAJE - NAPETOST IZMEU USTRAJANJA I ODUSTAJANJA ........................47

Molitva drugih odaja: Razmatranje Meditacija .......................................................................55

Dodatak za druge odaje:

1. Openiti nauk u duhovnom ivotu o razmatranju .........................................................................75 2. Metode razmatranja .......................................................................................................................98 3. Paralelizam s naukom sv. Ivana od kria o aktivnom dijelu duhovnoga puta i nastojanjima koja dua mora uloiti da uredi svoje duevne moi ..................................................................104 4. Duevne moi i savjeti svetake tradicije kako ih urediti pa da dua napreduje na putu duhovnoga rasta .............................................................................................................114 5. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: Trea hridina ...........................................................129

3

TREE ODAJE - NAUITI BESPLATNOST DARA; ZA DALJNJI HOD: PONIZNOST, STRPLJIVOST, POSLUNOST.........................................................................131

Molitva treih odaja: razmatranje i molitva sabranosti ...........................................................135 Tri stava prema sv. Tereziji koji su okosnica i koji su jako vani za daljni duhovni put........140

Dodatak za tree odaje:

1. Klasini katoliki nauk o molitvi sabranosti i steenoj kontemplaciji ........................................144 2. Paralelizam sa nukom sv. Ivana od kria - za daljni put rasta dua treba proi kroz tamnu no sjetila .........................................................................................................................149 3. Kontemplativna spoznaja svoje bijede u drugim svetakim tradicijama ....................................166 4. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: etvrta hridina .......................................................170 5. Paralelizam sa naukom o trostrukoj raspodijeli puta duhovnog rasta: Put ienja ................... 172 6. Klasini savjeti svetake tradicije za duhovno vodstvo tijekom prvog perioda duhovnog rasta .....................................................................................................178 7. Saeti opis stanja due koja je proivjela put duhovnoga rasta prvi triju odaja ......................... 186

ETVRTE ODAJE - PRIJELAZ U IVOT MISTIKE ............................................................188

Poetak kontemplativne molitve- to je to kontemplacija?........................................................193

Molitva etvrtih odaja: ulivena sabranost ..................................................................................203 Molitva etvrtih odaja: molitva smirenosti .................................................................................206 Popratni fenomeni kod molitve smirenosti .................................................................................209

Dodatak za etvrte odaje:

1. Klasini i praktini katoliki nauk o dinamikama iskustva ulivene kontemplacije ....................213 2. Nauk sv. Ivana od Kria o ponaanju due u razdoblju prijelaza izmeu tamne noi sjetila i tamne noi duha ...........................................................................................223 3. Mistika i mistino iskustvo kao takvo .........................................................................................224 4. Prikaz krivog nauka o kontemplaciji koji je Crkva osudila i katoliki nauk o tim pitanjima ...................................................................................................228 5. Krunica je i meditativna i kontemplativna molitva......................................................................231 6. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: Peta i esta hridina..................................................235 7. Klasini savjeti svetake tradicije za duhovno vodstvo dua koje prolaze kroz kontemplativni dio puta duhovnog rasta ............................................................................237 8. Prijeporna pitanja meu teolozima o kontemplaciji ....................................................................242

PETE ODAJE - IVIM, ALI NE VIE JA.............................................................................249

Molitva petih odaja: molitva sjedinjena .....................................................................................260

Dodatak za pete odaje:

1. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: sedma hridina .........................................................264 2. Paralelizam sa naukom o trostrukoj raspodijeli puta duhovnog rasta: Put prosvjetljenja............265

4

ESTE ODAJE - ZARUKE DUE...............................................................................................272

Molitva 6. odaja: kontemplativne molitve zanosnog sjedinjenja i duhovne zaruke................285

Dodatak za este odaje

1.Paralelizam sa nukom sv. Ivana od kria - za daljni put rasta i ui u sedme odaje .....................292 dua treba proi kroz tamnu no duha 2. O proienjima i ljubavnoj spoznaji Boga u mistinom iskustvu ..............................................305 3. Opis kontemplativnih kunji u tamnoj noi duha.........................................................................315 4. Iskustva tamne noi duha raznih svetaca......................................................................................321 5. Marija i prolasci due kroz tamne noi duha ...............................................................................342 6. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: osma hridina...........................................................349 7. Trpljenja koja due prolaze u tamnoj no duha usporeena sa patnjama duu u istilitu..........350 8. Istovremeni suprotni osjeaji u dui koja proivljava kontemplativne kunje i prolazi kroz tamne noi............................................................................................................356 9. O nekim mistinim fenomenima u nauku sv. Ivana od Kria......................................................360 10. Klasini katoliki nauk o van rednim mistinim fenomenima i avolskim utjecajima.............364

SEDME ODAJE DUHOVNO VJENANJE ...........................................................................384

Molitva sedmih odaja: preobraansko sjedinjenje ili duhovno vjenanje, uinci u dui i znakovi za prepoznati ..................................................................................................... 387

Dodatak za sedme odaje

1. Dinamika porasta djelovanja Duha Svetog preko razmatranja do kontemplacije .....................398 2. Opis iskustva stanja due koja je proivjela duhovno vjenanje prema iskustvu i nauku drugih svetaca.................................................................................................................401 3. Paralelizam sa nukom bl. Henrika Susona: deveta hridina........................................................420 4. Paralelizam sa naukom o trostrukoj raspodijeli puta duhovnog rasta: Put sjedinjenja...............428

5

ZAMAK DUE

Sabrani komentari knjige, duhovne vjebe, i popratni paralelizmi po temama pojedinih odaja

priredio p. Miljenko Suac SMM

(Pripravljeno za duhovne vjebe o Zamku due sv. Terezije Avilske sestrama Karmeliankama BSI veljai 2015, Vrhovec Zagreb voditelj p. Miljenko Suac, SMM misionar monfortanac. Sadraj je obogaen komentarima pojedinih odaja Zamka due esto i doslovno preuzetim od karmelskih autora o. Krii, o. Marija Eugenio del B.G, o. Alvarez, o. Castellano, o. Sicari, koristili smo A. Albiani i M. Astura, konzultirali smo sustavne prirunike duhovnosti na talijanskom Royo Marin, Tanquery, Bernard, Dizionario di spiritualit, Dizionario enciclopedico di spiritualit.

Skripta sadri dobrim dijelom i doslovno preuzete tekstove, predavanja, nagovori sestrama nae i nekih hrvatskih karmelskih autora za koje nismo sigurni kome pripadaju pa ne navodimo njihova imena. Mi smo ih dobili u digatilom obliku kao takve bez potpisa autora i koliko je nama poznato nisu objavljivani.

Kao to se vidi iz naslova mi smo samo uredili sav ovaj materijal kako bi bio na pomo sestrama u produbljivanju karmelske duhovnosti. Ujedno ovo je i na skromni prinos proslavi 500. godinjice roenja sv. Terezije Avilske te znak zahvalnosti sv. Tereziji za dugogodinja plodonosna druenja sa njenim spisima, brojna predavanja i duhovne obnove koje smo drali na teme terezijanske duhovnosti. Skriptu dajemo sestrama kao neproieni tekst namijenjen za internu upotrebu )

Uvodna misao za skriptu

Potovani itatelju na traenje sestara Karmelianki BSI ostavljam im moje radne materijale o Zamku due sv. Terezije Avilske koje samo dui vremenski period skupljali i obraivali i na temelju kojim smo drali duhovne vjebe o Zamku due. Dakle radi se o radnom i neproienom tekstu i kao takav dajemo ga sestrama u nadi da e im biti od duhovne koristi.

U naem izlaganju slijedimo duhovnu dinamiku proivljeno nutarnjeg iskustva due u hodu kroz odaje oslanjajui se na karmelske autore. Pod pojmom duhovna dinamika podrazumijevamo nutarnja iskustva koja dua proivljava u tom stanju duhovnog ivota kao savjete i poticaje za daljni duhovni rast. A prigodom iznoenja pojedinih tema donosimo i tekstove iz drugih svetakih tradicija te se oni mogu komparativno usporediti s putom due koji opisuje sv. Terezija.

Koliko je nama poznato u svetakoj literaturi postoje samo dvije knjige koje govore o postupnosti puta duhovnoga rasta i to opisuju kroz stupnjeve. Uz Zamak due to je knjiicu bl. Henrika Susona Devet hridina.

Upuujemo i na izvrsnu studiju o putu duhovnoga rasta o. A. Saudreau, Les degrs de la vie spirituelle: methode pour diriger les ames suivant leurs progres dans la vertu , Anger, 1905.

6

Autor na neponovljiv nain sustavno razrauje temu duhovnoga rasta u sedam stupnjeva, analogno nauku odaja sv. Terezije ali saimajui veinu velikih svetakih tradicija raspravljajui o pojedinim temama. Tako A. Saudreau u prikazu stupnjeva duhovnoga rasta na iroko komparativno usporeuje nauk bl. Henrika i sv. Terezije Avilske.

Mi smo upravo oslanjajui se na njega pokuali to ukratko uiniti tako da se moe samo naslutiti paralelizam opisa duhovnoga puta rasta prema nauku blaenika i svetice, naravno uz sve posebnosti nauka svakoga od njih.

Nakon prikaza svake od pojedinih odaja donosimo i dodatak u kome se nalaze svetaki i drugi tekstovi koji mogu biti na ispomoi za objanjenje dinamike puta duhovnoga rasta kojim sv. Terezija eli voditi duu.

Uvodna napomena o dodacima pojedenih odaja

Zamak due je sam po sebi konzistentna cjelina u tom smislu nema potrebe za bilo kakvim dodacima da bi se slijedio nauk sv. Terezije ipak mi smo se odluili da za svaku odaju donosimo dodatke i paralelizme i to samo iz razloga da se usporedno shvati nauk svetice sa drugim tradicijama i temama iz duhovnosti i mistike o kojima se raspravlja u pojedinim odajama. Neki od dodataka su iz karmelske tradicije i kao takvi najue povezani sa iskustvom i nukom sv. Terezije dok se drugi odnose na openiti katoliki duhovni nauk o pojedinim temama koje su bitne za bolje shvatiti nauk sv. Terezije.

U tom smislu dodaci mogu pomoi kod studijskog itanja skripte za dublje shvatiti duhovnu dinamiku koju sv. Terezija ui u pojedinim odajama. Dakle skripta bi bila cjelovita i bez dodataka za pojedine odaje, ali mi ih ipak donosimo zbog cjelovitosti za one koji ele dublje shvatiti openite problematike dinamika duhovnog ivota i nauk sv. Terezije u tom svijetlu. Za studijsko koritenje skripte predlaemo da itatelj proita komentar pojedine odaje pa onda dodatke (ili neki od njih) za tu odaju a nakon toga ponovno komentar odaje da vidi je li bolje shvatio nauk svetice i duhovnu dinamiku hoda due kroz odaje.

p. Miljenko Suac SMM misionar monfortanc

Kratice

Djela sv. Terezije Avilske

O = Knjiga o osnucima P = Put k savrenosti Z = Zamak due = Moj ivot

Djela sv. Ivana od Kria

U = Uspon na goru Karmel TN = Tamna no DS = Duhovni spjev

7

PREDGOVOR

(iz hrvatskog izdanja Zamka due)

Djelo Zamak due jest, bez sumnje, najzrelije Terezijino djelo. Pie ga u vremenu kad je postigla odreenu puninu duhovne i ljudske zrelosti, pa je ovdje najsustavnije razradila i iznijela svoj duhovni nauk. Tu se izvrsno nadopunjuju njezino iskustvo i doktrinarna naela te je to s pedagokog i literarnog gledita njezino remek djelo.

U odnosu na druga njezina djela Zamak due se predstavlja komplementarno: preuzima bogato blago mistinog iskustva koje je izneseno u knjizi Moj ivot i ovdje se nadopunjava i izlae u manje osobnom i opisnom obliku, te se postavlja na mjesto koje odgovara ljestvici mistinog ivota.

Zamak due pretpostavlja poznavanje Puta k savrenosti koji sadri veliki asketski uvod u mistini ivot. Ovdje e taj asketski uvod biti saet u est poglavlja (prve tri odaje), dok e se mistinom ivotu posvetiti preostali dio, puna 22 poglavlja. Kao i sva druga njezina djela, i ovo je upueno, prije svih, njezinim susestrama kojima ona svojim vlastitim iskustvom eli pripomoi na putu molitve i duhovnog ivota. To izriito napominje u

Predgovoru: Onaj koji mi je zapovjedio da piem rekao mi je da redovnicama ovih samostana Nae Gospe od Karmela treba netko da im razjasni neke nedoumice o molitvi (Predgovor br. 4).

Obuzeta svijeu da pie svojim susestrama, Terezija, kao i u prethodnim djelima, nastavlja u svojem poznatom stilu: familijaran, povjerljiv oblik jednog dugog pisma. Tek tijekom pisanja njezino se obzorje proiruje i prema svim drugim osobama koje bi molitva mogla zanimati. Djelo nije ni teorijski ni znanstveni traktat, nego prije svega pedagoki, pa stoga koristan za sve, i one koji jo nisu stigli do mistinog ivota.

KAKO JE NASTAO ZAMAK DUE Knjiga je napisana na inzistiranje oca Gracijana, provincijala Reda, prilikom jednog susreta

s Terezijom i sluajnog razgovora na slinu temu. Razgovor se vodio o knjizi Moj ivot u kojoj je Svetica iznijela na provjeru svoja mistina iskustva, a koja se nalazila u rukama Inkvizicije i bez ikakvog jamstva da bi jednom mogla ugledati svjetlo dana. Gracijan je svakako bio dobro informiran o bogatom sadraju knjige. Da bi spasio nauk od ope vrijednosti, zapovjedi Tereziji da svoje duhovno iskustvo ponovno zapie, ali ovaj puta u vie anonimnom obliku da se izbjegne bilo kakva opasnost.

Terezija se na poetku jako opirala , ali je na koncu tekom mukom i iz poslunosti prihvatila. Knjigu pie gotovo brzinom kojom govori. U petnaest dana (zapoela je 2. lipnja 1577.), uz bezbroj drugih poslova i u punom jeku obnove, uspijeva razraditi tri odaje te prvo poglavlje etvrtih, a onda je naglo prekinula. Prekid je izazvala neugodna vijest iz Madrida o smrti nuncija Nikole Ormaneta, ovjeka sklona Obnovi, te je Svetica naslutila da bi mogli uslijediti teki dani za Red. Za sebe se dosjetila da bi bilo najbolje da se vrati u samostan sv. Josipa u Avilu gdje je i zapoela Obnovu.

Na putu prema Avili napisat e pet slijedeih poglavlja, a onda posao ostavlja za bolje dane. Tek nakon etiri mjeseca nastavit e pisati u Avili poevi od etvrtog poglavlja petih odaja. Tu e djelo i zavriti 29. studenog 1577. Kad je sve privela kraju, Svetica je knjigu podijelila na odaje i poglavlja i dala naslov djelu. Meutim, da bi knjiga mogla u javnost, tj. do ruku itatelja, nuno je odobrenje kompetentnih

8

teologa. Za ovo djelo brigu e preuzeti dva teologa, Terezijini prijatelji: karmelianin otac Gracijan i dominikanac otac Diego Yanguas .

Sve se odvijalo unutar samostana karmelianki u Segoviji. Gracijan o tome ovako izvjetava: U njezinoj prisutnosti otac fra Diego Yanguas i ja itasmo ovu knjigu. Ja sam se protivio mnogim tvrdnjama smatrajui da nisu prikladne, o. fra Diego me je pobijao, a majka Terezija je savjetovala da ih izbriemo. Tako smo ih izbacili nekoliko, ne zato to bi sadravale neki pogrean nauk, nego samo zato jer bijahu uzviene i za mnoge teko razumljive. Ljubav kojom sam je ljubio poticala me da uinim to je god mogue da se u njezinim djelima ne nae nita to bi moglo stvoriti potekoe itateljima .

U krianju i brisanju pojedinih odlomaka dola je do izraaja sva sitniavost teologa i humanista. Na sreu, Gracijan je blago precrtavao Terezijin tekst te se bez potekoa kasnije uspio odgonetnuti. Koju godinu kasnije autograf e doi u ruke Terezijinom prvom ivotopiscu, isusovcu Franji de Ribera, koji izlazi s burom protesta zbog krianja i prepravljanja Terezijinog rukopisa.

On ustvruje da je svugdje prikladniji Svetiin tekst od cenzorova, te na kraju napisa u obranu njezina originala: ini mi se prikladnim upozoriti onoga tko bude itao ovu knjigu da je ita onako kako je napisala Sveta Majka koja se vie razumjela i bolje izraavala. Neka izbaci ono to je dodano i smatra kao neprekrieno ono to je prekrieno, a to je Svetica napisala svojom rukom .

Ve u prvom izdanju djela fra Luis de Leon nije tiskao odlomke koje je umetnuo Gracijan. Ovdje je vano pridodati da je rukopis dobio potpuni 'nihil obstat' od strane drugog cenzora, lana Inkvizicije, koji je dvije godine prije strogo nastupio prema Tereziji na procesu u Sevilli: radi se o ocu Rodrigu Alvarezu, isusovcu. Sad se ve njegovo miljenje prema Tereziji u biti izmijenilo te on osobno zatrai da vidi njezino djelo Zamak due. Terezija, jo uvijek pod dojmom njegovih prijanjih nastupa i stavova u odnosu na nju, udovoljava djelomice njegovoj elji. U strahu i oprezu ona zamoli sestru Mariju od sv. Josipa, prioricu u Sevilli, kod koje se nalazio autograf, da mu ga ne daje u ruke, nego da mu ona sama proita sedme odaje i zamoli za njegovo miljenje. Sasluavi sedme odaje, otac Alvarez ostavi napismeno svoj sud: Majka priorica ovoga samostana u Sevilli proitala mi je sedme odaje ili nastambe do kojih dopire duh u ovom ivotu: neka svi sveti hvale neizmjernu Boju dobrotu da se toliko udjeljuje onim stvorovima koji rade za njegovu veu slavu i spas blinjih. Moje miljenje i moj sud s obzirom na ovu knjigu jest da je sve to mi je proitano katolika istina po teologiji i nauku svetih. (...) I budui da je to istina, tako osjeam i razumijem, potpisujem svojim imenom, danas 22. veljae 1582. P. Rodrigo Alvarez .

Ovo odobrenje oca Rodriga jest prva reakcija tradicionalne teologije na novu interpretaciju misterija kranskog ivota koju prua Terezija u Zamku due . Koju godinu kasnije uslijedit e estoki napadi temeljeni u mnogome na predrasudama i sumnjama koje su proizlazile iz poznatog stava prema alumbradosima, ali na sreu knjiga je ve tiskana u dva izdanja i njezino se irenje nije moglo zaustaviti.

KOJI JE SADRAJ DJELA? Ako prihvatimo rijei Predgovora, onda je odgovor jednostavan: cosas de oracion, tj.

molitva ili nutarnje stvari. Terezija to neto kasnije objanjava: Dobro znam da je za vas vano razjasniti neke unutarnje stvari, ako budem mogla; jer uvijek ujemo kako je molitva dobra, a i prema Konstitucijama moramo je imati toliko sati, no ne razjanjava nam se vie od onoga to same moemo; a i o Gospodnjim uincima u dui malo se kae, hou rei o vrhunaravnom (Z I, 2, 7). Stoga bi se moglo rei daje tema ovoga djela ono to ini Gospodin. Tako se Zamak due s jedne strane predstavlja kao njezina duhovna autobiografija (jer pie gotovo iskljuivo ono to je

9

sama proivjela), dok s druge strane djelo na stanovit nain postaje Boja faktografija: opisuje ono to Bog ini, povijest Bojih spasiteljskih zahvata.

To potvruje i pismo upueno ocu Gasparu de Salazaru tjedan dana po zavretku djela, u kojem izriito naglaava da ne govori ni o emu drugom nego o Bogu . U tom Bojem svjetlu ona promatra ovjeka, njegovo otvaranje Svjetlu i rast u duhovnom ivotu koji se predstavlja u dinaminom skladu odnosa s Bogom.

Kao to smo napomenuli, djelo je napisano iz poslunosti i stoga se ne moe tvrditi da je proizalo iz neke posebne mistine inspiracije ili jae doktrinarne ovisnosti od djela koja je prije itala.

Ono je s jedne strane plod sretnog slijeda i upotpunjenja cijelog niza mistinih iskustava koje Svetica ivi vec due vrijeme, a s druge strape njezinih glavnih ideja i doktrinamih stavova preuzetih iz prethodnih djela. Glavne mistine milosti koje su pripravile poimanje duhovnog ivota kakav je predstavljen u Zamku due mogli bismo svesti na ove: - vienja i mistina iskustva koja se odnose na duu i druge nutarnje vrednote: dua u milosti, prijelaz iz grijeha u milost i obratno, bogatstvo svetih dua... - vienja i motrenje stvarne Boje prisutnosti u osobama i stvarima; - iskustvo nastanjenja Presvetog Trojstva u dui pravednika. Od vanijih ideja, prisutnih i potvrenih u prethodnim djelima i preuzetih u ovom kao od ope vrijednosti, navodimo one: - stvarnost Boje prisutnosti u nama, u najskrovitijem sreditu due; - vrijednost molitve i molitvenog ivota kao sredstva pristupa k Bogu i kao oblika suivota s Njim; - znaenje i vanost da osoba postane svjesna i uvjerena s obzirom na nutarnje vrednote: Boga, duu, milost i mistine milosti...; - inzistiranje na postavci cijelog duhovnog ivota kao odnosa prijateljstva s Bogom.

Stoga, u najkraem, mogli bismo rei da djelo razlae dva glavna predmeta: - rast i razvoj cijelog duhovnog ivota od odreknua od grijeha do potpunog sjedinjenja s Bogom; - stupnjeve molitve koja je predstavljena kao ivotna snaga koja neprestano obogauje nae mogunosti u susretu s Bogom. U isto vrijeme Terezija obrauje i neke susljedne teme: kreposti, milosti, plodnost duhovnog ivota u apostolatu, i druge. Isprepliu se praktini savjeti s blagim upozorenjima i poticajima u odnosu na duhovni ivot, zajedno sa zanosnim molitvama, zazivima, meditativnim temama... Najsaetije reeno, njezina je namisao u ovom djelu dvostruka: - ponuditi itatelju svoje kransko iskustvo s nakanom da u njemu izazove elju da ga i sam doivi usmjerujui ga k vrhu, mjestu susreta - sjedinjenju s Bogom. - obvezati ga na jedan konkretan program koji jami uspjeh: boriti se, biti ustrajan, spoznati se dokraja, ne izgubiti iz vida zahtjev ljubavi - voljeti druge, programirati, nadati se... to znai, njezina je elja prije svega da oduevi osobu za cilj te je ohrabri i uvjeri u mogunost ostvarenja. Stoga se cio njezin nauk u ovom djelu slijeva niz dva obronka: mistagoki, da oduevi osobu za to neizrecivo iskustvo; pedagoki, da ohrabri, pokae i uvjeri osobu u mogunost ostvarenja tog uzvienog ideala.

PRISUTNOST I ZNAENJE SIMBOLA U DJELU Terezija neprestano navodi da ne zna filozofirati, da ne pripada uenima. Svjesna je da

djelo ne pie za njih, nego za svoje jednostavne sestre, te se stoga izdano utjee simbolima i usporedbama da bi im na taj nain lake i jasnije pribliila i iznijela svoja teko opisiva iskustva.

Ovdje ona ponekad upada i u proturjenost sluei se elementima koji se ne poklapaju s cjelovitim izlaganjem koje iznosi, ali to joj ne smeta. Doputa si tu veliku slobodu svjesna da pie osobama od kojih se osjea voljena i koje voli, te zna da se vie razumiju srcem nego razumom. Iako se moe s pravom ustvrditi da je cijelo djelo postavljeno i uvreno na alegorijskim temeljima, ipak taj govor nikad ne postaje samo slikovit ili enigmatian. Naprotiv, osim to slui

10

ustrojstvu djela - da ga literarno obogati - eli iznad svega uiniti pristupanijim i razumljivijim izvjesne elemente ili tee (neizrecive) oblike mistinog ivota.

Tu postoji jedna temeljna i vie komplementarna alegorija. Prva se odnosi na zamak sa sedam odaja ili nastambi, i prisutna je u cijelom djelu pratei itav proces duhovnog ivota. Druge su povremene i slue da se bolje osvijetli odreeni moment ili aspekt tog procesa. Simbolizam zamka ve je postao familijaran kod Terezije. Susreemo ga i u prethodna dva djela: Moj ivot i Put k savrenosti , a upotrebljava ga bez razlike, bilo kao sliku iz vojnikog ivota (vojniki zamak) ili zamak izraen u zlatarnici (ukrasni zamak)".

Nije nam poznato kako je Terezija dola do simbola zamka u koji je smjestila sva zbivanja na putu rasta prema punini duhovnog ivota. Neki to pripisuju utjecaju viteke literature kojoj je Terezija, prije ulaska u samostan, bila velika prijateljica. Drugi misle daje posrijedi ratni ambijent koji Sveticu prati od roenja do smrti, a ima i onih koji tvrde da se radi o posebnom vienju u kojem joj je Gospodin pokazao prelijepu kuglu od kristala u obliku zamka sa sedam odaja, a u sedmoj, koja je bila u sreditu, u velikom sjaju boravi Bog... .

No bez obzira na njegovo porijeklo, simbol znaka posluio je Tereziji kao vrlo prikladna slika da lake iznese svoja doktrinarna naela, a iznad svega svoje bogato iskustvo duhovnog rasta do posebnog sjedinjenja s Bogom. Glavni simboliki elementi ovdje jesu: - sam zamak (= dua) u kojem se nalazi sedam glavnih odaja; - vanjski dio zamka: obrub i opkop (= tijelo i svijet); - unutarnji dio: velike odaje (= beskrajno blago due stvorene na Boju sliku i ukraene milou); - posebna odaja u srcu zamka (= sredinje mjesto Boga u nama); - vrata zamka (= molitva); - stanovnici zamka: - nutarnji: Bog i dua - vanjski: neprijatelji cjelokupnog duhovnog ivota i nesreena osjetila; - ivot u zamku: borba, svjetlo i tama, zajednitvo s Bogom. Znaenje simbolizma autorica ne razjanjava dokraja. Ona to i ne eli, nego namjerno ostavlja itatelju da sam na svoj nain mnogo toga prozre. Za duhovno zrelog itatelja simbol bi trebao biti kao vrlo tanak veo koji jedva dijeli nadnaravnu stvarnost od njega samoga.

Uz ovu temeljnu alegoriju proteu se i druge upotpunjavajue koje obiljeavaju odreene odaje s nakanom da pripomognu lakem razumijevanju nekog momenta u procesu duhovnog rasta. Tako su prve tri odaje obiljeene simbolom gluhonijeme i uzete osobe. U treima se jo javlja alegorija dvaju izvora koja je naglaeno prisutna i u etvrtim odajama. Svileni se prelac pojavljuje u petim i protee se do kraja djela, isto kao i simbolizam braka koji dominira u posljednje tri odaje.

S pravom se moe ustvrditi da se Svetiina genijalnost u sastavljanju ovog djela oituje prije svega u njezinoj sposobnosti da kombinira, i to s velikim uspjehom, tri-etiri teze ope doktrinarne vrijednosti sa tri-etiri prekrasna simbola. I ba ta kombinacija elemenata - simbolinog i doktrinarnog (didaktikog, pedagokog) - jest ono nuno to se mora otkriti da bi se u djelo moglo ui i razumjeti ga.

MOLITVA - ULAZNA VRATA ZAMKA Temeljna misao koja vodi Tereziju u djelu jest stvarnost Boje prisutnosti u dubini due.

Nad tim ne dvoumi jer je ta stvarnost zajamena evaneljem (Iv 14, 23), a postala je i njezino autentino i sretno otkrie koje je plod mistinih milosti , ali i njezina osobnog traenja. Na ovu stvarnost Terezija nadovezuje drugu koja, uz gore navedenu, postaje misao vodilja cijelom djelu: dua moe dohvatiti Boga koji ivi u njezinom sreditu i to na jedan poseban i prikladan nain, po molitvi shvaenoj kao prijateljstvo, odnosno kao ivot ivljen u zajednitvu s Bogom.

11

Mjesto Bojeg boravka jest sredite zamka gdje se nalazi sredinja odaja iz koje zrai Boja svjetlost na sve druge odaje zamka. Jaina osvijetljenosti pojedine odaje ovisi o njezinoj udaljenosti od sredita. I avantura due, koju opisuje Svetica, sastoji se u njezinom ustrajnom i upornom hodu tajanstvenim zamkom prema njegovu sreditu, do susreta s Bogom.

Dua je prikazana u dvostrukom smislu: ona je zamak u kojem stanuje Bog i kao takva se predstavlja u statinom poloaju. S druge pak strane, dua istodobno ulazi u zamak i, prelazei iz odaje u odaju, ide prema sreditu. Pod ovim vidom, potpuno dinaminim, dua nam otkriva svoju dubinu u kojoj se ostvaruje jaka i tajanstvena komunikacija s Bogom (Z I, 1, 3). Ova prividna proturjenost dobiva odmah objanjenje: dua ide prema svojem vlastitom sreditu i to vie ulazi u sebe ostavljajui zlo, to se vie pribliava Bogu. Stoga ulazak due u zamak znai ulazak u samu sebe i tim ulaenjem postaje sve svjesnija sebe, svoje stvarnosti: da je po stvaranju slika Boja, a po nastanjenju boravite Boje.

Ovdje se ne radi o nekoj filozofskoj niti psiholokoj introspekciji, nego je to traenje Boga u vlastitoj dubini da bi se tu s njim uspostavio dijalog ljubavi. A to je upravo Terezijina molitva: hod k pounutarnjenju, k Bogu ponirui u samoga sebe. To je hod u susret Osobi koja me privlai i zove u meni samome. U meni, u mojoj nutrini, dogaa se stvarni susret osoba: Boga i mene. Tu mi se Bog daruje i otkriva te me istodobno otkriva meni samome. Tako molitva postaje propusnica u zamak ili sama vrata zamka. Ali naglaava o kakvoj se molitvi radi: Koliko ja mogu shvatiti, ulaz u taj zamak jest molitva i razmatranje; ne kaem misaona vie negoli usmena jer im bude molitve, pratit e je razmatranje; jer ako koja ne pazi s kim razgovara i to trai i od koga trai, ja to ne nazivam molitvom ma koliko micala usnama (Z I, 1, 7). Dakle, radi se o dui koja moli paljivo i sabrano, s pogledom uprtim u Boga i u sebe, i na taj nain postaje osposobljena za ulazak u zamak.

Meutim, molitva ovdje nije samo propusnica u zamak, poetak istraivanja zamka, nego se pretvara u sam put i postaje vodi due iz jedne odaje u drugu, sve do posljednje, najtajanstvenije.

Dvostruku svijest na kojoj Terezija inzistira kod dua koje mole, tj. biti svjestan sebe i Drugoga, ona naziva sabranost (recogimiento). U najkraem, to ukljuuje svijest osobe da kao takva, grena, ulazi u sferu Boje prisutnosti, te s druge strane potrebu da se sabere u pravom smislu rijei, tj. da se istrgne od izvanjskog i osjetilnog koje vee duh za periferiju vlastitog ivota, te da pojaa djelovanje nutrine na to je jae navezana osoba. Zove se 'sabranost', objanjava ona u Putu k savrenosti, jer dua skuplja sve svoje snage i uvlai se u sebe sa svojim Bogom . Ba je ovdje i ishodite Zamka kojemu su vrata molitva, a moliti znai ui (Z I, 1, 7). Kad god govori o poetnicima u molitvi, kod nje odzvanja rije odlunost (determinacion) ili jo jae: odluna odlunost (determinada determinacion) . Biti odluan ovdje ne znai dati se hrabro na odreene kreposti, nego dati se hrabro Njemu: ustrajati u tom cio ivot, definitivno se opredijeliti, obratiti se. A obratiti se za Tereziju ovdje znai dati se na put molitve ili ponovno se vratiti molitvi.

ZNAENJE SAMOSPOZNAJE ZA MOLITVU Vanost toga je golema: to nam je najvanije (Z I, 2, 13); toliko je to potrebno (Z I, 2,

8); to je toliko vano (Z I. 2, 9); strane su lukavtine i smicalice neastivoga da se due ne upoznaju i ne razaznaju svoje putove (Z I, 2, 11) ...

S pravom se moe rei da su prve odaje (poetak rasta u duhu) odaje spoznaje samoga sebe. A spoznati sebe znai prihvatiti u potpunosti svoju stvarnost, cjelovitu istinu o sebi, biti u svemu osoba istine. Lako se uoava da je ta spoznaja u nerazdvojivoj vezi s poniznou koju e Terezija definirati kao hod u istini (Z VI, 10, 7). Terezija je uvjerena da ovjek do prave istine o sebi moe doi samo u svjetlu Boje istine, te stoga spoznaja Boga postaje primarna: Mislim da nikad neemo uspjeti upoznati sami sebe ako ne nastojimo upoznati Boga (Z I, 2, 9).

12

Opet, spoznaja Boga bez poznavanja vlastite bijede raa tamu, kao to i spoznaja vlastite bijede bez spoznaje Boga raa oaj (Pascal), a da bi se dolo do istinske duhovne samospoznaje koja bi nas dovela do prave poniznosti, nuno je da se upoznamo u Kristu: Razmiljajui o Njegovoj poniznosti, uvidjet emo kako smo daleko od toga da budemo ponizne (Z I. 2, 9). Na ovo e pozivati od prvih pa do posljednjih odaja: Uprimo oi u Krista, nae dobro, po kojem emo se nauiti istinskoj poniznosti, te u njegove svece, pa e nam se oplemeniti um te nas nee vlastito spoznanje uiniti plaljivima i kukavikima (Z I. 2, 11).

Ili u posljednjim odajama: Uprite oi u Raspetoga i sve e vam se initi maleno (Z VII, 4, 8). Terezija to govori iz vlastitog iskustva jer je i sama doivjela svoje obraenje kad je stala pred lik ovjeka boli . Tu je spoznala sebe. Tu je spoznala da je ovjek pred Bogom tatina te e moi kategoriki ustvrditi: Tko to ne razumije, ivi u lai! (Z VI, 10, 7). Prava samospoznaja, iako nuno vodi ovoj istini, ne baca u malodunost, nego oslobaa jer se osoba osjea kao spaen grenik, voljen od Boga.

Rast u samospoznaji otkriva ovjeku istinu daje Bog poelo svakog dobra u njemu (Z I. 2, 5) i oslobaa ga oholosti, izvora svakog grijeha. Ako se odluno ne krene ovim putem ili ako se odluka odgaa, opasnost je da osobu zahvati uzetost (Z I. 1, 8) te s tim i nemogunost da ue u zamak jer je iseljena iz sebe i bez kontakta sa svojom nutrinom. Terezija ovdje navodi primjer Lotove ene koja je postala stup soli jer se okrenula od sebe (Z I. 1, 6). Za Tereziju je to toliko vano da e pred kraj prvih odaja jo jedanput snano naglasiti da je toliko vano upoznavanje samih sebe da ne bih htjela da u tome ikad bude oputanja koliko god visoko bile na nebesima (Z I. 2, 9).

Spoznaja samih sebe (= poniznost, istina o sebi) jest najsigurniji put rasta i otkriva osobu istinske molitve to se oituje u konkretnim inima suivota s Bogom i ljudima. Zato e ona ve u prvom svojem djelu Moj ivot pisati: Radije bih voljela da jedna dua bude bez molitve nego bez istine ( 13, 16).

Samospoznaja omoguuje osobi da otkrije Boga u samoj sebi i samu sebe u Bogu, a to otkrie pridonosi uspostavljanju novih odnosa prijateljstva u svim pravcima. To prijateljstvo nie iz molitve koja postaje susret - dijalog pun povjerenja i ljubavi. Bog se dui oituje kao prijatelj koji izlazi u susret ve u prvim odajama u elji da je zahvati i provede kroz tajanstveni zamak sve do posljednje odaje gdje ona postaje jedno s Bogom (Z VII, 2, 4).

Tu prije svega dolazi do izraaja inicijativa Boga koji voli i svoju ljubav eli ugraditi u osobu koja je prihvatila njegovu pruenu ruku i sa svom se odlunou dala na put. Ta je ljubav u neprestanom rastu tako da u petim odajama postaje peat na srcu (Z V. 2, 12), znak pripadnosti. Ona je ujedno snaga due na tekom putu hoda prema odaji Zarunika.

Dinamika ljubavi, prijateljstva, otkriva dinamiku molitve koju ona i definira kao prijateljstvo s Bogom, prijateljstvo koje ukljuuje dva bitna elementa: ljubav i respekt. To su, po njoj, bitne komponente molitve ukoliko osoba koja moli ima sigurnost da je Bog uje i voli.

Jer bez sigurnosti da nas uje, molitva se pretvara u ropsku molitvu u kojoj prevladava prosidben stav sa puno rijei, pa molitva postaje respekt bez ljubavi. S druge pak strane, iznuditi pod svaku cijenu da nas se uje i da nam se uslie elje postaje djetinjasto i molitva se pretvara u ljubav bez respekta. Pravi prijatelj moli u ljubavi, ali je paljiv prema Bojoj slobodi i ostavlja Njemu da uini kako smatra daje najpravednije. To je bit Terezijine molitve kao prijateljstva, koju ona izvlai iz evaneoske molitve: Oe, budi volja Tvoja!. A kako je prijateljstvo s Bogom u molitvi odgovoran dar po kojem ovjek ulazi u suodgovornost s Bogom za svijet, tako i Terezija, ivei ga duboko, proivljava potekoe Crkve i bolno suosjea s ovjeanstvom zbog prisutnosti zla, te biva spremna poloiti tisuu ivota za spas jedne due . Iz tog e iskustva i zakljuiti da za Crkvu vie vrijedi jedna savrena dua nego mnotvo nesavrenih.

Stoga je i danas aktualan Terezijin poziv kraninu naeg vremena da ue dublje u sebe, da se u dui otkrije, da se ispita je li u istini, da se nije moda otuio.

13

Tako Svetica predstavlja cijeli kranski ivot kao proces interiorizacije ovjeka, koje vodi intimnom zajednitvu s Bogom koji ga obogauje krepostima i djelima u slubi Crkve. I cijeli njezin nauk mogao bi se saeti u zakljuku: mjera kranskog savrenstva nisu mistine milosti, nego vrenje kreposti, a izmeu njih kao vrhovna norma: ljubiti Boga i blinjega. U punoj podudarnosti s Evaneljem postavlja ljubav prema blinjemu kao mjerilo i dokaz ljubavi prema Bogu .

HOD KROZ ODAJE Budui da Svetica predstavlja molitvu kao ulazna vrata zamka, due bez molitve ostaju

izvan zamka. A kako zamak nije drugo nego samo dua - Boje boravite - te osobe ostaju prikraene u vlastitoj spoznaji, te spoznaji Boga. Terezija ih usporeuje s ukoenim i uzetim tijelom koje ne moe sebi zapovijedati. Nemaju mogunosti da uu u sebe jer su navikle da se zadravaju na izvanjskim stvarima, pa iako su po naravi plemenite da bi mogle voditi razgovor i s Bogom, nema im lijeka (Z I. 1, 6).

O ovim duama Terezija ne eli govoriti. Njih preporua Bojem milosru i zagovoru svetih, a slijedi one koje su odluile ui u zamak.

Imat emo duhovne vjebe na temu Zamak due.

Odmah na poetku nekoliko uvodnih napomena na koje emo se osloniti tijekom cijelih naih duhovnih vjebi. Prvo, autori/karmeliani koje sam ja konzultirao su Rodriguez/Moretti /Castellano, Sicari i Maria Eugenija od Djeteta Isusa. Oni su o ovim temama pisali i ja sam njih konzultirao. Drugo, ovi komentari koje emo imati su tematski a ne literarni odnosno prolazit emo odaju po odaju i glavne teme uzimati, onda te teme razraivati. Slijedit emo kao nit svih predavanja, duhovnu dinamiku, odnosno kako dua proivljava svoja stanja u pojedinim odajama zamka. Tree, pozivat emo se dosta na paralelizme, odnosno usporedbom (sa Zamkom due) druga djela vae svetice, nekada sa drugim karmelskim svecima (poglavito Ivanom od Kria) i tree sa nekim drugim svecima, nekim drugim kolama duhovnosti za koje mislim da mogu posvijetliti neto o emu toga trena govorimo.

Jo jedna stvar koja je vana za vas, sestre koje ete sudjelovati, ja u dosta citirati odlomaka a vi ne morate itati same (to nekad nekom drugom zgodom). Znai ne morate vi itati sve to ja vama kaem. Vi budite vedre, oputene, radosne, molite se Bogu. Ako netko eli moe ii konzultirati i neke druge od tih odlomaka koje u ja citirati u sklopu tih nagovora.

Uvodne misli (s poetka knjige) : - prvo, zato svetica pie tu knjigu? Ona sama kae, da razjasni neke nedoumice u molitvi sestrama (nae Gospe od Karmela, svojim sestrama). Pie po poslunosti, na inzistiranje oca Gracijana. - Drugo, pie uz puno otpora, nije joj se dalo to pisati. - Tree, pie u puno navrata. Sama je dala naslov i ime knjizi.

Glavne mistine milosti koje je sveta Terezija ivjela a utjecali su na pisanje Zamka, kae ovako To je svakako vienje i mistina iskustva koja se odnose na druge due, vrijednosti dua, milosti, prijelaz iz grijeha u milosti, obrnuto bogatstvo svetih dua. Znai svetica je proivljavala sama i vidjela kod drugih , ta stanja nutarnje due, bilo u milosti, bilo u obraenju , bilo u rastu. I to se sve slijeva u zamak due. Vienje i motrenje stvarne Boje prisutnosti u osobama i stvarima, silno e Terezija na tome inzistirati, i u Zamku due ona e voditi duu u samo sredite due gdje Bog boravi. Znai traenje Boga, ne samo izvan sebe, u euharistiji, u kriu, u drugomu/blinjemu nego zamak due je traenje Boga u dui samoj.

Dua trai Boga sama u sebi. Tree, vienje Presvetoga Trojstva. Neki od vanih ideja smo rekli: prisutnost Boja u nama, vrijednost molitve i molitvenog ivota, znaenje i vanost da osoba

14

postane svjesna uvjerenja s obzirom na nutarnje vrijednosti (vrijednost Boga, milosti). Inzistiranje da je duhovni ivot prijateljstvo s Bogom. Zamak due se odnosi na rast due, od onih koji ostaju van duhovnog puta (oni van zamka) do vrhunaca svetosti. Taj duhovni put ima 3 glavna kolosijeka : razvoj duhovnog ivota, razvojni put molitve i spoznaja samog sebe. Te tri su najue povezane . Koja je glavna simbolika zamka?

Sam zamak je dua, vanjski dio zamka su oni koji ne ulaze u svoju duu (duh svijeta protivan Bogu, svijet , tijelo, oni koji ive van sebe), nutarnji dio su odaje duboke. vrata na koja se ulazi u zamak je molitva, stanovnici u zamku su Bog i dua. Neprijatelji vanjski nastoje prodrijeti u zamak. ivot u toj dui/zamku je borba izmeu svijetla i tame, borba za zajednitvo s Bogom. Napomena to se tie iskustava (posebno onima koji se bave formacijama): Kada se budemo govorili o tim dinamikama puta i duhovnog ivota, ne znam kako je to bilo u vrijeme Terezije A. , strano veliki je broj osoba sa pretjeranom izranjenou vlastite ljudske dimenzije. One djelomino krivo shvaaju ovaj nauk o kojem emo govoriti, to im oteava put sazrijevanja. a zato? Prvo trae sami sebe, trae ostvarenje svoje osobnosti, izljeenje svojih rana, problema potekoa. Drugo, spiritualiziraju. to to znai? Nedostatke u svojoj osobnosti, u svome ja, projiciraju na taj uzvieniji duhovni put. U svemu vide Duha, Duha Svetoga, duhovni ivot, a u biti bjee od samih sebe. I tree, idealiziraju.

Kakav bi ja trebao bit, kakva bi trebala biti moja druba, moja sestra, moja zajednica i oni to samo tako gledaju a ne gledaju svoj stvarni ja i stvarni put na kojem jesu. To su po mom miljenju 3 problema. Bio sam u puno samostana, razgovarao sa puno ljudi koji se bave formacijama i nitko to ne zna rijeit. Mislim da s takvim osobama treba puno vremena, puno strpljenja i trebaju usvojiti temeljan stav potreban za duhovni rast koji Terezija Avilska pretpostavlja (samoprijegor). Treba pregarati, umirati sebi. A to je najtee. Prvo to je svakome najtee, a to je malo tee jo onima koji su malo vie ranjeni u svojoj ljudskosti. A taj jedan od temeljnih nutarnjih stavova je potreban za duhovni rast, rast u ljubavi i rast u sazrijevanju o kojem Terezija Avilska govori.

DODACI UVODU HRVATSKOG IZDANJA ZAMKA DUE

DODATAK: 1. Opis stanja dua koje ive izvan zamka to jest dua koje ive u tekom i smrtnom grijehu te ostaju izvan autentinoga puta kranskog ivota prema drugim svetakim tradicijama

(Vidi uvodnu napomenu o znaenju dodataka pojedenih odaja skripte: ovaj dodatak donosimo jer sv.Terezija Aviska na poetku zamka due govori o stanju due u smrtnom grijehu, to jest onih koje ive izvan Zamka, a kako ona ne opisuje potanko ta stanja due da se bolje shvati duhovna dinamika tih dua (kako one ive) donosimo citate iz nekih drugih svetakih tradicija koje o tome govore.

Prema nauku sv. Terezije due koje borave van Zamka su u biti due koje ne ive u milosti Bojoj, to jest ive u tekome i smrtnome grijehu.

Sv. Terezija potie duu da razmilja o tome na poetku Zamka due govori kako joj je Bog pokazao stanje due u smrtnom grijehu: Znam za jednu osobu kojoj je na Gospodin htio pokazati kakva je postajala dua kad je smrtno grijeila. Kae ta osoba da joj se ini, kad bi svi to shvatili, da ne bi bilo mogue da itko sagrijei pa makar se podvrgao najveim patnjama koje se mogu zamisliti zato da pobjegne od prigoda. Tako je jako obuzme elja da to svi shvate, pa neka obuzme i vas, keri, da puno molite Boga za one koji se nalaze u takvom stanju, potpuno pretvoreni u tamu, pa su im takva i djela (Z 2, 1-2).

Sv. Terezija ne opisuje poblie ova stanja dua tekom grijehu i dinamiku njihova nutarnjeg proivljavanja pa donosimo tekstove iz drugih svetakih tradicija koji o tome potanko govore.

15

a. Sv. Ljudevit Montfortski je u svom pastoralnom iskustvu susretao ljude koji su krteni, ali u svom ivljenju vjere nisu nikada napravili minimalni i odluujui korak osobnog opredjeljenja za Boga, kao i one koji su obnovili krsni savez, ali su se vratili neautentinom kranskom ivotu. U svojim djelima svetac na vie mjesta spominje te osobe, njihovo duhovno stanje i razloge tome. Neodlunost u opredjeljenju za Boga i svjesno neodbacivanje grijeha i duha svijeta protivna Evanelju, glavni su razlog i uzrok takvoga stanja. Tu dvolinost kranskog ivota Montfort na samo njemu profinjen nain opisuje u svojim pjesmama:

Dobar kranin je svetac, kae apostol, on nije kao drugi ljudi. Svjetovni krani slobodnjaci, vi niste nai. Ti, kranin? Idi drugima to govoriti, idi drugima. Istinski kranin nije od ovog svijeta, on ve ima srce u domovini. Istinski kranin je ponizan i dobroduan, ist i revan, milosrdan i iskren. Svjetovni krani, vi niste nai. Ti, kranin? Idi drugima to govoriti, idi drugima. Znai li to ljubiti Boga, moe li se rei da ljubi Boga kad ga vrijea ak i ranjava? Ti ljubi Boga? Lae, kae apostol. Moe li se vidjeti od Pariza do Rima nekog brutalnijeg? Ti nisi ovjek. Poput poganina, ti ljubi samo svijet i ljubi poput neiste ivotinje. Svjetovni krani slobodnjaci, vi niste nai. Ti, kranin? Idi drugima to govoriti, idi drugima. Poput lisice plijeni finoama i poput psa laje neprestano. Prepire se za sitnicu i plee poput skakavca. Oholi paune, ljubi samo slavu, prodrljivo prase, trai samo jesti. Zlo govori i ubija poput zmije, srdi se poput lava. Poput abe ljubi samo zemlju, poput zmaja voli samo rat. Poput ljutice ujeda svoga brata i zatvara ui na njegovu nevolju. Kad Bog govori, hoda puevim korakom, a ako se radi o novcu, tri ulicom. Spor za dobro, slab za pravdu, spreman za zlo, jak za opainu. to ti slijedi? Obiaje, navike i modu. to trai? U svemu ugodu. Svjetovni krani slobodnjaci, vi niste nai. Ti, kranin? Idi drugima to govoriti, idi drugima. Oblikuj svoje ponaanje prema Evanelju, postani ponizan, blag i pokoran, a mi emo rei da si jedan od naih. U protivnom idi drugima to govoriti, idi drugima. Bog sam (P 154).

Dvolinost ivota i neodlunost istinskog opredjeljenja za Boga koji poziva na obraenje kod nevjerodostojnog kranina se oituje u lanom duhu pokore kao i u odgaanju suoavanja s istinom o samome sebi. Kada osoba koja se deklarira kao vjernik svjesno grijei ili ostaje u neodreenom stanju duha svijeta protivna duhu Kristovu, ne sueljava svoj ivot s naukom i osobom Isusa Krista te time pokazuje nedostatak vjere i odlunosti u kranskom ivotu i tako ostaje izvan puta duhovnog rasta i sazrijevanja, esto usprkos unutarnjih prijekora savjesti na promjenu ivota koja se najee odlae. Svetac poruuje:

Kad ovjek izgubi nevinost, ne moe je vie vratiti, ne moe je vie popraviti nego pokorom. O kojeg li dobitka! Ona je neizostavan lijek za ozdravljenje grjenike due i sredstvo da se njezina runoa promijeni u divnu svjetlost. Bog vam obeava pratanje, ali ne sutra nego odmah, uzmite to za sigurno i inite pokoru. Sutra, sutra, kae bezbonik. Jao, sutra nije njegovo. Razborit ovjek e rei: Ve danas u poeti mijenjati ivot. Bog vam danas daje svoju milost kako biste se obratili. Sutra se neete moi njome posluiti jer ona leti i prolazi. Grjenie, opire se Bogu samome, koji danas govori tvome srcu, ti ne poznaje svoju nesreu, jao, ona je velika. O nepromiljeni otporu! Bog e se znati osvetiti, jednoga dana e se htjeti promijeniti, a ne e moi. Teko breme tvojih grijeha, poveavati e se iz dana u dan, a zatim e te povui na dno provalije. Tvoja grjena navika e se ukorijeniti u tvom srcu i na tvoju nesreu, vezat e te vjenim lancem. avao e okovati tvoju duu lancem tako vrstim da e do smrti biti kod ovog besramnog tiranina. Odgaajui, tvoj grijeh se poveava, to vie, Bog se svakog dana vie udaljava, manje ti prua pomoi, manje svoje milosti i moi. Jurit e iz grijeha u grijeh, iz slabosti u bezakonje, iz navike u nunost i iz provalije u provaliju. Odgaana pokora, esto nije visoko cijenjena, to je pokora malih dua koja nije ustrajna. Ali uoavam tvoju prijevaru. Misli se obratiti kad e ti valjati umrijeti, no smrt je nalik ivotu. Prava pokora ima svoje sjedite u srcu bez ega je vanjtina uzaludna i za osudu. Obraenje nikada polovino, podijeljeno srce e propasti, Gospodin e ga odbaciti, jer ga ono vrijea. Srce ponizno, bez tatine, je istinski skrueno, a oholica i tat ovjek imaju samo privid toga (P 13, 14, 23-33, 59-61).

16

Kao to je lako uoljivo, svetac u nedovoljnoj odlunosti protiv grijeha i prividnoj pokori vidi razlog zato neke due ostaju izvan autentinog puta kranskog ivota, a to svoje stanje mogu prikrivati i prividno dobrim ivotom, molitvenom praksom i sakrmantalnim ivotom bez istinskog pokajanja ili namjere da promjene svoj dvolian ivot. Takav deklarirani kranski ivot, bez istinskog svjedoenja vjere u svakodnevnici, trajno u povijesti ostaje napast s kojom se svatko mora suoiti.

Preuzetni tovatelji jesu grjenici koji su se pustili svojim strastima, ili su to ljubitelji svijeta koji, pod lijepim imenom kranina i Gospinih tovatelja, skrivaju ili oholost, ili lakomost, ili neistou, ili pijanstvo, ili srdbu, ili psovku, ili klevetanje, ili nepravdu, itd.; koji mirno spavaju u svojim zlim navikama, a da se ne trude mnogo oko svoga popravka, pod izlikom da su poboni Djevici; koji umiljaju da e im Bog oprostiti, da nee umrijeti bez ispovijedi i da nee biti osueni, jer mole svoju krunicu, poste subotom, u bratovtini su sv. ruarija ili kapulara ili u Gospinim kongregacijama, jer nose haljinicu ili lani Presvete Djevice, itd. Kad im tko rekne da takva njihova pobonost nije drugo do avolska varka i pogibeljna preuzetnost kadra da ih upropasti, oni to nee vjerovati. Oni odgovaraju da je Bog milosrdan; nije nas stvorio da nas osudi; nema ovjeka koji ne grijei; da oni nee umrijeti bez ispovijedi; dosta je na smrti lijepo rei: sagrijeio sam; k tome da su poboni prema Presvetoj Djevojci; nose i kapular; mole svaki dan uzorno i bez tatine sedam Oenaa i sedam Zdravomarija na Gospinu ast; dapae, kadgod izmole i krunicu i Gospin asoslov, poste itd.

A za potvrdu onoga to govore i da se zaslijepe jo i vie, ponavljaju neke dogaaje, koje su uli ili itali u knjigama, istiniti ili lani - nije vano. Prema tim dogaajima, neke su osobe voljele neke molitve na ast Presvete Djevice, ili su obavljale koju pobonu vjebu, pa su, umrijevi u smrtnome grijehu i bez ispovijedi, ili bile uskriene da se ispovjede, ili im je dua udom ostala u tijelu sve dok se nisu ispovjedile, ili su na asu smrti milosrdnim Gospinim zagovorom dobile od Boga savreno pokajanje i oprotenje svojih grijeha i tako se spasile. Zato se nadaju da e i oni na taj nain dobiti istu milost. Meutim, nita u kranskom ivotu ne zasluuje veu osudu od te avolske preuzetnosti. Moe li se rei da netko uistinu ljubi i asti Presvetu Djevicu, dok svojim grijesima ranjava, probada, razapinje na kri i pogruje bez ikakva milosra Isusa Krista, njezina Sina? Da Marija smatra za se zakonom milosrdno spasavati tu vrst ljudi, to bi ona odabrala grijeh i pomagala bi razapinjanje i vrijeanje svoga Sina; ali tko bi se usudio i pomisliti na to? Ima i druga vrsta lanih Gospinih tovatelja. To su licemjerni tovatelji, koji skrivaju svoje grijehe i svoje zle navike pod plat ove Djevice vjerne, da ih ljudi dre za ono to nisu (PP 97-98; 102).

Svetac se puno puta u radu s ljudima susretao s prividnim vjernicima koji su nastojali izmiriti nepomirljivo, to jest, privid dobrog kranskog ivota i svojevoljno priputanje grijehu i strastima. Na alost to se esto na profinjeno proraunat nain dogaa i danas. Montfort opominje:

Dragi subrate, ako eli ivjeti po modi dananjeg vremena i izgubiti duu; to jest, ako s vremena na vrijeme eli sebi dopustiti pokoji smrtni grijeh, da bi ga kasnije im prije ispovjedio, ili pak izbjegavati samo najoitije i najskandaloznije grijehe, brinui se da ouva samo svoje prividno potenje, dakako da ti nije potrebno toliko moliti ili izmoliti toliko krunica. Dovoljno ti je na brzinu izmoliti pokoju molitvicu ujutro i naveer, koju krunicu koju si dobio za pokoru, te kada ti se prohtije, nesabrano promrmljati nekoliko desetica Zdravomarija. Ne treba ti vie da bi ivio kao formalni kranin. Ako bi manje molio, na putu si da postane rasputeni slobodnjak (TSK 138).

b. Slijedi opis stanja grijeha krana iz Devet hridina kako ga je doivio bl. Henrik Susosne. Iako se on odnosi na vrijeme u kome je ivio blaenik donosimo opis toga stanja u cjelini jer drimo da su u njemu opisana mnoga stanja krana koji se barem kao trajna napast javljaju uvijek u povijesti te ovi tekstovi imaju trajnu poruku i vrijednost.

Kako su ovom ovjeku pokazani grijesi krana ovjek ree: Ljubljeni moj, to znae ove udesne stvari? Odgovor: Nita drugo osim da ti shvati kako se opasno ivi u sadanjem vremenu i u kojoj

kritinoj situaciji se danas nalazi kranstvo.

17

ovjek se prepade preko svake mjere i ree: Ah Ljubljeni moj, molim Te iz najdubljih dubina svog srca i due da mi dopusti najgoru i najteu smrt koju si dopustio bilo kojem ovjeku samo da bi se Ti smilovao kranstvu.

Odgovor: Ne, ne, ne treba tako biti. Vidi kako malo koristi to je Bog umro na kriu. to bi mogla onda koristiti tvoja smrt?

ovjek: Ja ipak, Gospodine, imam povjerenja da tvoja smrt jo spaava mnoge ljude. Odgovor: Puno manje nego to krani to vjeruju u ovo zlo vrijeme. ovjek: Ja vrsto vjerujem kad bi krani znali da je loe ono to ine, ne bi to vie inili. Odgovor: Time ne mogu biti opravdani od grijeha jer svaki ovjek kad doe do dobi razbora

i upotrebe razuma, duan je poznavati i opsluivati kranske zapovijedi. ovjek: Upravo je strano ono to Ti govori o stanju ljudi u ovom vremenu. Odgovor: Ti sam treba vidjeti na koji uznemirujui nain danas stoje stvari u kranstvu i

kako narod u ovom vremenu ivi protiv svih zakona, a strah Boji je potpuno zaboravljen. ovjek: Ljubavi moja, ako je mogue, potedi me da to vidim jer ve previe znam. Kada na

to mislim osjeam se tako loe da ne elim vie znati. Odgovor: Ti treba vidjeti ne samo bezumne ljude, nego takoer na koji nain su uhvaeni

oni prividno dobri i dobre volje, i na to su jo navezani tako da ne napreduju. ovjek: Ljubljeni moj, u svemu ini to eli.

Pape1: Odgovor: Reci mi kad je zadnji papa kanoniziran? U prolosti to se redovito dogaalo. Mnoge pape bijahu sveti pred Gospodinom.

ovjek: Ljubljeni moj, koji je razlog tomu? Odgovor: Rei u ti. Pape koji su prije ivjeli bijahu sveti jer su provodili svoj ivot jako

razliito od onih koji sada ive. Oni bijahu potaknuti svetom eljom da pomau kranima, i duhovno i materijalno, nisu traili sebe ni svoje dobro. Traili su jedino i iznad svega slavu Boju. Nisu gledali ni na prijatelje ni na asti, duom i tijelom radili su jedino za Boga tako da su u svakom trenutku bili u skladu s voljom Bojom, i radije bi eljeli umrijeti i pretrpjeti najtee muke negoli uinili neto protiv Boga. I ponekima od njih tako se i dogodilo, umrijee muenikom smru. Znaj da je u ovom vremenu u mnogima ugaeno svjetlo istine. Oni samo gledaju na sebe, svoje asti, kako pomoi prijateljima i rodbini, kako zgrnuti bogatstvo i mo.. Umjesto da trae Boju slavu oni trae sebe i svoje interese i zbog toga nisu sveti.

Kardinali: Pogledaj kardinale koji ive u ovim vremenima. Da li oni trae Boga i mole za milost? Doputaju li da milost u njima djeluje? Oni su oslijepljeni krtou i oholou, gledaju samo kako da svojoj rodbini pridobiju asti i jedva ekaju da papa umre nadajui se njegovom mjestu. Prije kada bi papa umro, kardinali bi se od straha tresli jer se osjeahu nedostojni papinske slube. U prolosti kada bi Papa trebao biti izabran, svi su jednoduno molili prostirui se ispred Gospodina i molei Ga da im udijeli papu po svojoj svetoj volji. To su radili od svega srca, jer su eljeli samo da ispune Boju volju. A danas? Sve je to zaboravljeno. Pape prije svega moraju biti izabrani od Boga, a tek onda od ljudi. Tako bijae u prolosti.

Biskupi: Pogledaj kako ive biskupi u ovim vremenima. Oni bi danonono drugima trebali pomagati svojim savjetima i uiteljskom karizmom koju su primili tako da krani mogu ustrajati u vjeri i biti uvreni u njoj. Gdje oni ne stignu, trebali bi providjeti drugima da to ine umjesto njih, svetim doktorima teologije koji svojim ivotom svjedoe ono to nauavaju. Trebaju ivjeti svetim i istim ivotom tako da svi oni koji ih vide i sluaju budu potaknuti da promijene nabolje svoj ivot.

1 Kako bi se shvatio opis grijeha krana koji slijedi, preporuam da se prije proita kratki prikaz crkvene povijesti

vremena u kome je ivio blaenik. U jednom trenutku su bila izabrana ak tri papa. Bl. Henrik, voen milou, nasluuje problematino stanje duha u kranskome svijetu i u tome vidi glavni razlog velikih nedaa koje proivljavaju. Ali napominjemo isto tako da neke stvari, o kojim Susone govori kao mogue napasti, trajno su prisutne meu kranima.

18

Trebaju u svemu najprije traiti Boju volju, a ne vlastiti interes. Ali izgleda da su oni zaboravili na traenje Boje volje imajui na pameti samo svoju ast, bogatstvo i mo. Zaboravili su na due za koje je na Gospodin prolio svoju Krv i koje im je povjerio. Kada negdje nedostaje biskup, samo Bog zna koliki ele to mjesto i to sve ine da ga dobiju. Kako je to postala opa navika, Bog priputa da im bude kako oni ele. U prolosti bi Bog trebao nekoga prisiljavati da postane biskupom i kad bi prihvatio, Bog bi bio s njim sjedinjen i on bi postajao svet.

Priori i priorice: Gledaj kako se ivi u opatijama. Kada umre prior, odmah se nau dvojica koji ele doi na njegovo mjesto. ine sve da dou do toga cilja, ratuju jedan protiv drugoga na sve mogue naine i tako ine veliku tetu samostanu vodei ga prema propasti. Prije ne bijae tako. Trebalo ih je prisiljavati svetom poslunou da postanu priori. I kad bi napokon prihvatili u strahu Bojem birjahu najmudriji i najsvetiji da drugima budu savjetnici.

ovjek: Ljubljeni moj, budi milosrdan!

Prosjaki redovi: Odgovor: Promotri kako sada ive prosjaki redovi, u koima su oci ispovjednici i koji s propovjedaonice navijetaju Rije. Koliko je njih proglaeno svetima kao to se to dogaalo u prolosti?

ovjek: Ljubljeni moj, ja se nadam da jo ivi puno ispovjednika koji su svete osobe. Odgovor: Meu njima ima dobrih osoba. Ali je malo onih koji ele ii izravnim pravim

putem da je to jadno! Da su ivjeli prije kao to ive sada, ne bi im se dopustilo da ostanu u samostanu niti da ispovijedaju. Ali svijet je prepun lai. Kada osobe nau nekog ispovjednika koji im povlauje i doputa im da ive na svoj nain, nazivaju ga dobrim i pouenim Svetim pismom. Znaj da e se drugaije suditi kad se doe tamo gdje se ne moe lagati. Danas se kae da je ovjek slab, da treba biti njemu naklon, da ljudska narav nije kao to je nekada bila. To nije istina, to je lani nauk. Bog nije zapovjedio blagost da bi uvrstio poroke naravi. Bog nikada nije zapovjedio da ovjek ini preko svoje snage, on je zapovjedio da se bjei od grijeha. Bog je kazao: Idi i ne grijei vie. Nikada nije kazao: idi unitavaj svoju narav i sebe samoga. On je zapovjedio ljudima da na sebe uzmu svoj kri, i time je htio kazati da trebaju initi sve to je u njihovoj moi i nita vie. A gdje su danas ispovjednici koji ne trae sami sebe i vlastite interese? Zbog toga se dogaa da ispovjednici prvi padnu u ponor a slijede ih oni koji dopuste da ih oni vode irokim i lanim putem, na bilo koji nain da se to dogaa. Zbog toga ispovjednik koji pripada nekom redu ne treba poloiti oruje, treba ispovijedati i ne preutiti istinu, pa ako bi zbog toga morao poloiti i svoj ivot.

Uitelji: Odgovor: Pogledaj uitelje, gdje su oni koji se s propovjedaonice usuuju otvoreno kazati istinu i razotkriti kriminalne grijehe koji se danas ine meu kranima, koji opominju narod i izlau svoj ivot zbog Boje asti?

ovjek: Uitelji moda ele rei da i kada si Ti bio na zemlji, Rije je bila tako skrivena ponekada.

Odgovor: To je istina, ali to se dogaalo jer moj as jo nije bio doao, as u kojemu sam elio podnijeti smrt. A kad je as doao, otvoreno sam propovijedao istinu. Bog eli da se otvoreno propovijeda istina.

ovjek: Ljubljeni moj, uitelji moda vjeruju da kada bi govorili istu istinu, narod bi pobjegao vjerojatno zbog tih rijei te bi izgubili i jedno i drugo.

Odgovor: Bogu bi bilo drae da se u ovim zabrinjavajuim vremenima otvoreno propovijeda istina, otkuda proizlazi i to je grijeh, radije nego da se to preuuje. ovjek koji bi kroio izravnim putem bio bi drai Bogu od 100 000 drugih. Bilo bi korisnije i puno bolje ljudima da ive u strahu Bojemu i brizi, kako bi upoznali istinu, nego da vjeruju da dobro ive, a u biti ive na pogrean nain.

ovjek: Ljubljeni moj, ja ipak vjerujem da jo ima uitelja koji se usuuju izloiti svoj ivot iz ljubavi prema istini!

Odgovor: Iako ih jo ima, malo ih je na zemlji, tako malo da je bolje da to ne zna. Zbog toga je tako malo uitelja proglaeno svetima za razliku od prolih vremena.

19

ovjek: Ljubljeni moj, smiluj se kranstvu!

Samostani asnih sestara: Odgovor: Gledaj kako se ivi u ovim vremenima u samostanima asnih sestara. U njima se prije provodio gorljivi nutarnji i uredni duhovni ivot. Tko bi vidio i govorio sa asnim sestrama, ostajao bi pod velikim dojmom i uvelike bi se popravljao. A sada je dolo do toga da ako neki dobri kranin nae meu njima, poinje ih izbjegavati zbog njihova loeg ponaanja i njihovih rijei. Njihovo ponaanje nije pobono i podlono, niti nastoje da druge potaknu na obraenje. asne sestre kao da su zaboravile istinsku boansku nutarnju gorljivost, one dobro pjevaju ustima, puno usmeno mole ali njihova srca su jako daleko od Boga. Moram se tebi poaliti. Ako se neki ovjek eli uistinu obratiti vjenoj istini gorljivou potpunog obraenja, asne ga ismijavaju i omalovaavaju njega i njegov ivot. To se dogaa u mukim2 i enskim samostanima. Znaj da svi oni koji izopauju ivot drugih u samostanima bilo potajno ili otvoreno, iza lea ili u oi, trebaju se dobro bojati za sebe same jer imaju pred svijetom ime redovnika i redovnica, ali pred Bogom su razarai Boga jer Ga gone i udaljavaju od ljudi.

Znaj da je u enskim samostanima jako mali broj savrenih dua. Ako bi sestre gorljivo eljele ispitati savjest trebale bi jako dobro primijetiti ako su zahvaene neim ime teko vrijeaju Boga i padaju u teke grijehe. Jedan dio sestara je zahvaen krtou, neke oholou, druge uasnom srdbom, dio njih odbojnou prema poslunosti, druge neistoom. Iako ne vanjskim inima, padaju u neistou eljom, doputaju da se drugi veu uz njih i one se vezuju uz druge te se prljaju pred Bogom, a to ine i razgovorima i neprikladnou oblaenja, uzvienim i svjetovnim postavljanjima, rijeima i prijateljstvima sa svjetovnim ljudima, sa skrivenim grijesima koji se ne mogu opisati. One koje to ine dobro znaju to pod tim razumijevam. I znaj da se toliko grijeha ini u enskim samostanima otvoreno ili skriveno da je situacija jako kritina.3

Znaj isto tako da je pravi izravni put nutarnje i boanske gorljivosti, iste nakane u Bojoj ljubavi meu sestrama zatrpan u lijenosti. Bliskost s Bogom, kako je to nekada bilo, potpuno je zaboravljena meu njima i potpuno opala. Zbog toga se tako malo njih posveuju kao to je to bilo prije kada ih je bilo puno svetih pred Bogom.

ovjek: Moj Ljubljeni, kako me alosti to to se ove sestre izopauju na takav nain jer su primljene u redovnitvo iznad svega da samo u Tebi nalaze utjehu!

Odgovor: Promotri isto tako kako se svako redovniko pravilo ne opsluuje u mukim samostanima bilo da bez klauzure, ili prosjaki redovi ili neki drugi.

ovjek: Ljubljeni moj, ja mislim da jo ima samostana u kojima se vodi gorljivi nutarnji ivot.

Odgovor: To je istina. Ali je premalo uistinu gorljivih samostana da je to jadno! ovjek: Neka Te to potakne na samilost! Ah moj Ljubljeni, kako sam prestravljen i

oaloen tim stvarima u dnu moga srca.

Biskupijski sveenici: Odgovor: Sada promotri kako biskupijski sveenici troe svoja dobra, kako sramotno rasiplju dobra koja dobivaju za pobona utemeljenja, u bludu, raskonom ivljenju i traenju asti. I pogledaj u ovim vremenima kako se oblae, ponaaju u svojim raskalaenim stavovima na nain kako to ne prilii njihovu sveenikom staleu. Pogledaj kako zloupotrebljavaju dobra krana dana za korist dua u istilitu.4

Vidi kako svi oni paze na dostojanstva i asti te za tim tee, i kako je malo je ljubavi prema Bogu u svim njihovim djelima, inima i propustima, jer su istinu potpuno zaboravili i izgubili svaku boansku gorljivost. Zbog toga tako malo imaju sveti nutarnji doivljaj u sebi kao da se to sve na njih ne odnosi, ne misle na to, misle samo na to kako dobiti velike crkvene rente i postii visoku znanost kako bi od toga izvukli korist, ast i bogatstvo posred redovnika i drugih biskupijskih

2 Ovo je bilo bolno iskustvo i samog blaenika kao to on o tome pie u svome ivotu.

3 Bl. Henrik opisuje dekadenciju redovnikog ivota nakon velike kuge 1348. ali u kritinim povijesnim periodima

naalost ti se grijesi dogaaju. 4 Blaenik misli na novane fondacije misa za pokojnike.

20

sveenika. Dakle, njihova nakana je puno vie da se svide narodu nego da upoznaju i kuaju Boga i njegovu milost u nutrini. Zbog toga Gospodin od njih uzima milost koju su dobili i daje je nekome drugome.

ovjek: Ovo je jako iznenaujua stvar, uzima ono malo milosti koji netko ima i daje je onome tko je ve ima obilno?

Odgovor: Kada Bog daje svoje milosti a nju se ludo zapostavlja, on oduzima istu tu milost koju je dao te je udijeli onome tko ve ima obilje milosti da je gorljivo i s ljubavlju uva.

ovjek: Ljubljeni, neka Ti je neprestana hvala to jo ima nekoga tko uva tvoje milosti i spreman ih je prihvatiti.

Odgovor: Znaj da je jako malo takvih, i kad bi svi oni odjedanput umrli, kranstva bi odmah nestalo.

ovjek: Jedina Ljubavi moga srca, smiluj se! Kad bih mogao iz svojih oiju izlijevati krv moga srca, rado bih to uinio!

Odgovor: Bila bi to dobra stvar kada bi emu koristilo.

Carevi i kraljevi: Odgovor: A sada motri veliku i prepotentnu oholost careva i kraljeva i njihovih ena. Prije kad je trebalo nekoga izabrati, neki su se opirali tome na sve naine, smatrali su se nedostojnima vlasti zbog poniznosti i kad je netko bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva5, to je prihvaao s poniznou, ljubavlju i strahom te bi prikazao Bogu duu i tijelo, dobra i asti, smatrao se slugom Gospodnjim, od Boga je oekivao pomo, brinuo se za mir i slogu meu kranima, hrabro se zauzimao za pravednost. Ljubili su Boga, njihovo ponaanje je bilo ponizno u svim djelima i propustima, muevi i ene su se Bogu sviali kad je to vidio. A sada je sve to izokrenuto. Dobro shvaa kako se djeluje protiv svakoga zakona na sve naine, ali isto tako vidi kako su ti putovi pusti, dekadentni i krivi.

Buruji: Odgovor: Sada vidi kako ive buruji i trgovci u gradovima, znaj da osobe u ovom vremenu ive za duu jako opasnim ivotom jer se u njima ukorijenila najuasnija krtost i toliki su zaslijepljeni da e se jedva pred smru moi osloboditi ove uznemirujue mane. A ta krtost se raa iz dna velike oholosti jer svatko eli nadii drugoga. I kako ova materijalna dobra budu ponekad zadobivena s doputenjem nekih ispovjednika, a to zna Onaj koji sve poznaje, njihova savjest postajuotvrdla i zamrla.

U prolosti graani i trgovci su bili uglavnom ljudi koji su se bojali Boga, krjeposni, miroljubiva srca u svim djelima i propustima, bili su zadovoljni sa malo dobara, nisu bili krti sa svojom penicom i vinom. Njihova srca nisu bila unitena krtou kao sada. Zbog toga je Bog u njima boravio. Znaj da oni koji umru u takvoj krtosti nalaze se u velikoj opasnosti. Ljudi to znaju i dobro spoznaju pa ipak ne ele se prmijeniti. Kada oni zarade toliko da imaju dovoljno za sebe i svoju djecu, to je njima doputeno ako je zaraeno pravedno i po Boju, trebali bi prestati zgrtati novce i ivjeti redovito i pobono ne doputajui da ih krtost savlada. A sada svatko eli bit kao drugi i biti bogatiji od njega i svojih predaka. Zbog toga su sitni pred Bogom i svojim prijateljima, te troe i troe protivno volji Bojoj za epurenja i stave svijeta. Zbog toga su dan i no u velikim brigama kako zadobiti sve vee bogatstvo.

ovjek: Ljubljeni moj, zato doputa raznim ljudima da imaju velika vremenska dobra, kad se bojim da nisu za dobrobit njihove due?

Odgovor: Znaj da je Bog tako dobar da ne eli nikoga ostaviti bez nagrade. Kada vidi da je srce i duh ovjeka potpuno okrenuto prolaznim stvarima, On ga obdaruje ovim ispraznim dobrima i udovoljava njihovoj elji za stvarima svijeta. Ali ive u jako opasnom stanju za vjeno spasenje oni koji trae zadovoljstvo samo u vremenitom.

ovjek: Ljubljeni moga srca, smiluj se kranstvu!

5 Upuujemo na povijesni uvod knjige i napominjemo da se radi o tadanjem srednjovjekovnom njemakom carstvu.

21

Zanatlije: Odgovor: Vidi kako opasno ive zanatlije, kako su puni krtosti i pohlepe u ovom vremenu i kako trae to vie mogu da se izjednae s onima kojima bi trebali biti podloni po Bojim odredbama. U prolosti mnogi zanatlije su bili ponizni i jednostavni u duhu i ponaanju u svim svojim djelima tako da je Bog bio ljubazan prema njima. A sada se oholo uzdiu tako visoko da Bog ni na koji nain ne moe boraviti u njima. Bog ni na koji nain ne boravi u oholima.

ovjek: Ljubljeni moj, smiluj se tome! Ja sam vjerovao da su to jednostavni ljudi. Odgovor: Oni skupo naplauju svoj zanat, i jedan provocira drugoga kako bi dobili veu

cijenu, pa ipak zavide jedni drugima, uzajamno se mrze i uvijek nastoje da potpuno ocrne djelo drugoga.

ovjek: Ljubljeni moga srca, smiluj se kranstvu!

Seljaci: Odgovor: Vidi kako mnogi seljaci ive u selima u ovo opasno vrijeme bez ikakve svijesti o strahu Bojemu, kao ivine, bez discipline i potenja, postali su lukavi, napuhani, zloesti do dna srca i duha tako da ih je Neprijatelj Boji zaposjeo sa svom svojom moi. Znaj kad me ne bi bilo molitava Bojih prijatelja, Bog bi drugaije s njima inio zbog njihovih velikih poroka.

ovjek: Ljubljeni, ako je moja siromana molitva korisna, htio bih Te moliti za njih da ih sauva.

Odgovor: Bog to podnosi dok bude mogao podnositi, ali dan Suda je neizbjean. Prije su seljaci esto bili dobre osobe, jednostavne i ponizne tako da je Bog bio milostiv i pun ljubavi prema njima.

ovjek: Ljubljeni moj, ne znam to drugo rei osim da se smiluje kranstvu, djelu tvoje neusporedive dobrote.

ene u svijetu: Odgovor: Sada gledaj dokuda su dole ene u svijetu. Gdje je enska ednost? Promotri kako je iz njih nestao svaki strah Boji i enstvena skromnost i znaj da su ene u ovim opasnim vremenima zbog svoga ponaanja puno nemarnije i spremnije grijeiti od mukaraca. Ne mislim na dobre i asne ene, mnoge meu njima jo ive edno i na dobru glasu, nego govorim o enama predanima svijetu, predstavljale se one kao pobone ili svjetovne, ele se dopasti ljudima rijeima i djelima, oblaenjem i ponaanjem. Tome se vie predaju negoli Bogu, stvorenjima daruju svoje vrijeme, srce i sjetila. ene su postale razbojnike i paklene pilje, a Boja dobrota ih eka, prikriva njihove grijehe, ali to ne pomae. ele da ih smatraju asnim enama, a esto su nedostojnije pred Bogom od javnih grjenica jer ove grijee sa strahom i nemirom, a ne sa nesmotrenou kako to ine one. One su puno drae avlu od javnih grjenica jer su mu korisnije.

Pogledaj kako besramno i drsko idu ispred ljudi. Kad su prije javne ene hodile tako premalo obuene, asne ene bi se sramile iz dna srca. Pogledaj kako odozgo dodolje idu nedovoljno obuene tako bezobrazno da bi se s pravom morale sramiti u srcu i dui pred svim ljudima. Pogledaj kako se pojavljuju pred ljudima sa svojom odjeom, korakom, gestama, rijeima, djelima, cijelim ponaanjem, svojim oima i svim sjetilima! Gdje je sada enska ednost i sram? Znaj da mnoge ene sa ovim svojim opasnim ponaanjem ine do 100 smrtnih grijeha dnevno pa ipak ele se pokazati kao asne ene, a o svim ovim grijesima kao nita ne znaju, a uistinu su odgovorne za sve.

Znaj da kada neki ovjek vidi takvu enu rasputenu i razuzdanu kako needno obuena ide pred njim i pred svim ljudima, u njegovu srcu se javlja elja da je ima prema svojoj volji kako bi sagrijeio. I koliko to esto bude promiljeno i na to se pristaje, toliko se grijeha uini iako se nikada ne provedu u djelo. A ene sudjeluju u svim ovim grijesima jer su ih uzrokovale svojim zlim postupcima. To se dogaa u crkvama, na ulici, na bilo kojem mjestu. Ako se dogodi da mukarac potaknut od ovih ena ode javnoj grjenici i s njom sagrijei, one su uzrokom ovih grijeha i toliko se puta dogodi da svi ovi grijesi padnu na njih, iako se to ne eli priznati, jer su se grijesi dogodili zlim postupcima ena koje su se besramno pokazivale mukarcima bez Bojeg straha.

Sada pazi kako stoje stvari kada u zlu dou do kraja. Prieuju se, pokazuju se dobro i misli se da je s njima sve u redu, a tada doe avao i predoi im njihovu grjenu ludost kako bi pale u oaj i vjenu smrt. To se esto dogaa i one koje sve vrijeme svoga ivota provedu u razuzdanosti, a

22

ispovjednici koji se s njima rado zadravaju i doputaju im da se tako ponaaju sami idu opasnim putem. Znaj da mnoge primaju Tijelo Kristovo u stanju 100 smrtnih grijeha, nakon to su se tijekom cijele godine rasputeno ponaale, doe korizma, ne sjeaju se vie tih skrivenih grijeha, a nakon Uskrsa potpuno svojevoljno e nastaviti kao prije, sauvaju sve za to potrebno, odjeu, ukrase i sve drugo. Bilo bi bolje i korisnije za ove da u njih ue 100 000 avli nego da primaju Boga po priesti u stanju smrtnog grijeha. Znaj ovo, da te netko odvede kui i stavi na neisto i smrdljivo mjesto kako bi mu mogao na ovome zahvaliti, iako si jadno stvorenje?

ovjek: Ljubljeni moj ,smiluj se kranstvu!

Brani parovi: Odgovor: Sada promotri do ega je dola i to je postala sveta enidba. Znaj da najvei broj osoba koje ive u ovom vremenu od svoga braka ine ubrite jer u njemu ive kao ivotinje sa svom poudom i razuzdanou koju njihova ivotinjska narav moe uzrokovati. Oni ive protivno svakoj zapovijedi i redu svetog braka i protivno svakom razumu. Bog nije ustanovio sveti brak s nakanom da se treba ivjeti prema zahtjevima iskvarene naravi, nego da se u njemu provodi plodan i poboan ivot, kako je to Bog odredio u pravom rasporedu stvari.

Tko ivi sveti brak kako je to odredio Bog, ojaat e mu dua i tijelo jer Bog ne unitava narav, nego je vodi do savrenstva. A budui da se sada ini toliko protiv zakona i reda svetog braka jer je ljudska narav tako iskvarena i bolesna, najvei broj osoba je prepune blata i bluda u braku i izvan njega, pa i sveenici, svjetovnjaci, asne sestre, redovnici, tako da se jo jedva tko nae tko nije time zaprljan. Ako se prljanje i ne dogaa inima, dogaa se na drugi nain bilo da je to ponaanje ili nutarnja i vanjska navika. Kada bi Bog htio potopiti svijet zbog njegovih grijeha kao to je to uinio u vrijeme Noe, trebao bi pustiti da svijet propadne svaki dan i svaki as kao to se po nekim znakovima to moe ubrzo i dogoditi za malo vremena. Bog je ljubazno upoznao narode u ovim zadnjim vremenima po mrtvima od kuge, i jo vie, ali to je malo koristilo jer su krani nezahvalni i na to su zaboravili kao da se to dogodilo prije tisuu godina. Postaju sve gori i gori iz dana u dan. Znaj da kada to izazove srdbu Boju, On e dopustiti da svaki ovjek ubija drugog ovjeka. Uistinu svatko se trudi kako bi nadvladao drugoga i spreman je zadati smrtni udarac, oholost i uznositost su tako velike da se dolo do toga da se grijeh vie ne smatra grijehom, i ve vie od nekoliko stoljea ljudi nisu bili tako zli kao danas.

Oni bi trebali nauiti ljubiti Boga jer kad doe smrt. avao preko svake mjere upregne sve svoje sile kako bi zauvijek unitio ovjeka, predoava mu sav njegov bezumni ivot na tako uasan nain da veliki broj ljudi padne u oaj, propadnu ak i neki ljudi koje se jako cijenilo. Ima raznih ljudi prema kojima je Bog tako srdit da moraju trpjeti bez mjere sve do zadnjeg dana, a na kraju ne razluuju jesu li u paklu ili u istilitu. To su nemarni grjenici koji svoje obraenje odgaaju sve do kraja, a tada su se tako malo kajali da je, Bog prema njima srdit i ne eli znati za njih niti ih se sjeati, ne eli da se njihovi blinji za njih mole.

Znaj da stvari sa narodom u ovo vrijeme stoje jo gore od onoga kako se smatra. avli se trude da na kraju ivota ovjek propadne zauvijek. Znaj da svaka mo koju avao ima dolazi od grijeha. eli li znati to je upropastilo idove?

ovjek: Jedini moj, predraga Ljubavi, koji je bio uzrok tome? Odgovor: Znaj da su to uzrokovali njihova krtost i skriveni grijesi, to je bio uzrok propasti

idova. Znaj da kad bi Bog htio obarati krane za njihove skrivene grijehe i nakane, ne bi trebao initi nita drugo nego udarati kao to e se to i dogoditi za kratko vrijeme.

A gledaj sada koliko je teko i duboko pao narod pod strjelice neistoe, oholosti i krtosti koje Bog mrzi na poseban nain jer su uzroci zavisti i mrnje i openito svih drugih grijeha. Ovim grijesima su ispunjeni gradovi, samostani, redovnici, svjetovnjaci, sveenici, laici, nitko ne moe optuiti druge, svatko je grjean. Da svatko marljivo pazi na sama sebe, primijetio bi da ima toliko posla u svojoj nutrini da bi zaboravio na druge. Znaj da je Otac trajno srdit jer su krani zaboravili Njegova Sina i sve kranske zapovijedi. Ako se ne poprave, ja oekujem da e Otac dopustiti svojoj pravednosti da nadvlada nad milosrem. Tako da njegovi neprijatelji ne moraju zanijemiti dok se ne osveti za svoga Sina.

23

ovjek: Ljubljeni moj, prestravljen sam ovim govorom do dna svoga srca, izgleda mi da sam tako bolestan da trebam ve umrijeti, to bi mi bilo drago ako je to tvoja volja.

Odgovor: Ne, ti treba vidjeti jo i vie. ovjek: Ljubljeni moj, neka bude tvoja volja! Odgovor: Sada elimo rei kako je ovom ovjeku bila pokazana velika gora sa devet

visokih, irokih i strmih hridina, a one su bile jedna iznad druge sve do vrha gore, a na hridinama borave krani.

Nitko ne moe doi do Boga a da ne boravi na ovih hridinama.6 Tko eli u ovom vremenu da mu bude doputeno motrenje izvorita i iskona iz kojega je stvorena dua, treba biti hrabra, odvana i odluna duha i mora se uspinjati preko svih ovih hridina sve dok ne doe do najvie. Ondje e mu biti pokazano kuda treba ii.

Bit e plemenit ovjek onaj tko bude htio rizike i napore uspona na ovu goru visokih hridina, on e pobjeivati u ovome ivotu sve svoje neprijatelje i postat e veliki svetac u vjenome ivotu.

DODATAK: 2. SMRT, SUD I MOGUNOST DA DUA PADNE U PAKAO

(Vidi uvodnu napomenu o znaenju dodataka pojedenih odaja skripte: Ovaj dodatak uvodu donosimo iz razloga to sv. Terezija na poetku Zamka opominje itatelja da postoji mogunost vjene propasti i to samo kao poticaj duama da ulaze u Zamak odnosno da zaponu ostavljati grijeh i ivjeti vjerodostojan kranski ivot. Na poseban nain nam se ine zanimljiva iskustva sv. Katarine Sijenske o samospoznaji due kod suda vjenog spasenja i vjene osude i to iz razloga to sv. Terezija toliko naglaava vanost samospoznaje u duhovnom ivotu i hodu due kroz odaje sve do vrhunca svetosti, a evo sv. Katarina Sijenska to naglaava i u samo trenutku vjenog suda due).

Terezija na poetku knjige, to jest hoda due ka vrhuncima svetosti, potie da podsjea na razmiljanje smrti i mogunosti pada u PakaoO due otkupljene krvlju Isusa Krista! Priberite se i imajte samilosti za sebe! Kako je mogue da, shvaajui to, ne nastojite skinuti paklinu s ovoga kristala? Pazite, jer ako vam se skona ivot, nikada vie neete uivati ovu svjetlost. O Isuse, to znai vidjeti neku duu daleko od ove svjetlosti! (Z I, 2,4)

Sv. Terezija nakon to je naglasila ljepotu Zamka due (duu u kojoj je Bog i koja je u Bogu) potie itatelje na poetku Zamka due da razmilja o trenutku smrti i mogunosti da se Boga izgubi zauvijek i da dua padne u Pakao. Taj poziv treba shvatiti kao poticaj na odgovornost i odlunu odlunost da dua uini sve kako bi to izbjegla. U uvodu donosimo mistino iskustvo sv. Terezije o smrti nekih dua.

Vienja o smrti sv.Terezije Avilske: Drugi put vidjeh drugo vienje koje me je jako zaprepastilo. Bila sam na mjestu gdje je umrla osoba koja je, kako sam saznala, ivjela jako loe i to puno godina. Dvije je godine bolovala i ini mi se da se u nekim stvarima popravila. Umrla je bez ispovjedi, no uza sve to meni se inilo da se ne smije osuditi. Dok su oblaili mrtvo tijelo, vidjela sam mnotvo neastivih kako su pograbili to tijelo. inilo se da se poigravaju s njime, ali mu i sude, to je meni zadalo veliki strah, jer su ga velikim kukama povlaili od jednoga do drugoga. Kada vidjeh kako to tijelo nose pokopati s poastima i obredima kao i sva ostala, mislila sam kako Boja dobrota nije htjela da ona dua bude osramoena, nego da ostane skriveno kako je bila njegova neprijateljica.

6 Nakon to je blaenik opisao stanja dua u grijehu poinje opisivati razna stanja dua u milosti i duhovni rast to

simboliki izraava sa slikom od 9 hridina.

24

Bila sam napola izluena zbog onoga to sam vidjela. Tijekom cijelog obreda nisam vidjela neastivoga. Kasnije, kad su tijelo spustili u grob, toliko je mnotvo neastivih bilo unutra da ga pograbi, te sam bila izvan sebe videi to, pa je trebalo puno sranosti da to prikrijem. Razmiljala sam to li su radili s onom duom da su onako zagospodarili jadnim tijelom. Dao Gospodin da ovu strahotu to sam je ja vidjela vide svi oni koji ive u grijehu. inilo mi se da bi to jako potaklo da ive estito. Sve mi to pomae da jo vie spoznam koliko dugujem Bogu i ega me je oslobodio. Bila sam jako zaprepatena sve dok o tome nisam razgovarala sa svojim ispovjednikom. Razmiljala sam o tome da li je to bila varka neastivoga zato da bi se osramotila ona dua, premda je nisu drali jako kranskom. Istina je pak sve, da nije varka, da me hvata strah uvijek kad se toga sjetim. Budui da sam poela govorit o vienjima pokojnika, rei u jo nekoliko stvari gdje je Gospodin dopustio da vidim neke due. Rei u ih malo, zato da skratim i zato to nije nuno, hou rei da nije ni od kakve koristi. Bilo mi je reeno da je umro jedan na bivi provincijal, a kad je umro bio je provincijal u drugoj provinciji. S njim sam se druila u bila mu duna zbog nekih dobrih djela. Bijae vrlo krepostan ovjek. im sam saznala da je umro, uhvatio me veliki nemir zato to sam se pobojala za njegovo spasenje. Bio je naime dvadeset godina poglavar, a toga se ja jako bojim, jer mi se ini da je veoma opasno biti zaduen za due. Tekom mukom sam otila u kapelicu. Darovala sam sve ono dobro to sam ga napravila u ivotu. Kako je to bilo jako malo, rekla sam Gospodinu da nadopuni svojim zaslugama ono to je bilo potrebno toj dui kako bi izila iz istilita. Dok sam to molila Gospodina kako sam najbolje mogla, inilo mi se da pokojnik izlazi iz dubine zemlje s moje desne strane. Vidjela sam ga kao je uziao na Nebo s velikom radou. (Terezija Avilska, Moj ivot, 38, 24. sl. Zagreb 1997, st.225.).

Neka svjedoanstva svetaca o ovoj temi:

Vienje sv. Antuna pustinjaka o prijelazu dua nakon smrti: Posjedovao je jo i ovaj milosni dar. Kad se nalazio na gori pa je u sebi neto premiljao i bio nesiguran, poto bi se pomolio, to bi mu Boja providnost razotkrila. Sveca je, kao to kae sveto pismo, sam Bog pouavao. Jednom je zgodom vodio razgovor, s nekim koji dooe k njemu, o stanju due kao i o tome gdje joj je nakon ovog ivota dodijeljeno mjesto. Naredne ga je noi netko pozvao odozgor i rekao: Antune, ustani, izii van i gledaj! On je iziao jer je znao koga mora posluati, pogledao je i vidio neku spodobu koja bijae nakazna i uasna izgleda. Stajala je i sezala sve do oblaka. Vidio je neka bia koja su uzlazila kao da imaju krila. I taj je div rairio ruke. Jedne je zaustavljao, a drugi su preletjeli i poto bi preko njega preli, dalje su sigurno bili uznoeni. Div je na te kripao zubima, a onima koji su pali radovao se. I odmah je Antunu bio upravljen glas: Shvati ovo to gleda. Razum mu se tada otvorio, te je shvatio da se tu radi o prijelazu dua. Div koji je ondje stajao bio je neprijatelj avao, koji je prepun zavisti prema onima koji vjeruju. One koji mu pripadae grabi i prijei im da prou a one koji ga nisu slijedili ne moe zaustaviti, jer prelaze preko njega. Kad je to ponovno vidio, imajui to na pameti, jo se veima borio kako bi danomice postajao sve savreniji. Iz vlastite pobude nije pripovijedao o tome sluaju, kad je meutim neko vrijeme proboravio u molitvi i zanosu, nekolicina ga je iz njegove okoline pitala i dodijavala mu, pa je tako bio prisiljen progovoriti jer kao otac nije mogao nita pred svojom duhovnom djecom sakriti. Bio je uvjeren da mu je savjest ista od bilo kakve tatine. (Sv.Atanazije, ivot sv.Antuna pustinjaka, Zg. 1985, st.225)

Razlika kako umiru pravedni, a kako greni i o smrti pravednika

(Sv. Katarina Sijenska, pie kao da joj sam Bog govori u obliku nagovora)

Poto sam ti rekao kako ga svijet, zlodusi i njegova sjetilnost optuuju, tako ti sada hou izloiti openitije tu toku o ovim bijednicima zato da ima za njih vie suosjeanja. Veoma su razliite

25

borbe, to ih vodi dua pravednika, od borbi to ih vodi dua grenika, kao to je razliita njihova smrt, i kao to je velik mir to ga uiva pravednik, vie ili manje, ve prema savrenosti due. Znaj da se sve muke to ih imaju stvorovi obdareni razumom sastoje u volji; jer ako bi volja bila uredna i slina s mojom, ne bi osjeali muke. Napori ne bi bili dignuti, ali oni ne bi uzrokovali muku onoj volji koja dragovoljno podnosi moju ljubav, jer pravednici podnose dobrovoljno, videi da je to moja volja. Po svetoj mrnji koju imaju prema sebi, navijestili su rat svijetu, zloduhu i svojoj sjetilnosti. Stoga, kad nadoe smrtni as, oni mirno umiru, jer su njihovi neprijatelji bili svladani u ivotu. Svijet ne moe optuiti pravednika, jer je on prepoznao njegove zamke, pa se je stoga odrekao svijeta i svih njegovih uitaka. Krhka sjetilnost njegova tijela ne optuuje ga, jer ju je on drao kao ropkinju pomou konice razuma, trapei tijelo pokorom, bdijenjima i poniznom neprekidnom molitvom. On je ubio sjetilnu volju mrnjom i aljenjem prema opaini i ljubavlju prema kreposti, poto je posve napustio njenost prema svome tijelu. Ova njenost i ova ljubav, to postoji izmeu due i tijela, ini da nam smrt izgleda neprijatna, i stoga se ovjek po naravi boji smrti. Ali krepost savrenog pravednika nadilazi narav; jer sa svetom mrnjom i sa eljom da se vrati svome poetku, krepost gui i prevladava strah, koji joj je naravan, tako da se naravna njenost ne moe protiv nje boriti, a savjest stoji mirna nakon to je za ivota dobro uvala strau lajui kad su neprijatelji prolazili da osvoje grad due. Kao pas koji stoji na vratima videi neprijatelja laje i lajanjem budi strae, tako ovaj pas savjesti budio je strau razuma a razum i slobodna volja upoznavali bi razumskim svjetlom da li je prijatelj ili neprijatelj. Prijatelju, a to su kreposti i svete misli srca, podavali su naklonost i osjeaj ljubavi to su ih gajili velikom brzinom; a neprijatelju, to jest opaini i pokvarenim mi