Bog Na Dohvat Duše

8/10/2019 Bog Na Dohvat Due

1/56


2/56

NICOLAS HERMANzvani

BRAT LOVRO

BOG

NADOHVATDUE

Razgovori, zapisi i pismaNicolasa Hermana,

poznatijega pod redovnikim imenomBrat Lovro od Uskrsnua, karmelianina

KSKRANSKA SADANJOST

iHRVATSKI KARMELIANI

ZAGREB 1982.


3/56

metanoja 64

Naslov njemakog izdanja: NICOLAS HERMAN,Die wahreFreude, Die Arene", Zrich 1969

Preveo:JURE ZEEVIC, OCD

Teoloka lektura:

JAKOV MAMIC, OCDLektura prijevoda:MARKO GRI

Korektura:NIKA ORIi ZVONIMIR PROSOLI

Ova knjiica razgovori, zapisa i pisama Nicolasa Her-mana ili Brata Lovre od Uskrsnua (1608-1691) pri-

reena je na temelju dvaju izvornih izdanja spisa Nico-lasa Hermana iz 1692. i 1694. Prvo je:

MAXIMES SPIRITUELLES, fort utiles aux mespieuses, pour acqurir la prsence de Dieu,recueillies de quelques Manuscrits du Frre

Laurent de la Rsurrection, Religieux Conversdes Carmes Dchausses, avec l'abrg de la viede l'Auteur et quelques Lettres qu'il a crites

des personnes de pit. Paris 1692,a drugo:

LES MOEURS ET ENTRETIENS du FrreLaurent de la Rsurrection, Religieux Carmedechausse, avec la Pratique de l'Exercice de la

prsence de Dieu, tir de ses Lettres. Chlons1694.

Izdaje: KRANSKA SADANJOST, Zagreb, Marulievtrg 14,i PROVINCIJALAT OO. KARMELIANA, Zagreb,esmikoga 1.

Odgovara: dr Vjekoslav Bajsi, Zagreb, Kaptol 31. za hrvatski prijevod: Kranska sadanjost i

Hrvatski karmeliani, 1982.

Tisak: Kranska sadanjost, Zagreb

Ne trebam ita drugo raditidoli ljubiti i biti radostan uBogu... Sav je moj ivot savr-ena sloboda i neprestana ra-dost.

Nicolas Herman, zvani Brat Lovro

(1608-1691)


4/56

SADRAJ

Uvodni komentar1. O raznim izdanjima i ponovo otkrivenoj

vrijednosti ..................................................... 92. Tko je brat Lovro?......................................... 113. Obraenje, obraenja ili obraanje................. 124. Temeljna poruka: Vjeba nazonosti

Boje ........................................................ ..... 135. Odnos prema obrazovanosti.......................... 146. Vjeba nazonosti Boje - teak ili

lagan put ....................................................... 147. Tema patnje ................................................ 178. U oima suvremenika.............................. ...... 189. Povezanost s karmelskom batinom............... 20

10. Uitelj molitve .............................................. 2511. Opis spisa............................ .......................... 26

Razgovori

Prvi razgovor......................................... ............... 31Drugi razgovor ..................................................... 33Trei razgovor...................................................... 38etvrti razgovor................................................... 41

Zabiljebe

1. Temeljna naela duhovnosti ......................... 462. Vjebe koje su prijeko potrebne za

duhovni ivot........................................... ..... 483. Kako se Bogu moramo klanjati u

duhu i istini .................................................. 514. Sjedinjenje due s Bogom.............................. 525. O nazonosti Bojoj..................................... 546. Kako se ostvaruje nazonost Boja............... 567. Uinci nazonosti Boje ............................. 58


5/56

Pisma

Prvo pismo ...................................................... 63Drugo pismo..................................... ........... 65Tree pismo..................................................... 68etvrto pismo ................................................. 70Peto pismo ...................................................... 72esto pismo...................................................... 74Sedmo pismo.................................................... 78Osmo pismo ................................................... 79Deveto pismo ................................................... 81Deseto pismo.................................................... 83Jedanaesto pismo.............................................. 85Dvanaesto pismo ............................................ 86Trinaesto pismo................................................ 88etrnaesto pismo.............................................. 90Petnaesto pismo................................................ 91esnaesto pismo................................................ 92

ivotopis................................................. 95

UVODNI KOMENTAR


6/56

1. O raznim izdanjima i ponovnootkrivenoj vrijednosti

To to je Nicolas Herman - ili, redovnikim ime-nom, brat Lovro od Uskrsnua - naoj sredini gotovo

potpuno nepoznat i to na hrvatskom, ak ni nakontrista godina, nemamo nita od njegovih spisa neki e,moda, uzeti kao dokaz da njegova misao, vjerojatno,i nije bogzna kako znaajna. No, to nipoto nije tako.

Njegovo je djelo visoko cijenjeno i u religioznom i usekularnom svijetu.

Iako je brat Lovro sve vrijeme od svoje smrti naZapadu ostao poznat, ipak je, na stanovit nain,njegova poruka danas iznova otkrivena kao iva iaktualna. Nakon dva izdanja (1692 i 1694) koja je,odmah poto je on umro, objelodanio opat De Beau-

fort dola su druga, na francuskom, engleskom i nje-makom. Otkako je Molinos zasnovao kvijetistikinauk, spisi brata Lovre objavljeni su dva puta: 1697(Pariz) i 1699 (Kln).

Poznati filozof i protestantski mistik Pierre Poiret(branilac Mme Guyon) priredio je 1710. novo izdanjeLovrinih spisa. Nakon toga oni se na francuskom po-javljuju tek 1934, u redakciji Louisa von den Bos-schea, u Parizu.

U Engleskoj su objavljivani vie puta pod raznimnaslovima: 1724, 1741, 1755, 1824, 1855, 1887.

Na. njemaki ih je poslije preveo kasniji kelnskinadbiskup Clemens August von Droste zu Vischering

1829. pod naslovom: ivot brata Lovre od Uskrs-nua". Nova su njemaka izdanja: Nicolas Herman,Die wahre Freude" (Prava radost"), Zrich 1969.

9


7/56

i ,,Du bist mir nahe" (Ti si mi bliz"), Mnchen 1949,1961, 1977,1979.

Rekosmo da zanimanje za djelo brata Lovre danasu svijetu opet naglo raste. Ali, itatelju koji u njemudoista pokusa nai neke odgovore na osobna pitanjato nee znaiti mnogo. Nee misliti da je presudno nito to su izdanja knjige sve ea, to za njom poseumladi i stariji, intelektualci i prosjeno obrazovani.

Nee mu biti najvanije ni to to je ona u Indiji jednaod najitanijih knjiga sa Zapada. Ta kolike su osrednjeknjige proglaavane najitanijima" i ,,naj-

priznatijima"! Pa ipak, ne moemo zaobii pitanje:to toliki ljudi nalaze u brata Lovre da ga s uzbue-njem itaju i nakon vie od trista godina? To kom-

pleksno pitanje zahtijevalo bi i kompleksan odgovor.Mi emo se, zato, ograniiti samo na to da iznesemoono to je najpree za razumijevanje toga fenomena.

Na Zapadu, i ne samo meu vjernicima, sve vieraste zanimanje za oitovanje mistikoga iskustva,kao protutea svim moguim jednostranostima filo-

zofskog, znanstvenog i tehnolokoga pozitivizma.Drugo, Lovrin je stil jednostavan: t bio je obi-an brat kuhar" i nije imao visoke naobrazbe. Samimnainom izlaganja, dakle, on zadovoljava demokrat-

ske potrebe prosjena modernoga ovjeka. Uz to, Lo-vro je bio ovjek koji je traio, ali i koji je nalazio, te

je tako pokazao da se u ivotu moe postii ono oemu mnogi misle ili kao o utopiji ili kao o metafori.

Lovro je ivio u XVII. stoljeu, ali mi ne osjeamo,

kao pred djelima drugih pisaca, onaj kobni vremenskizid izmeu njega i sebe. Jednostavnost i neposrednoststila ulijeva nam osjeaj da itamo djelo modernogautora.

Teme ivotnog odreenja, duhovnoga puta i odno-sa s Bogom, unatopovijesnoj uvjetovanosti, vjernikusu jednako aktualne u XVII. i u XX. stoljeu. On jereligiozni pisac par exellence.Za agnostika, pa ak iateista, on je pak primjer unutranje cjelovitosti,

dosega koji se ne moe klasificirati te upravo zatouznemiruje. Mjeren bilo kojim mjerilom, on je pojava

rijetka u svim vremenima, i nikad se ne moe, na civi-lizacijskoj razini, sasvim asimilirati i prevladati: onje svetac.

2. Tko je brat Lovro

Nicolas Herman rodio se 1608. godine u Herimi-niju (danas Hrimnil), seocetu sa manje od petsto

itelja, u francuskoj pokrajini Lorraini, etiri kilo-metra od Lunevillea, u biskupiji Toulu.

Poboni roditelji mogli su mladom Lovri biti do-bar uzor, tako da njegovo obraenje, a poslije i redov-niki poziv, imaju temelj u djetinjstvu.

Mladost, kao i svaka druga, vrlo burna. Najprije seokuao u vojnikom pozivu. To je doba poznatogatridesetogodinjega rata (1618-1648), u kojem Lovro

sudjeluje. Zarobe ga Nijemci, optue kao pijuna iosude na vjeala. On mirno izjavljuje da je neosnovanoosumnjien, ali da se ne boji smrti jer mu je savjestista. Zbog takva dranja povjeruju mu, i on budeosloboen. U bici kod Rambervillersa, 1635, bivateko ranjen u nogu i zbog toga prisiljen napustitivojniki poziv.

Prije negoli je stupio u vojsku sluio je neko vrije-me kod rizniara M. de Fieubet. Nakon ozdravljenja(ostao je hrom) sazrijeva u njemu odluka da se pos-veti Kristu. Prvo neko vrijeme provede ivot pustinja-

ka, a 1640. ulazi u red bosonogih karmeliana, usamostanu u Parizu. Za novicijata istie se ustrajno-

u u molitvi i tovanjem Majke Boje. Jedna epizodaiz toga doba dobro oslikava njegovu hladnokrvnost injegov mir koji nita nije moglo pomutiti. Netko od

subrae saopi mu da se bave milju da ga otpuste izsamostana. Lovro odgovori: U Bojoj sam ruci. One uiniti sa mnom to se njemu svidi. Ne radim dabih se svidio ljudima, a ako Bogu ne mogu biti koris-tan ovdje, sluit u mu na drugom mjestu. "Naravno,

10 11


8/56

nisu ga otpustili. Redovnike zavjete polae 14. kolo-voza 1642, uzevi ime Frre Laurent de la Resurrec-tion (Brat Lovro od Uskrsnua).

3. Obraenje, obraenja ili obraanje

U literaturi o bratu Lovri mogu se nai sva tri poj-ma. Sva su tri ispravna. Obraenje: obino se misli naosamnaestogodinjega Nicolasa i prizor s ogoljelim

stablom; obraenja: obino se misli na njegovu odlu-ku da ivi pustinjakim ivotom i na odluku da ue u

Karmel; obraanje: obino se misli na cjeloviti put

koji ga je vodio od djetinje vjere do postignuanazonosti Boje u sebi.

Prvo pravo buenje i svijest o Providnosti Bojojiskusio je kao osamnaestogodinjak. Dok je jednoga

zimskoga dana promatrao stablo bez lia i mislio kakoe ono na proljee ipak procvasti i onda roditi

plodom, proze ga dubok osjeaj Providnosti i Sve-moi Boje", kako sam opisuje na poetku Prvogarazgovora. Taj je doivljaj znaajan za sav njegov du-hovni razvitak, jer sam veli da se u njemu tada zapa-lila velika ljubav prema Bogu i naglaava: Taj doga-aj nisam nikad zaboravio."

U redovnikom ivotu nije mu sve glatko ilo. Samkae da je u prvih desetak godina znao mnogo trpjeti,muen samopreispitivanjem. Strahovao je da je,moda, postao rtva iluzije; nije nalazio radosti umolitvi: osjeao se prokletim". Ipak ne naputa

molitvu i ostaje revan u pobonostima. Te poetnepatnje poslije je shvatio kao ienje kroz koje duaprolazi na putu k Bogu. One su ga dovele do odlukeda se potpuno preda volji Bojoj, odluke koja je sveizmijenila, po kojoj je iziao iz tamne noi" i oslobo-dio se svih dvojbi. U trenucima nadahnua odluujeda e patnje, strahove i trpljenja, ako se to Bogu svi-a, podnositi do kraja ivota. Od tada je svaka novabol dobivala nov smisao: postajala je izvor radosti jer

je, podnosei je, mogao Bogu pruati dokaz svoje

ljubavi.

4. Temeljna poruka: Vjeba nazonosti Boje(Die bung der Gegenwart Gottes, L'Exercisede la Prsence de Dieu)

Misao o nazonosti Bojojsr je Lovrinih razgovo-ra, zapisa i pisama. Nazonost Boja" postie sevjebom nazonosti Boje" ili, ako se parafrazira,vjebom kojom se dolazi u nazonost, ili prisutnost,

Boju. Nazonost Boja, dakle, jest stanje u kojemu se

osjea blizina Boja (Ti si mi blizu"), a vjeba kojomse dolazi u nazonost Boju jestproces iliput.Poimanje nazonosti Boje" moda se najsaetijeizlae u Petoj zabiljebi: Nazonost Boja jestokrenutost naega duha Bogu; svjesnost da je Bog

prisutan." On zatim pokuava, razliitim izrazima,rasvijetliti pojam nazonosti Boje. Naziva je:jedno-stavni in, tamno motrenje, openiti i ljubazni pogledna Boga, prisjeanje na Boga, pozornost prema Bogu,

nijemi razgovor s Bogom itd. Na kraju istie da svi tisrodni izrazi isto oznauju. Nama, ipak, najvie govoriizraz nazonost Boja, tj. trajna svjesnost da je Bog

prisutan.Osnovna misao brata Lovre o dosezanju nazonosti

Boje veliko je otkrie na polju duhovnosti. Ne zatoto bi on to prvi jasno izrazio (jer je misao starozavjet-na), nego zato to je on sam do kraja ivio u nazo-nosti Bojoj, posvjedoivi tako da njegova vjeba

nazonosti Boje nije puka metoda za knjige ili lijep,ali nedostian, cilj nae tenje, nego realna mogunost

svakoga ovjeka. Naime, zbog Lovrina jednostavnognaina izraavanja ne valja nikako zapasti u zabludu

pa njegovu misao oznaiti kao nii, puki" izrazduhovnoga ivota, za razliku od nekoga vieg,mistikog puta. Prava narav Lovrine jednostavnostinajbolje e se shvatiti ako stalno imamo na umu da jeona plaena vrlo visokom cijenom: ona je

1213


9/56

plod dugotrajnog prevladavanja svih oblika dvojnos-ti, dakle sumnje.

5. Odnos prema obrazovanosti

Da bi se stekla iva vjera, da bi se otkrio i susreoBog, ne treba, veli on, ni mudrosti ni uenosti. Lovropripovijeda da je isprva na vie naina pokuavao na-i put u duhovnom ivotu. Razgovarao je s mnogima iitao mnotvo knjiga, ali je najposlije otkrio da to vie

zbunjuje njegov duh negoli mu pomae da doe do

Boga. To nipoto ne znai da je Lovro imao odbojanstav prema knjizi i obrazovanosti; to samo znai da je

on smatrao da iskusivanje nazonosti Boje ne ovisini o obrazovanosti ni o otroumnosti, jer njegovuvjebu nazonosti Boje mogu jednako izvoditi

sveuilini profesori i nepismeni. Potrebno je samo daovjek vrsto odlui da e se potpuno predati Bogu.Sazrijevajui usporedo u svojim spoznajama, napredu-

jui i u ienju koje ga oslobaa usmjerenosti na sa-

ma sebe, ovjek dolazi do odluke da se potpuno predavolji Bojoj. Pokuava ivjeti tako kao da su na svijetusamo Bog i on (Peta zabiljeba i Prvo pismo). I opet:ne da bi se izdvojio od blinjih, nego zato da bi stekao

samoostvarenje u zajednitvu s Bogom i da bi, kaotakav, uspjeno radio za blinje. Predanost Bogunipoto ne znai ljenarenje i preputanje svega

Bogu; ivjeti predano mnogo zahtijeva, jer se ljubav iupravljenost prema Bogu moraju uvijek iznova

dokazivati u iskuenjima koja dolaze.

6. Vjeba nazonosti Boje teakili lagan put?

O tome kakve se potekoe moraju prevladati da bise vjebom stekao visok stupanj zajednitva s Bogom -nazonost Boja - nalazimo kod brata Lovre naoko

protivne izjave. Tako on na vie mjesta u knjizi govori

da ta vjeba moe biti muna, napose u

14

poetku (npr. 6. zabiljeba, br. 5), ili (u Prvome pis-mu): Imao sam nemalo muke s ovom vjebom, ali

sam nastavljao unato svim potekoama..." Nasu-prot tome, na drugim mjestima govori da je vjebapotpuno laka (4. pismo): potrebno se malice potru-diti iako se isprva ini da je to gubljenje vremena I uivotopisu nalazimo ovu izjavu o lakoi puta: Tonije nipoto teko. Naprotiv - lako je... Ja ne znamboljega i kraega puta do potpunosti..."No, te su izjave doista samo prividno suprotne, i lako ihje protumaiti. Napomenut u samo da su muka" i

patnja " relativni pojmovi i da ono to nam je jednommuno drugi put izgleda lako. Tako i ovdje trebagledati na okolnosti i kontekst u kojemu su izjave otekoi i lakoi puta davane Iako protivne, izreene su

svjesno. I obje vrijede. Time Lovro upuuje da je vjebanazonosti Boje doista lak i svakome ostvarljiv put, ali

se na njemu ipak mora ustrajati jer bez prijekopotrebnoga truda ne moe biti ni ploda. Nije, dakle,samo tako da bi ovjek stajao i ekao da Bog sve uini.

Nasuprot Lutherovu stavu sola gratia (samo po milosti),brat Lovro slijedi nauk Ivana od Kria o aktivnom ipasivnom ienju, tj. da se poetnik na duhovnom putumora boriti, mora biti aktivan, ali postoji vrijeme i

prilike kad ovjek treba da miruje, da ostane pasivan ida sve prepusti Bogu, jer bi svojim upletanjem mogao

samo pokvariti Boji posao u dui. I Lovro, na viemjesta, istie da ovjek samo svojim moima ne moemnogo postii na duhovnom putu, ako mu Bog ne ukae

svoju milost (Ta' Bog se ne moe prisiliti"). To jemilost kojom Bog daruje samo izabrane." Ali, tko suizabrani? Lovro nastavlja: Za utjehu svima koji seodluuju na ovu svetu vjebu - Bog, po pravilu, dajeovu milost onome tko se priprema da je primi." Dok jeleao na samrtnoj postelji, jedan ga od znanaca zamolida mu isprosi od Boga molitveni duh. Lovro na to ree:Da, ali vi morate sami od sebe tome pridoni-

15


10/56

jeti: teite postojano da sebe uinite prijemljivim zato."

Misao je Lovrina jasna: ovjekovo ostvarenje, o-vjekovo spasenje (koje se sastoji u trajnom suivotu s

Bogom, ne samo na nebu nego i na zemlji) ne postiese samo ni ovjekovim moima niti samo Bojommilou. T$ Bog ne eli oduzeti ovjeku slobodu; Bog

eli ovjeka-suradnika, koji sam stvara, koji sam od-luuje i opredjeljuje se. U brata Lovre opaamo, dak-le, onu dimenziju koja se u suvremenoj teologiji opet

sve jae istie: zajednitvo ovjeka i Boga radi spase-

nja svakoga pojedinca.7. Tema patnje

Tema patnje i trpljenja vrlo je esta u spisima bra-ta Lovre, te zavreuje da je, koliko nam je mogue,razmotrimo i da upozorimo na mogua teka mjes-ta" koja bi mogla itatelja navesti da Lovrin govor o

patnji shvati potpuno razliito negoli je on elio.Ve smo istakli jednostavnost i iskrenost brata

Lovre. On se ne razbacuje rijeima, ne obeava Bogukule i gradove" pa da onda jaue i ali se zbog naj-manje boli ili nepravde. Ne. U13. pismu, kao i u 2.razgovoru, on poteno veli da, svjestan svoje slabosti,ne eli moliti Boga da mu poalje patnje. Iako etakva izjava, moda, iznenaditi neke pobone ui,nama se ona ini iskrenom i vrlo ljudskom Iz nje sedade naslutiti da on nije nikakav srednjovjekovni trap-ljenik, a jo manje mazohist koji bi uivao u patnja-

ma. Kao i svi mi, kao i sam Isus, i Lovro bi da ga mi-moie gorki kale. To nije nikakva kukavnost; to nije

pobuna protiv Boga koji daje patnje; to je prirodanosjeaj ovjeka. Lovro je, dakle, kao i svatko drugi,

elio zaobii trpljenje, ali, istodobno, on istie da ega prihvatiti ako ga ikad Bog poalje jer ono tada imasmisao. Ako se Bogu svidi da on trpi, spreman jetrpjeti do Sudnjega dana", jer Bog najbolje zna tonama koristi". Patnja, po bratu Lovri, nije, dakle,

neto pozitivno samo po sebi, nije neto za to trebamoliti; ali, ako nam je veBog priputa, onda je treba

doivjeti kao milost, kao dar koji slui za nae dobro, itreba je rado podnositi iz. ljubavi prema Bogu. U 12.pismu pie: Ljudi u svijetu ne shvaaju ovu istinu.Tome se ne udim jer oni pate kao ljudi ovoga

svijeta, a ne kao krani. Oni bolest gledaju samokao naravnu muku, a ne kao od Boga ukazanu milost.

I jer je gledaju takvim oima, nalaze u njoj samookrutnost i odvratnost. Ali, tko bolest prima iz Bojeruke i promatra je kao djelo njegova smilovanja, kao

sredstvo svoga spasenja, on gotovo uvijek nalaziveliko olakanje i utjehu."Posebnu vrijednost Lovrinim rijeima daje njiho-

va autentinost, njihova proivljenost. On o trpljenjunije samo lijepo govorio nego je svoje patnje na istinain i prihvaao.

Uz unutarnje muke i rane zadobivene u ratu, Lovnisu muile i druge tjelesne nedae. Doivotna pos-ljedica ranjavanja bila je hromost, tako da se za jed-

nog putovanja, kao to sam opisuje, na brodu mogaokretati samo kotrljajui se preko baava (2. razgovor).Oko 25 godina muila ga je kostobolja (iijas), a

potkraj ivota upala porebrice zadavala mu je velikebolove. Sve je to podnosio strpljivo i bez pritube.etiri zadnja pisma koja je pisao pred samu smrt puna

su rijei utjehe za druge, a da u njima uope nespominje svoje patnje. Postojanost njegova srca bilaje velika i ganutljiva. Imam samo jednu patnju",

rekao je, ,,a ta bi bila ako bih bio bez patnje." Jedanbrat, koji je posljednjih dana bdio uza nj, elio mu jeraznim panjama olakati muke. Lovro mu se jednomobrati: Brate, hvala ti na tvojoj dobroti. Ipak temolim, pusti me malo da trpim za ljubav Boju." Kad

su napadi boli postajali ei, molio je Lovro rijeima51. psalma: isto srce stvori mi, Boe, i duh

postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od licasvojega i svoga svetoga duha ne uzmi od mene! Da-

16 17


11/56

ruj mi dobro svojega spasenja i uvrsti me duhomspremnim!" Do posljednjega trenutka ostao je svjes-

tan, pribran i predan Bogu. Vjeba nazonosti Boje,koju je djelatno izvravao 40 godina, pokazala je svoju

blagodat i u zadnjim trenucima: na prirodan nainpovezavi unutranju sabranost s radom za zajednicu,bez ikakva gra i smrtne borbe, brat Lovro poao je kOnome Kojeg je itava ivota ljubio.

8. U oima suvremenika

Zbog njegovih vrlina Lovru su, ponajvie, cijenila

subraa u samostanu. Ali, njegov savjet i miljenjenisu traili samo oni: i tuinci su dolazili razgovarati

s njim i traiti pomo. Meu njima je i opat Beaufort,koji e, ocjenjujui da je potrebno upoznati to vieljudi s idejama brata Lovre, ve prve godine poslijenjegove smrti sabrati i objaviti njegove spise. Njemuimamo zahvaliti da nam je barem neto od toga

sauvano. U tom se prvom izdanju veli da je sam bratLovro katkad rado pisao raspravice i pravio biljeke,

ali je te zapise, iz skromnosti i poniznosti, brinoskrivao od drugih, a najee bi ih unitavao im bi ihnapisao. Opat Beaufort dolazio je izdaleka (Belgija),razgovarao s Lovrom i, kao to sm veli, zapisivaorazgovore odmah im bi ga napustio (vidi poetakivotopisa).

Da bi se izbjeglo ponavljanje, donijet emo samonekoliko navoda prvoga izdanja (1692), koji se nenalaze u izdanju iz 1694 (iz kojega je uzet ivotopis

na kraju knjige), a koji nam dobro oslikavaju kako subrata Lovru gledali i doivljavali suvremenici:

Brat Lovro bio je miroljubiv i uvijek pouzdan; bioje jedan od najboljih ljudi na svijetu. Njegovo dobrolice, njegovo prirodno, prijateljsko bie, njegov

jednostavni i skromni nain osvajali su otprve panjui povjerenje onih koji su ga poznavali. Tko se ee

susretao s njime, uvijek je iznova dobivao dokazenjegova izvanrednog potenja i neuobiajene dobro-

te. On je izbjegavao da privlai pozornost na sebe.Uvijek je uvao temeljnu slogu zajednikoga ivota.

Brat Lovro nije cijenio onaj strogi i mrani nainkoji slui samo tome da ulije strah blinjima. Nije

pripadao ljudima koji ne ele nikad popustiti i kojimisle da se ne moe biti poboan i istodobno srdaani prijazan. On se nije pretvarao, nije se ukraivao,bio je ovjean prema svakome, uvijek iskren brai i

prijateljima; nije oekivao da ga oni zapaze. elio jebiti nepoznat i ivjeti u skrovitosti.1"

Iako je u samostanu obavljao, tako rei, najnie

poslove (kuhinja, postolarija, prosjaenje), njegova garadost nikad nije naputala. O njegovu radu u kuhinji

nalazimo u istomu vrelu: Iako je njegov posao bionaporan i muan - esto je radio za dvojicu - nikad

ga nisu vidjeli u urbi i hitnji. Uvijek je ostajao miran,za svaki je posao uzimao prijeko potrebno vrijeme ipri tom uvijek bio tih i skroman. Marljiv, ali neubijajui se radei, slijedio je svoj posao ostajui uvijeku ravnotei duha i u svojem niim pomuenom miru.

Tu je slubu obavljao, s velikom ljubavlju za blinje,tridesetak godina."Oito je brat Lovro smatrao da one poslove koje

smo obino navikli raditi za sebe treba da radimo zaBoga. Sve ine, sve poslove koje nam donosi nae za-nimanje - sve valja initi iz ljubavi prema Bogu. Pos-ve je svejedno da li radimo ovo ili ono kad je to za

Boga. Ne gledaju se djela nego ljubav koja iz njih zra-i.

U Drugom razgovoru Lovro veli: Zadovoljan samako iz ljubavi prema Bogu smijem podii jednu slam-ku s poda." Zatim u etvrtom razgovoru: Bog ne

gleda kao mi na veliinu djela, nego na ljubav s kojomse djelo ini."

No, naglaujui vertikalu, tj. da sve treba initi izljubavi prema Bogu, Lovro niti zaboravlja niti zane-maruje horizontalu, ljubav i rad za brata ovjeka. Otome govori isto vrelo: On je djelovao imajui po-

18 19


12/56

vjerenja u istinitost onoga to na Gospodin veli uEvanelju: to ste uinili najmanjemu od moje brae,

meni ste uinili. Zato se on posebno trudio u svimslubama koje je obavljao nesebino sluiti svojimblinjima. To vrijedi, prije svega, za njegovu slubu ukuhinji... Pomogao je siromanima u nevolji koliko

god mu je poloaj omoguivao. Tjeio ih je u brigamai stajao uz njih savjetom.. Ukratko: blinjima jeukazivao samo dobro i nikada zlo. "

9. Povezanost s karmelskom batinom

Misao brata Lovre potpuno se temelji na zasadamanjegovih redovnikih pretea Terezije Avilske i Ivanaod Kria i, ujedno, na autentian nain prethodi mla-doj karmelskoj duhovnosti, koja e se dalje, uvijek uistom duhu, graditi u ivotu i djelima Terezije od Lis-

sieuxa, Elizabete od Presvetog Trojstva, Edith Stein idrugih velikana i velikanki. Bilo bi potrebno temelji-tije prouavanje srodnosti i povezanosti Lovrinih ideja

s milju spomenutih oblikovatelja karmelske duhov-nosti. Ovdje emo se ograniiti samo na to da istak-nemo nekoliko toaka zajednikih njima i bratu Lovrii da tako pokaemo da je njegova misao nicala i raslau istoj spiritualnoj tradiciji.

Sam veli da je, nakon obraenja, primao od Gos-podina mnoge izvanredne darove, kao to su uzvienodoivljavanje Boga, trajan mir i neprekidna radost,ekstaze i izvanredne milosti, ali da, unato svemu,

njegova pobonost ne tei tome. Kao i Ivan od Kria,brat Lovro odbija te Boje darove ne elei njih nego

Boga samoga. U drugom razgovoru on ak govori oborbi due i Boga: Bog dui daruje milosti, a ona nije-e da bi to to prima bio Bog. Jasno naziremo misaoda motiv ovjekova biti dobar" ne smije biti Bojidar nego Bog sam; dobro" treba initi ne da bih odnjega neto primio nego iz iste ljubavi prema njemu.

Nauk o tamnoj noi - koji je jedna od najznaajni-jih crta Ivana od Kria - iako ga nigdje izriito nespominje, jasno uoavamo u spisima brata Lovre.Tamnu no i oba duhovna ienja o kojima govori

Ivan od Kria brat Lovro osobno je proivio i o njimagovori u prvome licu. Nakon dugotrajnog i munogienja, u kojem se oslobaao od sebe sama i potpuno

se povjerio Boanskoj volji, napokon se osjetiopotpuno slobodnim i doivljavao trajnu nazonostBoju u svojoj dui.

Kao Ivan od Kria, i on istie nezamjenljivost teo-

lokih kreposti na duhovnom putu. U Prvoj zabilje-bi pie: Sve je mogue onome koji vjeruje, vie ono-me koji se nada, jo vie onome koji ljubi, a najvieonome koji se svaki dan trudi oko ovih triju kreposti iu njima ustraje."

Moda e tkogod prigovoriti da je lako izrei ve-like odluke i lijepe rijei o ljubavi prema Bogu, ovrstoj vjeri i neugasivoj nadi u suivot s Bogom, ali

je teko preobraziti srce, ispuniti ga stvarnom ljubavlju

za Boga. Lovro to priznaje. Ipak, odluiti se treba.Potrebno je poeti. I tu brat Lovro kao temelj, kaopoetak preobrazbe istie vjeru. Odluka0predanosti Bogu ne moe se stvoriti bez vjere unjega. Vjera je prvi korak na putu do nazonosti

Boje, kao i velikiplod doivljavanja te nazonosti.1kao to se, s vremenom, vjebom nazonosti Boje,ta nazonost sve opipljivije doivljava, tako raste i

postaje vra naa vjera. Na koncu toga uspinjanja

vjera napokon iezava, pretvara se u doivljenu stvar-nost, kao to lijepo veli brat Lovro u Sedmoj zabilje-bi: Ja vie ne vjerujem, ja vidim i doivljavam."

Takoer je uoljiva srodnost Terezije Avilske ibrata Lovre, toliko da ponekad imaju gotovo istovjet-ne misli. Evo nekoliko primjera. Govorei o rastre-

senosti, Terezija pie: Bilo je vrijeme kad se, ako bihhtjela razmiljati o Bogu ili bilo kakvu drugom dobru,ne bih mogla zadrati ni na kojem odreenom pred-

20 21


13/56


14/56


15/56

toliko govori, nije nita drugo nego prava, trajna isavrena molitva. Tako u Lovre rije molitva gubi

staro znaenje: odre

eni

in i odre

ene rije

i u odre-eno vrijeme. Lovro, dakle, ne die glas protiv molit-

venih sati koji su unaprijed odreeni; on eli da se onapovezanost s Bogom koja bi morala postojati u te sateproiri na svo ostalo vrijeme dana, da prome sav rad,sve ine, sav ivot, kao to veli u etvrtom razgovoru:Jednako smo obavezni biti sjedinjeni s Bogom uvrijeme rada radom i u vrijeme molitve molitvom. "

11. Opis spisaOvaj prijevod sadri sve razgovore, zabiljebe i pis-

ma koji se nalaze u oba prvotna izdanja (1692. i1694), i to neskraena i, koliko je bilo mogue, po

slijedu nastajanja.Razgovori. etiri razgovora oznaena su ovim da-

tumima: 3. kolovoza 1666, 28. rujna 1666, 22. stu-denog 1666. i 25. studenoga 1667. Sugovornik brata

Lovre bio je, gotovo je sigurno, opat Beaufort, koji jeodmah nakon razgovora biljeio odgovore brata Lovrena razna pitanja.

Zabiljebe.Ne moe se potpuno pouzdano odreditikad je brat Lovro nainio ovih sedam zapisa u kojima,

za razliku od drugih spisa, sreeno i sustavno izlaeosnovnu misao. Najvjerojatnije su nastali izmeu1667. i 1690. Te zabiljebe prvi su put objavljene uve spominjanom izdanju iz 1692, pod naslovom

Temeljna naela duhovnosti" (ili drukijeprevedeno: Duhovna naela", ,,Maximes spirituel-les", Geistige Grundstze"). Prva zabiljeba ponavljaneke misli iz etvrtoga razgovora.

Pisma. Od 16 pisama, koliko ih je ouvano, 12 ihje upueno jednoj redovnici. Peto, osmo i jedanaestoupueni su nekoj gospoi, dok se esto prilino raz-likuje od ostalih. Pisano je kao opiran izvjetaj o

26

duhovnom putu autorovu, iz ega, kao i iz razgovora,zakljuujemo da su Lovri bila postavljena neka pita-nja i upuivani stanoviti prigovori. Izrazi su, oito,birani i, na Lovrin jednostavan nain, dobro promi-ljeni. Pismo je upueno duhovniku od kojeg Lovro

eli uti miljenje o svojim duhovnim iskustvima ishvaanjima.

ivotopis. Sadri mnoge rijei brata Lovre i objav-ljen je u drugom izdanju iz 1694. Njegov tvorac, opat

Beaufort, osobno je poznavao Lovru 25 godina. Bio-

grafiju koja je pratila prvo izdanje iz 1692. ne donosi-mo (da izbjegnemo ponavljanje) u cijelosti, nego samodijelove koji nisu sadrani u ivotopisu na krajuknjige. Te dijelove sadri ovaj prikaz u dijelu ,,U oi-ma suvremenika".

* * * *

Moglo bi se jo mnogo pisati o bratu Lovri i o nje-

govim spisima. Ipak se nadam da e itatelj i na teme-lju ovoga prikaza moi stei osnovni uvid u osobnost imisao brata Lovre. Zavrit emo s odmjerenim ko-mentarom kojim je bavarski radio popratio njemakoizdanje knjige: Ova poruka radosti, koja se opet

pojavljuje u novom izdanju, neprestance nalazi noveprijatelje. Nicolas Herman (1608-1691), koji je podimenom brata Lovre ivio u samostanu bosonogihkarmeliana u Parizu i ondje radio ponajvie kao

pomonik u samostanskoj kuhinji, pripada, oito, onimrijetkim pojavama koje - jer su svoju sposobnost vezale

za radost, jednostavnim povjerenjem prema svijetu -odgovaraju duhu sv. Franje i pape Ivana istodobno.

Njegova ljubav prema blinjima, s kojom je on svaki,najnii i najmuniji posao dovravao vedra srca,

podsjea na bratsku ljubav i zajednitvo prvih krana,o emu se danas opet moe esto uti u razgovorimanae mladei..."

27


16/56

LITERATURA:

1. Friedrich EICHLER, Einletung fr das

Buch Nicolas Herman, Die wahre Freude", Arche,Zrich 1969.

2.Bruder Lorenz, Karmelit - Du bist mirnahe", Mnchen 1979.

3.L'experience de la Presence de Dieu, izda-no 1948. u nizu ,,La Vigne du Carmel".

4.Predavanja dra Raimunda Bruderhoffera,austrijskog provincijala OCD, odrana u Beu u trav-nju 1981.


17/56

PRVI RAZGOVOR

Brata Lovru vidio sam prvi put 3. kolovoza 1666.Tom mi je zgodom pripovijedao kako se zbilo njegovoobraenje:

Bog mi je ukazao posebnu milost kad me je, udobi od osamnaest godina, obratio k sebi. Jednogazimskoga dana promatrao sam stablo koje je izgubilolie i bilo posve ogoljelo. Tada sam pomislio da ena proljee drvo opet procvasti i na jesen uroditi plo-dom. U tome trenutku doivio sam dubok osjeaj

providnosti i svemoi Boje. Taj dogaaj nisam nikadzaboravio. On me posve oslobodio od svijeta i zapaliou meni takvu ljubav prema Bogu te ne mogu rei je lita ljubav, u ovih etrdeset godina koliko mu sluim,uope mogla postajati veom.

Sluio sam tada kod rizniara M. de Fieubeta. Biosam grub, nevjet momak koji je lomio sve ega bi se

dotakao.U samostan sam doao vjerujui da u u njemu

imati priliku ispatati za gluposti i pogreke koje sambio uinio. Htio sam svoj ivot i sve svoje radostirtvovati Bogu. Ali Bog me razoarao u toj elji:u samostanu sam, naime, uvijek bio radostan i zado-voljan. Zato sam esto znao rei Bogu: Ti si me izne-

nadio!Trebalo bi da svi mi svaki dan, svaki sat, budemoproeti Bojom nazonou, to jest uvijek i stalno dabudemo povezani s njime. Nije li glupo zapostavljatirazgovor i openje s Bogom i, umjesto toga, biti zao-kupljen kojekakvim igrarijama i tricama! Ako duuispunimo uzvienim poimanjem Boga i ako mu seozbiljno predamo, nai emo veliku radost.

31


18/56

Svoju vjeru moramo probuditi na ivot. alosno jeto, umjesto da prihvatimo vjeru kao nit vodilju svogaivota, gubimo vrijeme u sitnim pobonim vjebama

koje nisu trajne. Ovaj put vjere jest u duhu Crkve i onnas vodi do velike savrenosti.

Potrebno je, jednom za svagda, potpuno se predatiBogu i svoju sreu traiti samo u tome da se ispunjanjegova volja. Onome koji se uistinu njemu predaosvejedno je da li ga Bog vodi kroz patnju ili kroz ra-dost. Bogu moramo ostati vjerni i onda kad dou sue,

po njima nas on kua da li ga doista ljubimo. Upravo utim iskuenjima imamo najbolju priliku njemu se

potpuno predati. Jedan jedini in takva nesebinapredanja dovoljan je da nam u duhovnom ivotuomogui velik korak naprijed.

Svaki dan sluam o nevoljama i grijesima svijeta, alija time nisam zgranut. Naprotiv: ini mi se zadivlju-jue da se ne dogaaju jo mnogo gore stvari, kad po-mislim za to je sve ovjek sposoban. Umjesto da seestim na ovjeka - molim za njega. Sve drugo pre-

putam Bogu. 0 zlu u svijetu, dakle, ne brinem mnogojer znam da Bog moe zlo koje ljudi ine preobraziti udobro, onako kako se njemu svia.

Ako elimo postii to da se Bogu predamo onakokako on od nas oekuje, tada moramo brino paziti nasve pobude svoje nutrine, napose na nae strasti kojese rado umijeaju i u duhovno i u tjelesno djelovanje.I na tome podruju Bog rasvjetljuje svakoga kojiuistinu eli njemu pripadati.

Ako je to tvoja nakana, moe me posjeivati kadgod hoe. Tada se ne mora bojati da e mi biti nateret. Ali, ako to nije tvoja nakana, molim te: ne dolazivie k meni.

32

DRUGI RAZGOVOR

28. rujna 1666. U svemu sam nastojao biti voenjedino istom ljubavlju prema Bogu i nikakvomdrugom eljom. Otkako sam kao svrhu svega svojegadjelovanja uzeo: sve vriti iz ljubavi prema Bogu, viese ne brinem o tome hou li biti proklet ili spaen. Odtada se dobro osjeam. Zadovoljan sam ako iz ljubavi

prema Bogu smijem podii jednu slamku s poda. Od

njega ne traim darova; traim samo njega i nitadrugo.

Ovaj stav due doveo je dotle da mi je Bog pruiobeskrajne milosti. Ali, kad god bih primao te plodove,govorio sam sm sebi: sve to nije Bog. Iz vjere se, nai-me, zna da je Bog beskrajno vei i potpuno drukijiod onoga to se osjea. Tako se zamee udesna

borba izmeu Boga i due: Bog dariva, a dua porieda je to to ona prima - Bog. U toj borbi dua je krozvjeru silno jaka, ak jaa nego Bog: jer Bog nikad nijemogao tako mnogo dati da dua ipak ne bi mogla reida to to on daje - nije on sam.

Ekstaze i ushite susree samo ona dua koja se ra-duje daru, koja ga ne odbacuje i koja se, neovisno odaru, rado okree Bogu. To, moda, iznenauje, alise nita ne moe iznuditi: Bog je Gospodin.

Bog plaa sve to se za njega ini, i to tako brzo

i tako obilno da sam katkad elio sakriti pred njimono to inim iz ljubavi prema njemu, kako ne bihd njega primio plau i tako se mogao radovati dami uinio neto isto za Boga.

Ja sam dugo trpio duevnu muku vjerujui da samizgubljen. Nijedan ovjek na svijetu nije mi mogao iz-

biti iz glave to miljenje. Ipak, na kraju sam odluiohrabro rei Bogu: Gospodine, odluio sam se na reli-giozni ivot jedino iz ljubavi prema tebi. Uvijek sam

33


19/56

se trudio initi sve samo za tebe. Sad neka bude samnom to bude. Bio proklet ili spaen uvijek u

nastaviti sveiniti iz

iste ljubavi prema tebi. Tako

ubarem u jednome dobro postupati: do svoje smrti

davati sve od sebe kako bih tebe ljubio. Ova zebnjatrajala je etiri godine i u to sam doba mnogo patio.

Otkad je to prolo, ne mudrujem vie ni o raju ni opaklu. Sav moj ivot jest jo samo savrena sloboda itrajna radost. Svoje grijehe postavljam izmeu sebe iBoga da bih mu time rekao da ne zasluujem njegovemilosti. Ali, Bog mi, unato tome, i dalje nastavlja

ukazivati milost. Katkad me on uzima, da tako ka-em, za ruku i vodi me pred itav nebeski dvor. Menitada biva jasno kako sam bijedan ja kojemu on sradou prua svoje milosti.

Isprva se treba malo napregnuti da bi se stvorilanavika stalno se okretati Bogu i polagati mu raun osvemu to se ini. Ako se samo malo potrudimo, osje-at emo se k tome privueni ljubavlju, bez prisile.

Nakon lijepih dana koje mi je Bog darovao oeku-

jem takoer i svoj dio muka i patnji. Ali, o tome se nebrinem: znam da sam svojom mou nita ne mogu.Bog e mi dati snage da sve podnesem.

Pri poinjanju kojega posla okreem se, poput dje-teta, Bogu i kaem mu: Moj Boe, ja neu biti kadarto dovriti ako mi ti ne pomogne. Tada odmah osje-tim i vie snage negoli mi je potrebno.

Jesam li pogrijeio i zanemario svoje dunosti, ta-da to priznam pred Bogom i jednostavno mu kaem:

Gospodine, kad bi ti mene prepustio meni samome, janikad ne bih ni bio sposoban drukije initi negoligrijeiti. Samo ti moe sprijeiti da ne padnem i sa-mo ti moe ispraviti to je naopako u meni. Nakontoga ne uznemirujem se vie time.

S Bogom moramo razgovarati vrlo jednostavno.Govoriti mu posve iskreno i otvoreno. Moliti za nje-govu pomou svemu to susreemo. On nas nikad ne-e iznevjeriti: ja sam to esto iskusio.

Prije nekoga vremena bio sam poslan u Burgundi-ju gdje je trebalo da nabavim vino za na samostan.Taj mi je nalog bio vrlo neugodan. Prvo: jer se ni naj-manje ne razumijem u poslovne stvari, a drugo: jersam na jednu nogu hrom, tako da sam se na brodumogao kretati samo kotrljajui se preko baava. Rekaosam Bogu: Gospodine, to je tvoj posao i ti to moraizvesti! I doista stvar se svrila dobro. Lani sam

poslan po istom poslu u Auvergane. I opet je sve bilou najboljem redu. Ne mogu rei kako se sve zbivalo,ali, svakako, nisam to ja uredio.

Jedan drugi primjer: po naravi sam vrlo nesklon ra-du u kuhinji. Ipak sam se nauio i tamo sve raditi izljubavi prema Bogu. Molim ga u svakoj prilici zamilost da mogu ispuniti svoje dunosti. Tako mi je taj

posao u ovih petnaest godina, koliko sam do sadaproveo u kuhinji, bio vrlo lak. Sad sam u postolariji iondje mi se vrlo svia. Ali, u svako sam doba spreman

predati taj posao, kao, uostalom, i svaki drugi posao,jer se u svakome radujem ak i najneznatnije stvariiniti iz ljubavi prema Bogu.Vrijeme koje je odreeno za molitvu ja ne razlikujem

od ostaloga vremena. Ako mi otac prior zapovjedi, ja sepovlaim na molitvu, iako mi nije potrebno posebnovrijeme za molitvu, jer me ni najvei posao ne moeomesti u povezanosti s Bogom.

Budui da znam da Boga moram ljubiti u svimstvarima i budui da se trudim tu dunost ispunjavati,nije mi potreban duhovni voa koji bi me na to

upuivao. Naprotiv: ispovjednik, koji e me osloboditiod grijeha, uvijek mi je potreban, jer vrlo jako osjeamozbiljnost svojih propusta. Ipak, oni me neobeshrabruju. Priznajem ih pred Bogom, ne branim sei ne pokuavam se opravdati. Nakon toga se vraamuobiajenoj vjebi ljubavi i klanjanja.

Kad sam u brigama, nikoga ne pitam za savjet inikome se ne jadam. Dosta mi je po svjetlosti vjereznati: Bog je tu. Zadovoljan sam to smijem raditi

34 35


20/56


21/56


22/56

radosti. Ako li tada iskrsnu potekoe, dovoljno jesamo obratiti se Isusu Kristu i moliti za njegovu mi-lost: s njome sve postaje lako,.

Mnogi nisu kadri napredovati u duhovnom ivotujer se zadravaju na vjebama pokore ili nekim dru-gim posebnim vjebama zaboravljajui pri tome glav-no: da je, naime, jedina svrha i jedini cilj takvih vje-

bi ljubav prema Bogu. Uskoro se to poinje osjeati udjelovanju onoga tko to zaboravlja. To i jest uzrok tonalazimo tako malo prave kreposti.

Da bi se dolo k Bogu, nije prijeko potrebna nimudrost ni uenost. Samo je jedno prijeko potrebno:srce koje je vrsto odluilo njemu se predati i njegaljubiti vie od svega ostaloga.

ETVRTI RAZGOVOR

25. studenoga 1667.

Ovaj mi je put brat Lovro vrlo ivo i otvorenogovorio o svome putu prema Bogu. Neto od toga vesam iznio.

Posrijedi je, prije svega, to da se jednom zasvagdastvori hrabra i vrsta odluka i da se iskreno odreknemosvega za to znamo da nas ne vodik Bogu. Dalje,

moramo se navii na stalno openje s Bogom, i to bezvelike tajanstvenosti, jednostavno i isto. Veje velikkorak ako spoznamo da je Bog u naoj nutrini nazoan ida mu se u svakom trenutku moemo obratiti. Tu emomoliti njegovu pomoda nam u dvojbenim stvarimaoituje svoju volju, kako bismo mogli dobro izvriti onezadae koje nam dolaze od njega. Njemu treba prikazati

poslove prije negoli ih ponemo i njemu treba zahvalitikad ih dovrimo. Ta stalna povezanost s Bogom

pripomae da neprestano slavimo, tujemo i ljubimoBoga zbog njegove neiscrpne dobrote i beskrajnesavrenosti.

Iako smo greni, smijemo, oslanjajui se na besko-nane zasluge naega Gospodina, s punim pouzda-njem moliti Boju milost. Bog nikad ne prestaje, usvemu to inimo, iskazivati nam svoju milost. Tosam jasno iskusio. Njegova je pomo izostala samo

onda kad sam se ja od njega udaljavao ili ga zaborav-ljao moliti za pomo.

I u nastupu sumnji Bog e nam sigurno pomoiako nemamo druge namjere negoli njemu se svidjetii sve initi iz ljubavi prema njemu.

Nae posveenje nije u tome da promijenimo po-sao nego u tome da ono to obino radimo za sebesame sad radimo za Boga. alosno je vidjeti kakomnogi ljudi iz razliitih ljudskih razloga nameu sebi

40


23/56

kojekakva djela i tako ih obavljaju nesavreno. Oniuvijek iznova uzimaju sredstvo za cilj.

Ja ne znam boljega puta k Bogu od ovoga: Vri to

to ti tvoj poziv svaki dan nalae, ali ne zato da bi teljudi hvalili nego koliko je u tvojoj moi samo iziste ljubavi prema Bogu. Velika je zabluda vjerovatida se vrijeme molitve mora razlikovati od ostalogavremena. Ne! Jednako smo obavezni biti sjedinjeni sBogom - u vrijeme rada po radu i u vrijeme molitve

po molitvi.Moja molitva nije nita drugo nego misao na na-

zonost Boju. Tada moja dua osjea samo jo lju-

bav. Ali, ni izvan vremena molitve nije nita drukije,jer uvijek ostajem u Bojoj blizini slavei i hvalei ga.Tako provodim ivot u stalnoj radosti. Oekujem,naravno, da e mi Bog poslati i patnju, ali tek ondakad mi dadne dovoljno snage podnijeti je. Vano jesamo jednom zasvagda pouzdati se u Boga i njemu se

posve predati: on nas nee razoarati.Sve, ak i najmanje stvari neumorno inim iz ljubavi

prema njemu. On ne gleda kao mi na veliinu djelanego na ljubav s kojom se djelo ini. Ne treba da naszbuni ako nam isprva sve ne polazi za rukom. Nakraju e nam i bez svjesnog nastojanja postatinavikom svoj svakodnevni rad obavljati za Boga. Da

bismo sebe uskladili s voljom Bojom, potrebni su namvjera, ufanje i ljubav. Sve su ostale stvari na zemljikao most preko kojega se brzo ide da bi se dospjelo

jedinome cilju u kojemu se gubimo puni povjerenja iljubavi.

Sve je mogue onome koji vjeruje, vie onome kojise nada, jo vie onome koji ljubi, a najvie onome kojise svaki dan trudi oko ovih triju kreposti i u njimaustraje.

Cilj koji moramo imati pred oima jest: ve uovom ivotu postati, koliko je u naoj moi, savreniklanjaoci Boji, kao to emo biti kroza svu vjenost.

Odluujui se na duhovni ivot, moramo sebe is-pitati do u sr svojega bia. Tko smo mi zapravo? Ot-krit emo da smo svi mi, odista, grena i zabludljiva

stvorenja, koja ak ne zasluuju da se zovu kran-skim imenom. Izloeni smo svakoj nevolji, i mnogi su

putovi na kojima nas nesrea vreba. Nae zdravlje, naaraspoloenja, naa vanjska i unutarnja stanja podlonisu neprestanim promjenama. Ukratko: mi smo biakoja Bog kroz mnotvo vanjskih i unutarnjih muka

privodi k poniznosti. Ako je tako, treba li onda da seudimo i bunimo kad nam od blinjih dolaze razne

boli, iskuenja i napadi? Ne bi li trebalo da svepodnosimo dotle dok se Bogu svia i da doivljavamosve kao dogaaje koji nam zapravo koriste?

to je vea savrenost kojoj dua tei, to joj je

potrebnija boanska milost.

42 43


24/56

ZABILJEBE


25/56

PRVA ZABILIEBA

Temeljna naela duhovnosti

Sve je mogue onome koji vjeruje, vie onome kojise nada, jo vie onome koji ljubi, a najvie onome kojise svaki dan trudi oko ove tri kreposti i u njima ustraje.Svaki koji je krten i koji doista vjeruje napravio je ve

prvi korak prema ostvarenju. On je na putu savrenosti

ako slijedi ova naela.1.U svemu to se ini i poduzima mora se uvijekimati pred oima Bog i tovanje njega. Na cilj mora

biti da veu ovom ivotu postanemo savreni klanjao-ci Boji, kao to emo biti kroza svu vjenost. Mora-mo vrsto odluiti s milou Bojom prevladavati sve

potekoe koje nas susreu u duhovnom ivotu.2.Kad smo se odluili na duhovni ivot, moramo

temeljito promisliti tko smo, zapravo, mi. Tada emo

otkriti da ne zasluujemo nikakvu hvalu i da nismodostojni nazivati se kranima. Izloeni smo svakojvrsti bijede, beskonanom broju opasnosti, koje namne daju mira, koje nanose tetu naem zdravlju inaem raspoloenju, te uzrokuju da se nae vanjsko iunutarnje stanje neprestano mijenja. Ukratko: mi smo

bia koja Bog kroz mnotvo vanjskih i unutarnjihmuka hoe privesti k poniznosti.

3.Moramo vjerovati daje, bez sumnje, za nas dob-

ro i da se Bogu svia ako mu se prikaemo, te da bo-anskoj Providnosti odgovara ako smo izloeni svimmoguim ivotnim prilikama kako bismo, prihvaa-

jui muke, patnje i iskuenja, uvijek iznova pokazivalisvoju ljubav prema Bogu, sve dok on to dri isprav-nim. Bez toga podvrgavanja srca i duha volji Bojojne mogu se ostvariti ni pobonost ni savrenost.

4. Dui je to potrebnija boanska Milost to jevea savrenost kojoj tei. Njoj u svakom trenutku,

46

bezuvjetno, treba Boja pomo, jer bez nje ne moenita. Svijet, narav i avao zajedniki vode vrlo es-tok i dugotrajan boj protiv due, te bi ona, unato

vlastitom trudu, bez te pomoi sigurno podlegla.Naravi se to ini tvrdo, ali se Milost raduje i nalaziutjehu u ljubavi koja se kroz te patnje izraava.

47


26/56

DRUGA ZABILJEBA

Vjebe koje su prijeko potrebneza duhovni ivot

1. Najsvetija i za sve ljude koji hoe ivjeti duhov-nim ivotom najprea vjeba jest: vjeba nazonostiBoje, to jest: treba da nam bude drago ivjeti u ope-nju s njime - svakoga trena, bez pravila, bez ograni-enja, posebno u doba kunji, briga, sua, neraspolo-

enja, da! ak i u doba nevjere i grijeha.2. Moramo stalno nastojati da sve nae radnje, bez

iznimke, budu, u neku ruku, kao male zabave s Bo-gom, ali ne izvjetaene nego onakve kakve dolaze izista i jednostavna srca.

3.Sve to inimo, inimo s mjerom i imajui ciljpred oima, bez urbe i bez prenagljenosti jer su toznaci pobrkana duha. Suraujmo s Bogom prijateljski,ljubazno i tiho, i molimo ga da na rad bude takav da

on moe biti zadovoljan njime. Tako usmjeravamosvoju panju na Boga, pobjeujemo demona ipostiemo da on nema nikakve moi nad nama.

4.Za vrijeme naega rada i drugih naih djelatnosti,kad itamo ili piemo, kao i kad se bavimo duhovnimstvarima, da, ak i za naih izvanjskih pobonosti inae usmene molitve, tu i tamo, koliko moemo,zastanimo, kao u prolasku, da bismo se u potaji sjetiliBoga i poklonili mu se u dubini srca. Ako znamo da

sve inimo pred licem Bojim i da se on nalazi unajnutarnjijoj sri nae due, zato ne bismo, makarovda-onda, prekidali svoje izvanjsko bavljenje pos-lom, pa i samo izricanje molitve, da bismo se naasnjemu poklonili, njega hvalili, njega za neto zamolili,njemu darovali svoje srce i bili mu zahvalni za sve?to moe biti drae Bogu nego ako tako danjumnogo puta ostavimo stvoreno da bismo se povukli. nutrinu i njega astili? Time se posebno suzbija

48

sebinost, koje moe biti samo meu stvorenjima iod koje nas unutarnje obraanje Bogu nezamjetnooslobaa.

Najposlije, mi ne moemo dati Bogu boljega dokazasvoje vjernosti nego kad sebe vrlo esto odvraamo odstvorenoga da bismo kratki trenutak bili sretni sasvojim Stvoriteljem.

Ja ne tvrdim da biste vi morali vanjske stvari zauvi-jek ostaviti. To nije mogue. Razboritost, majka kre-posti, dat e vam da naete pravu mjeru. Velim samoda ljudi u duhovnom ivotu uvijek iznova ine pogre-ku ne odvraajui se pokadto od izvanjskih stvari, da

bi se u nutrini poklonili Bogu i mirno se, u tiini, ra-dovali, nekoliko kratkih trenutaka, njegovoj boan-skoj nazonosti.

Ovo zastranjivanje od teme bilo je malo podugo,ali vjerujem daje, radi same stvari, opirnost bila pri-

jeko potrebna. Vratimo se sad opet naoj vjebi.5. Svi ovi ini klanjanja moraju se zbivati u vjeri.

Moramo vjerovati da je Bog doista u naemu srcu ida ga doista moramo tovati, ljubiti, sluiti mu uduhu, kao i to da on vidi sve to se u nama i u svemustvorenom sada i u budunosti zbiva. Moramo vjero-vati da je Bog neovisan o svemu i da su sva stvorenjao njemu ovisna, da je on beskrajno velik i u svakome

pogledu savren i da njemu, na osnovi njegove beskraj-ne savrenosti i njegove uzviene vlasti, sve pripada:mi ljudi i sve to postoji na nebu i zemlji. On timemoe raspolagati po svojoj elji, kako u vremenu tako

i u vjenosti. Njemu s pravom dugujemo sve svojemisli, sve svoje rijei i sva svoja djela. Ispitajmo sebe

da li se toga drimo.6. Moramo brino paziti na to koje su nam udo-

redne snage najpotrebnije, a koje nam najtee padaju,koje pogreke najee inimo i u kojim prilikamanajlake padamo. U trenucima borbe obratimo se Bogus punim povjerenjem i vrsto ustrajmo u nazonostinjegova boanskoga Velianstva, ponizno mu

49


27/56

se molimo, priznajmo mu svoju bijedu i svojeslabosti i ljubazno ga molimo za pomo. Po tomeemo u njemu nai snagu koja nam nedostaje.

TREA ZABILJEBA

Kako se Bogu moramo klanjati u duhu iistini Tri u stvari rei o ovome pitanju:1. Boga tovati u duhu i istini, to znai: tovati ga

onako kako se on mora tovati. Bog je duh zato semora tovati u duhu i istini. To opet znai: duh se naBogu klanja ponizno i istinito u dubini, u sreditu duegdje to moe samo Bog zamijetiti. Ove ine tovanjatreba tako esto ponavljati dok nam oni, najposlije,ne postanu drugom naravi. Po ovoj vjebi postajenaa dua jedno s Bogom.

2. Boga tovati u istini znai: uvidjeti tko je Bog iuvidjeti tko smo mi. tovati Boga u istini znai doista,stvarno, u duhu spoznati daje Bog Onaj koji jest,naime: beskonano savren, beskonano dostojantovanja, beskonano dalek od svakoga zla i ispunjensvim boanskim svojstvima. Moe li biti ovjeka koji

ima tako malo razuma da ne bi nastojao svim svojimsnagama tovati i astiti tako velika Boga?3.Boga tovati u istini znai takoer: priznati da

smo mi posve razliiti od njega i da on eli uiniti damu postanemo slini, ako mi to hoemo. Tko bimogao biti tako nerazborit te se i za trenutak okrenutiod strahopoitanja, ljubavi, sluenja i neprekidnemolitve to smo duni Bogu?

5051


28/56

ETVRTA ZABILJEBA

Sjedinjenje due s Bogom

Mogu se razlikovati tri vrste sjedinjenja: uobiaje-no, mogue i stvarno.

1. Uobiajeno sjedinjenje sastoji se u tome dajedua sjedinjena s Bogom jedino po Milosti (koja se

prima krtenjem nap. prev.),2.Mogue sjedinjenje nastaje kad se vri nekiod-

reeni in (in pobonosti, rtve itd. nap. prev.),po kojem se sjedinjuje s Bogom, kad je dua zdruenas Bogom sve dok ta radnja traje.

3. Stvarno je sjedinjenje najsavrenije. Ono je istoduhovno. Njegovo se dolaenje osjea. Dua nije nes-vjesna kao pri drugim sjedinjenjima, nego je posve

budna i njen je doivljaj ivlji od plamsanja vatre isvjetliji od sunca nezastrta oblacima. Moe se, narav-no, i u ovome osjeanju prevariti, ali to nije samo neki

jednostavni izraaj osjeaja, kao kad se, na primjer,kae: Boe moj, ljubim te od svega srca", ili sliniizrazi. To je mnogo vie: neto neizrecivo to duasusree, blago, smireno, sa strahopoitanjem, ponizno,ljubazno i vrlo jednostavno neto to je nosi i tjeraBoga ljubiti, tovati ga i prigrliti s takvom njenoukoju nitko ne moe opisati i koju samo iskustvo moedokuiti.

4.Svi oni koji se ele sjediniti s Bogom morajuispitati da li je ono emu tee uivanje i slast Bojihdarova, ili je Bog sam. Svatko mora uvidjeti da je Bognedokuiv. Da bi se sjedinilo s njime, potrebno jevolju okrenuti od elje za duhovnim i tjelesnimzadovoljstvima, kako bi ona, od svega osloboena,mogla ljubiti Boga vie nego. sve drugo. Ako je voljauope kadra dokuiti Boga, to se onda moe dogoditisamo po ljubavi. Velika je razlika izmeu volje ko-

ja djeluje na ovaj nain i volje koja ide za uicima iugoajima. Volja koja ide za uivanjem i ugaanjemsvoj cilj dosee odmah, u dui, dok volja ije je dje-

lovanje ista ljubav nalazi ispunjenje jedino u Bogusamom.

52 53


29/56

PETA ABILJEBA

O nazonosti Bojoj

1.Nazonost Boja jest upravljanje naega duha kBogu. Drukije reeno: posvjeenje da je Bog pri-sutan. Ono se moe zbivati snagom mate ili snagomrazuma.

2. Znam ovjeka koji se etrdeset godina u duhupriuavao na nazonost Boju, koju on oznauje i

mnogim drugim imenima. Pokatkad je naziva Jedno-stavnim inom, kadto Tamnim motrenjem ili sveobu-hvatnim i ljubaznim pogledom na Boga, a ponekadopet Prisjeanjem na Boga. Nazivao ju je, takoer,Pozornou na Boga, Nijemim razgovorom, Povjere-njem u Boga, ivotom i Mirom due. On kae, dalje,da su sve te oznake za prisutnost Boju samo rijeisrodnoga znaenja koje isto oznauju. Za njega je

Nazonost Boja s vremenom postala neto sasvimprirodno, i to ovako:

3.Time to je svoj duh esto prizivao u NazonostBoju, postao mu je ivot u nazonosti Bojoj navi-kom. im bi okonao svoje zadae, a esto i usredrada, uzdizala bi se njegova dua u svome sreditu itako bi ostajala, bez njegova truda, vrsto povezana sBogom, kao da lebdi iznad stvari. Pri tome on imaosjeaj da se nalazi u svom sreditu, na mjestu tiine,gotovo uvijek osjeajui da ga u tome lebdeem stanju

prati vjera, i on je zadovoljan time. To on zovestvarnom Nazonou Bojom. Ona obuhvaa svedruge vrste nazonosti, i jo vie, jer dua tada ivitako kao da su samo ona i Bog na svijetu. Ona se

posvuda razgovara s Bogom, moli ga za ono to joj jepotrebno i neprestano se raduje s njime na svakizamislivi nain.

4. Mora se ipak imati na umu da se to openje sBogom dogaa u dubini i u sreditu due. Tamo duagovori s Bogom od srca srcu, radujui se Bogu

velikom i dubokom radou. Sve to se vani zbiva zaduu je tada kao vatra od slame koja se tako brzo gasikao to se i zapalila; izvanjsko ne remeti nikako, ili

pak remeti sasvim malo, unutarnji mir due.5. Vratimo se k naoj Nazonosti Bojoj: Njeni i

ljubazni pogled na Boga uie u dui nezamjetnoboansku vatru koja se kroz ljubav prema Bogu takoestoko rasplamsava da smo prisiljeni i izvana initirazne stvari kako nas ona ne bi posve nadvladala.

6. ovjek se iznenadi kad zna kako sve dua po-nekad opi s Bogom. Njemu se ta openja toliko svi-aju da dui doputa sve, pretpostavljajui da e onauvijek ostati u svome sreditu kod njega. I kao dase boji da bi se ona mogla opet okrenuti stvorenimstvarima, daje joj sve to ona moe poeljeti. U nut-rini nalazi dua nadasve ukusnu i prekrasnu hranu,iako to nije eljela ni na bilo koji nain pripravljala.

Najvie to ona pridonosi jest da bude zadovoljna.7.Nazonost Boja jest, dakle, ivot i hrana due.Ona se moe zadobiti Milou Bojom ovim sred-stvima:

54 55


30/56

ESTA ZABILJEBA

Kako se ostvaruje nazonost Boja

1. Prvo sredstvo jest velika istoa ivota.2. Drugo je sredstvo da se ovjek s velikom vjer-

nou navikava na vjebu Nazonosti Boje i na pouz-dan pogled unutra - k Bogu. Pri tome treba ostatismiren, ponizan, ljubazan i bez ikakva nemira ili sme-tenosti.

3. Posebno morate paziti na to da taj pogled unut-ra, makar trajao samo tren, unaprijed odredi va vanj-ski rad, da ga za rada ovda-onda ponavljate i da na istinain svoj posao okonate. Budui da treba dostavremena dok se ne navikne na tu vjebu, nemojte seobeshrabriti ako ona ne uspije odmah. Navika sestjee samo mukom. Ali kad se jednom stekne, sve seini s radou. Nije li pravo da je srce, iz kojega

izvire sav ivot i koje je vanije nego drugi tjelesniudovi, duno ljubiti i tovati Boga, bilo da svoje du-hovne ili tjelesne poslove poinjemo, bilo da ih za-vravamo ili bilo to drugo u ivotu inimo! Zbog togamoramo izvoditi ovaj kratki unutarnji pogled u svomesrcu. To, kako sam verekao, inimo posve smireno i

bez ikakve grevitosti.4.Kad se poinje s tom vjebom, prikladno je

oblikovati nekoliko unutarnjih rijei, kao na primjer:

Moj Boe, sasvim sam tvoj; Boe ljubavi, ljubim tesvim srcem; Gospodine, ini sa mnom to se tvomesrcu svia: - ili bilo koju drugu misao koja moe za-as pobuditi ljubav. Svakako, mora se i na to paziti daduh ne zastrani i ne vraa se stvorenim stvarima, ontreba da bude usmjeren samo na Boga, te, potican ivoen voljom, on valja da bude usmjeren samo naBoga.

5. Ova vjeba Boje nazonosti isprva moe bitimalo naporna, ali ako se brino ponavlja, donijet etajno u duu udesan uinak. Ona donosi u duu

milost Gospodinovu u veliku obilju i nezamjetno vodiduu onom jednostavnom pogledu, neprestanomljubaznom motrenju prisutnoga Boga, to je najsvetiji,najlaki i najdjelotvorniji nain moljenja.

6. Ne zaboravite, molim: eli li se dospjeti do togavisokog stupnja, pretpostavlja se odricanje odvidljivoga svijeta. Jer, nije mogue da se dua kojojse sviaju stvorene stvari potpuno raduje boanskoj

Nazonosti. Da bi se posve pripadalo Bogu, morajuse, dakle, napustiti stvorene stvari.

56 57


31/56


32/56

PISMA


33/56

PRVO PISMO

Potovana moja majko,Kad me tako usrdno molite, saopit u Vam po

kojoj sam metodi dospio do trajne svijesti o nazo-nosti Bojoj, to zahvaljujem samo neiscrpnoj dobrotinaega Gospodina. Ne mogu Vam preutjeti da se nato teko odluujem, i to samo zbog Vaih usrdnih

molbi. Sad to inim samo pod uvjetom da nikome nepokaete moje pismo. Kad bih znao da ete ga bilokome pokazati, nita me ne bi moglo potai da Vam

piem, ak ni elja za Vaim napredovanjem u duhov-nom rastu. 0 tome mogu kazati ovo:

U vie sam knjiga nalazio razne metode putovanjak Bogu, kao i raznovrsne upute za voenje duhovnogaivota. Ali sam stekao dojam da bi to prije zbunilomoj duh nego to bi mi olakalo-da naem ono to

elim i to traim, a to je: sredstvo koje e mi omogu-iti da potpuno pripadam Bogu. Odluio sam, stoga,uloiti sve to imam Predao sam sebe Bogu kaozadovoljtinu za svoje grijehe, odrekao se iz ljubavi

prema njemu svega to nije on i pokuao ivjeti takokao da smo na svijetu samo on i ja. Katkad sam

promatrao sebe kao siromana grenika pred suevimnogama. Drugi sam put gledao Boga u svome srcu kaoOca. Molio sam mu se to sam ee mogao, tako to

sam svoj duh zadravao u njegovoj svetoj nazonosti isabirao svoje misli im bih primijetio da bi htjelezastraniti. Isprva sam imao nemalo muke s tomvjebom, ali sam je nastavljao unato svim poteko-ama koje su me opsjedale. Nisam strahovao niti seuznemiravao kad bih, protiv svoje volje, zastranio.Vjebao sam se po itav dan: kako za svakidanjega

posla tako i za propisanih molitvenih sati. U svako

63


34/56

doba, svakoga sata, svake minute, u stisci napornogarada proganjao sam i udaljavao iz svoga duha sve to

bi me moglo prijeiti da ne mislim na Boga.

To je bila, potovana majko, moja uobiajena vje-ba od onoga dana kad sam poeo voditi duhovniivot. Iako znam da sam tu vjebu provodio vrlo ne-savreno i nemarno, ipak mi je iz nje proizala velikadobit. Vrlo dobro znam da to zahvaljujem samo milo-sru i dobroti Gospodinovoj, jer mi bez njega ne mo-emo initi nita, ja jo manje negoli drugi. Ali, akose vjerno drimo njegove svete nazonosti i ako smonje uvijek svjesni, to e ne samo sprijeiti da ga vrije-

amo ili namjerno inimo neto to se njemu nesvia, nego emo time stei i svetu slobodu da odnjega molimo milosti koje su nam potrebne. Ako oveine esto ponavljamo, postajat emo sve povjerljivi-

ji prema Bogu, i ivot u njegovoj nazonosti postate, najposlije, naom drugom naravi.

Zahvaljujte Bogu zajedno sa mnom za njegovu ve-liku dobrotu. Ja se ne mogu dosta nauditi tome da on

daje takvo obilje milosti jednome ovako jadnu gre-niku kao to sam ja. Neka bude za sve blagoslovljen!

U Gospodinu Va...

(Prvo izdanje donosi ovdje primjedbu da ovo pismonema datuma).

DRUGO PISMO

1. lipnja 1682.

asna moja majko,Koristim se ovom prilikom da Vam saopim misli

jednog od nae redovnike brae o udesnim uin-cima i stalnoj pomoi koju on prima po ostvarenjunazonosti Boje.

Znajte da je on, otkad je prije vie od etrdeset

godina poeo svoj duhovni ivot, uvijek nastojao sa-mo jedno: biti stalno s Bogom i nita ne initi, nitane govoriti ni misliti to bi se moglo ne svidjetiBogu, a sve je to inio samo iz iste ljubavi i zato toBogu pripada jo neizmjerno vie. On se na tu boan-sku nazonost tako priuio da iz nje stalno i u svakoj

prilici crpi pomo. Njegova je dua ve tridesetakgodina ispunjena stalnom radou koja je katkad takovelika te je prisiljen, da bi je obuzdao, initi

djetinjarije koje izvana vie slie na ludost negoli napobonost.

Ako se ponekad udalji od nazonosti Boje, Bogga u dnu due podsjea na sebe. To mu se zaboravljanjedogaa osobito onda kad je zaposlen izvanjskimstvarima. Na taj unutarnji zov on odgovara s velikomvjernou, uzdizanjem svoga srca k Bogu, poniznim

pogledom k njemu i rijeima koje u takvoj prilicipobuuju ljubav u njemu, na primjer: Gospodine,ovdje sam, potpuno sam tvoj; Gospodine, oblikuj me

po svome srcu. Tada mu se ini, i on doista osjea,"kao da je Bog zadovoljan sa tih nekoliko rijei, te se

povlai k tiinama u najdubljoj nutrini due. Todoivljavanje ulijeva mu divnu sigurnost da Bog uvijek

poiva u dnu njegove due. Nikakve sumnje, koje setakoer mogu pojaviti, ne mogu ga uzdrmati u tomeuvjerenju.

64 65


35/56

Sudite sami, moja asna majko, kolika radost ikakav mir mora biti u njemu kad zna i osjea kakvoveliko blago neprestano nosi u sebi. On nije vie ne-

mirni i nespokojni traga. On je naao blago i ono muje nadohvat ruke moe ga uzeti kad god eli.Njemu je ao nae ljudske sljepoe i uvijek iznova

istie da smo mi stvorenja vrijedna saaljenja jer sezadovoljavamo sa tako neznatnim stvarima. Bogat-stvo Boje, kako on obiava rei, slii neizmjernomoceanu. Slijepi, kakvi vejesmo, mi se zadovoljavamomalim valom osjeaja koji se u istom trenu pojavljujei nestaje. Tako onemoguujemo Boga da u nas ulije

bujicu, plimu svoje milosti. Ali, nae li Bog duukoja je proeta ivom vjerom, on joj daje milost uobilju. Ona se ulijeva u duu poput nabujala potokakoji je bio silom sprijeen u svome tijeku, i koji je sadnaao jedno mjesto kud moe prodrijeti, te se silovitoi u svoj punini razlijeva prostranim poljem.

Da, mi esto spreavamo tu boansku struju unjenom toku, jer ne pazimo dovoljno na nju. Nemoj-mo to, moja draga majko, ubudue initi. Pogledajmo

u sebe, u svoju nutrinu i razvalimo nasipe kojizadravaju bujicu milosti. Oslobodimo joj put, po-kuajmo nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Moda jedio ivota pred nama vrlo kratak. Kako e brzo doismrt! Pripravimo se za njen dolazak. Samo se

jedanput umire!Zato ponavljam jo jednom: uimo u sebe! Vrije-

me protjee. Ne moemo sebi dopustiti vie nikakvaodgaanja! Ta posrijedi je spas nae due! Tu gdje

stoji svatko za sebe.Vjerujem da ste se Vi dobro pripravili i da Vas

smrt ne moe iznenaditi. To je naa zadaa i zbog to-ga Vas moram pohvaliti. Ipak, moramo se jo i daljetruditi, jer - u duhovnom ivotu svaki zastoj znaikorak unazad. Svi koji su voeni duhom DuhaSvetoga napredovat e u svom duhovnom ivotu ak iu snu.

Ako li se amac nae due jo ljulja na vjetru ioluji, probudimo Gospodina koji u njemu poiva. One zapovjediti, i more e se smiriti.

Uzeo sam slobodu, vrlo potovana majko, saopitiVam ove dobre misli da ih moete usporediti svlastitima. One mogu posluiti da ponovno potpale irazbuktaju plamen ako se kojom nesreom ne daoBog - makar i privremeno ugasio.

Sjetimo se oboje, Vi i ja, nae prve revnosti, naegprvotnoga ara. Okoristimo se primjerom i prosvjet-ljenjem ovoga brata. Njega svijet jedva poznaje, alion je poznat Bogu koji s njim postupa nadasve pri-

jateljski. Molit u Boga za Vas, a i Vi, moja asna maj-ko, molite neprestano za mene koji sam u naemuGospodinu

Va...

66 67


36/56

TREE PISMO

1685.

Moja asna i vrlo potovana majko,Danas sam primio dvije knjige i jedno pismo od

sestre N., koja se priprema na polaganje zavjeta i sto-ga se preporuuje molitvama Vae zajednice, a prijesvega Vaoj molitvi. ini mi se da je njoj vrlo mnogostalo do Vae molitve i nadam se da je neete razoa-

rati. Molite Boga da mu ona svoju rtvu prinese samoiz ljubavi i da vrsto odlui pripadati samo njemu.

Poslat u Vam jednu od spomenutih knjiga kojegovore o nazonosti Bojoj, u emu se, po mojemmiljenju, sastoji sav duhovni ivot. Uvjeren sam dasvatko moe u kratko vrijeme postati ovjek duha,ako se u svakidanjem djelovanju doista bavi mislimao nazonosti Bojoj.

Da bi se to postiglo, treba da srce bude slobodno

od svega ostaloga, jer: Bog ga eli cijela. Ali, Bog na-e srce ne moe potpuno imati ako ono nije sasvimslobodno od svega to nije on. On ne moe tadadjelovati u srcu onako kako njegovoj volji odgovara.

U svijetu nema sretnijega i ljepega ivljenja odonoga u kojemu ovjek esto opi s Bogom. To moerazumjeti samo onaj koji to svaki dan ini i doivljava.Ipak, ja Vas ne nagovaram da se s toga razlogaodluite traiti Boga. Mi ne smijemo tu vjebu prih-vatiti radi utjehe i darova, nego to moramo initi iziste ljubavi i zato to Bog to hoe.

Kad bih ja bio propovjednik, propovijedao bih,prije svih drugih tema, o vjebi nazonosti Boje.Kad bih bio duhovni voa, svakome bih savjetovao tuvjebu, toliko mi se ona ini nunom i, istodobno,toliko laganom.

Kad bismo znali koliko nam je potrebna milost ipomo Boja, nikada, ak ni naas, ne bismo Bogagubili s oiju. Vjerujte mi to i odvaite se odmah na

svetu i nepokolebljivu odluku: da se nikad neetedragovoljno udaljiti od njega i da ete ostatak danaprovesti u njegovoj svetoj nazonosti, ljubei ga i - ako on to dri ispravnim - odriui se svih zemalj-skih i nebeskih radosti. Trudite se oko ovoga djela i

budite sigurni da ete, ako ste ispravno postupali,ubrzo osjetiti uinke. Ja u Vas u tome pomagatimolitvama, iako su one siromane: preporuujem seod srca Vaim molitvama i molitvama Vae zajednice i

pozdravljam sve, a posebno Vas.

Va...

68 69


37/56

ETVRTO PISMO

3. studenoga 1685.

asna i vrlo potovana majko,Zadrao sam krunicu koju ste mi poslali po gospo-

ici N. udim se da joj niste priopili svoje misli oknjiici koju sam Vam bio poslao i koju ste moralidobiti. Koristite se njome esto pod stare dane; ta

bolje ikad nego nikad!

Ne mogu zamisliti kako religiozni ljudi mogu za-dovoljno ivjeti a da ne misle o nazonosti Bojoj. Jase pokuavam, kad god mogu, povui u dubokunutrinu due. Kad sam tako s Njime, niega se ne

bojim. Naprotiv: i najmanje odvajanje od Njega zamene je pakao.

Vjeba nazonosti Boje praktiki ne trapi tijelo.Ipak je korisno ponekad, ili bolje rei ee, odricatise malih, bezazlenih i doputenih radosti. Jer -Bogu ipak nije drago da dua koja eli sasvim pripadatinjemu tei i k uivanju drugih radosti osim njega. To jevie nego razumljivo. Ne kaem da mi sebi moramonametnuti neki poseban teret. Ne! Bogu moramosluiti u svetoj slobodi! Svoj posao treba obavljati bez

brige i bez nemira, a svoj duh usmjeravati na Boga smireno i tiho im otkrijemo da su nam mislizastranile.

Prijeko je potrebno da, ipak, svo svoje pouzdanjepolaemo u Boga i da ostavimo po strani sve drugebrige; moramo ak napustiti i neke posebne oblikepobonosti, sami sobom koji mogu biti dobri i isprav-ni, ali kojima se esto nepotrebno optereujemo. Tioblici pobonosti, na kraju krajeva, samo su sredstvokoje treba da nam pomogne da dospijemo do cilja.Ako se mi, vjebom nazonosti Boje, ujedinimo snjim, stoje na cilj, onda je beskorisno vraati se sred-

stvima. Mi mu moemo pokazati svoju ljubav mnogobolje time ako ostajemo u njegovoj svetoj nazonos-ti, ako ga tujemo i hvalimo, ako eznemo za njim,

ako mu sebe prikazujemo ili mu zahvaljujemo, ili nabilo koji nain koji e svatko pojedinano izabrati zasebe.

Ne dajte se obeshrabriti ako vam narav bude nes-klona toj vjebi: oko toga se treba samo malo potru-diti. Isprva se esto vjeruje da je to gubljenje vreme-na. Unatotome, treba odluno ustrajati u vjebi na-zonosti Boje i, unatosvim potekoama, ostati jojvjeran do smrti.

Preporuujem se molitvama cijele Vae zajednice,a posebno Vaoj molitvi, u Gospodinu

Va...

70 71


38/56

PETO PISMOrujui u Boga, iz ljubavi prema Bogu i u poniznostipred njim.

Gospodina i gospou N., te gospoicu N., uvjeriteda u im rado pomagati svojim molitvama. Vama po-

sebno stojim na slubu i ostajem Va u Gospodinu,

Gospoi N.

Vrlo potovana gospoo,Vrlo Vas alim. Krajnje je vrijeme da se prestanete

brinuti za poslove gospodina i gospoe N. i da se vieposvetite Bogu. Od Vas se ne trai mnogo: samo to daga se ovda-onda sjetite, da ga, koliko moete, tujete,

da ga molite za milost, da mu katkad povjerite svojebrige ili mu, drugi put, zahvalite na milostima kojeVam ukazuje u Vaemu radu. Radujte se s njime toee moete: za vrijeme jela, kad ste u drutvu uvijek, on e se radovati i najmanjoj misli. Pri tomenije potrebno glasno govoriti: on nam je blie negoto mi slutimo.

Da bismo bili s Bogom zajedno, nije prijeko pot-rebno uvijek boraviti u nekoj crkvi. Svatko moe od

svojega srca nainiti tihu kapelu u koju

e se, pokad-to, povlaiti da ponizno, skromno i u ljubavi razgo-

vara s Bogom. Svaki ovjek moe tako govoriti s nji-me, jedan vie, drugi manje. On zna koliko mi moe-mo. Dakle, ponimo! Moda on eka samo nau od-luku. Odvaimo se! Kako je kratko vrijeme ivotakoje nam jo ovdje ostaje! Vama su gotovo ezdeset ietiri godine, a meni e uskoro biti osamdeset! Zato

ivimo i umrimo za Gospodina. S njime se sve

patnje podnose vedro i smireno. Bez njega - i najveasu zadovoljstva samo muke. Bio blagoslovljen za sveto ini. Amen.

Navikavajte se, pomalo, moliti mu se na ovaj na-in, prosite njegovu milost i prikazujte mu svoje srce.inite to esto: danju, usred posla, kad god moete.

Nemojte se plaljivo drati samo propisanih oblikamolitve ili odreenih pobonih vjebi; inite sve vje-

72

Brat...

73


39/56

ESTO PISMO

asni moj oe,Iako mi moje stanje ne zadaje briga, ipak, kako

svoju metodu nisam stvorio iz knjiga, bilo bi mi dra-go, radi vee sigurnosti, uti Vae miljenje o tome.

Prije stanovitog vremena razgovarao sam s jednimpobonim ovjekom koji mi je rekao: Duhovni ivot

jest ivot milosti koji poinje s ropskim strahom, za-tim raste kroz nadu u vjeni ivot i, napokon, dosee

puninu u istoj ljubavi. Svaki od ta tri stadija ima raz-liite stupnjeve po kojima se, najposlije, stie do ispu-njenja.

Ja nisam ni jednu od takvih metoda slijedio; na-protiv one su me obeshrabrivale. Ne znam to jeuzrok tome, ali od samoga poetka nisam imao pouz-danja u njih. Zbog toga sam na poetku svoga duhov-noga ivota vrsto odluio svim se snagama predatiBogu, kao zadovoljtinu za svoje grijehe i odrei sesvega ostaloga iz ljubavi prema njemu.

Prvih godina, u vrijeme odreeno za molitvu, baviosam se obino mislima o smrti, sudu, paklu, nebu i osvojim grijesima. Tako je ilo nekoliko godina. Ondasam se poeo truditi da svoje misli upravljam nanazonost Boju i dok sam radio. Mislio sam na to da

je on uvijek u mojoj blizini i u sri moje due.To mi je dalo tako uzvieno poimanje o Bogu dame na tom stupnju mogla zadovoljiti samo vjera.

Nezamjetno se zbivalo da sam se i u vrijeme odreenoza molitvu isto tako drao..To me vrlo tjeilo i donije-lo mi veliku radost. Tako sam poeo.

Moram Vam, ipak, rei da sam u prvih deset go-dina iznutra mnogo trpio. Bio sam uvjeren da ne pri-

padam Bogu onako kako bi trebalo. S jedne strane,

74

moji prijanji grijesi, koji su mi uvijek stajali pred oi-ma, a s druge velike milosti, koje mi je Bog udijelio -

to su bile opreke i izvor mojih patnji. U to sam

doba esto posrtao, ali sam se uvijek iznova dizao.inilo mi se da se sve urotilo protiv mene: svijet,razum, pa i sam Bog. Samo je vjera, ini mi se, bilana mojoj strani. esto sam bio muen milju da jeznak moje umiljenosti to to sam htio jednim udar-cem biti na tako visoku stupnju duhovnoga ivota,kamo drugi dospijevaju tek nakon mnogo godina inakon velikih muka. Katkad sam vjerovao da je tosvjesna obmana i da mi nema spasa.

Kad sam, najposlije, vemislio da e me ta briga itaj nemir pratiti do konca ivota, to nipoto nijeumanjivalo moje povjerenje u Boga - dapae, moja jevjera rasla naao sam se jednim potezom potpunoizmijenjen. Moja dua, dotle puna nemira, osjeala jedubok unutarnji mir. Bilo je to kao da je nalanutarnju jezgru, mjesto tiine.

Od tada svoj posao obavljam u vjeri, poniznosti i sljubavlju. Trudim se da nita ne inim, nita ne go-

vorim i nita ne mislim to bi moglo omrznuti Bogu.Nadam se da e on, ako budem inio sve to mogu,uraditi sa mnom ono to se njemu svia.

Duhovno stanje u kojem se sad nalazim nije lakoopisati. Ne brinem se i ne sumnjam da li sam na

pravome putu, jer nemam druge volje osim volje Bo-je, koju nastojim ispunjavati u svim stvarima i kojojsam tako posluan da protiv nje ne bih elio podii nislamku s tla. Ne dam se voditi nikakvim drugim

poticajima osim istom ljubavlju prema Bogu.Napustio sam sve oblike pobonosti i sve molitve

osim onih na koje me moj stale obvezuje. Moj jedinireligiozni in jest uvijek se zadrati u njegovoj svetojnazonosti. U njoj ostajem jednostavno time to sam

joj otvoren i to je sa mnogo ljubavi uvijek imam predoima. Kako da to nazovem? Stvarnom prisutnouBojom? Ili jo bolje: nijemim i tajnim

75


40/56


41/56


42/56

eni opasnostima. Nadam se da e Bog pomoinjemu cijeloj njegovoj obitelji. Pozdravljam sve, a

posebno

DEVETO PISMO

Va odani...

Moja asna i vrlo potovana majko,Ne kaete mi nita novo! Vi niste jedini koji se

mora boriti protiv svojih rastresenih misli. Nae jemiljenje krajnje nestalno. Ali, kako volja vlada svimnaim snagama, ona mora uvijek iznova sabirati mis-

li i upravljati ih na Boga kao na na zadnji cilj.Ako se duh od samoga poetka ne dri na uzdi,

loe navike rastresenosti i misaonog tumaranja poslijee se vrlo teko pobijediti. One nas esto vode protivnae volje k niim stvarima.

Vjerujem da je najbolji lijek od toga priznati svojenedostatke i poniziti se pred Bogom. Ne savjetujemVam da pri molitvi izgovarate mnogo rijei. Dugo go-vorenje lako vodi do toga da se zaluta i da se rastrese.

Pred Bogom se drite kao siromaan njemak, ili kaohrom prosjak pred vratima bogataevim. Nastojtesvoje misli zadrati u Bojoj nazonosti. Ako one kat-kad zastrane i odlutaju od njega, ne uznemirujte se

previe zbog toga, jer e duhovni nemir prije rastres-ti Vae misli negoli ih sabrati. Volja mora privoditimisli na pravi put u potpunoj tiini. Ako se tako bu-dete ustrajno trudili, Bog e Vam, sigurno, dati daosjetite njegovu blizinu.

Sredstvo da se duh za molitve lake sabere i ouvau miru jest i u tome da mu ne dopustimo da predalekoodluta ni inae, po danu. Drite svoje misli brino ivrsto uvijek u nazonosti Bojoj. Kad se jednomnaviknete redovito ga se sjeati, lake e Vam biti da iza vrijeme molitve ostanete smireni, ili da sa-beretemisli iz rastresenosti ako su zastranile.

U svojim prijanjim pismima pisao sam Vam op-irnije o blagoslovu koji primamo iz nazonosti

81


43/56

Boje u svakidanjem ivotu. Trudimo se iskreno okotoga i molimo jedno za drugo. Preporuujem se mo-litvi sestre N., i asne majke N. te, pozdravljajui sve,

ostajem u Gospodinu

Va odani...

DESETO PISMO

28. oujka 1689.

Moja asna i vrlo potovana majko,Vaemu pismu prilaem odgovor na pismo koje

sam primio od nae dobre sestre N. Budite ljubazni iuruite joj ga. Ona ima puno dobre volje, ali mi seini da eli ii bre od milosti. Ne moe se odjednom

postati svet. Preporuujem je Vaemu vodstvu. Mi

trebamo jedni druge da pomaemo savjetima, a jovie primjerom. Bio bili Vam zahvalan ako biste mi

povremeno javljali kako joj ide, da li je revna i vjernaKristu. Mislimo uvijek na to, draga moja majko, da jenaa jedina zadaa u ovome ivotu Bogu se svidjeti.to moe biti ostalo negoli ludost i ispraznost? Mioboje vodimo ve vie od etrdeset godina duhovniivot. Jesmo li te godine doista iskoristili za to daBoga ljubimo i njemu sluimo? On nas je po svomemilosru na to pozvao. Stidim se i u neprilici sam kadse sjetim, s jedne strane, velikih milosti koje mi jeBog darovao i koje mi jo neprestano dariva i, s dru-ge strane, kako sam se ja loe koristio tim milostima,vrlo sporo napredujui na putu usavravanja.

Budui da nam je njegovo milosre ostavilo joneto vremena, ponimo ozbiljno. Nadoknadimo iz-gubljeno vrijeme. Okrenimo se sa srdanim povjere-

njem dobrome Ocu koji je uvijek spreman ljubaznonas zagrliti svojim rukama. Odrecimo se, draga maj-ko, iz ljubavi prema njemu, svega to nije njegovo jer

je on i beskrajno vie zasluio. Mislimo neprestano na

njega. Svo svoje pouzdanje stavimo u njega. Ne sum-njam u to da emo tada brzo osjetiti uinke i iskusitiobilje njegove milosti s kojom moemo sve uiniti, a

bez koje smo sposobni initi samo zlo.

82 83


44/56

ivot je pun opasnosti i podvodnih stijena. Mo-emo ih izbjei samo ako nam Bog pomae. Molimoga zato bez prestanka. Ali, kako ga moemo moliti

ako nismo u njegovoj nazonosti? Kako se moe bitiu njegovoj nazonosti ako esto ne mislimo na njega?

I kako moemo esto misliti na njega ako se netrudimo da svoje misli priuimo da budu s njime?Odgovorit ete mi da Vam govorim uvijek isto. Istina!Ali boljega i lakega puta k Bogu ja ne poznajem!Zato ga svakome savjetujem. Prije negoli mognemoBoga ljubiti, moramo ga upoznati. Da bismo gaupoznali, moramo ee o njemu misliti. I to ga vie

budemo ljubili, ee emo ga se sjeati. Jer: gdje jenae blago, ondje nam je i srce. Trebalo bi da o tomeesto temeljito razmiljamo.

Va odani...

84

JEDANAESTO PISMO

Pariz, 29. listopada 1689.

Vrlo potovana gospoo,Nje mi bilo lako pisati gospodinu od N. inim to

samo zato to ste me Vi i gospoa N. zamolili. Stavi-te, molim Vas, adresu i uruite mu pismo. Nikad nemoemo imati previe pouzdanja prema takvom pri-

jatelju koji nam je toliko vjeran da nas ni u ovom ni u

drugom ivotu ne ostavlja na cjedilu.Ako gospodin N. znadne iz gubitka koji ga je po-

godio izvui duhovnu dobit, ako svo svoje povjerenjestavi u Boga, stei e, sigurno, drugoga prijatelja koji

je vei i koji je spreman uvijek pomoi. Bog upravljasrca kako se njemu svia. Moda je gospodin N.

previe ovisio o svome preminulom prijatelju. Svojeprijatelje, sigurno, treba da ljubimo, ali pri tome nesmijemo zanemariti ljubav prema Bogu. Ona mora

prethoditi svemu.Sjetite se onoga to sam Vam uvijek savjetovao:

esto mislite na Boga, danju i nou, nakon zavretkasvake zadae, svakog rada, pa i u veselim trenucima.On nam je uvijek blizu, on je uvijek s nama. Neostavljajte ga sama. Ne biste li i Vi drali neuljudnimostaviti sama prijatelja koji Vas je doao posjetiti?Kako onda moemo Boga zanemariti i ne brinuti seza njega? Nemojte ga, dakle, zaboraviti! Mislite estona njega, molite mu se neprestance! ivite i umrite snjime! To je prekrasna zadaa svakoga kranina.Ukratko: to je na poziv! Ako tome jo nismo dorasli,tada to moramo uiti. Trudit u se pomoi Vamsvojim molitvama, i u Gospodinu sam

Va...

85


45/56

TRINAESTO PISMO ga vjere koju osjeam tolika te mi se ini da ga mogu


46/56

TRINAESTO PISMO

28. studenoga 1690.

Moja dobra majko,Kad bismo se mi stvarno navikli neprestano ivjeti

s mislima usmjerenim na nazonost Boju, tada nasnikakve tjelesne bolesti ne bi mnogo pogaale. Bogesto doputa da malo trpimo da bi time oistio nauduu i naveo nas da budemo s njime. Ne moju shvatitikako moe osjeati bolove ovjek koji je kod Boga i

ija je jedina tenja Bog. To sam sm iskusio i nesumnjam vie u to.

Ohrabrite se! Svoje brige prostrite neprestano prednjega i molite za snagu da istrajete. Prije svega, navi-kavajte se na esto openje s njime i zaboravljajte jato moete manje. Molite ga kad ste slabi i povremenomu rtvujte sebe. U najveoj boli molite ga ponizno is puno ljubavi kao to dijete moli oca - da se sve dogaa po njegovoj svetoj volji i da Vam

on svojom milou pomogne. Ja u Vam pomagatiu tome svojim siromanim molitvama.

Bog ima mnoge putove kojima nas privodi k sebi.On se, ponekad, sakrije od nas. Vjera, koja nas nikadne ostavlja na cjedilu, mora biti na oslonac i temeljnaega pouzdanja u Boga.

Ne znam to e Bog sa mnom napraviti - iz dana Udan sve sam sretniji. itav svijet pati, a ja, koji samzasluio najstrou pokoru, doivljavam tako velike i

tako ustrajne radosti da se samo s mukom mogu pri-miriti.

Mogao bih moliti Boga za dio Vaih patnji, ali poz-najem svoju slabost, koja je tako velika da bih ako

bi me on samo jedan tren prepustio meni samome bio najbjedniji ovjek meu smrtnicima. Ipak, neznam kako bi me on mogao ostaviti sama kad je sna-

g j j j g gprstom dodirnuti. Vjera mi daje znanje da nas Bog ni-kad ne ostavlja, ako mi njega nismo prije ostavili.uvajmo se, stoga, da ga ne bismo napustili. Ostani-

mo uvijek kod njega. ivimo i umrimo s njime! Mo-lite za mene, i ja u za Vas.

Va...

88 89


47/56

ETRNAESTO PISMO PETNAESTO PISMO

Moja dobra majko!Potresen sam gledajui kako dugo trpite. Donekle

me tjei moje uvjerenje da je Vaa bolest znak da VasBog ljubi. Promatrajte svoje boli u tome svjetlu i sveete ih lake podnijeti. Mislim da bi trebalo da polakoostavite tolike ljudske lijekove i posve se predate Bo-

joj providnosti. Moda Bog eka upravo jedno takvo

predavanje i puno povjerenje da bi Vas izlijeio. Bu-dui da lijekovi, unatosvim nastojanjima, nisu imalieljenoga uinka, nego se bolest, naprotiv, pogorala,

prepustite se u njegove ruke i sve jo oekujte samood njega.

Pisao sam Vam u zadnjem pismu da Bog putaponekad da tijelo trpi kako bi izlijeio bolest due.Imajte sranosti! Nainite od nevolje krepost! Nemoj-te moliti Boga da Vas oslobodi bolova, nego ga moliteza snagu da junaki podnosite sve to on hoe izljubavi prema njemu - sve dok se to njemu svia.

Znam da su takve molitve pomalo tvrde za naunarav, ali su Bogu ugodne i stoga drage onima kojiBoga ljube. Ljubav blai boli. Ljubimo li Boga, tadaemo s radou i sranou trpjeti za njega. MolimVas, radite tako, traite utjehu u njemu. On je jedinilijenik svih naih bolesti, on je otac oaloenih, on

je uvijek spreman pomoi nam.On nas ljubi beskrajno vie negoli mi moemo za-

misliti. Zato i Vi njega ljubite i traite pomo samood njega. Nadam se da ete je brzo osjetiti.

Bog bio s Vama. Ja u Vam i dalje pomagati svo-jim slabim molitvama, i ostajem u Gospodinu uvijek

Va...Jutros, na dan sv. Tome, moja je priest bila za Vas.

90

22. sijenja 1691.

Moja draga i mila majko,Zahvaljujem naemu Gospodinu da je usliio Vaeelje i poklonio Vam malo olakanja. Ja sam venekoliko puta bio blizu smrti. Ipak, nikad nisam biotako zadovoljan kao ba tada. Zato nisam molio zaolakanje nego za snagu da trpim junaki, ponizno i s

ljubavlju. S Bogom je lake trpjeti! Kako god velikibili bolovi, sve ih s ljubavlju uzmite na sebe. U patnjise sjedinite s Bogom - to je pravi raj! Ako veu ovomivotu elimo uivati mir i radost neba, moramo se

priuiti dragovoljno, ponizno i ljubazno opiti s njime.Moramo sprijeiti da nam se duh u bilo kojoj priliciudaljuje od njega. Podignimo u srcu za Boga duhovnihram u kojem emo mu se neprestano klanjati. Pazimona to da nita ne inimo, nita ne govorimo i nita ne

mislimo to on ne voli. Ako smo tako ispunjeniBogom, ak i muka postaje puna slatkoe, blagosti,unutarnje vedrine i smirenosti. Znam, dakako, da jevei poetak na putu prema tome visokom stupnjuduhovnoga ivota vrlo teak. Mi imamo samo istuvjeru. Ali, znamo, takoer, da s milou Bojom svemoemo, nju on ne uskrauje nikome koji ga ozbiljnomoli. Kucajte! Kucajte odluno! Siguran sam da eVam on tada otvoriti vrata u pravo vrijeme. U jednom

trenutku obilno e Vam udijeliti sve ono to Vam jedugo godina bilo uskraeno. Bog Vas titio. Molite zamene kao to i ja molim za Vas. Oekujem da uuskoro biti s njime (dvadeset dana prije smrti nap.

prev.). U naemu sam Gospodinu sasvim

Va...

91


48/56

IVOTOPIS


49/56

IVOTOPIS

Donosimo tekst ivotopisa Les moers du Frre


50/56

Donosimo tekst ivotopisa Les moers du FrreLaurent" koji se pojavio u izdanju iz 1694. Izostavlje-na su samo dva mjesta koja se ne odnose na brata

Lovru.Piem o onome to sam sm uo i vidio od brata

Lovre, koji je prije dvije godine preminuo kao boso-nogi karmelianin u samostanu u Parizu. Piem oovjeku kojega se mnogi sa zahvalnou sjeaju.

Jedan je ovjek, koji se bio odrekao visokoga po-loaja meu ljudima da bi, umjesto toga, svoj ivot

provodio na najzadnjem mjestu u kui Bojoj, jer vi-e voli Kristov jednostavni ivot nego ukrase i egipat-

ske lonce s mesom; takav, dakle, ovjek izrazio jeelju da misli brata Lovre, koje sam sabrao, uinimdostupnima svima onima koji su prozreli obmanusvijeta. Radosno sam posluao. Iako su pohvalni go-vori i pisma dobroga brata veobjelodanjena, mislimda se ono to smo batinili od toga svetoga ovjekanikad ne moe dovoljno proiriti.

ini mi se ispravnim da u osobi brata Lovre iz-nesem odgovarajui primjer zdrave pobonosti. To

vrijedi posebno za nae vrijeme, kad svi trae dobroondje gdje ono nije i idu krivim putovima da bi ganali.

Govorit e vam sam brat Lovro. Donijet u nje-gove rijei koje sam u razgovorima s njim sam sluaoi zapisivao odmah im bih ga napustio. Sveca nitane moe bolje oslika

Documents

Bog Na Dohvat Duše