Embed Size (px)
Citation preview
Univerzitet u Sarajevu
Pedagoški fakultet
Odsjek za razrednu nastavu
Akademska godina: 2012/2013.
Godina studija i semestar: Četvrta godina, VIII (osmi ) semestar
Nastavni predmet: Specijalna pedagogija sa metodikom rada II
TEMA
Djeca s cerebralnom paralizom
Mentorica: Doc.dr. Lejla Kafedžić Studentice: Amina Velić
Emira Jahić Marlena Brkić
Sarajevo, 17.4.2013.god.
SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................3.
2. Šta je cerebralna paraliza? ................................................................ 5.
3. Uzroci cerebralne paralize ................................................................. 6.
4. Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu ....................... 6.
5. Oblici cerebralne paralize....................................................................7.
Spastična cerebralna paraliza
Ekstrapiramidna cerebralna paraliza
Miješani oblici cerebralne paralize
6. Pridružena oštećenja ........................................................................ 11.
7. Tretman ............................................................................................12.
8. Edukacijsko-rehabilitacijski pristup djeci s cerebralnom paralizom......14.
9. Metode rada sa djecom s cerebralnom paralizom u postupku.............15. opismenjavanja
10.Strategije..................................... ......................................................16 .
11.Uloga roditelja. .................................................................................19.
12.ZAKLJUČAK.........................................................................................20.
13. LITERATURA .....................................................................................21.
14. PRILOG .............................................................................................22.
Izjave djece s cerebralnom paralizom Priča o Chadu
“Znaci upozorenja”
2
UVOD
„Shvatila sam da ću, s jedne strane, cijeli život morati vježbati i truditi se održati postignuto stanje, jer će se ono inače pogoršati, kao i da ću se u svakoj novoj sredini morati priviknuti na znatiželjne poglede većinskih ljudi i uvijek se iznova boriti da me prihvate i odmah ne otpišu kao previše različitu da bi sa mnom uopće razgovarali.“
Mirjana Krizmanić „Život s različitima“
3
Tema našega seminarskog rada jeste: „Djeca s cerebralnom paralizom“, koju razrađujemo na
osnovu pročitane literature i različitih izvora te poučeni iskustvom knjige o cerebralnoj
paralizi Mirjane Krizmanić: ŽIVOT S RAZLIČITIMA.
Mirjana Krizmanić ovom knjigom ''Život s različitima''upoznaje nas s teškoćom u razvoju
cerebralna paraliza, te ilustrira i poručuje kako svuda oko nas postoje drukčiji svjetovi,
drukčija živa bića, drukčiji ljudi, a ipak sve sastavljeno od istih djelića tvari, sve podvrgnuto
zakonima prirode, sve sa svojim vijekom trajanja i svojim obilježjima. Sve i svatko sa svojim
pravom na postojanje. Stoga želimo detaljnije i dublje upoznati se s ovom teškoćom u
razvoju koja se javlja kod djece ,a to je cerebralna paraliza.
Prvo ćemo vas upoznati sa nekim opštim definicijama cerebralne paralize,njenim
oblicima,strategijama i savjetima za buduće odgajatelje , te vam prikazati stvarnu situaciju s
kojom se svakodnevno susrećemo.
Naša želja kao i osnovni zadatak jeste da prikažemo na koji način postati prijatelj osobi sa
ovom teškoćom u razvoju, za sve nas koji smo svakodnevno u dilemi kako postupati sa
djecom koja imaju neku teškoću, kako im pomoći na pravi način.
Prilikom obrade teme nismo naišli na neke probleme, a literatura je bila znatno obimna, te
smo odabrali knjige i izvore za koje smo mi smatrali da bi najviše pomogli u našem radu.
4
2. Šta je cerebralna paraliza?
Cerebralna paraliza je prvi put ušla u medicinsku literaturu još 1862. g.pod imenom Morbus Little, kada je engleski ortoped W.J.Little opisao 63.djece s posebnim poremećajima kretanja smatrajući ih posljedicom oštećenja mozga tijekom patološke trudnoće.Ni danas kada je znanje o etiologiji kliničkoj slici i tretmanu cerebralne paralize produbljeno još mnogo toga ostaje nejasno. (Miroslav Pospiš)
Cerebralna paraliza nije samo medicinski problem, ona je kompleksni medicinski, psihološki i socijalni problem. Čitav niz neuroloških i psiholoških problema, problema učenja, školovanja i zapošljavanja traži interdisciplinarni pristup. (Miroslav Pospiš)
Višestruki henidkep prisutan je kod više od četvrtine osoba s cerebralnom paralizom, a samo jedna petina osoba s CP nema potrabu za nekom posebnom zaštitom.Cerebralna paraliza se definira kao grupa neprogresivnih, ali često promjenjljivih motornih oštećenja uzrokovanih lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima razvoja (Kuban i Leviton,1994) Premda lezija ostaje neprogresivna , rezultirajuće oštećenje, nesposobnosti i hendikep mogu biti progresivni.Cerebralna paraliza je jedan od najčešćih kongenitalnih problema ( cerebralna paraliza koja postoji od rođenja) : Na svakih 2000 živorođene novorođenčadi 5 je rođeno s cerebralnom paralizom. Ta incidencija ostaje konstantna usprkos napretka opstetiritičke i pedijatrijske zaštite zadnjih 30 godina (Miller, Bachrach i sur. 1995)
Cerebralna paraliza je stanje koje nastaje nakon oštećenja mozga kod novorođenčeta. Oštećenje nastaje prije, za vrijeme ili nakon porođaja. Oštećenje može biti različitog intenziteta i na različitim lokacijama u mozgu, a ovisno o lokaciji javljaju se i simptomi. Ozljeda ne oštećuje djetetove mišiće ili živce koji ih povezuju s leđnom moždinom, nego sposobnost mozga da kontrolira te mišiće. Cerebralna paraliza ubraja se u razvojne teškoće, jer utječe na način djetetova razvoja.1
Naziv cerebralna paraliza dolazi od latinske riječi cerebrum, što znači mozak, a paraliza ukazuje na nemogućnost obavljanja normalnih kretnji.Svjetski dan obilježavanja osoba s cerebralnom paralizom jeste 4.rujna.
Cerebralna paraliza karakterizirana je grupom poremećaja, budući da zahvaća centre u mozgu koji su odgovorni za nekoliko pokreta ili složenih radnji. Osobama s cerebralnom paralizom edukacija, terapija ili primjena tehnologije mogu pomoći da vode produktivan život, ali nažalost ne postoji mogućnost trajnog izlječenja. To ja stanje, a ne bolest, i nikada se ne može označiti kao takva.
1 http://malaanja.blog.hr/2008/01/index.html
5
Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvijek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.
Cerebralna paraliza je stanje koje se ne može izliječiti (to je stanje koje na djecu utječe doživotno), a manifestuje se različito pa se kaže „nema dva ista djeteta sa cerebralnom paralizom”, zato što oštećenje mozga može zahvatiti i druge dijelove mozga što, opet, može izazvati i druge poteškoće (s vidom, sluhom, komuniciranjem i učenjem. Oštećenje mozga se ne pogoršava, ali je s vremenom sve očitije.
Za cerebralnu paralizu ne postoji lijek, ali ako se na vrijeme otkrije i ako se na vrijeme počne sa rehabilitacijom (fizikalnom terapijom, radnom okupacijom i logopedskm tretmanom) djetetovo opće stanje, će se poboljšati, što opet zavisi od o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja te kada je stručni tretman započet, kakvim se intezitetom i stručnim obuhvatom provodi. Pojavnost cerebralne paralize, prema raznim izvorima, iznosi dvoje do petoro djece na hiljadu novorođenčadi.
3. Uzroci cerebralne paralize
Većina roditelja upoznata je s činjenicom da je oštećenje mozga uzrok cerebralne paralize kod djece, ali zašto dijete ima oštećenje mozga je nešto na što mnogi roditelji ne znaju odgovor. Odgovori na to pitanje mogu biti višestruki. Koncept cerebralne paralize poznat je više od jednog stoljeća, ali u mnogim je slučajevima još uvijek nemoguće odrediti uzrok.
Uzroci cerebralne paralize i faktori koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:
1. prenatalne (od začeća do poroda);
2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda) i
3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).2
1. Prenatalni uzroci:
krvarenje u trudnoći; prijeteći pobačaj; hronične bolesti majke (šećerna bolest, povišeni krvni tlak i drugo); virusne infekcije (rubeola, herpes); nepravilnosti u razvoju mozga
2 ? http://www.poliklinika.org/home.aspx?Id=7&Type=2&IdLang=2
6
razne hemijske supstancije i lijekovi; rendgentsko zračenje; kratkotrajan, ali težak psihički stres, ali i dugotrajna psihička napetost, koja može biti
vezana i za prekomjerno uzimanje sredstava za umirenje, pušenje, uživanje alkoholnih pića ili čak i droge.3
2. Perinatalni uzroci:
moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo; oštećenje moždanog tkiva uzrokovano manjkom kisika ili problemima s protokom
krvi; potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za
oživljavanjem; neonatalni meningitis; neonatalne konvulzije i teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji.
3. Postnatalni uzroci:
trauma mozga; infekcije; vaskularni problem; neoplazme i manjak kisika.
4. Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu
Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije uredu. Neki od tih simptoma i znakova su:
slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca; prekomjerna napetost ili mlohavost mišića; nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca; upotreba samo jedne strane tijela; poteškoće hranjenja; jaka iritabilnost i odsutnost osmjeha.
3 http://www.poliklinika.org/home.aspx?Id=7&Type=2&IdLang=2
7
U tim je slučajevima važno odmah se javiti pedijatru, koji će dijete uputiti neuropedijatru ili fizijatru. Roditelji imaju važnu ulogu u habilitaciji djeteta s cerebralnom paralizom pa je važno da nauče:
koji položaj i pokreti uvjetuju da stupanj hendikepiranosti bude čim manji; koje motorno ponašanje uvjetuje poboljšanje i prevenira pojavu deformiteta; kako komunicirati s djetetom; kako utjecati na razvoj svih 5 čula; kakvim namještajem opremiti djetetovu sobu i koje su igračke najprimjerenije.
5. Oblici cerebralne paralize
Cerebralnu paralizu laički vrlo lagano možemo, skoro svakodnevno primijetiti, kod osoba u invalidskim kolicima. Takve osobe imaju ruke, noge, vrat ili čak cijelu kralježnicu u neprirodnom prisilnom položaju. Osobe s cerebralnom paralizom ne moraju nužno biti ovisni o drugim osobama, i kao takvi mogu doživjeti duboku starost.
Prema jednostavnoj podjeli cerebralna paraliza razlikuju se ovi oblici cerebralne paralize:
1. spastični oblik- koji karakteriziraju otežani pokreti usljed ukočenosti (spazme) mišića u većoj ili manjoj mjeri;
2. atetoza- koju karakteriziraju voljni, besciljni, “crvoliki” pokreti krajnih dijelova ekstremiteta;
3. rigiditet- koji karakterizira povišena napetost mišića i otežan ili onemogućen pokret;
4. ataksija- koju karakterizira poremećaj ravnoteže i nesiguran, posrčući hod;
5. tremor- koji karakteriziraju nevoljni i nekontrolisani recipročni pokreti normalnog ritma;
6. atonija- koju karakterizira mlitavost mišića, djeca ne mogu da održe nikakav antigravitacijski položaj tijela, a ne mogu ni započeti nikakvu kretnju i
7. miješani oblik- u kojem se objedinjuje više navedenih oblika.
8
Spastična cerebralna
paraliza
Više od 2/3 oboljele djece ima spastične oblike cerebralne paralize (67-70%), a otprilike četvrtina djece pokazuje miješanu simptomatologiju. Najrijeđi oblike je ekstrapiramidni s oko 10% zahvaćenih.
Među spastičnim oblicima cerebralne paralize razlikujemo:
spastičnost sva četiri ekstremiteta (kvadriplegija);
samo dva ekstremiteta (spastična diplegija) i
spastičnu hemiplegiju kada je zahvaćena lijeva ili desna strana tijela.
Spastična kvadriplegija je oblik cerebralne paralize koji obično prate smanjene proporcije mozga (mikrocefalija), mentalna retardacija i epilepsija. Javlja se u slučajevima prirođenih malformacija mozga i uzrokuje jak spasticitet – grčenje mišića, česte poremećaje pokreta očiju te smetnje gutanja i povećano slinjenje (hipersalivacija).
Spastična diplegija je oblik cerebralne paralize s jače izraženim spasticitetom na donjim
9
udovima, dok spasticitet na gornjim udovima može biti diskretan. Među uzrocima ovoga oblika cerebralne paralize često se pojavljuje niska porodna težina.
Mentalni deficit i poremećaji svijesti nisu rijetki, ali su manje česti nego u spastične kvadriplegije.Spastična hemiplegija je najčešći oblik cerebralne paralize kod kojeg je prisutna nemogućnost korištenja ekstremiteta (jednostrana spastična klijenut), a ruka je u pravilu jače zahvaćena od noge. Gotovo polovica ove djece ima epileptičke krize.
Osim navedenih spastičnih oblika cerebralne paralize poznati su i oblici koji se razlikuju s obzirom na broj ekstremiteta koje zahvaćaju. Stoga razlikujemo:
spastična paraplegija (zahvaćeni samo donji udovi);
spastična monoplegija (zahvaćen samo jedan ekstremitet) i
spastična triplegija (zahvaćena tri ekstremiteta).4
Ekstrapiramidna cerebralna paraliza
Ekstrapiramidni oblici cerebralne paralize karakterizirani su pojavom različitih nevoljnih kretnji, što je posljedica oštećenja ekstrapiramidnog motoričkog sustava (obuhvaća dijelove mozga bazalni gangliji i mali mozak). Ti se poremećaji mogu manifestirati na nekoliko načina:
poremećaj ravnoteže (atetoza);
poremećaj ravnoteže uz nekontrolirane kretnje (horeoatetoza);
poremećaj tonusa mišića (distonički oblici cerebralne paralize) i
prirođena (kongenitalna) cerebralna ataksija.
Kao vodeći uzrok u ekstrapiramidnih oblika cerebralne paralize navodi se nedostatak kisika prilikom poroda (perinatalna asfiksija).
Miješani oblici cerebralne paralize
Miješani oblici cerebralne paralize predstavljaju kombinaciju spastične i ekstrapiramidne cerebralneparalize.Inteligencija kod djece s cerebralnom paralizom je, gotovo uvijek smanjena. Međutim, u manjeg broja djece inteligencija je sasvim normalna, unatoč vidljivom motornom deficitu. Takve osobe mogu pohađati redovnu školu. Djeca s cerebralnom paralizom koja uz to imaju i smanjenu inteligenciju, u velikoj mjeri su gotovo cijeli život ovisni o drugima, ne pohađaju redovnu školu, ili u manjem broju slučajeva pohađaju školu uz pomoć asistenta.
4 http://www.cdp-ri.hr/cerebralna-paraliza.htm10
6. Pridružena oštećenja
Istraživanja su pokazala da oštećenja mozga koja su izazvala cerebralnu paralizu mogu često uzrokovati više od jednog sistema. Tako uz primarna oštećenja postoje i sekundarna oštećenja koja se vremenom razvijaju na sistemima organa ili samim organima. Kod cerebrale paralize najčešće su oštećeni: neuromuskulatorni, mišićnokoštani, perceptivni, respiratorni i senzorni sistemi.
Prema definiciji dr. sc. Miroslava Pospiša kod cerebralne paralize prema težini oštećenja razlikujemo tri stanja:
1. lagano- stanje kod kojeg oboljeli nema smetnja govora, sposoban je za aktivnosti svakodnevnog života i kreće se bez pomagala;
2. umjereno- stanje kod kojeg sposobnost za hodanje, samozbrinjavanje i govor nije odgovarajuće pa je takvoj potreban medicinski i rehabilitacijski tretman i
3. teško- stanje kod kojeg je osobi zbog višestrukih oštećenja (fizičkih, psihičkih, osjetilnih itd.) potrebna stalna pomoć i njega druge osobe.
Najčešći problemi koji se javljaju uz cerebralnu paralizu su:
1. intelektualne teškoće- kod polovine djece oboljele od cerebralne paralize prisutne su intelektualne poteškoće različitog stupnja;
2. oštećenje vida;3. epilepsija- stanje koje karakterizuju ponavljanji epileptički napadi koji nisu
isprovocirani nijednim nepoznatim uzrokom. Višestruki napadi se javljaju u periodu od 24 sata smatraju se jednom epizodom;
4. oštećenje sluha;5. hiperaktivnost, nestalna pažnja, opća emocionalna labilnost, povišena razdražljivost,
impulzivnost;6. govorne smetnje i7. teškoće u učenju.
11
7. Tretman
Faktori okoline imaju veliki utjecaj na razvoj svakog djeteta. Socijalna interakcija između dojenčeta i roditelja vrlo je važna za djetetov optimalni razvoj. I jako hendikepirana djeca mogu imati napredak u svom razvoju u stimulativnoj okolini: mogu komunicirati neverbalno i na taj način izraziti svoje potrebe i želje, mogu poboljšati i proširiti svoju percepciju, mogu ovisno o oštećenju naučiti kontrolirati glavu i sjediti.
Jako je važno da dijete što prije započne s vježbanjem pod nadzorom fizioterapeuta, ali i kod kuće uz pomoć roditelja, uz povremene kontrole liječnika. Vježbati se može uz svakodnevne aktivnosti i igru, i tada se najbolje može primjetiti napredak kako u funkcionalnom, tako i u razvojnom smislu. Samo se takvim multidisciplinarnim pristupom može očekivati napredak u razvoju djeteta.
U radu s djecom s cerebralnom paralizom, je osim fizioterapeta neophodno uključiti logopeda jer djeca zbog teškoća u govoru još više zaostaju u učenju, gube samopouzdanje, javlja se potištenost i druge emocionalne smetnje koje otežavaju funkcionisanje ovih učenika u školi zbog čega se povlače od svojih vršnjaka i sredine. Učeniku treba dati dovoljno vremena i podržati ga u verbalnom izražavanju u slučaju da, zbog govornih smetnji izbjegava govornu komunikaciju. Značajnu pomoć učenici imaju od tehničkih pomagala koji umanjuju zavisnost od druge osobe i povećavaju njihovu samostalnost i afirmaciju međuvršnjacima.
Lijekovi za liječenje cerebralne paralize ne postoje. Postoje lijekovi koji pomažu u olakšavanju boli ili disanja kod osoba s cerebralnom paralizom, ali takva vrsta liječenja je simptomatska i ne liječi uzrok. Najvažniji oblik liječenja predstavlja svaki oblik vježbanja kojim se dijete privikava na što prirodniji položaj tijela pri svakodnevnim kretnjama. Provođenje ranog učenja normalnog funkcioniranja smanjuje invalidnost, pa je važnost ranog otkrivanja odstupanja od normalnog neurološkog razvoja nepobitna. Za rano otkrivanje neuroloških odstupanja kliničkim pregledom, potrebno je dobro poznavanje neurološkog razvoja od strane liječnika.
Liječnik tijekom ispitivanja motoričke funkcije promatra koje pokrete dijete može, koje ne može učiniti. Pri tome liječnik promatra djetetovu glavu, trup i noge u svim motornim aktivnostima za vrijeme procijene i terapije. Jackson (1958.) je napisao da mozak ne zna što rade mišići, on zna samo za pokret.
Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program liječenja. Liječenje provodi habilitacijsko-rehabilitacijski interdisciplinarni tim jer osim oštećenja pokreta i položaja, dijete s cerebralnom paralizom može imati i pridružene smetnje koje ometaju ukupni razvoj i učenje.
12
To su oštećenja vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, poremećaj pažnje, hiperaktivnost, poremećaji ponašanja, grčevi - konvulzije, smanjeno intelektualno funkcioniranje. Potrebno je svakodnevno raditi s djetetom kod kuće i u specijaliziranoj bolnici kako bi se smanjio budući hendikep i dijete osposobilo da u najvećoj mjeri koristi svoje ostatne mogućnosti. Stoga su u terapiji roditelji dio tima.
Dijete s cerebralnom paralizom bi trebalo proći sve ono što ostala djeca prolaze. Kada to nije u mogućnosti učiniti samostalno, treba tuđu pomoć. Npr. djeca u dobi od 5-6 mjeseci trpaju sve u usta.
Djeca u toj dobi uče o svijetu oko sebe koristeći osjetilo opipa i okusa. Cerebralno paralizirano dijete je nepokretno i treba mu dodati predmete kako bi se upoznalo s njima. Usporen razvoj cerebralno paralizirane djece često nije uvjetovan mentalnom retardacijom, već njihovim fizičkim hendikepom.
Većinu djece uključujemo u rehabilitaciju ambulantno, no za one, čije je oštećenje toliko da ne mogu biti uključeni u rad u redovnim vrtićima i školama imamo organiziran rad u dnevnoj bolnici. To za djecu predškolske dobi znači da uz rehabilitacijski program imaju i defektološki rad primjeren dobi, a za školsku djecu da su uz rehabilitaciju uključena u školu po redovnom ili prilagođenom programu.
Djecu koja žive van Zagreba, možemo uključiti u terapiju na majka-dijete odjelu, gdje je majka stalno uz dijete i tijekom desetodnevnog boravka na odjelu ju educiramo kako raditi s djetetom kod kuće.
Sva su djeca uključena u neuropedijatrijsko praćenje jer polovica djece s cerebralnom paralizom imaju i epilepsiju ili konvulzije u temperaturi.
Važno je da su rano opskrbljeni s naočalama, jer većina "škilji" tj. imaju strabizam uzrokovan poremećajem motorike očnih mišića, a i sklona su kratkovidnosti. Neophodno je kod djeteta s hendikepom što učinkovitije i što ranije zbrinuti ostale nepravilnosti.5
Danas za djecu s CP postoje vrtići tipa Montessori vrtića koji također ima vrlo dobar učinak na razvoj vještina I aktivnosti svakodnevnog života te samim tim poboljšanje kvalitete života dijeteta I socijalizaciju.
5 http :// www . roda . hr / article / read / neurorizicna - djeca
5. (Autor:Prim. dr. sci. Miroslav Pospiš, neuropedijatar)
13
8.Edukacijsko-rehabilitacijski pristup djeci s cerebralnom paralizom
Provodi se u skladu s propisima ministarstva prosvjete i športa. On zahtjeva postavljanje plana i programa i onda na temelju djetetovih invidualnim sposobnostima izrađuju se specifični programi.Oni obuhvaćaju sljedeći sadržaj :
razvoj komunikacije i socijalizacije; razvoj senzorike i psihomotorike; razvoj terapije igrom; razvoj kroz kompjutersko-informatičku edukaciju; razvoj koncentracije pozornosti; razvoj fine i grube motorike; razvoj vizualne percepcije i memorije; razvoj pomoću terapijskog jahanja; razvoj pomoću rehabilitacijskih toplica; razvoj radne terapije; razvoj logopedske terapije; razvoj pomoću fizikalne terapije; razvoj za pripremu dijagnostičke i operativne zahvate; ortopedski pristup razvoja djeteta; te još niz drugih aktivnosti koje prolaze djeca s cerebralnom paralizom u njihovom
razvoju.Ovdje treba naglasiti da je potrebno organizirati pristup i koordinaciju liječenja između različitih struka. Organizaciju takvog rada potrebno je provesti na naćin da se omogući optimalan krajni rezultat, rukovodeći određenim planom liječenja. Plan liječenja kreira se za svako dijete posebno. 6
6 http://www.fizioterapeut.org/neurologija/cerebralna-paraliza-cp.html
14
9 .Metode rada sa djecom s cerebralnom paralizom u postupku opismenjavanja
Među djecom s tjelesnim invaliditetom se nalazi oko 33% djece s cerebralnom paralizom. Njihova motorika je veoma oštećena i nepodobna za precizne pokrete koje zahtijeva pisanje. Zbog težine oštećenosti i mogućih kombinovanih teškoća postupak opismenjavanja je potpuno individualan.
Predvježbe za pisanje su obavezan period pripreme za pisanje, a počinju sa vježbama kroz okvire i šablone. Kada je učenik savladao ovu operaciju učeniku se daje sveska sa linijama po kojima samostalno počinje da piše. Somatodidaktički princip zahtijeva da se počinje sa pisanjem slova koja se pišu i u uskim linijama (a, o, i, m, n, itd.), zatim slova koja se nalaze u uskim i gornjim širokim linijama (l, t, d, b itd) , a na 26 kraju se pišu slova u uskim i donjim širokim linijama (j, p, g itd). Proces opismenjavanja je dug i dijete je neophodno svakodnevno motivisati da istraje. U nastavi matematike mogu se pojaviti teškoće u poimanju broja i shvatanju količinskih i prostornih odnosa. U ovom slučaju potrebno je mnogo očiglednih didaktičkih sredstava i iskustvenog doživljavanja putem dodira, pokreta, boja za omeđavanjem prostora, korištenje brojevne crte umjesto skupova, geometrijske oblike omeđiti brusnim papirom ili kanapom, da bi ih učenik mogao doživjeti opipom na podlozi. Mogu se koristiti ploče sa udubljenjima za količine, brojeve i geometrijske oblike, jer ih učenik može doživjeti i prebrojiti dodirom. Nastavnikovi pozitivni stavovi i vjera u sposobnosti učenika, u mogućnost školovanja u nekom od oblika školstva, a posebno vjerovanje da se učenik može uključiti u redovan školski sistem i postići uspjeh u redovnoj školi. Neophodna je nastavnikova pomoć u toku cijelog školovanja u vidu motivisanja učenika za učenje, za medicinsku rehaiblitaciju, za uključivanje u vannastavne aktivnosti, pružanje pomoći u učenju, prihvatanju od strane vršnjaka i drugu pomoć za kojom imaju potrebu svi učenici. Na nastavniku je, također, da razvija prosocijalne osobine učenika u razredu i učionici kako bi pomogli učeniku u izradi domaćih zadataka u slučaju potrebe (koja može biti česta zbog ležanja u bolnici ili na rehabilitaciji, povremenih izostanaka sa nastave), dovesti učenika u školu ili odvesti nazad kući i sl. Pod praktičnim opismenjavanjem se podrazumijeva i vizuelno prepoznavanje pisanih kratkih poruka ("otvoreno", "ulaz", "izlaz", "toalet", "WC" ) upozorenja ("stoj", "zabranjen ulaz", "pazi", "ne ulazi") i sl.7
7 Sijerčić, D., E., Dijete sa cerebralnom paralizom (priručnik za roditelje), Centar za obrazovanje, vaspitanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje mentalno retardirane djece, djece oboljele od autizma i cerebralne paralize “Vladimir Nazor”, Sarajevo, 2005.
15
10. STRATREGIJE Vjerovanje da djeca MOGU! Motivacija! Pravila moraju uvijek biti jasna, objektivno i logički formulirana. Povratna informacija je bitna! Prikladnost nagrade. Vršnjačko učenje! Učenje na posljedicama – potkrepljenje, kazna, ignoriranje! Rješavanje motoričkih smetnji za osobe s cerebralnom paralizom (prostor bez stuba i
pragova,dizala prilagođenja zaulazak kolica,prilagođen sanitarni čvor,prilaogođenej školske klupe),
Vježbe za razvojvizualno-motorne koordinacije (sposobnost usklađivanja pogleda s pokretima tijela ):
-vježbe za razvijanje snage i fleksibilnosti trupa(puzanje ,provlačenje,bacanje lopte,naginjanje tijela naprijed-nazad..),-vježbe za razvijanje spretnosti donjih ekstremiteta (trčanje,ples..),-vježbe za koordinaciju vida i spretnosti šake i ruke(bacanje i hvatanej lopte,ritmičke igre..).-vježbe za pokretljivost očiju,razvijanje ravnoteže,razvijanje opće motorne koordinacije.
Vježbe za finu motoriku i koordinaciju (izrezivanje ,ljepljenje,modeliranje,vježbe tipa olovka –papir,bojenej,slaganje) Vježbe za razvijanje komunikacijskih vještina: -komunikacijske tablice,Cannon komunikator,kompjuter za govor. Koristiti auditivne informacije:ploče,kasete,magnetofonske kasete za čitanje i pisanje, U matematici jače iscrtavati i markirati polja u koja dolazi određen broj,koristiti se
brojevnom crtom pri objašnjenju brojeva, Vježbama percepcije lika-pozadine povećavati djetetovu koncentraciju na određene
sadržaje(trodimenzionalni predmeti), Vježbe: -svrstavanje predmeta po veličini, -pronalaženje iste veličine među raznim oblicima, -izdvajanje većeg ili manjeg predmeta od onog kojeg smo mu pokazali, -pronalaženje istog oblika i svrstavanje prema obliku, -vježbe za prepoznavanje predmeta prema slici ili predmeta na slici (leggo-kocke,drvene kocke,pravljenej pram shemi..), Koristiti kratke sekvence s jasno određenim ciljem i brzom povratnom informacijom, Eliminirati suvišne pojedinosti, Stalna angažiranost djeteta u radu prema sadržajima koje određuje nastavnik, Posvetiti veliku pozornost u radu s roditeljima djece s cerebralnom paralizom zbog čese
odsutnsoti djece,zbog dugotrajnih i čestih hospitalizacija, Upoznavati djecu s svakodnevnim dešavanjima i stavljati ih u takve situacije upućujuću
roditelje da njihova djeca aktivno sudjeluju u obiteljskom životu,obavljaju manje dužnosti,druženej s djecom u neposrednoj okolini,
Koristiti razna načela: zornosti,svjesnosti,aktivnosti,individualnosti,postupnosti,kolektivnosti,prevencije..,
16
Informiranje nastavnika o specijalnom pisanju (ustima,nogom), Prilagođavanje nastavnog plana i programa.8
MNOGA DJECA KOJA IMAJU CEREBRALNU PARALIZU SU DUŠEVNO RANJIVA.
Budite vrlo osjetljivi prema njihovim potrebama. Ponekad je djeci koja imaju cerebralnu paralizu nezgodno jesti u zajedničkoj blagovaonici,budući da moraju nositi posebnu pregaču i koristiti posebnu šalicu. Pokušajte saznati što oni misle o tome prije donošenja konačne odluke.
DJECA KOJA IMAJU CEREBRALNU PARALIZU ČESTO NE MOGU FIZIČKI IĆI UKORAK S OSTALOM DJECOM. Molim vas da budete strpljivi i odvojite vrijeme za prilagodbu njihovom školskom radu. Na primjer: ako svim učenicima zadate da napišu 25 rečenica, svom CP učeniku zadajte 5.
MNOGI UČITELJI POGREŠNO MISLE DA JE NAJBOLJE CP DIJETE POSJESTI U PRVI RED. Sjedeći preblizu audio – vizualnoj opremi mogu ozlijediti vratove. Najbolje bi bilo posjesti ih u sredinu razreda.
POVEŽITE CP – UČENIKA S DJETETOM KOJE ISPOLJAVA SNAŽNU OSOBNOST. Djeca sa snažnom osobnošću znaju da je CP djeci potrebna posebna pažnja i ona će im pružiti. To će obojci učenika pružiti posebno zadovoljstvo!
OSIGURAJTE SVOJEM CP UČENIKU POSEBNU ULOGU U ŠKOLSKIM GLAZBENIM PRIREDBAMA ILI PREDSTAVAMA. Osigurajte svojem CP učeniku važni udio u posebnom programu, tako da on ili ona steknu obrazovanje.Na primjer: ako se program odvija za vrijeme Božića, neka vaš CP učenik odigra ulogu Djeda Božićnjaka.Kolica bi mogla imati ulogu kočije. Budite kreativni bit ćete nagrađeni!
UČITELJI MORAJU UKLJUČITI CP – DJECU U SPORTSKE AKTIVNOSTI.
8 Musać V. I Vicić M.,Ras s učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi,Školska knjiga Zagreb,1996. ,90.str.
17
Probajte izmisliti posebne prilagodbe za ovu djecu. Većina ih voli sport! Neka pokušaju baciti loptu rukom, udariti je nogom, ili isprobajte neke druge domišljate eksperimente. Svaki ćete puta biti nagrađeni osmjehom!
KUPAONICA MOŽE PREDSTAVLJATI PROBLEM ZA CP – DJECU.
Ako je vaš učenik mentalno zdrav, on ili ona će vjerojatno biti osjetljivi i smeteni ovim iskustvom. Pitajte vaše učenike je li bi on ili ona željeli koristiti pogodnost prostorija specijalne škole. Neka vaš učenik odluči!
POKUŠAJTE PRONAĆI POSEBNOG ASISTENTA, POMOĆ, ILI POMOĆNIKA ZA CP – UČENIKA.
Budući da je redovni rad u razredu vrlo zahtjevan za djecu koja imaju cerebralnu paralizu, ovo je posebno važno, pogotovo ako su ona potpuno uključena u razred.
DJECA KOJA NEMAJU CP ZABRINUTA SU ZBOG NEPOKRETNOG ČOVJEKA U KOLICIMA.
Kada vas o tome pitaju, recite da je to jednostavno „hendikep”. To je riječ koja ima isto značenje svugdje u svijetu!
DJECA KOJA NEMAJU CP MOGU PITATI ZAŠTO NEKI DOBIJU CP, A NEKI NE.
Objasnite im da se CP „jednostavno dogodi”. Najbolje ih je naučiti da svi trebamo prihvatiti vrline i slabosti svake osobe. Morali bismo uvijek biti sretni kada MOŽEMO činiti!!9
11. Uloga roditelja10
9 http://www.roda.hr/article/read/cerebralna-paraliza
18
Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. Naj bitnije od svega da roditelji znaju : svako dijete je jedinstvena osoba, sva djeca mogu kontinuirano učiti, što ranije početi s radom djeteta to će za njega biti bolje.Rođenje djeteta s tjelesnim ili psihičkim oštećenjem jest gubitak zdravlja i mogućnosti za razvoj. To je velika trauma i za dijete, roditelje i obitelj, koja se osjeća ugroženom.
Roditelji imaju važan utjecaj na razvoj djeteta i važno je kako reagiraju u ovoj traumatičnoj situaciji. Nakon početnog šoka, kod roditelja se javlja niz reakcija :
depresija; agresija; povlačenje u sebe; samoća; krivica za nastalo stanje; sram djeteta; samooptuživanje; prebacivanje krivice na drugog; odbijanje djeteta; razočaranje i slično.
Bitno je da roditelj što prije izađe iz sveg toga, da potraži psihičku pomoć. Da uključi obitelj i okolinu u svoj život a sve kako bi olakšao svoje i djetetovo stanje.
10 http://www.skole.hr/roditelji/savjeti?news_id=5222
19
12. ZAKLJUČAK
Hrabra djeca nije tek jedan od sugestivnih naziva za mališane koji boluju od cerebralne paralize, već je to uistinu pravo ime za ove male heroje života. Njihova spremnost da se razvijaju, uče i doprinesu široj zajednici jednako je jaka kao i želja njihovih roditelja da im omoguće što uspješniji, sretniji i normalniji život. Stoga smatramo neizostavnim. Kroz razne oblike pomoći, ali i prijateljstva biti dio njihovih života koje svojim doprinosom možemo učiniti ipak nešto sretnijim. no, valja istaknuti da pomoć nikako nije jednosmjerna, budući da hrabra djeca svojim primjerom potiču na još ustrajniji rad na ostvarivanju naših sposobnosti, koje prečesto uzimamo zdravo za gotovo.
Kako bismo realizirali navedene ciljeve, oplemenili svoje živote i na koncu vidjeli osmijeh na licima hrabre djece, osim predanosti, ovaj angažman ne zahtijeva mnogo, ali zato poklanja neusporedivo više. Ova djeca imaju mnogo toga za reći i samo trebaju nekog tko bi ih kratko saslušao. Oni imaju hvale vrijedna životna iskustva i svima nam mogu biti svojevrsni učitelji. Njihova je zahvala od iznimne vrijednosti i svaka njihova riječ upućena bilo kome osobno nosi u sebi nevjerov atnu ljubav.
¸¸Bilo bi važno da do većinskih ljudi dopre vijest da mi kojima nešto vidljivo ili nevidljivo nedostaje, koji teško hodamo ili se sporo krećemo, slabije čujemo ili ne vidimo, ne možemo sasvim vladati svojim udovima ili svojim umom, imamo premalo ili previše kilograma, sporije mislimo ili shvaćamo - imamo ne samo ista prava na život kao i drugi ljudi, već da to uključuje i naša prava da budemo prijatelji i prijateljice, suradnici ili kolegice, supruzi ili supruge, ljubavnici ili ljubavnice, susjedi ili susjede - i sve to s onima koji nas kao takve odaberu ili uključe u svoje živote ili poslove. I u svemu tome i u mnogo drugih područja i aktivnosti koje ne možemo sve ni nabrojati, jer su brojne kao i kod većinskih ljudi, i mi možemo biti sretni i zadovoljni, uspješni i kreativni, ugodni i zabavni, ali i nesretni i tužni, jadni i nikakvi – kao što to mogu biti i većinski ljudi.¸¸¸11
Preporučujemo:Pogledajte film „Plešem iznutra“ (Inside I'm Dancing)Plešem iznutra (2004) – topla i dirljiva priča o životu i mogućnostima dvojice mladih ljudi s invaliditetom u današnjem društvu koji pokušavaju izvući najviše iz života koji su dobili; priča koja donosi snažnu poruku o životu. Baca svijetlo na neke životne činjenice koje ljudi svakodnevno zaboravljaju, govori kako snage kao što su ljubav i prijateljstvo mogu biti jače i ispunjenije od obitelji ili društvene savjesti. Oslanja se na emocije: istovremno smiješan i tragičan, bolan i prizeman.
Pogledajte blog djevojčice Anje Kostanjevečki koja je od rođenja stopostotni invalid (cerebralna paraliza, epilepsija, problemi sa dišnim putovima). Na ovom blogu možete pročitati o svakodnevnoj 24 satnoj borbi kao i o problemima s kojima se suočava Anja.12
11 Krizmanić, M.; Život sa različitima, Profil, Zagreb, str. 111-112
12 http://malaanja.blog.hr/2008/01/index.html
20
13. LITERATURA
1. Sijerčić, D., E., Dijete sa cerebralnom paralizom (priručnik za roditelje), Centar za obrazovanje, vaspitanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje mentalno retardirane djece, djece oboljele od autizma i cerebralne paralize “Vladimir Nazor”, Sarajevo, 2005.
2. Švraka, E., Druga strana života- poteškoće u učenju djece sa cerebralnom paralizom, Dom štampe, Zenica, 2005.
3. Musać V. I Vicić M.,Ras s učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi,Školska knjiga Zagreb,1996.
4. http://malaanja.blog.hr/2008/01/index.html
5. http://www.fizioterapeut.org/neurologija/cerebralna-paraliza-cp.html
6. http://www.hendidrustvo.info/forum/index.php?topic=61.0
7. http://www.hrabra-djeca.hr/cerebralna-paraliza.htm
8. http://www.poliklinika.org/home.aspx?Id=7&Type=2&IdLang=2
9. http://www.roda.hr/article/read/cerebralna-paraliza
10. http://www.roda.hr/article/read/neurorizicna-djeca
11. http://www.skole.hr/roditelji/savjeti?news_id=5222
12. http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/693/
Prilog1.
21
Priča o Chadu
Djevojčice i dječaci, bok! Moje je ime Chad i ja sam dijete koje ima cerebralnu paralizu, ili skraćeno ,,CP". Rođen sam s cerebralnom paralizom. Većinom su djeca koja imaju
cerebralnu paralizu također takva rođena.
Ponekad, međutim, djevojčice i dječaci mogu dobiti cerebralnu paralizu kasnije u životu (možda zbog nesreće). Djeca koja dobiju CP kasnije, obično su vrlo mala; najčešće mlađa od
dvije godine.
Neka djeca koja žive s cerebralnom paralizom mogu puno, puno toga raditi. Druga djeca ne mogu tako mnogo.
Zapamtite, svi smo različiti. Čak i djeca koja žive s CP.
Kad imate cerebralnu paralizu. znači da je mozak na neki način povrijeđen ili ranjen. Mali djelić mojeg mozga dobiva pomiješane informacije.
Zbog toga mi je obično teško kontrolirati mišiće. Oni su vrlo slabi.
Postoje tri različite vrste CP-a. Ja imam pomalo od sve tri. Najvažnija stvar koju bih želio da zapamtite o cerebralnoj paralizi je da to nije bolest.
Živeći s cerebralnom paralizom, moram se jako truditi da naredim svojim mišićima raditi ono što ja želim.
Ja moram jako puno misliti kad god želim govoriti, počešljati se ili čak uhvatiti čašu mlijeka.
22
Srećom, netko tko se zove „fizioterapeut" radi sa mnom da mi pomogne ojačati mišiće. On mi pomaže olakšati raditi „svakodnevne" stvari.
Mišići mojih nogu su jako slabi. Zato mi je teško pokretati ih. Ponekad ipak mogu hodati pomoću štaka.
Štake mi pomažu rastegnuti mišiće mojih nogu da bi postali jači. To je dobro!
Ponekad se, kad imam štake, mogu osjećati kao da ih želim maknuti. I to je uredu. Posebno kada želim ići na plivanje. Volim plivati sa svojim ocem.
23
Plivanje je vježba koja mi pomaže ojačati noge.
Želiš li znati kako bi mogao izgledati život s cerebralnom paralizom? Kada dođeš kući, pokušaj staviti tri čarape na obje svoje ruke. Tada pokušaj zakopčati ili otkopčati košulju. To
neće biti jednostavno!
Tako se ja osjećam s cerebralnom paralizom. Nije mi lako.
Kao i ti, i ja idem u školu gotovo svaki dan. Mnoga djeca koja imaju cerebralnu paralizu idu u redovne škole. Kao i druga djeca, neki mogu ići u privatne škole ili učiti kod kuće.
Kad idem u školu moram se voziti u posebnom autobusu koji ima dizalo. To je zabavno! Ono podiže mene i moja kolica u autobus.
Ja stvarno želim naučiti nove stvari u školi. Zabavno je, također, igrati se s prijateljima. Volim sve moje učitelje, također i fizioterapeuta. Oni mi svi pomažu da izgovaram nove zvukove,
govorim nove riječi i naučim nove vježbe!
Vježbe pomažu jačanju mojih nogu i ruku! Moji učitelji i fizioterapeut pomažu mi na puno različitih načina. Stvarno sam sretan što ih imam!
24
Ponekad mi je teško oglasiti se i govoriti. Možda me nećeš moći razumjeti cijelo vrijeme. Zapamti, stvarno mi je teško izgovarati riječi potpuno točno. Mišići mojih ustiju i grla su vrlo
slabi. Neke riječi moram izgovarati zbilja polako. Neke moje riječi ti čak mogu zvučati smiješno.
To što „smiješno” govorim, ne znači da sam glup! Zapravo sam jako pametan!
Veliki broj djece koja imaju cerebralnu paralizu ( poput mene ) mora na glavi nositi nešto što bismo mogli nazvati „štitnik za glavu”. Moj ti „štitnik” može izgledati neobično, ali on
pomaže štititi moju glavu u slučaju konvulzija i pada. Sličan je šljemu koji nosiš kada voziš bicikl.
Konvulzije je teško opisati. Mogu se dogoditi kad se sve poruke koje dolaze do mog mozga pomiješaju. Kad imam napadaj, moje se tijelo jako trese. Tada se mogu srušiti ili pasti iz
kolica.
Napadaj je nešto čega se ti ne moraš bojati. On obično ne traje dugo, niti se ne događa jako često. Osim toga, moj me „štitnik” čuva.
Ne brini se, ne možeš se zaraziti cerebralnom paralizom ( ili dobiti napadaje ), niti od mene, niti od bilo koga drugoga. Zato se sa mnom možeš igrati i biti moj prijatelj. Svatko želi imati
prijatelje!
Kad vidiš nekog u kolicima ( poput mene ), nemoj se bojati!
Zaustavi se i reci „bok”. Tada se ja ( i svatko drugi tko je u kolicima ) osjećamo DOBRO!
25
Danas ne postoji lijek za cerebralnu paralizu. To znači da je moji liječnici i medicinske sestre jednostavno ne mogu „otjerati”. Ali cijela moja obitelj, zajedno s mojim liječnicima,
sestrama i fizioterapeutima, pomažu mi izlaziti s njom na kraj na najlakši mogući način.
Učim kontrolirati svoje mišiće, također, svaki dan sve bolje i bolje. Uskoro bih mogao činiti sve više i više za sebe!
Život s cerebralnom paralizom je samo mali djelić onoga što zapravo jesam. Po svemu ostalom sam upravo takav kao i ti!
26
Prilog 2.
Izjave djece s cerebralnom paralizom
Znači li to što imaš cerebralnu paralizu da si bolestan?
Ne, prehlada me čini bolesnim.Cerebralna paraliza je samo dio onoga što jesam.
Jesi li ikad tužan zbog toga što imaš cerebralnu paralizu?
Ponekad, ja mislim. Posebno kad me djeca ne razumiju. Oni se mogu praviti kao da čak ne postojim! To me može ozbiljno rastužiti i povrijediti.
Hoće li ti ikad biti bolje?
Zapamti, cerebralna paraliza se ne može izliječiti. Ali, postoje mnogi dobri načini koji mi pomažu podnositi je. Postoje neke stvari koje nikad neću moći činiti, ali to vrijedi za
svakoga.
Koji dio tijela uzrokuje tvoje povremene napadaje?
Moj mozak. Ponekad dobiva pomiješane informacije.
Mogu li dobiti cerebralnu paralizu od tebe?
Ne, ona nije zarazna. Možeš se sa mnom igrati i biti moj prijatelj. Ja ti ne mogu prenijeti cerebralnu paralizu.
Jesi li učinio nešto zbog čega si dobio cerebralnu paralizu?
Ne, cerebralna paraliza je nešto što mi se samo „dogodilo”.
Želiš li da se s tobom postupa drugačije zbog toga što imaš cerebralnu paralizu?
Nikako! Samo pokušaj biti strpljiv sa mnom i razumjeti me. Iznutra sam uglavnom isti kao i svatko drugi. Ja također imam osjećaje!
Što radi fizioterapeut?
Fizioterapeut mi pomaže da bolje koristim mišiće. Pomaže mi kod vježbi pomoću kojih moji mišići jačaju.
Rugaju li ti se druga djeca ikad zbog toga što imaš cerebralnu paralizu ili te nazivaju različitim imenima?
27
Da, i to vrijeđa moje osjećaje. Ali mislim da su djeca takva zato jer ne razumiju što je cerebralna paraliza.
Nadam se da će sada to bolje razumjeti.
Želiš li imati prijatelje i baviti se sportom?
Naravno da želim. Ne želi li to svatko? Međutim, ponekad mogu zatrebati pomoć kod bavljenja nekim sportovima. Moji su omiljeni sportovi jahanje i plivanje.
28
Prilog 3.
“Znaci upozorenja”
DO 3. MJESECA ŽIVOTA
Normalan razvoj: odupire se rukama; kontrolira držanje glave.
Smetnje u razvoju: ne može dići glavu; noge su tvrde; glava se vraća u početni položaj; ruke su stisnute u šaku; desna strana je ukočena; dijete se teže miče iz ovog položaja.
DO 6. MJESECA ŽIVOTA
Normalan razvoj: sjedi uz pridržavanje, drži glavu; leđa su ravna.
Smetnje u razvoju: ne može dići glavu; leđa su zaobljena; ruke su skvrčene; ruke su skvrčene prema natrag; noge su prekrižene i ukočene.
DO 8. MJESECA ŽIVOTA
Normalan razvoj: sjedi samostalno; rukama prihvaća predmete.
Smetnje u razvoju: leđa su zaobljena; slabo upotrebljava ruke; noge su ukočene, a prsti skvrčeni; ne može dići glavu; leđa su zgrbljena; noge ne drže težinu tijela;
29
slaba kontrola glave; ne može ispružiti ruke; savija se unatrag; noge su ispružene i ukočene.
DO 12. MJESECA ŽIVOTA
Normalan razvoj: ustaje uz pomoć.
Smetnje u razvoju: teško se diže; noge su ukočene, a prsti skvrčeni; ne može puzati četveronoške; pri kretanju upotrebljava samo polovicu tijela.
DO 15. MJESECA ŽIVOTA
Normalan razvoj: samostalno stoji ili hoda.
Smetnje u razvoju: hoda na prstima; jedna ruka je skvrčena; sjedi nagnuto na jednu stranu; u igri se služi samo jednom rukom; jedna noga je savijena.
30
