EVALUACIJA PROVEDBE PROGRAMA

Razvoj mobilne podrške obiteljima korisnika terapijskih pasa u Hrvatskoj

Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet

Vanjski evaluator: Sanja Kobešćak

Zagreb, svibanj, 2017.

Razvoj mobilne podrške obiteljima korisnika terapijskih pasa u Hrvatskoj

Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet nastavila je u periodu od 2014. do

2017. provedbu trogodišnjeg Programa: „Razvoj mobilne podrške obiteljima korisnika

terapijskih pasa u Hrvatskoj“. Program je od strane Ministarstva za demografiju, obitelj,

mlade i socijalnu politiku ocijenjen kao potreban i važan program koji pridonosi prevenciji

institucionalizacije i većoj kvaliteti života djece i osoba s invaliditetom. No njegova je

provedba bila u smanjenom obimu u odnosu na predložene programske aktivnosti, a povezano

s odobrenim financijskim proračunom. Nadalje, za nastavak Programa mobilne podrške

obiteljima korisnika pasa pomagača između ostalog, izjasnili su se i korisnici na završnom

Seminaru korisnika pasa pomagača održanog u Rovinju 2013. putem završne evaluacije u

kojoj je bila jasno izražena velika potreba za nastavkom takvog suportivnog djelovanja

Udruge. Isto tako je procijenjeno da je program potrebno proširiti na više područja, te su

programom (uz Grad Zagreb) obuhvaćene još neke od županija Republike Hrvatske: Istarska

županija (Pula, Rovinj), Međimurska (Prelog), Splitsko dalmatinska (Split, Trogir i Hvar),

Sisačko moslavačka (Sisak), Varaždinska županija (Varaždin), Zagrebačka županija

(Sesvete). U Gradu Zagrebu je nastavljen program u obiteljima koje su u proteklom razdoblju

već bile uključene u prvi trogodišnji Program mobilne podrške.

Programom je bilo planirano obuhvatiti ukupno 40 obitelji na području navedenih županija u

Republici Hrvatskoj, kojima je dodijeljen pas pomagač za djecu s različitim i višestrukim

teškoćama u razvoju (cerebralna paraliza, mišićna distrofija, poremećaj iz autističnog spektra,

ADHD, epilepsija, oštećenje vida i sluha, intelektualne teškoće…). Isto tako planirano je

proširiti aktivnosti na širu zajednicu i institucije te su uključene dvije skupine djece s područja

poremećaja iz autističnog spektra (DV “Bajka“), djecu uključenu u edukacijske aktivnosti s

terapijskim psom u Školi za odgoj i obrazovanje Pula, 15 škola koje pohađaju korisnici

terapijskih pasa uključujući i njihove vršnjake i nastavničko osoblje, te sudionike seminara

članova kluba KOKTa i druge obitelji zainteresirane za uključivanje terapijskog psa u rad s

njihovim djetetom. Potrebno je naglasiti da je u tijeku provedbe programa došlo i do nekih

promjena u odnosu na terminologiju. U prvoj godini provedbe Programa naziv terapijskog psa

promijenio i definira se kao pas pomagač. Time je pobliže definiran način korištenja i

uključivanja psa u program, kako on pomaže svom korisniku i što sve čini-dakle pobliže je

označena njegova funkcija u pomagačkom (suportivnom) učinku na korisnika. Zato će se u

daljnjem tekstu evaluacijskog izvješća koristiti termin pas pomagač, iako se u samom nazivu

programa nalazi termin terapijski pas.

Opći cilj programa: „Razvoj mobilne podrške obiteljima korisnika terapijskih pasa u

Hrvatskoj“ bio je definiran kao:

Prevencija institucionalizacije i podizanja kvalitete življenja korisnika pasa pomagača-

djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom, kroz uslugu mobilne i

psihosocijalne podrške u kućnom okruženju.

Kako bi se sustavno i metodički ostvarile zadaće definirane općim ciljem programa bilo je

potrebno definirati specifične ciljeve koji su se trebali ostvarivati kroz trajanje programa:

Unaprijediti razvojne procese korisnika pasa pomagača pružanjem usluge mobilne

podrške

Unaprijediti odgojno obrazovne aktivnosti uz uključivanje psa pomagača u

partnerskim organizacijama

Peer counseling-savjetovanja na istoj razini u cilju osnaživanja roditelja i njihove

djece

Razviti mehanizam klupskog djelovanja u cilju smanjenja predrasuda u lokalnoj

zajednici

Prezentirati model socijalne usluge domaćoj i međunarodnoj stručnoj javnosti.

Polazeći od tako definiranih ciljeva (osnovnog cilja i specifičnih) bilo je potrebno u okviru

projekta planirati aktivnosti i usluge koje bi se provodile u obiteljima, školama, lokalnoj

zajednici i na svim ostalim planiranim područjima djelovanja kroz mobilnu podršku.

Planirane aktivnosti kroz program mobilne podrške obiteljima korisnika pasa pomagača u

Hrvatskoj obuhvaćale su sljedeća područja djelovanja:

Pružanje savjetodavne podrške obiteljima korisnika pasa pomagača u obiteljskom

okruženju

Radionice grupe podrške za roditelje djece s teškoćama u razvoju koji su korisnici

pasa pomagača

Formiranje volonterskih grupa podrške za obitelji korisnika pasa pomagača

Edukativna predavanja i uključivanje terapijskog psa u aktivnosti sa djecom s

poremećajima iz autističkog spektra, te u rad s heterogenom skupinom djece različitih

razvojnih teškoća u DV “Bajka“ i DV “Markuševec“

Edukativna predavanja za učenike, nastavnike i stručnjake u osnovnim školama

Supervizija programa uključivanja terapijskog psa u odgojno obrazovnoj ustanovi:

„Škola za odgoj i obrazovanje Pula“

Razvijanje mehanizama klupskog djelovanja u cilju smanjenja predrasuda u lokalnoj

zajednici

Organizacija seminara za obitelji korisnika pasa pomagača

Prezentiranje modela socijalne usluge domaćoj i međunarodnoj stručnoj javnosti.

Tijekom trajanja programa kontinuirano su se procjenjivali i valorizirali određeni segmenti

programa obzirom na provedene aktivnosti, a s namjerom da se provjeri uspješnost provedbe

postavljenih ciljeva u određenom razdoblju. Provedenim evaluacijama došlo se do spoznaja o

tome:

o kako je program prihvaćen te kakav utjecaj zajedničke aktivnosti imaju na razvoj i

napredak djece s teškoćama u razvoju

o koliko se uspjelo učiniti da dođe do pozitivnih promjena u lokalnim sredinama

o koliko se uspjelo učiniti na podizanju kvalitete života obitelji koje se svakodnevno

suočavaju s većim izazovima od onih koje nemaju djecu s teškoćama u razvoju.

Za prikupljanje i procjenu podataka važnih za uspješnu provedbu programa koristile su se

evaluacijske liste (mjerni instrument), putem kojih su provedene aktivnosti bile ocjenjivane

od strane odraslih članova obitelji korisnika pasa pomagača. Evaluacijske liste korištene su za

sljedeće procjene:

Evaluacija predavanja i radionica za roditelje djece s teškoćama u razvoju-korisnike

pasa pomagača (tijekom svake godine)

Procjena zadovoljstva organiziranim seminarima za obitelji korisnika pasa pomagača

(po završetku seminara)

Evaluacija radionica grupe podrške za roditelje djece s teškoćama u razvoju-korisnike

pasa pomagača (po završetku radionica)

Samoprocjena sudjelovanja u aktivnostima i djelovanju u grupi za podršku KOKTa

Klub obitelji korisnika terapijskih pasa) i osobnog uključenja roditelja djece korisnika

pasa pomagača u aktivnosti kluba (KOKTa).

Nadalje, tijekom provedbe programa poticalo se članove obitelji korisnika pasa pomagača da

bilješkama kroz „Dnevnik male šape“ zabilježe najvažnije detalje koje su primijetili kroz

provedbu dogovorenih aktivnosti s korisnikom i psom pomagačem u obiteljskom okruženju.

PROVEDENE AKTIVNOSTI TROGODIŠNJEG PROGRAMA

Aktivnost 1

Savjetodavna podrška obiteljima korisnika pasa pomagača u obiteljskom okruženju

U prvoj godini provedbe aktivnosti svaka se obitelj u svom okruženju suočavala sa različitim

izazovima i imala potpuno raznolike potrebe savjetovanja početkom prve godine provedbe

Programa. To je i razumljivo jer su potrebe obitelji korisnika pasa pomagača specifične zbog

različitih teškoća korisnika, ali i zbog različite vremenske dinamike dobivanja psa pomagača i

okruženja u kojem obitelji žive. Ponekad su te objektivne životne situacije potpuno suprotne;

ne samo u materijalnom već i u kulturološkom smislu. Treba naglasiti da je pristup svakoj

obitelji korisnika psa pomagača morao biti isključivo individualan i posebno prilagođen

takvim njihovim prilikama. Svaku obitelj bi obavezno posjećivala savjetnica, često uz

sudjelovanje instruktora psa pomagača. U obiteljima koje na početku provedbe ovog

programa nisu imale psa pomagača savjetnica i instruktor su savjetima i uputama pripremali

obitelji i njihovo okruženje za dolazak psa pomagača. Sudjelovali su u kreiranju i stvaranju

optimalnih uvjeta za njegov budući suživot s obitelji. Različite situacije i potrebe obitelji i

budućih korisnika pasa pomagača uvjetovali su raznolike pristupe i savjete u kojima se

roditeljima nastojalo pomoći u snalaženju, organiziranju i provedbi aktivnosti sa psom

pomagačem. U domenu priprema obitelji za dolazak psa pomagača povremeno bi se

uključivao i njihov budući pas pomagač (koji je još u procesu školovanja uz instruktora). Sve

se to provodilo s ciljem što boljeg razvoja međusobnih emocionalnih i suradničkih odnosa

budućeg korisnika i psa pomagača. Tako primijenjena metodika rada bila je osnova kasnijem

programu mobilne podrške čijim je aktivnostima omogućeno potpomognuto djelovanje i

poticanje razvoja onih vještina kod djece s teškoćama u razvoju koje su tada bile ispod

potrebne razine za svakodnevno funkcioniranje. To je bio jedan od ključnih ciljeva ovog

programa koji je prema rezultatima evaluacije članova obitelji korisnika pasa pomagača s

uspjehom ostvaren. Savjetnica je na temelju informacija i zahtjeva koje članova obitelji i

samih korisnika osmislila programske aktivnosti za svaku pojedinu obitelj i njihovog psa

pomagača. Kroz tako osmišljene aktivnosti poticano je razvijanje resursa djeteta koji još nisu

dovoljno razvijeni ili su trenutno na nezadovoljavajućoj razini. Osim izrade individualnog

plana za rad s djetetom s teškoćama u razvoju uz psa pomagača i neposredno pokazivanje

aktivnosti radilo se i na pružanju psihosocijalne podrške obiteljima. Po završetku osmišljenih i

planiranih aktivnosti s korisnikom i psom pomagačem, savjetnica je izrađivala kratku bilješku

o provedenim aktivnostima i planu za nastavak aktivnosti što će ih članovi obitelji i korisnik

ponavljati kroz igru sa psom pomagačem. Sve bi to po mogućnosti bilježili tjedno u „Dnevnik

male šape“.

U prvoj godini provođenja programa (od 01.06.2014. do 31.05.2015.) neposredan rad u ovim

aktivnostima ostvaren je s 22 obitelji korisnika pasa pomagača i to kroz 62 posjete. To

podrazumijeva tri posjete svakoj obitelji, a u međuvremenu se kontinuirano odvijala

komunikacija e-mailom ili telefonom. Istovremeno je započet neposredni rad sa 7 novih

obitelji korisnika pasa pomagača kroz 34 posjete. Budući da su obitelji prvi puta dobile pse

pomagače, iskazana je potreba za češćim obilascima i neposrednim radom. To je u prvoj

godini provedbe Programa u cjelosti ostvareno.

Tijekom druge godine nastavljene su posjete u 27 obitelji. Jedna obitelj je iz opravdanih

razloga odustala (pogoršano zdravstveno stanje djeteta). Dinamika obilazaka je malo

smanjena -bilo je 58 posjeta, iz razloga što je način rada s obiteljima drugačije koncipiran

prema programu. Istovremeno je s obiteljima dinamizirana komunikacija putem mobilnih

mreža (e-mail, sms, telefonski razgovori). Minimalno trajanje posjeta bilo je dva sata, a

učestalo se produljivalo zbog kreiranja novih aktivnosti ili rješavanja problemskih situacija.

Takva je komunikacija bila dostatna jer su se obitelji, obzirom na protok vremena suživota sa

psom pomagačem, dobro snašle i kontinuirano provodile planirane aktivnosti, stoga za

učestalije posjete nije bilo potrebe. U tom je razdoblju u program bilo uključeno 5 novih

obitelji korisnika pasa pomagača te se s njima češće komuniciralo u njihovom okruženju.

Tijekom treće godine provedbe programa nastavljene su u 26 obitelji, a započet je rad s 6

novih obitelji. Dinamika obilazaka se ponovno povećala na 63 posjete tijekom treće godine

provedbe programa. Na kraju treće godine ukupno je bilo uključeno 32 obitelji korisnika pasa

pomagača, što je za jednu savjetnicu i instruktora zahtjevan, kompleksan i naporan posao.

Brojne obitelji zahtijevale su veću dinamiku posjeta i neposrednog rada savjetnice i

instruktora u njihovom okruženju jer su u prvoj godini vježbe i aktivnosti za obitelji

zahtjevnije. Potrebno je istaknuti da je tijekom rada i boravka u pojedinim obiteljima trebalo

više puta naglašavati da napredak njihovog djeteta ovisi o kontinuitetu provedbe aktivnosti s

djetetom uz psa pomagača, a ne samo u vrijeme posjete savjetnice ili instruktora. Radi

brojnosti obitelji korisnika psa pomagača, te količine i opsega posla nije bilo moguće

zadovoljiti sve potrebe i udovoljiti svim posebnim zahtjevima koje su obitelji korisnika psa

pomagača potraživale od Udruge i savjetnice. Većinu teškoća i problemskih situacija u

obiteljima savjetnica Udruge bi uspješno riješila telefonskim razgovorima i ponuđenim

mogućnostima rješenja. Stoga nisu zahtijevale neposredni dolazak savjetnice u obiteljsko

okruženje.

Djeca s teškoćama u razvoju pozitivno su reagirala na uvođenje psa pomagača u aktivnosti,

što je relaksirajuće i poticajno djelovalo na njihov razvoj. Promjene su se događale nakon

dužeg boravka psa pomagača u obiteljima kada su uz njegovu pomoć već ostvareni zadaci u

kojima je on bio sredstvo i motivator za poticanje motoričkog, senzornog ili kognitivnog

razvoja. Neke su kreirane i provedene aktivnosti utjecale na podizanje razine socijalnog

konteksta te su omogućile provedbu složenijih i kompleksnijih aktivnosti. Isto tako,

omogućile su razvoj djetetovih kompetencija na području životno praktičnih aktivnosti,

samostalnosti i sigurnosti. U ovom su periodu neke obitelji dobile drugog psa pomagača zbog

starosti i umirovljenja dosadašnjega psa pomagača. Bez obzira na njihovo prethodno iskustvo

rada i suživota sa psom pomagačem, bila su im je omogućena savjetodavna podrška kako

instruktora, tako i savjetnice, zbog prilagodbe na različitost u reagiranju na određene

podražaje kod drugog psa pomagača. Osim toga, životna dob djeteta i razvojni procesi

zahtijevali su kreiranje novih aktivnosti, prilagođenih potrebama djeteta.

Tijekom sve tri godine provedbe Programa obitelji su bilježile svoja zapažanja u „Dnevnik

male šape“, no to se uglavnom nije događalo kontinuirano. Takav oblik praćenja djetetovog

napretka bio je dragocjena pomoć u kreiranju aktivnosti sa psom pomagačem, kao i na

početku kada se ispunjavao Inicijalni upitnik. Kod onih obitelji koje su kontinuirano vodile

„Dnevnik male šape“ bilo je jednostavnije kreirati i s više uspjeha provoditi planirane

aktivnosti sa psom pomagačem. Vrednovanje napretka i evaluacija provođeni su i putem

Upitnika kojeg su uz savjetnicu ispunjavali roditelji te na taj način procjenjivali uspješnost

provedbe aktivnosti i samog programa mobilne podrške obiteljima. Učinci Programa praćeni

su i procjenjivani kroz interni monitoring prilikom posjeta obiteljima, praćenjem ostvarenih i

zadanih ciljeva kroz provedene aktivnosti, mjesečnim refleksijama tima koji provodi program

s obiteljima, te analizom odnosa članova obitelji sa psom pomagačem. Zadovoljstvo samih

korisnika (djece s teškoćama u razvoju, ali i njihovih roditelja) bio je važan pokazatelj

pozitivnih učinaka kojima je pas pomagač kroz provedbu aktivnosti iz programa pridonio.

Praćenje napretka djeteta uz aktivnosti sa psom pomagačem i uočavanjem pozitivnih pomaka

u njegovom razvoju važne su činjenice koje ukazuju na opravdanost takvog programa i

njegovu prihvaćenost od strane obitelji.

Aktivnost 2

Radionice grupe podrške za roditelje djece s teškoćama u razvoju-korisnika pasa

pomagača

Tijekom programa mobilne podrške održano je 25 radionica grupe podrške, svaka u

prosječnom trajanju od 2-2,5h. Teme radionica su definirane prema interesima i potrebama

roditelja:

- pružanje podrške roditeljima u njihovom roditeljstvu

- uspostava međusobnog povjerenja (roditelji-savjetnica-instruktor)

- izražavanje očekivanja - kako se pripremiti za dolazak psa pomagača,

- kako postići učinkovitiju međusobnu komunikaciju.

Aktivnom uključivanju roditelja u radionice podrške svakako je pridonio organizirani

volonterski boravak djece za vrijeme održavanja radionica. Međusobna razmjena iskustava,

pružanje podrške unutar ciljane skupine roditelja, osvještavanje vlastitih resursa i izvora

podrške vrlo su važni faktori u daljnjem kvalitetnom funkcioniranju obitelji djece korisnika

pasa pomagača. Svaka informacija i novo saznanje koje roditelji međusobno podijele često

osnažuju obitelji, i više nego predavanja stručnih osoba. Radionice su bile koncipirane

interaktivno, tj. svi su se uključivali u aktivnosti prema svom interesu i problematici s kojom

se susreću. Kontinuitet održavanja bio je vrlo važan, jer se u trenucima kriznih situacija u

obiteljskom okruženju moglo reagirati brzo i svrsishodno. Roditelji su tada osvijestili da

postoji mogućnost dobivanja ne samo savjeta i konkretnih uputa, već i mogućnost da s

drugima svoje probleme podijele i rasprave. Jednako tako su ispunjavanjem Evaluacijskih

lista izrazili svoje potrebe, teškoće i promišljanja na temelju kojih se u daljnjem radu s

obiteljima može adekvatnije planirati i izvoditi vježbe i aktivnosti uz psa pomagača. Događalo

se da su problemske situacije nastajale zbog poteškoća u komunikaciji među roditeljima, a

koje su za rezultat imale nekvalitetan odnos: bilo naspram psa pomagača ili u parcijalnom, a

ne kontinuiranom radu sa djetetom i psom pomagačem. U konačnici bi to dovelo do lošijeg

rezultata u razvoju potrebnih znanja, vještina ili mogućnosti djeteta s teškoćama kao korisnika

psa pomagača. U takvim bi se situacijama roditelji često žalili na kvalitetu učinka psa

pomagača. Kada se napravila zajednička analiza situacija i objektivna procjena slijeda

događaja, došlo se do zajedničkog zaključka o svim subjektivnim i/ili objektivnim faktorima

koji su utjecali na razvoj neadekvatnih ili neočekivanih rezultata rada u tim obiteljima. Takve

su se situacije nezadovoljstva i frustracije nastojale promijeniti u daljnjem kontinuiranom radu

s tim obiteljima. Česti je uzrok nezadovoljstva bila činjenica da je jedan član obitelji (voditelj

psa pomagača) bio preopterećen brojnim obavezama uz dijete i psa pomagača. Radionice su

omogućile reorganizaciju obaveza i ponovno uspostavljanje ravnoteže u obiteljima. Na

određeni način radionice su doprinijele porastu kvalitete života, ne samo korisnika psa

pomagača, već i cijele obitelji.

Aktivnost 3

Uključenost volontera u podršci obiteljima korisnika pasa pomagača

Formiranjem volonterskih grupa podrške obiteljima korisnika pasa pomagača u Program su

unesene nove kvalitativne komponente pružanjem potpore roditeljima korisnika pasa

pomagača. To se posebice odnosi na volontere koji su dolazili iz područja znanosti i

obrazovanja, npr. studenti psihologije, socijalnog rada ili edukacijsko rehabilitacijskih

područja. Njihova teorijska i praktična znanja primijenjena su u kreiranju i organizaciji

aktivnosti s djecom - korisnicima pasa pomagača u vrijeme radionica grupe podrške ili

predavanja u organizaciji Udruge. Sve su se ove aktivnosti provodile u prostoru Udruge.

Njihova su zapažanja bila važan faktor kada se na sastancima refleksije dogovarao način i

metode daljih strategija rada s obiteljima.

Aktivnost 4

Edukativna predavanja za stručnjake i roditelje djece s višestrukim oštećenjima

S programskim ciljem daljnje senzibilizacije i edukacije roditelja djece s teškoćama u razvoju

i lokalne zajednice o uključivanju psa pomagača u rad s djecom bilo je organizirano ukupno

11 predavanja u DV “Bajka“ te dva predavanja u DV Markuševec. Predavanjima su bili

obuhvaćeni roditelji iz posebnih skupina djece s poremećajem autističnog spektra. Također su

održana i predavanja za stručnjake DV Bajka i Markuševec - sve s ciljem upoznavanja o

korištenju potpomognutog (suportivnog) načina rada uključivanjem terapijskih pasa. Svako

predavanje trajalo je 60 minuta.

Sudionici predavanja dobili su informacije o ovom inovativnom pristupu uključivanja

terapijskog psa u rad stručnjaka, kako sa djecom s poremećajem autističnog spektra, tako i

onih s drugim teškoćama. Prikazani su primjeri pozitivne prakse kako se uz uključivanje psa

pomagača u obiteljima te terapijskih pasa u radu sa stručnjacima mogu razvijati vještine

socijalne komunikacije, kao i druge kompetencije djece s teškoćama u razvoju.

Aktivnost 5

Edukativna predavanja za učenike i stručne timove osnovnih škola

Predavanja za učenike i stručne timove u osnovnim školama koje pohađaju djeca s teškoćama

u razvoju - korisnici pasa pomagača bila su organizirana dva puta. Prvo predavanje

osmišljeno je za učenike dok je drugim predavanjem obuhvaćeno stručno i nastavno osoblje

koje je neposredno uključeno u nastavu djeteta s razvojnim teškoćama. Predavanja su imala

za cilj da se više senzibilizira životno okruženje djece s teškoćama u razvoju i ukaže na

pozitivne učinke što ih pas pomagač donosi u njihov život. Nadalje, pokazano je i koliko pas

pomagač može doprinositi u stjecanju i savladavanju vještina i školskih obaveza. Svako od

dva interaktivna predavanja pomogla su djeci i nastavnicima da osvijeste relaksirajuću i

pozitivnu atmosferu kada je pas pomagač aktivni sudionik u svladavanju odgojno obrazovnih

programa. Također je ilustrativno koliko takva atmosfera doprinosi usmjeravanju i održavanju

pažnje i koncentracije kod djece sa i bez teškoća, što utječe na pozitivan odnos prema

integraciji djece s teškoćama i njihovom boljem uključivanju u socijalne interakcije. Stručni

suradnici i nastavnici koji su prije ovih predavanja pokazivali veliki oprez pri uključivanju

djeteta s teškoćama u redoviti program, poslije predavanja vidljivo su promijenili stajališta.

Jednako tako povezanost i suradnja nastavnika i roditelja djeteta s teškoćama pokazala je

manje napetosti i nepovjerenja. Putem evaluacijske liste svi su sudionici predavanja pozitivno

ocijenili edukaciju jer su dobili više informacija o mogućnostima djeteta s teškoćama u

razvoju, ali i način pružanja podrške i razumijevanje uloge njegova psa pomagača.

Aktivnost 6

Partnerstvo i suradnja na programu

Partnerske i suradničke organizacije na Programu:

DV “Bajka“ - vrtić u kojem su se održavale radionice i predavanja za roditelje, stručne

suradnike i odgajatelje. Na zahtjev ravnateljice i stručnog tima Udruga je održala

edukativne radionice za roditelje i stručnjake. U vrtiću su, uz suradnju s Udrugom,

osmišljeni didaktički materijali i sredstva za djecu s poremećajem autističnog spektra

(2 vrtićke skupine). Partnerska organizacija je provodila aktivnosti u lokalnoj sredini

za građanstvo šireći tako informacije o ulozi pasa pomagača, senzibilizirajući tako

društvo o potrebi integracije djece s različitim razvojnim teškoćama. U ovom je

razdoblju Udruga odškolovala i u DV Bajka dodijelila terapijskog psa psihologinji kao

voditeljici istog. Potvrđuje to partnersku organizaciju profesionalno osvještenu u

dijelu aktivnosti sa vrtićkim skupinama koje imaju poremećaj autističnog spektra.

DV “Markuševec“ - kao suradnička organizacija sudjelovala je u osmišljavanju

edukativnih aktivnosti s materijalima i didaktičkim sredstvima za rad s djecom s

teškoćama u razvoju uz pomoć terapijskog psa. Istovremeno ravnateljica i stručni tim

osigurali su prostorne i ljudske resurse za provedbu aktivnosti za rad voditelja

terapijskog psa (rehabilitatora) u skupinama s djecom s teškoćama u razvoju.

Škola za odgoj i obrazovanje Pula - budući da je u Školi za odgoj i obrazovanje Pula

uključen terapijski pas s voditeljicom (rehabilitator), stručni tim škole i Udruge

zajednički je djelovao u grupnom odgojno obrazovnom procesu u cilju osmišljavanja

aktivnosti za rad s djecom s teškoćama u razvoju i terapijskim psom. Kako se radi o

višestrukim oštećenjima bilo je potrebno prilagoditi individualno aktivnosti svakom

pojedinom učeniku.

Zajedno su sudjelovali u kreiranju instrumenata za monitoring, superviziju odgojno

obrazovnih programskih aktivnosti i promociji rezultata programa za roditelje i građanstvo.

Partneri i suradnici koji dolaze iz područja predškolskog odgoja tijekom ovog trogodišnjeg

Programa započeli su uključivanje terapijskog psa sa stručnjacima u tim ustanovama kao

suportivnog programa u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Taj bi program trebao biti

verificiran i uklopljen u odgojno obrazovni program dječjih vrtića. Do isteka ovog

trogodišnjeg programa mobilne podrške partner i nositelj programa nisu uspjeli ostvariti

verifikaciju programa uključivanja terapijskog psa. No ustrajno se nastavljaju aktivnosti koje

će u konačnici dovesti do njegove verifikacije. Tome će svakako doprinijeti i rezultati ovog

trogodišnjeg Programa. Zainteresiranost u dječjim vrtićima grada Zagreba sve je veća za

ovakav potpomognuti oblik rada u posebnim skupinama djece s teškoćama u razvoju (u

vrtićima grada Zagreba je uključeno preko 1500 djece s različitim teškoćama), ali i za

individualan rad stručnjaka s tom djecom i terapijskim psom.

Aktivnost 7

Razvijanje mehanizama klupskog djelovanja u lokalnoj zajednici

Poticanje klupskog djelovanja u više smjerova: jedan je unutarnje djelovanje između obitelji

korisnika pasa pomagača u svrhu međusobnog osnaživanja i povezivanja razmjenom

informacija - peercounseling, a drugi je sinergijski učinak kojim se zajednički djeluje na

senzibiliziranje zajednice o pravima i potrebama korisnika pasa pomagača - osnivanje

zatvorene facebook grupe KOKTa. Klupsko se djelovanje odvija i kroz edukativno

promotivne aktivnosti u lokalnim sredinama gdje se svake godine održavaju Seminari obitelji

korisnika pasa pomagača, jer se na taj način smanjuju predrasude i senzibilizira društvo o

ulozi ovih pasa. Time se doprinosi stvaranju pozitivnog stava prema djeci s teškoćama u

razvoju i njihovim psima pomagačima. Kontinuiranim načinom klupskog djelovanja kroz

program mobilne podrške uspješno se uključuju i nove obitelji korisnika pasa pomagača. Svi

novi članovi kluba obitelji korisnika (KOKTa) putem facebook grupe dobivaju i razmjenjuju

važne informacije, što utječe na njihovu kvalitetniju pripremu za preuzimanje psa pomagača.

Isto tako djelovanje u klubu doprinosi i boljem razumijevanju različitosti u lokalnim

zajednicama u kojima žive obitelji korisnika pasa pomagača.

Aktivnost 8

Organizacija Seminara za obitelji korisnika pasa pomagača

Programom mobilne podrške planirani su i održani jednom godišnje seminari za obitelji

korisnika pasa pomagača u trajanju od 2-3 dana. Tematske cjeline na Seminarima bile su

usmjerene na osnaživanje roditelja za samozagovaračku ulogu prava njihove djece, tematska

stručna predavanja i radionice, prezentacije rezultata i evaluacije jednogodišnjih programskih

aktivnosti te daljnje poticanje mehanizama klupskog djelovanja.

U prvoj godini Seminar je održan u Krapinskim toplicama od 5.-7. lipnja 2015. na kojem je

sudjelovalo 13 obitelji korisnika pasa pomagača. Druge godine Seminar je održan od 3.-5.

lipnja 2016. u Premanturi uz sudjelovanje 12 obitelji, dok je u trećoj godini provedbe

Programa Seminar održan u Crvenoj Luci (Biograd) od 31.3.do 2.4.2017.

Evaluacijskom listom koja je sastavljena od 15 pitanja podijeljenih u četiri skupine,

prikupljeni su odgovori anketiranih roditelja na svakom Seminaru. Roditelji su izražavali

svoja zadovoljstva ocjenjujući: organizaciju seminara, prezentaciju tema, procjenu kvalitete

radionica te ocjenu protekle godine provedbe programa.

Tijekom održanih seminara u sklopu ovog Programa obitelji korisnika pasa pomagača

međusobno se upoznavaju (na svakom se seminaru uključuju nove obitelji), razmjenjuju

njima važne informacije o psima pomagačima i specifičnim potrebama i mogućnostima

njihove djece, prezentiraju iskustva o napretku djece od uključivanja psa pomagača te se

druže u relaksirajućoj atmosferi jer se ne moraju prilagođavati zahtjevima okoline već se

njihovo funkcioniranje potpuno uklapa u radnu atmosferu seminara. Takvom organizacijom

svih seminara sve su obitelji bile vrlo zadovoljne. Roditelji su, također, na seminarima

procjenjivali predavanja i radionice, a rezultati se nalaze u grafičkom prikazu.

Seminar u Krapinskim toplicama

Obitelji su ocjenjivale prezentirane teme s radionica i predavanja ocjenama od 1 do 5, pri

čemu 1 označava najnižu ocjenu, a 5 najvišu. Najvišu ocjenu obitelji su dale radionicama

„Nošenje sa stresom“, „Trening pasa pomagača“ i „Primjeri pozitivne prakse“ (4.9), a nešto

manju ocjenu radionici „Rad sa psima pomagačima u obiteljima – teorijska podloga i razvoj

aktivnosti“ (4.8). U odnosu na teme radionica roditelji su ih ocjenjivali prema:

Kvaliteti sadržaja prezentiranih na radionicama

Razumljivosti i zanimljivosti sadržaja radionica

Korisnosti i zanimljivosti vježbi na radionicama

Atmosferi u grupi i aktivnosti sudionika

Susretljivošću i aktivnošću edukatora

Osobnom sudjelovanju i doprinosu.

Isto tako u svim sljedećim seminarima radionice su ocjenjivane prema gore navedenim

područjima.

Prikaz procjene zadovoljstva određenim aspektima radionica prezentiran je Grafom 1

Kao što je vidljivo iz Grafa 1, roditelji su najviše zadovoljni susretljivošću i aktivnošću

edukatora (5), a najmanje osobnim sudjelovanjem i doprinosom (4.2) te atmosferom u grupi i

aktivnosti sudionika (4.4).

Teme koje su važne obiteljima i koje predlažu za buduće seminare su nošenje sa stresom,

tehnike opuštanja/disanja, radionice za djecu – kako se nositi sa teškoćama, radionice za braću

i sestre, praktični rad sa psima, rad sa psom i djetetom te poteškoće iz prakse u suradnji

djeteta, voditelja i psa pomagača.

Obitelji su vrlo zadovoljne organizacijom seminara te navode da su im ovakva druženja važna

i da bi voljeli da se susreti, radionice i savjetovanja odvijaju češće. Smatraju da su

prezentirane teme i sadržaji vrlo korisni te temeljito pripremljeni i provedeni.

3,8

4,0

4,2

4,4

4,6

4,8

5,0

5,2

Kvaliteta sadržajaprezentiranih na

radionicama

Razumljivost izanimljivost sadržaja

radionica

Korisnost izanimljivost vježbi na

radionicama

Atmosfera u grupi iaktivnost sudionika

Susretljivost iaktivnost edukatora

Osobno sudjelovanjei doprinos

Seminar u Premanturi

Seminar je organiziran kroz predavanja i radionice, a prezentirane teme su se nadovezale na

područja koja su na prošlom Seminaru roditelji označili potrebnima. Naslovi tema su:

- „Život sa psom pomagačem“ – svakodnevna iskustva

- „Klupsko djelovanje i zakonodavni okvir prava korisnika“

- Radionica „Rad sa psima pomagačima u obiteljima“ – prikaz aktivnosti sa

psom pomagačem

- Radionica „Rad sa psima pomagačima u obiteljima“ – pitanja iz svakodnevne

prakse za instruktora

- Prikaz rada u obiteljima - primjeri pozitivne prakse i prenošenje iskustava

- Radionica „Moji izvori snage i podrške“

Obitelji su ocjenjivale prezentirane teme s radionica i predavanja na identičan način kao i na

prošlom Seminaru, ocjenama od 1 do 5, pri čemu 1 označava najnižu ocjenu, a 5 najvišu.

Najvišu ocjenu obitelji su dale radionicama „Moji izvori snage i podrške“ i „Rad sa psima

pomagačima u obiteljima“ – pitanja iz svakodnevne prakse za instruktora (5), zatim „Rad sa

psima pomagačima u obiteljima“ – prikaz aktivnosti sa psom pomagačem te „Klupsko

djelovanje i zakonodavni okvir prava korisnika“ (4.9), a predavanjima „Primjeri pozitivne

prakse“ te „Život sa psom pomagačem – svakodnevna iskustva“ roditelji su dali nešto manju

ocjenu (4.8).

Prikaz procjene zadovoljstva određenim aspektima radionica prezentiran je Grafom 2

Kao što je vidljivo iz Grafa 2, roditelji su najviše zadovoljni susretljivošću i aktivnošću

edukatora (5), a najmanje osobnim sudjelovanjem i doprinosom (4.3), gotovo identično kao i

na prvom seminaru. Razlika između dva seminara je u atmosferi i aktivnosti samih sudionika

u interakcijskim radionicama i predavanjima na Seminaru, koju možemo pripisati već boljom

povezanošću i međusobnim poznavanjem sudionika te osjećajem pripadnosti skupini.

Teme koje su važne obiteljima i koje predlažu za buduće seminare su radionice sa skupinama

obitelji s djecom sa sličnim poteškoćama, radionice s drugim djetetom u obitelji, problematika

uključivanja djeteta s teškoćama u razvoju u redovne programe te prihvaćanje okoline,

radionice za djecu korisnike – kako prihvatiti svoje zdravstveno stanje/različitost, ponašanje

psa, praćenje psa u radu s voditeljem i djetetom, njega i briga o psu, psihološke radionice,

aktivnosti sa psom – ideje i način izvođenja.

3,8

4,0

4,2

4,4

4,6

4,8

5,0

5,2

Kvaliteta sadržajaprezentiranih na

radionicama

Razumljivost izanimljivost sadržaja

radionica

Korisnost izanimljivost vježbi

na radionicama

Atmosfera u grupi iaktivnost sudionika

Susretljivost iaktivnost edukatora

Osobno sudjelovanjei doprinos

Seminar u Crvenoj Luci - Biograd na Moru

I na ovom seminaru su obitelji ocjenjivale prezentirane teme s radionica i predavanja

ocjenama od 1 do 5, pri čemu 1 označava najnižu ocjenu, a 5 najvišu.

Najvišu ocjenu obitelji su dale radionicama „Važnost prehrane za kvalitetu života psa“ (5),

„Obiteljska dinamika – braća i sestre korisnika pasa pomagača“ te „Senzorička integracija i

pas pomagač“ (4.9). Zatim slijedi „Klupsko djelovanje“ (4.8), „Prikaz vježbi - od šteneta do

psa pomagača“ (4.7), a radionicama "Mindfulness (usredotočena svjesnost)" te „Gong

meditacija“ roditelji su dali nešto nižu ocjenu (4.6).

Prikaz procjene zadovoljstva određenim aspektima radionica prezentiran je Grafom 3

Kao što je vidljivo iz Grafa 3, roditelji su najviše zadovoljni susretljivošću i aktivnošću

edukatora (5), a najmanje osobnim sudjelovanjem i doprinosom (4.5). To su dvije

procijenjene vrijednosti koje su na svakom seminaru prikazane kao najviše i najniže

vrijednosti. Ipak važno je naglasiti da se samoprocjena osobnog sudjelovanja i doprinosa vrlo

polako, ali ipak mijenja prema većim vrijednostima. Treba pohvaliti zaposlenike Udruge koji

su u svakoj evaluaciji zadržali visoku ocjenu kvaliete komunikacije i predanosti u

aktivnostima. Teme koje su važne obiteljima i koje predlažu za buduće seminare: podrška

obitelji u cjelosti te više praktičnog rada sa psima i korisnicima, metode opuštanja, podizanje

kvalitete života, pozitivni primjeri i iskustva korisnika pasa pomagača, umanjivanje

mogućnosti obolijevanja pasa labradora, senzoričke i logopedske vježbe sa psom, pas

pomagač u svakodnevnom životu i senzorička integracija, video uradci svake obitelji s

njihovim psom pomagačem.

Obzirom da su korisnici povezani kroz djelovanje kluba KOKTA (Klub Obitelji Korisnika

Terapijskih pasa), zanimalo nas je koliko su zadovoljni njegovim djelovanjem. Većina obitelji

smatra da je potreba za djelovanjem kluba KOKTA velika, da im puno pomaže u radu s

djecom te da poboljšava kvalitetu života djece – korisnika pasa pomagača i njihovih roditelja,

ali da je potrebna veća aktivacija članova.

Teme koje su važne obiteljima i koje predlažu za buduće seminare: podrška roditeljima i

obitelji te više praktičnog rada sa psima i korisnicima, metode opuštanja, podizanje kvalitete

života, pozitivni primjeri i iskustva korisnika pasa pomagača, umanjivanje mogućnosti

obolijevanja pasa labradora, senzoričke i logopedske vježbe sa psom, pas pomagač u

4,24,34,44,54,64,74,84,95,05,1

Kvaliteta sadržajaprezentiranih na

radionicama

Razumljivost izanimljivost sadržaja

radionica

Korisnost izanimljivost vježbi

na radionicama

Atmosfera u grupi iaktivnost sudionika

Susretljivost iaktivnost edukatora

Osobno sudjelovanjei doprinos

svakodnevnom životu i senzorička integracija, video uradci svake obitelji s njihovim psom

pomagačem.

Aktivnost 9

Prezentiranje modela socijalne usluge domaćoj i međunarodnoj zajednici

Vodeći se potrebama korisnika pasa pomagača, tim Udruge je uspostavio suradnju sa

osnovnim školama i dječjim vrtićima u koje su uključeni korisnici. Sve je to imalo pozitivnog

utjecaja na senzibiliziranje svake od tih mikrosredina, bolju međusobnu povezanost i

razvijanje empatije prema djeci s teškoćama u razvoju. Doprinijelo je i stvaranju poticajne

atmosfere koja je ključna za učenje i savladavanje, kako životnih vještina, tako i odgojno

obrazovnog gradiva. Prateći životnu svakodnevicu kroz prisutnost savjetnice u obiteljima

korisnika pasa pomagača, prenošene su informacije, kako medijski, tako i u susretima bilo na

razini lokalnih vlasti ili institucija u koje su djeca uključena. Upravo prikazom primjera

pozitivne prakse, bilo medijski ili u drugim manifestacijama promovirani su ostvareni

rezultati, kao i drugi aspekti utjecaja na bolju socijalnu uključenost djece u zajednici.

Potrebno je istaknuti nastavak suradnje s Gradskim uredom za odgoj i obrazovanje grada

Zagreba koji proaktivno podržava projekte edukacije djece u osnovnim školama i dječjim

vrtićima.

Tijekom trajanja trogodišnjeg programa mobilne podrške tiskan je i priručnik pod nazivom:

„Pas pomagač-od osmijeha do uspjeha“, a namijenjen je obiteljima koje imaju ili će uskoro

uključivati psa pomagača u svojoj obitelji. Priručnik je financiran i tiskan od strane Zaklade

„Hrvatska za djecu". Taj priručnik je vrlo koristan za obitelji koje su u pripremi za

dobivanjem psa pomagača jer im pruža cjelovite informacije o ključnim temama poput

procedure ostvarivanja prava na psa pomagača, procesa školovanja psa pomagača od dobi

šteneta do prijenosa korisniku, prijavu i pripremu korisnika za dodjelu psa pomagača,

specifičnosti rada s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, dodjelu, stručnu podršku i

kontinuiranu superviziju rada radnog tima. Osim toga, priručnik sadrži konkretne aktivnosti

koje se provode sa psom pomagačem, a opisane su od same pripreme do načina realizacije.

Tijekom provedbe Programa, bez obzira na teškoće koje su pratile realizaciju planiranih

aktivnosti, Udruga je u okviru svoj rada i djelovanja prezentirala pozitivne promjene kod

korisnika pasa pomagača u različitim lokalnim sredinama i institucijama.

Edukacije u cilju jačanja kapaciteta

1. U periodu od 22.-24. svibnja 2015. Udruga je organizirala trodnevnu stručnu radionicu u

području rada s terapijskim psima. Cilj ove radionice bio je educirati stručnjake koji

provode ili sudjeluju u AAT aktivnostima. Sudionici su dobili uvid u različite mogućnosti

uključivanja terapijskih pasa u rad s klijentima te savladati vještine treninga kojima je

potrebno ovladati kako bi se ovaj oblik rada uključio u različite vidove terapija. Poseban

dio radionice bio je usmjeren na poštivanje standarda profesionalne prakse propisane od

strane međunarodne krovne organizacije Animal Assisted Intervention International

(AAII).

Organizator: Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet

Provoditelji radionice:

- Melissa Winkle, radni terapeut, predsjednica AAII, koja više od 10 godina uključuje

terapijske pse u rad s klijentima u svojoj privatnoj klinici u New Mexicu, SAD.

- Lucija Katalenić, logoped, zaposlenica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i

mobilitet i članica upravnog odbora AAII, pionir u području rada s terapijskim psima u

Hrvatskoj

2. Stručni tim Udruge sudjelovao je 28. listopada 2015. na edukaciji „Standardi kvalitete

socijalnih usluga“, obzirom da je Udruga kao pružatelji socijalnih usluga zainteresirana

za sudjelovanje u pregovorima za sklapanje ugovora s Ministarstvom socijalne politike i

mladih o pružanju socijalnih usluga u mreži.

Provoditelj radionice:

- gđa Sadika Grozdanić, Ministarstvo socijalne politike i mladih RH.

3. Pri kraju druge godine provedbe programa, Udruga je bila organizator svjetskog stručnog

skupa IGDF Seminar 2016, koji se svake dvije godine održava u jednom od

centara/organizacija članica. Skup je obuhvatio 61 stručno-znanstvenu temu iz područja

školovanja pasa vodiča i drugih pasa pomagača. Na njemu je sudjelovalo sedam osoba iz

stručnog i upravljačkog tima Udruge. Uz ovu relevantnu stručno-znanstvenu dimenziju,

cjelokupna organizacija Skupa koji je imao preko 300 sudionika bila je značajno

iskustvo za zaposlenike i volontere Udruge.

Predavači:

- instruktori pasa vodiča, drugo osoblje iz menadžmenta pojedinih centara te znanstveni i

stručni radnici koji se bave tematikom školovanja pasa vodiča i drugih pasa pomagača

4. Savjetnica obiteljima korisnika pasa pomagača sudjelovala je na kongresu Europske

asocijacije za psihoterapiju (EAP) koji se održao u Zagrebu, od 30. rujna do 1.

listopada 2016. Tema kongresa bila je „Autonomija i osjećaj pripadnosti”, a na kongresu

su sudjelovali brojni stručnjaci u području psihoterapije.

Organizator:

- Europska asocijacija za psihoterapiju (EAP) u organizaciji sa Savezom psihoterapijskih

udruga Hrvatske (SPUH) te suorganizaciji sa Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu

Izlagači:

- brojni priznati stručnjaci u području psihoterapije

-

5. Dio stručnog tima Udruge sudjelovao je na prvoj stručnoj konferenciji o pozitivnom

utjecaju pasa pomagača na život i zdravlje djece s teškoćama u razvoju i osoba s

invaliditetom, pod nazivom "Psi pomagači u rehabilitaciji djece i odraslih“.

Konferencija je održana u Zagrebu, od 16. - 18. studenog 2016.

Organizator:

- Centar za rehabilitaciju SILVER i Akademija za razvojnu rehabilitaciju

Izlagači:

- priznati stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva, koji proučavaju ponašanje pasa uključujući

pse pomagače te njihov utjecaj na živote djece i odraslih sa invaliditetom

6. Savjetnica obiteljima korisnika pasa pomagača sudjelovala je na simpozijima dviju

međunarodnih organizacija – AAII (Animal Assisted Intervention International) te

ADEu (Assistance Dogs Europe) održanih u Beču od 17. – 19.5.2017.

Organizator:

- Dvije međunarodne organizacije : AAII i ADEu

Zaposlenici i stručni suradnici Udruge aktivno sudjeluju u razvoju i provedbi programa

uključivanja pasa u terapijske i odgojno-obrazovne postupke. Na radionici koju je održala gđa

Melissa Winkle , zaposlenicima Udruge pružena su nova znanja i kompetencije važne za rad s

klijentima, terapijskim psima i stručnim voditeljima terapijskih pasa. Kompetencije stečene

edukacijom u okviru IGDF Seminara 2016. odnose se na znanja u području inovativnih

procesa školovanja pasa vodiča i drugih pasa pomagača te kvaliteti pružanja usluga

korisnicima uopće. Druga iznimno vrijedna dimenzija pripada organizacijskim i upravljačkim

kompetencijama, koje su svoje vrijednosti ostvarile u praksi, obzirom na zahtjevnost i

kompleksnost svih organizacijskih poslova i zadataka za ovako obiman skup.

Obzirom da je konferencija "Psi pomagači u rehabilitaciji djece i odraslih“ prva stručna

konferencija koja se bavila pozitivnim utjecajem pasa pomagača na život i zdravlje djece s

teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, znanja i iskustva koja su iznijeli strani izlagači

od neprocjenjive su važnosti za razvoj ovog, još uvijek relativno novog područja. Teme koje

su obrađene, direktno su povezane s djelokrugom rada Udruge, ali konkretno i uslugom

mobilne podrške. Nakon ove konferencije, stručni suradnici Udruge iskustveno su spoznali

nove moguće usluge za naše korisnike pasa pomagača – djecu s teškoćama u razvoju koje bi

predstavljale dodatni poticaj u njihovom razvoju.

Simpoziji u Beču organizirani od strane dviju organizacija (AAII i ADEu) bavili su se

područjima školovanja pasa pomagača te uključivanja terapijskih pasa u rad stručnjaka. U

radu ovih dviju organizacija veliki naglasak je stavljen na standardima kvalitete rada u ovom

području, koji su izuzetno važni i direktno su povezani s kvalitetom usluga koju pružamo

korisnicima ovog Programa.

Teškoće u provedbi programa

Tijekom provedbe trogodišnjeg programa mobilne podrške obiteljima korisnika pasa

pomagača dolazilo je do teškoća koje su zahtijevale snalažljivost, fleksibilnost i predanost

provoditelja programa. Naime, teškoće su nastajale zbog dinamike pristizanja financijskih

sredstava za provedbu drugih programskih aktivnosti djelovanja Udruge. Vrlo je zahtjevno

podmiriti troškove školovanja pasa pomagača i ostale financijske obaveze jer je Udruga

isključivo usmjerena na projektno/programsko financiranje. Događalo se da su ta sredstva

često kasnila ili su bila smanjena u odnosu na predložene projektne aktivnosti. Zbog toga su

fleksibilnost i predanost radu i djelovanju Udruge jedne od najvažnijih karakteristika za

pružanje kvalitetnih usluga korisnicima. Potrebno je naglasiti da takav način financiranja

(prema projektima i parcijalno s dugim razdobljima pauza između projekata bez sredstava) za

Udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet dugoročno nije održivo jer na takav način (bez

kontinuiranih sredstava) nije moguće osigurati kvalitetu i kontinuitet rada. Važnost takvih

potpomognutih edukativnih i razvojnih programa koji pružaju konkretne usluge obiteljima

djece s teškoćama u razvoju vrlo je velika. Neke obitelji korisnika naglašavaju njihovu

nemjerljivost. Ukoliko financijska sredstva u budućem trogodišnjem programskom razdoblju

ne budu povećana i pratila dinamiku predloženih aktivnosti - obzirom na povećanje broja

korisnika - sve će se to ogledati u kvaliteti programa koji neće zadovoljiti čak ni one potrebe

korisnika zbog kojih je program kreiran.

Sve ostale prepreke koje su vezane uz objektivne i subjektivne teškoće unutar obitelji

korisnika (npr.: progresivni tijek bolesti, teškoće koordiniranja posjeta obiteljima,

nemogućnost veće dinamike posjeta) mogu se dodatnim snagama unutar Udruge

fleksibilnošću ili reorganizacijom riješiti. Dokaz su tome i rezultati stručnog tima Udruge kroz

provedeni program mobilne podrške, ali i bezuvjetna ljubav i podrška koju psi pomagači

pružaju svojim korisnicima.

Zaključno

Sagledavajući program savjetodavne mobilne podrške obiteljima korisnika pasa

pomagača u cjelosti, može se zaključiti da je Program vrlo vrijedan i nadasve potreban

obiteljima kojima je svaki oblik mobilne podrške u radu s djecom s teškoćama u

razvoju dobrodošao. Vrijednost Programa vidljiva je ne samo u obiteljima već i u široj

zajednici, jer vrlo konkretno pokazuje načine i mogućnosti uključivanja djece s

teškoćama u razvoju i mladih u zajednicu, institucije i time doprinosi kvaliteti života

svih koji u zajednici žive, uče i rade. Ovakav program mobilne podrške koji se

provodi u različitim sredinama: od obiteljskog okruženja, lokalne zajednice i

institucija koje polaze korisnici pasa pomagača nemjerljivo pridonosi svom

osnovnom cilju prevencije institucionalizacije i podizanja kvalitete življenja

korisnika pasa pomagača-djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom.

Kroz tako osmišljen i proveden Program, koji daje punu uslugu mobilne i

psihosocijalne podrške u kućnom okruženju djeci, roditeljima, ali i institucijama u

obrazovanju djece sa i bez teškoća u razvoju mogu se puno jednostavnije posložiti

prioriteti u odgoju i obrazovanju. Isto tako fleksibilnije i relaksiranije mogu se

provoditi i usvajati osnovna znanja i vještine važne za konačni uspjeh svakog djeteta

prema njegovim mogućnostima u vlastitoj sredini - bez institucionalnog smještanja.

Pozitivni rezultati u obiteljima korisnika pasa pomagača:

Pojedinačno, u svakoj obitelji kod djeteta s višestrukim oštećenjima u njegovim

razvojnim pomacima i postignućima, npr.: smanjenje stereotipija, razvoj motoričkih

funkcija, uspostavljanje bolje socijalne komunikacije, usvajanje vještina koje su

omogućile da dijete koje je svoje školovanje kod kuće u trajanju od 4 godine

zamijenilo odlaskom u školu, djeca s različitim dijagnozama pokazala su u svojim

mogućnostima veliko napredovanje u savladavanju vještina uz psa pomagača - a što

im do sada nije bilo omogućeno, kao npr. produljenje koncentracije i pažnje, razvoj

jezika i govora i ostalih socijalnih vještina važnih za komunikaciju s okolinom.

U razdoblju trajanja Programa uočeno je da pas pomagač postupa kao samoinicijativni

najavljivač epi napada koji mogu životno ugroziti osobu ako se ne postupi

pravodobno.

Potrebno je posebno naglasiti izdavanje priručnika „Pas pomagač - od osmijeha do

uspjeha“ u kojemu je svakoj obitelji omogućeno da se informira o proceduri i ključnim

temama važnim za suživot sa psom pomagačem, potpomognutim načinom poticanja

razvoja vještina kod djeteta s teškoćama u razvoju, primjerima praktičnih aktivnosti i

savjeta.

Medijsko je praćenje i izvještavanje o načinu rada i rezultatima rada uz psa pomagača

bilo je povremeno jer su medijima važni rezultati a ne toliko proces koji traje dulje

vremena i koji se mora uporno i dosljedno provoditi kako bi konačni rezultati postali

vidljivi. A tada su tu mediji (od tiskovina, preko videa i televizije, pa do društvenih

mreža) koji samostalno odlučuju jesu li dobri pokazatelji i pozitivni rezultati

napredovanja djece s teškoćama u razvoju dovoljno atraktivni za reportažu ili

informaciju šire javnosti.

Pozitivni rezultati u grupnom radu s roditeljima

Radionice, za koje se uvidjelo u prvoj godini Programa da su vrlo potrebne u radu s

roditeljima zbog pružanja kontinuirane podrške, osvještavanja pozitivnih strategija

suočavanja sa stresom, učenja pozitivnih načina izražavanja ljutnje, međusobne

razmjene informacija, ideja, iskustava i resursa, smanjenje osjećaja usamljenosti i

potencijalno stvaranje novih prijateljstava, što je sve bilo jako vrijedno za obitelji i

buduće nove korisnike pasa pomagača.

Pozitivni rezultati u radu s institucijama i lokalnoj zajednici:

Suradnjom s osnovnom školom i dječjim vrtićima omogućeno je više razumijevanja

od strane životne sredine prema djeci s teškoćama u razvoju, njihovo bolje

prihvaćenost u redovne uvjete razreda ili skupine, smanjenje frustracija i straha kod

djece i nastavnika jer su dobili pravodobne informacije i mogućnost podrške u svojoj

sredini kako bi kompetentno mogli reagirati u zahtjevnijim situacijama. Izdvojiti

moramo i sustavni rad terapijskog psa sa stručnjacima u institucijama dječjih vrtića

„Bajka“ i „Markuševec“ gdje su pozitivni rezultati postignuti u skupinama djece s

poremećajem iz autističnog spektra i drugom djecom s višestrukim oštećenjima.

Dodatno je i na zanimljiv način senzibilizirana okolina o suživotu djeteta - korisnika

psa pomagača.

Međunarodna suradnja Udruge

Uspješno je u vrijeme provedbe Programa ostvarena suradnja na međunarodnom planu

Udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet prilikom organizacije trodnevne

međunarodne stručne radionice u području rada sa terapijskim psima čiji je cilj bio

educirati stručnjake koji provode ili sudjeluju u AAT aktivnostima. Obzirom da su

povratne informacije sudionika radionice bile vrlo pozitivne, mnogi od njih izražavaju

želju za nastavkom radionica koje pokrivaju to područje rada.

Aktivno sudjelovanje na simpoziju u organizaciji Animal Assistance Intervention

International (AAII) u Beču te proaktivno uključivanje u rad na razvijanju standarda i

procesu akreditacije organizacija koje rade sa terapijskim psima i psima pomagačima.

Svi rezultati trogodišnjeg programa Mobilne podrške obiteljima korisnika pasa pomagača

kontinuirano su procjenjivani od strane Udruge kroz Inicijalne upitnike, Evaluacijske liste,

„Dnevnik male šape“, supervizijom od strane savjetnice za obitelji korisnika pasa pomagača i

instruktora pasa pomagača. Procjene i izvješća bila su redovito pisana i poslana Ministarstvu

za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i redovito su bila sastavni dio izvješća koja

su poslana Ministarstvu.

Program Mobilne podrške obiteljima korisnika pasa pomagača je u svim segmentima svog

djelovanja rada u obiteljima i institucijama opravdao uložena financijska sredstva. Podrška i

pomoć koju obitelji kroz Program dobivaju u kontinuitetu i onda kad im je potrebno, vrlo je

važna jer se odnosi ne samo na korisnika i psa pomagača već i na ostale članove obitelji. To je

važno jer se vrlo često obitelji zbog nastalih problema i teškoća u zahtjevima bilo djeteta ili

sustava (institucija, zdravstvenih i socijalnih ustanova) osjećaju frustrirano i bespomoćno.

Dugotrajna izloženost stresnim situacijama dovodi do neželjenih posljedica za cijelu obitelj, a

prvenstveno se to osjeti i na funkcioniranju djeteta - korisnika psa pomagača.

Analizirajući područja djelovanja kojima je ovaj Program kroz razne aktivnosti, suradnje,

događanja, seminare i edukacije proveden, rezultati se mogu ocijeniti vrlo pozitivno.

Savjetodavna mobilna podrška Udruge krenula je kao inovativna usluga, pružajući pomoć

prvenstveno obiteljima korisnika pasa pomagača. I to iz spoznaja da to područje nije

pokriveno podrškom sustava. Omogućiti potrebnu psihološku podršku roditeljima te pritom

gradeći povjerenje između roditelja i institucija - sa druge strane edukacija osoba koje rade s

djecom u školama ili zdravstvenim ustanovama - velika je podrška usmjerena šire na naše

društvo koje nije uvijek u mogućnosti baviti se individualno sa svakom obitelji i raznolikošću

potreba njihove djece.

Preporuke za nastavak programa

Zbog svega navedenog razlozi za nastavak programa Mobilne podrške obiteljima korisnika

pasa pomagača su višeznačni:

Program mobilne podrške je inovativan u našem okruženju i sustavu jer koristi

pse pomagače kao motivacijski element poticanja razvojnih procesa djece s

teškoćama u razvoju;

Prihvaćen je od strane obitelji, lokalne zajednice i institucija u kojima se

provodi;

Pruža kontinuiranu savjetodavnu podršku obiteljima i korisnicima pasa

pomagača čime utječe na održivost radne sposobnosti psa i ubrzava razvojne

procese djeteta;

Educira stručne osobe koje sudjeluju u habilitaciji/rehabilitaciji djece s

teškoćama u razvoju o tome kako omogućiti relaksirajuću atmosferu i više

motivacije djeci za beskrajna ponavljanja onih riječi ili vježbi potrebnih za

razvoj vještina;

Sudjeluje u stvaranju poticajne okoline za razvoj potreban djeci s teškoćama u

razvoju;

Sudjeluje u povezivanju i interakciji djece s teškoćama u razvoju unutar

institucija;

Promovira jednake mogućnosti za svu djecu te omogućuje bolje razumijevanje

njihovih teškoća koje često proizlaze iz neznanja i nerazumijevanja;

Pokazuje i promovira drugačiji i kreativan način i pristupe rada s djecom s

teškoćama u razvoju;

Kontinuirano se uspješno bori s predrasudama, već unaprijed usvojenim

mišljenjima, stavovima i obrascima ponašanja okoline naspram djeteta i

njegove teškoće ne percipirajući njegove mogućnpsti, već samo teškoće;

Program je osigurao podršku svim institucijama koje rade s djecom s

teškoćama u razvoju, ali i lokalnoj zajednici te tako zatvara krug u kojem

obitelji korisnika pasa pomagača žive;

Uključivanjem terapijskih pasa u rad stručnjaka s djecom s teškoćama u

razvoju unutar institucija može se: poticati razvoj vještina, komunikacije,

socijalne interakcije, smirivanje djece sa simptomima ADHD-a, epilepsije,

poremećaja iz autističnog spektra,cerebralne paralize ;

Provedba programa savjetodavne mobilne podrške doprinosi stjecanju novih

metoda i pristupa u radu te omogućuje veću fleksibilnost, relaksiranu i

pozitivnu atmosferu u kojoj se znanja i vještine usvajaju brže i dulje ostaju

stečene;

Nastavkom ovog Programa djeluje se i na prevenciju institucionalizacije i

podizanja kvalitete življenja korisnika pasa pomagača - djece s teškoćama u

razvoju i mladih s invaliditetom;

Roditelji djece s teškoćama u razvoju nemaju drugu alternativu ovakvom

načinu usluge jer Program uključuje savjetodavnu podršku u svakom segmentu

života obitelji korisnika;

U području pristupačnosti korisnika pasa pomagača, neophodno je urediti

zakonodavnu regulativu kako bi se eliminirali diskriminirajući faktori kojima

su korisnici često izloženi;

Unaprijediti mehanizme djelovanja Kluba obitelji korisnika pasa pomagača

(KOKTa) u cilju stvaranja humanijeg okoliša za sve korisnike.