STVARNO PRAVO (10.04.2010)

Literatura:Službeni glasnik RS, 124/08Pomoćna literatura: Stanković i Orlović - Stvarno pravo

Vedrić, Klarić - Stvarno pravo (izdanja iza 1997. godine)Bitni su i:Zakon o zemljišnim knjigama RS iz 2003. godineZakon o građevinskom zemljištuZakon o prostornom uređenju________________________________________________________________________________Evropska konvencija o ljudskim pravima, protokol 1, član 1: Pravo na mirno uživanje imovine (jeste akt koji je nadređen svim aktima naše države!):

Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelim međunarodnog prava.

Predhodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dadžbina ili kazni.

Stvarno pravo:- objektivni smisao: jeste skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari.- subjektivni smisao: stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava.

Stvarna prava mogu se klasificirati kao:- stvarna prava na vlastitoj stvari: pravo vlasništva,- stvarna prava na tuđoj stvari: pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja. Stvarna prava su: pravo svojine, služnosti, ručna zaloga, stanarsko pravo i pravo građenja. Ovdje također treba ubrajati i zakup, jer se i on sastoji u neposrednoj pravnoj vlasti na stvari koja se može isticati prema svim trećim licima. Zatim se mogu ubrajati i hipoteka, kao i zakonsko pravo preče kupovine.

Karakteristike stvarnog prava:- neposrednost: subjekti prava vrše ovlašćenja koja imaju na osnovu stvarnog prava najčešće neposredno,- absolutnost: stvarno pravo djeluje erga omnes, što znači da djeluju prema svima (kod obligacionih prava djeluje inter partes - između određenih lica); stvarno pravo treba da respektuje svako treće lice,- tipičnost odnosno primjena načela numerus clausus: je vrlo značajno načelo; znači načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa, tzv. rimski kriterij. To konkretno znači da u određenom građanskopravnom sustavu postoje samo oni oblici stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis odnosno zakon. Samo u okviru tog broja stvarnih prava mogu da se kreću subjekti prava u okviru određenog stvarno-pravnog odnosa.- pripadnost: stvarno pravo pripada određenom subjektu, - pravo prvenstva:

prvi aspekt prava prvenstva jeste da stvarno pravo ima prvenstvo u odnosu na obligaciono pravo

1

- dok je drugi aspekt prava prvenstva primjena načela prior tempore potior iure prvi u vremenu jači u pravu to znaći da u konkurenciji stvarnih prava prednost imaju ona koja su ranije nastala

- pravo sledovanja: nosilac odnosno titular stvarnog prava ima pravo da to svoje pravo štiti bez obzira u čijim rukama se nalazi stvar koja je objekat stvarnog prava.Više je podjela stvarnih prava:- jedna od podjela je na stvarna prava na sopstvenoj stvari (pravo svojine) i na - ograničena stvarna prava (dakle stvarna prava na tuđoj stvari - pravo službenosti, založno pravo, pravo građenja, pravo realnog tereta).

STVARIObjekat stvarnog prava jeste stvar. Stvari su materijalni dijelovi prirode potčinjeni ljudskoj moći. One mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekat prava svojine i drugih stvarnih prava.Sastavni dijelovi stvari- Svaka se stvar sastoji od dijelova koji su takvi da se ili ne mogu raspoznati i onda kažemo da je to prosta stvar . Ako se mogu raspoznati kažemo da je to složena stvar. Svi dijelovi složene stvari nalaze se u međusobnoj funkcionalnoj vezi i čine pravnu cjelinu, a prema fizičkoj vezi koja postoji između njih mogu biti spojeni sastavni dijelovi koji su u materijalnoj vezi. Spojeni dijelovi mogu biti neodvojeni i odvojeni dijelovi. Glavna i sporedna stvar (uzgredna stvar, uzgrednica- Glavna stvar - Pod glavnom stvari podrazumijeva se fizička cjelina njenih sastavnih dijelova koja kao takva ima primarnu ulogu u odnosu na jednu pokretnu stvar s kojom je funkcionalno povezana. Sporedna stvar - Ona koja je određena da služi drugoj glavnoj stvari.

Pripadak je pokretna stvar koja nije sastavni dio druge stvari (glavne stvari). Pravni značaj svojstva pripadka sastoji se u tome da pripadak dijeli sudbinu glavne stvari, ukoliko u zakonu ili ugovoru nije ništa drugo određeno.

Plod je sporedna stvar:- civilni (kamate, zakupnina,..),- prirodni (dijele se na one koji nastaju bez ljudskog rada i sa ljudskim radom).

Plodovi u naturalnom obliku su proizvodi koje neka stvar daje periodično bez iscrpljivanja svoje supstancije a namijenjeni su za odvajanje. Iz ove definicije proizlazi dva obilježja ploda: prvo-plod je samo ono što stvar periodično daje , drugo- plod je samo ono što stvar daje bez iscrpljivanja svoje supstancije( zemlja koja rađa vremenom gubi svoje sastojke, ali ipak žito i trava predstavljaju njen plod). Plodovi su npr. voće, vuna, mlijeko, med sl.Stvari van promete i stvari u prometuPostoje stvari koje nisu u prometu(na kojima postoji neposredno pravo svojine), ali stvari van prometa su i javna dobra, tj stvari od općeg interesa to su: ulice, parkovi, trgovi. Znači da pravo svojine može postojati i na stvarima van prometa. Samo na onim stvarima van prometa koja su istovremeno javna dobra ne može postojati pravo svojine.Stvari u prometu-Neke se stvari nalaze u ograničenom i naročito i naročito reguliranom prometu npr. oružje, opojne droge, plemeniti metali.Zbirna stvar

2

Zbirna stvar se može sastojati iz istovrsnih stvari npr. stado ovaca, biblioteka. Znači kod zbirnih stvari se jednim nazivom označava cjelina koja se sastoji od pojedinih samostalnih stvari, fizički odvojenih od koji svaka ima samostalnu upotrebnu vrijednost. Djeljive i nedjeljive stvariDjeljiva stvar- je ona stvar koja se fizički može tako podijeliti da svaki dio dobiven diobom ima vrijednost srazmijernu vrijednosti cjeline. npr. sanduk šećera, kamion pijeska. Nedjeljiva stvar - je ona stvar koja se diobom upropaštava npr. figura od gipsa ili njeni dijelovi diobom ne zadržavaju srazmjernu vrijednost, tako da je njihov zbir manji od vrijednosti nepodjeljene stvari. Procjenjive i neprocjenjive stvari Procjenjive stvari - su one stvari čija se vrijednost može odrediti uspoređivanjem sa drugim stvarima u prometu. To su dakle stvari koje imaju i prometnu i upotrebnu vrijednost i mogu se izraziti u novcu.Neprocijenjene stvari - To su one stvari čija se vrijednost ne može odrediti nikakvim upoređivanjem sa drugim stvarima u prometu. Tjelesne i beztjelesne stvariOva podjela potiče iz rimskog prava . Beztjelesne stvari - to su sva imovinska prava osim prava svojine. –to su stvarna prava na tuđoj stvari.(služnosti i zaloga). Potrošne i nepotrošne stvariPotrošne stvari - su one stvari koje svoju korisnost iscpljuju prvom upotrebom te se mogu upotrijebiti samo jednom(hrana, benzin, piće, ugalj) Nepotrošne stvari- su one stvari koje mogu biti upotrebljene više puta(odijelo, knjiga, automobil) Individualno(pojedina č no) odre đ ene stvari i stvari odre đ ene po rodu.Po rodu odre đ ene stvari - su one koje se u pravnom prometu označavaju po vrsti i broju ili nekoj jedinici mjere(kilogram, litra, metar) Individualni(pojedina č no) odre đ ena stvar - je ona stvar koja je određena konkretno i koju su baš stranke imale u vidu pa bilo da ima neko obilježje svojstveno samo njoj(točno određena slika na određenoj izložbi),bilo da još ima stvari sa istovrsnim osobinama.Zamjenjive i nezamjenjive stvariZamjenjiva- je ona stvar na čije mjesto u pravnom odnosu može doći druga stvar istih osobina i vrijednosti. Ostale stvari su nezamjenjive.

Sredstva za proizvodnju su stvari pomoću kojih se obavlja proces proizvodnje, odnosno sa kojima se vrši druga djelatnost. Predmet potrošnje sačinjavaju obrtna sredstva: materijali za reprodukciju, gotovi proizvodi, novac,...

Osnovna i najvažnija podijela stvari jeste na:- pokretne i nepokretne stvari: U nepokretne stvari spadaju zemljišta, zgrade i druge stvari koje su sa zemljištem čvrsto vezane. Pokretne stvari su svi ostali tjelesni predmeti koji se mogu premještati sa mjesta na mjesto, bez povrede svoje suštine, koje se ne smatraju nepokretnostima. Potrošne stvari su zamijenljive i mogu se umnožavati i proizvoditi. Prilikom prodaje pokretnine stranke vrše prenos vlasništva preko konsensualnog ugovora dok kod nekretnine prenos vlasništva se vrši pisanim ugovorom koji je ovjeren od strane notara.- stvari u prometu i stvari van prometa, stvari u ograničenom prometu: stvari koje mogu biti predmet stvarnih prava su stvari u prometu (res commercium); danas u zapadnim zemljama

3

najveću kategoriju stvari van prometa predstavljaju stvari u opštoj upotrebi (res publicas) tj. javna dobra (putevi, trgovi, ulice,...); te stvari u ograničenom prometu - npr. promet vatrenog oružja i municije.- individualno određene stvari: Individualno određene stvari su one koje se u pravnom prometu određuju kao jedinstveni primjerak u svom rodu ili su pravnim poslom između stranaka određene kao takve (zemljište, odjelo sašiveno po mjeri,...). - stvari određene po rodu: Stvari određene po rodu su one pokretne stvari koje se u pravnom prometu određuju po vrsti, mjeri i broju (novac, žito, brašno,...). Stvari određene po rodu su lako prometljive i lako zamijenljive stvari. - zamjenljive i nezamjenljive stvari: Zamijenljiva je ona stvar umjesto koje se može u ispunjenju obaveze dati druga stvar iste vrste, približno istih svojstava i iste vrijednosti. Ostale stvari su nezamijenljive (npr. slika čuvenog umjetnika,...). - potrošne i nepotrošne stvari: Potrošne su pokretne stvari ako ispunjavaju dva uslova: ako su namijenjene da se utroše jednom upotrebom i ako su namijenjene da budu otuđene. Nepotrošne stvari su stvari čija se upotrebna vrijednost realizuje u jednom dužem procesu potrošnje, a ne jednom upotrebom.- djeljive i nedjeljive stvari: Djeljive su one stvari koje se mogu podijeliti na istovrsne stvari bez smanjenja njihove upotrebne ili prometne vrijednosti. Nedjeljive stvari su: mašine, umjetnička slika, dijamant itd. Kriterijum za djeljivost i nedjeljivost jedne stvari nije fizički, već ekonomski. Pravni značaj ove podjele dolazi do izražaja kod susvojine ili zajedničke svojine, u slučaju diobe.- proste i složene stvari: Prosta stvar je ona koja predstavlja prirodnu, nepodijeljenu cjelinu (npr. list papira, novčanica itd.). Ako je jedna stvar sastavljena iz više dijelova takva stvar je složena (npr. motor automobila, kuća, knjiga itd.).- zbirne stvari i zbir stvari: Kod zbira stvari se radi o skupu više samostalnih stvari koje se zbog njihove zajedničke ekonomske namjene u pravu tretiraju kao jedna cjelina (biblioteka, stado ovaca,...). Ovdje se radi o zbiru stvari kod kojih svaka ponaosob može biti u prometu kao samostalna stvar. I kod zbirne stvari se radi o više stvari, ali sve stvari su tu nesamostalne. Samo tek određena količina ovih stvari, samo njihov zbir ima ekonomskog značaja (npr. šahovska garnitura, par rukavica, špil karata ...).Papiri od vrijednosti su- pismene isprave čiji zakoniti imalac može ostvariti neko subjektivno građansko pravo označeno na papiru. Zakoniti imalac papira od vrijednosti je lice koje je kao imalac prava označeno na samom papiru odnosno na koje je papir uredno predat. Kod papira od vrijednosti postoje dva prava: pravo na papir i pravo iz papira. Pravo na papiru je pravo svojine ili pravo zaloga koje za svoj objekt ima papir kao tjelesnu pokretnu stvar. Pravo iz papira stvarno pravo (pravo svojine na robi).Papiri od vrijednosti po prirodi prava mogu biti: stvarnopravni, obligacionopravni i papiri s pravom učešća.

Značaj podjele stvari na pokretne i nepokretne stvari:- stroži režim važi kod nekretnina (pošto su nekretnine veće vrijednosti),- ostavinski postupak je obavezan kod nekretnina, a po pitanju pokretnosti samo na zahtjev nasljednika,- u pogledu sticanja prava vlasništva duži su rokovi za održaj kod nekretnina,- forma ugovora: kod prodaje nekretnina je obavezna pismena forma i ovjera kod notara,- ugovor o ostavi može biti samo na pokretnim stvarima,- sticanje prava vlasništva na osnovu pravnog posla: kod pokretnina predaja, kod nekretnina modus aquirendi je upis u javne knjige,- u pogledu izvršenja drugačija su pravila za pokretne stvari i nepokretne stvari.

Novine koje donosi Zakon o stvarnim pravima:- jednovrsnost prava vlasništva bez obzira na titulara,

4

- superficies solo cedit: uspostavljanje pravnog jedinstva nekretnine, sve što je na zemljištu ispod zemljišta dijeli sudbinu zemljišta (pravno jedinstvo nekretnine: kuća + zemljište su jedinstveni),- uvode se dva nova pravna instituta: pravo građenja i pravo realnog tereta,- kao novinu zakon reguliše i susjedska prava,- regulacija ličnih službenosti (tzv. plodouživanje, upotreba i pravo stanovanja),- detaljna regulacija etažne svojine i izmijenjen je koncept etažne svojine,- u pogledu sredstava obezbjeđenja potraživanja: založno pravo se reguliše na jednom mjestu,- prelazne i završne odredbe (kojima se daju pravila za uspostavljanje jednovrsnosti vlasništva odnosno pretvaranje određenih prava koja su postojala u prošlom sistemu - određuje se režim prelaska na novi sistem),- definicija nekretnine (nepokretnosti su čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno),- definicija opštih dobara (ona dobra koja su dostupna svima;: zbog svojih osobina ne mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica pojedinačno, nego su na upotrebi svima pod jednakim uslovima, kao što su: vazduh, voda u rijekama,...)- definicija javnih dobara (su stvari koje su po zakonu namijenjene da služe svima pod jednakim uslovima, kao što su: javni putevi, ulice,...)- definicija dobara od opšteg interesa - u opštoj upotrebi (koja nisu opšta dobra, kao što su građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta,...).

POSJED ODNOSNO DRŽAVINA (SVOJINA)

Važno je napomenuti da posjed nije stvarno pravo, već pretpostavka pojedinih stvarnih prava.

Posjed je faktičko stanje zaštićeno pravom, tj. faktička vlast na stvari koju štiti zakon. I novi zakon je prihvatio modernu ili objektivnu koncepciju državine, gdje se za pojam državine traži samo fakt držanja odnosno corpus. Ne traži se svijest da se stvar drži kao svoje. Posjed nije stvarno pravo ali je pretpostavka za sticanje mnogih stvarnih prava.

Koncepcija:- subjektivna koncepcija: od rimskog prava bilo je potrebno imati corpus odnosno faktičku vlast na stvari i animus ili volja, svijest. Od Njemačkog građanskog zakonika (BGB - 1900) obavezan je samo corpus, faktička vlast na stvari, što je preuzeto i u našem zakonu.

Subjekt posjeda može biti svako pravno i fizičko lice. Može biti i maloljetan i nesposoban-svaki subjekt prava. Poslovno nesposobna lica ne mogu biti subjekti državine.Objekt posjeda mogu da budu stvari i prava (posjed prava stvarne službenosti). U pogledu ostalih objekata posjeda to su stvari (pokretne i nepokretne). Stvari moraju biti sadašnje, koja postoji, ne može biti buduća, potrebno je da stvar bude u prometu, objekti posjeda su stvari na kojima se mogu sticati određena stvarna prava.Stvar mora biti u prometu. Objekti posjeda su one stvari na kojima se mogu sticati pravo svojine i druga stvarna prava. Posjed kao fakt se stiče kad lice dođe u takav odnos prema stvari da ima mogućost faktičkog raspolaganja. Posjed znači -mogućnost da ima faktičku mogućnost raspolaganja sa stvarima. Posjed se može steći od lica koje je imalo ranije posjed pa je to izvedeni posjed i posjed koji se može steći iako niko nije imao to pravo do sad.U pogledu sticanja posjeda, posjed se može steći na osnovu tradicije odnosno fizičke predaje iz ruke u ruku, tamo gdje nije moguće fizički predaju izvršiti postoji simbolička predaja korosman, ključevi ili fiktivna predaja konstitutum posesorijum-vlasnik telefona prodam ga ali ga zadržim još mjesec dana, bez obtira što nije izvršena predaja kupac je stekao pravo vlasništva; treadicio brevi manum-kupac je već držao telefon i prilikom zaključenja kupovine nije ga vratio prodavcu da ga ovaj formalno uruči kupcu i cesio vindikaciones-stvar kod trećeg lica)

5

Posjed se ne gubi ako se privremeno izgubi mogućnost raspolaganja sa određenom koja je objekt posjeda. Šta je privremeno-odlučuje sud kod faktičkog spora.Vrste posjeda onosno podjela posjeda:

isključivi posjed (jedno lice drži stvar koja je objekat posjeda) i suposjed (više lica drže stvar u svom posjedu, zajdnički izvršavaju posjedovne ranje,oba imaju zaštita prema trećim licima)

posjed stvari i posjed prava zakonit posjed (ako se zasniva na pravnom osnovu koji je podoban za sticanje pravne

svojine i nije stečen prevarom silom ili zloupotrebom povjerenja) i nezakonit (kupovina kuće ali nije do kraja sproveden postupak zakona, ima pravni osnov ugovor ali nema uknjižbe)

podjela na savjestan-bona fides ( ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar nije njegova,psihički odnos, npr.prednik ukrao stvar a ja naslednik o tom ništa ne zna ) i nesavjestan ( zna ili može na osnovu dostupnih informacija znati da stvar nije njegova)

podjela na pravi i manjljiv ( silom, prevarom i zloupotrebom povjerenja)Posjed nije stvarno pravo on je fakat ali je usloVKako se posjed stiče?- kad lice dođe u takav odnos prema određenoj stvari da ima mogućnost faktičkog raspolaganja,- može se steći od lica koje je imalo ranije posjed (izvedeni posjed), a postoji i posjed na stvari na kojoj niko prije nije imao pravo posjeda,- u pogledu sticanja posjeda: posjed se može steći na osnovu tradicije odnosno predaje iz ruke u ruku (tzv. fizička predaja), kod stvari koje nije moguće predati iz ruke u ruku postoji simbolička predaja (predaja ključeva od automobila, teretni list u pogledu robe,...), treća vrsta predaje kao načina sticanja državine je tzv. fiktivna predaja (tri su oblika fiktivne predaje: constitutum possesorium, traditio brevis manu i cesio vindicationis)

Constitutum possesorium znaći: ja sam vlasnik određene stvari, prodajem telefon drugoj osobi, ali kažem nakon što smo izvršili prodaju, ona je stvar platila, ali ja stvar zadržim još npr. mjesec dana da stvar upotrebljavam - bez obzira što nije izvršena predaja osoba je postala vlasnik! Druga osoba je stekla pravo posjeda na osnovu našeg dogovora!

Cesio vindicationis znaći: kada je stvar kod trećeg lica.

Posjed se ne gubi ako se privremeno izgubi mogućnost raspolaganja sa određenom stvari koja je objekat posjeda. Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja držaočave vlasti bilo po svojoj prirodi samo privremeno i nezavisno od volje držaoca.

Vrste posjeda:- neposredan ili posredan; Posredna državina- ima l ice koje faktičnu vlast na stvari vrši preko drugog lica kojem je po osnovu plodouživanja, ugovora o korištenju stana, zakupa dalo stvar u neposrednu državinu ili posjed. Od državnine ili posjeda treba razlikovati detenciju. Detenciju- ima lice koje po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrši faktičku vlast na stvari za drugo lice i dužno je da postupa po njegovim uputstvima. (kućna pomoćnica, konobar) Neposredna državina- ima onaj ko neposredno vrši faktičnu vlast na stvari.- individualan - isključivi: jedno lice drži stvar koja je objekat posjeda; - suposjed: više lica drži stvar u svojem posjedu i zajednički izvršavaju posjedovne radnje - isti posjed stvari ili prava ima više lica, oni zajednički izvršavaju faktičke radnje,- samostalan: posjed je samostalan kad posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže

6

suprotno;- nesamostalan: posjed je nesamostalan kad posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika;- posjed stvari; je najšira faktička vlast na stvari koja po obimu odgovara sadržini prava svojine. Držalac stvari se ponaša kao vlasnik bez obzira na to da li ima pravo svojine ili ne.- posjed prava; pravo stvarne službenosti, je uža, dijelimična faktična vlast na stvari koja po obimu odgovara nekom drugom pravu čija je sadržina u neposrednoj vlasti na stvari(zakup). - istinit (pravi) ili neistinit (manljiv): posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni prevarom ni zloupotrebom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, prevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet;- zakonit ili nezakonit: posjed je zakonit ako se zasniva na takvom pravnom osnovu koji je podoban za sticanje prava svojine i nije stećen prevarom, silom ili zloupotrebom povjerenja; posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja;- savjestan (pošten) ili nesavjestan (nepošten): savjesnost je psihički odnos određenog subjekta prava prema pojedinoj stvari; posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

Zaštita posjeda:- smetanje posjeda se javlja u dva vida: oduzimanje posjeda ili uznemiravanje posjeda; u rimskom pravu su to bile tužbe kod uznemiravanja interdictum retinendae possessionis i tužba kod oduzimanja interdictum recuperande possessionis- samopomoć (netko pomaže sam sebi u uspostavljanju ranijeg posjedovnog stanja; da bi došlo do primjene instituta samopomoći moraju da budu ispunjeni neki uslovi: opasnost mora da bude neposredna, samopomoć mora da bude nužna, način njenog izvršenja mora da odgovara prilikama u kojima postoji opasnost; postoji granica dozvoljene samopomoći; samopomoć se mora vršiti u rokovima koje određuje zakon: subjektivni 30 dana i objektivni godinu dana)- tužba (tužba za smetanje mora biti podnešena u određenom roku; rok je prekluzivni: ako se tužba za smetanje posjeda ne podnese u određenom roku koji je zakonom određen gubi se pravo posjedovne zaštite; subjektivni rok 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinioca; objektivni rok godinu dana od učinjenog smetanja; nakon toga se gubi pravo; subjektivni rok se može koristi samo u okviru objektivnog roka (objektivni rok je krajnji rok).

Ako je tužba blagovremena od dopuštenog lica onda se vodi postupak zbog smetanja posjeda:- u postupku se raspravljaju dvije krucijalne činjenice: posljednje stanje posjeda i nastali čin smetanja. Nije od uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjeda. Utvrđuje se ko je bio posljednji mirni faktički posjednik. Posjed je fakt, dakle raspravljaju se faktička pitanja. - posjedovna zaštita je provizorna zaštita, suprotno je petitorna zaštita koja se zasniva na pravu (vlasnička parnica), - donosi se rješenje a ne presuda!- rokovi su kraći, cijeli postupak se odvija brže, promptnije; - držalac traži da se utvrdi čin smetanja državine,- traži da se naredi uspostavljanje stanja državine kakvo je bilo u času smetanja državine (pređašnje stanje),- te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (to je bitno pošto se ide odmah na izvršenje ako se ponovi takvo ili slično smetanje)- tužbenom zahtjevu se može u cijelosti udovoljiti ili ga odbiti- u pogledu objekata posjeda zakon pravi jedan izuzetak u pogledu toga da mora biti smetanje cijele stvari pošto sada kaže da se može smetanje posjeda izvršiti i na dijelu stvari ako je to pogodno da se u pogledu toga uspostavlja posjedovno stanje (npr. soba - iako je soba dio stana) .

7

Izuzeci koji postoje u posjedovnoj parnici:- držalac koji je državinu stekao silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja, ima takođe pravo na zaštitu od smetanja državine, osim prema licu od kojeg je na takav način došao do državine, ako od nastalog smetanja nisu protekli subjektivni i objektivni rok,- drugi prigovor je tzv. petitorium absorbet posessorium: tokom posjedovne parnice vodi se i vlasnička parnica i završi se vlasnička parnica prije posjedovne parnice - onaj koji je uspio u toj vlasničkoj parnici prezentuje presudu sudu nakon ćega će sud obustaviti postupak po posjedovnoj parnici. - nema smetanja posjeda ako nema protivpravnosti (elektro postavi stub sa dozvolom opštine na tvojoj zemlji!).U POSJEDOVNOJ TUŽBI SU 3 KONSTITUTIVNA ELEMENTA:-opis čina smetanja,

- uspostava pređašnjeg posjedovnog stanja i

-zabrana smetanja za ubuduće.

Suska praksa proširuje oderdbe: npr. kuće i zemlje i na dijelu mog zemljišta od 10 cm komšija napravi kuću na 3 sprata, što se u postupku i utvrdi, da je zaista komšija uzeo 10 cm. Tužim za smetanje posjeda, komšija se složi i prizna, objekat se ne ruši. Gleda se omjer koristi i štete, međutim nemože se udovoljiti dijelu zahtjeva, već samo u cjelosti. Zahtjevu se može u cjelosti udovoljiti ili ga odbiti.

Ako komšija ponovo smeta, ide se na osnovu prethoodne presude na izvšenje.

Po novom zakonu u pogledu objekata ima izuzetak, smetanja posjeda može biti i na dijelu stvari.

17.04.2010

VLASNIŠTVO ILI SVOJINA- je pravo koje je ne samo pravni pojam nego i ekonomski, etički pojam,...- je skup maksimalnih ovlaštenja koje povodom neke stvari pripadaju nekom licu,- vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica. Ovo pravo sadrži 3 komponente 1.ovlaštenje držanja, 2.ovlaštenje korištenja, 3.ovlaštenje raspolaganja. Pravo svojine je apsolutno pravo i to jer djeluje prema svima erga omnes i vlasnik ima prao sledovanja na osnovu kojeg može tražiti povraćaj stvari od bilo kog trećeg kod koga se stvar nađe bez pravnog osnova. Ovo pravo je trajno tj. neograničeno u vremenskom smislu i ne može se izgubiti zastarjelošću.

OGRANIČENJA PRAVA SVOJINE:- u opšte interesu: nekome se može oduzeti ili ograničiti pravo svojine u opštem interesu, naravno uz određenu naknadu (npr. ekspropriacija);- određene zakonske služnosti - - susjedska prava.

Pravo svojine kao najsveobuhvatnije stvarno pravo moraju da respektuju sva treća lica - erga omnes.

Prava stranih lica su se značajno liberalizovala. Pogotovu zemlje koje žele u EU, koje žele priliv stranog kapitala, pravo stranaca su mnogo manje restriktitivna. Strana lica mogu sticati pravo svojine kao i domaća osim ako to nije propisano drugačije zakonom ili međunarodnim

8

sporazumom. U pogledu sticanja prava stranaca krucijalni princip je princip uzajamnosti ili reciprociteta.Dakle, prvo ograničenje je uslov reciprociteta. U čl.16 ima još jedno ograničenje a to je da oni ne mogu sticati pravo svojine na nekretninama bitnim za bezbjednost zemlje, čak i ako su već stekla vlasništvo, gube pravo svojine uz određenu naknadu. Ako imaju pravo nasleđivanja opet naknada. CECA

Pravo svojine stranih lica:- liberalizacija na tom području zbog želje svake države - priliv stranog kapitala, stranih investicija, - sada manje restrikcija nego ranije,- sada strana lica mogu da stiću pravo svojine kao domaća lica uz neka ogranićenja:

- osim ako to nije drugačije određeno zakonom ili međunarodnim sporazumom, - član 15: krucijalni princip je princip uzajamnosti ili reciprociteta, - član 16: ZABRANA STICANJA SVOJINE NA ONIM NEKRETNINAMA KOJA SU

OD INTERESA ZA BEZBJEDNOST ZEMLJE, što se određuje posebnim zakonom. Ako su strana lica već stekla svojinu prije nego što je to podrućje proglašeno od interesa za bezbjednost zemlje, onda oni gube to pravo svojine ali uz naknadu.

Pravo svojine se stiče po četiri osnova:- pravni posao,- zakon,- odluka suda ili drugog nadležnog organa,- nasljeđivanje.

Sticanje svojine na osnovu pravnog posla:1. Što se tiče pravnih poslova kao osnova za sticanje svojine to mogu da budu jednostrani

pravni poslovi (testament) ili dvostrani koji su češći (ugovor-saglasnost volja),2. Ovo je tipičan primjer derivativnog sticanja svojine, pošto se pravo izvodi iz prava

prethodnika, i kod toga treba da postoji pravni osnov (iustus titulus) i način sticanja (modus aquirendi).

3. kada se radi o sticanju prava svojine na osnovu pravnog posla vrši se distinkcija u pogledu nekretnina, gdje važi stroži režim (pravni osnov je pravni posao (sklopljen ugovor u pismenoj formi i ovjeren kod notara), a način sticanja je uknjižba u zemljišne knjige - tek kad se uknjiži postane kupac vlasnik!), i pokretnina (pravni osnov je ugovor, a način sticanja je predaja pokretne stvari u posjed-to znaći mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvari-fizička, simbolička i fiktivna predaja)

4. Samo kod pravnog posla uknjižba ima konstitutivan karakter!.

STICANJE PRAVA SVOJINE NA OSNOVU ZAKONA:- GENERALNO sva stvarna prava, pa i pravo svojine, kada se stiče na osnovu zakona, stiče se kada se ispune one činjenice koje predviđa zakon,- tipični primjeri: sticanje prava svojine održajem, građenjem na tuđem zemljištu, sticanjem od nevlasnika, spajanjem, preradom, priraštajem,...- kada se neko pravo svojine stiče na osnovu zakona tada prestaju sva prava trećih lica koja su postojala na određenoj stvari, izuzev ako je sticalac nesavjestan.

Sticanje prava svojine na osnovu zakona putem održaja (isto:dosjelost ili uzukapija):- jeste pretvaranje faktičkog stanja u pravno,

9

- da bi se steklo pravo svojine održajem trebaju da budu ispunjeni uslovi: - u pogledu kvaliteta posjeda ili državine (posjed ili državina sticaoca treba da bude

bar savjesna, pošto nesavjesno lice nikada ne može steći pravo svojine održajem - to je kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju drži u posjedu nije njegova; uz savjesnost treba da bude posjed i zakonit (zakonit: stican na osnovu pravne osnove koja je podobna za sticanje prava svojine), a uz to posjed mora da bude i istinit (nije stečen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja)

- u pogledu dužine posjeda (ako je savjestan i zakonit posjed onda je za pokretne stvari rok držanja 3 godine, a za nepokretne stvari rok držanja je 10 godina; u pogledu savjesnosti idu dupli rokovi (nema pravni osnov povodom sticanja svojine ali nema i ne može znati da stvar koju drži nije njegova) za pokretnu stvar 6 godina, za nepokretnu stvar 20 godina.

Kada se stiče pravo vlasništva održajem?- pravo vlasništva se stiče istekom zadnjeg dana roka za održaj,- presuda kojom se to utvrđuje ima samo deklaratoran karakter, na osnovu toga ide uknjižba koja takođe ima samo deklaratoran karakter, sve docnije radnje imaju deklaratorni karakter - tek istekom zadnjeg dana roka propisanog za održaj postaju vlasnici.-kod instituta održaja bitna je tzv. akcesija posjeda (bitan je zastoj i prekid roka za održaj): akcesija posjeda je prirastanje odnosno pribrajanje posjeda prednika posjedu sljednika; vrijeme prednika se uračunava u vrijeme sljednika ako je prednik bio barem savjestan (prednik drži nekretninu 15 godina, trebalo mu je još 5 godina da postane vlasnik ali nije postao (kvalitet posjeda nasljednika ne mora nužno da bude isti kao kvalitet držanja prednika), prednik je ispunio 3/4 vremena, sljednik ima i pravni osnov - 3/4 - 7,5 godina, još 2,5 godine za održaj ), zastoj i prekid roka za održaj (zastoj roka za održaj znaći da je došlo do određenih pravno relevantnih okolnosti koje ne dozvoljavaju ranijem vlasniku odnosno vlasniku da reaguje ne teće rok za održaj (npr. elementarna nepogoda pa ne može podnijeti tužbu - ne teće rok za održaj jer ovaj ne može da odreaguje, u momentu kad prođu te relevantne okolnosti onda teće dalje rok za održaj), kod prekida (podnošenjem tužbe, kod prekida nema uračunavanja prethodnog proteklog roka a kod zastoja se uračunava). GRAĐENJE NA TUĐEM ZEMLJIŠTU:

1. jeste naredni uslov za sticanje prava svojine na osnovu zakona;2. pravni učinci izgradnje nastupaju kad je zgrada izgrađena (faktičko pitanje koje utvrđuje

sudska praksa - ovdje se vidi značaj sudske prakse!);3. generalno pravilo je da zgrada pripada vlasniku zemljišta, zakon preferira vlasnika

zemljišta!4. Ako je vlasnik zemljišta bio savjestan (savjestan je kada se odmah usprotivi izgradnji) a

graditelj nesavjestan (nesavjestan je pošto zna da gradi na tuđem i da ne gradi sukladno zakonu): onda zgrada sa zemljom kao jedna pravna cijelina pripada vlasniku zemljišta s tim što vlasnik zemlje ima opciju da traži da se zgrada ruši i ima opciju da zgradu sa zemljom prepusti graditelju s time što graditelj mora da mu nadoknadi tržišnu vrijednost zemlje;

5. U obrnutom slućaju kad je graditelj savjestan (gradi na tuđem ali ima urbanističku, građevinsku saglasnost) a vlasnik zemljišta nesavjestan onda ta pravna cijelina zgrade sa zemljištem pripada graditelju, s tim što graditelj mora da nadoknadi nesavjesnom vlasniku zemljišta tržišnu vrijednost zemljišta.

6. Naredna situacija koju prošli zakon nije normirao jeste kad su oba lica nesavjesna (graditelj gradi i zna da gradi na tuđem i dalje gradi, a vlasnik zemljišta isto tako zna to ali i dalje šuti, ne protivi se tome) : objekat pripada sa zemljom vlasniku zemljišta s tim da je vlasnik zemljišta dužan da graditelju nadoknadi vrijednost tog objekta; vlasnik zemljišta u ovom slučaju nema pravo da traži rušenje objekta jer nije bio savjestan, a isto tako ne može objekat prepustiti graditelju pošto bi se inaće time preferirala na neki način nesavjesna gradnja.

10

STICANJE PRAVA SVOJINE OD NEVLASNIKA:Jedna revolucionarna novina jeste da se može sticati pravo svojine od nevlasnika čak i na nekretnini! To je shodno načelu povjerenja u zemljišne knjige i shodno preferiranju zaštite trećih savjesnih lica u prometu.

STICANJE PRAVA SVOJINE OD NEVLASNIKA NA POKRETNIM STVARIMA:1. (čl. 111): da bi neko lice steklo pravo svojine od nevlasnika potrebno je da budu

kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi: mora da bude pokretna stvar, sticalac treba da bude savjestan, pravni posao na osnovu koga on stiče pravo svojine od nevlasnika treba da bude teretan (mora da da naknadu), te predaja u neposredan i samostalan posjed (ne dolazi u obzir constitutum possessorium i cessio vindicationis!),

2. razlika prema prošlom zakonu: sada se definiše kada treba da bude sticatelj savjestan (dva momenta su bitna: prvi momenat jeste da je savjestan u momentu sklapanja tog posla i drugi momenat jeste momenat predaje u posjed),

3. ne može se steči pravo svojine od nevlasnika na stvarima koje vlasnik izgubio, koje su mu ukradene,... osim ako se ne radi o hartijama od vrijednosti, o gotovom novcu ili ako je to pribavljeno na javnoj dražbi,

4. prestaju prava trećih lica na toj stvari s tim što ako je sticalac znao za neka od tih prava onda ta prava ostaju.

STICANJE PRAVA SVOJINE OD NEVLASNIKA NA NEKRETNINAMA:1. članovi 55, 56: sada se dozvoljava sticanje prava na nekretnini od nevlasnika što znaći da

zakon dozvoljava da se stiće pravo samo od nekoga tko ima samo golo pravo upisano u gruntovnici a nije vlasnik - opet da bi se štitio onaj treći savjesni tko to ne zna.

2. reafirmacija načela povjerenja u zemljišne knjige: stanje u zemljišnoj knjizi treba da bude što više prilagođeno faktičkom stanju; pretpostavka je da je onaj tko je uknjižen u zemljišnu knjigu uistinu i vlasnik.

3. treće lice koje je savjesno stiče od nekoga tko je upisan u zemljišnim knjigam pravo svojine na kupljenim nekretninama iako ovaj koji se vodi u gruntovnici nije bio suštinski vlasnik; dakle imao je golo pravo svojine; savjesnost se traži u momentu zaključenja ugovora i momentom uknjižbe ali pri tome ne mora istraživati vanknjižno stanje!

4. Momentom uknjižbe stiće pravo vlasništva!5. Predviđen je institut brisovne tužbe: Brisovna tužba se podnosi u roku od tri godine i

podnosi je lice koje je povrijeđeno u zemljišno-knjižnom upisu od strane lica koje se vodilo i koje je prodalo određenu nekretninu. To je institut kojim se želi dozvoliti usaglašavanje faktičkog i zemljišno-knjižnog stanja.

6. Ovdje se štiti povjerenje u promet i štiti se savjesnost.

KOD IZGUBLJENIH STVARI:1. Nalazač mora tu stvar da vrati vlasniku, a ako ne može da nađe vlasnika da je preda

policijskoj stanici, oni su dužni da objave oglas i ako se u roku od godinu dana niko ne javi stvar se vrača nalazaču.

2. Ako se javi vlasnik, vlasnik mora da plati 10% vrijednosti nalazaču i troškove eventualne koje je nalazač imao. Iznos od 10% se može i smanjiti ako je stvar velike vrijednosti.

3. Zakon vrši distinkciju između nalaza izgubljenih stvari i nalaza blaga. Blago pripada jedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji je to nađeno, te da nagradu od 10% dijele vlasnik zemljišta i nalazač.

STICANJE PRAVA SVOJINE NA OSNOVU ODLUKE SUDA ILI DRUGOG NADLEŽNOG ORGANA

11

1. Pravo vlasništva na osnovu odluke suda ili drugog nadležnog organa stiče se u momentu pravosnažnosti sudske odluke ili u upravnom postupku momentom pravosnažnosti ili konačnosti upravnog rješenja.

2. Uknjižba na nekretninama ima samo deklaratoran karakter!

STICANJE PRAVA SVOJINE NASLJEĐIVANJEM:1. Pravo svojine nasleđivanjem se stiče u momentu smrti ostavitelja ili dekujusa. 2. Ostavinsko rješenje ima samo deklaratoran karakter.3. Ostavina prelazi na nasljednike u momentu smrti ostavitelja.4. Uknjižba i ovdje ima deklaratorni karakter!

ZAŠTITA PRAVA SVOJINE: (članovi 126....):1. Zaštita prava svojine jeste zaštita na osnovu prava! Ova zaštita je trajna! Ovo je zaštita koja

se ne može pobiti!2. Kod ove tužbe nema rokova!3. Tri su osnovne vlasničke tužbe: prava vlasnička tužba -zahtjev za povrat stvari ( actio

rei vindicatio); tužba iz pretpostavljene svojine (actio publiciana) i negatorna tužba ili tužba zbog uznemiravanja (actio negatoria).

4. Prava vlasnička tužba (actio rei vindicatio): aktivno legitimisan je isključivo vlasnik; pasivno legitimisan je onaj koga tuži a to je držaoc stvari; sporna stvar se mora tako individualizirati da u pogledu nje nema nikakve dileme (vlasnik mora dokazati da je vlasnik); isto tako treba dokazati da tuženi spornu stvar drži u posjedu. 1. Prigovori kojima se može braniti tuženi prilikom vlasničke parnice: Peremptorni

prigovori i dilatorni prigovoru. Peremptorni prigovori negiraju ili ukidaju tužbeni zahtjev tužitelja (negira se da je tužitelj bio vlasnik ili se dokazuje da je njegovo pravo vlasništva bilo pa prestalo i to trajno). Dilatorni prigovori privremeno zaustavljaju tužbeni zahtjev tužitelja (zaustavlja se učinak tužbenog zahtjeva ali samo privremeno).

2. Savjesni držalac:1. Ne odgovara za propast i oštećenje stvari za vrijeme dok je on bio držalac. 2. Ne mora da vrati one plodove koje je dala ta stvar sve dok je bio savjestan

(nesavjestan postaje trenutkom podnošenja tužbe!). 3. Ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je učinio na stvari. 4. Ima pravo i na naknadu uslužnih troškova (troškovi radi zadovoljstva) ali ako su

oni bili objektivno korisni za vlasnika. 5. Sve to može da traži u roku od tri godine.6. Ima pravo retencije ili zadržanja dok mu vlasnik to ne izmiri, s tim da vlasnik ima

pravo da se koristi koje je stekao (plodovi,...) odbiju od tih troškova. 3. Nesavjesni držalac:

1. Mora da vrati sve plodove koje je stvar dala!2. Odgovara za svaku propast stvari!3. Ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova! 4. Ima pravo i na naknadu uslužnih troškova (troškovi radi zadovoljstva) ali ako su

oni bili objektivno korisni za vlasnika. 5. Sve to može da traži u roku tri godine!6. Nema pravo retencije!

5. Tužba iz pretpostavljene svojine (actio publiciana): Ovdje tužitelj ne mora dokazati da je vlasnik pošto mu je to teško, nego će dokazati da je pretpostavljeni vlasnik. Tu dokazuje zakoniti pravni osnov i način sticanja. Dakle olakšano mu je dokazivanje. Tuženi je ponovo držalac stvari. Ovdje se suprotstavljaju pravni osnovi pošto mogu biti oba lica koja imaju neko pravo pa je potrebno utvrditi čije je pravo jaće. U slučaju suprotstavljanja pravnih

12

osnova jaće je pravo onoga tko može da dokaže svojinu svog prethodnika. Ako ne može da dokaže svojinu svog prethodnika nijedan ili ako mogu oba, onda prednost ima teretni pravni posao nad dobročinim. Ako su im i ti pravni osnovi jednaki onda prednost ima lice kod koga se stvar nalazi. I ovdje se mogu ulagati peremptorni i dilatorni prigovori. Ista je situacija u pogledu savjesnog i nesavjesnog držaoca.

6. Kod višestrukog otuđenja: Ako su svi sticaoci savjesni kod nekretnina prednost ima onaj tko je prvi podnio zahtjev za uknjižbu, a kod pokretnina onaj kome je prvom stvar predata.

7. Negatorna tužba (actio negatoria): ovdje vlasnik ne gubi svoju stvar nego ga tuženi uznemirava u vršenju prava vlasništva. Aktivno legitimisan je vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik, dok je pasivno legitimisan onaj tko vrši uznemiravanje, po čijem nalogu se vrši uznemiravanje i u čiju korist se vrši uznemiravanje. Tužitelj mora da dokaže vlasništvo ili pretpostavljeno vlasništvo i čin uznemiravanja. Tuženi dokazuje da ima pravo na tu radnju.

Prestanak prava svojine

NOVINE KOJE SU U NOVOM ZAKONU:1. Jednovrsnost vlasništva,2. Novi instituti: pravo građenja, sticanje prava svojine od nevlasnika pored pokretnih stvari i

na nekretninama, susjedska prava3. Regulisanje nečeg što do sada nije bilo regulisano: realni tereti, lične službenosti, 4. Prelazne i završne odredbe,5. Založno pravo regulisano u cijelosti u Zakonu o stvarnim pravima. do 03.25

Susjedska prava (članovi 66-79):- u odjelku o službenostima u udžbeniku profesora Stankovića i Orlovića,

1. To su prava koja postoje između susjeda. 2. Ona postoje na osnovu samog zakona i služe za regulisanje dobrih međususjedskih odnosa. 3. Četiri su osnovne grupe susjedskih prava:

a) Prva grupa susjedskih prava je ona grupa koja proizilazi iz razgraničenja nepokretnosti (npr. drvo na međi,...);

b) Druga grupa susjedskih prava je pravo jednog susjeda da uđe na parcelu drugog susjeda da bi sa te parcele uzeo odbjegle životinje (ako pri tome načini štetu on će odgovarati po opštim načelima za naknadu štete); vlasnik susjedne parcele ima pravo da to zabrani ali pod uslovom da životinje izruči on sam.

c) Treća grupa susjedskih prava su ona prava na osnovu kojih može jedan susjed da traži od drugog susjeda da ne radi neke radnje na koje bi inaće imao pravo da nema prava ovog njegovog susjeda (npr. da ne radi neke radnje sa kojima spodkopava vašu nekretninu). Pri tome se traži od susjeda neko nećinjenje!

d) Četvrta grupa susjedskih prava jeste pravo da tražiš od susjeda da on nešto uradi što inaće ne bi morao da uradi (npr. kišnica se sa susjedove parcele slijeva na vašu - vaše pravo je tražiti od susjeda da to reguliše).

4. Dva su segmenta susjedskih prava koja su najinteresantnija: I. Imisije su nešto što prelazi sa jedne nekretnine na drugo nekretninu, koje ne smiju

prelaziti granicu tolerancije.II. Međa se može uređivati kada su međišni znaci uništeni, kada se ne mogu raspoznati,

kada su polomljeni, itd. Postavljaju se pravila u pogledu uređenja međe: međa će se uređivati prevashodno na osnovu sporazuma susjeda, a ako nema sporazuma onda zakon kaže da je slijedeći način uređenja međe posljednje stanje mirnog posjeda, a ako se ne može utvrditi ni posljednji mirni posjed onda zakon uvodi jedan novi osnov

13

uređenja međe na osnovu pravičnosti. Zakon postavlja presumpciju da svojina ide do međe do kuda je međa uređena. Onaj susjed koji je učestvovao u postupku za uređivanje međe može pokrenuti parnicu u roku od šest mjeseci (to je prekluzivni rok - ako prođe taj rok gubi se pravo).

III. Među na gradskom građevinskom zemljištu određuje sud (to je do sada uređivao organ uprave).

5. Poseban član uređuje da je stablo na među u susvojini susjeda. 6. Ako grane drveća pređu u vazdušni prostor susjeda: zakon mu daje pravo da te grane susjed

sam posječe.

STVARNO PRAVOPREDAVANJE

24.04.2010

SUVLASNIŠTVO

1. Jeste vlasništvo više osoba na istoj stvari gdje su dijelovi tih osoba određeni u određenim apsolutnim dijelovima. Ovdje su dijelovi jasno određeni. Mogu biti određeni u razlomku, decimali,... Suština je da dijelovi svih suvlasnika sačinjavaju jednu cijelu.

2. Odnos suvlasnika prema cijeloj stvari: Suvlasnik u upravljanju stvari participira sukladno svom suvlasničkom dijelu. Ima pravo na zaštitu cijele stvari!

3. Odnos suvlasnika prema svom suvlasničkm dijelu: U pogledu svog suvlasničkog dijela ima sva ona prava koja vlasnik ima prema svojoj imovini (svoj suvlasnički dio može da prodaje, mijenja, zalaže,...), bez traženja saglasnosti ostalih suvlasnika. Ima pravo da se u pogledu svog dijela ponaša kao da je vlasnik!

I. DIOBA: U svakom trenutku može da zahtijeva diobu. Svi suvlasnici mogu da učestvuju u procesu diobe, ali i ne moraju! Zakon kaže da suvlasnici mogu tražiti diobu svojih dijelova osim u nevrijeme za ostale suvlasnike. Zakon i određuje da se suvlasnik ne može odreći prava na diobu (ima pravo da traži izdvajanje, on se tog prava ne može odreći ali se može dogovoriti da u roku od 3 godine neće tražiti izdvajanje).

II. DIOBA SUVLASNIČKE ZAJEDNICE: Prije svega se pokušava postići sporazum suvlasnika. Ako nema sporazuma suvlasnika onda suvlasnik pokreće sudski postupak diobe koji se vodi u vanparničnom postupku. Sud tada saslušava sve suvlasnike pošto svi nužni jedinstveni suparničari pa s toga moraju da prisustvuju. Sud zatim odlučuje o načinu diobe. Prevashodna je fizička dioba što znaći da se izdvaja iz suvlasničke zajednice jedan realni dio i pripada suvlasniku koji traži diobu. Sud vodi taj postupak uz pomoć odgovarajućih vještaka.

III. Ako se radi o stvari koja se ne može podijeliti onda sud konstatuje da se ne može izvršiti fizička dioba. U takvim slućajevima dolazi do civilne diobe što znaći da se prodaje stvar u suvlasništvu, dobije se novac, a zatim se dadne participirajući dio prema suvlasničkom dijelu.

IV. Ako nije moguća ni fizička ni civilna dioba: onda može sud odrediti da zajednička stvar 14

pripadne samo jednom od njih s tim što je on dužan da ostalim suvlasnicima nadoknadi novčanu vrijednost njihovih suvlasničkih dijelova.

V. Ako se dijeli stvar u suvlasničkoj zajednici koja se u naravi sastoji od više stvari: svako od suvlasnika može da dobije dio stvari ali ako je stvar koju sam dobio veće vrijednosti od suvlasničkog dijela onda trebam da participiram onima koji su dobili manji dio. Suština je da se obezbjedi balans imovinskih interesa.

4. Poslovi redovnog upravljanja: To su oni poslovi koji su neophodni da bi određena stvar mogla normalno da funkcioniše. Da bi se vršili poslovi redovnog upravljanja, ako nema saglasnosti svih suvlasnika, mora da bude saglasnost bar toliko suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose više od jedne polovine. Oni suvlasnici koji su se tome usprotivili imaju pravo na osiguranje od štete što znaći da ako dolazi do štete uslijed obavljanja poslova iz redovnog upravljanja onda mora biti ta šteta nadoknađena onome koji se usprotivio poslu.

5. Poslovi vanrednog upravljanja: su poslovi koji se javljaju u određenim vanrednim situacijama. Da bi se vršili poslovi vanrednog upravljanja mora da bude saglasnost svih suvlasnika (su poslovi kada daješ npr. kuću pod hipoteku, kada daješ određenu stvar u zakup).

ZAJEDNIČKA SVOJINA

Jeste svojina više lica na istoj stvari kod kojih dijelovi nisu određeni ali su odredivi.

1. Ako nije zakonom drugačije određeno onda se supsidijarno upotrebljavaju odredbe o susvojini.

2. Svaki zajedničar upravlja u pogledu zajedničke stvari i svi zajedno upravljaju.3. Svaki zajedničar ima pravo na zaštitu na cijelu stvar. 4. Zajednička svojina postoji između bračnih supružnika, nasljednička zajednica

(nasljeđivanjem se pravo vlasništva stiće momentom smrti ostavitelja ali do provođenja ostavinskog riješenja nasljednici imaju zajedničku svojinu), etažna svojina (zajednička svojina postoji na zajedničkim dijelovima stambene zgrade).

5. Svaki zajedničar može traži da zajednička svojina prestane na taj način što će se utvrditi zajednički dijelovi zajedničara. Kada se ti dijelovi utvrde i odrede onda je to susvojina.

ETAŽNA SVOJINA

Do sada je bio koncept etažne svojine ovakav: ima se pravo svojine na svom stanu, odnosno etažno vlasništvo, to je glavno pravo koje se ima u pogledu nekretnine. Akcesorno odnosno sporedno pravo je bilo pravo zajedničke svojine na zajedničkim dijelovima zgrade. Treće pravo koje je bilo je bilo pravo suvlasništva na zemlji na kojoj se zgrada nalazi saglasno mom dijelu odnosno koliko moj stan participira u toj zgradi.

Zemljište na kojem se nalazi zgrada je glavna stvar, a zgrada jeste akcesor. Sada imajući u vidu načelo pravnog jedinstva nekretnine odnosno načelo superficies solo cedit, sad zakon etažnu svojinu definiše kao svojinu na posebno dijelu zgrade koja je neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelovima na zgradi i pripadajućim dijelom zemljišta. Sada je glavno pravo kod etažne svojine pravo suvlasništva. Nije glavno pravo pravo svojine na stanu koju niko ne osporava nego je glavno pravo da se vidi koliko taj stan participira u određenoj zgradi sa suvlasničkim dijelom. Iz toga se onda izvlaće sva prava.

15

Prestankom suvlasništva na zgradi prestaje i etažna svojina na stanu. Prestankom etažne svojine na stanu ne mora da prestane pravo suvlasništva. Suvlasništvo je centralno pravo koje etažni vlasnik ima. Etažni vlasnik može da ima pravo etažnog vlasništva a ne mora na posebnom dijelu zgrade koji je sposoban da bude stan ali pod uslovom da ima ugovor o diobi, izjavu o diobi, uknjiženje etažne svojine, itd.

Etažni vlasnik ima pravo i na zajedničkim dijelovima, a isto tako ima pravo i na zemljištu. Suština cijele priće je da je važno koliki suvlasnički dio ima pojedinac u zgradi.

Etažni vlasnici su trebali u roku od godine dana sklopiti međusuvlasnički ugovor, trebali su odrediti upravnika. Ako se ne odredi upravnik onda privremenog upravnika određuje jedinica lokalne samouprave.

Etažni vlasnici uspostavljaju zajedničku rezervu, koja služi za određene troškove koji nastaju stanovanjem u određenoj zgradi. Zajednička rezerva se pravi na osnovu pokazatelja određenih predvidivih troškova.

Etažnom svojinom potrebno je usaglasiti tri interesa: interes vlasnika stana u pogledu vlasništva na stanu, vlasništvo na zjadničkim prostorijama i vlasništvo na zemljištu.

SLUŽBENOSTI, SLUŽNOSTI

Stvarna prava su pravo svojine kao centralno pravo i ograničena stvarna prava: službenost, založno pravo, pravo građenja i pravo realnog tereta.

Pravo službenosti je stvarno pravo određenog lica da koristi tuđu stvar ili da traži od vlasnika te stvari da se uzdrži od nećega što bi inaće kao vlasnik mogao da radi.

Karakteristike odnosno načela službenosti: 1. Je ograničeno stvarno pravo (ograničeno je pravom vlasništva te stvari). 2. Ne može postojati na činidbu (ne može se vlasnik poslužne stvari natjerati da nešto čini). 3. Službenost mora da bude korisna.4. Službenost se mora izvršavati "CIVILITER" što znaći na način na koji se najmanje

opterećuje poslužno dobro.5. Službenosti su neprenosive.6. Službenosti su nedjeljive.

Podijela službenosti na:1. Stvarne i lične: U zavisnosti od toga u čiju korist službenost postoji. Ako postoji u korist

stvari onda je to stvarna, a ako postoji u korist lica onda je to lična. 2. Pozitivne i negativne: Pozitivne su one kad titular službenosti vrši određeni sadržaj prava

službenosti, a negativne su one kad se traži od vlasnika poslužnog dobra da ne čini nešto što bi trebao da čini i mogao da čini.

3. Kućne i poljske: Zavisi od povlasnog dobra. Ako su ustanovljeni u korist kuće onda su kuće, a ako su ustanovljeni u korist povlasnog dobra zemljišta onda su poljske (via interactus: služnost prolaza pješice, služnost progona stoke, služnost prolaza zapregom,...).

4. Vidljive i nevidljive5. Trajne i povremene: U okviru povremenih interesantne su tzv. sezonske službenosti

(postoje samo u određeno doba).

STVARNE SLUŽBENOSTI16

Stvarne službenosti su pravo vlasnika određene nekretnine da za potrebe te nekretnine koja se zove povlasno dobro koristi određenu drugu nekretninu koja se zove poslužno dobro ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da ne vrši određene radnje na koje bi inaće imao pravo. Stvarna službenost postoji u korist stvari. Kako bi došlo do stvarne službenosti potrebno je postojanje dvije nekretnine: poslužno i povlasno dobro.

STICANJE STVARNIH SLUŽBENOSTI:1. Pravni posao: Pravni posao mora da bude u pismenom obliku kako bi mogao da bude

osnov za uknjižbu u ZK. Službenosti se uknjižavaju u ZK kao teret nekretnine u korist nekretnine. Modu aquirendi je uknjižba. U trenutku uknjižbe stiče se pravo stvarne službenosti, što znači da uknjižba ima konstitutivni karakter.

2. Odlukom suda ili drugog nadležnog organa: Pravosnaznošću sudske odluke ili konačnošću odluke upravnog organa. Uknjižba ima deklaratorni karakter. Najčešći način otvaranja stvarne službenosti odlukom suda jeste nužni prolaz. Rijeć je o prolazu koji je nužno otvoriti. Da bi došlo do otvaranja nužnog prolaza odlukom suda moraju da budu ispunjena dva esencijalna uslova: prvi uslov je da određena nekretnina nema nikakve veze sa javnim putem ili da nema dovoljne veze sa javnim putem; drugi uslov je da korist koju određena parcela dobije stiće otvaranjem nužnog prolaza premašuje štetu koju trpi poslužno dobro time što se otvara nužni prolaz. Vlasnik poslužnog dobra ima pravo na naknadu štete. Zakon zabranjuje otvaranje nužnog prolaza kroz dvorište. U presudi se mora naglasiti kakav nužni prolaz se otvara i u korist koje parcele. Skica vještaka geometra uvijek je sastavni dio sudske odluke. Nužni prolaz se stiće momentom pravosnažnosti sudske odluke. Uknjižba ima samo deklaratoran karakter.

Slično jeste i kod diobe kod suvlasništva (za one parcele koje nemaju prava službenosti), isto tako i u ostavinskom postupku ako je ostavitelj odredio da se u tom postupku trebaju osnivati određeni službenosti sud će onda donošenjem ostavinskog rješenja zasnivati određene službenosti.

3. Održajem: se pravo službenosti stiće prolaskom od 20 godina ako se vlasnik poslužnog dobra ne protivi. Istekom zadnjeg dana 20 godina stiće se pravo stvarne službenosti u korist povlasne parcele. Nakon što se stekne pravo stvarne službenosti vlasnik poslužnog dobra može tražiti ukidanje tog prava. Odluka suda ima samo deklaratorni karakter, isto i uknjižba. Zakon o stvarnim pravima uvodi jednu novinu: ako je službenost takve vrste da se može samo rijetko izvršavati onda se pravo stvarne službenosti održajem stiće ako određeno lice koristi to pravo u korist svoje nekretnine najmanje tri puta kad mu se ukazala prilika i iskoristio je u periodu od 20 godina.

ZAŠTITA PRAVA STVARNE SLUŽBENOSTI:1. Tipična tužba na za zaštitu prava stvarne službenosti, petitorna tužba na osnovu prava, je tzv.

actio confesoria. Aktivno legitimisan je vlasnik povlasnog dobra, koji podnosi tužbu protiv vlasnika poslužnog dobra koji je pasivno legitimisan. Pasivno legitimisano je i svako treće lice koje na neki način ometa izvršavanje sadržaja stvarne službenosti. Ovo je tipična tužba za zaštitu prava službenosti koju podnosi uvijek vlasnik povlasnog dobra protiv najčešće vlasnika poslužnog dobra.

2. Tužba pretpostavljenog ovlašćenika prava stvarne službenosti.3. Državinske tužbe kod posjeda prava stvarne službenosti. U tom slućaju se ne dokazuje pravo

nego posjed prava.

PRESTANAK PRAVA STVARNE SLUŽBENOSTI:1. Propast poslužnog dobra. 2. Konsolidacija što znaći da jedno lice postane vlasnik i poslužnog i povlasnog dobra. 3. Odreknuće ovlašćenika stvarne službenosti: imam pravo da se odreknem prava koje postoji

17

u korist moje parcele; naravno to može samo titular prava odnosno vlasnik povlasnog dobra.4. Ispunjenjem uslova, istekom roka ako je službenost osnovana pod uslovom ili do isteka

određenog roka.5. Zbog nevršenja: Nevršenje prava stvarne službenosti se može manifestovati u dva vida:

kao tzv. zastarjelost (kao što se pravo sticanja stvarne službenosti stiće izvršavanjem tog prava u periodu 20 godina, tako se pravo stvarne službenosti gubi ako se ne vrši u periodu od 20 godina, pravo se gubi po zakonu odnosno ex lege) i kao liberatorna uzukapija (vlasnik poslužnog dobra zabrani ovlašćeniku stvarne službenosti prolazak preko njegovog zemljišta; poslije te zabrane vlasnik povlasnog dobra 3 godine ne prolazi; istekom roka od 3 godine gubi se pravo stvarne službenosti)

6. Kada službenost izgubi razumnu svrhu: Stari zakon je rekao da stvarna službenost prestaje kad postane nepotrebna. U novom zakonu piše da stvarna službenost može da prestane ako izgubi razumnu svrhu bez obzira na pravni osnov za koji je osnovana.

LIČNE SLUŽBENOSTI

Prošli zakon nije normirao lične službenosti, ali su postojale pošto ih je zakon taksativno nabrajao u članu 60 (ploduživanje, upotreba i pravo stanovanja) ali je bilo prepušteno republičkim i pokrajinskim skupštinama da to normiraju ali oni to nikad nisu uradili. Tri su vrste ličnih službenosti: plodouživanje (usus fructus), upotreba (usus) i pravo stanovanja (habitacija). Lične službenosti postoje u korist lica. One traju određeno vrijeme ukoliko je to dogovoreno, najkasnije do smrti tog lica, s tim što se može dogovoriti da je lična službenost zasnovana i za njegovog nasljednik i onda prestaje sa smrću tog nasljednika.

Plodouživanje (usus fructus):1. Jeste najšira LS. To je pravo na neograničeno korištenje određene stvari bez povrede njene

suštine odnosno supstance. 2. Predmet plodouživanja može da bude nekretnina ili pokretnina koja nije potrošna (ako je

potrošna može da bude izuzetno ploduživanje na potrošnoj ali je to tada tzv. nepravo plodouživanje).

3. Plodouživalac ima pravo da svoja ovlašćenja prenese na neko drugo lice. Uživalac upotrebe ne može! Plodouživalac može neograničeno da koristi stvar.

4. Troškovi redovnog održavanja stvari: pripadaju plodouživaocu (neograničeno koristi stvar, uzima plodove, ima pravo i na civilne plodove, zbog toga mora da snosi i troškove redovnog održavanja stvari).

5. Troškovi vanrednog održavanja stvari: Snosi vlasnik stvari. Vlasnik stvari ima faktički samo golu svojinu. On može da proda stvar, ali lice koje kupuje ono stupa u prava i obaveze prethodnika, dakle ono mora da respektuje da postoji određeno pravo plodouživanja na toj stvari. Zbog toga je vrijednost te stvari bitno smanjena.

6. Rizik slučajne propasti stvari: Snosi vlasnik stvari.

Plodouživanje traje do isteka ugovorenog vremena ili do smrti plodouživalaca. Plodouživanje se ne može naslijediti! Izuzetno se može odrediti da plodouživanje se ustanovljava i za nasljednika i tad prestaje sa smrću tog nasljednika.

Upotreba (usus):1. To je tzv. nepravo plodouživanje. To je plodouživanje u puno manjem kapacitetu. To znači

da titular prava upotrebe ima pravo da određenu stvar upotrebljava samo za sebe ili članove svoje porodice bez povrede suštine stvari.

2. Pravo upotrebe se ne može prenijeti na drugo lice. 3. Predmet su nekretnine ili nepotrošne pokretnine (a može biti neprava upotreba ako su

18

potrošne pokretnine). 4. Troškove održavanja stvari snosi vlasnik stvari.

Pravo stanovanja ili pravo habitacije:1. Jeste pravo odnosno lična službenost na osnovu koje titular tog prava ima pravo da koristi

određeni stan u svrhu stanovanja do određenog vremena. 2. On može pravo lične službenosti upotrebe stanovanja koristiti sa članovima svoje porodice.

Nema pravo dovođenja drugih lica.

PREDAVANJE 08.05.2010.

ZALOŽNO PRAVO (ZP):- do sada je bilo založno pravo normativno razdvojeno: ZP na pokretnim stvarima i ZP na pravima je bilo normirano u zakonu u obligacionim odnosima; ZP na nekretninama odnosno hipoteka je bila normirana u zakonu o svojinskopravnim odnosima;- sada osim Zakona o stvarnim pravima RS, za ZP su sada značajni još neki zakoni: registarsko pravo koje je normirano okvirnim zakonom o zalogu BiH iz 2004. godine; Zakon o zemljišnim knjigama (pošto određuje uslove za upis hipoteke); Zakon o izvršnom postupku (normira izvršenje namirenja založnog povjerioca), Zakon o stečajnom postupku (po njemu se vidi kakav je pravni položaj založnog povjerioca kada njegov dužnik padne pod stečaj, tada ima status razlučnog povjerioca i ima pravo da se odvojeno namiri);

POJAM: - ZP je ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu kojeg založni povjerilac ima pravo da se iz založene stvari odnosno prava namiri ako dužnik o dospjelosti ne isplati svoju obavezu prema povjeriocu. - ZP je specifično pošto je to jedino ograničeno stvarno pravo koje ne može samostalno da postoji. ZP pretpostavlja postojanje još nekog prava, a ZP služi za obezbjeđenje tog prava. ZP je akscesorno, sporedno, supsidijarno: ono može postojati ako postoji glavno potraživanje, a glavno potraživanje se bazira na obligacionom odnosu između povjerioca i dužnika. - Kod ZP postoje dva pravna odnosa: osnovni prvavni odnos a to je obligacioni pravni odnos (npr. ugovor o zajmu, kreditu,...), taj obligacioni odnos se obezbjeđuje sa institutom ZP, što znači da je ZP sporedno, akscesorno pravo i ono služi za obezbjeđenje namirenja povjerioca iz osnovnog odnosa odnosno obligacionog odnosa.

PRAVNA PRIRODA:- ZP je stvarno pravo.

Pored osnovne funkcije da služi za obezbjeđenje namirenja povjerioca, ZP služi i da vrši psihološki pritisak na dužnika da izmiri svoju obavezu. Još jedna funkcija ZP je jako bitna a to je funkcija

19

mobilizatora odnosno aktivatora: to znači da pomoću ZP dužnik može da obezbjedi mnogo povoljnije uslove za kreditiranje ili povoljnije uslove kod nekog drugog pravnog posla.

Dvije su vrste obezbjeđenja potraživanja: stvarnopravna sredstva obezbjeđenja (npr. hipoteka) i druga vrsta su tzv. lična ili obligaciono pravna.

OSNOVNA NAČELA ZP:- ZP je vrlo složen pravni institut gdje se sa jedne strane nalazi založni povjerilac a sa druge strane založni dužnik, nalaze se i neka treća lica i drugi povjerioci - založni dužnik ne mora da bude dužnik iz obligacionog odnosa!- načelo akscesornosti: ZP je sporedno i ne može postojati samo; obligaciono pravni odnos jeste glavni odnos! Prestankom obligacionog odnosa prestaje i ZP. ZP može postojati pod uslovom za buduće potraživanje, dakle potraživanje koje još nije nastalo, a to je izuzetak od načela akscesornosti (ovdje potraživanje još ne postoji, moguće je da će nastati!). Inače je određeno da potraživanje mora biti: određeno, novčano, ili bar mora biti odredljivo! Isto tako u pogledu potraživanja postoji jedan izuzetak, a to je institut maksimalne hipoteke, što znači da potraživanje mora biti određeno ili odredivo bar u največem iznosu (to je u slučaju kada se ne zna visina potraživanja, a zakonodavac je rekao kako ne bi bilo pravne nesigurnosti mora se odrediti najviši iznos, možda će on biti manji ali viši ne može biti). - načelo specijalnosti: znači da tačno određena stvar garantuje za tačno određeno potraživanje;- načelo nedjeljivosti: znači da cijela stvar garantuje za namirenje cijelog potraživanja; ZP mora da obezbjedi balans interesa povjerioca i dužnika zbog čega su u Zakonu o stvarnim pravima navedena dva izuzetka: prvi izuzetak kaže ovako, ako založni dužnik otuđi dio nekretnine koji je manji od 1/5 potraživanja a i dalje ima garanciju koja je dovoljna za obezbjeđenje potraživanja, onda je takvo prometovanje validno; drugi izuzetak je ako se sa više stvari garantuje namirenje potraživanja i ako se smanji potraživanje onda založni dužnik može tražiti da sud ograniči ZP na neke od predmeta koji su bili u početku kao obezbjeđenje potraživanja povjerioca ali ostaje toliko predmeta koliko je dovoljno za namirenje povjerioca.- načelo oficijelnosti: znači da se namirenje založnog povjerioca može vršiti u sudskom postupku (ne može povjerilac sam da uzme stvar i da je proda). Ovdje se smatra da će sud kao državni organ njabolje štiti interese dužnika, da će taj postupak biti sproveden po svim pravilima struke i nauke. Kruto primjenjivanje načela oficijelnosti dovodi do usporenja pravnog prometa pa je zakonodavac predvidio određene izuzetke: ako se radi o ZP na pokretnim stvarima i pravima i ako dužnik da izričito pisano odobrenje da se prodaja može vršiti mimo suda onda povjerilac može sam da izvrši tu prodaju. Kod trgovačkih pravnih poslova ako nije dužnik izričito zabranio a isto je riječ o pokretnim stvarima onda se može isto prodati mimo suda (privreda zahtijeva brzi proces).Povezano sa načelom oficijelnosti postoji jedna zabrana u ugovoru o zalogu koja datira iz rimskog prava a onda se zove lex commissoria što znači da je zabranjeno da se u ugovoru o zalogu založni povjerilac i založni dužnik dogovore da ako dužnik ne izvrši svoju obavezu da će povjerilac postati vlasnik založene stvari. Na taj način zakon štiti dužnika, pošto se smatra da bi on inače pristao na tu odredbu pošto je u nepovoljnijem položaju. To je moguće u momentu dospjelosti obaveze!

Zakon o stvarnim pravima ne traži posebne uslove kada je u pitanju promet pokretnih stvari (neformalan, konsensualan, ne podliježe nikakvoj posebnoj formi) ali je odredio postupak kada je u pitanju promet nekretnina. Kod nas ugovor o hipoteci mora da bude u pisanom obliku i u takvom obliku koji se zahtijeva za promet nekretnina. Zahtjeva se notarska obrada.

PODJELA: - prema vrsti založenog predmeta: ZP na pokretnim stvarima i ZP na nepokretnim stvarima (hipoteka), s tim što postoji i ZP na pravima (ZP na pravima je specifična vrsta ZP u pogledu kojeg postoje mnoga pravila koja se primjenjuju u pogledu ZP na pokretnim stvarima);- prema načinu nastanka:

20

1. dobrovoljno ZP (može da nastane putem ugovora i putem testamenta, dobrovoljno ZP na pokretnim stvarima se stiče predajom, i tu je pravni osnov (iustus titulus) ugovor a modus aquirendi jeste predaja, kod ZP na nekretninama jeste iustus titulus ugovor koji je notarski obrađen, a modus aquirendi jeste upis u ZK), može biti prinudno (osniva se u na osnovu odluke suda donesene u postupku prinudnog osiguranja potraživanja);

2. sudsko ZP: može biti prinudno (u izvršnom postupku) i dobrovoljno (u izvršnom postupku na osnovu sporazuma stranaka); na pokretnim stvarima sudsko ZP nastaje popisom zapljene stvari; a ZP na nekretninama upisom u ZK

3. zakonsko ZP: generalno nastaje kada budu ispunjeni zakonom predviđeni uslovi, tu uknjižba ne može imati konstitutivni karakter,

ZP NA POKRETNIM STVARIMA- vuče genezu iz rimskog prava, tzv. pignus ili ručna zaloga;- pignus nastaje tako što se zaključi ugovor o zalogu i izruči se založena stvar založnom povjeriocu;- dužnik je na taj način u nepovoljnom položaju pošto mora izručiti stvar povjeriocu, sa druge strane je povjerilac u nepovoljnom položaju jer on mora da čuva to stvar (momentom predaje povjeriocu na njega prelazi rizik propasti i svi ostali rizici koji mogu toj stvari da se dese); zbog toga se ZP na pokretnim stvarima u praksi sve manje upotrebljava;- predmet ZP može biti ona pokretna stvar koja se može unovčiti, ne može stvar koja nije u prometu (res extra commercium ne može) pošto se ne može unovčiti; pored cijele stvari je nesumnjivo da se može unovčiti i suvlasnički dio;- prava založnog povjerioca kod ručne zaloge: prve tri su iste za ručnu zalogu i za hipoteku!

1. pravo namirenja: to je esencija ZP, ZP postoji zbog namirenja, nema ZP ako nema namirenja (naravno ako dužnik izvrši svoju obavezu ne dođe do namirenja); ZP je tu da bi garantovalo namirenje; založni povjerilac ima pravo da se namiri po isteku roka dospjelosti, ako dužnik ne ispuni svoju obavezu;

2. pravo prvenstva: tu se određuje koji založni povjerilac ima pravo da se namiri, kojim redosljedom; generalno pravilo kod ZP jeste da svaki založni povjerilac (ručna zaloga ili hipoteka) ima pravo prvenstva u odnosu na svakog običnog odnosno hirografenog povjerioca (obični povjerilac je zaključio prije pravni posao, trebao bi po nekoj logici da ima prednost međutim založni obezbjeđeni povjerilac bez obzira kad je zaključen ugovor o zalogu on uvijek ima prednost nad običnim povjeriocem); druga dimenzija prava prvenstva je dimenzija koja se ogleda u odnosu založnih povjerilaca (kad je više ZP na istoj stvari) gdje važi rimsko načelo prior tempore potior iure - raniji u vremenu jači u pravu;

3. pravo sledovanja: znači da založni povjerilac ima pravo da se namiri bez obzira u čijim rukama se nalazi založena stvar (iako se npr. nakon toga proda);

4. specifična prava založnog povjerioca kod ručne zaloge:5. pravo na posjed založene stvari (ručna zaloga nastaje predajom u posjed);6. pravo upotrebe i ubiranja plodova: to pravilo je dispozitivnog karaktera; stranke se mogu

dogovoriti da založni povjerilac ima pravo upotrebe i ubiranja plodova ali u tom slučaju se koristi koje založni povjerilac ima od toga odbijaju od troškova, kamata i glavnice;

7. pravo na dopunu zaloge: ako založeni predmet ima neki materijalni ili pravni nedostatak koji može dovesti do otežanja realizacije ZP onda založni povjerilac ima pravo da traži da se dopuni zaloga

PODZALOGA je kad založni povjerilac založi svoje potraživanje koje ima založi radi obezbjeđenja nekog potraživanja koje on ima prema nekom trećem licu (postoji i institut nadhipoteke). Založni dužnik se o tome obavještava i poslije tog obavještenja založni dužnik mora da isplati podzaložnom povjeriocu ono što je dužan svom založnom povjeriocu.

PRESTANAK ZP NA POKRETNIM STVARIMA:21

- propašču stvari,- odricanjem založnog povjerioca,- konfuzijom: kad se potraživanje i dug spoje u jednoj osobi,- konsolidacijom: kada povjerilac postane vlasnik založnog predmeta,- ispunjenjem uslova,- protekom roka.

ZP NA POKRETNIM STVARIMA - TZV. REGISTARSKO ZALOŽNO PRAVO: - u Zakonu o stvarnim pravima je taj institut samo predviđen; u BiH je 2004. godine več donesen Zakon o registarskom založnom pravu;- ovaj registar vodi Ministarstvo pravde BiH;- to je ZP na pokretnim stvarima i pravima, - pošto ima pignus sve manju primjenu u praksi pošto ne odgovara ni dužniku ni povjeriocu onda je došlo do toga da se pokretna stvar ne predaje založnom povjeriocu nego stvar dužnik zadržava u svom posjedu ali ih upiše u određeni registar i to je garancija založnog povjerioca; to je tzv. bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima; - danas je u svijetu največi razvoj u ZP u pogledu bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima;- pošto se stvar registruje u Ministarstvu pravde BiH svako treće lice zna ako bi npr. htjelo kupiti to stvar da je založena (publicitet).

ZP NA PRAVIMA:- Koja prava se mogu založiti? Samo ona koja se mogu odvojiti od lica i koja su u pravnom prometu. - dobrovoljno ZP na hartijama od vrijednosti koje glase na donosioca, povjerilac stiče jednako kao i na pokretnim stvarima, na hartijama po naredbi založnim indosamentom, na hartijama koje glase na ime, kao i na potraživanjma putem ustupanja radi osiguranja i obavještenjem dužnika o tom ustupanju; - dobrovoljno ZP na ostalim pravima stiče se na način koji je predviđen za prenos tih prava, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno;

ZP NA NEKRETNINAMA (HIPOTEKA):- to je ZP gdje za obezbjeđenje potraživanja garantuje određena nekretnina;- predmet hipoteke može biti svaka nekretnina koja je u prometu; sa nekretninom su založeni i njeni pripadci; može da bude i suvlasnički dio a može da bude i nekretnina u zajedničkoj svojini pod uslovom da svi zajedničari tu nekretninu založe;- prava založnog povjerioca kod hipoteke:

1. pravo namirenja: to je esencija ZP, ZP postoji zbog namirenja, nema ZP ako nema namirenja (naravno ako dužnik izvrši svoju obavezu ne dođe do namirenja); ZP je tu da bi garantovalo namirenje; založni povjerilac ima pravo da se namiri po isteku roka dospjelosti, ako dužnik ne ispuni svoju obavezu;

2. pravo prvenstva: tu se određuje koji založni povjerilac ima pravo da se namiri, kojim redosljedom; generalno pravilo kod ZP jeste da svaki založni povjerilac (ručna zaloga ili hipoteka) ima pravo prvenstva u odnosu na svakog običnog odnosno hirografenog povjerioca (obični povjerilac je zaključio prije pravni posao, trebao bi po nekoj logici da ima prednost međutim založni obezbjeđeni povjerilac bez obzira kad je zaključen ugovor o zalogu on uvijek ima prednost nad običnim povjeriocem); druga dimenzija prava prvenstva je dimenzija koja se ogleda u odnosu založnih povjerilaca (kad je više ZP na istoj stvari) gdje važi rimsko načelo prior tempore potior iure - raniji u vremenu jači u pravu;

3. pravo sledovanja: znači da založni povjerilac ima pravo da se namiri bez 22

obzira u čijim rukama se nalazi založena stvar (iako se npr. nakon toga proda);

4. specifična prava založnog povjerioca kod hipoteke:5. pravo na prodaju zaloga prije vremena dospjelosti (znači ako se dužnik

ponaša tako da smanjuje vrijednost založene nekretnine, založni povjerilac ima pravo zatražiti da sud opozori dužnika da se tako više ne ponaša, ako se dužnik i pored upozorenja nastavi tako da ponaša onda hipotekarni povjerilac ima pravo da traži namirenje i prije vremena dospjelosti; kod ovoga dužnik doprinosi da dođe do prijevremenog namirenja pošto je stalno uništavao i na taj način smanjivao vrednost založene nekretnine);

6. nema pravo na upotrebu založene nekretnine: založena nekretnina uvijek ostaje u posjedu založnog dužnika; hipotekarni povjerilac se obezbjeđuje sa upisom u javne knjige; način nastanka kod dobrovoljne hipoteke i kod sudske hipoteke jeste uknjižba u javne knjige (modus aquirendi);

Kod hipoteke je došlo do najviše novina koja predviđa zakon:- raspolaganje neizbrisanom hipotekom: ovdje je došlo do odstupanja od načela akscesornosti; hipoteka nastaje uknjižbom u javne knjige što znači da i prestaje brisanjem iz javnih knjiga; kada prestane potraživanje za koje garantuje određena nekretnina dužnik ima pravo da hipoteku koja je garantovala za prošlo potraživanje, prenese na neko drugo potraživanje nekog drugog povjerioca; primjer: imaš više hipotekarnih povjerilaca i to prvog, drugog, trećeg itd. reda, hipotekarni povjerilac prvog reda se namiri tako što mu dužnik plati potraživanje, njegova hipoteka prestaje pošto nema potraživanja - to ne znači da hipoteka drugog ranga postaje hipoteka prvog ranga nego dužnik prenosi tu svoju hipoteku na novo potraživanje ali to novo potraživanje ne smije da bude veće od ovog dosadašnjeg potraživanja; - zabilježba zadržavanja prvenstvenog reda: u slučaju brisanja hipoteke vlasnik hipoteke odnosno založene nekretnine može zabilježiti prvenstveni red na neko novo potraživanje kojem će on garantovati u roku od 3 godine s tim što hipoteka umjesto koje će stupiti nova hipoteka će da prestati ako se stara ne izbriše u roku od godine dana; - amortizacija hipoteke: ZP na nepokretnostima prestaje ukidanjem na osnovu odluke zemljišnoknjižnog suda i brisanjem iz zemljišne knjige

ako je proteklo najmanje 30 godina od uknjiženja hipotekarnog potraživanja, a u slučaju kad ima daljih upisa koji se odnose na nju - od posljednjeg od tih upisa,

ako nije moguće pronaći one koji su prema upisima ovlašćeni, ni njihove pravne sljednike, ako kroz ovo vrijeme nisu zahtijevani niti primljeni glavnica ni kamate, niti se pravo na koji

drugi način ostvarilo.Sud će u gornjim slučajevima objaviti oglas da se prijave svi koji smatraju da imaju prava na hipotekarnom potraživanju ili u vezi sa njim, te odrediti rok od godinu dana za prijavu, uz navođenje posljednjeg kalendarskog dana za podnošenje prijave. Oglas se objavljuje u Službenom glasniku RS i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi odgovarajući način. Ako u tom roku nema prijava sud će dopustiti amortizaciju hipotekarnog potraživanja i odrediti brisanje hipoteke i drugih upisa koji se na nju odnose. A ako bude u određenom roku podnesena prijava onda će sud obavijestiti onoga koji zahtijeva amortizaciju, i uputiti ga na parnicu o postojanju hipotekarnog potraživanja, i obustaviti postupak amortizacije.

23

Na kraju zakona u posebnim odredbama postoje odredbe o brisanju hipoteke koje su nastale prije prelaska nekretnine u društveno vlasništvo: ako se neko lice u roku od godinu dana javi onda će se voditi parnica u sudu. PRESTANAK HIPOTEKE:

1. kad prestane potraživanje prestane i hipoteka ali je potrebno i brisanje iz javnih knjiga;

2. propašću založene nekretnine;3. odreknućem založnog povjerioca;4. konfuzijom: kad se potraživanje i dug spoje u jednoj osobi;5. konsolidacija: ako hipotekarni povjerilac postane vlasnik založene

nekretnine; 6. ispunjenjem uslova;7. protekom roka;8. prodajom nekretnina za plaćanje duga hipotekarnog dužnika;9. amortizacija.

ZAJEDNIČKA ILI SIMULTANA HIPOTEKA znači da više nekretnina garantuje za namirenje potraživanja. Te nekretnine ne moraju da pripadaju jednom licu. Založni povjerilac ima pravo da odlučuje iz kojih nekretnina će da se namiri.

ZAŠTITA: Založni povjerilac ima pravo da zahtijeva od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo, te da trpi izvršavanje ovlašćenikovog prava na založenoj stvari, da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlašćenikovog prava dužan da propušta i da od njega i trećih lica zahtijeva predaju stvari, odnosno prestanak uznemiravanja. Ovo pravo ne zastarjeva.

Založno se pravo može štititi sa 2 tužbe:

1. VINDICATIO PIGNORIS ili založna tužba (slično kao actio rei vindicatio) - njome se služi založni povjerilac koji ima založno pravo na pokretnini i njome on traži predaju zaloga od trećeg lica ili prestanak uznemiravanja

2. HIPOTEKARNA TUŽBA – je tužba protiv založnog dužnika kao vlasnika zaloga kojom se traži od njega da trpi namirenje tražbine iz zaloga U svim tužbama tužitelj je dužan dokazati postojanje svog založnog prava i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja. OBJE SU NEZASTARIVE Zakon poznaje i tužbu pretpostavljenog založnog povjerioca kojom štiti svoje pretpostavljeno založno pravo (onaj koji ne može dokazati svoje založno pravo).

PRAVO GRAĐENJA

Pravo građenja jeste ograničeno stvarno pravo, novi institut, jedino novo stvarno pravo - do sada nije postojalo u domačem zakonodavstvu.

Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na osnovu koga korisnik prava građenja ima pravo da na površini zemljišta ili ispod površine zemljišta napravi zgradu, a vlasnik zemljišta je dužan to da trpi. Ovdje postoji zemljište koje je u vlasništvu drugog lica. Na tom zemljištu se konstituiše pravo građenja. Zakon izuzetno dopušta pravo građenja na svom zemljištu.

24

Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo, a prenosivo je samo zajedno sa zemljištem.

Onaj tko konstituiše pravo građenja i na osnovu prava građenja on napravi nekretninu na tom zemljištu s tim što plaća vlasniku zemljišta ne cijenu zemljišta nego mjesečnu zakupninu.

Zgrada i pravo građenja čine pravni odnos. Zemljište je povezano pravom građenja ali ono pripada drugom licu.

Pravo građenja može nastati:- na osnovu pravnog posla: nastaje uknjižbom u javne knjige, pravo građenja stiče se dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao teret na zemljištu koje opterećuje, i njegovim upisom zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku. - na osnovu odluke suda: u postupku diobe i ostavinskom postupku; i to pravo se upisuje u zemljišnu knjigu ali upis ima samo deklaratorni karakter.

Pravo građenja kao pravo na nečijem zemljištu uživa zaštitu odgovarajućom primjenom pravila o stvarnim službenostima, a kao nepokretnost u pravnom pogledu odgovarajućom primjenom pravila o zaštiti prava svojine.

PRESTANAK PRAVA GRAĐENJA:- popašću zemljišta;- sporazumom;- odreknućem korisnika prava građenja;- najčešće prestane istekom ugovorenog vremena (obično se ugovara na period od 99 godina);- ispunjenjem uslova, roka,- ukidanjem prava građenja, uslovi: ako titular prava građenja u roku od 10 godina na pravo građenja ne napravi zgradu onda vlasnik zemljišta ima pravo da se ukine pravo građenja; ako titular prava građenja napravi zgradu ali se ta zgrada sruši onda titular prava građenja mora u roku od 6 godina da napravi zgradu - taj rok počinje da teče od prvog dana naredne godine nakon godine kad je zgrada srušena, ali rok ne teče dok postoje okolnosti pod kojima zastaje rok održaja.

POSLJEDICE PRESTANKA PRAVA GRAĐENJA:- vlasnik zemljišta mora platiti naknadu za onoliko koliko je njegovo zemljište vrijednije sa zgradom.

REALNI TERETI

Pravo realnog tereta nije postojalo u praksi u ranijem pravnom sistemu ali je bila predviđena mogučnost njegovog postojanja. Pravo realnog tereta bilo je potrebno normirati posebnim zakonom republika i autonomnih pokrajina koji ga nikada nisu donijeli.

POJAM: Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na 25

nepokretnosti koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj tog realnog tereta.

- RT je teret nekretnine koje neko treće lice ima na teret vrijednosti nekretnine. - izvršava ga vlasnik nekretnine;

Sadržaj RT može biti moguća, dopuštena i određena, ili odrediva radnja periodičnog davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost. Radnja koja čini sadržaj RT ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjerom opterećene nepokretnosti, niti služiti ostvarivanju ekonomske namjene korisnikove neporektnosti. Sadržaj RT je periodično davanje, tj. radnja koja traje kontinuirano.Radnja jednokratnog davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj RT.

Nastanak RT:- na osnovu pravnog posla: pravni posao mora da bude u obliku notarski ovjerene listine, RT se onda uknjižuje u teretni list nekretnine i to je modus aquirendi; ako nisu ispunjene sve pretpostavke određene zakonom za upis u ZK, RT stiče se predbilježbom, pod uslovom da se predbilježba naknadno opravda. - odlukom suda ili drugog nadležnog organa: nastaje danom pravosnažnošću odluke sude u postupku diobe, ostavinskom postupku, i u drugim slučajevima određenim zakonom. Na osnivanje RT shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o osnivanju službenosti. Lice koje RT stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ovlašćeno je da traži upis tog prava u ZK.

RT se ne može odvojiti od nekretnine, može da postoji u korist lica ili u korist vlasnika određene nekretnine. RT je neprenosiv ako je konstituisan u korist lica.

KAKO SE ŠTITI RT?- Prvi način je da korisnik RT tuži vlasnika nekretnine na čiji teret postoji RT radi utvrđivanja postojanja RT.- Drugi način je ako neko treće lice ometa ili sprečava izvršavanje sadržaja RT onda korisnik RT ima pravo tužbom da zahtijeva da to ometanje ili sprečavanje prestane.

PRESTANAK RT:- kada propadne nekretnina na čiji teret postoji RT;- odricanje korisnika RT;- stavljanje izvan prometa opterećene ili povlasne nepokretnosti;- istekom vremena na koji je bio osnovan ili ispunjenjem raskidno uslova pod kojim je bio osnovan;- donošenjem odluke suda o amortizaciji tereta;- smrti lica u čiju korist je bio osnovan, ako stvarni teret nije izričito osnovan i za njegove nasljednike;- ukidanjem RT po zahtjevu vlasnika opterećene nekretnine ako on izgubi svoju svrhu (odluku donosi sud bez obzira na pravni osnov osnivanju).

26

ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO

Zemljišno knjižno pravo jeste pravo koje se bavi evidencijom i sticanjem stvarnih prava na nekretninama. ZK pravo proučava zemljišne knjige koje su javni registri u pogledu nekretnina.

Sistemi ZK:- Torensov ili australijski: postoji u Australiji gdje određeni korisnik sam obavlja određene stvari, uz pomoć geodetskog vještaka podnosi prijavu za uknjižbu nekretnina i na taj način se vrši evidencija;- francuski: je sistem koji je zasnovan na principu personalnih folija, dok je kod nas po principu realnih folija; interesantan je pošto se u francuskoj pravo na nekretninama na osnovu pravnog posla ne stiče uknjižbom kao kod nas nego se stiče ugovorom; - austrijsko njemački: to je naš sistem; zasnovan je na katasteru;

ZEMLJIŠNI KATASTAR:- kataster vode organi uprave, ZK vode opštinski sudovi;- služi kao evidencija posjedovnog stanja; u katastru se evidentiraju o geodetskom premjeru određenih nekretnina, o površini određenih parcela, o kulturi parcela; služi za poreske, statističke, fiskalne, privredne i druge svrhe;- za razliku od ZK, ZK vodi pravnu evidenciju - pravno stanje, dok je katastar faktička evidencija;- osnova katastera je katastarska parcela (označava se po svom obliku, površini, po kulturi,...);- više katastarskih parcela čine katastarsku opštinu, koje u principu ne moraju da se poklapaju sa opštinama u administrativnom značenju;- katastar služi kao osnova ZK; posebna je evidencija, vode ga organi uprave, služe za statističke, porezne, fiskalne, privredne i druge svrhe;

ZEMLJIŠNE KNJIGE:- sastav: sastoji se iz glavne knjige, zbirke isprava, sporedni dijelovi ZK su tzv. registri koji služe kao pomočne evidencije - glavna knjiga: se sastoji iz ZK uložaka; ZK ulošci se vode za jedno ZK tijelo, a ZK tijelo jeste skup parcela koje pripadaju jednom vlasniku u jednoj katastarskoj opštini; ZK ulošci se sastoje iz tri lista:

4. popisnog: upisuju se parcele sa svim relevantnim podacima; je najvažniji dio ZK uloška;5. vlasničkog: tko je vlasnik; evidentira se pravni osnov na osnovu čega je došlo do određenog

stvarnog prava; 6. teretnog: evidentiraju se tereti; npr. službenosti, realni tereti, hipoteka

U ZK vode evidenciju povodom nekretnina, te stvarna prava povodom tih nekretnina, a izuzetno se upisuju i neka obligaciona prava (pravo preče kupovine, pravo zakupa,...).

NAČELA ZK:- načelo upisa: Zakon o ZK kaže: sva stvarna prava na nekretninama se stiču isključivo upisom u javne knjige; u stvarnosti modus aquirendi (upis u javne knjige) ima samo kod sticanja prava na osnovu pravnog posla;- načelo povjerenja: u novom ZK pravu dobilo je poseban značaj - to pravo je sada potencirano: ZK ne vrši svoju funkciju ako ne stvara pretpostavku prava - ZK je ogledalo prava na nekretninama; princip povjerenja u ZK ima dvije dimenzije: pozitivnu (sve ono što je upisanu u ZK postoji odnosno da su ti podaci tačni, što je oboriva pretpostavka presumptio juris tantum; smatra se da je istinito i potpuno ono što je upisano u ZK) i negativnu (ono što nije upisano ne postoji);- načelo legaliteta: u ZK sudija po službenoj dužnosti ispituje da li postoje uslovi za uknjižbu određenih stvarnih prava; prije svega ispituje formalnu valjanost isprava na osnovu kojih se vrši upis;

27

- načelo javnosti: ZK su javne knjige, svako lice može vršiti uvid bez navođenja pravnog interesa; druga strana načela javnosti je što ih vode javni organi - osnovni sudovi;- načelo prvenstva: prvenstvo u ZK se ne računa od momenta upisa nego od momenta podnošenja zahtjeva za upis; zbog toga u svakom podnesku stoji dan, sat i minut kad je bio primljen zahtijev;

VRSTE UPISA U ZK:- uknjižba: znači konačan, definitivan način sticanja ili gubljenja određenih stvarnih prava na nekretnini; postoji uknjižba sticanja - intabulacija i uknjižba brisanja - ekstabulacija; uknjižba je u našem pravnom sistemu kauzalna što znači da mora da se zasniva na valjanom pravnom osnovu; da bi uknjižba bila valjana moraju da budu ispunjeni slijedeči uslovi:

3. uknjižba mora da se traži protiv onog lica koji je u ZK upisan kao vlasnik;4. uknjižba mora da bude na osnovu pravno valjane isprave;5. za uknjižbu mora da postoji tzv. klauzula intabulandi (to znači definitivan, bezuslovan

pristanak ranijeg vlasnika da se na njegovo mjesto uknjiži novi vlasnik; ona može da bude navedena u ugovoru ili u anexu ugovora);

- predbilježba: jeste upis pod uslovom naknadnog opravdanja; ako se ne opravda nema pravni učinak; ako se opravda onda se upis računa od momenta upisa predbilježbe;- zabilježba: je obavještavanje o određenim pravno relevantnim okolnostima koje mogu da budu od uticaja za određene nekretnine (npr. zabilježba maloljetnosti, zabrana otuđenja ili opterećenja, zabrana hipotekarne tužbe...)

28