527
Prof. dr Duško Medić NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE

Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Prof. dr Duško Medić

NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 2: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 3: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE 

Autor:Prof. dr Duško Medić 

Recenzenti:Prof. dr Ilija Babić, profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci

Prof. dr Milorad Živanović, rektor Univerziteta za poslovne studije Banja LukaProf. dr Enes Hašić, profesor Pravnog fakulteta u Bihaću 

Izdavači:Fakultet pravnih nauka

Panevropski univerzitet "APEIRON" Banja LukaUdruženje pravnika Republike Srpske 

Odgovorno lice izdavača: DARKO UremovićProf. dr RAJKO Kuzmanović 

Glavni i odgovorni urednik:Mr ALEKSANDRA Vidović 

Prelom i dizajn korica:BOŽANA Đurić Štampa:

 Odgovorno lice štamparije: SVETOZAR Ćerketa Tiraž 500 primjeraka 

EDICIJA:

Pravna biblioteka – Sofokles- Σοφοκλῆς, knj. 76

 

ISBN 978-99955-49-60-2

Prof. dr Duško Medić

 

Page 4: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE

 

 

 

 

 

Page 5: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Banja Luka, mart 2011. godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 6: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 7: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SADRŽAJ

 

 

PREDGOVOR.......................................................................................................7

 

NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE........................................9

 

ZAŠTITA PRAVA SVOJINE...........................................................................49

 

ZALOŽNO PRAVO...........................................................................................69

 

REGISTARSKA ZALOGA..............................................................................157

Page 8: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

ZAŠTITA ZALOŽNIH POVJERILACA KAO RAZLUČNIH POVJERILACA U STEČAJNOM POSTUPKU..................177

 

ZAŠTITA, PREINAČENJE SADRŽAJA I PRESTANAK PRAVA SLUŽBENOSTI.....................................................189

 

PRAVO GRAĐENJA.......................................................................................207

 

DRŽAVINA......................................................................................................223

 

ZAVRŠNE ODREDBE ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA REPUBLIKE SRPSKE.....................................................................................269

 

PRILOG

ZAKON O STVARNIM PRAVIMA ..............................................................285

 

LITERATURA..................................................................................................389

 

BILJEŠKA O AUTORU...................................................................................413

 

 

 

 

 

 

Page 9: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 10: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 11: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

PREDGOVOR

 

Stvarna prava u današnjem vremenu sve više dobijaju na značaju. Posebno se to odnosi na pravo svojine i prava obezbjeđenja. Zbog toga njihova reforma predstavlja poseban izazov. Donošenjem Zakona o stvarnim pravima, u Republici Srpskoj je izvršena kodifikacija stvarnog prava i definitivno ukidanje socijalističkih svojinskih odnosa. Ovaj zakon, koji predstavlja temelj daljeg razvoja privatnog prava, ima izuzetan značaj, jer je pretendovao da na jednom mjestu reguliše sva pitanja koja su bitna za stvarnopravne odnose koji se moraju uskladiti sa novim odnosima u društvu i procesom tranzicije sistema. Građansko i uopšte cijelo privatno pravo je u prošlom sistemu bilo marginalizovano i potčinjeno javnom pravu i specifičnom društveno-svojinskom uređenju. Posebno je stvarno pravo pretrpjelo velike sadržajne i strukturne promjene. Povratak kontinentalnom pravnom krugu i tradicionalnim institutima i sadržajima u skladu sa evropskim standardima predstavljao je imperativ ove transformacije. Zbog toga je novo stvarnopravno uređenje moralo donijeti korjenite promjene. Pravo svojine i ostala stvarna prava dobila su onakav sadržaj kakav imaju u razvijenim kontinentalnim pravnim sistemima. Novi pravni, ekonomski i politički ambijent uslovio je potrebu i za regulisanjem niza pitanja koja nisu bila uređena važećim propisima. No, tranzicija stvarnog prava primjerenog modernoj tržišnoj ekonomiji je težak i dugotrajan proces. Stupanje na snagu novih zakonskih normi predstavlja samo prvi korak u tome. Nesumnjivo je da ona zahtijeva brojne promjene ne samo u svojinskim odnosima već i u drugim odnosima u društvu. Samo na taj način će ova krucijalna reforma biti adekvatno provedena i usklađena sa ustavnim poretkom i željama i potrebama svih građana. Prelazne norme bi trebalo da omoguće što jednostavniji i pravedniji prelazak ka novom uređenju. One ne samo da razdvajaju primjenu novog i starog prava, nego i omogućavaju ponovno uspostavljanje pravnog jedinstva nekretnine i pretvaranje društvene svojine u pravo svojine njenih subjekata. Otežavajući faktor u ovom procesu može da predstavlja činjenica da još nije izvršena restitucija imovine koja je putem nacionalizacije, konfiskacije i prisilne kolektivizacije oduzeta ranijim vlasnicima (Zakonom o građevinskom zemljištu samo je u većem dijelu izvršena denacionalizacija gradskog građevinskog zemljišta), a to pokazuje da nije bilo jasne vizije i sveobuhvatne strategije razvoja pravne regulative.

Imao sam čast i zadovoljstvo da budem predsjednik radne grupe za izradu Nacrta Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske. Taj projekat je rađen zajedno sa radnom grupom iz Federacije Bosne i Hercegovine, uz pokroviteljstvo GTZ-a u periodu 2003–2007. godine. Dakle, od početka sam bio uključen u reformu stvarnog prava na ovim prostorima i to mi daje dodatnu obavezu da učinim sve što je u mojoj moći da taj proces da rezultat koji se od njega očekuje. Ova knjiga je moj mali doprinos u tom pravcu. Svaki dio knjige predstavlja posebnu cjelinu, a radi lakšeg razumijevanja instituta, nastojao sam da slijedim ne samo sadržaj Zakona o stvarnim pravima, nego i njegovu sistematiku. U knjigu sam uvrstio i registarsku zalogu, te zaštitu založnih povjerilaca u stečajnom postupku, jer se radi o materiji koja je u bliskoj vezi sa ostalim dijelovima instituta založnog prava, a ima značaja i za stvarnopravne odnose u cjelini.

 

 

Page 12: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

U Banjoj Luci, februara 2011. godine Autor

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 13: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NOVO STVARNO PRAVO REPUBLIKE SRPSKE

 

Uvod

 

Page 14: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Donošenjem Zakona o stvarnim pravima (ZSP)1[1] u Republici Srpskoj izvršena je kodifikacija stvarnog prava2[2] i definitivno ukidanje socijalističkih svojinskih odnosa.3[3] Ustavni osnov za njegovo donošenje utvrđen je u Amandmanu XXXII tačka 6 na Ustav Republike Srpske, kojim je propisano da Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine.4[4] Ovaj zakon sadrži brojne novine u odnosu na raniji Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima (ZOSPO) iz 1980. godine.5[5] One su uslovljene suštinskim promjenama u društveno-ekonomskim odnosima, prelasku od centralizovane, planske ka tržišnoj privredi, a posebno ukidanjem do tada dominantne društvene svojine.6[6] Novi pravni, tržišni i politički ambijent uslovio je potrebu za regulisanjem mnogih pitanja koja uopšte nisu bila uređena7[7] ili su pak bila uređena neadekvatno. Osnovna namjera zakonodavca bila je da se pravni poredak Republike Srpske u ovoj oblasti vrati u kontinentalnoevropski pravni krug, gdje građansko (privatno) pravo zauzima centralno mjesto. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno vratiti se tradicionalnim institutima i sadržajima, imajući pri tome u vidu evropske pravne standarde.8[8] Javnopravni segmenti tog poretka, koji su u socijalizmu bili dominantni,9[9] trebalo je da svoje mjesto prepuste građanskopravnim i služe kao njihov nužni korektiv. No, tranzicija stvarnopravnog uređenja primjerenog tržišnoj privredi je težak i dugotrajan proces. Ona zahtijeva bitne promjene ne samo u stvarnopravnim odnosima, već i u drugim odnosima u društvu. Sigurno je da će na tom putu biti dosta prepreka i problema.10[10] Zbog toga treba biti uporan i dosljedan da bi ovaj proces bio uspješno proveden i usklađen sa ustavnim poretkom i željama i potrebama svih građana. Jedan od prioritetnih zadataka u narednom periodu, od koga dobrim dijelom zavisi uspjeh reforme stvarnog prava i jačanje pravne sigurnosti, svakako je usklađivanje zemljišnoknjižne evidencije sa stvarnim pravnim stanjem nekretnina nastalim pretvaranjem društvene svojine i uspostavom pravnog jedinstva nekretnine. Tačna i ažurna

1[1] Službeni glasnik RS br. 124/08. 2[2] Izraz kodifikacija potiče od latinske riječi codex koja označava knjigu, pravni zbornik, zbornik zakona, zakonik.

Kodifikacija je zakonski akt (ili više akata) koji potpuno i sveobuhvatno reguliše sva važnija pitanja jedne pravne oblasti. Određena oblast može biti uređena sa više zakona koji predstavljaju kodifikaciju ili sa jednim zakonom, što predstavlja kodifikaciju u užem smislu. Prednosti kodifikacije donošenjem jednog zakonika su u sistematizovanju normi rasutih po mnogobrojnim zakonima i drugim izvorima prava u jedinstven zakonik. Time se postiže usklađenost normi i popunjavanje pravnih praznina. U Republici Srpskoj, osim Zakona o stvarnim pravima, postoje i drugi (manje značajni) zakoni koji uređuju određena pitanja iz stvarnog prava. Međutim, Zakon o stvarnim pravima je temeljni zakon, lex generalis koji reguliše sva bitna pitanja iz ove oblasti, pa se slobodno može reći da je njegovim donošenjem izvršena kodifikacija stvarnog prava na ovim prostorima.

3[3] Prije donošenja ZSP-a za materiju stvarnog prava posebno značajno je bilo donošenje zakona koji su regulisali registarsku zalogu, zemljišnoknjižno pravo i oblast građevinskog zemljišta.

4[4] U BiH su entiteti i Brčko distrikt BiH nadležni za regulisanje stvarnog prava. Federacija BiH je još 1998. godine donijela Zakon o vlasničkopravnim odnosima (Službene novine Federacije BiH br. 6/98, 29/03) koji nije značio bitnu reformu stvarnog prava u odnosu na raniji propis (ZOSPO), dok je u Brčko distriktu BiH stvarno pravo regulisano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta BiH (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH br. 11/01, 8/03, 40/04).

5[5] ZOSPO bivše SFRJ (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 37/90) sadržavao je samo 90 članova, jer je u nadležnosti savezne države bilo samo regulisanje osnova svojinskopravnih odnosa (član 281 tač. 4 Ustava SFRJ iz 1974. godine). Ono što je značajno je da je taj zakon usvojio objektivnu, a ne subjektivnu koncepciju državine. Inače, njegov sadržaj odudara od kontinentalnoevropske pravne tradicije.

6[6] O tome: N. Kovačević, „Zakon o stvarnim pravima u Republici Srpskoj“, ZIPS, br. 1166/09, str. 13–18.7[7] Zakonima se ne regulišu samo postojeći odnosi, već se uređuju i odnosi čije se nastajanje tek očekuje. 8[8] Život dugo izgrađuje institute stvarnog prava, a kontinentalno pravo svoj izvor ima u rimskom pravu.9[9] Vidi: N. Gavella, “Stvarnopravno uređenje u SFRJ u odnosu privatnoga i javnoga”, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 953–

965. 10[10] Donošenju ZSP-a trebalo je da prethode propisi o restituciji. Nema sumnje da protekom vremena osnov za restituciju

postaje sve uži. Zbog toga će eventualno buduće vraćanje ranije oduzete imovine kao ispravka istorijske nepravde biti suočeno sa brojnim problemima. Inače, u Republici Srpskoj su još 1996. godine bili doneseni zakoni iz ove oblasti (Zakon o vraćanju oduzetog zemljišta i Zakon o vraćanju oduzetih nepokretnosti). Ti zakoni su stupili na snagu i počela je njihova primjena. Oni su stavljeni van snage 2000. godine donošenjem Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, kojim je bilo riješeno pitanje restitucije svih oduzetih stvari i prava. Međutim, ovaj zakon je stavljen van snage odlukom tadašnjeg visokog predstavnika za BiH, g. V. Petriča, sa obrazloženjem da ta oblast mora biti uređena jedinstveno za čitavu državu. Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske samo je u većem dijelu izvršena denacionalizacija gradskog građevinskog zemljišta.

Page 15: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

evidencija o pravima na nekretninama dovela bi i do garancije i afirmacije prava svojine, koja je preduslov za provođenje reformi u društvu. Inače, mišljenja smo da bi najbolje rješenje u oblasti građanskog prava bilo donošenje Građanskog zakonika, što bi nesumnjivo bio značajan korak ka uspostavljanju pravne sigurnosti na ovim prostorima.11[11] Ovakav zakonik ne predstavlja samo skup posebnih zakona, već harmoničnu cjelinu gdje se sistematizuju i pojedini propisi u pogledu istog pravnog odnosa i njegovo postojanje je svakako odraz pravne kulture određenog naroda. Zato se rad na izradi tog zakonika ukazuje kao potreba.

ZSP sadrži 357 članova, koji su podijeljeni u pet dijelova. Sistematika ovog zakona odstupa od sistematike ZOSPO-a. U prvom dijelu12[12] su osnovne odredbe koje se odnose na svojinu i druga stvarna prava, zatim odredbe koje regulišu predmet i sadržaj stvarnih prava, te odredbe o sticanju svojine stranih lica. Drugi dio13[13] je najobimniji i posvećen je svojini kao centralnom institutu stvarnog prava, a u okviru toga su i odredbe o susvojini, zajedničkoj i etažnoj svojini, te o susjedskim pravima kao ograničenjima prava svojine na nekretninama. Značajno je da zakon unosi jasno razgraničenje između pravnog režima za pokretne i nepokretne stvari. 14[14]Treći dio15[15] normira ograničena stvarna prava – založno pravo (založno pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima, te pravima), pravo službenosti (stvarne i lične), realne terete i novi institut – pravo građenja.16[16] Redoslijed njihovog regulisanja, naravno, ne odražava značaj pojedinih prava. U četvrtom dijelu17[17] regulisana je državina (posjed) kao faktička vlast na stvari. I konačno, peti dio18[18] sadrži prelazne odredbe o pretvaranju društvene svojine u pravo svojine i uspostavljanju pravnog jedinstva nekretnine, te završne odredbe o dejstvu zakona, stečenim pravima, raspolaganju nekretninama u svojini republike i jedinica lokalne samouprave, prestanku važenja određenih zakona, započetim postupcima i stupanju zakona na snagu. U nastavku ćemo apostrofirati najznačajnije novine koje donosi ZSP.19[19]

 

 

NOVINE KOJE DONOSI ZAKON O STVARNIM PRAVIMA (ZSP)

 

Jednovrsnost svojine i pravnih subjekata, opšta i javna dobra,

11[11] U tom smislu su i Preporuke i zaključci sa četvrtog (i svih kasnijih) savjetovanja pravnika “Oktobarski pravnički dani”, v. Pravna riječ, br. 13/07, str. 26.

12[12] Članovi 1–16 ZSP-a.13[13] Članovi 17–138 ZSP-a.14[14] O podjeli na pokretne i nepokretne stvari v. D. Lazarević, “Pokretne i nepokretne stvari”, Pravo-teorija i praksa, br. 7-

8/04, str. 36-52.15[15] Članovi 139–302 ZSP-a.16[16] Mogli bismo se složiti sa mišljenjem prof. D. Stojanovića da nije ispravan naziv ograničeno stvarno pravo, ako se pod

tim misli na založno pravo, službenosti, realne terete i pravo građenja. Sve su to “puna stvarna prava sa ograničenim sadržajem u odnosu na svojinu” – v. D. Stojanović i D. Petrović, Komentar ZOSO, Beograd, 1991, str. 58. Mi ćemo ipak upotrebljavati termin ograničeno stvarno pravo, jer je kod nas uobičajen.

17[17] Članovi 303–323 ZSP-a.18[18] Članovi 324–357 ZSP-a.19[19] O tome: D. Medić, „Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske“, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni

evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2010, str. 207–240.

Page 16: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

dobra od opšteg interesa, pravno jedinstvo nekretnine

 

Društvena svojina kao fenomen svojinskih odnosa u socijalističkom pravnom sistemu bila je negacija svojine i potpuna suprotnost privatnoj.20[20] Ustavne reforme iz 1971. i 1974. godine u bivšoj državi su donijele suštinske promjene u koncepciji ove svojine.21[21] Vlasnički koncept društvene svojine pretvoren je u tzv. nevlasnički koncept koji je uobličen u Zakonu o udruženom radu (ZUR). 22[22] Društvena svojina je prestala biti pravna kategorija i smatrala se ekonomskom kategorijom. Predmeti u društvenoj svojini su bili izuzeti od redovnog svojinskog režima i podvrgnuti su posebnom javnopravnom režimu. Stvari u društvenoj svojini su bile “svačije i ničije” i služile su “udruženom radu” za zadovoljavanje opštih potreba građana. Na njima su nekim pravnim subjektima data određena subjektivna prava, prava upravljanja, korišćenja i raspolaganja,23[23] koja je u procesu reforme trebalo pretvoriti u subjektivna prava koja su primjerena novom stvarnopravnom uređenju, u skladu sa izmijenjenom koncepcijom prava svojine.24[24] Novo stvarno pravo je koncipirano na individualističkom modelu, nema više nejednakosti pravnih subjekata i njihovih prava, uklonjen je dotadašnji dualizam pripadanja stvarima i kolektivistički model svojine. Uspostavljena je jednovrsnost prava svojine, bez obzira na titulara i to je jedna od suštinskih novina.25[25] Ovdje nedostaje odredba da svojina obavezuje, ali je na neki način kompenzuje odredba o ograničenju stvarnih prava, a posebno svojine.26[26] Došlo je i do izmjene pravnog statusa pravnih subjekata i pretvaranja tzv. društvenosvojinskih subjekata, koji su bili nosioci prava na društvenim sredstvima, u subjekte koji su sposobni biti nosioci prava svojine. Na taj način je uspostavljena i jednovrsnost pravnih subjekata. Sada svako fizičko i pravno lice može biti nosilac prava svojine i drugih stvarnih prava.27[27] Posebno je naglašeno da republika, jedinica lokalne samouprave, javno preduzeće, javna ustanova i druge javne službe kao nosioci prava svojine javnog prava imaju kao vlasnici u pravnim odnosima isti položaj kao i drugi vlasnici,28[28] ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.29[29] Dakle, položaj javnopravnih vlasnika se razlikuje od položaja privatnih samo ako je to posebnim zakonom nedvosmisleno određeno. Javna svojina po svom predmetu i sadržaju ne razlikuje se od svojine privatnopravnih subjekata.30[30] Sve stvari koje mogu biti objektom prava svojine mogu biti i u svojini pravnih lica javnog prava. No, niz propisa uređuju specifične pravne režime za pojedine stvari u javnoj

20[20] Vidi kritiku nevlasničkog koncepta društvene svojine kod: D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991, str. 390–397.

21[21] Vidi: M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 19–30.22[22] Službeni list SFRJ br. 53/76, 57/83, 85/87, 40/89.23[23] Članovi 227–241 ZUR-a. O tome: D. Radonjić, Pravno raspolaganje stvarima u društvenoj svojini, Beograd, 1983.24[24] Transformacija prava svojine ima centralnu ulogu u ovom procesu.25[25] Član 3 st. 2 ZSP-a. Ovu odredbu treba posmatrati u vezi sa prelaznim odredbama o uspostavljanju jednovrsnosti prava

svojine (v. član 324.).26[26] Član 2 ZSP-a.27[27] Član 3 st. 1 ZSP-a.28[28] Potrebno je naglasiti da i Ustav Republike Srpske u članu 54. propisuje da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu

zaštitu. 29[29] Član 22 st. 1 ZSP-a.30[30] O javnoj svojini u Srbiji i Hrvatskoj v. V. Lakićević i S. Lakićević Stojačić, „Javna svojina i promene u strukturi

svojinskih odnosa“, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 16–19. mart 2009, Novi Sad, str. 7–21; I. Babić, „Zaštita javne svojine“, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 16–19. mart 2009, Novi Sad, str. 55–70; Lj. Slavnić, „Ustavni koncept javne svojine“, u Zlatiborski dani prava, april 2010, str. 85–110; T. Josipović, „Stvari u vlasništvu države i drugih osoba javnog prava (javno vlasništvo)“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 95–153; M. Jelušić, „Javno vlasništvo u pravnom sustavu Republike Hrvatske“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91), Split, 2009, str. 151–165.

Page 17: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

svojini kao što su npr. šume i šumska zemljišta,31[31] javno vodno dobro,32[32] građevinsko zemljište,33

[33] poljoprivredno zemljište,34[34] itd.35[35] Javna dobra su stvari u svojini države ili drugih lica javnog prava i po zakonu su namijenjene da služe svima pod jednakim uslovima (javni putevi, ulice, trgovi i sl.).36

[36] Ova dobra treba razlikovati od opštih dobara. Opšta dobra su stvari koje ne mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava37[37] i koje po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica već su na upotrebi svima pod jednakim uslovima (vazduh, voda u rijekama, izvorima, jezerima i morima).38[38] Međutim, pravni režim javnih i opštih dobara je identičan. Posebnim zakonom se uređuje korišćenje i upravljanje opštim i javnim dobrima39[39].40[40] Ovdje je primjena ZSP-a samo supsidijarna, što dovodi do značajnih odstupanja od opšteg stvarnopravnog uređenja. Opšta dobra treba razlikovati i od dobara od opšteg interesa koja mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava (građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, ekološkog i istorijskog značaja).41[41] Dobra od opšteg interesa uživaju posebnu zaštitu.42[42] Inače, veoma značajno je da ZSP daje potpuno uređenje stvari kao objekata stvarnog prava,43[43] što je do sada u našem pravu nedostajalo. Pojam nekretnine određen je na potpuno novi način44[44] i to je jedna od suštinskih koncepcijskih novina.45[45] Time je došlo do povratka dejstva starog rimskog načela superficies solo cedit,46[46] dakle zemljište je opet postalo glavna stvar, a ono što se sa njim trajno spoji je njegov priraštaj,47[47] te ponovnog uspostavljanja pravnog jedinstva

31[31] Zakon o šumama, Službeni glasnik RS br. 75/08.32[32] Zakon o vodama, Službeni glasnik RS br. 50/06.33[33] Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske, Službeni glasnik RS br. 112/06.34[34] Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Službeni glasnik RS br. 93/06, 86/07, 14/10.35[35] Smatramo da bi i te stvari trebalo što više podvrgnuti opštem stvarnopravnom režimu, a iznimke u pogledu njih

propisati samo u izuzetnim slučajevima kada je to zaista neophodno i kada je potreban uticaj javnopravnih normi.36[36] Član 7 st. 2 ZSP-a.37[37] Prema tome, to sa stanovišta stvarnog prava nisu stvari.38[38] Član 7 st. 1 ZSP-a.O opštim dobrima v. N. Gavella i I. Gliha, Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1991, str. 99–100.39[39] Član 7 st. 5 ZSP-a.40[40] O korišćenju opštih dobara i javnih dobara u opštoj upotrebi u Republici Hrvatskoj v. D. Aviani, „Zasebno korištenje

opće-uporabljivih dobara u Hrvatskoj: dometi i ograničenja“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, br. 1/09 (91), Split, 2009, str. 123–150.

41[41] Član 8 st. 1 ZSP-a.42[42] Član 8 st. 3 ZSP-a.43[43] Članovi 5–14 ZSP-a.44[44] Nepokretnost je sve što je na površini zemljišta, iznad ili ispod njega izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno

ostane, ili je u nepokretnost ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drugačije s njom trajno spojeno i dio je te nepokretnosti sve dok se od njega ne odvoji – član 14 stav 1 ZSP-a.

45[45] O nekretninama kao objektima prava vlasništva i prava građenja v. P. Simonetti, „Nekretnine kao objekti prava vlasništva i prava građenja“, Pravni život, br. 11/09, str. 515–549.

46[46] Sve što se nalazi na zemljištu ili ispod zemljišta i što je sa zemljištem trajno spojeno dijeli njegovu pravnu sudbinu i pripada vlasniku zemljišta.

47[47] Načelo superficies solo cedit postojalo je u našem pravnom sistemu sve do donošenja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58).

O pravilu superficies solo cedit v. I. Puhan, Odrednica „Superficies solo cedit“, u Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada, Tom treći, Beograd, 1978, str. 230–233.

Page 18: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nekretnine48[48] sa dalekosežnim posljedicama po stvarnopravne institute.49[49] Ovo ima veliki značaj za pravni promet nekretnina, kao i za uređenje zemljišnih knjiga, posebno za uspostavu cjelovitosti zemljišnoknjižnog tijela.50[50] Isto tako, to je od značaja i za pravno uređenje instituta etažne svojine, pravila o sticanju svojine građenjem na tuđem zemljištu, pravila u situaciji kada neko dogradi, nadogradi ili preuredi nečiju zgradu, pravila o sađenju i sijanju na tuđem zemljištu i tome slično. Na ovaj način stvarnopravno uređenje u Republici Srpskoj ponovo je usklađeno sa tradicionalnim načelima na kojima se ono bazira u savremenim evropskim državama i opet slijedi opšta načela cjelokupnog građanskog prava. Nesumnjivo je da je to veoma značajno, jer živimo u vremenu veće uloge i značaja stvarnih prava nego što je to bilo ranije, pogotovo dok je institut svojine bio podijeljen.

 

 

Prava stranih lica

 

Stranci su fizička i pravna lica koja nemaju domaće državljanstvo.51[51] Pitanje pravnog položaja stranaca sve više dobija na značaju. Ova oblast regulisana je unutrašnjim i međunarodnim pravnim izvorima. Prema ZOSPO-u, strana lica su bila u mnogo nepovoljnijem položaju od domaćih državljana. 52

[52] Promjene u njihovom svojinskom režimu omogućile su ustavne promjene iz 1988. godine i kasnije izmjene tog zakona, donesene zbog privlačenja stranog kapitala. ZSP u ovu materiju unosi značajnu liberalizaciju i bitne novine, imajući u vidu unapređenje tržišne privrede i nova društvena opredjeljenja. Odredbama o pravima stranih lica pokušao se postići kompromis između izjednačenja položaja stranaca i domaćih državljana i zaštite interesa društvene zajednice u vezi sa raspolaganjem nekretninama na njenoj teritoriji. To je posljedica okolnosti da su nekretnine važne za svaku državu zbog svoje ekonomske i sigurnosne komponente.53[53] Za razliku od ZOSPO-a i Zakona o politici direktnih stranih ulaganja,54[54] koji je donio značajne promjene u svojinskom režimu stranih lica ukidajući za strane investitore sva

48[48] Šire o tome: P. Simonetti, “Reintegracija načela pravnog jedinstva nekretnine u Bosni i Hercegovini (u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj)”, Pravna riječ, br. 8/06, str. 53–86; P. Simonetti, “Pravno jedinstvo nekretnine”, Pravni život, br. 11/07, str. 429–447; E. Hašić, „Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i izvršavanje ovlašćenja u pogledu cijele nepokretnosti u prelaznom periodu prema Zakonu o stvarnim pravima“, u Problemi primjene prelaznih i završnih odredaba Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009, str. 29–44.

49[49] Ovo načelo je u socijalizmu bilo napušteno, jer je razbijanje pravnog jedinstva nekretnine omogućilo uspostavljanje različitih pravnih vlasti na pojedinim dijelovima, što je dovelo do visokog stepena pravne nesigurnosti. Sada je jedini izuzetak od ovog načela predviđen u situaciji kada postoji pravo građenja. Inače, trajna veza je zakonska pretpostavka pravnog jedinstva zemljišta i zgrade i svih drugih stvari koje su trajno spojene sa zemljištem. Zbog toga privremene zgrade nisu sastavni dio zemljišta bez obzira na to koliko su sa njim čvrsto spojene.

50[50] Zemljište i zgrada upisuju se kao jedno zemljišnoknjižno tijelo.51[51] Većina zakonodavstava definiše strance na ovakav način, a to znači da su pod tim pojmom obuhvaćeni ne samo strani

državljani, nego i lica bez državljanstva. O pojmu stranca v. V. Šaula, Osnovi međunarodnog privatnog prava Republike Srpske, Banja Luka, 2008, str. 130–131.

52[52] Vidi članove 82–85 ZOSPO-a.O tome: D. Kitić, Pravni položaj stranaca, Beograd, 1991, str. 38–47; M. Povlakić, „Pravo svojine stranaca u SFRJ“, u

Zborniku radova “Promjene u pravu svojine, Transformacija društvene svojine”, Sarajevo, 1990, str. 143–157. O položaju stranaca ranije v. M. Bartoš i B. Nikolajević, Pravni položaj stranaca, Beograd, 1951.

53[53] V. Tomljanović, „Stranci kao stjecatelji prava vlasništva nekretnina prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 530.

Vidi: T. Deskoski, „Stvarna prava stranaca na nepokretnostima u Makedoniji”, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2010, str. 241–268.

54[54] Službeni glasnik BiH, br. 17/98 i 13/03.

Page 19: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ograničenja, ali i otvorio mnogo spornih pitanja, sada ograničenja u pogledu sticanja svojine za strance imaju karakter izuzetka.55[55] Prije svega, odredbe ZSP-a primjenjuju se i na strana fizička i pravna lica, bez obzira na to da li se pojavljuju kao investitori i bez obzira na to da li su ovdje stalno nastanjeni.56[56] Stranci mogu sticati svojinu po svim zakonom predviđenim osnovama, a nema restrikcije ni u pogledu vrste nekretnina koje ta lica mogu da stiču, a isto tako ni u pogledu njihove namjene. Ono što je bitno za sticanje je postojanje reciprociteta,57[57] koji se pretpostavlja (dok se ne dokaže suprotno). Prema tome, reciprocitet nije potrebno dokazivati u svakom slučaju, a u slučaju spora odluku o tome donosi ministarstvo pravde. Ograničenje je i u tome što se ovo može drugačije urediti zakonom ili međunarodnim ugovorom.58[58] Zakonska pravila se neće primjenjivati ukoliko su u suprotnosti sa međunarodnim ugovorom, jer je međunarodni ugovor jači pravni izvor od zakona. U pogledu stranih lica predviđeno je i ograničenje sticanja prava svojine na nekretninama na području koje je radi zaštite interesa i bezbjednosti zakonom proglašeno područjem na kome ta lica ne mogu imati pravo svojine. Ovo se odnosi na sve vrste nekretnina na toj teritoriji. Ograničenje ovakvog karaktera moglo bi biti sporno sa aspekta prijema Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, jer nacionalni propisi ne smiju povrijediti osnovne slobode niti ograničiti konkurenciju. Ukoliko je strano lice steklo pravo svojine na nekretnini prije nego što je područje na kome leži nekretnina proglašeno ovakvim, prestaje mu pravo svojine, a to lice ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji.59[59] Pravo na ovu naknadu pripada i stranom licu koje bi nasljeđivanjem steklo takve nekretnine. Posebnim zakonom se određuje na kojim nekretninama stranci ne mogu sticati pravo svojine.60[60] Dakle, radi se o odredbama koje su zaštitnog karaktera.61[61] I pored određenih nedostataka, nova rješenja u poređenju sa ranijim propisima znače radikalan zaokret i dobru osnovu za privlačenje stranih investitora.

 

 

Sticanje prava svojine s povjerenjem u zemljišne knjige

i obaveza uknjižbe stvarnih prava

 

Novo zemljišnoknjižno pravo u Republici Srpskoj donijelo je pojačano dejstvo načela povjerenja u zemljišne knjige.62[62] To načelo je jedno od temeljnih načela zemljišnih knjiga i od stepena povjerenja

Taj zakon određene strane investitore izjednačava s domaćim državljanima, a za neke traži da bude ispunjen uslov reciprociteta (član 12).

55[55] Šire o tome: M. Povlakić, „Stranci i stjecanje vlasništva na nekretninama u BiH“, Pravna riječ, br. 16/08, str. 270–275.

56[56] Član 15 st. 1 ZSP-a.57[57] Radi se o situaciji u kojoj organi jedne države priznanje nekog prava stranim licima uslovljavaju istim ili sličnim

ponašanjem njihove države prema domaćim državljanima. 58[58] Zaista je teško pretpostaviti da bi se sa nekom zemljom međunarodnim ugovorom ugovarao restriktivniji režim za

strance.59[59] Ovakva odredba je suvišna, jer se oduzimanje svojine vrši u postupku eksproprijacije uz utvrđenje opšteg interesa. 60[60] Član 16 ZSP-a.61[61] Poznato je da nema višestranih konvencija u međunarodnim odnosima kojima se regulišu pitanja stvarnopravnih

odnosa, a pogotovo pitanja u vezi sa nekretninama, jer je to od bitnog značaja za svaku državu i predmet posebnog normiranja.62[62] Vidi član 9 Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (ZZK) – Službeni glasnik RS br. 67/03, 46/04, 109/05 i

119/08.

Page 20: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

u zemljišne knjige zavisi i njihov značaj za sigurnost pravnog prometa.63[63] Zato se metaforički kaže da je zemljišna knjiga ogledalo prava na nekretninama.64[64] Zbog dejstva ovog načela treća savjesna lica mogu se pouzdati da je ono što je upisano u zemljišnu knjigu tačno (pozitivni pravac načela povjerenja) a da ono što nije upisano ne postoji (negativni pravac načela povjerenja).65[65] Narušavanje povjerenja u zemljišne knjige unosi pravnu neizvjesnost i dovodi do pravne nesigurnosti. Zemljišne knjige su javne i dostupne svima, te se u načelu niko ne može pozivati na to da mu je bilo nepoznato pravno stanje u pogledu određene nekretnine.66[66] Reafirmaciju načela povjerenja u zemljišne knjige predviđa i ZSP. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine.67[67] Zato je ZSP predvidio sticanje prava svojine s povjerenjem u zemljišne knjige.68[68] To pravo stiče ono lice koje u trenutku sklapanja pravnog posla i u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je imao razloga da sumnja da stvar ne pripada onom licu koje je otuđuje i koje je upisano kao vlasnik, iako to nije bio. 69

[69] Dakle, sticalac treba da je savjestan, a pri tome on nije dužan da istražuje vanknjižno stanje.70[70] Da bi se sticalac smatrao savjesnim on mora prilikom sticanja upotrebiti dužnu pažnju koja je potrebna za takav način sticanja u pravnom prometu. Za opseg načela povjerenja od bitnog značaja je upravo definicija savjesnosti tog lica. U ovom slučaju, sticalac stiče pravo svojine na nekretnini od zemljišnoknjižnog vlasnika po samom zakonu. Takvo sticanje prava svojine ograničeno je raskidnim uslovom, jer lice koje je upisom prava svojine prodavca povrijeđeno u svom knjižnom pravu svojine može podnijeti tužbu za brisanje tog upisa u roku od tri godine od kada je taj upis bio zatražen 71[71] odnosno u roku od 60 dana od proteka roka za žalbu protiv rješenja kojim je sud dozvolio neistinit upis 72[72].73[73] Prema tome, rokovi prema licu koje je bilo uredno obaviješteno vežu se za rok za žalbu. Rokovi za podizanje brisovne tužbe teku od dana stupanja na snagu zakona.74[74] Ovim se, faktički, odlaže dejstvo pozitivnog pravca načela povjerenja.75[75] Tek istekom rokova sticatelj može biti siguran da je konačno

63[63] O načelu povjerenja u zemljišne knjige v. J. Weike i L. Tajić, Komentar Zakona o zemljišnim knjigama u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005, str. 43–45; M. Povlakić, „Reforma zemljišnoknjižnog prava kao dio ukupne reforme građanskog prava“, u Zborniku radova „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,” Mostar, 2003, str. 239–241.

64[64] P. Simonetti, „Stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljišne knjige po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske“, Pravna riječ, br. 5/05, str. 95.

65[65] O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, deveto izdanje, Beograd, str. 332.66[66] P. Simonetti, „Stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljišne knjige u Republici

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“, u Zborniku radova „Aktuelna pitanja građanskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini,” Jahorina, 2010, str. 12.

67[67] Član 55 st. 1 ZSP-a.68[68] U načelu, na osnovu pravnog posla kome je cilj sticanje prava svojine, to pravo se ne može steći od nevlasnika, jer

niko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u pogledu toga postoje izuzeci, kada se štiti savjesni sticalac. ZSP pod određenim uslovima predviđa sticanje prava svojine na nekretninama s povjerenjem u zemljišne knjige (v. članove 55 i 56) i sticanje prava svojine od nevlasnika na pokretnoj stvari (član 111).

69[69] Članovi 55 st. 2 i 56 st. 1 ZSP-a.Vidi: S. Mulabdić, „Savjesno sticanje prava vlasništva na nekretnini zaštitom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne

knjige“, ZIPS, br. 1135/08, male stranice, str. 1–24.70[70] Član 55 st. 3 ZSP-a.Saznanje da su knjižno i vanknjižno stanje u suprotnosti čini određeno lice nesavjesnim. 71[71] Ovo podrazumijeva da lice o njemu nije bilo obaviješteno.72[72] Član 56 st. 3 ZSP-a.73[73] ZZK ne poznaje ovu tužbu i zbog šturog regulisanja u ZSP-u u primjeni ovog pravnog sredstva će sigurno biti

određenih problema. Član 60 ZZK-a govori o načinu ispravke zemljišnoknjižnog upisa. Zakon o zemljišnim knjigama iz 1930. godine je tu tužbu regulisao (paragrafi 68–71).

Vidi i P. Simonetti, „Stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava s povjerenjem u zemljišne knjige i učinci pravnog posla o otuđenju tuđe nekretnine“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22. br. 1/01, str. 297–299.

74[74] Član 345 ZSP-a.75[75] To je preuzeto iz austrijskog zemljišnoknjižnog prava (v. par. 63 i 64 austrijskog Zakona o zemljišnim knjigama iz

1955. godine). Ovaj sistem zaštite povjerenja u istinitost u literaturi se naziva tzv. sistemom umjerene zaštite povjerenja. O tome: T. Josipović, „Stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju povjerenja u zemljišne knjige“, Zbornik Pravnog fakulteta

Page 21: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

stekao određeno pravo, koje mu više ne može biti osporeno. Brisovna tužba je sredstvo za zaštitu povrijeđenog knjižnog prava svojine nevaljanim upisom u zemljišne knjige i ona odstupa od klasičnih petitornih tužbi.76[76] Sticatelj koji stiče svojinu s povjerenjem u zemljišne knjige stiče svojinu nekretnine kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja nisu bila upisana u zemljišnu knjigu, osim onih koja postoje na osnovu samog zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu.77[77] Savjesni sticatelj stiče ovo pravo opterećeno onim pravima, teretima i ograničenjima koja su u času podnošenja zahtjeva za upis već bili upisani u zemljišnoj knjizi ili je iz zemljišne knjige bilo uočljivo da je zatražen njihov upis.

Upisom u zemljišnu knjigu u odnosu na stvarna prava na nekretninama ostvaruje se jedno od osnovnih načela stvarnopravnog uređenja – načelo publiciteta.78[78] U zemljišnoj knjizi se publikuje sve što je bitno za određene nekretnine i one o tome pružaju vanjsku sliku. Njihova sadržina je dostupna svakome.79[79] Upisom knjižnog prava u zemljišnu knjigu nastaje oboriva pretpostavka da je lice koje je upisano kao njegov nosilac zaista i njegov stvarni nosilac sa onim sadržajem i obimom koji je u ovoj knjizi upisan. Zemljišna knjiga ispunjava svoju funkciju u pravnom prometu samo ako stvara pretpostavku prava.80[80] Međutim, slika o nekretninama može biti i pogrešna. Poznato je da je kod nas zemljišnoknjižno stanje nesređeno i da su zemljišne knjige često nepotpune i neistinite, te da ne prikazuju uvijek stvarno stanje u pogledu relevantnih činjenica. Moguće je dokazivati da je ovo stanje različito od vanknjižnog stanja nekretnine. Zbog toga je predviđeno da vanknjižni nosioci stvarnih prava mogu u roku od tri godine pokrenuti postupak za upis stvarnih prava u pogledu nepokretnosti i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu. Nadležno pravobranilaštvo dužno je da u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ZSP-a pokrene postupke za upis stvarnih prava na nepokretnostima, kojih je nosilac republika, odnosno jedinica lokalne samouprave, kao i za upis javnih i opštih dobara. Zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim zakonom neće se primjenjivati u korist sticanja do kojih dođe unutar roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako se njime stiče nepokretnost na kojoj je bila upisana društvena svojina, a nije brisana prije stupanja na snagu ovog zakona. 81[81] Ovo bi trebalo dovesti do usklađivanja vanknjižnog i zemljišnoknjižnog stanja, što je od velike važnosti za pravnu sigurnost u ovoj oblasti i za zaštitu svih onih koji sudjeluju u prometu nekretnina. Protekom tih rokova zemljišne knjige će moći ostvarivati svoju funkciju u skladu sa ZSP-om (i ZZK-om).

 

 

Višestruko ugovaranje otuđenja

 

Zbog neažurnosti zemljišnih knjiga u praksi se relativno često dešavalo višestruko otuđenje nekretnina. Sa početkom rada notara ovi slučajevi se rjeđe pojavljuju, jer notari odgovaraju za sigurnost transakcije. ZOSPO taj institut nije

Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 457.76[76] O brisovnoj tužbi šire: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb, 2001, str. 269–276.77[77] Član 56 st. 2 ZSP-a.78[78] Publiciranje stvarnih prava je pretpostavka za njihovo dokazivanje i zaštitu. Da bi djelovala apsolutno, prema svim

trećim licima (erga omnes), stvarna prava moraju biti vanjski vidljiva. To ima posebno značenje za sigurnost pravnog prometa. Publicitet stvarnih prava na nekretninama ostvaruje se njihovim upisom u posebne javne registre (kod nas su to zemljišne knjige).

79[79] Svako može tražiti da pogleda bilo koji zemljišnoknjižni uložak i zahtijevati da mu se on izda.80[80] M. Povlakić, „Novo zemljišnoknjižno pravo u BiH“, Pravni savjetnik, br. 12/03, str. 48.81[81] Član 346 ZSP-a.

Page 22: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

regulisao,82[82] ali se o tome razvila bogata praksa sudova,83[83] koja je svoju potvrdu našla u Zaključku broj 3 sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, održanom u Beogradu 28. i 29.5.1986. godine. Prema tom zaključku, kada je više lica zaključilo posebne pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu nepokretnost, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala socijalističkog samoupravnog društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloupotrebe prava. Kada su svi kupci savjesni, a ni jednom od njih nepokretnost nije predata u državinu niti je neko od njih ishodio upis prava svojine u zemljišnu odnosno drugu javnu knjigu, jači pravni osnov ima raniji kupac. Ako su svi kupci savjesni, jaču pravnu osnovu ima kupac koji je ishodio upis u zemljišnu odnosno drugu javnu knjigu, a ako ni jedan od njih to nije ishodio, jači je u pravu kupac kome je nepokretnost predata u državinu. Raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog kupca. Ovo je i u slučaju kad je prodavac nepokretnost predao u državinu kasnijem nesavjesnom kupcu ili je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišnu odnosno drugu javnu knjigu. U sporu radi utvrđivanja jačeg pravnog osnova pasivno su legitimisani prodavac i ostali kupci iste nepokretnosti kao jedinstveni suparničari.84[84] Iz toga je vidljivo da je savjesnost imalo prioritet u odnosu na načelo upisa, a za savjesnost se tražilo i istraživanje vanknjižnog stanja.85

[85] Moglo bi se smatrati da je Zaključak na sljedeći način rangirao relevantne činjenice: savjesnost, državina, prethodno zaključeni ugovor, upis u javnu knjigu. To govori o tome koji značaj se davao tom upisu,86[86] što je uzrokovano neažurnošću javnih knjiga za evidenciju nekretnina koje nisu odražavale pravo stanje. ZSP propisuje da će u slučaju kada je više lica zaključilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja svojine iste nepokretnosti, svojinu steći ono lice koje je kao savjesno prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje svojine.87[87] Dakle, iz toga je vidljivo da je za razrješenje ove situacije bitna savjesnost onog lica koje je prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljišnu knjigu. To je u saglasnosti sa načelom prvenstva i načelom javnog povjerenja koja proklamuje zemljišnoknjižno pravo. Propisano je da savjesnost mora postojati u trenutku podnošenja zahtjeva za upis. Međutim, nema sumnje da je ona bitna i u momentu zaključenja pravnog posla,88[88] jer ako neko lice tada nije bilo savjesno, teško je pretpostaviti da bi to moglo postati naknadno. I Zakon o obligacionim odnosima bivše SFRJ (ZOO),89[89] koji se još primjenjuje u Republici Srpskoj, nalaže učesnicima u pravnom prometu da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja i pri zasnivanju obligacionih odnosa i prilikom ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa.90[90] To načelo se odnosi na sve pravne poslove kojima se

82[82] Interesantno je da je ZOSPO regulisao situaciju višestrukog otuđenja pokretnih stvari (član 35).83[83] Vidi: D. Petrović, „Dvostruka prodaja iste nepokretnosti“, Pravni život, br. 11–12/91, str. 1419–1423; P. Simonetti,

„Višestruko ugovaranje otuđenja“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 73–75; S. Mulabdić, „Višestruko ugovaranje otuđenja nekretnine“, ZIPS, br. 1145/08, male stranice, str. 1–29.

84[84] Vidi Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 3/86, str. 47.85[85] O tome šire: P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001, str. 88–98. 86[86] M. Povlakić, “Uloga savjesnosti kod višestrukog otuđenja iste nepokretnosti i predstojeća reforma zemljišno-knjižnog

prava”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLII 1999, Sarajevo, 2000, str. 262.87[87] Član 57 st. 1 ZSP-a.88[88] Zaštita povjerenja u zemljišne knjige zahtijeva savjesnost kako u trenutku zaključenja pravnog posla, tako i u trenutku

podnošenja zahtjeva za upis (član 55 st. 2 ZSP-a).89[89] Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; Službeni glasnik RS br. 17/93.90[90] Član 12 ZOO-a.

Page 23: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zasnivaju obligacioni odnosi, pa i na pravne poslove kojima se zasniva obaveza prenosa prava svojine na nekretninama.91[91] Ako je jedno od više lica koja su sa vlasnikom zaključila pravni posao radi sticanja svojine iste nepokretnosti podnijelo zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, odnosno izvršilo upis u svoju korist i pri tome bilo nesavjesno, savjesna lica imaju pravo da u roku od tri godine od izvršenog upisa podnesu tužbu za brisanje i uknjižbu prava svojine u svoju korist, kao i da izvrše zabilježbu spora.92[92] Ovo je slučaj kada je nesavjesno lice zatražilo upis u zemljišnu knjigu ili ga već ishodilo, a postoje savjesni sticaoci (jedan ili više) koji nisu upisani u zemljišnu knjigu. Njima stoji na raspolaganju tužba za brisanje i uknjižbu prava svojine u svoju korist u roku od tri godine od izvršenog upisa. Istovremeno, oni imaju pravo da izvrše i zabilježbu spora, radi zaštite od trećih savjesnih lica koja eventualno mogu steći pravo od nesavjesnog upisanog sticaoca. Navedena tužba se razlikuje od brisovne tužbe, jer se ne radi o situaciji da je nečije upisano zemljišnoknjižno pravo povrijeđeno. Zakonodavac propisuje i da je u pravu jače ono lice koje je prije zaključilo pravni posao, a da je najjače ono koje je uvedeno u samostalnu državinu nepokretnosti.93[93] To bi se moglo shvatiti kao regulisanje odnosa između više savjesnih sticatelja. No, ono može da dođe u obzir samo ako niko od savjesnih lica nije zatražio upis u zemljišnu knjigu, jer ukoliko takav slučaj postoji, to normiranje nije ni potrebno. Ako određeno lice ima prednost na osnovu državine nepokretnosti, on bi imao obavezu da istražuje vanknjižno stanje, što nije intencija zakonodavca. U pogledu ovog dijela može se opravdano postaviti pitanje njegove svrsishodnosti.

 Građenje na tuđem zemljištu i na tuđem pravu građenja

 

Građenje na tuđem zemljištu kao originarni način sticanja prava svojine je slučaj vještačkog priraštaja nekretnine, koji postoji kad neko svojim materijalom i radom podigne građevinski objekt na tuđem zemljištu, a pri tome između njega i vlasnika zemljišta ne postoji ugovorni odnos.94[94] Pravila o građenju na tuđem zemljištu primjenjuju se i u slučaju građenja na zemljištu koje je u suvlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu graditelja i drugih lica.95[95] Odredbe ZOSPO-a u pogledu ovog instituta96[96] odražavale su duh socijalističkog perioda i nisu se temeljile na načelu superficies solo cedit, bez obzira na to što su bile predviđene i situacije u kojima vlasnik zemljišta postaje i vlasnik zgrade. Ovaj zakon je u težište stavljao savjesnost lica, te vrijednost zemljišta i zgrada, a ne garanciju prava svojine.97[97] ZOSPO je u

O načelu savjesnosti i poštenja v. O. Antić, “Savesnost i poštenje u obligacionom pravu”, Pravni život, br. 10/03, str. 567–583; M. Baretić, “Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom pravu”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 24, br. 1/03, str. 571–615; G. Galev, “Načelo savjesnosti i poštenja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, supplement, br. 3/03, str . 223–236.

O odnosu ustanove višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnine prema načelu savjesnosti i poštenja v. P. Simonetti, “Višestruko ugovaranje otuđenja po Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske” , u Zborniku radova „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse” Mostar, 2005, str. 35 .

91[91] L. Belanić, “Višestruko otuđenje nekretnina”, u Zborniku radova „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,” Mostar, 2004, str. 370.

92[92] Član 57 st. 2 ZSP-a.93[93] Član 57 st. 3 ZSP-a.94[94] Ako postoji sporazum o gradnji primjenjuju se njegove odredbe.95[95] N. Gavella, “Stjecanje prava vlasništva preradom, sjedinjenjem, izgradnjom zgrade i odvajanjem plodova”, Zbornik

Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1–2/81, str. 61–62.96[96] O tome: P. Simonetti, Građenje na tuđem zemljištu, Sarajevo, 1982.

Page 24: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pogledu građenja na tuđem zemljištu regulisao tri hipotetičke situacije.98[98] Prva je bila ona kada je graditelj savjestan (ne zna i ne može da zna da gradi na tuđem zemljištu), a vlasnik zemljišta nesavjestan (znao za gradnju i nije se odmah usprotivio), druga je bila obrnuta, kada je graditelj nesavjestan (znao da gradi na tuđem zemljištu), a vlasnik zemljišta savjestan (odmah se usprotivio izgradnji) i treća kada su obje strane bile savjesne. Nije bilo regulisano šta će biti u situaciji kada su obje strane nesavjesne,99[99] pa su o tome postojala podijeljena mišljenja. Generalno opredjeljenje zakonodavca bilo je da jače zaštiti savjesnog graditelja, pa čak i u situaciji kada je vlasnik zemljišta bio savjestan. ZSP je bitno promijenio sadržaj odredaba o sticanju svojine u situaciji kada postoji građenje na tuđem zemljištu i vratio se tradicionalnim načelima.100[100] To je posljedica uspostavljanja pravnog jedinstva nekretnine i povratka načelu superficies solo cedit. Ovaj zakon (kao ni ZOSPO) nije posebno regulisao šta se smatra izgrađenom zgradom (od tada nastupaju pravni učinci izgradnje), pa se u pogledu toga ukazuje na značaj sudske prakse.101[101] Za pojam zgrade nije od uticaja da li je ona podignuta iznad ili ispod površine zemlje, od kojeg materijala je sagrađena, kao i u koju svrhu je namijenjena. Važno je da je to građevinski objekt koji je trajno povezan sa zemljištem.102[102] Osnovno pravilo je da se sada primarno štiti vlasnik zemljišta i da zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta,103[103] a samo izuzetno graditelju (kada je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nesavjestan).104[104] Nesavjestan graditelj, za razliku od ranijeg zakona, nikako ne može postati vlasnik zgrade. Savjesnost graditelja treba cijeniti veoma restriktivno.105[105] Izričito se određuje i šta će biti u situaciji kada su i graditelj i vlasnik zemljišta nesavjesni.106[106] U tom slučaju propisano je da zgrada pripada vlasniku zemljišta, a da on nema pravo da zahtijeva uspostavljanje prijašnjeg stanja. Mišljenja smo da je ovo prihvatljivo rješenje. Naime, prije svega u ovakvoj situaciji treba dati prednost vlasniku zemljišta, jer je do tog slučaja ipak došlo zbog nesavjesne gradnje graditelja, a to što se vlasnik zemljišta nije bez odgađanja usprotivio takvoj gradnji i na taj način joj pogodovao, sigurno je manji propust od čina nelegalne izgradnje. Takođe, eventualno drugačije normiranje moglo bi da pospješi bespravnu gradnju, što ne bi bilo društveno opravdano i u praksi bi imalo veoma negativne posljedice. Sankcija za nesavjesnog vlasnika zemljišta je u tome što on nema pravo da traži uspostavljanje stanja koje je postojalo prije takve izgradnje i to bi za njega trebalo da bude dovoljna kazna. Odredbama ZSP-a nisu predviđeni rokovi u kojima bi vlasnik zemljišta ili graditelj morali ostvariti svoja prava.

97[97] U uporednom pravu principijelno prednost ima vlasnik zemljišta, ali se u nekim situacijama daje prednost i savjesnom graditelju.

98[98] Članovi 24–26 ZOSPO-a.99[99] Ova situacija je u praksi vrlo rijetka.100[100] Slična je situacija i u Republici Hrvatskoj – v. J. Brežanski, „Građenje na tuđem zemljištu“, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 505–525. U Brčko distriktu BiH nije predviđena mogućnost sticanja svojine građenjem na tuđem zemljištu.

101[101] Ovdje bi kao orijentir mogla poslužiti odredba člana 152 st. 5 hrvatskog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), koja određuje da se zgrada smatra izgrađenom kada je dovedena u takvo stanje da ju je moguće koristiti za svrhu za koju takve zgrade redovno služe, a kada je to slučaj uvijek je faktičko pitanje.

102[102] Vidi: M. Žuvela, “Stjecanje prava vlasništva – posebno o građenju na tuđem zemljištu i dosjelosti”, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 970.

103[103] To je izvedeno iz načela superficies solo cedit.104[104] I u ovom slučaju zgrada izgrađena na tuđem zemljištu će pripasti tom zemljištu kao glavnoj stvari, samo se

preferira savjesni graditelj prema nesavjesnom vlasniku zemljišta.105[105] Savjestan graditelj je onaj koji ne zna niti može znati da gradi na tuđem zemljištu i koji opravdano vjeruje da je

zemljište njegovo. Veoma je mali broj situacija u kojima ova savjesnost može postojati. Legalno građenje za koje postoji odobrenje podrazumijeva građevinsku dozvolu, a ona se ne može dobiti ako nisu riješeni imovinskopravni odnosi.

106[106] Član 59 ZSP-a.

Page 25: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Kad je građeno na tuđem zemljištu opterećenom pravom građenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta,107[107] jer je pravo građenja u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom.

 

Dogradnja, nadziđavanje, preuređenje i ulaganje

 

Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom)108[108] zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može se steći svojina, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadograđene, odnosno pregrađene nepokretnosti nije drugačije odredio.109[109] Ovim se razrješavaju odnosi nastali preduzimanjem navedenih građevinskih radova kada je te radove preduzelo treće lice ili jedan od suvlasnika odnosno zajedničkih vlasnika. Dakle, u principu, izvođenjem takvih radova ne može se steći svojina na nekom objektu. Izuzetak predstavlja slučaj da u pogledu toga postoji dogovor sa vlasnikom (suvlasnicima ili zajedničarima) koji se sa tim može saglasiti. Ako postoji pravo nadogradnje, kao podvrsta prava građenja, na njega se primjenjuju propisi o pravu građenja i tada se može steći pravo svojine na nadograđenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nekretnini. Ove česte životne situacije ranije nisu bile zakonski regulisane, ali je sudska praksa, uglavnom, zauzimala ovakvo stanovište. Zbog učestalosti navedenih slučajeva, tim pitanjem su se bavili i najviši sudovi bivše SFRJ. Na XLIII zajedničkoj sjednici Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, održanoj 23.10.1990. godine u Subotici, zauzet je načelni stav 1/90 prema kome se dogradnjom, nadziđavanjem ili adaptacijom tuđeg ili suvlasničkog građevinskog objekta ne stiče pravo svojine, osim ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Izuzetno, zaključeno je da dogradnjom i nadziđavanjem posebnog dijela zgrade savjestan graditelj stiče pravo svojine na poseban dio zgrade samo ako je vlasnik zgrade znao za gradnju i nije se tome protivio (shodno članu 24 st. 1 ZOSPO-a).110[110] Međutim, ako bi izvedeni radovi bili takvog obima da bi se po građevinskim normativima moglo smatrati da je nastao novi objekat,111[111] tada ne dolazi do primjene ovog instituta, već bi se moralo utvrditi da li su ispunjeni uslovi za sticanje građenjem na tuđem zemljištu.112[112] Lice koje je dogradilo, nadogradilo ili preuredilo zgradu odnosno prostoriju ili je ulagalo odnosno nešto ugradilo u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po

107[107] Član 63 ZSP-a.108[108] Dogradnjom i nadogradnjom povećava se supstanca objekta. Preuređenje (adaptacija) je prilagođavanje objekta za

izmijenjenu ili novu funkciju i time se ne mijenja supstanca tog objekta. 109[109] Član 61 st. 1 ZSP-a.110[110] Vidi Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 1/91, str 55.111[111] Takvi radovi se ne bi mogli smatrati kao dogradnja, nadogradnja, preuređenje, pregradnja, ugradnja ili ulaganje.112[112] I sudska praksa ide u ovom pravcu: “Savjesni graditelj stiče pravo svojine na tuđem građevinskom objektu samo kada

je, zbog obima i vrijednosti njegovih investicionih ulaganja, raniji objekt izgubio svoj prvobitni identitet i s pravnog gledišta predstavlja novi objekt” – Vrhovni sud BiH, Rev-229/86 od 10.10.1986, Bilten Vrhovnog suda BiH, br. 1/87, odl. 13. Vidi i odluku Prvog opštinskog suda u Beogradu, P-4259/99 i Okružnog suda u Beogradu, Gž-1784/00, u D. Medić i H. Tajić, Sudska praksa iz stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008, str. 233.

Page 26: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pravilima obligacionog prava.113[113] Ovdje bi se moglo postaviti pitanje da li treba primijeniti pravila o sticanju bez osnove, naknadi štete ili poslovodstvu bez naloga. Smatramo da tu naknadu treba odrediti primjenjujući institut sticanja bez osnove (neosnovanog obogaćenja) koji je najprimjereniji situaciji nastaloj u ovakvim slučajevima.

 

 

Prekoračenje međe građenjem

 

Prekoračenje međe građenjem kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano. Da bi došlo do primjene ovog instituta, potrebno je da je građenjem zgrade prekoračena međa odnosno da je time zahvaćen i dio susjednog zemljišta uz među koje predstavlja tuđu svojinu, a da između graditelja i vlasnika zemljišta ne postoji ugovorni odnos koji uređuje građenje preko međe. Izgrađena zgrada, dakle, mora da se nalazi s obje strane međe. Odredbe o prekoračenju međe građenjem primjenjuju se samo u slučaju kada se manji dio zgrade (najčešće neznatni) nalazi na susjednom zemljištu.114[114] Glavni (važniji i veći) dio zgrade mora se nalaziti na zemljištu graditelja kao glavnom zemljištu.115[115] Zbog toga u ovoj situaciji nije moguće primijeniti (sva) pravila o građenju na tuđem zemljištu. Sudska praksa treba da se izjasni kada se radi o slučajevima prekoračenja međe građenjem i gdje to prekoračenje prestaje. Pojam zemljišta podrazumijeva i površinu ispod, kao i vazdušni prostor iznad zemljišta.116[116] Razumljivo je da dijelovi zgrade ne mogu imati različit pravni status, jer se radi o jedinstvenom objektu. Dio zgrade koji je zahvatio susjedovo zemljište nije samostalna stvar koja bi prirasla tom zemljištu. ZSP je propisao rješenja za dva moguća slučaja. Prvi slučaj je kada je došlo do prekoračenja međe od strane savjesnog graditelja. Tada je predviđeno da on stiče pravo svojine na zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate vlasniku zemljišta tržišne vrijednosti njegovog zemljišta.117[117] Ovdje bi dolazila u obzir isplata prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.118[118] U suprotnom, ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgađanja usprotivio gradnji, zakonodavac štiti vlasnika zemljišta. On tada može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja (to može značiti i rušenje zgrade119[119]) i naknadu štete ili ustupanje zemljišta graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti zemljišta.120[120] U ovoj situaciji nema mogućnosti da zgrada pripadne vlasniku zemljišta, jer je zgradom zahvaćen samo mali dio njegovog zemljišta. Regulisanje pravila za slučaj prekoračenja međe građenjem je u svakom slučaju korisno, jer se radi o složenom i specifičnom pravnom odnosu, koji često narušava odnose među susjedima.

113[113] Član 61 st. 2 ZSP-a.114[114] O tome v. N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Svezak 1, Zagreb, 2007, str.

542.115[115] V. Prančić, “Prekoračenje međe građenjem”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 59, br. 4/09, str. 768.116[116] A. Jurić i J. Bošnjak, “Prekoračenje međe građenjem”, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog

zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2009, str. 335.117[117] Član 62 st. 1 ZSP-a.118[118] Ako je došlo do prekoračenja samo neznatnog dijela zemljišta, može se postaviti pitanje da li je opravdano da

savjesni graditelj mora otkupiti cijelu parcelu.Kada je riječ o savjesnom graditelju i nesavjesnom vlasniku zemljišta ne bi smjelo biti nebitno u kojoj mjeri je prekoračena

međa i od kakvog je to značaja s obzirom na veličinu cijele parcele – v. O. Jelčić, “Građenje na tuđem zemljištu”, u Nekretnine u pravnom prometu, VII savjetovanje, Zagreb, 2004, str. 68.

119[119] Uklanjanje samo dijela zgrade koji prelazi na susjedovo zemljište često nije moguće.120[120] Član 62 st. 2 ZSP-a.

Page 27: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

Susjedska prava

 

Susjedska prava su emanacija prava svojine i pripadaju vlasniku kao dio njegovog prava svojine.121[121] Pomoću njih se štiti pravo svojine na nekretnini. S druge strane, ova prava izazivaju na strani vlasnika druge nekretnine dužnost trpljenja, propuštanja ili određenog činjenja. Pravo svojine daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast na određenoj stvari, ali ta vlast nije neograničena, nego je samo najviša privatna pravna vlast koja na toj stvari može postojati.122[122] Međutim, svojina i obavezuje i podliježe ograničenjima, koja mogu biti građanskopravnog i javnopravnog karaktera. Susjedska prava obuhvataju one restrikcije privatne svojine stvarnopravnog karaktera koje nastaju iz činjenice susjedstva, odnosno iz zajedničkog življenja na određenom prostoru.123[123] Susjedskopravna ovlašćenja odnosno ograničenja su svakako nužnost124[124] i nastala su iz potrebe da se ostvari skladan odnos između susjednih vlasnika prilikom vršenja njihovih svojinskih prava.125[125] Cijeli institut je nazvan po pravima, a ne po obavezama, jer prava ipak dominiraju brojem i važnošću.126[126] Ova prava koja čine norme koje regulišu odnose između vlasnika susjednih nekretnina nastaju neposredno na osnovu zakona i ne upisuju se u zemljišne knjige, a vrše se u duhu dobrosusjedskih odnosa.127[127] Kao i službenosti, i susjedska prava treba da se izvršavaju samo u mjeri i na način da se njima što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava ono lice na čiji teret postoje, a s druge strane da se omogući normalna upotreba susjedne nekretnine.128[128] Korišćenjem susjedskih prava ne smije se drugom licu nanositi šteta.129[129] ZOSPO susjedska prava nije regulisao, jer ona ne čine oblast osnovnih svojinskih odnosa, već je samo dao pojam imisija.130[130] Druga susjedska prava su u pogledu regulisanja bila prepuštena republičkim zakonodavcima, ali takvi propisi u bivšoj SFRJ nisu bili doneseni.131[131]

121[121] O susjedskim pravima opširno: D. Lazarević, Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 389–487.

122[122] N. Gavella, „Ograničenja prava vlasništva“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 351.

123[123] N. Mojović, „Susjedska prava kao sui generis ograničenja vlasništva“, Pravna riječ, br. 11/07, str. 96.124[124] R. Kovačević Kuštrimović, „Susedsko pravo u budućoj građanskoj kodifikaciji“, u Budimpeštanski simpozijum,

Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 185.125[125] R. Kovačević Kuštrimović, “Vršenje prava svojine”, Pravni život, br. 10/95, str. 99.126[126] M: Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno

izdanje, Zagreb, 2004, str. 230.127[127] O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 205–206; T. Zlatković, „Susedska prava“, Pravni život, br. 10/01, str. 89.128[128] O razgraničenju susjedskih prava od prava stvarnih službenosti v. P. Simonetti, Prava na građevinskom zemljištu

(1945–2007), Knjiga prva, Rijeka, 2008, str. 157.129[129] Vidi odluku Vrhovnog kasacionog suda Srbije, Rev-415/10 od 15.6.2010, Izbor sudske prakse, br. 2/11, str. 51.130[130] Član 5 ZOSPO-a.131[131] Jedino su republički zakoni o vanparničnom postupku propisivali pravila o uređenju međa.

Page 28: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ZSP sada dosta sveobuhvatno uređuje ovu materiju.132[132] Priroda odnosa koji čine objekt regulisanja daje ovim pravima određene zajedničke karakteristike. Propisana prava mogu se dijeliti po raznim osnovama. Prema sadržini, najprikladnija sistematizacija bi bila u četiri grupe. Prvu grupu čine ona prava koja proizlaze iz razgraničenja nekretnina, zatim postoje prava na osnovu kojih vlasnik jedne nekretnine može da na neki način upotrebljava susjednu nekretninu, sljedeću grupu čine prava da se zahtijeva od susjeda da svoju nekretninu ne upotrebljava u određenom pravcu i konačno su prava da se od vlasnika susjedne nekretnine zahtijeva neko činjenje. ZSP je prilikom normiranja ovog instituta, koji čini dio pravnog režima svojine, u najvećem dijelu prihvatio dosadašnja uobičajena pravila iz ove oblasti i na taj način je nastojao da ostvari ravnotežu i minimum tolerancije u zajednici susjeda. Susjedska prava se, inače, mogu štititi u postupku pred sudom,133

[133] ali isto tako i u upravnom postupku,134[134] te putem samopomoći135[135] ako je ona izričito dopuštena. Korisna je odredba da pravo da zahtijeva neko trpljenje, propuštanje ili činjenje koje predviđa zakon, isto kao i vlasnik, ima i ono lice koje drži nekretninu na osnovu nekog prava izvedenog od vlasnika, te da se to može tražiti i od lica koje drži nekretninu na osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika.136[136] Dobro je rješenje da su imisije regulisane mnogo opširnije i cjelovitije nego ranije.137

[137] Zaštita od nedopuštenih imisija ostvaruje se negatornom tužbom,138[138] ali postoji i zaštita obligacionopravne prirode.139[139] Ono što je interesantno je da ZSP u ovom dijelu sadrži i materijalnopravne odredbe u pogledu uređenja međe,140[140] što je do sada bilo regulisano u zakonu koji je uređivao vanparnični postupak.141

[141] Propisano je da će se međa obnoviti ili ispraviti ako su međašnji znaci između dvije nepokretnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međa neće moći raspoznati ili ako se međa već ne raspoznaje odnosno ako je sporna. Kao načini uređenja predviđeni su sporazum susjeda, posljednja mirna državina i pravičnost, a sud se mora držati tog redoslijeda. Uređenje međe prema jačem pravu više nije predviđeno i to, donekle, devalvira ovaj institut. Sporna međa se, dakle, prije svega sada uređuje na osnovu sporazuma susjeda. Stranke se mogu sporazumjeti u skladu sa svojim željama,142[142] jer imaju pravo da slobodno raspolažu sa svojom stvari, pa su ovlašćeni i da odrede granice svojih parcela.143[143] U slučaju da među nije

132[132] Članovi 66–79 ZSP-a.O susjedskim pravima u Republici Hrvatskoj v. I. Gliha, “Novo uređenje susjedskih odnosa u svjetlu prilagodbe hrvatskog

građanskopravnog poretka europskim”, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 48–65.

133[133] Ova prava se pred sudom mogu štititi negatornom ili državinskom tužbom.134[134] Ako se npr. povrede pravila o dozvoljenoj buci, odlaganju smeća itd.135[135] To će se npr. vršiti odsijecanjem grana i čupanjem korijenja i žila susjedovog drveća koje je prodrlo na tuđu

nekretninu (v. član 71 ZSP-a).136[136] Član 66 st. 2 i 4 ZSP-a.137[137] Član 76 ZSP-a.138[138] Član 132 ZSP-a.139[139] Vidi član 156 ZOO-a.140[140] Član 69 ZSP-a.141[141] Sada Zakon o vanparničnom postupku – ZVP (Službeni glasnik RS br. 36/09) propisuje samo pravila ovog

postupka u članovima 179–185, što je u suštini i zadatak tog procesnog zakona.142[142] Stranke samo ne mogu da postignu sporazum u vezi sa raspolaganjima koja nisu dopuštena.143[143] Čak i da ovaj način nije predviđen, nesporno je da stranke mogu u pogledu sporne međe u toku cijelog postupka

zaključiti sudsko poravnanje u skladu sa odredbama članova 87–90. Zakona o parničnom postupku – ZPP (Službeni glasnik RS br. 58/03, 85/03 i 74/05).

Page 29: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

moguće urediti na ovaj način, sud će je urediti prema posljednjoj mirnoj državini.144

[144] Prilikom takvog uređenja mora se pouzdano utvrditi koja od stranaka ima u faktičkoj vlasti spornu međnu površinu odnosno dokle u prostoru seže faktička vlast svakog od susjeda. To se može utvrđivati raznim dokaznim sredstvima, primjera radi saslušanjem svjedoka, vještaka, uvidom u isprave itd.145[145] Kada se u vanparničnom postupku vrši uređenje međa na ovaj način, mjerodavno je stanje na terenu, a ne stanje u katastarskim planovima.146[146] Ukoliko se međa ne može urediti ni na jedan od ovih načina, sud će spornu površinu podijeliti po pravičnosti. Pravičnost je pravda pojedinačnog slučaja.147[147],148[148] Prilikom tumačenja ovog načina uređenja međe neki autori su smatrali da u takvom slučaju spornu površinu treba podijeliti u smislu paragrafa 404 bivšeg OGZ-a, kao neko ostrvo koje nastane u rijeci.149[149] No, očito je da to nije bila intencija zakonodavca i da sudija prilikom uređenja međa na ovaj način ne bi smio tako postupati. Kod donošenja ove odluke moraju se imati u vidu svi bitni elementi, a posebno konfiguracija terena, eventualne prepreke i uopšte sve ono što postoji na samom terenu, a što može biti relevantno za presuđenje u konkretnom slučaju.150[150] S obzirom na to da se radi o arbitrernom sudovanju, ta rješenja moraju biti posebno detaljno obrazložena da bi se, povodom eventualne žalbe, mogla ispitati i ocijeniti u drugostepenom postupku.151[151] Zakonodavstva su, inače, u pravilu vrlo oprezna u odnosu na uvođenje pravičnosti kao osnove za presuđenje građanskopravnih odnosa, a i pravna teorija podržava orijentaciju da se po pravičnosti može suditi samo ako za to postoji izričito ovlašćenje zakonodavca.152[152] Suđenje po ovom osnovu je teže od drugih oblika suđenja, jer se kod ostalih oblika unaprijed zna materijalnopravna norma prema kojoj će se donijeti odluka. Kod takvog suđenja sud sam stvara normu i prema njoj provodi dokaze. To je objektivno situacija koja je za suđenje mnogo teža.153[153] Suđenje po osnovu pravičnosti nije ni subjektivno ni proizvoljno, ali ne smije biti ni sentimentalno, niti ideološko, zasnovano isključivo na nekoj apstraktnoj dogmi, religioznoj, filozofskoj ili političkoj. Ono treba da bude izrazito naučno i da se rukovodi objektivnim, racionalnim i vladajućim društvenim kriterijumima.154[154] Iako se u ovom postupku ne odlučuje o pravu svojine, kada se uredi sporna međa, pretpostavka je (oboriva) da postoji svojina do te međe. Svako ima pravo da nakon

144[144] Pretpostavka je da držalac ima i pravo na državinu.145[145] Državina stečena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja (vi, clam, precario) nije mirna zbog toga što držalac

čija je državina oduzeta ima pravo uspostave ranijeg stanja putem suda ili putem samopomoći. No, i ovakva državina može postati mirna kada proteknu rokovi u kojima raniji držalac ima pravo na zaštitu državine. Vidi član 312 st. 3 ZSP-a.

146[146] Vrhovni sud Vojvodine, Rev. 194/87, R. Ćosić, Vanparnični postupak, Beograd, 1997, str. 111. 147[147] G. Radbruh, Filozofija prava, drugo izdanje, Beograd, 2006, str. 41.148[148] Pitanje pravde i pravičnosti spada u veoma značajna pitanja pravne nauke i filozofije i privlači pažnju mnogih

pravnika i filozofa prava. Šire o tome: R. Lukić, Sistem filozofije prava, str. 509–510; S. Perović, Pravno-filozofske rasprave, Beograd, 1995, str. 156–157; B. Marković, „Pravičnost kao izvor prava“, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 1–2/06, str. 571–583.

149[149] Vidi npr. J. Uzelac, „Uređenje međa“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br. 1/07, vol. 28, str. 875.150[150] Primjera radi, kad se međa uređuje pravičnom ocjenom suda između nekretnina koje su šume, glavni kriterijum za

ovu ocjenu suda treba biti vrijednost i kvalitet stabala koja se nalaze na spornoj međnoj površini – v. Županijski sud u Koprivnici, Gž- 1034/00 od 14.12.2000, u M. Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, Zagreb, 2004, str. 197.

151[151] D. Medić, „Uređenje međa u Bosni i Hercegovini“, Pravni život, br. 13/07, str. 824.152[152] Vidi: A. Radolović, „Suđenje osnovom pravičnosti, diskreciono ovlašćenje suca i slobodna ocjena dokaza“,

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19. supplement, 1998, str. 1051.153[153] O tome: A. Radolović, op. cit., str. 1062.154[154] B. Marković, „Suđenje po pravičnosti u opštem i arbitražnom pravu“, Pravni život, br. 2/86, str. 145.

Page 30: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

toga u parnici dokazuje svojinu na spornoj površini.155[155] Onaj susjed koji je učestvovao u postupku uređenja međe (i lice koje izvodi svoje pravo iz njegova prava) može ovu parnicu pokrenuti u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti donesene odluke. Protekom tog roka prestaje mu ova mogućnost, jer se radi o prekluzivnom roku materijalnog prava. Međa na građevinskom zemljištu uređuje se u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom u sudskom vanparničnom postupku.156[156]

 

 

Novi koncept etažne svojine

 

Etažna svojina razlikuje se od opšteg prava svojine na nekretnini kako po svom objektu tako i po ograničenjima svojinskih ovlašćenja koja proizlaze iz susjedskih odnosa. 157[157] Vraćanje načelu superficies solo cedit uticalo je na izmjenu konstrukcije etažne svojine. Ova svojina kao složena pravna forma usmjerena na zadovoljavanje jedne od osnovnih ljudskih potreba – potrebe za stanom158[158] koncipirana je na potpuno drugačiji način u odnosu na njenu dosadašnju regulativu i oslanja se na germansku varijantu dualističkog koncepta.159[159] Izmijenjena je sama njena suština.160

[160] Etažna svojina se sada tretira kao specifičan oblik susvojine više lica na jednoj nepokretnosti, koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili prava građenja sa zgradom, pa se na sve pravne odnose etažnih vlasnika koji nisu posebno regulisani primjenjuju opšta pravila o susvojini. Svaki etažni vlasnik ima svoj posebni dio nepokretnosti koji isključivo koristi i sa njim raspolaže na osnovu svog prava svojine, a na zajedničkim dijelovima nepokretnosti ima pravo susvojine. Svojina je povezana neodvojivo sa susvojinskim dijelom u nepokretnosti i samo se zajedno mogu prenositi i opterećivati. 161

[161] Dakle, etažni vlasnik je i vlasnik i suvlasnik, a njegova svojina posebnog dijela je sastavni dio susvojine na zgradi sa zemljištem i sporednog je karaktera u odnosu na susvojinu zgrade. Prestankom susvojine na zgradi prestaje i etažna svojina na posebnom dijelu, dok prestanak etažne svojine ne

155[155] Zahtjev je usmjeren na predaju u državinu dijela koji je između stranaka sporan.156[156] Suprotno tome, članom 185 ZVP-a propisano je da sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome

postoji pravo svojine, osim u slučaju ako nije izvršena parcelacija zemljišta po odredbama Zakona o prostornom uređenju, pa bi ove odredbe trebalo uskladiti, kako bi se izbjegle moguće dileme u praksi.

157[157] P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava..., str. 146.158[158] Kod normiranja ovog instituta mora se voditi računa o tri bitna segmenta – pravu na stan, zajedničke dijelove

zgrade i zemljište. U pogledu toga teško je naći optimalno rješenje, pogotovo ako se imaju u vidu osnovni principi stvarnog prava. O etažnoj svojini v. V. Krulj, Svojina na delovima zgrada (etažna svojina) i izgradnja stambenih zgrada (stanova) neposredno za tržište, Beograd, 1969; I. Crnić, „Vlasništvo na dijelu zgrade – etažno vlasništvo“, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1009–1023; Z. Rašović, M. Ivović i Z. Žižić, Etažna svojina, Beograd, 1995; N. Planojević, Etažna svojina, Kragujevac, 1997; Z. Stefanović, „Etažna svojina kao deo kodifikacije građanskog prava“, u Aktuelna pitanja građanske kodifikacije, Niš, 2008, str. 135–148.

159[159] Članovi 80–107 ZSP-a.160[160] ZOSPO je samo propisivao da u slučajevima i pod uslovima određenim zakonom može postojati pravo svojine na

stan i poslovnu prostoriju kao posebni dio zgrade (član 19).Do donošenja ZSP u Bosni i Hercegovini je bio u primjeni Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade (Službeni list SR

BiH br. 35/77). Taj zakon je zadržao koncept etažne svojine uspostavljen ranijim saveznim zakonom iz 1959. godine (Zakon o svojini na dijelovima zgrade – Službeni list FNRJ br. 16/59).

161[161] Dosadašnji koncept polazio je od svojine na posebnom dijelu zgrade kao glavnom pravu koji su pratila dva sporedna prava – pravo na zajedničkim dijelovima zgrade i pravo na zemljištu. Sada se, shodno novim načelima, polazi od zemljišta kao glavne stvari.

Page 31: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

povlači za sobom prestanak susvojine na zgradi.162[162] Prema tome, daje se prioritet pravu na zemljište koje se širi i na zgradu u odnosu na svojinu na posebnom dijelu, a to je posljedica dejstva načela superficies solo cedit i uspostave pravnog jedinstva nekretnine. Novina je i da se etažna svojina može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućne bašte, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.163[163] Bitno je da posebni dio zgrade mora biti samostalna upotrebna cjelina164[164] koja omogućava samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlašćenja. Suvlasnici etažne svojine imaju pravo preče kupovine.165[165] To pravo ne postoji ako drugi etažni vlasnici prodaju svoju etažnu svojinu, nego samo ako je više lica steklo svojinu na posebnom dijelu nekretnine. 166[166] Svjesni smo da je nova koncepcija u saglasnosti sa navedenim načelima i da omogućava i samostalno izvršavanje prava svojine na posebnim dijelovima, srazmjerno suvlasničkom dijelu, ali pošto ona nije u skladu sa našim mentalitetom i tradicijom, prilikom njenog provođenja u praksi sigurno će biti određenih problema i poteškoća.167[167] Uvijek je teško naći pravu simbiozu između individualnih i kolektivnih prava i to je problem koji se postavlja u svim slučajevima svojine sa više subjekata na nepokretnosti, pa i kod ovog specifičnog instituta, gdje na optimalan način treba harmonizovati različite pojedinačne interese i potčiniti ih zajedničkom interesu.

Sticanje svojine od nevlasnika na pokretnim stvarima168[168]

 

I ovo je izuzetak od pravila građanskog prava da niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima.169[169] Kao iznimka od opšteg načela, taj originarni način sticanja prava svojine dolazi u obzir samo u zakonom određenim slučajevima i uz ispunjenje propisanih pretpostavki.170[170] Ovdje se na račun vlasnika stvari maksimalno štite ona lica koja su u pravnom prometu bila savjesna pouzdajući se u publicitetno djelovanje državine. To je pitanje koje ne zadire samo u odnose statike prava nego i njegove pravno valjane dinamike.171[171] ZSP se u pogledu ove materije značajno razlikuje od ZOSPO-a. Sada je ovakvo sticanje olakšano u cilju veće zaštite povjerenja u promet.172[172] Uslovi su da se radi o pokretnoj stvari, da je pravni posao za sticanje prava svojine bio teretan, da je sticalac bio savjestan i da je prodata stvar preuzeta u državinu.173[173] Više se ne traži da je stvar pribavljena od nevlasnika koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari ili da ju je raniji vlasnik predao nevlasniku na osnovu pravnog posla koji nije osnova za

162[162] Član 107 ZSP-a.163[163] Član 81 st. 3 ZSP-a.164[164] Vidi član 85 st. 4 ZSP-a.165[165] Član 90 st. 1 ZSP-a.166[166] Ovo treba povezati sa odredbom člana 83 ZSP-a.167[167] Vidi i N. Planojević, „Koncept etažne svojine iz Nacrta Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH i RS i koncepti

drugih“, Pravna riječ, br. 8/06, str. 211–212; M. Povlakić, „Etažno vlasništvo prema Nacrtu Zakona o stvarnim pravima“, u Zborniku radova sa 2. međunarodnog kongresa u Bosni i Hercegovini “Sigurnost prava vlasništva kao osnova ekonomskog razvoja”, Banja Luka, 2006, str. 5–13.

168[168] Vidi: N. Planojević, Sticanje svojine od nevlasnika, Kragujevac, 2008, str. 71–72.169[169] Nemo plus iuris alium transferre potest quam ipse habet, (Sec. Paulus – D. 50, 17, 120), navedeno prema: D.

Stojčević i A. Romac, Dicta et regulae iuris, Beograd, 1989, str. 314.170[170] O pravnoj prirodi sticanja svojine od nevlasnika v. N. Planojević, „Pravna priroda sticanja svojine od nevlasnika“,

Pravni život, br. 10/01, str. 45–63.171[171] N. Mojović, „O sticanju vlasništva od nevlasnika“, Pravna riječ, br. 8/06, str. 115. 172[172] Član 111 ZSP-a.173[173] To je gotovo identično članu 118 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske koji je rađen

po uzoru na odgovarajuća rješenja Njemačkog građanskog zakonika.

Page 32: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pribavljanje prava svojine odnosno da je stvar pribavljena na javnoj prodaji.174[174] Savjesnost sticaoca predstavlja ključni element činjeničnog stanja sticanja svojine od nevlasnika.175[175] ZOSPO se nije izjašnjavao o trenutku prema kome se ta savjesnost procjenjuje. ZSP ovo pitanje pozitivno određuje na taj način što propisuje da se savjesnost sticaoca zahtijeva kako u trenutku zaključenja pravnog posla, tako i u trenutku pribavljanja neposredne državine predmetne stvari.176[176] Smatramo da je to korisno rješenje, jer između ova dva momenta može da prođe i duži vremenski period. Time se otklanja mogućnost različitih tumačenja i znatno olakšava rad sudovima u ovakvim slučajevima. Za razliku od ZOSPO-a, sada su prihvatljivi samo oni načini predaje koji sticaocu donose neposrednu i samostalnu državinu.177[177] ZSP propisuje pravilo da ovakvo sticanje ne dolazi u obzir na stvarima koje su vlasniku bile ukradene ili ih je on izgubio,178[178] osim ako se ne radi o sticanju gotovog novca, hartija od vrijednosti na donosioca ili sticanju na javnoj licitaciji.179[179] Pošto se radi o sticanju svojine na osnovu zakona, propisano je da prava trećih lica na stvari stečenoj od nevlasnika prestaju, osim ako je sticalac u času pribavljanja svojine za njih znao ili mogao znati (ZOSPO se o tome nije izjašnjavao).180[180] Predviđena je pretpostavka da se smatra da je sticalac znao da postoji založno ili neko drugo pravo ako je o postojanju tog prava mogao saznati uvidom u odgovarajući javni registar. Ova presumpcija se ne primjenjuje ako je stvar u promet stavio prodavac u okviru svog redovnog poslovanja. Za prava koja prestaju sticanjem svojine od nevlasnika sticatelj ne duguje naknadu njihovim nosiocima. Raniji vlasnici imaju pravo da podnesu obligacionopravni zahtjev protiv lica koje je određenu stvar na taj način otuđilo. ZSP ne predviđa pravo ranijeg vlasnika za vraćanje ove stvari od savjesnog sticatelja, kao što je to predviđao ZOSPO u slučaju da je ta stvar za njega imala tzv. afekcionu vrijednost. Nova rješenja su prilagođena potrebama savremenog prometa i novih odnosa u društvu, a koliko su ona prihvatljiva najbolje će pokazati njihova primjena u praksi.181[181]

 

 

Založno pravo

 

Pravo obezbjeđenja danas ima poseban značaj i doživljava veoma intenzivan razvoj.182[182] Stvaranje adekvatnog pravnog okvira u ovoj oblasti predstavlja preduslov za strana ulaganja.183[183] U Republici Srpskoj u pogledu hipoteke ranije su se primjenjivale odredbe ZOSPO-a,184[184] a založno pravo

174[174] Član 31 st. 1 ZOSPO-a.175[175] N. Planojević, „Predmet savesnosti sticaoca svojine od nevlasnika u uporednom i komunitarnom pravu“, u

Zborniku radova „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2010, str. 328.176[176] O tome: N. Planojević, „Vremenski trenutak prema kome se procenjuje savesnost u kontekstu člana 111 Nacrta

Zakona o stvarnim pravima RS“, Pravna riječ, br. 5/05, str. 253–266.177[177] Prema tome, isključeni su constitutum possessorium i cessio vindicationis.178[178] Prema odredbi člana 120 st. 1 ZSP-a, stvar koju je vlasnik izgubio, zagubio ili mu je ukradena samim tim nije

prestala biti njegova svojina.179[179] Ti izuzeci su predviđeni zbog sigurnosti pravnog prometa.180[180] Ovo je u skladu sa članom 23 stav 3 ZSP-a koji normira sticanje svojine na osnovu zakona.181[181] Vidi kritiku ovog koncepta kod: S. Stjepanović, „Sticanje od nevlasnika“, u Aktuelna pitanja građanske

kodifikacije, Zbornik radova, Niš, 2008, str. 131.182[182] Zbog svoje važnosti obezbjeđenje potraživanja se u pojedinim zemljama posmatra kao posebna grana prava.183[183] Posebno su zemlje u tranziciji u oštroj konkurentskoj utakmici za privlačenje stranih investitora, jer su razvoj i

prestrukturisanje privrede u tim zemljama gotovo nemogući bez stranog kapitala. 184[184] Članovi 63–69 ZOSPO-a. Primjera radi, Njemački građanski zakonik (BGB) samo ekstenzivnosti hipoteke posvećuje čak 12 paragrafa (1120–1131).

Page 33: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

na pokretnim stvarima i zalaganje potraživanja i drugih prava bilo je regulisano ZOO-om.185[185] Priroda založnog prava kao jedinstvenog instituta sa mješovitim elementima nametala je potrebu za njegovim uređenjem na jednom mjestu, što je u svakom slučaju racionalnije i cjelishodnije.186[186] Postojanje više zakona u regulativi ovog instituta ukazuje na stihijnost u njegovoj dosadašnjoj razradi. Zbog toga je razumljiva novina da ZSP u cijelosti sadrži opšte norme u pogledu založnog prava (dakle, pored hipoteke da normira i založno pravo na pokretnim stvarima i pravima),187[187] jer je ono po svojoj pravnoj prirodi stvarno pravo, mada je do sada bilo normativno razdvojeno.188[188] Međutim, smatramo da je u ZSP-u, zbog specifičnih karakteristika i razlika, trebalo odvojiti hipoteku od založnog prava na pokretnim stvarima i na pravima i da bi takvo regulisanje sigurno bilo preglednije i jasnije, te smanjilo mogućnost eventualnih dilema. Krupan propust predstavlja regulisanje zalaganja prava kome je u principu posvećena samo jedna posebna odredba,189[189] jer je primjena pravila za zalaganje pokretnih stvari predviđena i za prava. ZOO je u ovom dijelu sadržavao najmoderniju regulativu,190[190] pa je takvo propisivanje ovog privredno važnog pitanja korak unazad u odnosu na ranija rješenja.191[191] Pored ZSP-a, kao temeljnog zakona, pojedine aspekte založnog prava normiraju i drugi zakoni. Tako Zakon o izvršnom postupku (ZIP)192[192] reguliše postupak namirenja iz vrijednosti zaloga,193[193] Zakon o stečajnom postupku194[194] sadrži pravila o odvojenom namirenju založnih povjerilaca u stečajnom postupku protiv dužnika, gdje oni imaju status privilegovanih (razlučnih) povjerilaca,195[195] ZOO propisuje pojedina zakonska založna prava,196[196] ZZK uređuje upisivanje založnih prava na nekretninama197[197] itd. Odnos svih ovih zakona rješava se po pravilima o odnosu opštih i posebnih normi, te o odnosu ranijih i kasnijih normi, pri čemu su odredbe ZSP-a o založnom pravu opšte norme.

 

 

Novine u pogledu hipoteke

 

185[185] Članovi 966–996 ZOO-a. 186[186] D. Medić, Založno pravo, Banja Luka, 2002, str. 18.187[187] Članovi 139–185 ZSP-a.188[188] Zakon o stvarnim pravima ne reguliše registarsko založno pravo, već samo predviđa mogućnost njegovog

postojanja (član 144 stav 1). To pravo normirano je Okvirnim zakonom o zalozima BiH, koji je objavljen u Službenom glasniku BiH br. 28/04.

189 ?[189] Član 150. ZSP-a. 190 ?[190] Članovi 989-995.ZOO.191 ?[191] M. Povlakić, “Novo stvarno pravo Republike Srpske”, Nova pravna revija, br. 1-2/10, str. 18.192[192] Službeni glasnik RS br. 59/03 i 85/03. 193[193] Načelo oficijelnosti založnog prava je jedno od temeljnih načela ovog instituta.194[194] Službeni glasnik RS br. 67/02, 38/03 i 12/10. Prečišćen tekst ovog zakona objavljen je u Službenom glasniku RS br. 26/10.195[195] Član 38 Zakona o stečajnom postupku.196[196] Zakonsko založno pravo prema tom zakonu imaju ovi povjerioci: prevozilac na stvarima koje su mu date radi

prevoza, skladištar na uskladištenoj robi, nalogoprimac na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga kao i na novanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca, komisionar na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu, trgovinski zastupnik na svotama koje je naplatio za nalogodavca, kao i na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primio od nalogodavca ili od nekog drugog i vršilac kontrole u ugovoru o kontroli robe na robi koja mu je predata na kontrolu.

197[197] Vidi član 20 ZZK-a.

Page 34: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Hipoteka, koja je među svim oblicima založnog prava do sada bila najsavršenija, u uslovima tržišne privrede i razvoja privatne svojine ima sve veći značaj.198[198] Ona ima značajnu ulogu mobilizatora imovine putem hipotekarnog kredita199[199] koji predstavlja krvotok tržišne privrede.200[200] Zahvaljujući mogućnosti zalaganja, lica koja imaju imovinu veće vrijednosti su kreditno sposobnija, a to stvara brojne pogodnosti.201[201] Zbog toga hipotekarno pravo zahtijeva stalno usavršavanje i višedimenzionalnu transformaciju, jer je njegov razvoj u direktnoj proporciji sa progresom ekonomskih i kreditnih odnosa u jednom društvu. ZSP, i pored izvjesnih nedorečenosti, mnogo cjelovitije i sveobuhvatnije reguliše ovaj institut i pruža potpuniji zakonodavni okvir za ovu vrstu zalaganja. Veoma je značajno da je došlo do izvjesnih odstupanja od načela akcesornosti202[202] (a i specijalnosti i nedjeljivosti) i zbog toga će hipoteka sigurno postati fleksibilnija i bolje prilagođena uslovima moderne kreditne privrede. Međutim, vrijeme će dati odgovor da li će predviđeni izuzeci moći da u potpunosti udovolje zahtjevima savremenih tehnika finansiranja. Ozbiljan problem kod zasnivanja hipoteke u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte predstavlja veliki broj neuknjiženih nekretnina, pa je ograničen interes za njihovo zalaganje.203[203] Moderno pravo obezbjeđenja teži da obuhvati što više nekretnina, ali bi bilo pogrešno da se to uradi zalaganjem onih koje nisu upisane, već upravo povećanjem obima uknjiženih nekretnina.204[204] Pošto je regulativa hipoteke kod nas ranije sadržavala samo načelne, lapidarne odredbe, očito je da ona nije bila adekvatna i da nije mogla da odgovori zahtjevima moderne tržišne privrede. U Republici Srpskoj u oblasti hipotekarnog zalaganja su najprije uvedene određene novine koje su bile posljedica izmjene drugih propisa, a ne materijalnog hipotekarnog prava. Tako su doneseni novi zakoni o javnim registrima nekretnina (zemljišnim knjigama) i stečajnom postupku, a reformisan je i izvršni postupak u cilju jednostavnije realizacije hipoteke. Kada se ima u vidu da je u praksi zaživjela i institucija notarijata,205[205] te da postoji mogućnost izvršenja na osnovu izvršne notarske obrađene isprave,206[206] nesumnjivo je da je time bio poboljšan položaj hipotekarnih povjerilaca. ZSP je pokušao da na što adekvatniji način izvrši i temeljitu reformu materijalnog hipotekarnog prava kako bi sve prednosti ovog instituta u odnosu na ostala sredstva obezbjeđenja došle do punog izražaja. Bitne novine kod hipoteke odnose se na odstupanje od načela nedjeljivosti,207[207] hipoteku za buduće i uslovno potraživanje, te maksimalnu hipoteku,208[208]

198[198] D. Medić, “Osvrt na razvoj stvarnopravnih sredstava obezbjeđenja potraživanja”, u Rasprave iz građanskog i poslovnog prava, Banja Luka, 2007, str. 102.

199[199] M. Lazić, “Pravni položaj poverioca po Zakonu o hipoteci”, Pravni život, br. 10/06, str. 519.200[200] P. Simonetti, “Hipoteka (objekt, obujam, sticanje)”, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1114.201[201] D. Medić, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeđenja potraživanja – stanje i pravci razvoja, Banja Luka, 2005, str.

30.202[202] O načelu akcesornosti v. M. Živković, Akcesornost založnih prava na nepokretnosti, Beograd, 2010.203[203] U BiH su zemljišne knjige prema austrijskom modelu uvedene 1884. godine. Razlozi neažurnosti zemljišnih knjiga

kod nas su višestruki. U nekim dijelovima one nikada nisu ni ustrojene, dio je uništen u Drugom svjetskom ratu i nije adekvatno obnovljen, dio je uništen i tokom rata na ovim prostorima 1992–1995. godine, a i rješenja stvarnog prava predviđaju određene načine sticanja prava bez upisa u zemljišnu knjigu.

204[204] O problemima zalaganja nekretnina u BiH opširno: M. Povlakić, „Neki aktuelni problemi zalaganja nekretnina u entitetima BiH“, Pravna riječ, br. 8/06, str. 215.

205[205] Vidi Zakon o notarima (Službeni glasnik RS br. 86/04)). 206[206] Notarski obrađena isprava predstavlja izvršni naslov bez dalje aktivnosti izvršnog suda. Vidi: M. Povlakić, „Izvršenje na osnovu notarske isprave”, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog

zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2007, str. 329–351. 207[207] Član 141 st. 6 i 9 ZSP-a.208[208] Član 141 st. 2 i 3 ZSP-a.

Page 35: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

raspolaganje neizbrisanom hipotekom,209[209] zabilježbu zadržavanja prvenstvenog reda,210[210] amortizaciju hipoteke,211[211] te ugovor o hipoteci.212[212] 213[213]

Najvažnija novost je mogućnost raspolaganja neizbrisanom hipotekom, jer je potpuna akcesornost hipoteke velika smetnja savremenoj tržišnoj privredi.214[214] Napuštanje načela akcesornosti založnog prava, a time i hipoteke,215[215] otvara mogućnost da se to pravo samostalno kreće u prometu i da nasljeđivanjem pređe na lice koje je nasljednik založnog povjerioca, bez obzira na to prelazi li na nasljednika i potraživanje koje to pravo osigurava.216[216] ZSP ne predviđa postojanje svojinske hipoteke,217[217] ali reguliše raspolaganje neizbrisanom hipotekom. Ova mogućnost postoji u situaciji kada je potraživanje prestalo, a hipoteka još nije brisana iz zemljišnih knjiga.218[218] Dakle, radi se o ovlašćenju da se već isplaćena hipoteka prenese na novog povjerioca. Uslov je da nova tražbina nije veća od upisane hipoteke, koja još nije brisana.219[219] Raspolaganje neizbrisanom hipotekom moguće je u svim slučajevima prestanka potraživanja, osim kada je potraživanje prestalo jer je namireno iz vrijednosti založene nekretnine. Hipoteka sada pripada vlasniku nekretnine i to za njega stvara mogućnost da to iskoristi kako bi osigurao neko drugo potraživanje.220[220] Ovo je za njega očigledno korisno, jer ako raspolaže visokim mjestom u redu prvenstva, veća mu je i kreditna sposobnost, a to otvara mogućnost dobijanja zajmova pod povoljnim uslovima.221[221] Na mjestu u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke moguće je osnovati i više hipoteka radi osiguranja više potraživanja i to u korist različitih povjerilaca, ali njihov ukupan zbir ne smije prelaziti visinu tražbine koja je prestala. Na taj način vlasnik nekretnine ima mogućnost da efikasnije ekonomski iskoristi vrijednost svoje nekretnine raspolažući u korist novog hipotekarnog povjerioca boljim, vrednijim mjestom u prvenstvenom redu. U ovom slučaju radi se o osnivanju nove hipoteke na već postojećem mjestu u prvenstvenom redu, pa se za upis te hipoteke moraju ispuniti sve materijalne i procesne pretpostavke koje propisuje zemljišnoknjižno pravo.222[222] U tabularnoj ispravi na osnovu koje se sprovodi upis na mjestu u

209[209] Član 181 ZSP-a.210[210] Član 182 ZSP-a.211[211] Članovi 183 i 184 ZSP-a.212[212] Član 147 st. 5 ZSP-a.213[213] O novinama kod hipoteke opširno: D. Medić, „Hipoteka prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske”,

Pravni život, br. 10/10, str. 637–657.214[214] Vidjeti: D. Softić, „Akcesornost hipoteke kao prepreka pri primjeni modernih tehnika finansiranja“, u Zborniku

radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 618–632.215[215] O odstupanju od načela akcesornosti hipoteke u zemljama bivše SFRJ v. M. Povlakić, „Zemljišni dug u

usporednom pravu“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 26, br. 1/05, str. 214–223. Vidi i M. Povlakić, „Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH“, u Stvarnopravna uređenja tranzicijskih zemalja – stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 261–270.

216[216] N. Gavella, Založno pravo, Zagreb, 1992, str. 166.217[217] O svojinskoj hipoteci v. D. Medić, „Svojinska hipoteka”, ZIPS, br. 1027/05, str. 29–30.218[218] U ovoj situaciji njemačka doktrina ima u vidu vlasnički zemljišni dug. Prema III noveli na Austrijski građanski

zakonik iz 1916. godine postoji mogućnost raspolaganja sa neizbrisanom hipotekom kao surogat za vlasničku hipoteku. Vidi: F. Čulinović, Komentar zemljišno-knjižnih zakona, Beograd, 1931, str. 206.

219[219] Raspolaganjem mjestom u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke nosioci knjižnih prava koji su upisani s kasnijim prvenstvenim redom ne smiju biti oštećeni u ostvarivanju svojih prava pri namirenju osiguranih tražbina. Ukoliko bi nova tražbina bila veća od stare oni bi bili oštećeni, jer bi u slučaju namirenja iz vrijednosti nekretnine za namirenje njihovih potraživanja preostao manji iznos od onog iznosa koji bi ostao da se namirenje provodilo prije nego što je prestala stara tražbina.

220[220] Dok vlasnik ne ostvari svoje pravo raspolaganja neizbrisanom hipotekom u odnosu na treća savjesna lica djeluje neoboriva pretpostavka da postoji ona tražbina osigurana hipotekom upisanom u zemljišnoj knjizi.

221[221] Slično rješenje postoji i u pravu Hrvatske i Srbije. Vidi: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 821; R. Kovačević Kuštrimović i M. Lazić, Stvarno pravo, Niš, 2006, str. 391. Uporediti: M. Povlakić, Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbjeđenja potraživanja s posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu) zalogu, doktorska disertacija, Sarajevo, decembar 2001, str. 147–148.

222[222] O tome: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo..., str. 262–263.

Page 36: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke decidirano bi se trebalo navesti da se prenosi odnosno osniva hipoteka na mjestu u prvenstvenom redu već upisane hipoteke. Hipoteka na prijašnjem mjestu u prvenstvenom redu se ne briše već se samo prenosi na novu tražbinu.223[223] Vlasnik se ne može odreći ovog svog prava unaprijed, ali ako se on nekome obavezao ishoditi brisanje određene hipoteke, i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno, on ipak ne može njome raspolagati.224[224] Prema tome, to pravo nije svojinska hipoteka, mada joj je veoma slično.225[225], 226[226] Naravno, raspolaganje neizbrisanom hipotekom može da u praksi dovede do određenih problema i štete za povjerioce sa kasnijim redom prvenstva. Naime, vlasnik može pred sam istek stare hipoteke, a prije pokretanja izvršnog postupka ili otvaranja stečajnog postupka227[227] upisati novu hipoteku, što može dovesti do toga da će povjerioci nerado davati kredite koji bi bili obezbijeđeni hipotekom drugog ili kasnijeg ranga. Ovo dovodi do relativiziranja kliznog ranga, što je u osnovi korisno, a fiksni rang u tom slučaju sigurno donosi pozitivne efekte.

 

 

Lične službenosti

Lične službenosti su stvarna prava na tuđoj stvari.228[228] ZOSPO ih nije normirao, ali je predvidio mogućnost njihovog postojanja.229[229] To je dovelo do toga da lične službenosti skoro iščeznu iz svakodnevnog života.230[230] ZSP sada reguliše ovaj institut231[231] i predviđa tri klasična subjektivna prava – plodouživanje,232[232] upotrebu i stanovanje, koja imaju mnogo zajedničkih karakteristika, ali i posebnih specifičnosti.233[233] Ovo je nesumnjivo korisno, jer te službenosti mogu da imaju veoma širok spektar primjene. Razlika između plodouživanja i ostalih ličnih službenosti je u obimu korišćenja tuđe stvari. Dok plodouživanje omogućava sveobuhvatno korišćenje poslužne stvari, upotreba i stanovanje ovlašćuju titulara na korišćenje u obimu koji je potreban da zadovolji potrebe tog lica i članova njegove porodice. Lične službenosti su, inače, ograničena stvarna prava koja daju ovlašćenje određenom licu da se služi tuđom stvari

223[223] G. Mihelčić, „Upis hipoteke i fiducijarnog vlasništva u zemljišne knjige”, u Nekretnine i zemljišne knjige, Zagreb, 2005, str. 33.

224[224] Pravo vlasnika da raspolaže neizbrisanom hipotekom, inače, nastaje u momentu prestanka potraživanja koje je hipoteka obezbjeđivala, a traje sve dok ne dođe do brisanja hipoteke.

225[225] Slično i N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 822. 226[226] Vlasnik nekretnine nije sam sebi povjerilac, pa ne može biti ni svoj hipotekarni povjerilac.227[227] Prava hipotekarnog povjerioca posebno dolaze do izražaja u ovim postupcima. 228[228] Radi se o klasičnom građanskopravnom institutu koji je bio regulisan još u Hamurabijevom zakoniku, a i u

rimskom pravu.229[229] Član 60 ZOSPO-a.230[230] D. Lazarević, Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 295.231[231] Članovi 229–247 ZSP-a.232[232] Vidi: R. Kovačević Kuštrimović, „Plodouživanje i naše pravo“, Pravni život, br. 10/96, str. 105–122; M. Lazić,

Plodouživanje, doktorska disertacija, Pravni fakultet, Niš, 1998; M. Lazić, „Primena prava plodouživanja u savremenom pravu“, Pravni život, br. 10/98, str. 407–422.

233[233] U nekim zemljama broj ličnih službenosti nije ograničen, kao npr. u švajcarskom pravu.

Page 37: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

(poslužna stvar),234[234] što je svaki vlasnik te stvari dužan trpjeti.235[235] Za razliku od stvarnih, lične službenosti su prava koja pripadaju određenom licu radi zadovoljavanja njegovih potreba.236[236] Ove potrebe moraju imati razumnu svrhu da bi se opravdao smisao njihovog postojanja.237[237] Lične službenosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari ili na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj službenosti i prirodu predmeta.238[238] Njihovo trajanje je ograničeno na ugovoreno vrijeme (privremena prava), a one prestaju najkasnije smrću ovlašćenog lica, osim ako zakon ne određuje drugačije.239[239] Lične službenosti su neprenosive. To se odnosi samo na pravo službenosti, dok se izvršavanje sadržaja tog prava u nekim slučajevima (plodouživanje) može prenositi na drugo lice.240[240] Ove službenosti su, u pravilu, i nenasljedive, osim onih koje su osnovane i za nasljednike ovlašćenog lica. Ako je lična službenost izričito osnovana i za nasljednike ovlašćenog lica ona se gasi smrću posljednjeg nasljednika.241[241] Problem može da nastane ako se kao posljednji nasljednik pojavljuje Republika Srpska,242[242] jer bi takve službenosti mogle trajati neograničeno, što je suprotno njihovoj prirodi. Predmet ovih službenosti su, najčešće, pokretne nepotrošne stvari ili nekretnine, ali to može biti i skup pokretnih stvari. Pravo plodouživanja može se ustanoviti i na potrošnim stvarima (nepravo plodouživanje).243[243] Službenost koja je po svojoj prirodi stvarna može se osnovati na poslužnoj nepokretnosti i u korist određenog lica.244

[244] U tom slučaju radi se o nepravilnoj službenosti na koju se primjenjuju pravila o ličnim službenostima. To je sasvim razumljivo, jer su nepravilne službenosti zaista lične službenosti, mada je sadržaj njihovih ovlašćenja bliži stvarnim službenostima. Ko tvrdi da je stvarna službenost osnovana u korist određenog lica, treba to i da dokaže.245[245] Za lične službenosti nije predviđeno, ali ni izričito zabranjeno pravo na naknadu, kao što je to slučaj kod stvarnih službenosti.246[246] Međutim, takva naknada bi odstupala od pravila da se njima želi postići korist za određeno lice na nečijoj stvari, što je svrha njihovog osnivanja. U svakom slučaju, dobro je da je ZSP regulisao ovaj institut i omogućio njegovu ponovnu (re)afirmaciju u našem pravu, jer lične službenosti mogu da imaju višestruke funkcije i širi društveni značaj. Ovim pravom mogu da se ostvare značajni ciljevi u privatnom pravu (pogotovo u porodičnim i nasljednim odnosima), a u određenim slučajevima i u javnom pravu.

 

 

234[234] Nema negativnih ličnih službenosti.235[235] Član 229 ZSP-a.236[236] O ličnim službenostima opširno: M. Lazić, Lične službenosti, Niš, 2000. 237[237] Ako izgube razumnu svrhu, lične službenosti se kao i sve službenosti mogu ukinuti (član 258 ZSP-a).238[238] Član 230 st. 1 ZSP-a.239[239] Član 231 ZSP-a.240[240] Plodouživalac ima pravo na potpunu upotrebu i sve plodove, pa nije bitno ko će to izvršavati.241[241] Član 232 ZSP-a.242[242] Član 8 st. 4 Zakona o nasljeđivanju – ZON (Službeni glasnik RS br. 1/09). 243[243] Vidi član 233 st. 2 ZSP-a.244[244] Primjera radi, to će se desiti kada neko lice na osnovu dogovora sa vlasnikom poslužne nekretnine stekne pravo da

koristi put preko tog zemljišta radi pristupa na javni put.245[245] Član 217 ZSP-a.246[246] Član 208 ZSP-a.

Page 38: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Realni tereti

 

Novina je i uređenje realnih tereta, koji do sada nisu bili zakonski regulisani. Ova pravna ustanova nastala je u srednjovjekovnom feudalnom pravu.247[247] Mogućnost njihovog postojanja bila je priznata ZOSPO-om,248[248] koji je upućivao na to da je trebalo da ih uredi posebni (republički) zakon. To nije bilo urađeno, pa je ovaj institut, koji je više istorijska kategorija, kod nas imao relativno mali značaj.249[249] ZSP realne terete reguliše dosta opširno.250[250] Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nepokretnosti koju opterećuje, ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine radnje koje su njegov sadržaj.251[251] Ovaj teret nastaje na osnovu pravnog posla upisom u zemljišnu knjigu i odlukom suda252[252] ili drugog nadležnog organa.253

[253] Pravni posao o osnivanju realnog tereta mora biti sačinjen u obliku notarski obrađene isprave254[254] i time se na najbolji način potencira njegov značaj. Sadržaj realnog tereta može biti moguća, dopuštena i određena ili odrediva radnja periodičnog davanja stvari ili novca ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost.255[255] Radnja koja čini sadržaj realnog tereta ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjenom opterećene nepokretnosti, niti služiti ostvarivanju takve namjene korisnikove nepokretnosti. Jednokratno davanje ili činjenje koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj realnog tereta.256[256] Ovaj teret obavezuje vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta ispunjava njegov sadržaj i za to on odgovara vrijednošću te nekretnine. Obaveza iz realnog tereta može se prenositi samo zajedno sa nekretninom koja je opterećena, a sa prelaskom vlasništva opterećene nekretnine na drugo lice istovremeno prelazi i obaveza iz tog tereta.257[257] Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva.258[258] No, zastarjevaju pojedina dospjela potraživanja.259[259] Korisnik realnog tereta može

247[247] Uporedna zakonodavstva imaju različit odnos prema realnim teretima. Francuski građanski zakonik ne reguliše ovaj institut, vjerovatno zbog toga što je postojao strah od obnove feudalnih odnosa, u Austrijskom građanskom zakoniku realni tereti su normirani samo djelimično (paragrafi 1122–1150), Njemački građanski zakonik ih sveobuhvatno propisuje (paragrafi 1105–1112), dok ih Švajcarski građanski zakonik reguliše sa velikim ograničenjima u dejstvima (članovi 782–792). Zakon o svojinsko-pravnim odnosima Crne Gore (Službeni list Crne Gore br. 19/09) nije predvidio realne terete kao stvarno pravo, dok ih hrvatski Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima cjelovito reguliše (članovi 246–279).

248[248] Članovi 6 i 60 ZOSPO-a.249[249] Realni tereti su obično nastajali zaključivanjem ugovora o doživotnom izdržavanju ili ugovora o ustupanju i

raspodjeli imovine za života – v. Veliki pravni priručnik, Jugoslovenski pravni sistem, drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, glavni redaktor B. Blagojević, Beograd, 1977, str. 465.

250[250] Članovi 264 –285 ZSP-a.Ove odredbe su najbliže odredbama hrvatskog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kome su uzor bila rješenja

švajcarskog zakonika. 251[251] ZSP je kod normiranja ovog instituta prihvatio vladajuće shvatanje po kome su realni tereti prvenstveno

stvarnopravne prirode, za razliku od nekih mišljenja koji smatraju da je njihova priroda obligacionopravna, imajući u vidu ovakav njihov aspekt. No, nesumnjivo je da kod realnih tereta postoje i stvarnopravna i obligacionopravna dejstva.

252[252] Odlukom suda realni teret može se osnovati u postupku diobe, ostavinskom postupku i u drugim slučajevima određenim zakonom (član 268 st. 1).

253[253] Član 265 st. 1 ZSP-a.254[254] Član 266 st. 2 ZSP-a.255[255] Činidba mora biti moguća po objektivnom kriterijumu i ispunjavati pretpostavke za valjanost činidbe kod nekog

pravnog posla.256[256] Član 270 ZSP-a.257[257] Realni teret se ne može odvojiti od nekretnine koju opterećuje (neodvojivost). S druge strane, realni teret se ne

može odvojiti ni od ličnosti titulara ni od prava svojine na povlasnoj nekretnini (član 276).258[258] Član 272 ZSP-a.259[259] Član 273 st. 3 ZSP-a.

Page 39: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

biti određeno lice, vlasnik neke nekretnine (povlasna nekretnina) ili nosilac prava građenja.260[260] Realni teret prestaje brisanjem u zemljišnoj knjizi.261[261] Kao i kod službenosti, karakteristično je da se može tražiti njegovo ukidanje ako on izgubi svrhu svog postojanja. Odluku o tome donosi sud na zahtjev vlasnika opterećene nepokretnosti, bez obzira na pravni osnov njegovog osnivanja.262[262] Pravo iz realnog tereta ima određene sličnosti sa službenostima i sa založnim pravom, mada ima i bitnih razlika. Sličnost sa pravom službenosti je u tome što kod oba prava titular ima pravo na neke radnje vlasnika opterećene nekretnine, a sličnost sa založnim pravom se ogleda u pravu titulara ovih prava na namirenje dospjelih, a neizmirenih obaveza. Razlika u odnosu na službenosti je u tome što kod realnog tereta vlasnik opterećene nekretnine nešto daje ili čini korisniku tereta, dok kod službenosti vlasnik opterećene nekretnine treba da u korist titulara tog prava nešto trpi ili propušta. U odnosu na založno pravo, razlika je u karakteru međusobnog odnosa između stvarnog prava i obaveze. Stvarno pravo iz realnog tereta i vlasnikova obaveza su dva dijela koja se ne mogu razdvojiti i ni jedan nema prednost nad drugim, a kod založnog prava osigurano potraživanje je glavno pravo i može postojati bez založnog prava, dok je založno pravo sporedno, akcesorno pravo koje bez ovog potraživanja ne može postojati i služi za njegovo obezbjeđenje.263[263] Pošto kod nas realni tereti na nekretninama gotovo ne postoje, možda će ovo detaljno regulisanje dovesti i do njihove buduće primjene u praksi.

 

 

Pravo građenja

 

Pravo građenja je novi institut u stvarnom pravu Republike Srpske,264[264] uveden po uzoru na austrijsko i hrvatsko pravo.265[265] Ovo pravo poznaju mnogi pravni sistemi,266[266] dok u nekim postoji superficijarno pravo koje mu je prilično srodno.267[267] Pravom građenja se omogućuje pravno razdvajanje

260[260] Članovi 280 i 282 ZSP-a. 261[261] Realni teret osnovan u korist lica briše se kao teret poslužne nekretnine, a ako se radi o realnom teretu u korist

nekretnine, tada se briše kao korist povlasne nekretnine i kao teret poslužne nekretnine. 262[262] Član 285 ZSP-a.263[263] N. Gavellla, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007, str. 61–62.264[264] U našem pravnom sistemu važi načelo zatvorenog broja stvarnih prava (numerus clausus). Prema ZSP-u stvarna

prava su : pravo svojine, pravo građenja, založno pravo, pravo stvarne i lične službenosti i pravo realnog tereta (član 1 st. 2). Pravo građenja kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano, niti je bila predviđena mogućnost njegovog postojanja.

265[265] Članovi 286–302 ZSP-a.Vidi: R. Jotanović, „Pravo građenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske“, u Aktuelna pitanja savremenog

zakonodavstva, Beograd, 2009, str. 85–98.O pravu građenja opširno: P. Simonetti, Pravo građenja, Sarajevo–Beograd, 1986; R. Jotanović, Pravo građenja, magistarska

teza, Pravni fakultet u Beogradu, decembar 2006; L. Velić, „Pravo građenja u SR Njemačkoj i njegovo uvođenje u pravni sistem Bosne i Hercegovine“, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2006, str. 459–474; P. Simonetti, Prava na građevinskom zemljištu (1945–2007), Rijeka, 2008, str. 478–499.

266[266] Npr. u Austriji je pravo građenja uvedeno Zakonom o pravu građenja od 26.4.1912. godine, u Njemačkoj Uredbom o nasljednom pravu građenja sa zakonskom snagom od 15. januara 1919. godine, Republika Hrvatska je uvela ovaj institut Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine itd.

O pravu građenja u uporednom pravu šire: P. Simonetti, „Funkcije, sadržaj i priroda prava građenja u usporednom pravu“, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2010, str. 171–205.

267[267] I pravo građenja i superficijarno pravo razdvajaju zgradu od zemljišta. Međutim, superficijarno pravo samo neutralizuje snagu zemljišta i drži zgradu pravno odvojenu od zemljišta. S druge strane, pravo građenja preuzima funkciju zemljišta.

Page 40: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zemljišta i zgrade, a da se ne narušava sistem koji se zasniva na pravnom jedinstvu nekretnine i da se ne izlažu opasnosti savjesna lica u pravnom prometu. To pravo je ograničeno, otuđivo i nasljedivo stvarno pravo na nečijem zemljištu koje daje ovlašćenje svom nosiocu da na površini zemljišta ili ispod njega ima vlastitu zgradu, a vlasnik zemljišta dužan je da to trpi.268[268] Dok ovo pravo postoji, zemljište i zgrada mogu imati različit stvarnopravni status. Kad pravo građenja prestane, nestaje pravna prepreka između zemljišta i zgrade. U pravnom pogledu to pravo je izjednačeno s nekretninom, a zgrada koja je izgrađena ili koja bude izgrađena na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je ovog prava kao da je ono zemljište.269[269] Pravo građenje se ne može odvojiti od zemljišta koje opterećuje.270[270] Nosilac tog prava je lice u čiju korist je ovo pravo osnovano ili je na njega preneseno.271[271] Zgrada i pravo građenja čine neraskidivo pravno jedinstvo, pa se zajedno prenose, nasljeđuju i opterećuju.272[272] Osnivanje tog prava moguće je pravnim poslom ili odlukom suda.273[273] Specifičnosti prava građenja proizlaze iz njegove dvostruke pravne prirode. Ono je i ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu i samostalna nekretnina u pravnom smislu.274[274] Po svojoj namjeni pravo građenja se bitno razlikuje od ostalih ograničenih stvarnih prava, jer treba da zadovolji tri bitne funkcije: socijalnu, privrednu i pravnu.275[275] Pravo građenja se prvenstveno osniva radi izgradnje porodičnih stambenih zgrada ili radi izgradnje stanova socijalno ugroženih slojeva stanovništva, jer se na taj način snižavaju troškovi ove izgradnje. Za pribavljanje građevinske parcele ne mora se platiti tržišna cijena zemljišta, već se plaća mjesečna naknada za pravo građenja u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište dok to pravo traje. S druge strane, omogućeno je vlasniku zemljišta da dugoročno ima koristi od svoje nekretnine, a da pri tome na njoj ne gubi pravo svojine. Institut prava građenja je i u društvenom interesu, jer omogućava kontrolu nad stambenom izgradnjom, kao važnom komponentom socijalne stabilnosti, te sticanje sredstava za ulaganja u komunalnu infrastrukturu, ako su vlasnici opterećenog zemljišta jedinice lokalne samouprave. Lice koje je nosilac prava građenja je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog prava, a u pogledu zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlašćenja i dužnosti plodouživaoca.276[276] Pravo građenja, dakle, nudi mogućnost svrsishodnijeg ulaganja novca, jer njegov nosilac stiče pravo svojine na građevini, a ne mora da kupuje zemljište na kome će taj objekat biti izgrađen. Prestankom prava građenja objekt postaje sastavni dio zemljišta od kojeg je tim pravom bio odvojen.277[277] Tako se ponovo uspostavlja jedinstvo nekretnine, a vlasnik zemljišta postaje i vlasnik objekta. On je u tom slučaju u obavezi da licu kome je prestalo pravo građenja da naknadu za zgradu u onoj visini koliko je njegova nekretnina u prometu sa tom zgradom dobila na vrijednosti.278[278] Podržavamo uvođenje ovog instituta u pravni sistem Republike Srpske i smatramo da će on u praksi imati široku primjenu.

  

Pravo nadogradnje 

268[268] ZZK za ovaj institut koristi termin pravo korištenja (član 29 st. 1 tač. 1), ali nema sumnje da se misli upravo na pravo građenja.

269[269] Član 286 ZSP-a.270[270] Član 289 ZSP-a.271[271] Član 290 st. 1 ZSP-a.272[272] Član 291 st. 3 ZSP-a.273[273] Član 293 st. 1 ZSP-a.274[274] O tome: P. Simonetti, „Pretpostavke, funkcije i priroda prava građenja“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 423.275[275] Šire o tome: P. Simoneti, „Ustanova prava građenja prema radnom Nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije

BiH i Republike Srpske“, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 25–28.

276[276] Član 287 ZSP-a.277[277] Član 300 st. 1 ZSP-a.278[278] Član 300 st. 3 ZSP-a.

Page 41: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Nadogradnja je izgradnja jednog ili više posebnih dijelova nepokretnosti na postojećoj zgradi.279[279] To nije dograđivanje već postojećeg, već stvaranje posebnog dijela zgrade.280[280] Da bi došlo do legalne nadogradnje treba da postoji saglasnost vlasnika, a moraju biti ispunjeni i svi tehnički uslovi za dobijanje saglasnosti koje su potrebne za građenje.281[281] Na pravo nadogradnje primjenjuju se propisi o pravu građenja, ako ZSP-om nije drukčije određeno i ako se to ne protivi njegovoj prirodi.282[282] Ovo pravo se tretira kao podvrsta prava građenja. Bez toga bi dijelovi koji su nadograđeni postali priraštaj zgrade. Pravo nadogradnje ima suštinsku funkciju da neutralizuje priraštaj odnosno da omogući sticanje prava svojine na nadograđenom dijelu. Nosilac prava nadogradnje stiče pravo da na tuđoj zgradi izgradi jedan ili više stanova na kojima će steći pravo svojine i zato treba da bude upoznat i sa pravima i obavezama etažnih vlasnika. Završetkom nadogradnje graditelj ex lege stiče pravo svojine na nadograđenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nepokretnosti, a pravo nadogradnje prestaje.283[283] Pravo nadogradnje se ne može otuđiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i nosilaca drugih stvarnih prava na nepokretnosti.284[284] Time je došlo do odstupanja od mogućnosti raspolaganja koje postoji kod prava građenja, ali se to može razumjeti kada se ima u vidu da između ovih instituta postoje i razlike koje to opravdavaju. Založno pravo na pravu nadogradnje prelazi na nadograđeni dio nepokretnosti i na pravo susvojine na nepokretnosti285[285] što je logično i u interesu je založnog povjerioca.

 

Državina

 

Državina stvari i pravo svojine na stvar su potpuno različiti fenomeni. Stanje državine je pravna činjenica, jer u domenu prava (posebno stvarnog) proizvodi niz značajnih posljedica.286[286] Upravo zbog toga državina zauzima posebno mjesto u pravu. Proučavanje državine je interesantno jer se kroz nju prožima stvarno, faktičko stanje sa pravnim stanjem.287[287] Državina je prije svega faktički društveni poredak, ali ona ulazi i u sferu pravnog poretka i zato joj pravo pruža zaštitu.288[288] Njen sadržaj (korišćenje predmeta) joj daje snagu i vitalnost i zadržava je uz pravne odnose koji su, inače, apstraktni.289[289] Državini je u ZSP-u posvećena mnogo veća pažnja nego u ZOSPO-u i ovaj institut je sada cjelovito regulisan. Prihvaćena je

279[279] Vidi član 302 st. 1 ZSP-a.280[280] O pravu nadogradnje v. P. Simonetti, “Pravne osnove građenja na tuđoj nekretnini (de lege lata)”, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 17, br. 1/96, str. 27–37.281[281] Početkom primjene ZSP-a prestala je primjena Zakona o nadziđavanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u

stanove u zgradama u društvenoj svojini (Službeni list SRBiH, br. 32/87).282[282] Član 302 st. 2 ZSP-a.283[283] Član 302 st. 4 ZSP-a.284[284] Član 302 st. 3 ZSP-a.285[285] Član 302 st. 5 ZSP-a.286[286] O tome: P. Simonetti, Predgovor za knjigu A. Eterović, Smetanje posjeda u sudskoj praksi, Sarajevo, 1989, str. 7.287[287] D. Lazarević, Državina, pojam, oblici i zaštita, Prvo izdanje, Beograd, 2010, str. 11.288[288] N. Gavella, Posjed stvari i prava, Zagreb, 1990, str. 2–3.289[289] Vidi: S. Krneta, Uloga i značaj posjeda u našem pravu, doktorska disertacija, Sarajevo, 1963, str. 84.

Page 42: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

moderna koncepcija,290[290] a za razliku od ranijeg zakona određen je i pojam državine kao faktičke vlasti na stvari.291[291] Da bi mogla se smatrati državinom, faktička vlast treba da je pravno relevantna.292[292] Zakon ne definiše pojam faktičke vlasti, ali je nesumnjivo da se radi o društveno priznatom faktičkom raspolaganju stvarima293[293] i da to treba shvatiti u širem kontekstu. Šta se pod tim podrazumijeva u svakom pojedinom slučaju, faktičko je pitanje.294[294] Faktička vlast na stvari, kao spoljašnja, materijalna strana državine, drukčije se ocjenjivala u primitivnim društvima gdje su postojali jednostavniji odnosi, a sasvim drugačije danas, kada postoje mnogi komplikovani odnosi gdje je nekada teško utvrditi relevantne činjenice i donositi pouzdane zaključke. Moderna pravna teorija pod pojmom faktičke vlasti smatra ono stanje koje se u opštoj svijesti ljudi u društvu prihvata kao takvo.295[295] Danas se smatra da pravno priznata faktička vlast postoji u situaciji kada neko lice ima objektivnu mogućnost da raspolaže sa određenom stvari odnosno kada je ta stvar u sferi njegove kontrole.296[296] ZSP sadrži pravila o sticanju (čime se ZOSPO nije bavio) i prestanku državine stvari i prava, kvalitetu državine, trajnosti i zaštiti. Pored neposrednog i posrednog držaoca, te nasljednika kao držaoca, ovaj zakon poznaje i pomoćnika u državini297[297] posredstvom koga neposredni držalac izvršava faktičku vlast na stvari i više stepena posredne državine. Novina je i razlikovanje samostalnog i nesamostalnog držaoca.298[298] Samostalan držalac stvari je ono lice koje određenu stvar drži kao da je njen vlasnik. Isto tako, samostalan držalac je i ono lice koje koristi pravo stvarne službenosti kao da je njegov nosilac.299[299] Ovaj držalac može imati neposrednu i posrednu državinu. Ako postoji samo neposredna državina stvari, presumpcija je da je ona samostalna. Zakon propisuje da je nesamostalni držalac ono lice koje drži stvar ili pravo stvarne službenosti priznajući vlast neposrednog držaoca.300[300] Smatramo da je ovdje došlo do omaške i da je trebalo navesti da to lice priznaje vlast posrednog, a ne neposrednog držaoca. Primjera radi, nesamostalnu državinu ima plodouživalac, zakupac i tome slično. Nesamostalan držalac takođe može imati neposrednu (što je češći primjer) i posrednu državinu. Dakle, od sadržaja volje držaoca zavisi o kakvoj se državini radi. ZSP poznaje i državinu prava na način da ističe da se ne radi o pravu kao netjelesnoj stvari. S državinom prava izjednačeno je faktičko izvršavanje sadržaja prava stvarnih službenosti u pogledu neke nekretnine.301[301] Na ovu državinu primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o državini stvari, ako to nije suprotno prirodi prava. Prema tome, zakonodavac je zadržao državinu prava priznajući joj kvalitet posebne vrste državine.302

[302] Predviđena je i novina u pogledu objekta državine. Naime, i pojedini dijelovi stvari sada mogu biti objekti državine, mada ne bi mogli biti samostalan predmet stvarnih prava. Tako objekt državine može da bude i neka soba ili druga prostorija u stanu i tome slično.303[303] Pravila o stvarima kao objektima stvarnih prava ne mogu se u potpunosti primijeniti na državinu, jer državina nije pravo. Zbog toga je i propisano da

290[290] Vanjska slika držaoca nije vlasnik i njegovo faktičko ponašanje. Državina se stiče dobijanjem faktičke vlasti na stvari.

291[291] Član 303 st. 1 ZSP-a.292[292] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str. 151.293[293] Ni istaknuti pravni teoretičari koji su se bavili fenomenom državine, počev od Savinjija, Vinšajda, Jeringa, Rande i

drugih, nisu našli univerzalnu definiciju koja je svugdje prihvaćena. 294[294] Z. Popović, “Zaštita državine”, Pravni život, br. 12/87, str. 1434–1435.295[295] E. Wolf, Lehrbuch des Sachenrechts, Köln, 1971, str. 17.296[296] Nije neophodno da uvijek postoji fizički kontakt sa stvari.297[297] Član 306 ZSP-a.298[298] Shodno tome, sada se za sticanje prava svojine održajem traži samostalna državina (član 58. ZSP). 299[299] Član 304 st. 1 ZSP-a.300[300] Član 304 st. 2 ZSP-a.301[301] Sudska praksa je riješila pitanje državinske zaštite u slučaju smetanja u korišćenju električne energije, vode, plina,

telefonske linije i tome slično oslanjajući se na pojam državine stvari.302[302] O državini prava v. S. Krneta, “Posjed prava u povijesnom i suvremenom značenju”, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, supplement, br. 3/03, str. 1–23. 303[303] Član 303 st. 5 ZSP-a.

Page 43: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

se u pogledu dijela neke stvari koji ima funkcionalnu samostalnost može priznati državina, naravno pod uslovom da na njemu postoji odvojena pravno relevantna faktička vlast.

 

 

Prelazne odredbe

 

Poseban značaj imaju brojne prelazne i završne odredbe kojima se stvara pravni okvir za stvarnopravne odnose u uslovima tržišne privrede. Prelazne odredbe su izuzetno važne za primjenu ovog zakona i po svom značaju premašuju standardne okvire ovakvih odredaba.304[304] One sadrže odredbe o pretvaranju društvene svojine,305[305] uspostavljanju pravnog jedinstva nekretnine306[306] i izvršavanju ovlašćenja u pogledu cijele nepokretnosti u prelaznom periodu.307[307] Njima se uspostavljaju i sprovode suštinska načela zakona. Pretvaranje prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivšem pravnom poretku, a u postojećem ne ulaze u krug zatvorenih stvarnih prava (npr. specifična prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu), mijenjaju po sili zakona svoj sadržaj, pretvarajući se u prava takve vrste koja postoje u savremenom pravnom poretku.308[308] Ova promjena se dešava u pravnim sistemima koji se nalaze u tranziciji, dok se to rijetko događa u tradicionalnim sistemima. Pretvaranje društvene (državne) svojine u pravo svojine proizvodi vrlo krupne društvene i ekonomske implikacije. To je posljedica sloma sistema zasnovanog na udruženom radu sa sredstvima za proizvodnju u društvenoj svojini, kojim se htjelo negirati pravo svojine na kome počiva cjelokupna struktura građanskog društva.309[309] Pravni sistem bivše SFRJ zasnivao se na preferiranju društvene svojine u odnosu na tradicionalno pravo svojine.310[310] Društvena svojina je oblik svojine karakterističan za socijalističke društvene sisteme i to kao specifičan oblik prisvajanja društvenih dobara od strane društvenopravnih subjekata i u ranijem sistemu je predstavljala osnovni tip svojine.311[311] Ona je bila negacija svojine, jer nije imala titulara u pravom smislu te riječi. To je pružilo gotovo neograničene mogućnosti političkog

304[304] Članovi 324–343 ZSP-a.Ove odredbe su donesene po uzoru na hrvatsko pravo, mada je u polaznim pozicijama bilo određenih razlika (npr. Republika

Hrvatska je prethodno donijela propise koji regulišu pitanja denacionalizacije i naknade za oduzetu imovinu – v. P. Simonetti, Denacionalizacija, Rijeka, 2004, dok nije imala propis o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu itd.).

305[305] Članovi 324–328 ZSP-a.Već sam naziv ovog poglavlja nije sasvim adekvatan. Naime, u Republici Srpskoj je ranije donesen Zakon o prenosu

sredstava društvene u državnu svojinu (“Službeni glasnik RS” br. 4/93, 29/94, 31/94 i 8/96) i od tada je pojam društvena svojina zamijenjen pojmom državna svojina. Ovaj zakon nije promijenio suštinu te svojine, mada je određen subjekt društvenog kapitala. O tome: M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini..., str. 44–47.

U pravnom životu su doduše ostala određena prava koja su nastala iz društvene svojine (pravo upravljanja, pravo raspolaganja i pravo korištenja) i ove odredbe regulišu pitanja vezana za pretvaranje ovih prava u pravo svojine. Vidi: E. Hašić, „ Pretvorba prava korištenja, raspolaganja i upravljanja u pravo vlasništva shodno Nacrtu Zakona o stvarnim pravima“, u Zborniku radova “Sigurnost prava vlasništva kao osnova ekonomskog razvoja”, Banja Luka, 2006, str. 16–25.

306[306] Članovi 330–336 ZSP-a.307[307] Članovi 337–342 ZSP-a.308[308] N. Gavellla, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str. 116.309[309] Vidi: P. Simonetti, „Pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 367. 310[310] O društvenoj svojini u bivšoj SFRJ šire: R. Jelić, Posebni oblici prava svojine u SRJ, Beograd, 1998, str. 146–154.311[311] I. Velić, Zakon o stvarnim pravima – prelazne i završne odredbe, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i

trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2006, str. 477.

Page 44: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odlučivanja i intervencije u društveno-ekonomskim odnosima.312[312] Prelazne odredbe zakona imaju za cilj ukidanje ranijih socijalističkih odnosa i namjera je da se sva prava koja izviru iz društvene (državne) svojine i koja su kao takva upisana u zemljišnoj knjizi smatraju pravom svojine.313[313] Ovo je veoma značajno, jer svojinski odnosi determinišu i društveno-ekonomske odnose u svakom društvu. Na taj način domaći pravni sistem se usklađuje sa tradicionalnim načelima sistema stvarnog prava i vrši njegova harmonizacija sa pravom članica Evropske unije.314[314] Opredjeljenje za koncept jednog oblika svojine je veoma važno za pravnu sigurnost, ali ono donosi i mnogo dilema u pogledu postupka buduće transformacije.

 

 

Završne odredbe

 

Značaj završnih odredaba zakona je višestruk.315[315] Pomoću njih se (kao i pomoću prelaznih odredaba) treba omogućiti prelazak iz dosadašnjeg u novo stvarnopravno uređenje, a isto tako i regulisanje onih oblasti koje su do sada bile normirane posebnim zakonima. Pojedine završne odredbe su načelnog karaktera i imaju značaj za primjenu zakona (npr. odredbe o dejstvu zakona, započetim postupcima i stečenim pravima). Neke od ovih odredaba imaju uže značenje i tiču se određene materije (npr. raspolaganje nepokretnostima u svojini republike i jedinica lokalne samouprave, te poljoprivrednim i drugim zemljištem, zgradama, stanovima i poslovnim prostorima). Isto tako, u završnim odredbama su i standardne odredbe o prestanku važenja određenog broja zakona,316[316] te stupanju na snagu i početku primjene ovog zakona. Nesumnjivo je da završne odredbe imaju bitan značaj za primjenu zakona, kao i drugih propisa iz ove oblasti, te za cjelokupan pravni poredak, a tek njihovo provođenje u praksi će otvoriti mnoge dileme i sporna pitanja o kojima treba dati precizan odgovor. 317[317] ZSP propisuje da se na sticanje, promjenu, pravno dejstvo i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju njegove odredbe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zbog zaštite stečenih prava kao i poštovanja principa pravne sigurnosti predviđeno je da se na sticanje, promjenu, pravno dejstvo i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju propisi koji su važili u trenutku sticanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih dejstava.318[318] Razgraničenje važenja normi novog od starog prava provedeno je na način da se što manje dira u postojeće stvarnopravne odnose. Načelo zaštite stečenih prava,319[319] kao univerzalni standard i demokratski princip, propisano je

312[312] O tome: Komisija za izradu Građanskog zakonika, Rad na izradi Građanskog zakonika Republike Srbije, Izvještaj Komisije o otvorenim pitanjima, Beograd, 2007, str. 313.

313[313] O prelaznim odredbama opširno: L. Velić, „Prelazne odredbe Zakona o stvarnim pravima RS“, u Problemi primjene prelaznih i završnih odredbi Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009, str. 7–26.

314[314] Stvarno pravo, istina u vrlo malom dijelu, predstavlja sastavni dio pravnih tekovina Evropske unije. Ugovor o funkcionisanju Evropske unije ne dira u pravo država da samostalno uređuju svojinske odnose (član 345), ali nacionalni propisi ne mogu vrijeđati osnovne slobode ili ograničiti konkurenciju. Stvaranje odgovarajućeg pravnog okvira u ovoj oblasti nakon zaključivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju svakako je nužnost na putu ka evropskim integracijama.

315[315] Članovi 344–357 ZSP-a.316[316] Bilo je nužno da prestanu važiti zakoni koji se baziraju na drukčijim načelima i čiju materiju je regulisao ZSP .317[317] Šire o tome: D. Medić, „Završne odredbe Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske“, Pravni život, br. 11/09,

str. 581–597.318[318] Član 344 st. 1 i 2 ZSP-a.319[319] U doktrini postoje i mišljenja da se ovdje radi o svršenim činjenicama koje su punovažno nastale za vrijeme

važenja starog zakona i pod njegovim režimom bile okončane. O tome: S. Perović, “Svojinsko pitanje”, u Besede sa Kopaonika, Beograd, 2010, str. 61.

Page 45: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odredbom da stupanje na snagu tog zakona nema uticaja na postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, te lica koja su na valjanom pravnom osnovu i na valjani način stekla prava u pogledu tih stvari.320[320] Postupci o sticanju, zaštiti i prestanku prava svojine i drugih stvarnih prava započeti na osnovu propisa koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona okončaće se po odredbama tih propisa.321[321] Ove odredbe propisuju vremensko važenje zakona. Pitanje povratne snage zakona riješeno je ustavnom odredbom da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a da se zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe imaju takvo dejstvo, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona.322[322] Takvo rješenje je rezultat evolucije prava u ovoj oblasti pod uticajem stavova pravne teorije i ustavnosudske prakse i izraz načela ustavnosti. Zabrana povratnog dejstva zakona je zaštita načela pravne sigurnosti, a osnovni cilj uvođenja mogućnosti izuzetka od tog pravila je zaštita opravdanih društvenih interesa.323[323] ZSP je nastavio našu zakonodavnu praksu u kojoj je najčešće slučaj da zakonodavac određuje primjenu novog zakona za one slučajeve koji nastanu nakon početka primjene tog zakona, što znači da odredbe novog zakona djeluju samo za ubuduće. Nije određeno da pojedine njegove odredbe imaju povratno dejstvo, jer nije nađeno da to zahtijeva opšti interes. Ovo je antipod retroaktivnosti,324[324] jer novi zakon dopušta starom da i dalje reguliše određene odnose koji su nastali ranije, a nastavili su svoje postojanje u vremenu važenja novog zakona.325[325] Predviđeno je da početkom primjene zakona prestaje primjena cijelog niza drugih zakona, te pojedinih odredaba određenih zakona.326[326] Pojedini propisi bivših SFRJ i SRBiH su se, inače, na području Republike Srpske primjenjivali na osnovu člana 12 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske.327[327] Prema tome, iz toga se jasno vidi da je novi zakon imao pretenziju da sveobuhvatno reguliše materiju stvarnih prava i konsekventno provede nova načela, a to najbolje pokazuje i koliki je uticaj ovog zakona na cjelokupni pravni poredak Republike Srpske i koliko su bitne promjene izazvane njegovim donošenjem. Na taj način će biti omogućen daleko veći stepen ostvarivanja zaštite prava i interesa svih nosilaca pojedinih stvarnih prava, kao i razvoj novih pravnih i društvenih odnosa u ovoj veoma značajnoj oblasti.

Zakoni nikad ne stupaju na snagu u momentu donošenja. Uvijek se ostavlja određeni rok da se pravni subjekti upoznaju sa njegovim sadržajem i da se pripreme za njegovu primjenu. U završnim odredbama propisano je da ZSP stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske328[328], a njegova primjena je bila odložena do 1. jula 2009. godine.329[329] Kasnije je primjena tog zakona prolongirana do 1. januara 2010. godine.330[330] Razlozi za to su bili opravdani kada se ima u vidu da provođenje ovog sistemskog zakona pretpostavlja donošenje većeg broja podzakonskih akata, te vrijeme koje je potrebno da se zainteresovana lica na odgovarajući način upoznaju sa njegovim

320[320] Član 347 st. 1 ZSP-a.321[321] Član 356 ZSP-a.322[322] Vidi član 110 st. 1 i 2 Ustava RS.323[323] K. Trnka, N. Milićević, M. Simović i M. Dmičić, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske,

Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, komentar, Sarajevo, 2004, str. 443.324[324] Vidi: S. Perović, Retroaktivnost zakona i drugih opštih akata, teorija sukoba zakona u vremenu, Beograd, 1987.325[325] ZOSPO se o tome nije izjašnjavao, pa je na zajedničkoj sjednici Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i

autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15.12.1983. godine usaglašen sljedeći načelni stav: “Za postojanje stvarnopravnih odnosa i za pravna dejstva tih odnosa nastala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima mjerodavno je pravo važeće u vrijeme nastanka, a na pravna dejstva koja nastanu kasnije primjenjuje se Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima” – A. Radovanov, Načelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000, str. 260.

326[326] Član 355 st. 1 ZSP-a.327[327] Službeni glasnik RS br. 21/92.328[328] Dakle, zakon je trebalo da stupi na snagu 4.1.2009. godine.329[329] Član 357 ZSP-a.330[330] Član 1 Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima (“Službeni glasnik RS” br. 58/09 ).

Page 46: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

sadržajem.331[331] Zbog važnosti ove materije Narodna skupština Republike Srpske je obavezala Vladu da formira posebnu komisiju koja će pratiti implementaciju tog zakona. Međutim, moramo istaći da između pojmova “stupanje na snagu” i “početak primjene propisa “ nema suštinske razlike i da ti pojmovi faktički imaju isti sadržaj. Ako zakon ili drugi propis stupa na snagu određenog dana, to znači da se od tog dana i primjenjuje. Zakonodavac je u ovom slučaju napravio razliku između pojmova među kojima razlike nema. Zato nema osnova da se u propisima istovremeno upotrebljavaju oba ova pojma, jer to samo unosi konfuziju.332[332] Kod ovakvog stanja stvari javila se situacija da su dva propisa koji regulišu istu materiju istovremeno bila na snazi, a da se raniji propis primjenjivao, a kasnije doneseni još nije mogao primijeniti. Ustav Republike Srpske propisuje da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu, a da se prije stupanja na snagu objavljuju u odgovarajućem službenom glasilu.333

[333] Dakle, ovaj ustav poznaje samo pojam “stupanje na snagu” i jasno je da primjenu zakona veže upravo za ovaj trenutak.334[334] Prema tome, nesumnjivo je da zakoni i drugi propisi treba da se primjenjuju čim stupe na snagu, a u situaciji koja je nastala usvajanjem ZSP-a, kada je zaista bio nužan vacatio legis, trebalo je propisati da zakon stupa na snagu 1.7.2009. godine ili u nekom drugom primjerenom roku poslije njegovog objavljivanja u odgovarajućem službenom glasilu.335[335] Kod postojećeg stanja stvari, da bi se izbjegli mogući nesporazumi, sva pravna dejstva ovog zakona faktički bi trebalo vezati za početak njegove primjene, a logičkim i teleološkim tumačenjem moglo bi se smatrati da je to u suštini i dan kada je taj zakon i stupio na snagu.

 

 

Zaključak

 

Zakonom o stvarnim pravima u Republici Srpskoj konačno je izvršena kodifikacija stvarnog prava i njegova reinregracija u kontinentalnoevropski pravni krug. Zakon ima izuzetan značaj, jer je imao pretenziju da na jednom mjestu reguliše sva pitanja koja su značajna za stvarnopravne odnose koji se moraju uskladiti sa novim odnosima u društvu i procesom tranzicije sistema. Nesumnjivo je da je upravo reforma svojinskog poretka ključna u procesu ove transformacije. Novo stvarnopravno uređenje donijelo je korjenite promjene i stvorilo zakonski okvir za nove odnose u uslovima tržišne ekonomije. Pored ostalog, stvarno pravo, a posebno pravo svojine, koncipirano je na individualističkom modelu, naglašena je jednovrsnost prava svojine, ponovo je uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine, došlo je do povratka starom rimskom načelu superficies solo cedit, posebna pažnja posvećena je založnom pravu koje u savremenoj tržišnoj privredi ima veliki značaj, uveden je novi institut – pravo građenja, detaljno su

331[331] Komparacije radi, ZOSPO je objavljen u Službenom listu SFRJ br. 6 od 6.2.1980. godine, a vacatio legis je bio gotovo sedam mjeseci, jer je taj zakon stupio na snagu 1.9.1980. godine.

332[332] Slično i B. Nenadić, „Vacatio legis i pravo građana da se u primerenom roku upoznaju sa zakonima i drugim propisima“, Pravni informator, deset godina Pravnog informatora 1998–2008, jubilarni broj, str. 127.

333[333] Član 109 Ustava RS.334[334] Vidi: M. Blagojević, „Problemi vremenskog važenja zakona u Bosni i Hercegovini“, Značenja, broj 56/06, str. 55.335[335] Republički sekretarijat za zakonodavstvo RS je donio Pravila normativnopravne tehničke za izradu zakona i drugih

propisa Republike Srpske, koja su objavljena u Službenom glasniku RS br. 6/06 i stupila na snagu 24.2.2006. godine. U članu 24 ovih pravila propisano je da se prilikom određivanja datuma stupanja na snagu zakona primjenjuje pravilo da “stupanje na snagu” i “primjena” imaju isto značenje, a da se izuzetno može odložiti primjena pojedinih odredaba ili cijelog zakona za pojedine složenije zakone, tako da nadležni organi mogu da obave sve tehničke i organizacione pripreme, uključujući i pripremu podzakonskih akata za primjenu zakona. Dakle, vidljivo je da donosilac najprije pravilno izjednačio pojmove “stupanje na snagu” i “primjena”, da bi zatim dozvolio iznimku od ovog ustavnog pravila, iako za to nije bio nadležan.

Page 47: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

regulisani susjedska prava, lične službenosti i pravo realnog tereta, promijenjen je koncept etažne svojine i što je možda i najvažnije, uspostavljen je sistem pretvaranja društvene (državne) svojine u pravo svojine. Da bi se sve ove radikalne promjene mogle shvatiti na pravi način, potrebno je poznavati i ranije uređenje koje je bilo uspostavljeno ZOSPO-om bivše SFRJ (koji se primjenjivao i u Republici Srpskoj), a zasnovano na Ustavu SFRJ iz 1974. godine i ZUR-u iz 1976. godine, te na nekim ranijim propisima koji su uveli društvenu svojinu i samoupravljanje kao osnovne vrijednosti tadašnjeg državnog uređenja. Pošto je nesporno da svojinski odnosi značajno utiču na društveno-ekonomske odnose u svakom društvu, nesumnjivo je da novi zakon ima bitnu ulogu u procesu tranzicije i ostvarivanju pravne sigurnosti u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte. Promjena stvarnopravnog uređenja je težak i dugotrajan proces, a primarni zadatak je ponovna afirmacija građanskopravnih sadržaja koji treba da dobiju centralno mjesto što će svakako najviše doprinijeti usklađenosti našeg prava sa pravnim sistemima razvijenih evropskih zemalja. Za dalji razvoj stvarnog prava na ovim prostorima neophodno je provesti restituciju i završiti proces privatizacije, te konačno ažurirati stanje u zemljišnim knjigama, jer je značaj pouzdane evidencije nekretnina u ovoj oblasti od izuzetne važnosti.

 

 

Page 48: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

ZAŠTITA PRAVA SVOJINE

 

UVOD Svojina nije samo pravni, već je i ekonomski, socijalni, filozofski i etički

pojam.336[336] Izuzetan je značaj svojine kao pravne kategorije.337[337] Pravo svojine je jedno od temeljnih ljudskih prava i zajamčeno je ustavnim odredbama, međunarodnim dokumentima, kao i brojnim zakonskim i podzakonskim aktima.338

[338] Ovo pravo je vrlo kompleksno, pa je teško usvojiti definiciju koja bi obuhvatala sve njegove oblike. Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (ZSP) svojinu definiše kao stvarno pravo koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da s njom raspolaže, te da svakoga od tog prava isključi u granicama određenim zakonom.339[339] Kao najšira pravna vlast na stvari i kao apsolutno subjektivno pravo,340[340] pravo svojine uživa najpotpuniju pravnu zaštitu koja omogućava zaštitu i drugih temeljnih prava. To pravo je osnova čovjekove slobode341[341] i međunarodno priznato ljudsko pravo342[342] koje pripada svakom čovjeku bez obzira na vjerski, socijalni, nacionalni ili bilo koji drugi status.343[343] U Ustavu Bosne i Hercegovine nema pravnog okvira za svojinsko uređenje. Međutim, nema sumnje u postojanje tržišne orijentacije i garancije prava svojine.344[344] Dejtonski ustav sadrži i katalog osnovnih ljudskih prava gdje spada i pravo svojine – pravo na imovinu.345[345] Isto tako, taj ustav propisuje da Evropska konvencija o ljudskim pravima ima prioritet nad svim ostalim zakonima u Bosni i Hercegovini346[346] iz čega proizlazi da pravo svojine uživa ustavne garancije.347

[347] Ustav Republike Srpske (Ustav RS) propisuje da svi oblici svojine imaju

336[336] O svojini šire: A. Gams, Neka razmatranja o svojini sa stanovišta ekonomije, prava, sociologije i filozofije, u Zborniku radova “Promjene u pravu svojine, Transformacija društvene svojine”, Sarajevo, 1990, str. 5–18; A: Gams, Svojina, treće dopunjeno izdanje, Beograd, 1991; R. Jelić, Pojam i struktura osnovnog oblika svojine u našem pravu, Beograd, 1992; R. Jelić, Posebni oblici prava svojine u SRJ, Beograd, 1998.

337[337] Vidi: D. Stojanović, „Svojina kao pravni institut“, Pravni život, br. 10/98, str. 333–341; I. Babić, „Pravo svojine, istorijat, pojam i sadržina“, Pravni život, br. 11/09, str. 551–570.

338[338] “Kažeš li o kakvoj stvari moja je, to je najviše što kazati možeš” – Valtazar Bogišić u članu 1015 OIZ-a.339[339] Član 17 st. 1 ZSP-a.340[340] Ostala stvarna prava daju svojim nosiocima samo neku parcijalnu vlast na stvarima.341[341] R. Kovačević Kuštrimović, „Vršenje prava svojine”, Pravni život, br. 10/95, str. 91.342[342] Vidi: T. Meyer, „Svojina kao ljudsko pravo”, Pravni život, br. 10/05, str. 381–392; D. Stojanović, „Pravo na

svojinu kao univerzalno zajemčeno pravo”, Pravni život, br. 10/95, str. 25–47. 343[343] O istorijskom razvoju ovog instituta v. V. Čok, „Svojina kao pravo čoveka“, Jugoslovenska revija za međunarodno

pravo, 1989, str. 38–49.344[344] O ustavnoj garanciji prava svojine u BiH i njenim entitetima v. P. Simonetti, Vlasništvo i njegove transformacije,

jamstvo i zaštita u ustavnom poretku Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u Zborniku radova „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2010, str. 23–26.

345[345] Član II 3 k Ustava BiH.346[346] Član II 2 Ustava BiH.347[347] O tome: M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 60–61.

Page 49: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

jednaku pravnu zaštitu,348[348] da republika uređuje i obezbjeđuje zaštitu svih oblika svojine349[349] i da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine uz pravičnu naknadu.350[350] Zaštitom svojine štiti se načelo pravne sigurnosti i povjerenje u pravni poredak. Ova zaštita kao ostvarenje ustavnopravnih garancija ima brojne aspekte i predviđena je u mnogim granama prava. Najznačajnija i najpotpunija zaštita prava svojine obezbijeđena je u građanskom, a posebno u stvarnom pravu.351

[351] No, pravo svojine štiti se i u drugim granama prava, ustavnom, krivičnom, privrednom, radnom itd.352[352] Osim u sudskom postupku (parničnom, vanparničnom, izvršnom, zemljišnoknjižnom, krivičnom),353[353] svojina uživa zaštitu i u postupku pred upravnim organima ili drugim organima javne vlasti.354

[354] Isto tako, pod određenim uslovima, kada su iscrpljena sva propisana pravna sredstva pred domaćim pravnim ustanovama, svojina se štiti i pred Evropskim sudom za ljudska prava.355[355] I kod nas garancija svojine mora biti u skladu sa savremenim evropskim standardima ove zaštite ustanovljenim na osnovu člana 1 Prvog protokola na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija).356[356] Priznavajući svakom pravo na mirno uživanje svoje imovine357[357] ovdje se, faktički, štiti pravo svojine358[358].359[359] Konvencija se u pravilu ne bavi sticanjem svojine, nego je njen zadatak zaštita postojeće svojine360[360] koja je stečena u skladu sa domaćim zakonima. Po međunarodnim konvencijama od garancije svojine može se odstupiti samo kada to nalaže javni interes361[361] utvrđen u skladu sa zakonom, uz pravičnu naknadu.362[362] Država

348[348] Član 54. Ustava RS. 349[349] Amandman XXXII tač. 6 na Ustav RS.350[350] Član 56 Ustava RS.351[351] Vidi: J. Brežanski, „Zaštita prava vlasništva“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br. 1/02, str. 295–

333.352[352] Svojina nije više samo kategorija privatnog, građanskog prava, ona je i kategorija javnog, prevashodno ustavnog

prava. U njoj se miješaju elementi privatnog i javnog prava, koji zajedno čine suštinu prava svojine.353[353] U kojem će se od ovih postupaka odlučivati zavisi od pravnog osnova zahtjeva i od procesnih normi koje određuju

vrstu postupka. 354[354] Npr. u upravnom postupku se odlučuje o eksproprijaciji.355[355] O tome: Š. Stažnik, „Pravo vlasništva u praksi Europskog suda za ljudska prava“, u Stvarnopravna uređenja

tranzicijskih zemalja – stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 51–66; V. Crnić-Grotić, „Zaštita prava vlasništva u međunarodnom pravu“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 364–376; N. Bodiroga-Vukobrat, „Zaštita prava vlasništva u europskom pravu“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 23, br. 1/02, str. 201-215.

356[356] Interesantno je da to pravo nije bilo sadržano u Konvenciji kada je ona stupila na snagu, već je 1952. godine usvojen ovaj protokol (stupio na snagu 1954. godine), koji proklamuje pravo na mirno uživanje imovine kao ljudsko pravo koje Konvencija štiti.

357[357] O sadržini prava na mirno uživanje imovine (nepovredivosti prava svojine u institucionalnom smislu) v. D. Hiber, Svojina u tranziciji, Beograd, 1998, str. 37–44.

358[358]E. Hašić i H. Pošković, “Neka pitanja primjene člana 1 Prvog protokola Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama”, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 307. Vidi i N. Gavella, “Jamstvo vlasništva iz članka 1 Prvog protokola uz europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”, u Zborniku radova “Europsko privatno pravo”, Zagreb, 2002, str. 43–78; R. Kovačević Kuštrimović i M. Lazić, “Zaštita imovine prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima”, Pravni život, br. 10/05, str. 413–431.

359[359] I član 17 Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine jamči pravo svakoga da sam ili u zajednici sa drugima bude vlasnik i da nikome svojina ne može biti proizvoljno oduzeta.

360[360] Obim zaštite je širi nego u našem zakonodavstvu i sudskoj praksi.361[361] To je standard čija konkretna sadržina varira u vremenu i prostoru.362[362] Javni interes je u tim slučajevima iznad pojedinačnog interesa, ali ga ne derogira u potpunosti i zato lice kome se

oduzima ili ograničava to pravo ima pravo na naknadu.

Page 50: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

može ograničavati, pa i oduzimati svojinu pod uslovom da postoji proporcionalnost između postavljenih ciljeva u opštem interesu i prava samog pojedinca.

Stvarnopravni aspekt zaštite prava svojine široko je zastupljen u ZSP-u i ogleda se u više odredaba.363[363] Pravo svojine štiti se i od javne vlasti i od privatnih lica. Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica.364[364] Pravo svojine može se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom, u skladu s principima međunarodnog prava.365[365] Ovo pravo može u javnom interesu biti oduzeto ili ograničeno uz naknadu, u skladu sa zakonom.366[366] Dakle, iako je svojina najšira, gotovo apsolutna vlast na stvari i kao takva se i štiti, ona ipak predstavlja ograničeno pravo.367[367] Tendencija je da se adekvatnim normiranjem ostvari pravedna ravnoteža između interesa vlasnika stvari i interesa društvene zajednice.368[368] Treće lice može povrijediti nečije pravo svojine oduzimanjem stvari vlasniku ili protivpravnim uznemiravanjem vlasnika na drugi način. Vlasnik ima pravo da svako treće lice isključi od uticaja na stvar. Stvarnopravna zaštita usmjerena je na uspostavljanje onog stanja koje je bilo prije oduzimanja stvari, odnosno uznemiravanja vlasnika u vršenju svojinskih ovlašćenja. Vlasnik se sa licem koje vrijeđa njegovo pravo svojine na ovakav način ne nalazi u ugovornom ili drugom obligacionom odnosu. Zato cilj te zaštite nije da vlasnik dobije naknadu vrijednosti stvari ili pričinjene štete. Osnov zaštite je ovdje pravo svojine kao najsveobuhvatnije stvarno pravo, a ne zaštita svojine iz nekog ugovornog odnosa. Isti sistem zaštite postoji i za pokretne i za nepokretne stvari.369[369] Pravo svojine štiti se svojinskim tužbama.370[370] ZSP poznaje svojinsku tužbu za vraćanje stvari (rei vindicatio), zatim tužbu iz pretpostavljene svojine (actio Publiciana) i tužbu zbog smetanja odnosno uznemiravanja (actio negatoria).371[371] Radi se o tužbama koje je poznavalo i rimsko pravo.372[372] Svojinske tužbe djeluju erga omnes, dakle protiv svih trećih lica koja su izvršila oduzimanje stvari ili uznemiravanje vlasnika. U parnicama koje se vode povodom ovih tužbi (petitorni sporovi) raspravljaju se sporna pravna pitanja i to je razlika u odnosu na državinske parnice, koje se pokreću državinskim tužbama. Vlasnik nema ovlašćenje da svoj vlasnički zahtjev ostvaruje putem ofanzivne samopomoći. Svojinske tužbe razlikuju se od tužbi iz obligacionih odnosa. One su ustanovljene za

363[363] Uporediti: R. Korlaet, „Zaštita vlasnika po propisima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima“, Odvjetnik, br. 11–12/82.

364[364] Član 17 stav 2 ZSP-a.365[365] Član 2 stav 1 ZSP-a.366[366] Član 20 ZSP-a.367[367] Vidi: N. Gavella, „Ograničenja prava vlasništva“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98,

str. 351–362. 368[368] Kod uobličavanja sadržine svojine uvijek postoji odmjeravanje između individualnih i društvenih interesa.369[369] T. Ralčić, Pravni instituti, propisi i sudska praksa u oblasti svojinskih odnosa sa registrom pojmova, Beograd,

1983, str. 72.370[370] I za pravo javne svojine, po pravilu, važe norme kojima se štiti pravo svojine, ali jača zaštita ove svojine u odnosu

na ostale oblike svojine predviđena je u posebnim zakonima koja uređuju dobra od opšteg interesa, ali i u nekim drugim zakonima. O tome: I. Babić, „Zaštita javne svojine“, u Promene u pravnom sistemu, Zbornik radova, Zlatibor, 16–19. mart 2009, Novi Sad, str. 60–61.

371[371] Prema Č. Rajačiću, to su svojinske tužbe u užem smislu. Pored njih, postoje i takve tužbe kojima se svojina štiti u posebnim okolnostima ili na specifičan način. Ovo su svojinske tužbe u širem smislu i u te tužbe spadaju prejudicijelna tužba, opoziciona tužba, izlučna tužba i brisovna tužba. Vidi: Č. Rajačić, Stvarno pravo, predavanja, Zagreb, 1956, str. 211.

372[372] O tome: Ž. Perić, Stvarno pravo, Beograd, 1920, str. 162–165; D. Stojčević, Rimsko pravo, sveska prva, Beograd, 1960, str. 161–165; M: Horvat, Rimsko pravo, deveto izdanje, Zagreb, 1977, str. 148–153; A. Romac, Rimsko pravo, V izdanje, Zagreb, 1994, 176–179; O. Stanojević, Rimsko pravo, Srpsko Sarajevo, 2003, str. 198–200.

Page 51: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zaštitu subjektivnog prava svojine kao apsolutnog prava. Pored navedenih, ZSP poznaje i brisovnu tužbu radi zaštite od povrede upisom u zemljišnoj knjizi kojom se može ishoditi brisanje upisa i uspostava zemljišnoknjižnog stanja.373[373] Kod tužbi iz obligacionih odnosa štiti se svojina vlasnika kao učesnika u obligacionom odnosu (najčešće ugovornom) u ekonomskom smislu i one su usmjerene na naknadu vrijednosti stvari ili na njenu popravku odnosno davanje druge stvari iste vrijednosti umjesto dugovane odnosno na povrat neosnovanog obogaćenja.374[374] Ovdje se normama obligacionog prava štiti vlasnik kao učesnik u ugovornom ili drugom obligacionopravnom odnosu u slučaju povrede svojine uz koju se vežu posljedice građanskopravne prirode.

Svojina ne može prestati usljed nevršenja. Pravo svojine je apsolutno pravo trajne naravi i u vremenskom smislu neograničeno,375[375] a takva prava ne zastarijevaju.376[376] Međutim, to ne mora da vrijedi i za zahtjeve koji iz svojine proizlaze. U rimskom pravu (a i u njemačkom pod uticajem romanističke tradicije) smatralo se da svojina ne zastarijeva, ali da zastarijeva svojinska tužba – reivindikacija, pa je u praksi dolazilo do toga da je vlasnik stvari ostajao bez adekvatne pravne zaštite, što je dovodilo do apsurdnih situacija. Da bi se spriječilo da neko lice ima samo golo pravo svojine, ako bi došlo do eventualne zastare vlasničkog zahtjeva, kod nas je propisano da pravo na vraćanje stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju.377[377] Kod ovih tužbi ne važe nikakvi prekluzivni rokovi i rokovi zastarjelosti. Nezastarivost vlasničke tužbe je civilizacijski i pravni standard.378[378] Načelo nezastarivosti odnosi se samo na glavni zahtjev, a to je zahtjev na vraćanje stvari ili prestanak uznemiravanja. Pored glavnog zahtjeva, vlasnik može postaviti i neke sporedne zahtjeve, bilo zajedno sa glavnim zahtjevom, bilo posebnom tužbom. Ovi zahtjevi mogu zastarjeti. Početak toka i dužinu rokova za zastaru sporednih zahtjeva određuju posebne odredbe o zastarijevanju tražbina. I protivzahtjevi tuženog mogu zastarjeti, osim ako se ne zasnivaju na pravu svojine.

 

Vlasnička tužba na vraćanje stvari Ovo je prava vlasnička tužba (rei vindicatio). Predmet parnice koja se vodi po

ovoj tužbi nije utvrđenje prava svojine, već predaja stvari u državinu vlasniku.379

[379] Državina je pretpostavka da vlasnik može vršiti svoja ovlašćenja iz svojine.380

[380] Zato je vlasniku i stalo da pribavi državinu stvari, kao faktičku vlast na predmetu na kome ima i pravnu vlast (svojinu).381[381] Pošto tužbeni zahtjev glasi na činidbu, ta tužba spada u red kondemnatornih tužbi. Osim o vraćanju stvari,

373[373] Članovi 55 st. 3 i 4 i 345 ZSP-a.374[374] D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991, str. 183.375[375] To pravo postoji dok postoji sama stvar.376[376] Prigovor nekog lica da je stekao pravo svojine na nekoj stvari nije prigovor zastare nečijeg prava svojine, već

prigovor da je određeno pravo svojine na stvari prestalo zbog sticanja tog prava od strane trećeg lica.377[377] Član 126 st. 2 ZSP-a.378[378] S. Krneta, „Pravo vlasništva – normativni i praktični aspekti njegove realizacije i Aneks VII Daytonskog

sporazuma“, u Odabrane teme privatnog prava, Sarajevo, 2007, str. 221–222.379[379] To je logična posljedica utvrđenog prava svojine tužitelja.380[380] A. Gams u saradnji sa M. Petrovićem, Osnovi stvarnog prava, osmo, novim propisima prilagođeno, izdanje,

Beograd, 1980, str. 259.381[381] L. Marković, Građansko pravo, prva knjiga, opšti deo i stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 1927, str. 425.

Page 52: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

presudom se odlučuje i o sporednim zahtjevima, te o eventualnim protivzahtjevima tuženog.382[382] Pravosnažnošću kondemnatorne presude nije konačno ostvareno pravo na pravnu zaštitu. Svoje pravo tužitelj će ostvariti tek kad činidba bude izvršena. Ukoliko tuženi ne postupi po nalogu suda, tužitelju preostaje da pokrene izvršni postupak kako bi ga primorao da to učini. Često se zahtjev za predaju stvari u ovoj parnici povezuje sa zahtjevom za utvrđenje prava svojine, koji ima za cilj sudsko priznavanje prava svojine tužitelju. Ovakvo kumuliranje zahtjeva u praksi izaziva dileme sa aspekta procesne korektnosti, jer je za podnošenje zahtjeva za utvrđenje prava svojine potrebno postojanje pravnog interesa, koji u ovim slučajevima može, ali i ne mora da postoji. Utvrđenje prava svojine tužitelja je prethodno pitanje od koga zavisi odluka o tužbenom zahtjevu.383[383] Smatramo da je, ako postoji pravni interes384[384], poželjno i da nema prepreke uz kondemnatorni postaviti i deklaratorni zahtjev za utvrđenje prava svojine, kako bi se definitivno riješio spor o pravu svojine na određenoj stvari i unijela izvjesnost u pravne odnose stranaka.385[385] Ipak, osnovni zahtjev je svakako zahtjev za povraćaj stvari (činidbu) i zato se ova tužba ubraja u kondemnatorne tužbe. Aktivno legitimisan za podnošenje tužbe je vlasnik stvari koji nema neposrednu državinu te stvari. Tužitelj može biti i vlasnik koji je posredni držalac, jer on nema faktičku vlast na stvari.386

[386] Ako tužitelj nije vlasnik, nema reivindikacijske zaštite.387[387] Isto tako, ove zaštite nema i dok god vlasnik ima stvar u svojim rukama. Etažni vlasnik u pogledu posebnog dijela je aktivno legitimisan za podnošenje ove tužbe, a u pogledu cijele nekretnine pripada mu pravo zaštite kao suvlasniku stvari.388[388] Graditelj građevinskog objekta, izgrađenog bez odobrenja za građenje, do legalizacije ili rušenja tog objekta na osnovu odluke nadležnog organa uživa sudsku zaštitu koja pripada vlasniku.389[389] Korisnik eksproprijacije nakon sticanja prava svojine na eksproprisanim nekretninama (pravosnažnošću rješenja o eksproprijaciji) ima pravo tražiti zaštitu stečenog prava svojine predajom u državinu nekretnine svojinskom tužbom.390[390] U vlasničkoj parnici teret dokaza leži na tužitelju. Vlasnik stvari mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegova svojina. On mora dokazati postojanje svih

382[382] Svojinska tužba je postojala i u klasičnom rimskom pravu i njome se štitila kviritska svojina kao najstarija vrsta rimskog prava svojine. Reivindikacijska parnica se tada odvijala u obliku formularnog procesa. O tome opširno: M. Petrak, „Rei vindicatio u klasičnom rimskom pravu“, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić, Zagreb, 2009, str. 365–383. U postklasičnom rimskom pravu ovu tužbu mogao je podnijeti svaki vlasnik stvari kod koga se stvar nije nalazila protiv lica koje je bilo njen držalac.

383[383] Pitanje svojine u ovom sporu nije prethodno pitanje zbog koga bi sud mogao prekinuti postupak do rješenja tog pitanja. Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije, Gzz-6/92 od 26.8.1992, u M. Srdić i D. Tatić, Priručnik o sticanju, prometu i zaštiti prava svojine na nepokretnostima, propisi, sudska praksa, obrasci, Beograd, 1995, str. 75–77.

384[384] Može se smatrati da je ovaj interes najčešće naglašen samom činjenicom da tuženi odbija predaju stvari.385[385] Načelno, nema mjesta deklarativnom zahtjevu kada tužitelj ima mogućnost podnošenja kondemnatornog zahtjeva,

ali ako za to postoji pravni interes onda je to kumuliranje dozvoljeno.386[386] O tome: N. Gavella, „Sadržaj vlasnikovog reivindikacijskog i publicijanskog zahtjeva te posjednikovog

protuzahtjeva“, Privreda i pravo, br. 12/81, str. 19.387[387] H. Momčinović, „Zaštita prava vlasništva“, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1074.388[388] Vidi: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Svezak prvi, II. izmijenjeno i

dopunjeno izdanje, Zagreb, 2007, str. 593–594. 389[389] Slično i zaključak sa Savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, Vrhovnog vojnog

suda i vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina održanog u Beogradu 28. i 29.5.1986. godine – Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 32/87, odl. 15.

„ Bespravno izgrađeni objekt predmet je prava vlasništva i uživa sudsku zaštitu“ – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-279/94 od 18.2.1998, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/98, odl. 4.

390[390] Slično i Z. Rašović, Stvarno pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Podgorica, 2010, str. 205.

Page 53: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

onih relevantnih pravnih činjenica na osnovu kojih je stekao konkretno pravo svojine. Nije dovoljno samo pozivanje na osnovu sticanja.391[391] Postupak dokazivanja prava svojine zavisi od toga kakva je vrsta stvari i kakav je način sticanja svojine. U slučaju originarnog sticanja, vlasnik mora da dokaže da je ispunio uslove za sticanje prava svojine na ovaj način. Ako se, pak, radi o derivativnom sticanju, vlasnik mora da dokaže pravni osnov (iustus titulus), način sticanja (modus acquirendi) i vlasništvo prethodnika. Ovo ide sve do ispunjenja propisanih pretpostavki za originarno sticanje prava svojine nekog od tužiteljevih prednika, što je za dokazivanje najteže (probatio diabolica – đavolsko dokazivanje).392[392] Ukoliko se radi o nekretninama koje su upisane u zemljišnoj knjizi na imenu određenog lica, pravna pretpostavka (oboriva) je da je on i njihov vlasnik. Pošto se pravo svojine u određenim slučajevima može steći i odlukom suda ili drugog nadležnog organa,393

[393] tužitelj ovo pravo može dokazati i prezentovanjem sudu takve odluke. On ne mora dokazivati da je imao državinu stvari čije vraćanje traži ako je pravo svojine mogao steći i bez predaje stvari (npr. nasljednik koji još nema državinu stvari, te lice koje je derivativnim putem steklo pravo svojine na pokretnoj stvari na osnovu samog ugovora – constitutum possessorium i cesio vindicationis).394[394] Tužitelj ne mora dokazivati da njegovo pravo svojine i dalje traje, jer ko tvrdi da je ovo pravo prestalo, mora to i dokazati.395[395] On nije u obavezi da dokazuje pravo svojine ako ta činjenica među strankama nije sporna, a sud to neće uvažiti ako se radi o slučajevima nedozvoljenih raspolaganja.396[396]

Vlasnik stvari ima pravo da zahtijeva predaju stvari od svakog lica kod koga se ta stvar neovlašćeno (bespravno) nalazi, jer on time vrijeđa njegovo pravo. Za ovu parnicu je bitno da tuženi drži stvar bez odgovarajućeg pravnog osnova, čak i u slučaju kada je ta osnova ranije postojala, ali je otpala prije podnošenja tužbe. Ovdje nije od značaja na koji način je vlasnik-tužitelj ostao bez državine svoje stvari, da li ju je sam dobrovoljno predao nekom drugom licu ili mu je ta stvar ukradena ili ju je pak izgubio.397[397] Uz tužbeni zahtjev za predaju stvari ne može se postaviti alternativni tužbeni zahtjev za isplatu novčane protivvrijednosti te stvari ako za takav zahtjev nema materijalnopravne osnove.398[398] Pasivno legitimisan u ovoj parnici je držalac stvari bez obzira na to da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom držaocu. Pomoćnik u državini399[399] nije držalac stvari i pasivno legitimisano je ono lice čiju faktičku vlast on izvršava.400[400] Vlasnik ima pravo i od savjesnog držaoca tražiti predaju stvari,401[401] osim ako je ovaj u izuzetnim slučajevima uspio da na stvari pribavi svojinu od nevlasnika.402[402] Savjesni držalac

391[391] R. Kovačević Kuštrimović i M. Lazić, Stvarno pravo, Niš, 2006, str. 199.392[392] V. Spaić, Građansko pravo, Opšti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971, str. 641.393[393] Član 23 ZSP-a.394[394] O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 1982, str. 203.395[395] Č. Rajačić, op. cit., str. 213.396[396] Vidi član 3 st. 2 Zakona o parničnom postupku – ZPP (Službeni glasnik RS br. 58/03 i 85/03).397[397] Vidi: B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Zagreb, 1980, str. 262.398[398] Vidi članove 403–408 ZOO-a.399[399] Član 306 ZSP-a.400[400] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, op. cit., str. 595.401[401] Slično i Vrhovni sud Hrvatske, Rev-29/81 od 19.5.1981, M. Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i

drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, Zagreb, 2004, str. 317.402[402] V. Spaić, Osnovi građanskog prava II, Stvarno pravo, treće dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Sarajevo, 1962, str.

272.

Page 54: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

dužan je predati vlasniku državinu njegove stvari u onom stanju u kakvom je bila u času kada je primio zahtjev vlasnika. S obzirom na to da tužbeni zahtjev glasi na povrat stvari, tuženi će najčešće biti neposredni držalac stvari. Ako je tuženi posredni držalac, od njega se može zahtijevati vraćanje stvari u posrednu državinu.403[403] Međutim, mislimo da nema prepreka ni da se od posrednog držaoca traži da pribavi stvar od neposrednog držaoca i da je nakon toga preda vlasniku. Tužbe protiv posrednog i protiv neposrednog držaoca se međusobno ne isključuju.404[404] Tužitelj pored dokazivanja prava svojine mora da dokaže i da se sporna stvar nalazi u državini tuženog405[405] u vrijeme donošenja presude. Stvarnopravni karakter ove tužbe je u činjenici da je ona dozvoljena ne samo protiv lica koje je državinu oduzelo, već i protiv bilo koga ko sada drži spornu stvar. Vlasnik koji je, makar i samovoljno, stekao državinu stvari ne može u parnici tražiti da se bivšem držaocu naloži da mu tu stvar preda u državinu.406[406]

Vlasnik mora predmetnu stvar tako individualizovati da u pogledu identiteta ne može da bude nikakvih dilema407[407]. Stvar povodom koje se vodi ova parnica mora biti pojedinačno određena. Generične stvari (koje su određene svojim rodom) ne mogu biti predmet ove tužbe. U takvom slučaju može se podnijeti tužba za naknadu štete ili tužba iz neosnovanog obogaćenja. Kada bi se ovo dopustilo, vlasnik bi dobio stvar istog roda jednake vrijednosti i to je kompenzacija štete u naturi u čijoj osnovi je obligacionopravni zahtjev.408[408] Ako se generična stvar individualizuje i odvoji od stvari iste vrste, tako da se otkloni svaka sumnja u njenu istovjetnost, tada može da bude predmet ove tužbe.409[409] Zbirne stvari, takođe, ne mogu biti predmetom tužbe, već samo svaka pojedinačna stvar koja se nalazi u ovom zbiru koju kao takvu treba navesti, jer zbirna stvar nije posebna stvar.410[410] Individualizovanje predmeta spora treba učiniti po osobinama stvari ili nekim znacima po kojima se razlikuje od ostalih stvari iste vrste, kako bi se otklonila svaka neizvjesnost i kako ne bi došlo do spora prilikom eventualnog izvršenja. Nekretnine se najčešće označavaju podacima i oznakama iz zemljišnih knjiga. Ukoliko to nije moguće, nekretninu treba označiti na drugi podesan način da se ona jasno raspoznaje.411[411] Stvari koje ne mogu biti objekt prava svojine, sasvim razumljivo ne mogu biti ni predmet ove tužbe. Objekt prava svojine mora u stvarnosti postojati da bi se povodom njega vodila vlasnička parnica. Ovom tužbom ne može se tuženom nalagati nemoguća činidba odnosno nešto što ne može ispuniti, primjera radi vraćanje propale ili nestale stvari odnosno stvari koja je izgubila upotrebnu vrijednost. Tužbeni zahtjev mora biti određen i u pogledu same stvari, a i u pogledu načina njenog vraćanja.412[412]

403[403] N. Gavella, Posjed stvari i prava, Zagreb, 1990, str. 143.404[404] Z. Rašović, op. cit., str. 201.405[405] Član 127 st. 1 ZSP-a.406[406] Vrhovni sud Hrvatske, Rev-121/88 od 8.9.1988, Pregled sudske prakse, Prilog Zakonitosti, br. 43/89, odl. 39.407[407] Član 127 st. 2 ZSP-a.408[408] D. Petrović, „Građansko-pravna zaštita svojine“, u Zborniku radova “Promjene u pravu svojine, Transformacija

društvene svojine”, Sarajevo, 1990, str. 66.409[409] Određena količina generičnih stvari treba da je posebno obilježena i na taj način dovoljno određena.410[410] Vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-3872/94 od 12.1.1995, u Z. Rašović, op. cit., str. 213.411[411] Vidi o tome mišljenje B. Hrvatina, „Stjecanje prava vlasništva na nekretninama i zaštita prava vlasništva“,

Informator br. 4704–4705, str. 20–22. 412[412] O. Jelčić, „Zaštita prava vlasništva“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 21, br. 1/00, str. 331.

Page 55: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Ako tuženi napusti državinu stvari nakon što je parnica počela teći (litispendencija), pasivna legitimacija mu ne prestaje. Sud ga u ovakvom slučaju može obavezati na naknadu pune vrijednosti stvari413[413]. Da bi uspio u parnici, tužitelj će morati dokazati postojanje državine tuženog do tog vremena. Ukoliko je tuženi napustio državinu stvari prije litispendencije, on više nije pasivno legitimisan za učešće u ovoj parnici. Tada se tužbeni zahtjev tužitelja odbija, a tužitelju ostaje mogućnost zahtjeva za naknadu eventualne štete ako su za to ispunjene pretpostavke414[414] U slučaju da u vrijeme pokretanja parnice tuženi nije bio držalac stvari, ali to tokom postupka postane, sud može u odnosu na njega usvojiti tužbeni zahtjev, zbog toga što se presuđuje na bazi činjenica koje postoje u momentu zaključenja glavne rasprave.415

[415] Ako je tuženi zavarao tužitelja time što je lažno tvrdio da drži spornu stvar, on odgovara za svu štetu koja je nastala zbog takvog ponašanja.416[416]

 

Prigovori držaoca

 

Držalac ima pravo da odbije predaju stvari vlasniku ako ima pravo na državinu.417[417] To pravo može biti obligacionopravne, stvarnopravne ili neke druge prirode.418[418] On se protiv zahtjeva tužitelja može braniti peremptornim i dilatornim prigovorima.419[419] Peremptorni prigovori negiraju i trajno onemogućuju zahtjev tužitelja, dok ga dilatorni prigovori zaustavljaju. Radi se o prigovorima materijalnopravne prirode, jer se njima osporava zahtjev tužitelja za predaju stvari. Peremptornim prigovorima se zahtjev tužitelja negira zbog nedostatka aktivne ili promašene pasivne legitimacije. Ovim prigovorima može se npr. dokazivati da je pravni posao na kome tužitelj zasniva sticanje prava svojine ništav ili da na tužitelja pravo svojine nije prenio vlasnik stvari itd. To su prigovori kojima se osporava sticanje prava svojine tužitelja. Isto tako, ovim prigovorima može se dokazivati da je pravo svojine tužitelja prestalo, dakle, ne osporava se da je to pravo nekada postojalo, ali se ističe da je u vrijeme vođenja postupka, zbog određenih okolnosti, to pravo prestalo postojati. Najčešći peremptorni prigovori su da je tuženi stekao svojinu poslije tužitelja (održajem, od nevlasnika i sl.), zatim da je tužitelj otuđio stvar u svoje ime iako nije bio vlasnik, a poslije da ju je stekao u vlasništvo, te da je tužitelj prodao nekretninu, a da tuženi još nije stekao pravo svojine upisom u zemljišnu knjigu.420[420] Protiv ove tužbe tuženi se može braniti i prigovorom promašene pasivne legitimacije, ako stvar koja je predmet spora nije u njegovoj

413[413] Član 127 st. 3 ZSP-a.414[414] Slično i Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1730/90 od 21.11.1990, Pregled sudske prakse, Prilog Zakonitosti, br. 51, odl.

35.415[415] O tome: S: Triva, V. Belajec i M. Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986, str. 460 i dr. 416[416] Analogno i član 162 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske (Narodne novine br.

91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09).417[417] Član 128 st. 1 ZSP-a.418[418] B. Radošević, “Građanskopravna zaštita prava svojine”, Pravni život, br. 11/07, str. 564.419[419] Pored njih tuženi može istaći i više procesnih prigovora koji nisu predmet našeg razmatranja.

Page 56: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

državini odnosno ako je ta stvar u međuvremenu propala, uništena ili potrošena. Dilatorni prigovori zaustavljaju zahtjev tužitelja. Ovim prigovorima tuženi ne osporava tužitelju pravo svojine na stvari niti spori da spornu stvar drži, ali tvrdi da za svoju državinu ima propisno ovlašćenje. Primjera radi, ono može da se bazira na nekom obligacionom odnosu sa tužiteljem (npr. zakup, posluga), pod uslovom da vrijeme državine još nije proteklo. Isto tako, tuženi se može braniti da stvar drži kao imalac nekog stvarnog prava, kao npr. prava plodouživanja, upotrebe, zaloga na pokretnoj stvari, itd. koje mu takođe daje ovlašćenje za držanje stvari. Radi se o pravima na tuđoj stvari, a nije od uticaja da li je pravo stečeno na osnovu ugovora sa tužiteljem, odlukom suda ili na osnovu zakona. Ako vraćanje stvari traži lice koje je svojinu i posrednu državinu steklo prenosom zahtjeva za vraćanje stvari, razumljivo je da tuženi može prema tom licu istaći sve prigovore prava na državinu koje je imao i prema ranijem vlasniku.421[421] Ukoliko je tuženi nesamostalni držalac, on se od zahtjeva da preda državinu stvari može braniti imenovanjem posrednog samostalnog držaoca čiju višu vlast priznaje i iz čije državine izvodi svoju državinu.422[422] Ovo će biti uspješno u slučaju da tuženi izvodi svoju državinu od lica koje je bilo ovlašćeno da mu da vlasnikovu stvar u državinu.

  

Položaj savjesnog držaoca

 

Savjestan držalac je onaj koji ne zna ili ne može znati da nema pravo na državinu. Savjesnost državine se pretpostavlja.423[423] Da li se radi o savjesnom ili nesavjesnom držaocu treba utvrditi u svakom konkretnom slučaju, jer je pozicija savjesnog držaoca povoljnija od pozicije nesavjesnog držaoca.424[424] Primjera radi, ako se radi o prekarijumu koji traje do opoziva, prekarista do opoziva ima položaj savjesnog držaoca, a ako tada uskrati vraćanje stvari vlasniku, postaje nesavjestan držalac.425[425] Vlasnik je ovlašćen zahtijevati predaju stvari i od savjesnog držaoca, koji njegovu stvar drži bez pravnog osnova. Međutim, samo vraćanje stvari ne može u potpunosti da zadovolji vlasnika. Zato je regulisano kakve obaveze ima savjesni držalac prema vlasniku u odnosu na plodove i koristi koje je stvar dala od njenog oduzimanja do povratka na osnovu zahtjeva vlasnika, te kakva je odgovornost savjesnog lica u pogledu pogoršanja i propasti stvari. Takođe, propisana su pravila i u pogledu troškova koje je savjesni držalac imao povodom stvari za vrijeme njenog držanja. Savjestan držalac predaje stvar vlasniku sa plodovima koji još nisu ubrani.426

[426] Ovi plodovi su sastavni dijelovi vlasnikove stvari i pripadaju vlasniku. Odvojeni plodovi za vrijeme savjesnog držanja sporne stvari pripadaju držaocu, jer je on

420[420] „Kupac kome je na temelju valjanog pravnog posla nekretnina predana, iako nije stekao vlasništvo, jer nije izvršen upis u zemljišne knjige, može se s uspjehom protiviti zahtjevu vlasnika za povrat prodane stvari” – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1060/91 od 26.9.1991, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 1993, odl. 10.

421[421] Član 128 st. 2 ZSP-a.422[422] Član 128 st. 3 ZSP-a.423[423] Član 312 stav 4 i 5 ZSP-a.424[424] Obim odgovornosti zavisi od kvaliteta državine. 425[425] Analogno i Vrhovni sud Vojvodine, Rev-758/86 od 10.12.1986, Sudska praksa, br. 5/87, str. 38.426[426] Član 129 st. 1 ZSP-a.

Page 57: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

vjerovao da je vlasnik stvari. Pored prirodnih, on ima pravo i na civilne plodove (npr. najamninu). Vlasnik nema pravo na naknadu za ubrane, otuđene ili potrošene plodove. No, on ima pravo da vrijednost tih plodova i drugih koristi koje je držalac imao od stvari odbije od onih troškova na koje savjesni držalac ima pravo, prema cijenama u vrijeme presuđenja. Savjesni držalac nije dužan platiti naknadu za upotrebu i koristi koje je imao od stvari, a ne odgovara ni za pogoršanje i eventualnu propast stvari koji su nastali za vrijeme takve državine.427[427] Kod upotrebe identitet stvari ostaje očuvan uz moguće smanjenje njene vrijednosti zbog upotrebe.428[428] Ovaj držalac treba vratiti stvar vlasniku u onom stanju u kojem se stvar nalazi u momentu podnošenja tužbe. On ima pravo na određene troškove koje je imao povodom stvari. Kada ovo ne bi bilo predviđeno, vlasnik bi se na njegov račun neosnovano obogatio. Savjesni držalac ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, te korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana.429[429] Pravo na ovu naknadu uređeno je opštim pravilima obligacionog prava. Nužni troškovi su oni koji su neophodni za samo održanje stvari i bez njih bi stvar propala u cijelosti ili djelimično (određuju se po objektivnom kriterijumu). Ovdje spadaju i troškovi koje je držalac imao ispunjavajući i određene obaveze u pogledu stvari, koje mogu biti privatnopravne i javnopravne prirode. Smatra se da bi ove troškove preduzeo i sam vlasnik da je imao državinu te stvari. Radi se o troškovima popravke stvari, tekućeg i investicionog održavanja, plaćanja poreza i tome slično. Pravo savjesnog držaoca na naknadu tih troškova postoji samo ako rezultat (efekat) još postoji, ako se njihovim snošenjem stvar održala. Korisni troškovi su oni koji nisu neophodni, ali kojima se povećava vrijednost određene stvari. Da li je u konkretnom slučaju došlo do povećanja vrijednosti stvari prosuđuje se prema objektivnom (tržišnom) kriterijumu. Savjesni držalac ima pravo na naknadu za iznos za koji se objektivno povećala vrijednost stvari. Ipak, ako je potrošio manje od povećanja vrijednosti stvari, on ima pravo samo na naknadu troškova koje je zaista imao. Luksuzni su oni troškovi koji su učinjeni radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari. To su troškovi subjektivne prirode, koje vlasnik ne bi snosio da se stvar kod njega nalazila. U principu, savjesni držalac nema pravo na ove troškove, ali ako je usljed toga došlo do povećanja vrijednosti same stvari, imao bi pravo na naknadu (dakle, ako su istovremeno i korisni). Savjesni držalac ima pravo da ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšavanja stvari odvoji od stvari i zadrži za sebe, ako se to može uraditi bez oštećenja stvari (ius tollendi).430[430] Ono što se ne može odvojiti i dalje je dio vlasnikove stvari i mora se predati vlasniku. Pravo na nužne i korisne troškove savjestan držalac će moći ostvariti samo ako se vlasniku može izvršiti povrat stvari. U situaciji kada vlasnik ne može dobiti u državinu svoju stvar, ni ovaj držalac razumljivo nema pravo na naknadu. Savjesni držalac ima pravo retencije (zadržanja) vlasnikove stvari dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao u vezi sa održavanjem stvari.431[431] Prigovor prava zadržanja je materijalnopravni prigovor koji je sredstvo odbrane za tog držaoca, ali i

427[427] Član 129 st. 2 ZSP-a.To je iznimka od opštih pravila o odgovornosti za štetu.428[428] Vidi Zaključak sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja bivšeg Saveznog suda, vrhovnih

sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 13. i 14. 6.1984, Zbirka sudskih odluka, 1984, knjiga IX, sveska 2, str. 34.

429[429] Član 129 st. 3 ZSP-a. Zakon ne daje definiciju nužnih i korisnih troškova, osim što su kao nužni troškovi navedeni oni za održavanje stvari, a kao

korisni oni koji vrijednost stvari povećavaju. 430[430] Član 129 st. 4 ZSP-a.431[431] Član 129 st. 5 ZSP-a.

Page 58: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

sredstvo pritiska na vlasnika stvari. To pravo ne pripada posrednom držaocu stvari. Naravno, pravo zadržanja se može koristiti samo ako su ti troškovi veći od koristi koje je savjesni držalac imao od stvari. Vrijednost plodova i drugih koristi koje je držalac imao od stvari odbiće se od troškova koje držalac osnovano traži.432[432] Troškovi i vrijednost plodova obračunavaju se prema cijenama u vrijeme presuđenja.433[433] Ovdje se primjenjuju opšta pravila o zadržanju,434[434] a to znači da savjestan držalac ne može koristiti to pravo u pogledu onih stvari vlasnika koje se ne smiju zadržati. Pravo zadržanja – retencije može se vršiti ne samo kad se drži dužnikova pokretna stvar već i kad se drži dužnikova nekretnina.435[435] Ako ne dobije naknadu za troškove koja mu pripada, savjesni držalac ima pravo na namirenje iz vrijednosti zadržane stvari po pravilima o namirenju. Pozivajući se na pravo zadržanja taj držalac mora istovremeno postaviti i određeni zahtjev za naknadu troškova da bi sud mogao o tome donijeti odluku. Potraživanje troškova na koje savjesni držalac ima pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku.436[436] Zahtjev za troškove može se postaviti u istoj parnici koja se vodi radi vraćanja stvari, a može se postaviti i samostalno. Propuštanjem ovog roka gubi se pravo na zahtjev za prinudno izvršenje obaveze, jer se ta obligacija pretvorila u naturalnu obligaciju.

  

Položaj nesavjesnog držaoca Nesavjestan držalac zna ili može znati da mu ne pripada pravo na državinu

stvari. Savjestan držalac postaje nesavjestan od dostavljanja tužbe, ako sud usvoji tužbeni zahtjev, a vlasnik ima pravo da dokazuje da je savjestan držalac postao nesavjestan i ranije.437[437] Nesavjestan držalac vraća stvar vlasniku u onom stanju u kakvom se nalazila u momentu zasnivanja državine. Za razliku od savjesnog držaoca, on odgovara i za faktička raspolaganja. Zato je dužan da vrati stvar sa svim plodovima (prirodnim i civilnim) koje je stvar dala za vrijeme njegove državine, a obavezan je naknaditi vlasniku vrijednost i onih plodova koje je potrošio, otuđio ili propustio da ubere438[438].439[439] Novčana naknada za plodove koje je nesavjestan držalac potrošio, otuđio ili uništio, kao i za plodove koje je propustio da ubere određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.440[440] Nesavjestan držalac je „kriv” što je držao stvar iako nije bio ovlašćen da je drži, pa vlasnik može od njega zahtijevati i ono što od savjesnog ne bi mogao.441[441] Neubrani plodovi još nisu samostalna stvar, oni su sastavni dio glavne stvari i dijele

432[432] Član 129 st. 6 ZSP-a.433[433] Član 129 st. 7 ZSP-a.434[434] Vidi članove 286–289 ZOO-a. 435[435] Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-933/00 od 29.1.2002, u N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z.

Stipković, op. cit., str. 610.436[436] Član 129 st. 8 ZSP-a.437[437] Član 130 st. 7 ZSP-a.438[438] Član 130 st. 1 i 2 ZSP-a.439[439] „U slučaju naknade protivvrednosti ubranih i potrošenih plodova nesavesni držalac duguje kamatu od dana

prispeća i branja plodova pa do isplate” – Vrhovni sud Vojvodine, Rev-644/86 od 5.11.1986, Sudska praksa, br. 10/87, str. 35. 440[440] Zaključak sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja bivšeg Saveznog suda, vrhovnih sudova

republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 1. i 2.6.1988. godine – v. A. Radovanov, Načelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000, str. 253–255.

441[441] N. Gavella, Posjed stvari i prava..., str. 149.

Page 59: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

sudbinu vindikacije sa tom stvari, pa se ne može tražiti njihova predaja niti naknada. Ako se radi o individualno određenom plodu koji je samostalna stvar, zahtjev vlasnika je stvarnopravne naravi, a u slučaju ubranih plodova određenih po rodu (generičkih) koji nisu individualno određene stvari, zahtjev je obligacionopravne prirode. Plodovi po rodu treba da se vlasniku vrate po vrsti, broju i količini, što u stvari znači naknadu materijalne štete uspostavom ranijeg stanja.442[442] Isto tako, nesavjestan držalac ima obavezu i da nadoknadi štetu koja je nastala pogoršanjem ili propašću stvari, jer je to česta posljedica njene upotrebe. Izuzetak postoji jedino u slučaju ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod samog vlasnika.443[443] Nesavjestan držalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova. Pri tome je relevantno da li bi te nužne troškove imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, dok je kod korisnih troškova bitno da su oni objektivno korisni za samog vlasnika (subjektivan kriterijum koristi).444[444] Ovaj držalac nema pravo na naknadu luksuznih troškova, osim ako je vrijednost stvari objektivno povećana za vlasnika.445

[445] To je razlika u odnosu na ZOSPO, koji ovo nije predviđao.446[446] Kao i savjesni, i nesavjesni držalac ima pravo na odnošenje (ius tollendi) na osnovu kojeg može da uzme sebi ono što je na ime tih troškova dodato stvari, pod uslovom da se to može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja. Ovo pravo se može vršiti i protiv vlasnikove volje. Rok zastare za potraživanja nesavjesnog držaoca iznosi tri godine od dana predaje stvari vlasniku. Isti rok određen je i kada se radi o zahtjevima vlasnika za naknadu za ubrane plodove koje je nesavjesni držalac potrošio ili otuđio i za plodove koje je propustio da ubere, te za zahtjev za predaju ubranih plodova određenih po rodu.447[447] U tim slučajevima se isključuje primjena odredbe ZOO-a o zastarjelosti potraživanja. Navedeni rok ne odnosi se na zahtjev vlasnika za predaju ubranih plodova koji po svojim osobinama predstavljaju samostalnu stvar. Pravo vlasnika da od nesavjesnog držaoca zahtijeva predaju takvih plodova može se ostvariti tužbama za zaštitu prava svojine koje ne zastarijevaju.448[448]

 Tužba iz pretpostavljene svojine

 Ovdje se ne radi o pravoj vlasničkoj tužbi, jer tužitelj umjesto prava svojine

treba dokazati pretpostavljenu svojinu (publicijanska tužba, actio Publiciana).449[449] Dakle, mada petitorna, to nije tužba vlasnika, već lica čija se državina bazirala na činjenicama uz koje zakon vezuje pretpostavku svojine. Ova tužba je u najvećoj mjeri slična reivindikaciji. Kao i ostale vlasničke tužbe, vodi porijeklo iz rimskog prava, a ime je dobila po pretoru Publicijusu pred kraj Republike.450[450] Pošto je veoma korisna, jer omogućava postizanje cilja bez posebnog tereta dokazivanja i

442[442] Naturalna restitucija iz člana 185 stav 1 ZOO-a.443[443] Član 130 st. 3 ZSP-a.444[444] Član 130 st. 4 i 5 ZSP-a.445[445] Član 130 st. 6 ZSP-a.446[446] Vidi član 39 ZOSPO-a.447[447] Član 130 st. 8 ZSP-a.448[448] Zaključak sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja bivšeg Saveznog suda, vrhovnih sudova

republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 1. i 2.6.1988. godine – v. A. Radovanov, op. cit., str. 253–255.449[449] Član 131 st. 1 ZSP-a.

Page 60: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

bez strogog formalizma, poznaju je sva moderna prava. Sadržaj tužbenog zahtjeva je identičan sa pravom vlasničkom tužbom, a razlika postoji u tome što se zahtjev ne temelji na pravu svojine, nego na pretpostavci postojanja tog prava u vrijeme oduzimanja državine. Radi se o presumpciji koju tuženi može obarati. Pretpostavljeni vlasnik ne dokazuje pravo svojine već pravne činjenice uz koje se vezuje pretpostavka o postojanju svojine. Tužitelj u postupku mora dokazati pravni osnov i zakonit način sticanja svoje državine (savjesnost državine se pretpostavlja, a treba postojati za sve vrijeme trajanja), te da se sporna stvar nalazi kod tuženog i identitet stvari.451[451] Pretpostavka svojine ne djeluje u korist lica koje nije bilo savjesni držalac.452[452] Prema tome, tužitelj je lice koje pretenduje da ima svojinu i on dokazuje one činjenice iz kojih se vidi njegova pravna osnova za državinu. Razumljivo je da se sa ovom tužbom ne može uspjeti protiv vlasnika. Stranke, dakle, sučeljavaju svoje pravne osnove na državinu, a imalac jačeg osnova može se koristiti pretpostavkom svojine. Ratio ove tužbe je u činjenici da je dokazivanje svojine, pogotovo svojine prednika, zbog određenih okolnosti nekada gotovo nemoguće (probatio diabolica), pa je položaj tužitelja u ovoj parnici olakšan. Zato se tom tužbom često koristi i sam vlasnik. Pretpostavka svojine djeluje samo u odnosu na tuženog i nema apsolutno dejstvo (erga omnes). Tuženi je držalac stvari, a irelevantno je da li je do državine došao neposredno od tužitelja ili od trećeg lica. Tužitelj ima obavezu da dokaže da tuženi drži spornu stvar, a na tuženom je da dokaže da je njegova pravna osnova državine jača ili bar ista sa tužiteljevim. Ovom tužbom, kao i pravom vlasničkom, može se tražiti vraćanje samo individualno određene stvari. Pri tome, nije od uticaja da li se radi o pokretnoj ili nepokretnoj stvari. ZSP daje kriterijume za ocjenu koja od stranaka ima jaču pravnu osnovu u određenim situacijama.453[453] Tako, u slučaju da se oba lica smatraju pretpostavljenim vlasnicima, jaču pravnu osnovu ima lice koje može dokazati svog nesumnjivog prednika. Ako obje stranke to mogu uraditi ili pak ne može nijedna od njih, jača je pravna osnova onog lica koje je spornu stvar steklo teretno (npr. kupoprodajom, zamjenom) u odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno (npr. poklonom). U situaciji kada su pravne osnove iste jačine, prioritet ima ona strana kod koje se stvar nalazi ili kojoj je stvar prvo predata (primjena maksime koja datira iz rimskog prava – u slučaju ravnog prava stvar pripada držaocu). Na odnose pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i nesavjesnog držaoca na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona koje regulišu odnose vlasnika i ovih držalaca.454[454] Tuženi protiv ovog zahtjeva, kao i protiv reivindikacijskog, može izjaviti peremptorne i dilatorne prigovore. Pored toga, zbog pravne prirode ove tužbe, tuženom stoje na raspolaganju i neki specifični prigovori. Oni se odnose na prigovor prava svojine, odnosno jačeg ili istog pravnog osnova na državinu, te prigovore kojima tuženi negira da je tužitelj imao kvalifikovanu državinu stvari ili da je ta državina do trenutka oduzimanja izgubila ta svojstva. Ukoliko je među strankama već riješen spor u pogledu svojine stvari, razumije se da nema mjesta podnošenju ove tužbe.

450[450] O tome: Ž. Bujuklić, Forum romanum, Rimska država, pravo, religija i mitovi, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 2006, str. 102–103.

451[451] Vidi član 131 st. 3 ZSP-a.452[452] Član 131 st. 4 ZSP-a.453[453] Član 131 st. 2 ZSP-a. U modernim pravima je prihvaćeno stanovište da kriterijume o tome treba odrediti zakonskom normom, a ne prepustiti u

potpunosti odluci suda.454[454] Član 131 st. 5 ZSP-a.

Page 61: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

Tužba zbog smetanja odnosno uznemiravanja

 

Povreda prava vlasništva može biti izvršena ne samo oduzimanjem stvari iz državine, nego i radnjama koje uznemiravaju vlasnika stvari u vršenju njegovih ovlašćenja. Negatorna tužba (actio negatoria) je vlasnička tužba koja se podiže u slučaju protivpravnog uznemiravanja vlasnika.455[455] Dakle, ovdje nije došlo do oduzimanja sporne stvari iz vlasnikove državine, već do smetanja prava svojine na drugi način odnosno parcijalne povrede svojine.456[456] Zbog toga se ova tužba razlikuje od reivindikacione i publicijanske, jer je usmjerena na postizanje potvrde o nepostojanju prava na stvari koji ističe tuženi.457[457] Osnova za podnošenje te tužbe leži u isključivosti prava svojine. Vlasnik (ili pretpostavljeni vlasnik) ima ovlašćenje da štiti pravo svojine od svih uznemiravanja koja nemaju pravne osnove. Nije od značaja da li je uznemiravanjem pričinjena šteta i da li za to postoji krivica lica koje ga vrši (to može biti od uticaja u eventualnoj parnici za naknadu štete).458

[458] Radnje koje se kvalifikuju kao uznemiravanje mogu biti različite. Uznemiravanje može da se zasniva na pozitivnoj radnji (činjenju) ili na nekom propuštanju (nečinjenju) trećeg lica da uradi ono na što bi, inače, bio obavezan. Da li neka radnja odnosno propuštanje predstavlja uznemiravanje određuje se zavisno od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Verbalno uznemiravanje ne predstavlja osnovu za negatornu tužbu. Protiv takvog uznemiravanja vlasnik se može štititi tužbom za utvrđenje ili državinskom tužbom. Uznemiravanja moraju biti protivpravna odnosno takva koja su preduzeta bez ovlašćenja ili koja se ne zasnivaju na zakonskim ograničenjima prava svojine. Nije relevantno uznemiravanje koje je posljedica prirodnog ili slučajnog događaja odnosno više sile. Uticaji na stvar mogu poticati od radnje trećeg lica ili od stanja i osobina stvari koju to lice drži, a i od napravljenog uređaja. Odgovornost trećeg lica za stvari ima opravdanje u tome što vlasnik koji je ovlašćen da disponira i koristi stvar, pored mogućnosti da izvlači koristi iz nje, ima i obavezu da odgovara za opasna stanja koja iz te stvari proizlaze. Najčešće se uznemiravanje vrši na nekretninama vlasnika,459[459] ali se to može desiti i na pokretnim stvarima.460[460] Ovlašćenja koja sadrži pravo svojine na nekretninama odnose se i na vazdušni prostor iznad nekretnina u mjeri koja je potrebna za njihovo

455[455] Član 132 st. 1 ZSP-a.Formula ove tužbe je u rimskom pravu bila sastavljena negativno zbog čega se smatra da je po njoj i dobila ime – v. I. Babić,

Građansko pravo – Uvod u građansko pravo i Stvarno pravo, Banja Luka, 2008, str. 247.456[456] U rimskom pravu ova tužba je služila kviritskom vlasniku protiv trećeg lica koje je prisvajalo neko pravo ili na

drugi način smetalo vlasniku, iako nije osporavalo njegovo pravo svojine. Tužbeni zahtjev je bio usmjeren na to da se utvrdi da tuženom ne pripada pravo koje je prisvajao. Vidi: D. Stojčević, Rimsko pravo, sveska prva, sedmo izdanje, Beograd, 1960, str. 164.

457[457] Negatorna tužba ima određene sličnosti sa tužbom zbog smetanja državine. Kada proteknu prekluzivni rokovi za državinsku zaštitu, može se podnijeti negatorija koja ne zastarijeva.

458[458] Nije bitno da li tuženi vrši uznemiravanje namjerno ili u uvjerenju da na to ima pravo.459[459] Tada postoji isključiva nadležnost suda na čijem području se one nalaze.460[460] O tome: D. Lazarević, Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 468.

Page 62: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

normalno korišćenje.461[461] Broj radnji kojima se može vršiti uznemiravanje faktički je neograničen. Uznemiravanje treba da ima trajan karakter. Potrebno je da se preduzetim radnjama stvori trajno stanje ili da se te radnje ponavljaju odnosno da se može s osnovom očekivati da će se one opet ponoviti.462[462] Negatornom tužbom ne štiti se svojina od nečega što je bilo i prošlo463[463] Cilj ove zaštite je suzbijanje svake pretenzije trećih lica u odnosu na vlasnikovu stvar koja bi dovela do uznemiravanja ili smetanja faktičke realizacije vlasničkih ovlašćenja. Treće lice ne mora da vrši ove radnje u cilju prisvajanja nekog prava. Vlasnik želi prestanak protivpravnog uznemiravanja i njegov zahtjev treba da bude postavljen u ovom pravcu. Nije potrebno da se postavlja i zahtjev za utvrđenje da tuženom ne pripada pravo koje prisvaja, odnosno čiji sadržaj izvršava, osim ako se za to nema poseban pravni interes. U zavisnosti od načina uznemiravanja, tužitelj će tražiti uspostavljanje stanja koje je postojalo prije uznemiravanja ili prestanak radnji kojima se uznemiravanje vrši. Pri tome je dovoljno da se stvori takvo stanje u kome uznemiravajuće djelovanje više neće postojati. Troškovi uspostave ranijeg stanja padaju uvijek na teret tuženog, bez obzira na njegovu krivicu. Uspostava prijašnjeg stanja može se naložiti na način da tuženi ukloni izvor uznemiravanja ili da uradi radnju o svom trošku kojom će stvar tužitelja dovesti u stanje koje je postojalo prije uznemiravanja. Negatornom tužbom traži se i zabrana takvog ili sličnog uznemiravanja u budućnosti ako se prema prilikama može osnovano očekivati da će se ono ponoviti. Najveći broj uznemiravanja svojine vlasnika nekretnina potiče od prekomjernih imisija koje otežavaju korišćenje nekretnina preko uobičajene mjere s obzirom na namjenu nekretnina i na mjesne prilike ili koje izazivaju znatniju štetu.464

[464] Odgovornost za štetu nastalu usljed prekomjernih imisija zasniva se na povredi „norme tolerancije” između susjeda.465[465] To nije odgovornost za krivicu, niti odgovornost iz zle namjere, niti zbog vršenja prava protivno njegovom cilju, već po osnovu uspostavljanja ravnoteže između dva ili više privatnih interesa.466[466] U slučaju prekomjernih imisija prema standardu mjesnih prilika,467[467] tuženi se može obavezati da preduzme određene tehničke mjere da bi se to smetanje svelo na tolerantne granice.468[468] Iako su imisije susjedska prava, one ne moraju isključivo poticati sa susjedne nekretnine. Imisijama i drugim štetnim uticajima ne ugrožava se samo pravo svojine, već može da se ugrožava i pravo na zdravlje onih lica koja su im izložena, pa se sve više zastupa stav o nužnosti primjene normi o imisijama u cilju zaštite ljudskih prava (prvenstveno zdravlja) zanemarujući susjedske odnose.469[469] Zaštita od imisija, po prirodi stvari, prevazilazi klasičan građanskopravni odnos dva

461[461] Vrhovni sud Vojvodine, Rev-347/88 od 20.4.1988, Sudska praksa, br. 11/88, str. 32.462[462] Šire o tome: R. Kovačević Kuštrimović, “Zahtev da se ukloni opasnost štete”, Pravni život, br. 9–10/92, Šteta i

njena naknada, I tom, str. 1229–1229.463[463] Č. Rajačić, op. cit., str. 220.464[464] Vidi: D. Milić, „Zaštita od imisije i od zloupotrebe susedskog prava uopšte”, Pravni život, br. 12/87, str. 1445; L.

Dujmov, „Građanskopravna (sudska) zaštita od nedopuštenih imisija”, Odvjetnik, 1–2/84, str. 1.465[465] Za štetu od imisija se odgovara ako prouzrokuju takve štetne posljedice koje premašuju uobičajene okvire koji se

tolerišu u savremenoj sredini – v. Vrhovni sud BiH, Gž-111/08 od 24.4.1980, Bilten Vrhovnog suda BiH, br. 2/80, str. 15.466[466] R. Kovačević Kuštrimović, Vršenje prava svojine..., str. 97–98.467[467] Vidi član 76 st. 4 i 5 ZSP-a. 468[468] O specifičnoj negatornoj tužbi kao zaštiti od imisija v. I. Gliha, Novo uređenje susjedskih odnosa u svjetlu

prilagodbe hrvatskog građanskopravnog poretka europskim, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 60.

469[469] Z. Rašović, „Negatorna tužba“, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 1–2/06, str. 964.

Page 63: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

subjekta, budući da se imisijama ugrožava životna sredina kao kolektivno dobro.470

[470] Odredba ZSP-a o imisijama je, inače, lex specialis u odnosu na odredbu ZOO-a kojom se uređuje zahtjev za uklanjanje opasnosti štete.471[471] Prema tome, za sprečavanje djelovanja štetnih imisija postoje dvije vrste građanskopravne zaštite – stvarnopravna i obligacionopravna.472[472] Pored građanskopravne zaštite, koja često ne može u potpunosti da obezbijedi zaštitu od imisija, postoji i upravnopravna zaštita. U slučaju da vlasniku nepokretnosti prijeti predvidiva opasnost s tuđe nepokretnosti od neposrednih i posrednih imisija koje nije dužan trpjeti, on može zahtijevati određivanje i provođenje odgovarajućih mjera sprečavanja. Međutim, ta opasnost mora biti konkretna i izvjesna, a ne uslovljena nekim potpuno neizvjesnim budućim događajem.473[473] Pravo na podizanje ove tužbe, kao i ostalih vlasničkih tužbi, ne zastarijeva. Tužitelj u ovakvim slučajevima može da zatraži i državinsku zaštitu, ukoliko za to postoje zakonom propisani uslovi. Aktivno legitimisan za podnošenje tužbe je vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik,474[474] a isto tako i suvlasnik odnosno zajednički vlasnik. On treba da ima neposrednu ili posrednu državinu svoje stvari. Za negiranje prava trećih lica nije od značaja činjenica ko vrši faktičku vlast na stvari. Naravno, aktuelni držalac ne smije biti tuženi, jer bi u tom slučaju došlo do podnošenja reivindikacione tužbe.475[475] Ovu zaštitu ne mogu tražiti lica koja drže stvar u pogledu koje se vrši uznemiravanje u nesamostalnoj i neposrednoj državini, bez obzira na to da li se njihova državina zasniva na nekom stvarnom ili obligacionom pravu. Tako, između ostalog, tužitelji ne mogu biti plodouživalac, zakupac, titular prava službenosti itd. Prema tome, nevlasnici nemaju aktivnu legitimaciju za učešće u ovom postupku.476[476] Pasivno legitimisan u ovoj parnici je onaj koji neosnovano uznemirava vlasnika. Pri tome, nije od značaja da li je to lice radnje uznemiravanja vršilo za sebe i u svoje ime ili u korist trećeg lica. Pored njega, tuženi može biti i lice po čijem nalogu se vrši uznemiravanje, te lice u čiju korist se to uznemiravanje vrši, a on je tu korist naknadno odobrio.477[477] Ukoliko je zbog uznemiravanja od strane trećeg lica vlasniku ili pretpostavljenom vlasniku pričinjena šteta, on ima pravo da zahtijeva njenu naknadu.478[478] Ona se određuje po opštim

470[470] N. Petrušić, “Zaštita od imisija u građanskom sudskom postupku”, Pravni život, br. 12/03, str. 273.471[471] Član 156 ZOO-a. Vidi: D. Palačković, „Građanskopravna ekološka zaštita”, Pravni život, br. 9/95, str. 357–377. O preventivnim sankcijama v.

D. Nikolić, Građanskopravna sankcija, Geneza, evolucija i savremeni pojam, Novi Sad, 1995, str. 101–104.472[472] O odnosu između stvarnopravne i obligacionopravne zaštite kod imisija v. B. Strohsack, „Imisije – odnos između

stvarnopravne i obveznopravne zaštite”, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1163– 1173; M. Krisper Kramberger, „Imisije u novom pravnom uređenju”, Naša zakonitost, br. 6/81, str. 82–83; N. Gavella, D. Hrabar, T. Klepac, I. Gliha, „Zaštita subjektivnih građanskih prava i građansko parnično pravo u Jugoslaviji”, Naša zakonitost, br. 9–10/89, str. 1018.

473[473] Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske, Gzz-2/84 od 9.2.1984, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 24/84, odl. 84.

474[474] U tom slučaju radi se o publicijanskoj negatornoj tužbi. Tužitelj dokazuje (pored čina uznemiravanja) činjenice uz koje se pretpostavlja svojina. Tuženi ima mogućnost da istakne prigovor postojanja jače ili jednake pretpostavke svojine od tužitelja, a naravno i prigovor da uznemiravanje nije učinio ili da ga nije učinio protivpravno.

475[475] Z. Rašović, Negatorna tužba..., str. 941.476[476] Oni imaju pravo na državinsku zaštitu.477[477] M. Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno

izdanje, Zagreb, 2004, str. 292. Slično i Vrhovni sud Hrvatske, Rev-702/84 od 28.8.1984, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 26/85, odl. 38.

478[478] „Vlasniku zemljišta kome je onemogućeno korišćenje zemljišta pripada pravo na naknadu štete koja obuhvata običnu štetu i izmaklu dobit, jer mu to pravo pripada uz negatornu tužbu“ – Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1404/83 od 25.1.1984, u R. Petaković, Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima sa sudskom praksom, Beograd, 1990, str. 46.

Page 64: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pravilima za naknadu štete koje predviđa ZOO.479[479] Ovdje dolazi u obzir odgovornost po osnovu pretpostavljene krivice, a ukoliko se radi o opasnoj stvari ili opasnoj djelatnosti, odgovara se po principu objektivne odgovornosti. Zahtjev za naknadu štete može se postaviti kao sporedni u negatornoj tužbi ili kao samostalan u posebnoj tužbi. Taj zahtjev zastarijeva po opštim propisima o zastari koji su predviđeni ZOO-om.480[480] U ovoj parnici vlasnik mora dokazati da je stvar njegova svojina, dok pretpostavljeni vlasnik treba da dokaže činjenice na osnovu kojih se pretpostavlja njegova svojina na toj stvari. Isto tako, tužitelj treba da dokaže i da postoji čin uznemiravanja njegovog prava. Na njemu ne leži obaveza da dokazuje da je to uznemiravanje protivpravno. Tuženi koji je preduzeo radnju uznemiravanja dužan je da pruži dokaze da ima pravo na preduzimanje sporne radnje481[481] ili da tužitelj ima obavezu da takvu radnju trpi odnosno da navedenog uznemiravanja nema. Naime, svojina se smatra slobodnom od svakog ograničenja, a ako neko tvrdi suprotno, mora to i da dokaže. Kao i kod vindikacijskih zahtjeva, tuženi i u ovom postupku može isticati peremptorne i dilatorne prigovore, koji negiraju, ukidaju ili zaustavljaju zahtjev tužitelja.

 

 

Zaštita suvlasnika odnosno zajedničara482[482]

 

Susvojina i zajednička svojina su posebni, specifični oblici prava svojine.483

[483] Suvlasnik ima pravo na zaštitu prava svojine u pogledu cijele stvari protiv svih trećih lica. Sadržina njegovog prava ne razlikuje se od sadržine prava svojine. Sistem vlasničkopravne zaštite (reivindikacija, publicijanska tužba i negatorna tužba) i sva pravila koja u tom pogledu važe odnose se i na suvlasnike, što je sasvim razumljivo.484[484] No, suvlasnik nije obavezan da ostvaruje zahtjev za vraćanje stvari u odnosu na cijelu stvar. On ima pravo i na tužbu za zaštitu svog prava svojine na dijelu stvari (i prema ostalim suvlasnicima i prema trećim licima), jer je njegov dio tačno određen. Na tom dijelu suvlasnik ima sva vlasnička ovlašćenja, s tim što mora voditi računa da ne smije povređivati prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik može tužbom zbog uznemiravanja zatražiti sudsku zaštitu protiv drugog suvlasnika kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja faktičke vlasti.

Imajući u vidu da je pravo zajedničke svojine jedinstveno i da su zajedničari vlasnici cijele zajedničke stvari, svaki od ovih lica takođe ima pravo na sistem vlasničkopravne zaštite u pogledu cijele stvari u odnosu na sva treća lica. No, zajedničar ne može tražiti zaštitu svog prava na dijelu zajedničke stvari, jer udjeli

479[479] Član 132 st. 2 ZSP-a.480[480] Vidi član 376 ZOO-a.481[481] Član 132 st. 3 ZSP-a.482[482] Vidi član 133 ZSP-a.483[483] O zaštiti susvojine i zajedničke svojine v. M. Dedijer, „Zaštita susvojine i zajedničke svojine“, Pravni život, br.

12/87, str. 1417–1432.484[484] Ovdje nije bitna veličina njegovog suvlasničkog dijela.

Page 65: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zajedničara nisu određeni ni idealno ni realno. On može od drugog zajedničara jedino tražiti predaju u sudržavinu zajedničke stvari, bez obzira na to što još nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi i bez obzira na to što nije izvršena dioba suvlasništva.485

[485]  

Zaključak

Pravo svojine kao najšira pravna vlast na stvari sasvim razumljivo uživa i najsveobuhvatniju pravnu zaštitu. Ova zaštita ima mnogobrojne aspekte. Stvarnopravni aspekt zaštite svojine široko je postavljen u Zakonu o stvarnim pravima. Svojinski zahtjev nastaje povredom prava svojine bez obzira na pravni osnov sticanja i njegov sadržaj je uslovljen prirodom te povrede (oduzimanjem stvari vlasniku ili uznemiravanjem vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari). Tužbe za zaštitu svojine – rei vindicatio, actio publiciana i actio negatoria, vuku svoje porijeklo još iz rimskog prava i njima se ne štiti ni jedno drugo pravo osim prava svojine. Ove tužbe djeluju erga omnes odnosno protiv svih trećih lica s kojima vlasnik nije u nekom obligacionom odnosu. U parnicama koje se njima pokreću (petitorni sporovi) raspravljaju se sporna pravna pitanja za razliku od državinskih parnica gdje se traži zaštita faktičke vlasti (državine). Principi koji se odnose na zaštitu prava svojine, u osnovi, važe i za zaštitu prava suvlasnika i zajedničara.

               

485[485] Vidi odluku Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-2017/99 od 19.3.1999, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/99, odl. 126.

Page 66: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 ZALOŽNO PRAVO

 

Uvod

 Obezbjeđenje potraživanja predstavlja jedan od osnovnih uslova za

stvaranje pravne sigurnosti i povjerenja, te podsticanje ulaganja u privredu jedne države.486[486] Da bi instrumenti obezbjeđenja bili efikasni, oni treba da budu ne samo sigurni, već mora da bude brza i jednostavna i njihova naplata. U protivnom, gubi se funkcija garancije, a to je nespojivo sa tržišnim uslovima privređivanja, gdje postoji urgentna potreba za novcem i kreditima. Pitanje kredita je postalo jedno od egzistencijalnih pitanja stvaranja novog tržišnog ambijenta u kome treba voditi računa i u interesima kreditnih institucija i o interesima korisnika kredita koji se pojavljuju na tržištu.487[487] Kredit igra ključnu ulogu u svakoj tržišnoj privredi, ali u zemljama u tranziciji on ima poseban značaj, jer su razvoj i prestrukturisanje privrede prema zakonitostima tržišta nemogući bez stranih investicija. Svaki povjerilac je prevashodno zainteresovan za njegovo uredno vraćanje.488[488] Zbog toga samo efikasan i dobro osmišljen sistem obezbjeđenja potraživanja489[489] može stvoriti pretpostavke za strana ulaganja. Sama reforma sredstava obezbjeđenja kod nas mora omogućiti stavljanje cjelokupne imovine dužnika u funkciju obezbjeđenja, jer ćemo se samo na taj način moći ravnopravno nadmetati u konkurentskoj utakmici za privlačenje stranog kapitala sa ostalim tranzicijskim zemljama. Poznato je da su realna (stvarnopravna) sredstva obezbjeđenja potraživanja u praksi mnogo efikasnija u zaštiti ugovarača od ličnih (obligacionopravnih),490[490] jer se kod realnog obezbjeđenja garancija postiže predmetom koji svojom vrijednošću odgovara za isplatu duga.491[491] Osim toga, realne garancije djeluju erga omnes, a kod ovog osiguranja postoji i pravo prvenstvenog namirenja i pravo sljedovanja, kao relevantne karakteristike.492[492] Na taj način pojačava se položaj povjerioca, jer će on biti ovlašćen da svoje osigurano potraživanje namiri iz predmeta obezbjeđenja, bez obzira na to u čijoj svojini se taj predmet nalazi.493[493] Dakle, ovdje povjerilac pored dužnikove lične odgovornosti ima i mogućnost namirenja iz predmeta koji obezbjeđuje osigurano

486[486] Zbog svog značaja obezbjeđenje potraživanja se u pojedinim zemljama posmatra kao posebna grana prava.487[487] Pravo je u interesu pravde i pravne sigurnosti stalno imalo zadatak da pomiri dva suprotstavljena interesa: s jedne

strane nastojao se što više osigurati pravni položaj povjerioca, a s druge strane, što manje otežati položaj dužnika. 488[488] Vidi: M. Velimirović, „Opšti pogled na sigurnost povjerilaca u sistemu sredstava obezbjeđenja u jugoslovenskom

pravu”, Pravo i privreda, br. 5–8/97, str. 499.489[489] Moderno pravo obezbjeđenja povjerilaca, prije svega, mora da udovolji zahtjevima sigurnosti i efikasnosti, te

publiciteta.490[490] Još uvijek je aktuelno i važi staro rimsko pravilo: “Plus coutionis in re est, guam in persona” – veća je garancija u

stvari nego u licu – Pomponius, u Digesta, 50.17.25.491[491] O prednostima realnog osiguranja v. M. Lazić, Prava realnog obezbeđenja, Niš, 2009, str. 65–70. O tendencijama u razvoju realnih sredstava obezbjeđenja v. M. Lazić, „Tendencije u razvoju realnih prava obezbeđenja“,

Pravni život, br. 11/09, str. 719–737. 492[492] Opširnije: J. Salma, Obligaciono pravo, Beograd, 1988, str. 379.493[493] Stvarnopravno osiguranje potraživanja služi pojačanju obligacionopravnih odnosa i pošto na području tih odnosa

djeluje načelo dispozitivnosti, u praksi se stalno razvijaju novi sadržaji, koje ovo obezbjeđenje teško može adekvatno pratiti. Detaljnije o tome: N. Gavella, T. Josipović, I Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 719–720.

Page 67: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

potraživanje.494[494] Za razliku od obligacionopravnih sredstava garancije koja su kod nas i ranije, bar normativno, bila dobrim dijelom u duhu savremenih kretanja u uporednom pravu,495[495] stvarnopravna sredstva osiguranja su znatno zaostajala u odnosu na njihovo regulisanje i praksu u razvijenim zemljama.496[496] Socijalističko pravo u ovoj oblasti nije bilo doraslo novim tržišnim uslovima, pa ga je trebalo temeljno reformisati.497[497] Zbog toga je u oblasti stvarnopravnog osiguranja neminovno moralo doći do velikih promjena i moderne tendencije se ovdje najviše ispoljavaju.498[498]

Najvažnija i tipična realna forma svakako je založno pravo na osnovu koga povjerilac ima ovlašćenje da tuđu stvar ili pravo unovči i na taj način ostvari zadovoljenje svoje tražbine. Založno pravo je stari institut građanskog prava koji predstavlja tekovinu civilizacije ljudskog društva. Mada se radi o klasičnom institutu, razvoj tržišnih odnosa, potrebe robnog prometa i nove forme kredita stalno ovo pravo čine aktuelnim i interesantnim za proučavanje. Teorija založnog prava se odlikuje bogatstvom i širinom teza, kao i brojnošću postavki, jer je zaloga složen pravni odnos u čijoj sadržini žive mnogi elementi. Nesumnjivo je da založno pravo predstavlja složen fenomen koji sadrži različite odnose kod kojih se sa jedne strane nalazi založni povjerilac, a sa druge svi ostali subjekti u koje spadaju dužnik ili vlasnik stvari, drugi založni povjerioci, hirograferni povjerioci itd. Postojanje ovog prava vrši psihološki pritisak na dužnika da ispuni svoju obavezu. Prevashodna uloga zaloga je da omogući stvarno osiguranje potraživanja i namirenje povjerioca iz vrijednosti zaloga ako osigurano potraživanje ne bude namireno do dospjelosti. Međutim, sa aspekta dužnika, zalog ima i bitnu ulogu mobilizatora vrijednosti njegove imovine. Zahvaljujući mogućnosti zalaganja, lica koja imaju imovinu veće vrijednosti su kreditno sposobnija, a to za njih stvara brojne pogodnosti. 499[499] Logika tržišnog poslovanja nameće odgovarajuće standarde i onaj ko nije u mogućnosti da na pravi način pruži osiguranje ne može da računa na dobijanje kredita ili će ga pak dobiti pod vrlo nepovoljnim uslovima. 500

[500] Založno pravo u socijalizmu bilo je gotovo marginalizovano, a danas ponovo postaje veoma interesantno i doživljava svoju punu afirmaciju kao najsigurniji instrument stvarnopravnog obezbjeđenja i ostvarivanja finansijske discipline. Tokom svog razvoja založno pravo je izgradilo pravila koja bi trebalo da na pravi način osiguraju ravnotežu interesa povjerilaca, dužnika i trećih zainteresovanih lica. Otežavajući faktori koji mogu limitirati domete savremenih vrsta založnog prava na ovim prostorima su još uvijek nezavršena svojinska transformacija, zatim neriješeno pitanje restitucije, nesređenost javnih knjiga za evidenciju prava na nekretninama i njihova neusklađenost sa

494[494] Nesumnjivo je da nema savršenog sredstva obezbjeđenja potraživanja, jer potraživanje u svojoj prirodi uvijek krije određenu dozu neizvjesnosti i ne može postojati bez rizika. Ne postoji sredstvo koje sa sigurnošću može preduprijediti sve potencijalne opasnosti i na taj način garantovati povjeriocu namirenje. Ugovaranjem obezbjeđenja povjerilac samo podiže granicu vjerovatnoće da će zaista namiriti svoje potraživanje. O tome: N. Tešić, Registrovana zaloga, Beograd, 2007, str. 49–50.

495[495] Kod ovih sredstava garancije obligaciono pravo se pojačava obligacionim i ne otklanja se nesigurnost imovinske sankcije. Najznačajnija obligacionopravna sredstva obezbjeđenja su jemsto, ugovorna kazna, odustanica, bankarska garancija, aval, akreditiv, mjenica itd. O ovim sredstvima šire: D. Stojanović i B. Pavićević, Pravo obezbeđenja kredita, Beograd, 1997, str. 9–144.

496[496] O stvarnopravnom obezbjeđenju na nekretninama u zemljama nastalim raspadom bivše SFRJ (sem Slovenije) i Albanije v. Z. Rašović, „Vrste stvarnopravnih obezbjeđenja na nepokretnosti“, u Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu, Izbor radova i analiza, Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010, knjiga II, Beograd, 2010, str. 677–687.

497[497] U to doba nije bilo tržišne, već je postojala planska privreda, odnosno dogovorna ekonomija, pa je stvarnopravno obezbjeđenje potraživanja izgubilo na značaju.

498[498] O tome: D. Medić, „Osvrt na razvoj stvarnopravnih sredstava obezbjeđenja potraživanja“, u Rasprave iz građanskog i poslovnog prava, Banja Luka, 2007, str. 101–114.

499[499] N. Gavella, Založno pravo, Zagreb, 1992, str. 16–17.500[500] Npr. uz visoke kamate. Iako visina kamatne stope ne zavisi samo od rizika, ipak se sa povećanjem rizika

povećavaju i kamate.

Page 68: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

stvarnim stanjem,501[501] te nedovoljno brz i efikasan postupak za njihovu realizaciju. Kao i zalog građanskog prava i zalog u trgovinskom pravu danas ima sve veći značaj, a izvjesne specifičnosti ovog zaloga koje se prevashodno ogledaju u fleksibilnijim formama, 502[502] logična su posljedica brzine prometa koji se odvija u modernoj trgovini, što svakako zahtijeva i veću brzinu u izmirenju nastalih potraživanja.503[503] Zaloga ima veliku važnost u trgovinskom pravu, jer dopušta trgovcima da svojim povjeriocima pruže najprostije i najpraktičnije garancije.504[504] Raskorak između potreba modernog prometa s jedne i postojećih krutih zakonskih normi s druge strane sve više se u uporednom zakonodavstvu rješava razvijanjem i oblikovanjem novih vrsta založnog prava i njima sličnih formi. To se naročito odnosi na razne vrste bezdržavinske zaloge stvari na pokretnim stvarima, tzv. mobilijarne hipoteke, lebdeće zaloge (floating charge), oblike založnog pisma (varanta) itd. Težnja je da se stvori takav oblik obezbjeđenja koji će maksimalno osigurati pravni položaj povjerioca, a što manje otežati položaj dužnika do ispunjenja njegove obaveze ili postupka prinudnog namirenja. Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (ZSP) posvećuje založnom pravu posebno mjesto i shodno novim opredjeljenjima reguliše ga dosta opširno.505[505]

  

Pojam i pravna priroda založnog prava Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na tuđoj pokretnoj stvari,

nekretnini ili pravu koje daje ovlašćenje založnom povjeriocu da se iz založene stvari odnosno prava namiri ako mu dospjelo potraživanje ne bude isplaćeno, bez obzira na to u čijim rukama se nalazi založena stvar, a vlasnik stvari je dužan da to trpi.506

[506] Ovo pravo ne postoji samo za sebe, već upućuje na nužnost uzajamnog postojanja dva pravna odnosa. Prvi je obligaciono-pravnog karaktera i iz njega izvire povjeriočevo potraživanje507[507] i odgovarajuća dužnikova obaveza, a drugi je stvarnopravnog karaktera i zasniva se radi osiguranja realizacije potraživanja koja proizlazi iz prvog odnosa, te nastaje i postoji između založnog povjerioca i založnog dužnika. Postojanje i punovažnost potraživanja kao glavnog prava direktno utiče na sudbinu založnog prava.508[508] Dakle, svrha založnog prava je da se osigura namirenje određenog potraživanja i pojača odgovornost za ispunjenje obaveze,509

501[501] Ustrojavanje efikasne i ažurne evidencije nepokretnosti i prava na nepokretnosti, kakvu čini sistem zemljišnih knjiga, predstavlja i garanciju svojine. Šire: M. Orlić, „Uvođenje i obnavljanje zemljišnih knjiga“, Pravni život, br. 12/00, str. 5; M. Muslić, „Zemljišne knjige i njihovo mjesto u pravosudnom sistemu“, Pravni savjetnik, br. 9/01, str. 59. O evidenciji nepokretnosti v. R. Cvetić, Savremena evidencija nepokretnosti, Novi Sad, 2009.

502[502] O tome: D. Medić, Zalog kao realno sredstvo obezbjeđenja privrednopravnih ugovora, Pravni život, br. 11/01, str. 467–480.

503[503] O sredstvima obezbjeđenja potraživanja iz ugovora u privredi v. Z. Petrović i V. Kozar, Sredstva obezbeđenja potraživanja iz ugovora u privredi, Beograd, 2009.

504[504] J. Escarra, Cours de droit commercial, Paris, 1952, str. 696. 505[505] Članovi 139–185 ZSP-a. Samo je bezdržavinska (registarska) zaloga na pokretnim stvarima i pravima regulisana

posebnim zakonom.506[506] Vidi član 139 st. 1 ZSP-a. Definicija založnog prava zavisi od shvaćanja njegovog sadržaja. Ova definicija odgovara tradicionalnom shvaćanju prema

kome je založno pravo akcesorno potraživanju koje osigurava. Međutim, to nije jedino shvatanje. Švajcarsko i njemačko pravo, na neki način, odstupaju od načela akcesornosti založnog prava na nekretninama i omogućavaju da ono egzistira i samostalno, bez obzira na to da li postoji i da li je valjano potraživanje. Naravno da definicija ovakvog založnog prava mora biti drugačija od ponuđene i u njoj ne bi bilo mjesta spominjanju potraživanja.

507[507] To je glavno pravo koje ima založni povjerilac.508[508]I. Babić, „Osnovna obeležja založnog prava“, u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, str. 63.509[509] Pored dužnikove lične odgovornosti cjelokupnom imovinom.

Page 69: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

[509] a kao stvarno, apsolutno pravo založno pravo prati predmet zaloga na kome je osnovano sve do punog namirenja tražbine povjerioca, te prestankom potraživanja prestaje i ovo pravo kao sporedno pravo – akcesorij. Obezbjeđenjem nekog potraživanja zalogom ne mijenja se ni identitet ni sadržaj obligacionopravnog odnosa nego se on samo pojačava. Kao stvarnopravno sredstvo obezbjeđenja, založno pravo svoju efikasnost zahvaljuje činjenici da eventualne rizike insolventnosti dužnika predupređuje postojanjem konkretne stvari, odnosno prava koji svojom vrijednošću garantuju namirenje duga.510[510] Suština zaloge se svodi u drugom supsidijarnom izvoru namirenja koji je stvoren za povjerioca.511[511] Založno pravo je teret na vlasnikovoj stvari i njegovim postojanjem na neki način sputana je vlasnikova pravna vlast na stvari koja je data u zalogu. Vlasnik mora da trpi založno pravo na svojoj stvari, on ne smije sa njom postupati na način koji može onemogućiti namirenje, a dužan je i da trpi da se založni povjerilac namiri iz vrijednosti zaloga ako dužnik svoju obavezu blagovremeno ne izmiri. Time je prometna vrijednost predmeta založnog prava umanjena. Naravno, postojanje založnog prava ne sprečava vlasnika u izvršavanju pravne vlasti na svojoj stvari. Založnopravni odnos u užem smislu postoji između založnog povjerioca i založnog dužnika. Založni povjerilac, u načelu, može biti svako fizičko i pravno lice koje je povjerilac u pogledu potraživanja koje je osigurano založnim pravom. Založni dužnik je vlasnik založenog predmeta odnosno ovlašćenik založenog prava. Najčešće je to lice koje je dužnik u obligacionom odnosu. Međutim, ako je to neko drugo lice, tada će dužnik iz obligacionog odnosa lično odgovarati za svoj dug, a založni dužnik će za njega odgovarati svojom stvari ili pravom. Založni odnos u širem smislu obuhvata i sva ostala lica koja u njemu učestvuju zbog dužnosti poštovanja ovog prava. Založno pravo djeluje erga omnes, pa založni odnos u širem smislu postoji između založnog povjerioca s jedne i svih ostalih lica s druge strane. Nema sumnje da se radi o dva međusobno povezana i uslovljena dijela složenog založnog odnosa. Kod objašnjenja pravne prirode založnog prava, kao složenog pravnog odnosa čiji sadržaj podrazumijeva mješovite elemente, u pravnoj teoriji postoje različita mišljenja.512

[512] Preovladava shvatanje da se radi o stvarnom pravu ograničenog sadržaja513[513] koje djeluje erga omnes i to je veoma značajna tekovina njegovog dugotrajnog razvoja,514[514] mada se založno pravo ipak razlikuje od ostalih tipičnih stvarnih prava.515[515] Zahvaljujući tome ovo pravo može izvršavati sve predviđene

510[510] B. Loza, Obligaciono pravo, Opšti dio, četvrto dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Beograd, 2000, str. 175.511[511] E. Demelius, Das Pfandrecht on beweglichen, Sachen nach esterreichichen burgerlichen Recht, Wien, 1897, str.

55.512[512] Vidi: D. Medić, „Pojam i pravna priroda prava zaloga“, Pravna misao, br. 9–10/02, str. 80–82.513[513] Ovakvo stanovište je izraženo u Srpskom građanskom zakoniku (član 197), Opštem imovinskom zakoniku za Crnu

Goru (član 870 st. 2), Austrijskom građanskom zakoniku (paragraf 447), Njemačkom građanskom zakoniku (paragrafi 1113–1296), Švajcarskom građanskom zakoniku (članovi 799–906.) itd.

514[514] O tome: O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd, 1982. godina, str. 350; V. Spaić, Građansko pravo, Sara-jevo, 1967, str. 442; S. Krneta, Odrednica Stvarno pravo, u Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada, Beograd, 1978, tom III, str. 186; M. Wolff i L. Raiser, Sachenrecht, Sachenrecht 4 Auflage, Karslruhe, 1960, str. 630; F. Lent i K. H. Schwab, Sachenrecht, 12. Auflage, München, 1968, str. 186. Vidjeti i B. Vizner, „Da li je nakon donošenja Zakona o obveznim odnosima založno pravo obvezno pravo ili je i dalje stvarno pravo na tuđoj stvari – ius in re aliena“, Naša zakonitost, br. 9/1979 str. 99–104.

515[515] Pravni teoretičari upozoravaju na specifične osobine založnog prava kao stvarnog prava zbog njegove funkcije i strukture koja pokazuje određena odstupanja u odnosu na ostala stvarna prava. Najvažnija stvarnopravna karakteristika ovog prava, koja je ujedno i njegova esencijalna funkcija kao sredstva obezbjeđenja, sastoji se u tome što založni povjerilac nije obični povjerilac. On ima privilegovani položaj da može namiriti svoje potraživanje neposredno iz založene stvari, prije ostalih povjerilaca, bez obzira na to u čijim se rukama stvar nalazi i bez obzira na eventualnu promjenu vlasništva na založenoj stvari (pravo prvenstva i pravo sljedovanja). Po tome se ovo pravo suštinski razlikuje od obligacionog prava i približava kategoriji

Page 70: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

funkcije. Založno pravo ima dosta sličnosti s kaucijom.516[516] Ipak, potrebno je uočiti da u slučaju davanja kaucije kao realnog osiguranja valjanog ispunjenja dužnikove obaveze povjerilac–primalac ima pravo na neposredno namirenje svog potraživanja iz kaucije, dok kod založnog prava povjerilac može zahtijevati od suda odluku da se založena stvar proda radi njegovog namirenja. U tijesnoj vezi sa stvarnopravnim karakterom založnog prava i njegovim djelovanjem prema svima je i zahtjev za publicitetom svakog pojedinog založnog prava. Kod založnog prava na pokretnim stvarima (ručne zaloge) to se postiže pomoću državine, popisa zapljene ili upisa u registar zavisno od oblika ovog prava. Veliki problem predstavlja davanje publiciteta založnom pravu na pravima. Ovdje se postavlja pitanje kako učiniti vidljivim nečije založno pravo na takvom objektu koji nema tjelesno postojanje. Pošto je i založno pravo na pravima stvarno pravo, ono mora biti vidljivo, bar za ona lica kojih se neposredno tiče. Publicitet se kod založnog prava na pravima zadovoljava obavještavanjem dužnikova dužnika, stavljanjem indosamenta, predajom hartija od vrijednosti u državinu i slično. Najlakše se publicitet postiže kod založnog prava na nekretninama517[517] ako za to područje postoje ažurirane zemljišne knjige. Tada se ovo pravo upisuje kao teret založene nekretnine i svako lice to može saznati na jednostavan način. Do donošenja ZSP-a u Republici Srpskoj u pogledu hipoteke primjenjivale su se odredbe ZOSPO-a,518[518] a za založno pravo na pokretnim stvarima i zalaganje potraživanja i drugih prava odredbe Zakona o obligacionim odnosima (ZOO).519[519] Oba zakona poticala su iz bivše SFRJ.520[520] Priroda založnog prava kao jedinstvenog instituta sa mješovitim elementima nametala je potrebu za njegovim uređenjem na jednom mjestu, što je u svakom

stvarnih prava. Založno pravo se ipak razlikuje od ostalih tipičnih stvarnih prava. Prije svega, ova razlika postoji s obzirom na strukturu založnog prava, jer založena stvar i poslije zalaganja ostaje u svojini dužnika (ili trećeg lica) i njemu kao vlasniku pripadaju sve koristi koje ta stvar pruža. Isto tako, karakteristična razlika je i u tome što je založno pravo akcesornog karaktera i može postojati samo ako postoji punovažno potraživanje čiju isplatu obezbjeđuje, dok su ostala stvarna prava samostalna. No, bez obzira na navedeno, smatramo da to ne može da bude presudno i da je založno pravo po svojoj strukturi i dejstvu ipak stvarno pravo, što je i mišljenje većine teoretičara.

516[516] U tom pravcu navodimo karakterističnu sudsku odluku: “Kaucija po svojoj pravnoj prirodi i svrsi isto je što i zaloga stvari i ugovorna strana u čiju korist je deponovana nema pravo da kauciju zadrži u cjelini već samo da iz nje namiri svoja potraživanja. Prema svojoj pravnoj prirodi i kaucija služi kao sredstvo za pojačanje ugovora. Ona, s jedne strane, služi kao sredstvo za discipliniranje obaveze stranke da će izvršiti ugovor, a s druge strane služi i kao osiguranje od eventualne štete u korist druge stranke. Kaucija je po svojoj pravnoj prirodi i svrsi isto što je i zaloga, s tom razlikom što je predmet zaloge stvar, a kaucije gotov novac ili papiri od vrijednosti, ali i u jednom i u drugom slučaju zalogoprimac i onaj koji je primio kauciju ima pravo da se namiri iz založene stvari, odnosno od položene kaucije, već prema prirodi pravnog odnosa, ali ni u jednom slučaju zalogoprimac nema pravo da zadrži u svojinu založenu stvar, niti onaj koji je primio kauciju ima pravo da zadrži cijelu kauciju, koja prelazi njegov zahtjev, bilo da je riječ o naknadi štete ili o nekom drugom zahtjevu. Drugim riječima, onaj koji je primio kauciju, može da zadrži samo onaj iznos koji odgovara njegovom zahtjevu koji ima prema licu koje je dalo kauciju” – Vrhovni sud Jugoslavije, Gz-78/66 od 18.11.1966. godine, ZSO, knj. XI, sv. 3, odl. br. 195.

517[517] O publicitetu stvarnopravnih sredstava obezbjeđenja na nekretninama u zemljama u okruženju v. R. Živkovska, „Publicitet (registracija) stvarnopravnih sredstava za obezbeđenje potraživanja nad nepokretnostima“, u Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu, Izbor radova i analiza, Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010, knjiga II, Beograd, 2010, str. 688–693.

518[518] Članovi 63–69 ZOSPO-a. U uporednom zakonodavstvu teško je bilo naći obimom tako oskudnu regulativu u pogledu ovog instituta. Primjera radi,

Njemački građanski zakonik (BGB) samo ekstenzivnosti hipoteke posvećuje čak 12 paragrafa (1120–1131). 519[519] Članovi 966–996 ZOO-a.520[520] O regulisanju založnog prava u bivšoj SFRJ v. B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim

odnosima, Zagreb, 1980, str. 403–407.Do donošenja ZOO-a i ZOSPO-a, ovaj institut bio je normiran u prvom redu pravnim pravilima našeg bivšeg prava (OGZ i

dr.) što je u primjeni stvaralo mnoge dileme. Vidi: I. Jankovec, „Založno pravo“, Strani pravni život, 1965, ser. D. br. 48, str. 3–15.

Page 71: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

slučaju racionalnije i cjelishodnije.521[521] Postojanje više zakona u regulativi ovog instituta ukazivala je na stihijnost u njegovoj dotadašnjoj razradi. Zbog toga je dobro da ZSP gotovo u cijelosti uređuje založno pravo, jer je ono po svojoj pravnoj prirodi upravo stvarno pravo, mada je do sada bilo normativno razdvojeno.522[522] Međutim, smatramo da je u zakonu, zbog specifičnih karakteristika i razlika, trebalo odvojiti hipoteku od založnog prava na pokretnim stvarima i potraživanjima i drugim pravima i da bi takvo normiranje sigurno bilo preglednije i jasnije, te smanjilo mogućnost eventualnih dilema. Nova zakonska rješenja imaju u vidu razvoj nauke i dosadašnje sudske prakse u ovoj oblasti,523[523] kao i stepen razvoja društveno-ekonomskih odnosa, a kao i cijelo stvarno pravo pod uticajem su austrijskog prava.524[524] No, ovakva regulativa svakako povećava stepen obezbjeđenja potraživanja, te treba da ubrza pravni promet dobara i njegovu sigurnost.

Pored ZSP-a, koji sadrži materijalnopravne odredbe u pogledu založnog prava, za ovo pravo su značajni i još neki zakoni. Tako Zakon o izvršnom postupku (ZIP) reguliše postupak namirenja iz vrijednosti zaloga, shodno načelu oficijelnosti, Zakon o stečajnom postupku sadrži pravila o odvojenom namirenju založnih povjerilaca u stečajnom postupku protiv dužnika, gdje oni imaju status privilegovanih (razlučnih) povjerilaca, ZOO propisuje pojedina zakonska založna prava, Zakon o zemljišnim knjigama (ZZK) uređuje upis i brisanje založnih prava na nekretninama, Zakon o notarima predviđa uslove za notarsku obradu isprava za pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje ovih prava na nekretninama, itd. Odnos svih tih zakona rješava se po pravilima o odnosu opštih i posebnih, te o odnosu ranijih i kasnijih normi, pri čemu su odredbe ZSP-a o založnom pravu opšte norme. Pored navedenih zakona, za ovu oblast je značajan i Okvirni zakon o zalozima kojim je na području Bosne i Hercegovine uvedena bezdržavinska (registarska) zaloga na pokretnim stvarima i pravima.

 

 

Istorijat založnog prava

 

Kroz istoriju založnog prava mijenjale su se razne forme obezbjeđenja u zavisnosti od toga čiji je interes u određenom momentu trebalo favorizovati – povjerioca ili dužnika, dok se nije došlo do današnje etape u njegovom razvoju. Kao ekonomska i pravna kategorija založno pravo se javilo još u robovlasničkom poretku, ali je svoj puni razvitak, kako u oblicima, tako i u dejstvima, postiglo u kapitalističkom poretku kao nužni element kreditnog sistema.525[525] U početku zaloga je više bila sredstvo izvršenja nego obezbjeđenja zajma i povjerilac je stavljanjem ruke ili na neki drugi prikladan

521[521] D. Medić, Založno pravo, Banja Luka, 2002, str. 18.522[522]Ipak, još značajnije od toga je da je prihvaćena moderna sadržina ovog sredstva obezbjeđenja.523[523] Sudska praksa svugdje u svijetu, pa i kod nas, igra veoma značajnu ulogu. Međutim, do uspostavljanja tržišne

privrede bilo je malo odluka koje su se bavile institutom zaloga. Nesumnjivo je da u novim odnosima založno obezbjeđenje tražbine ima široku primjenu i to se svakako odražava i na sudsku praksu iz ove oblasti, koja je sada mnogo bogatija nego ranije.

524[524] Kada se ima u vidu da je registarska zaloga pod uticajem američkog prava, a da zemljišnoknjižno i notarsko pravo nose pečat njemačkog prava, u praksi bi moglo da dođe do određenih problema.

525[525] Pravna enciklopedija, tom 2, Beograd, 1985. godina, str. 1924.

Page 72: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

način stekao pravo naplate na stvarima, kao i članovima porodice dužnika. Iako je ne označava specijalnim nazivom, poznaje je i Hamurabijev zakonik, a pominju je i Mojsijevi zakoni. 526[526] Pravo zaloga je u staroj Grčkoj bilo veoma razvijeno i već tada su postojali današnji oblici zaloge – ručna zaloga i hipoteka. Zaloga zemlje je bila javna i označavana je posebnim kamenom, a regulisanje hipotekarnih dugova predstavlja jedan od najbitnijih motiva Solonovog zakonodavstva. U rimskom pravu dugo je garancija bila lična – jemstvo, a tek u Katonovo vrijeme zabilježena je praksa zalaganja stvari.527[527] Zaloga se najprije javlja u formi fiducije – fiducia cum creditore contracta.528[528] U ovim slučajevima je dolazilo do prenosa stvari u povjeriočevu svojinu, s tim što se on obavezivao da će prilikom isplate duga tu stvar ponovo prenijeti dužniku,529[529] što je položaj dužnika činilo teškim i naravno moglo dovesti do zloupotrebe.530[530] Fiducijarna svojina je svojina sui generis.531[531] Fiducija je bila rezervisana samo za rimske građane. Rimsko pravo poznaje i slučaj “bezsvojinske fiducije” kod koje je povjerilac sticao pravo svojine i pored toga što stvar nije bila tradirana. 532[532] Pošto je fiducija bila malo u upotrebi,533[533] umjesto nje su se razvila dva oblika založnog prava u pravom smislu riječi – ručna zaloga (pignus) i hipoteka. Kod pignusa, koji je uveden pred kraj republike, dužnik je ostajao vlasnik stvari, ali je ona bila prenošena u povjeriočevu državinu i on je imao pravo da je proda ako dužnik ne plati dug i da iz dobijene cijene naplati svoje potraživanje. Pignus je smatran posebnim realnim kontraktom zaštićenim sa actio in factum, a u Justijanovom pravu posebnim tužbama actio pigneratitiae directa i actio pigneratitiae contraria. 534[534] Njegove prednosti su bile očigledne i višestruke, jer dužnik nije više bio u tako podređenom položaju kao ranije, 535[535] a na drugoj strani on je išao na ruku i samom povjeriocu, jer je povjerilac mogao stvar zadržati sve dok mu dug ne bi bio plaćen.536[536] Hipoteka se pojavljuje poslije ručne zaloge i njena specifičnost se ogledala u tome što je postojala i na pokretnim i na nepokretnim stvarima, nije bilo javnosti kao u današnje vrijeme, a založena stvar je ostajala u dužnikovom posjedu.537[537] Bitna karakteristika hipoteke i njena osnovna razlika prema ručnoj zalozi bila je u tome da ona nije sadržavala u sebi predaju stvari povjeriocu. Hipoteka je bila ugovorno založno pravo bez predaje stvari. 538[538] Povjerilac je imao pravo da interdiktom (int. Salvianum), a kasnije i posebnom tužbom (actio Serviana ili actio hypothecaria) traži stvar od svakoga kod koga se ona nalazi, zatim da je proda i da od dobijenog novca naplati svoju tražbinu.539[539] Rimsku hipoteku je izgradilo pretorsko pravo, a pored prednosti nad ostalim vrstama založnog prava ona je ipak bila nesavršen institut. Njen najveći nedostatak ogledao se u činjenici da

526[526] O tome više: A. Gams u saradnji sa M. Petrovićem, Osnovi stvarnog prava, osmo, novim propisima prilagođeno, izdanje, Beograd, 1980, str. 134.

527[527] U rimskom pravu založni ugovor je bio realni ugovor, jer je do njegovog zaključenja dolazilo tek predajom stvari, a do tada bi očitovanje volje ugovarača imalo značaj predugovora.

528[528] Vidi: D. Stojčević, Rimsko obligaciono pravo, Beograd, 1960, str. 66.529[529] Vraćanje svojine dužniku, dakle, zavisilo je od poštenja povjerioca.530[530] O. Stanojević, Rimsko pravo, Beograd, 1986, str, 193; I. Puhan, Rimsko pravo, Beograd, 1972, str. 248; L. Bove,

Dirito romano, voce “Pegno (Diritto vigente)“ in Noviss, Dig. It., XII, Torino, 1965, str. 763.531[531] D. Medić, „Fiducijarni prenos vlasništva“, Pravna riječ, br. 3/05, str. 102.532[532] Vidi: C. Witz, La fiducie en droit prive francais, Paris, 1981, str. 21. i dalje.533[533] Formalno ju je ukinuo tek Justinijan.534[534] Pravna enciklopedija, tom 2..., str. 1926.535[535] Dužnik je zadržavao pravo svojine na založenoj stvari.536[536] O založnom pravu po Justinijanovoj kodifikaciji v. J. Danilović i O. Stanojević, Tekstovi iz Rimskog prava,

Praktikum za vežbe, Beograd, 1996, str. 190–192.537[537] Od III vijeka naše ere u rimskom pravu se počeo koristiti grčki izraz hypoteca. Zbog toga se u starijoj doktrini

smatralo da je hipoteka recipirana iz grčkog prava. Hugo Grotius je u XVII vijeku uveo razlikovanje s obzirom na predmet založnog prava, po kome ručni zalog (pignus) može postojati samo na pokretninama, a hipoteka, zalog bez državine stvari, samo na nekretninama – v. M. Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1977, str. 169.

538[538] A. Romac, Rimsko pravo, V izdanje, Zagreb, 1994, str. 198.539[539] D. Stojčević, Rimsko pravo, Beograd, 1960, str. 175.

Page 73: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zalaganje stvari nije praćeno postojanjem publiciteta prava, što je, naravno, u praksi stvaralo mnogo teškoća. Interesantno je da se pravilo “prior tempore potior iure” narušava u kasnijem periodu rimske istorije tzv. privilegovanim hipotekama koje su imale prednost nad onim što su nastale ranije. U ove hipoteke su ubrajane: hipoteka države nad imovinom dužnika zbog neisplaćenih javnih dažbina, hipoteka investitora nad predmetom investicija i hipoteka žene nad imovinom muža zbog osiguranja miraza. Poslije privilegovanih su dolazile izričite zakonske hipoteke, a iza njih su bile prećutne zakonske hipoteke. Među ugovornim hipotekama prioritet su imale one o čijem je nastanku bila sastavljena javna isprava, potom one snabdjevene privatnim ispravama i na kraju hipoteke koje su nastale na osnovu prostog sporazuma povjerioca i dužnika. Inače, prema stanovištu moderne nauke suština grčke i rimske hipoteke je bila različita. Grčka hipoteka je predstavljala supstituciju osigurane tražbine, zamjenu za ispunjenje, ugovaranje fakultativnog namirenja za razliku od rimske, koja je bila sredstvo prisile, pojačanja garancije da će do namirenja tražbine doći. Kod grčke hipoteke, hipotekarna stvar je dolazila na mjesto osigurane tražbine, ona je bila eventualni datio in solutum, a kod rimske ta stvar nije predstavljala tražbinu nego joj se pridruživala. Grčka hipoteka je bila isto toliko bitna kao i sama tražbina, dok je rimska hipoteka imala akcesornu prirodu. 540[540] Založno pravo se u srednjem vijeku razvijalo pod uticajem germanskog prava.541[541] U srednjovjekovnoj Evropi posebno je uređenje zaloga na nekretninama dalo pečat daljem razvoju ovog instituta. 542[542] Klasične građanske kodifikacije iz XIX i početka XX vijeka recepcijom rimskog prava uvode princip publiciteta založnog prava, za pokretne stvari – predaja stvari povjeriocu, a za nepokretne koje ostaju u državini dužnika, upis u zemljišne knjige.543[543] One su kreirale institut zaloga prema tada savremenim shvatanjima potreba, preuzevši mnogo iz tradicije rimskog prava, ali i vršeći znatne modifikacije. 544[544] Najčešće su te kodifikacije prihvatile značajna dostignuća germanskog prava, posebno u pogledu zaloga nekretnina.545[545] Hipoteka je sa razvojem tržišne privrede dobila veliki značaj kao sredstvo obezbjeđenja poslovnog kredita, bankarskih poslova i slično. Prava bivših socijalističkih zemalja (sovje -tsko, poljsko, mađarsko itd.) su poznavala zalogu, ali ona nije imala pravi značaj. Interesantno je da je bivši čehoslovački građanski zakonik, takođe, poznavao zalogu u klasičnom smislu, 546[546] ali je uz ovaj oblik poznavao i “sporazum o odbijanju od plate i drugih primanja”547[547] i “ograničenje prenosa nepokretnosti”.548[548] Ove ustanove su, kao i klasična zaloga, služile obezbjeđenju potraživanja. 549

[549]

540[540] Vidi: M. Apostolova-Maršavelski, Pojava i porijeklo rimske hipoteke, magistarski rad, Beograd, 1973; M. Apostolova-Maršavelski, „O problemu porijekla rimske hipoteke“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 4/1974, str. 355.

541[541] Interesantan je članak M. Apostolove Maršalevski, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebačkog Gradeca 14. i 15. stoljeća, objavljen u Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 5–6/86, u kome autor (str. 611) ističe da je zalaganje nekretnina u gradečkoj praksi 14. i 15. stoljeća obilježeno dvjema karakteristikama, koje ga čine bitno različitim od koncepcije založnog prava rimskog i modernog doba. Prvo, povjeriočevo se pravo nije iscrpljivalo u pravu prodaje dužnikove nekretnine, nego je obuhvatalo i alternativu dodjele, “statuiranja” istom perpetuo possidendam. Drugo, dužnik i njegovi nasljednici imali su vremenski neograničeno i nezastarivo pravo da i nakon realizacije založnog prava od povjerioca, ako mu je nekretnina” “statuirana”, odnosno od kupca, ako je prodata, kao i svih daljih sticatelja tu nekretninu otkupe, isplaćujući dugovanu sumu.

Vidjeti i: M. Apostolova-Maršavelski, Zagrebački Gradec – Iura possessionaria, Zagreb–Čakovec, 1986, str. 177–188; H. Kuhlmann, Die Hypotek des Eingenthümers nach den Grundsätzen des heutigen Römischen Rechts, Leipzig, 1881.

542[542] O srednjovjekovnom zalogu kod nas v. I. Benc, Povijest države i prava na području SFRJ, Zagreb, 1986, str. 256.543[543] Kada se ima u vidu moderno uređenje zaloga u kontinentalnoj Evropi, prevashodno se misli na sistem koji su

uspostavile upravo te kodifikacije.544[544] Najviše je toj tradiciji ostalo vjerno austrijsko pravo, dok su se npr. njemačko i švajcarsko pravo mnogo više

udaljili.545[545] N. Gavella, op. cit., str. 21.546[546] Čehoslovački građanski zakonik, paragraf 495.547[547] Čehoslovački građanski zakonik, paragraf 57.548[548] Čehoslovački građanski zakonik, paragraf 58. 549[549] A. Gams, op. cit., str. 135.

Page 74: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Savremeni procesi sve više zahtijevaju ujednačavanje i harmonizaciju prava obezbjeđenja da bi se ona mogli primjenjivati na širem području za izvođenje složenih kreditnih operacija. Evrohipoteka550[550] predstavlja zamišljeni oblik jedinstvenog evropskog založnog prava na nekretninama za sve države članice Evropske unije, koja bi trebalo da postoji pored nacionalnih prava obezbjeđenja. Njenim uvođenjem bi se pomoglo stvaranju jedinstvenog tržišta kapitala i uopšte internacionalizaciji finansijskih tržišta. Međutim, ideja o jedinstvenoj evropskoj zalozi otvorila je mnogo spornih pitanja iz ove oblasti (posebno u vezi sa njenom akcesornosti551[551]) u pogledu kojih nije lako postići saglasnost. Mada prognoze nisu optimističke, vidjećemo kako će se taj proces dalje razvijati. No, sigurno je da bi jedno univerzalno, ne strogo akcesorno založno pravo na nekretninama, doprinijelo jedinstvu i napretku (posebno kreditnog) tržišta na ovom prostoru. I pravo obezbjeđenja na pokretnim stvarima sve više zahtijeva ujednačavanje na međunarodnom nivou. Kao mogući uzor najčešće se predviđa član 9 Jednoobraznog trgovačkog zakonika SAD-a iz 1962. godine, koji je donio veliki preokret u razumijevanju suštine obezbjeđenja. U tom pravcu donesena je konvencija koja se odnosi na ustupanje međunarodnih potraživanja i međunarodno ustupanje potraživanja, te konvencije o međunarodnom finansijskom lizingu i međunarodnom faktoringu. Harmonizaciji ovog prava doprinosi i UNIDROIT konvencija koja se bavi zalaganjem pokretnih stvari: aviona, željezničkih kompozicija i svemirske opreme. Do sada je stupio na snagu samo protokol posvećen avionima, koji propisuje da se u registar upisuju ugovori o prodaji aviona kao i prava obezbjeđenja. Konvencija predviđa jedinstveni međunarodni elektronski registar koji omogućava publicitet prava prvenstva. U oblasti bezdržavinskog obezbjeđenja mogu se izdvojiti i EU Directive on financial Collateral Arrangements koje se odnose na predmete zalaganja u obliku gotovog novca i finansijskih instrumenata.552[552]

  

Predmet založnog prava Predmet (objekt) založnog prava može biti svaka pokretna i nepokretna

stvar553[553] koja se nalazi u prometu i koja ima imovinsku vrijednost ocijenjenu po objektivnom prometnom mjerilu.554[554] Pravilo je da na istom predmetu može da postoji neograničen broj založnih prava koja mogu pripadati različitim vrstama. Kod nas postoji slobodan izbor predmeta založnog prava, s tim što oni moraju ispuniti određene faktičke uslove. Od određenja funkcije založnog prava zavisi i odgovor na pitanje koji predmeti mogu izvršiti ovu funkciju. Svrha založnog prava nije samo u tome da se osigura potraživanje povjerioca, već prevashodno u tome da se omogući namirenje iz založene stvari prije ostalih povjerilaca ako mu potraživanje ne bude plaćeno o roku dospjelosti, a to podrazumijeva otuđenje založene stvari. Nema založnog prava bez ovlašćenja založnog povjerioca da svoje zalogom obezbijeđeno potraživanje namiri iz vrijednosti založene stvari. Da bi neka stvar mogla poslužiti kao zalog, mora biti podobna da bude predmet stvarnih prava i prikladna za unovčenje, te

550[550] Ideja evrohipoteke povezuje se sa izvještajem Segreove komisije iz novembra 1966. godine pod nazivom “Razvoj evropskog tržišta kapitala”, a termin „eurohipoteka”prvi put se javlja u izvještaju Međunarodne unije latinskog notarijata od 22.5.1987. godine. Vidi: M. Lazić, Prava realnog obezbeđenja..., str. 179.

551[551] O tome: M. Živković, Akcesornost založnih prava na nepokretnosti, Beograd, 2010, str. 325–336.552[552] O tome šire: N. Tešić, Registrovana zaloga..., str. 32–37.553[553] Ovdje može da se postavi pitanje da li je predmet založnog prava stvar ili pravo svojine na stvari. Međutim, pošto

to nema praktičnog značaja, o tome ovom prilikom nećemo šire elaborirati. Vidi: M. Lazić, Sadržina hipoteke, magistarska teza, Niš, 1994, str. 6.

554[554] Zbog siromašnog legislativnog jezika jasno je da se ne može potpuno i precizno odrediti koja se sve pravna dobra mogu pojaviti kao mogući predmeti založnog prava.

Page 75: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ne smije biti vezana za ličnost dužnika.555[555] Založiti se mogu samo stvari u prometu (res in commercio).556[556] Stvari van prometa (res extra commercium) ne mogu biti predmet ovog prava.557[557] One stvari koje su u ograničenom prometu mogu da budu zalog, ako ta ograničenja prometnosti ne isključuju svaku mogućnost namirivanja osigurane tražbine558[558]. Izuzetno, nesposobnost stvari za promet ne mora da bude smetnja da one bude objektom nekog založnog prava. Naime, stvari i prava mogu davati i neke koristi koje imaju vrijednost u novcu, pa se založni povjerilac može namirivati i iz njih i u tom slučaju prodaja te stvari nije nužna. Svaka stvar koja po svojim osobinama može da posluži onom cilju koji se zalogom želi postići, može biti predmetom zaloge. Založno pravo može postojati samo na zalogu koji je dovoljno određen, shodno načelu specijalnosti.559[559] Time se postiže veća sigurnost ne samo za založnog povjerioca i dužnika, već i za sva treća lica. Zbog toga neke vrijedne stvari ne mogu da posluže u tu svrhu. Međutim, potpuno precizna individualizacija predmeta je često dosta nepraktična, pa ovo načelo u praksi trpi mnoge modifikacije i predmeti opterećenja se sada mogu definisati dosta široko.560

[560] Pravo obezbjeđenja, pod određenim uslovima, dopušta i zalaganje budućih stvari.561[561] Ukoliko se radi o generičnim stvarima, one se moraju individualizovati da bi mogle biti predmet založnog prava. U tom slučaju se te stvari u pravnom prometu ponašaju kao individualno određene stvari. Ako je riječ o pokretnim stvarima, u zalogu se daju individualno određene i, u pravilu, nepotrošne pokretne stvari. Plodovi založene stvari dok su spojeni s njom obuhvaćeni su zalogom, kao i pripadnosti te stvari. Pokretnine koje su izuzete od izvršenja radi zaštite izvršenika mogu biti predmet ugovornog (dobrovoljnog) založnog prava,562[562] što je sasvim opravdano kada se ima u vidu njegova pravna priroda. Izvršenik ima pravo da dobrovoljno založi bilo koju svoju stvar u željenom obimu. Nekretnine kao objekti obezbjeđenja ponovo dobijaju na značaju, prije svega zbog njihove velike vrijednosti.563[563] Radi sigurnosti povjerioca u praksi se zalažu one nekretnine čija je vrijednost veća od iznosa potraživanja.564[564] Založno pravo se odnosi na cijelu nekretninu, na njene neodvojene plodove, kao i na druge sastavne dijelove i pripatke. Ako se opterećena nekretnina podijeli, založno pravo nastavlja da opterećuje sve dijelove. U principu objekt ovog prava na nekretninama su zemljišta i trajne zgrade (zgrade izgrađene s namjerom da trajno ostanu tamo gdje su podignute). Razumljivo

555[555] O stvarima podobnim za zalaganje v. N. Tešić, „O predmetu založnog prava“, Pravni život, br. 10/03, str. 116–122.556[556] O prometnosti stvari v. N. Gavella i I. Gliha, Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1991, str. 93.557[557] G. Galev, „Stvari, hartije od vrednosti, prava (obligaciona i druga) i trgovačka društva kao predmet zaloge“, Pravni

život, br. 10/06, str. 508.558[558] Vidi: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Svezak drugi, Zagreb, 2007, str.

148.559[559] Načelo specijalnosti kao tekovina razvoja založnog prava zahtijeva da budu individualizovani i dovoljno određeni i

predmet založnog prava i potraživanje koje založno pravo osigurava. Ustanova generalnih hipoteka iz rimskog prava odavno je napuštena i ne postoji u savremenim pravima.

560[560] Posebno je to slučaj u engleskom pravu.561[561] O tome: N. Tešić, Registrovana zaloga..., str. 139–142. 562[562] Član 117 ZIP-a.563[563] O nekretninama kao predmetu obezbjeđenja v. D. Medić, „Nekretnine kao objekt hipoteke u pravu Republike

Srpske“, u Reforma i funkcionisanje pravnog sistema u Republici Srpskoj, Zbornik radova, Banja Luka, 2003, str. 105–119; D. Klepić, Hipoteka kao realno sredstvo obezbeđenja tražbine prema dužniku, Beograd, 2004, str. 62–67.

564[564] „Zalogodavac ne može svoje protivljenje uknjižbi ugovorenog prava zaloga na nekretninama temeljiti na činjenici da je vrijednost založenih stvari veća od vrijednosti zalogoprimčevog potraživanja osiguranog tim pravom zaloga” – Vrhovni sud Hrvatske, Rev-58/80 od 27.11.1980, u R. Petaković, Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima sa sudskom praksom, Beograd, 1990, str. 61.

Page 76: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

je da pojedini sastavni dijelovi nepokretnosti ne mogu biti predmetom založnog prava, jer predmet izvršenja može biti samo nepokretnost kao cjelina (ili njen suvlasnički dio).565[565] Prema zemljišnoknjižnom pravu objekat hipoteke je zemljišnoknjižno tijelo u cjelini.566[566] Ovo tijelo se sastoji od jedne ili više katastarskih parcela, zajedno sa trajnom zgradom (zgradama) na njima, koje se nalaze u istoj katastarskoj opštini i koje pripadaju istom licu. Svako zemljišnoknjižno tijelo upisuje se u poseban zemljišnoknjižni uložak.567[567] Ako se hipotekom želi opteretiti samo jedna ili više parcela, ali ne sve, treba izvršiti njihovo izdvajanje iz zemljišnoknjižnog tijela i upis u novi zemljišnoknjižni uložak ili pripis preostalih parcela u zemljišnoknjižni uložak koji već postoji. Zbog određenih ideoloških barijera mnoge nekretnine su ranije bile isključene kao potencijalni objekti hipoteke, a zalaganje nekretnina u društvenoj svojini od jednog ka drugom pravnom subjektu, koji je takođe bio u društvenoj svojini, bilo je gotovo bez smisla. Založno pravo na nekretninama, logično, nije moglo doći do izražaja u uslovima nesvojinskog koncepta društvene svojine, ograničavanja privatne svojine i napuštanja tržišnih zakonitosti privrede i kredita. U tim uslovima eliminisane su tekovine pravne civilizacije i pravo je u ovoj oblasti bilo pretvoreno u neku vrstu svoje suprotnosti. Reformom stvarnog prava i sveobuhvatnom izmjenom odredaba o hipoteci stvoreni su uslovi da se gotovo sve nekretnine mogu koristiti u svrhu obezbjeđenja. Pogotovo ovdje imamo u vidu gradsko građevinsko zemljište koje je do nedavno bilo neiskorišteni potencijal, a takvo zemljište je sigurno najatraktivnije za namirenje založnih povjerilaca.568[568] U socijalizmu gotovo zaboravljeno, založno pravo na nekretninama se u današnje vrijeme sve više koristi u praksi i kao sredstvo obezbjeđenja potraživanja značajno doprinosi sigurnosti i ubrzanju savremenog pravnog prometa, a istovremeno ima i ogroman ekonomski značaj. Uz ovo založno pravo često se vezuje hipotekarni kredit koji predstavlja krvotok tržišne privrede.569

[569] Razvoj hipotekarnog tržišta (primarnog i sekundarnog) je pokazatelj razvoja društva.570[570] Povratak starom rimskom načelu superficies solo cedit i ponovno uspostavljanje pravnog jedinstva nekretnine, te ažuriranje zemljišnoknjižne evidencije571[571] doprinijeće još većem korišćenju nekretnina kao objekata založnog prava. Kod osiguranja prinudnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama radi zaštite dužnika predmet hipoteke ne mogu biti one nekretnine koje su izuzete od izvršenja – poljoprivredno zemljište u površini do 5000 m2, ali se to ograničenje ne primjenjuje ukoliko se radi o ugovornom (dobrovoljnom) založnom pravu,572[572] jer je sloboda raspolaganja bitna karakteristika privatne svojine. Predmet zalaganja ne

565[565] Vidi član 69 st. 1 ZIP-a. Pravilima izvršnog postupka prihvaćeno je načelo jedinstva nepokretnosti – v. R. Račić, Izvršno procesno pravo, Banja Luka,

2009, str. 99.566[566] O tome: I. Babić, Založno pravo (stvarnopravno obezbeđenje potraživanja), u Primena novih zakona u oblasti

privrede, pravosuđa i radnih odnosa, Zbornik radova sa savetovanja održanog na Zlatiboru 23–26.2.2005. godine, Novi Sad, 2005, str. 23.

567[567] Vidi član 16 stav 2 i 3 ZZK-a.568[568] Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske iz 2006. godine propisano je da gradsko građevinsko

zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu, ukinuta su sva prava korišćenja, a izvršena je i potpuna denacionalizacija neizgrađenog građevinskog zemljišta

569[569] O tome: P. Simonetti, „Hipoteka (objekt, obujam, sticanje)“, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1114.570[570] O hipotekarnom tržištu v. G. Juhas, Hipotekarno tržište, Beograd, 2008.

O hipotekarnom tržištu u SAD i Evropi v. S. Miletić, Hipotekarni krediti i hipotekarne hartije u razvijenim zemljama i zemljama u tranziciji, Beograd, 2004, str. 25-112.

571[571] Vidi: M. Lazić, „Značaj javnog registra za hipoteku“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 1–6/00, str. 222–245.

572[572] Član 79 ZIP-a.

Page 77: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

mogu biti ni nekretnine koje su posebnim zakonom isključene iz pravnog prometa, jer se iz njih ne može vršiti namirenje.573[573] Ozbiljan problem kod zasnivanja hipoteke u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte predstavlja veliki broj neuknjiženih nekretnina, pa je ograničen interes za njihovo zalaganje.574[574] Moderno pravo obezbjeđenja teži da obuhvati što više nekretnina, ali bi bilo pogrešno da se to uradi zalaganjem onih koje nisu upisane, već upravo povećanjem obima uknjiženih nekretnina. U izvršnom postupku sada je otežano izvršenje na neuknjiženim nekretninama,575[575] ali i pored toga za to i dalje postoji interes banaka.576[576] Početkom rada notara ovaj problem je još više potenciran, jer notari moraju da garantuju za sigurnost transakcije. Takva hipoteka ne nudi dovoljnu sigurnost i sigurno je da je treba izbjegavati.577[577] U praksi su se već pokazali negativni efekti ovakvog zalaganja. Pravo rješenje je što brže uspostavljanje zemljišne knjige na svim područjima i njeno ažuriranje tamo gdje ona već postoji. Sasvim razumljivo je da predmet založnog prava može da bude i novac, iako se radi o potrošnoj stvari. Zalaganje novca kao generičkih i zamjenljivih stvari predstavlja specifično založno pravo koje je različito od uobičajenog. Novac može biti predmet zaloge i to bilo da se određena suma novca posebno izdvoji, bilo da se iz novčane mase založi određeni iznos.578[578] Ako se novac kao opšta stvar individualizuje i transformiše kao objekt založnog prava se ne razlikuje od ostalih stvari. Strana valuta kao generična stvar takođe može biti predmet založnog prava. Po prestanku založnog prava, založni dužnik može tražiti da mu založni povjerilac vrati iznos valute koju mu je predao na ime zaloga.579[579] Založena stvar mora imati prometnu vrijednost da bi se postigao poslovni cilj (kauza) odnosno svrha založnog prava,580[580] što je i logično, jer u protivnom založni povjerilac ne bi mogao da realizuje svoje potraživanje. Zbog toga predmeti veoma male vrijednosti, koji samo za vlasnika imaju tzv. afekcionu vrijednost, ne bi mogli biti adekvatan objekt zaloge.581[581] Predmet zaloge može biti i suvlasnički, alikvotni dio pokretne i nepokretne stvari ili prava.582[582] Suvlasnik svoj idealni dio može dati u zalog bez saglasnosti ostalih suvlasnika.583[583] Kao

573[573] Posebni zakoni za određene nekretnine određuju da se ne mogu otuđiti iz javnog vlasništva, pa zbog toga one ne mogu biti predmet obezbjeđenja. Npr. članom 97 st. 1 Zakona o šumama (Službeni glasnik RS br. 75/08) propisano je da je zabranjena prodaja i drugi načini otuđivanja šuma i šumskog zemljišta u svojini republike.

574[574] U BiH su zemljišne knjige prema austrijskom modelu uvedene 1884. godine. Razlozi neažurnosti zemljišnih knjiga kod nas su višestruki. U nekim dijelovima one nikada nisu ni ustrojene, dio je uništen u Drugom svjetskom ratu i nije adekvatno obnovljen, dio je uništen i tokom rata na ovim prostorima 1992–1995. godine, a i rješenja stvarnog prava predviđaju određene načine sticanja prava bez upisa u zemljišnu knjigu.

575[575] Vidi član 113. ZIP-a. Ovdje je teret ažuriranja zemljišne knjige prenesen na povjerioca. No, efikasnost izvršnog postupka time ne bi smjela da bude ugrožena, a u ovom slučaju je upravo tako.

576[576] O zalaganju neuknjiženih nekretnina v. M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 265–277.

577[577] O tome i M. Povlakić, „Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH“, u Stvarnopravna uređenja tranzicijskih zemalja – stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 251–252.

578[578] Savezni sud, Gzs. 32/74 od 11.9.1974, B. Vizner, Komentar Zakona o vlasničkopravnim odnosima..., str. 382.579[579] Vrhovni sud BiH, Rev-756/87 od 18.2.1988, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 2/88,

odl. 32.580[580] D. Babić, Založno pravo na nepokretnim i pokretnim stvarima i pravima i evidencija zaloge i tražbine, Beograd,

2008, str. 22–23.581[581] Vidi: Lj. Đurović, „Ugovor o ručnoj zalozi“, Pravni život, br. 9–10/93, str. 1127.582[582] O susvojini v. V. Šeparović, „Suvlasništvo“, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 981–994; V. Stanišić, „Pravo susvojine

na nepokretnim stvarima,“ Pravni život, br. 10/95, str. 299–307; D. Lazarević, „Susvojina“, Pravni život, br. 10/03, str. 37–62; I. Babić, „Susvojina – pojam, vršenje i upravljanje“, Pravna riječ, br. 24/10, str. 47–62.

583[583] Član 146 st. 2 ZSP-a.

Page 78: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

sopstvenik dijela suvlasnik je ovlašćen da u pogledu njega preduzima akte koji znače raspolaganje sa stvari, a to obuhvaća i mogućnost otuđenja i opterećenja. Suvlasnički dio stvari se u pravnom prometu smatra samostalnom stvari i ima pravnu sudbinu nezavisnu od sudbine cijele stvari, a može biti i samostalnim predmetom izvršenja.584

[584] Izvršenjem na suvlasničkom dijelu nekretnine jednog od suvlasnika nije povrijeđeno načelo jedinstvenosti nekretnine.585[585] Do toga bi došlo da je izvršenje određeno samo na nekoj od čestica upisanih u jednom zemljišnoknjižnom ulošku. Ako suvlasnik, čiji je suvlasnički dio založen, stekne i ostale dijelove zajedničke stvari, ne nastaje automatsko protezanje založnog prava na stečene dijelove te stvari. U praksi se prodaja suvlasničkog dijela pokazala dosta neefikasnom zbog toga što u određenim slučajevima postoji zakonsko pravo preče kupovine (npr. suvlasnici etažne svojine, porodične zgrade586[586]), pa kreditori često zahtijevaju da i ostali suvlasnici založe svoje suvlasničke dijelove. Ukoliko je predmet zaloga cijela stvar koja je u suvlasništvu, za osnivanje zaloga je potrebna saglasnost svih suvlasnika, jer se radi o poslovima vanrednog upravljanja.587[587] Predmet založnog prava može biti i stvar ili pravo na kojoj postoji zajednička svojina dva ili više lica čiji dijelovi nisu određeni ni idealno ni realno, ali su odredivi.588[588] Ova svojina postoji u više mogućih oblika od kojih svaki ima specifičnu pravnu strukturu, ali svi oni imaju određene zajedničke karakteristike. U slučaju postojanja zajedničke svojine svi zajedničari moraju dati saglasnost za davanje stvari ili prava u zalog.589[589] Ovdje pravo svojine pripada svim imaocima zajedno, bez obzira na to što udjeli nisu određeni. Zbog toga akt raspolaganja ne pripada nikome pojedinačno, nego svim zajedničarima zajedno. Zato se ovaj institut razlikuje od nekih drugih prava svojine sa više lica, kao npr. od susvojine ili etažne svojine. Kad je sa suvlasničkim dijelom nekretnine povezana svojina posebnog dijela nekretnine (etažna svojina), predmet založnog prava je suvlasnički dio nekretnine s kojim je povezana svojina posebnog dijela nekretnine zajedno sa svim sporednim dijelovima na koje se proteže svojina posebnog dijela nekretnine.590[590] I pravo građenja može biti predmet založnog prava,591[591] jer je ono u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom.592[592] Založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka tog prava tereti naknadu koju je vlasnik zemljišta dužan licu čije je pravo građenja prestalo.593[593] Pravo nadogradnje je podvrsta prava građenja, pa iz toga proizlazi da se može hipotekarno založiti. Zaloga na pravu nadogradnje prelazi na nadograđeni dio nekretnine i na pravo susvojine na

584[584] Vidi član 69 st. 2 ZIP-a.585[585] O izvršenju na suvlasničkom dijelu v. član 69 st. 3–9 ZIP-a.586[586] Član 90 st. 1 i 7 ZSP-a.587[587] Član 32 st. 1 ZSP-a.588[588] O zajedničkoj svojini v. M. Bosiljčić, Zajednička svojina, doktorska disertacija, Beograd, 1965; M. Bosiljčić,

„Zajednička svojina“, u Enciklopedijа imovinskog prava i prava udruženog rada, Beograd, 1978, knjiga III, str. 830–846; Đ. Bjegović, „Zajedničko vlasništvo – posebno o imovinskim odnosima u braku“, Zakonitost, br. 9-10/90, str. 995–1008; Ž. Anđelković, Prilozi za stambeno pravo i ekologiju, Beograd, 2010, str. 15–16.

589[589] Član 146 st. 3 ZSP-a.590[590] Vidi član 80 st. 1 ZSP-a.591[591] Vidi član 291 st. 2 ZSP-a. Vidi: P. Simonetti, „Hipotekarno zalaganje nekretnina i prava građenja“, u Zbornik radova Zaštita vjerovnika, Pravni fakultet

Sveučilišta u Rijeci, 1994, str. 1–16; R. Jotanović, Pravo građenja, magistarska teza, Beograd, 2006, str. 149–159.592[592] Član 286 ZSP-a.593[593] Član 301 st. 2 ZSP-a.

Page 79: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nekretnini.594[594] Imovina kao skup imovinskih prava ne može biti objekt zalaganja,595[595] jer je to protivno načelu specijalnosti založnog prava. Predmet založnog prava ne mogu biti ni opšta dobra,596[596] s obzirom na to da ne mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava. Takođe, predmet zaloge ne može biti ni rudno blago, objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene, jer ne mogu biti predmet izvršenja.597

[597] Inače, potrebe za kreditom i njegovim osiguranjem su u uporednom pravu značajno proširile krug objekata koji služe za potrebe garancije. Jedan od pravaca reforme sistema obezbjeđenja potraživanja je bio dovođenje u funkciju što većeg broja predmeta koji imaju imovinsku vrijednost (određene imovinske cjeline, npr. skladišta robe598[598] – tzv. „lebdeće” založno pravo) i ta tendencija je došla do izražaja u većini zakonodavstava.599[599] Time je bitno proširen krug, prevashodno pokretnih stvari, koje mogu biti objekti osiguranja i stvorena je široka lepeza, gotovo neograničen broj predmeta koji u tu svrhu mogu poslužiti. Poslovna praksa je sve kreativnija u pronalaženju novih i prilagođavanju postojećih predmeta kao sredstava obezbjeđenja. Suština je da ti predmeti budu dovoljno individualizovani da se ne naruši jedno od temeljnih načela pripadanja stvari licima – načelo specijalnosti (određenosti). Nema sumnje da na nečemu što ne zadovoljava ovaj uslov ne mogu da postoje bilo kakva stvarna prava, pa ni založno pravo.

Založnim pravom može biti opterećeno i pojedinačno određeno imovinsko pravo iz koga povjerilac može da namiri svoje potraživanje, osim ako zakonom nije drugačije određeno.600[600] Subjektivno imovinsko pravo na kome je uspostavljeno založno pravo je pravno izjednačeno sa stvarima, pa se na njega primjenjuju odredbe koje vrijede za pokretne ili nepokretne stvari. Založno pravo se ograničava na takva prava koja predstavljaju imovinsku vrijednost i koja se u cilju unovčenja mogu odvojiti od svog titulara i prenijeti na drugo lice.601[601] Dakle, pored toga što moraju imati vrijednost koja je određena ili odrediva, mora se raditi i o pravu u prometu, odnosno prenosivom, samostalnom pravu prikladnom za namirenje povjerioca.602[602] Neprenosiva prava ne mogu biti predmet zalaganja.603[603] Tako se ne mogu zalagati lična i statusna prava, kao ni stvarne i lične službenosti (osim vršenja prava plodouživanja), pravo na izdržavanje i prava koja su priznata određenom licu s obzirom na njegova lična svojstva. Institut založnog prava na pravima je predmet veoma čestih rasprava, naročito onih koje se

594[594] Član 302 st. 5 ZSP-a.595[595] V. Spaić, Stvarno pravo, treće, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Sarajevo, 1962, str. 302.596[596] Član 7 ZSP-a.597[597] Vidi član 7 ZIP-a.598[598] Ovdje se stalno dešavaju promjene sastava, jer permanentno ulaze i izlaze pojedini elementi.599[599] Primjera radi, u Slovačkoj je 1.1.2003. godine stupila na snagu Novela Građanskog zakonika kojom je na novi

način uređeno založno pravo, s ciljem da se podstakne proces kreditiranja. Prema toj noveli svaki objekt građanskopravnih odnosa može biti založen. Tako se, između ostalog, mogu založiti stvari, prava, imovinske vrijednosti, ukupnost stvari, preduzeće ili njegov dio, itd. Zalog se u založnom ugovoru može odrediti po vrsti ili rodu na način da ga je moguće tek naknadno individualizovati, tokom cijelog trajanja založnog prava. O tome opširno: J. Lazar, „Modernizacija založnog prava u Slovačkoj“, u Stvarnopravna uređenja tranzicijskih zemalja – stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 217–232.

600[600] Član 139 st. 3 ZSP-a.601[601] O tome: D. Medić, „Neki aspekti založnog prava na pravima“, Pravna riječ, br. 2/2004, str. 257–270; B. Babić,

„Založno pravo na pravima“, Pravo i privreda, br. 5–8/2004, str. 943–953; Komentar Zakona o obligacionim odnosima, knjiga II, glavni redaktor S. Perović, Beograd, 1995, str. 1591–1595; V. Belaj, „Založno pravo na pravu“, u Zaštita vjerovnika – stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005, str. 229–248.

602[602] Vidi: D. Milenović, „Zaloga na pokretnim stvarima u našem i uporednom pravu“, Pravni život, br. 5/83, str. 635.603[603] Ž. Perić, Stvarno pravo, Beograd, 1920, str. 242.

Page 80: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odnose na ispitivanje njegove pravne prirode.604[604] Nesumnjivo je da se radi o složenom i kompleksnom institutu koji je, takođe, u funkciji opštih principa. Zbog toga nije ni čudno da postoji veliki broj teorija, kao i različitih mišljenja o ovoj materiji.605[605] Pred pravnu teoriju se, inače, postavilo vrlo interesantno pitanje: kako je moguće da prava budu objekt nekih drugih prava? No, mada u pogledu ovoga postoje kontroverzni stavovi, kada se ima u vidu praktični interes dobijanja kredita, sasvim je logično da zakonodavci u mnogim zemljama dozvoljavaju da lice koje traži kredit može kao obezbjeđenje založiti svu svoju imovinu, pa tako i imovinska prava u njoj.606[606] Dakle, pored pokretnih i nepokretnih stvari, dozvoljava se i zalaganje prenosivih imovinskih prava svih vrsta, potraživanja, prava inkorporisanih u vrijednosnim papirima,607[607] autorskog prava, prava patenta,608[608] prava licence,609[609] založnog prava, vršenja prava plodouživanja (ne zalaže se stvar na kojoj je ustanovljeno plodouživanje)610[610] i tome slično. Iako pojedine vrste založnog prava na pravu imaju različitu pravnu osnovu nastanka, ipak između njih postoje i određene sličnosti. Nijedna vrsta založnog prava na pravu nema jaču pravnu snagu od drugog oblika tog prava, pa redoslijed namirenja zavisi od mjesta u prvenstvenom redu. Između ovog prava i založnog prava na pokretnim stvarima postoje značajne sličnosti, ali i bitne razlike, što je uslovljeno prirodom onoga što se zalaže.611[611] Vrlo interesantan je i odnos založnog prava na pravima i cesije, jer se radi o institutima koji predstavljaju prekoračenje relativnog dejstva ugovora odnosno pravila da ugovor stvara prava i obaveze samo za ugovorne strane.612[612] Između njih ima mnogo sličnosti, ali i znatnih razlika.613[613] Razvoj tržišnih odnosa i nove forme kredita aktuelizuju postojanje založnog prava na pravima i nesumnjivo opravdavaju njegovu sve češću primjenu u praksi. Posebno će razvoj finansijskog tržišta, koji je i uslov za uspješno poslovanje bankarskog sistema, dovesti do mnogo većeg korišćenja hartija od vrijednosti kao sredstva obezbjeđenja potraživanja.614[614]

604[604] Pitanje pravne prirode založnog prava na pravima je jedno od najspornijih pitanja nauke građanskog prava. Neki teoretičari smatraju da je samo založno pravo na stvarima stvarno pravo, a da založno pravo na pravima (posebno potraživanjima) predstavlja obligaciono pravo. Po našem mišljenju, i založno pravo na pravima je zbog svojih obilježja ipak stvarno, a ne obligaciono pravo (taj stav danas preovladava u pravnoj doktrini), mada po nekim karakteristikama predstavlja graničnu oblast između ovih prava, te lako izmiče svakom poznatom kriterijumu za njihovo razgraničenje. Vidi: M. Denišlić, Pravna priroda zalaganja prava, magistarski rad (daktilografisano), Beograd, 1988.

605[605] “To je pravo Njutnovo kolo, raznobojno, a istovremeno bezbojno” – S. Romano, Natura giuridicia del pegno de crediti, Milano, 1928, str. 1. “Konstrukcija prava na pravima jedna je od najčuvenijih najozloglašenijih konstrukcija građanskog prava” – H. Wesremann, Sachenrecht, Karlsruhe, 1956, str. 646.

606[606] Ovo poznaju i sva moderna građanska prava. Npr. Njemački građanski zakonik reguliše tu materiju u paragrafima 1273–1296, Švajcarski građanski zakonik u članovima 899–906, Grčki građanski zakonik u članovima 1247–1256 itd.

607[607] Vidi npr. D. Simić, „Zalaganje akcija“, Pravo i privreda, br. 5–8/00, str. 223–230.608[608] O tome: T. Vicković, Založno pravo na patentima-zastupljenost u praksi i ekonomski efekti realizacije, u

Zlatiborski dani prava, Promene u pravnom sistemu, Zlatibor, 16.-19. mart 2009, Novi Sad, str. 168–179.609[609] Tada je , u stvari, predmet zaloge prihod od tih prava, isto onako kao i kod potraživanja – v. A. Gams, op. cit., str.

146.610[610]Vidi: T. Rajčević, Hipoteka na plodouživanju, Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2005, str. 77–

81; O ličnim službenostima u funkciji obezbjeđenja i namirenja potraživanja v. M. Lazić, Lične službenosti, Niš, 2000, str. 162–164.

611[611] O poređenju založnog prava na pravima i ručne zaloge v. Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima, Podgorica, 1992, str. 82–85.

612[612] Ugovor cedenta i cesionara proizvodi određena dejstva i za cesusa, a ugovor o zalaganju ima dejstvo i na dužnika.613[613] O tome opširno: M. Denišlić, „Odnos založnog prava na potraživanjima i cesije“, Godišnjak Pravnog fakulteta u

Sarajevu XXXI 1983, Sarajevo 1984, str. 37–56; M. Denišlić, „Založno pravo na potraživanju u poređenju s cesijom“, Pravni život, br. 1/85. Vidi i D. Stojanović i B. Pavićević, op. cit., str. 189.

614[614] I prije donošenja ZOO-a naše pravo poznavalo je institut založnog prava na pravu. Ta vrsta zaloge bila je predviđena Uredbom o organizaciji i radu Saveznog ureda za patente od 20.5.1953. godine, kao i Zakonom o patentima i tehničkim unapređenjima od 2.11.1960. godine (izmjene i dopune od 11.7.1962. godine). Po ovim propisima zaloga na patentu i licenci sticala se upisom zaloga u registar patenata i licenci.

Page 81: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Pripadnosti stvari su njeni dijelovi, pripaci, priraštaj i neodvojeni plodovi. Svi dijelovi složene stvari nalaze se u međusobnoj funkcionalnoj vezi i čine pravnu cjelinu. Kad neko ima stvarno pravo na stvari, ima ga i na svim njenim pripadnostima. Sa zalogom su opterećene i sve njegove pripadnosti,615

[615] ako nešto drugo nije zakonom određeno,616[616] jer neke pripadnosti mogu biti samostalan predmet založnog prava. Pripadak (pertinencija) obuhvaća nepotpuno inkorporisane dijelove koji se od glavne stvari mogu odvojiti bez oštećenja. Svojstvo pripatka može imati samo fizički samostalna pokretna stvar.617[617] Funkcija pripatka je opredijeljena namjenom glavne stvari i ta namjena određuje prostorni odnos između tih stvari. Pripadak i glavnu stvar spaja funkcionalna veza. Po pravilu, zajedno sa glavnom stvari zalažu se i njeni pripaci, odnosno one sporedne stvari čija je ekonomska namjena da trajno služe glavnoj stvari i u takvom su prostornom odnosu sa njom koji odgovara toj namjeni. Kada se ima u vidu da pripadak u pravnim odnosima dijeli sudbinu glavne stvari onda je to svakako razumljivo. Između glavne stvari i pripatka postoji odnos zavisnosti tako da je upotreba glavne stvari nemoguća ili bitno otežana bez upotrebe pripatka. Stoga opterećenje glavne stvari obuhvata i pripadak, osim ako su strane izričito odredile da pripadak nije predmet opterećenja.618[618] Pravo svojine na stvari, inače, nužno se prostire na sve njene potpuno inkorporisane dijelove. Priraštaj je ono što se trajno sjedinilo s drugom stvari i postalo njen sastavni dio. On dijeli pravnu sudbinu te stvari. Zato je sa zalogom opterećen i priraštaj založene stvari kao njen sastavni dio. Trajna zgrada podignuta na zemljištu je sastavni dio zemljišta, pa se hipotekarno zalaže zajedno sa zemljištem odnosno hipoteka koja opterećuje zemljište proteže se i na zgradu. Ako se proširi založena zgrada ili nadogradi poseban dio zgrade, a gradnja se naslanja na dio koji je založen, hipoteka se proširuje i na taj dio. Ista situacija je i sa obnovljenom (adaptiranom) zgradom. Ukoliko je zbog pregradnje, kao voljnog akta vlasnika, prvobitna zgrada izgubila svoj pravni identitet i postala novi objekat, smatramo da je i nova zgrada objekat hipoteke, jer ovlašćenje da vlasnik može raspolagati založenom nekretninom ne smije dovesti do prestanka hipoteke.619[619] Vlasnik, inače, ne smije činiti nešto što bi ugrozilo vrijednost nekretnine opterećene hipotekom.620[620] Založno pravo tereti i sve ono što je nakon osnivanja tog prava postalo pripadnost zemljišta.621[621] To je odstupanje od načela specijalnosti u odnosu na predmet zaloge kojim se povećava sigurnost povjerioca. U slučaju propasti zaloga i njegove zamjene određenim pravom622[622] založno pravo ostaje i dalje na tom pravu.623[623] Ovo je svakako opravdano i dovodi do bolje zaštite povjerilaca u raznovrsnim životnim situacijama.624

[624] Pravičnost zahtijeva da na ovim pravima i dalje postoji založno pravo i time se svakako pojačava zaštita založnih povjerilaca i tom pravu daje onaj značaj koji ono zaista i zaslužuje. Ovdje dolazi do realne subrogacije, promjene objekta u građanskopravnom odnosu kojim se ne mijenja priroda tog odnosa. Realna subrogacija obezbjeđuje kontinuitet u pravnim odnosima. U tim slučajevima prava i dužnosti založnog povjerioca će se zbog promjene vrste založnog prava razlikovati od onih koje je on imao u pogledu ranijeg zaloga. Inače, ekstenzivnost odnosno proširenje dejstva založnog prava čini njegovu bitnu odliku i prihvaćena je u svim pravnim sistemima. Bilo je poželjno da se ovaj princip, čija primjena u

615[615] Prilikom utvrđivanja na koje se pripadnosti proteže založno pravo na stvari relevantno je stanje stvari i pripadnosti u momentu namirenja osiguranog potraživanja, ako nije drugačije dogovoreno.

616[616] Član 139 st. 6 ZSP-a.617[617] Vidi: D. Stojanović i O. Antić, Uvod u građansko pravo, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 2004, str.

386.618[618] U odnosu na treća lica to isključenje će djelovati samo ako su ta lica to znala ili morala znati.619[619] Tako i P. Simonetti, Hipoteka (objekat, obujam, sticanje)..., str. 1121.620[620] Vidi član 165 ZSP-a.621[621] Npr. zgradu koja je izgrađena na založenom zemljištu. 622[622] Pravo na naknadu, na iznos osiguranja itd.623[623] Vidi član 141 stav 7 ZSP-a. 624[624] Slično rješenje predviđeno je i u paragrafu 1127 Njemačkog građanskog zakonika.

Page 82: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

praksi uvijek izaziva dosta dilema, što detaljnije razradi. Pored predmeta založnog prava,625[625] ekstenzivnost se može posmatrati i u odnosu na obezbjeđeno potraživanje i o tome će biti riječi kasnije.

Plodovi su koristi koje nastaju od neke stvari.626[626] Kakve plodove stvar može davati, zavisi od njenih osobina. Plodovi mogu biti prirodni i civilni. Sa zalogom su opterećeni i prirodni plodovi koji su dio plodonosne stvari do trenutka njihovog odvajanja. Neodvojeni plodovi ne mogu biti samostalan objekat založnog prava. Civilni plodovi ne proizlaze iz stvari nego ih određena stvar daje na osnovu nekog pravnog odnosa vlasnika sa drugim licem.627[627] Najčešće se ispoljavaju u novcu, a izuzetno u obliku drugih stvari. To su periodični prihodi kod kojih važnu ulogu ima momenat dospjelosti, za razliku od prirodnih plodova gdje je ključni trenutak odvajanja. Civilne plodove mogu davati kako stvari koje su podobne da daju plodove u prirodnom obliku, tako i stvari koje ne daju takve plodove. Založno pravo koje postoji u pogledu matične stvari u pravilu se proteže i na odvojene civilne plodove. Međutim, pravo na civilne plodove može da bude predmet i samostalnog zaloga,628

[628] što je sasvim razumljivo. Bitno je da objekat založnog prava ispunjava opšte uslove koji se za to traže, a prihvativši nešto kao zalog za osiguranje svog potraživanja, povjerilac preuzima rizik eventualne prinudne naplate. U tom kontekstu logično je da i pravo na ove plodove može biti adekvatan zalog za namirenje povjerioca. Predmet založnog prava mogu biti i civilni plodovi koje nepokretnost daje na osnovu nekog pravnog posla.629[629] Radi se o naknadi za uživanje te nepokretnosti. Ovo založno pravo, u pravilu, tretira se kao hipoteka na nekretnini, tereti nekretninu kao cjelinu, ali se potraživanja namiruju iz vrijednosti civilnih plodova opterećene nekretnine, a ne iz vrijednosti same nekretnine. Prilikom eventualnog izvršenja ovdje se na odgovarajući način primjenjuju pravila o izvršenju na pravima.630[630] U zemljišnoj knjizi hipoteka na plodovima upisuje se kao teret nekretnine koja ih daje. Ako bi se radilo o nekretnini van prometa koja daje ovakve plodove, u tom slučaju nema prepreka da pravo na te plodove bude predmet zaloge. Suština obezbjeđenja potraživanja je da se osigura pravedan položaj za povjerioca, dužnika i treća lica, a zakonodavni okvir treba omogućiti da se koriste ona sredstva osiguranja koja su za njih u određenom momentu najprikladnija. I u ovom slučaju, kao i kod prirodnih plodova, vrijednost tih plodova se odbija od svih troškova na čiju naknadu povjerilac ima pravo, zatim od dužne kamate i na kraju od glavnice.631[631] Time se iznos dugovanja dužnika smanjuje.

  

Neodvojivost i neprenosivost Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje. Kao i svako

stvarno pravo, ono je vezano za svoj objekt i prati ga bez obzira na pripadnost subjektu prava. Lice koje po bilo kojem pravnom osnovu stekne zalog, steklo ga je

625[625] Ekstenzivnost u užem smislu u pogledu predmeta odnosi se na jedinstvo glavne i sporedne stvari, a ekstenzivnost u širem smislu znači prostiranje založnog prava i na sva naknadna poboljšanja stvari, kako prirodna tako i vještačka.

626[626] Vidi član 12 ZSP-a.627[627] Najamnina, zakupnina, kamata i sl.628[628] Član 139 st. 5 ZSP-a.629[629] Vidi član 166 st. 1 ZSP-a.630[630] Član 69 st. 11 ZIP-a.631[631] Član 166 st. 2 ZSP-a.

Page 83: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

opterećenog založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno (pravo sljedovanja).632[632] Suština ovog prava nije u tome da novi sticalac postane lični dužnik. Sticalac odgovara samo založenim predmetom do visine obezbijeđenog potraživanja, on ne preuzima sve ugovorne obaveze, a založni povjerilac može tražiti namirenje i od ličnog dužnika. Ista situacija je i kada se samo dio predmeta prenese na treće lice, shodno načelu nedjeljivosti založnog prava. Pravo sljedovanja je značajno obilježje založnog prava, jer ako ono ne bi postojalo ili ne bi bilo u potpunosti obezbijeđeno, ni založno pravo ne bi bilo pouzdano sredstvo obezbjeđenja povjeriočeve tražbine.633[633] U suprotnom, založni dužnik bi otuđujući zalog trećim licima lako mogao osujetiti mogućnost povjeriočeve naplate i to bi bilo protivno samoj svrsi obezbjeđenja. Ovo pravo je logična posljedica stvarnopravnog karaktera založnog prava.634[634] Tek sa njim založno pravo može u cijelosti da zadovolji sve ono što se od njega kao sredstva obezbjeđenja traži.635[635] Ipak, to pravo nije od posebne koristi ako je predmet zaloge uništen ili je nestao. Pravo sljedovanja kod hipoteke može da bude ugroženo u izvršnom postupku pravilom da sva založna prava prestaju javnom prodajom nekretnine u tom postupku bez obzira na to da li je došlo do potpunog namirenja svih založnih povjerilaca.636[636] Ostatak nenamirenog potraživanja založni povjerioci mogu ostvarivati u nekom drugom izvršnom postupku ali kao neosigurani povjerioci. Posebno prodaja nekretnine bez ograničenja cijene na trećem ročištu637[637] može da dovede do situacije da se ne može namiriti ni prvi povjerilac. U pogledu ostatka nenamirenog potraživanja založni povjerioci postaju neosigurani povjerioci. Logično bi bilo da samo namirena potraživanja prestaju, a da nenamirene hipoteke kupljenu nekretninu i dalje terete. Ovo može da ima negativne posljedice na proces kreditiranja i stanje u privredi uopšte. Hipoteka može ostati i dalje samo ako se hipotekarni povjerilac i kupac o tome dogovore i ako kupac preuzme izvršenikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripao u izvršnom postupku. U tom slučaju kupovna cijena se umanjuje za iznos preuzetog duga.638[638] Povjerilac na ovaj način nije oštećen, a kupcu se omogućava otplata cijene na kredit.639[639]

632[632] Član 140 st. 1 ZSP-a.633[633] Pravo sljedovanja posebno kod hipoteke dolazi do izražaja. U francuskom pravu to pravo se propisuje kao

specijalno pravo hipotekarnog povjerioca (članovi 2116 i 2166 Francuskog građanskog zakonika). U njemačkom pravu ovo pravo se tretira kao pravo hipotekarnog povjerioca koje on ima na osnovu opšteg principa o rangu zemljišnoknjižnih prava, a djeluje prema trećem licu koje je kao vlasnik upisano u zemljišne knjige, dok pravo neupisanog vlasnika nije pravno relevantno (paragraf 1148 Njemačkog građanskog zakonika).

634[634] To je opšta karakteristika svih stvarnih prava, koja proizlazi iz njihovog dejstva prema svima i različito se manifestuje kod pojedinih vrsta stvarnog prava.

635[635] Pravo sljedovanja se različito manifestuje kod ručne zaloge i hipoteke. Kod ručne zaloge ovo pravo omogućava založnom povjeriocu da zahtijeva povraćaj založene stvari od lica koje stvar drži bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu, dok hipotekarni povjerilac, shodno tom pravu, može da realizuje pravo namirenja iz vrijednosti predmeta hipoteke bez obzira u čijoj se svojini i državini nalazi založena nekretnina.

636[636] Član 74 st. 2 ZIP-a.637[637] Član 89 st. 5 ZIP-a.638[638] Član 74 st. 3 ZIP-a.639[639] Ovakav sporazum je moguć najkasnije na ročištu za prodaju, a ako se radi o prodaji neposrednom pogodbom u

momentu zaključenja tog ugovora.

Page 84: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Jedno od osnovnih načela založnog prava je načelo akcesornosti. 640[640] Pravo zaloga je akcesorno, sporedno, zavisno pravo,641[641] pošto nastanak i postojanje stvarnog založnopravnog odnosa nužno pretpostavlja prethodno postojanje onog obligacionog odnosa iz kojeg je nastalo povjeriočevo potraživanje čije se ispunjenje odnosno realizacija osigurava zalogom.642[642] Otuđenje i nasljeđivanje založnog prava moguće je samo zajedno s potraživanjem koje osigurava.643[643] Dakle, založno pravo je nesamostalno pravo, čije postojanje zavisi od postojanja i punovažnosti prava potraživanja, a prestankom potraživanja prestaje i založno pravo kao sporedno pravo, akcesorij. Akcesornost se, inače, smatra temeljnim načelom založnog prava i ima svoje korijene još u rimskom pravu. 644[644] Dejstva akcesornosti mogu se posmatrati kroz vezu obezbjeđenja i potraživanja u nastanku,645[645] obimu,646[646] pripadanju,647[647] realizaciji648[648] i prestanku.649[649] Založno pravo, u načelu, zavisi od potraživanja u svim navedenim aspektima. Postojanje potraživanja je conditio sine qua non za postojanje ovog prava.650

[650] Akcesorni (zavisni) karakter založnog prava ogleda se za čitavo vrijeme postojanja založnog odnosa. Ukoliko je potraživanje ništavo, neće važiti ni založno pravo i tada založni dužnik može tražiti povraćaj založene pokretne stvari odnosno brisanje hipoteke iz zemljišnih knjiga. Postojanje založnog prava ne utiče na valjanost potraživanja i ono ostaje ništavo i nakon njegovog osiguranja.651[651] Ako je pak potraživanje rušljivo, založno pravo će važiti pod uslovom da se pravni posao ne proglasi ništavim. U slučaju da se pravo na poništaj rušljivog pravnog posla ostvari u predviđenom roku, tada zaloga ne proizvodi pravna dejstva. I zastarjelo potraživanje može se obezbijediti založnim pravom. To je moguće, jer iako pravno oslabljena, ova tražbina ipak postoji, a to je bitno za konstituisanje garancije. Davanje zaloge ili nekog drugog sredstva obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje smatra se kao odricanje od zastare.652[652] Obezbjeđenje za zastarjelu tražbinu je manifestacija volje dužnika da se odriče od već nastale zastarjelosti i da je spreman da svoj dug plati. Savremeni pravni promet zahtijeva određena odstupanja od načela akcesornosti, jer je potpuna akcesornost smetnja modernoj tržišnoj privredi. Zbog toga ovo načelo ne treba shvatiti kao strogu dogmu od koje nema izuzetaka. Ublažavanjem načela akcesornosti založno pravo postaje mnogo fleksibilnije i bolje prilagođeno zahtjevima kreditne prakse. 653

[653] Odstupanje od ovog načela prema ZSP-u se odnosi na založno pravo za buduće i uslovno

640[640] O pojmu akcesornosti opširno: M. Živković, Akcesornost založnih prava kod nepokretnosti, Beograd, 2010, str. 28–48. O načelima založnog prava v. D. Medić, „Načela založnog prava“, Advokatura, br. 9–10/03, str. 15–25.

641[641] Zato se odnos založnog prava i potraživanja razlikuje od sličnih situacija gdje više povezanih prava služe ostvarenju iste svrhe, ali ne postoje kao glavna i sporedna prava (npr. slučaj pasivne solidarnosti).

642[642] Prema M. Vukoviću, akcesornost je samo netačan izraz za sadržaj založnopravnog odnosa. Po njemu, potraživanje predstavlja sadržaj tog odnosa i čim nestane sadržaja prestaje postojati i založnopravni odnos. Vidi: M. Vuković, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950, str. 183.

643[643] Član 140 st. 2 ZSP-a.644[644] D. Stojanović i B. Pavićević, op. cit., str. 252.645[645] Akcesornost nastanka znači da založno pravo ne nastaje prije osiguranog potraživanja, a ako potraživanje nije

valjano da ovo pravo nije ni nastalo.646[646] Akcesornost u obimu znači da založeni iznos prati iznos osiguranog potraživanja odnosno da založno pravo nema

sopstveni obim već da on zavisi od obezbijeđenog potraživanja.647[647] Akcesornost u pripadanju znači da je povjerilac obezbijeđenog potraživanja istovremeno i titular založnog prava.648[648] Akcesornost u realizaciji znači da se založno pravo može prinudno ostvariti samo ako je moguće prinudno ostvariti

obezbijeđeno potraživanje odnosno ako je zahtjev prema dužniku dospio i osnovan. 649[649] Akcesornost u prestanku znači da prestankom osiguranog potraživanja prestaje i založno pravo, jer ono služi

obezbjeđenju potraživanja.650[650] D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991, str. 232.651[651] Vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1432/02-2 od 3.9.2003, u Z. Rašović, Komentar Zakona o

hipoteci sa sudskom praksom, Podgorica, 2007, str. 69–70.652[652] Član 366 stav 2 ZOO-a.653[653] U njemačkom pravu neakcesorni zemljišni dug je u praksi gotovo potpuno potisnuo hipoteku, postoji i svojinska

hipoteka – hipoteka na sopstvenoj stvari, u austrijskom pravu veliki značaj ima maksimalna hipoteka, kao odstupanje od načela akcesornosti, a i tzv. evrohipoteka koja se zagovara na nivou Evropske unije bazira se na neakcesornosti.

Page 85: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

potraživanje, na mogućnost osnivanja maksimalne hipoteke, na namirenje sporednih potraživanja, raspolaganje neizbrisanom hipotekom i njenim rangom itd., o čemu će biti više riječi kasnije.

Založno pravo se ne može prenijeti s jednog zaloga na drugi, ako zakonom nije drugačije određeno.654[654] To proizlazi iz principa neodvojivosti založnog prava od zaloga.655[655] Međutim, stranke mogu ugovorom odrediti da će određeno potraživanje umjesto založene stvari ubuduće osiguravati neka druga stvar. U tom slučaju ne radi se o prelasku zaloga sa jednog na drugi predmet, već je novi ugovor pravni osnov za nastanak založnog prava na drugom zalogu. Ovo bi bila zamjena objekta založnog prava. Založno pravo na prvobitnom zalogu tada prestaje, a za povjerioca se osniva založno pravo na novom zalogu. Ono ima isti sadržaj, ali kontinuiteta između ovih založnih prava nema. Novo založno pravo je izvedeno iz prava svojine dužnika na novom objektu, a ne iz ranijeg založnog prava.

 

Podzalog

 

Založno pravo može se opteretiti podzalogom. Za sticanje podzaložnog prava traže se isti uslovi kao i za sticanje založnog prava. Ovaj institut je dosta kompleksan, jer se njegovim zasnivanjem stvaraju mnogi elementi koje je potrebno precizno odrediti. Za podzaložno pravo, uglavnom, vrijedi sve ono što i za založno pravo, osim ako nešto drugo zakonom nije određeno ili ne proizlazi iz pravne prirode podzaloga.656[656] Kod podzalaganja zalogoprimac ne prenosi svoje založno pravo na treće lice, on ga ne gubi, već ga samo dalje zalaže (zajedno sa potraživanjem) radi osiguranja tražbine koju treće lice ima prema njemu. Na taj način ne nastaje neko novo založno pravo koje bi teretilo zalog prvobitnog založnog dužnika i ne zasniva se založnopravni odnos između tog dužnika i podzaložnog povjerioca, mada se određena pravna dejstva protežu i prema prvobitnom založnom dužniku. On i dalje odgovara svojom stvari ili pravom do visine potraživanja osiguranog založnim pravom. Objekat podzaložnog prava je, faktički, potraživanje obezbijeđeno zalogom kao akcesornim pravom.657[657] Podzalogoprimac stiče založno pravo na potraživanju koje podzalogodavac ima prema dužniku, a tek posredno i na založenoj stvari, koja služi za njegovo obezbjeđenje. Ako založni povjerilac ima pravo da svoje potraživanje ustupi trećem licu,658[658] logično je da ima pravo i da ga založi. Moguće je da se potraživanje osigurano založnim pravom založi i bez tog založnog prava, ali se to mora izričito ugovoriti. Podzaložno pravo je po svojoj pravnoj prirodi založno pravo na pravu.659[659] Podzaložnopravni odnos nastaje između založnog

654[654] Član 140 st. 3 ZSP-a.655[655] U tom smislu navodimo dio odluke Županijskog suda u Rijeci: “Jednom osnovano založno pravo ne može se

prenijeti s jednog zaloga na drugi. Naime, nije između stranaka sporno da je osnovano založno pravo na stanu u Rijeci radi osiguranja tražbine koju tuženik, kao vjerovnik, ima s naslova otplate kupoprodajne cijene za predmetni stan. Prema tome, jednom tako osnovano založno pravo – hipoteka ne može se odvojiti od zaloga, u konkretnom slučaju od nekretnine, a to je stan u Rijeci koji je opterećuje. Bez pristanka založnog vjerovnika, a to je u konkretnom slučaju tuženik, založno se pravo ne može prenijeti s nekretnine u Rijeci na nekretninu nalazeću se u Hreljinu. To je rezultat načela neodvojivosti založnog prava od zaloga što izričito propisuje odredba iz člana 299 ZVDSP-a. Odredba člana 447 ZOO-a propisuje situaciju preuzimanja duga, pa iako ta odredba sadrži postupanje za slučaj preuzimanja duga prilikom otuđenja neke nekretnine na kojoj postoji hipoteka, ona ne zadire niti može zadirati u stvarnopravni učinak jednom osnovanog založnog prava koji njemu daju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima” – Gž-1580/98 od 18.11.1998, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/1999, odl. 11.

656[656] Član 140 st. 4 ZSP-a.657[657] Č. Rajačić, Stvarno pravo, skripta, Zagreb, 1956, str. 335.658[658] Član 436 stav 1 ZOO-a.659[659] M. Binder, Sachenrecht, Wien, 2003, str. 192.

Page 86: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

povjerioca iz osnovnog založnopravnog odnosa – podzaložni dužnik i lica u čiju korist je osnovano podzaložno pravo – podzaložni povjerilac. Podzaložni dužnik je u isto vrijeme i založni povjerilac u osnovnom založnopravnom odnosu. Iz tog odnosa se izvodi podzaložno pravo. Moguće je da je podzaložni dužnik lični dužnik podzaložnog povjerioca, a moguće je i da je on osnovao podzaložno pravo radi osiguranja potraživanja koje podzaložni povjerilac ima prema nekom trećem licu – ličnom dužniku podzaložnog povjerioca (tada će u podzaložnopravnom odnosu učestvovati tri lica – podzaložni dužnik, podzaložni povjerilac i njegov lični dužnik čiji je dug osiguran podzaložnim pravom).660[660] Podzaložni povjerilac nakon dospijeća svog potraživanja ima ista ovlašćenja koja ima i svaki drugi založni povjerilac po dospijeću tražbine osigurane založnim pravom. On ima pravo na namirenje iz predmeta svog podzaložnog prava odnosno on se namiruje iz vrijednosti tog potraživanja. Tek ukoliko to ne uspije, podzaložni povjerilac će se namiriti iz vrijednosti založene stvari ili prava. Osnivanje podzaložnog prava može da ima povoljne ekonomske efekte i za založnog povjerioca koji dalje zalaže svoje potraživanje, a i za podzaložnog povjerioca u čiju korist se ono osniva. Založni povjerilac na osnovu raspolaganja svojim potraživanjem može ostvariti bolje uslove kod dobijanja kredita, duže rokove isplate, niže kamate itd. Podzaložni povjerilac osiguranjem svog potraživanja podzaložnim pravom ima priliku aktivirati vrijednost svog potraživanja, jer zbog njegovog osiguranja to potraživanje dobija novu vrijednost na tržištu. I podzaložno pravo je u prometu, sa tražbinom koju osigurava, te se može prenositi, nasljeđivati i opteretiti daljim podzaložnim pravom i tako se aktivira vrijednost ovog prava. Naravno, i za to dalje podzaložno pravo vrijede ista pravila. Ugovorna ograničenja založnog povjerioca u pogledu osnivanja podzaložnog prava su suprotna prirodi zaloga, jer se opterećenjem podzalogom ni u kom slučaju ne pogoršava položaj založnog dužnika kao vlasnika založene stvari.

 

 

Potraživanje i založno pravo

 

Bez postojanja potraživanja, kao što je već navedeno, ne može nastati ni zaloga. Pri tome je nebitno iz kog osnova potraživanje potiče. Potraživanje osigurano založnim pravom mora biti novčano ili odredivo u novcu.661[661] Založno pravo daje ovlašćenje povjeriocu na namirenje njegovog potraživanja iz vrijednosti zaloga. Založena stvar se prodaje i iz dobijenog novca namiruje se osigurana tražbina. Jedino novčana potraživanja ili ona koja se mogu odrediti u novcu mogu se naplatiti iz novčanog iznosa koji se dobije prodajom stvari. Potraživanje mora biti određeno,662[662] shodno načelu specijalnosti, a smatra se da je dovoljno određeno ako su određeni povjerilac i dužnik, pravni osnov i visina ili najviši iznos do koga se osigurava zalogom,663[663] koji se ne smije prekoračiti. Založnim pravom se osigurava postojeće ili buduće potraživanje koje bi protekom nekog vremena ili nakon ispunjenja nekog uslova nastalo, ako je novčano ili odredivo u novcu.664[664] U slučaju uslovnog potraživanja, založno pravo zavisi od toga da li će se ostvariti buduća neizvjesna činjenica koja je predviđena kao uslov u pravnom

660[660] T. Josipović, „Raspolaganje sredstvima osiguranja tražbina (podzaložno pravo, raspolaganje prvenstvenim redom hipoteke, raspolaganje zadužnicom/bjanko zadužnicom i dr.)“, u Zaštita vjerovnika, pravni, porezni i računovodstveni aspekti, Zagreb, 2006, str. 257–258.

661[661] Član 141 tačka 1 ZSP-a. Nesumnjivo je da najveći broj potraživanja ima novčanu vrijednost, a da je izuzetak da se ne mogu novčano procijeniti.

662[662] Potraživanje treba da bude određeno, ali ako to nije moguće u potpunosti, bar dovoljno odredivo. 663[663] Član 141 st. 2 ZSP-a.664[664] Član 141 st. 3 ZSP-a.

Page 87: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

poslu. Odredba da se založnim pravom može osigurati i potraživanje koje će tek nastati,665[665] te uslovno potraživanje predstavlja izuzetak od načela akcesornosti (a i specijalnosti).666[666] ZOSPO u pogledu hipoteke nije sadržavao ovakvu odredbu, nego se ta mogućnost za hipoteku izvodila iz toga što je postojala kod ručne zaloge.667[667]

Propisivanje da za potraživanje mora biti određen bar najviši iznos do koga se osigurava zalogom indirektno uvodi mogućnost zasnivanja maksimalne hipoteke,668[668] jer se to prevashodno odnosi na potraživanje koje se osigurava sa nekretninama. To omogućava obezbjeđenje kredita u okviru nekog osnovnog odnosno okvirnog pravnog odnosa u kojem visina potraživanja u raznim momentima može da bude različita. Bitno je da je određen najviši iznos za koji se garantuje zalogom. Maksimalna hipoteka predstavlja odstupanje od načela akcesornosti po obimu, jer je umanjena zavisnost obezbjeđenja hipotekom od iznosa jednog ili više obezbijeđenih potraživanja i ona je rješenje za situacije kada u momentu zasnivanja hipoteke nije moguće tačno odrediti visinu potraživanja koje se obezbjeđuje. Prema tome, za razliku od uobičajene hipoteke gdje se u zemljišnu knjigu upisuje iznos obezbijeđenog potraživanja, kod ove vrste hipoteke u registar se upisuje maksimalan iznos opterećenja nekretnine hipotekom. Najčešći oblik ove hipoteke je tzv. kreditna hipoteka, koja se koristi za osiguranje budućeg potraživanja iz jednog kreditnog odnosa. Postojanje te hipoteke kao fleksibilnog sredstva osiguranja predviđeno je u velikom broju pravnih sistema kontinentalno-evropskog pravnog kruga669[669]. Institut maksimalne hipoteke kod nas je ranije bio predviđen Zakonom o zemljišnim knjigama iz 1930. godine.670[670] U bivšoj SFRJ ovaj zakon je primjenjivan kao pravno pravilo, a mogućnost primjene je postojala i poslije donošenja ZOSPO-a i Zakona o premjeru i katastru nekretnina SR BiH iz 1984. godine. Međutim, u praksi taj institut je primjenjivan veoma rijetko. Donošenjem entitetskih zakona o zemljišnim knjigama u Bosni i Hercegovini više nije bilo osnova za zasnivanje maksimalne hipoteke. Sada ZSP ponovo predviđa tu mogućnost, što je svakako korisno, jer je maksimalna hipoteka vrlo sofisticiran institut. Pošto se u zakonu ne navode slučajevi za koje se ta hipoteka može zasnovati, proizlazi da maksimalna hipoteka može nastati za obezbjeđenje novčanih potraživanja po bilo kom osnovu. Ovaj oblik hipoteke bi trebalo da riješi pojedine probleme u praksi banaka, ali zbog skučenosti odredbe koja ga reguliše otvaraju se mnoge dileme koje traže adekvatan odgovor, jer maksimalna hipoteka ipak pokazuje izvjesna bitna odstupanja u odnosu na uobičajenu hipoteku. Prije svega, postavlja se pitanje neposredne izvršnosti maksimalne hipoteke, jer stvarna visina potraživanja nije unaprijed određena. Povjerilac koji pokreće izvršni postupak može tražiti samo ono što mu dužnik duguje, a to ne mora da bude u skladu sa upisanim iznosom hipoteke. Pošto zbog prirode ove hipoteke u momentu zasnivanja još nije poznata visina potraživanja, proizlazi da nije moguće tu hipoteku zasnovati kao neposredno izvršnu.

665[665] U momentu osnivanja založnog prava mora postojati i biti dovoljno određen pravni osnov iz kojeg bi trebalo nastati potraživanje koje je osigurano. Moguće je i da potraživanje bude djelimično buduće, a djelimično da postoji. Prednost davanja zaloge za buduće potraživanje je u sticanju prava prvenstva.

666[666] Svrha ovog odstupanja od akcesornosti najčešće je obezbjeđivanje boljeg ranga založnog prava.667[667] Član 971 ZOO-a.668[668] O maksimalnoj hipoteci opširno: M. Živković, op. cit., str. 82–116; D. Softić, „Maksimalna hipoteka u pravu

Bosne i Hercegovine de lege lata i de lege ferenda“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LII, Sarajevo, 2009, str. 369–396. 669[669] Od tranzicijskih zemalja ova hipoteka postoji u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj.670[670] Odredbom paragrafa 14 stav 2 tog zakona nabrojani su osnovi iz kojih je mogla nastati maksimalna hipoteka

(dozvoljeni kredit, preuzeto poslovodstvo, jemstvo ili naknada štete).

Page 88: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Naime, dužnik se prilikom zasnivanja hipoteke u formi notarski obrađene isprave može podvrgnuti neposrednom izvršenju, ali samo za tačno određeni iznos.671[671] No, imajući u vidu da to bitno utiče na upotrebljivost ovog instituta u praksi, moguće rješenje bi moglo biti da se maksimalnoj hipoteci prizna izvršnost u pogledu maksimalnog iznosa, a u slučaju da povjerilac traži više nego što mu dužnik stvarno duguje, dužnik bi mogao da u tom dijelu uloži prigovor.672[672] Isto tako, dilema kod maksimalne hipoteke može da bude i to da li se kamate i druga sporedna potraživanja računaju u određeni maksimalni iznos, pošto to nije izričito uređeno zakonom. Ovo pitanje, koje i u uporednom pravu izaziva dileme, moglo bi da u primjeni dovede do neizvjesnosti, pogotovo u pogledu prava trećih lica, pa bi ga zato u budućem periodu bilo poželjno nedvosmisleno regulisati.673[673] Kod maksimalne hipoteke interesantno je i pitanje njenog prestanka, jer ova hipoteka ne prestaje izmirenjem pojedinačnog potraživanja već osigurava osnovni pravni odnos i može da bude sporno kada je ovaj odnos između stranaka zaista i prestao. Maksimalna hipoteka ne mora uvijek prestati čak i kada bude namireno potraživanje u maksimalno određenom iznosu, a ne mora prestati ni kada ne postoje otvorena potraživanja. Ona obezbjeđuje čitavu lepezu potraživanja i nije vezana za pojedino, već za sva potraživanja iz određenog pravnog odnosa. Za upis u zemljišnu knjigu maksimalne hipoteke nedostaje precizna norma, pa i to može da predstavlja problem, pošto se iz zemljišne knjige mora jasno vidjeti da se radi o ovakvoj vrsti hipoteke, s obzirom na posebnosti koje ona posjeduje. Pravila za ovo bi trebalo izričito predvidjeti. Isto tako, potrebno je regulisati i prenos ove hipoteke, te pretvaranje u klasičnu hipoteku, imajući u vidu sve njene specifičnosti. Ipak, i pored izvjesnih nedorečenosti u pogledu ovog složenog instituta i vrlo suptilnih pitanja koje je potrebno riješiti u narednom periodu, nesumnjivo je da maksimalna hipoteka kao odstupanje od strogog načela akcesornosti (a i specijalnosti) odgovara zahtjevima moderne kreditne privrede, a pogotovo treba da bude značajna zbog toga što u pravni poredak Republike Srpske nije uveden zemljišni dug, kao neakcesorno i apstraktno sredstvo obezbjeđenja. Ova hipoteka u odnosu na uobičajenu pokazuje velike prednosti na modernom finansijskom tržištu, posebno kod osiguranja svih vrsta finansiranja u dužem vremenskom periodu kada permanentno postoji potreba za novim sredstvima.674[674]

Proširenje dejstva založnog prava može se posmatrati i u odnosu na obezbijeđeno potraživanje i uzrokovano je obezbjeđujućom svrhom ovog prava. Založno pravo nastoji da osigura potraživanje u cjelini. Namjera zakonodavca bila je da u ostvarenju tog cilja u što većoj mjeri precizira obim osiguranog potraživanja. Povjerilac treba da se stavi u položaj kao da je obezbijeđeni dug dobrovoljno namiren do momenta dospjelosti. Zbog toga je propisano da založno pravo, pored glavnog potraživanja, osigurava i namirenje sporednih potraživanja, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate potraživanja,675

671[671] Član 85 stav 2 Zakona o notarima.672[672] Član 47 stav 8 i 9 ZIP-a.673[673] Primjera radi, u Sloveniji je izričito predviđeno da kamate ulaze u najviši iznos – član 146 stav 3 Stvarnopravnog

zakonika – SPZ (Uradni list Republike Slovenije br. 87/02, 18/07).674[674] Interesantno je da je u pravu Crne Gore predviđena tzv. kontinuirana hipoteka, kod koje je akcesornost još više

smanjena u odnosu na maksimalnu hipoteku (član 317 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima Crne Gore). Kod kontinuirane hipoteke garancija se proteže i na potraživanja koja su nastala nakon zaključenja ugovora o hipoteci, a koja su dospjela prije namirenja obaveze za čije je osiguranje hipoteka prvobitno nastala. Ova hipoteka može osiguravati i potraživanja iz novog ugovornog odnosa koji je nastao nakon namirenja prvobitnog potraživanja do iznosa utvrđenog ugovorom o hipoteci. Vidi: Z. Rašović, Komentar Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, II knjiga, Podgorica, 2009, str. 1576–1579.

675[675] Član 141 st. 4 ZSP-a.

Page 89: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

[675] dakle, onih troškova koji nastanu poslije zaključenja ugovora o zalozi odnosno docnje dužnika. I ovo predstavlja izuzetak od akcesornosti založnog prava u obimu. Sporedna potraživanja ne mogu biti unaprijed određena, ona treba da budu samo dovoljno odrediva, a prouzrokovana su zbog neblagovrememog plaćanja i eventualne prinudne naplate. Na taj način eventualni naknadni založni povjerioci mogu da saznaju u kojoj mjeri je založena stvar koja im se nudi kao obezbjeđenje već opterećena. Time se posredno štiti i založni dužnik, jer mu se tako čuva sposobnost da podigne nove kredite. Prilikom namirenja iz vrijednosti zaloga prvo će se namirivati troškovi, zatim kamate, te na kraju i glavnica. Kod naplate potraživanja postoji redoslijed propisan ZOO.676[676]

Založno pravo je po svojoj prirodi nedjeljivo.677[677] Ovo načelo podrazumijeva da zalog (predmet) osigurava cijelo obezbijeđeno potraživanje sa pripadnostima, a da čitava založena stvar sa svim njenim sastavnim dijelovima i pripacima osigurava tražbinu povjerioca.678[678] Prema tom načelu pravo zaloga ne prestaje sve dok njime osigurano potraživanje ne bude u cijelosti namireno, a opterećenje zaloga se ne smanjuje sa smanjenjem potraživanja, ako nije drugačije određeno zakonom ili sporazumom stranaka.679[679] Zbog toga dužnik, u pravilu, nema pravo da zahtijeva vraćanje ni dijela stvari u situaciji kada je isplatio samo dio duga. Razumljivo je da se kod djelimične isplate ne može zahtijevati povraćaj čitavog založenog objekta niti nekog njegovog dijela ako to nije fizički moguće. Ukoliko dođe do diobe založene stvari, ovo pravo postoji i dalje opterećujući sve njene dijelove ili ono što se od nje odvojilo. 680

[680] U nekim modernim građanskim zakonicima, a i u pravnoj teoriji, zauzeti su stavovi po kojima načelo nedjeljivosti ne treba tretirati tako strogo i kruto,681[681] već ovo pravilo može da ima određene izuzetke. Načelo nedjeljivosti je u suštini opravdano i njegova svrha je da utiče na dužnika da u cijelosti ispuni svoju obavezu. Međutim, iako je nedjeljivost ustanovljena prevashodno radi očuvanja interesa povjerioca, to ne znači da ne treba voditi računa i o interesima druge strane (dužnika ili zalogodavca). 682

[682] Nema sumnje da uvijek, kada je to moguće, treba imati u vidu opravdane interese obje strane i odstupanje od načela nedjeljivosti svakako ima opravdanje kada su očuvani ekonomski interesi povjerioca, a vraćanje dijela stvari pogoduje dužniku ili zalogodavcu, ako se ne radi o istom licu.683[683] Založno pravo treba da se prilagođava ne samo proširenju, već i smanjenju potraživanja. Zakon o stvarnim pravima je upravo ovo imao u vidu i predvidio je odstupanje od načela nedjeljivosti u slučaju smanjenja potraživanja, kada sud može, na prijedlog založnog dužnika, dopustiti da se založno pravo ograniči na jedan ili više predmeta zaloga koji su dovoljni za osiguranje preostalog potraživanja.684[684] Isto tako, predviđeno je da se, ako se otuđi dio nekretnine čija je vrijednost manja od jedne petine tražbine,

676[676] Član 313 ZOO-a.677[677] Mada neki autori smatraju da nedjeljivost zaloge ne izvire iz same suštine založnog prava, kao što nedjeljivost

privatne svojine izvire iz same suštine te svojine – v. A. Gams, op. cit., str. 139.678[678] Još u rimskom pravu spominje se nedjeljivost založnog prava. Na osnovu fragmenata iz Digesta uzetih iz

Papijanove liber VIII quaestionum, u kojim pravnik primjećuje da je causs pignoris indivisa, razvija stara germanska doktrina dogmu o nedjeljivosti založnog prava – v. Z. Rašović, Stvarno pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Podgorica, 2010, str. 407. Načelo nedjeljivosti proklamuju mnogi građanski zakonici. Primjera radi, Francuski građanski zakonik – član 2083 (ručna zaloga) i član 2114 (hipoteka); Švajcarski građanski zakonik – član 889, str. 2; Austrijski građanski zakonik, paragraf 457; Italijanski građanski zakonik – član 2799; itd.

679[679] Član 141 st. 5 ZSP-a. Đ. Pavlović, u djelu Hipotekarno pravo u Kneževini Srbiji, Beograd, 1868, na str. 11 ističe: “Kad je jedna čest duga

isplaćena, hipoteka celokupna ostaje da garantuje ostatak duga, kao da ništa nije plaćeno”.680[680] Član 141 st. 6 ZSP-a.681[681] Prema mišljenju nekih autora, ovo načelo se i ranije moglo ograničiti voljom stranaka – npr. L. Marković,

Hipotekarno pravo, Beograd, 1911, str. 32. Vidi i Č. Rajačić, op. cit., str. 289–290. 682[682] Vidi: M. Bartoš, „Koncentracija hipoteke“, Arhiv za pravne i društvene nauke, knj. XXXV, br. 3/37, str. 245.

Autor je ovdje predložio dopuštanje tzv. koncentracije hipoteke i srazmjerno umanjenje obezbjeđenja hipotekom u mjeri koja je potrebna da se očuva isti „kvalitet” odnosno srazmjerno obezbjeđenje potraživanja.

683[683] Šire o tome: D. Medić, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeđenja potraživanja – stanje i pravci razvoja, Banja Luka, 2005, str. 58.

684[684] Član 141 tačka 9 ZSP-a.

Page 90: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

povjerilac ne može protiviti otuđenju i oslobađanju tog dijela nekretnine od založnog prava, ukoliko dužnik daje odgovarajuće osiguranje za taj dio ili ostatak nekretnina pruža dovoljno obezbjeđenje. 685[685] Podržavamo ove novine kao korisne, jer pravna teorija i praksa imaju obavezu da pronalaze rješenja za takve situacije, jasno uz očuvanje svih opravdanih interesa povjerilaca.

  

Zajednička hipoteka Za osiguranje jednog potraživanja može se zasnovati hipoteka na više

nekretnina – zajednička (simultana) hipoteka.686[686] Ako je u isti zemljišnoknjižni uložak upisano više parcela, sve one zajedno čine jedno zemljišnoknjižno tijelo i predstavljaju u pravnom prometu jednu nekretninu, pa zalaganjem ovih parcela ne nastaje zajednička hipoteka. Zalaganje cjelokupnih suvlasničkih dijelova više suvlasnika jednog zemljišnoknjižnog tijela takođe ne konstituiše zajedničku hipoteku. U tom slučaju radi se o zajedničkoj zalozi. Zajednička hipoteka postoji ako su založeni suvlasnički dijelovi iz različitih zemljišnoknjižnih tijela. Ta hipoteka je specifičan oblik založnog prava koji pokazuje sva obilježja koja se na ovo pravo odnose, a koja su izražena u temeljnim načelima. Ona se osniva radi potpunog osiguranja povjeriočevog potraživanja u slučaju kada vrijednost jedne nekretnine nije tolika kolika je vrijednost tražbine, pa se zalaže više nekretnina kako bi njihova zajednička vrijednost odgovarala vrijednosti potraživanja ili kad povjerilac insistira na tome zbog predostrožnosti odnosno sličnih razloga.687[687] Svaka od založenih nekretnina mora ispunjavati opšte pretpostavke za zasnivanje založnog prava odnosno mora biti sposobna za unovčenje. Ova specifična vrsta hipoteke će sigurno imati sve širu primjenu u uslovima naraslih kreditnih potreba u situaciji kada visine kredita u praksi postaju sve veće. Ona omogućava finansiranje i siromašnijih dužnika, koji nedovoljnu vrijednost svoje imovine kompenzuju učešćem više hipotekarnih dužnika koji zalažu svoje nekretnine radi obezbjeđenja povjeriočevog potraživanja,688[688] jer nekretnine koje su opterećene zajedničkom hipotekom mogu pripadati i različitim licima. Kod zajedničke hipoteke svaka nekretnina odgovara za čitavo potraživanje, dok sa druge strane založno pravo prestaje u odnosu na sve založene nekretnine čim je osigurano potraživanje namireno. U zemljišnim knjigama ranije se upis ove hipoteke vršio samo u zemljišnoknjižnom ulošku jedne od založenih nekretnina (glavni uložak), dok se kod preostalih nekretnina samo konstatovalo da je zajednička hipoteka upisana na ovoj nekretnini (sporedni ulošci). Razlikovanje na glavne i sporedne uloške nije bilo od značaja za namirenje, jer je hipotekarni povjerilac mogao zahtijevati namirenje svoje tražbine iz vrijednosti bilo koje ili svih založenih nekretnina. ZZK propisuje da se, ako je više zemljišnoknjižnih tijela opterećeno istim stvarnim pravom, u svakom

685[685] Član 141 tačka 6 ZSP-a.Ovo je uvedeno po uzoru na član 811 Švajcarskog građanskog zakonika, prema kome hipotekarni dužnik može prodati

parcelu hipotekom opterećenog zemljišta slobodnu od te hipoteke ako ona vrijedi manje od 1/5 duga, a isplati odgovarajući dio duga ili ako ostatak pruža dovoljno garancije za isplatu duga.

686[686] Član 139 st. 4 ZSP-a.687[687] Vidi D. Medic, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeđenja potraživanja..., str. 170–172.688[688] O tome: H. Ernst, „Simultana hipoteka“, u V. Belaj, M. Dika, A. Eraković, H. Ernst, M. A. Giunio, O. Jelčić, T.

Josipović, J. Matko Ruždjak, B. Vukmir, Zaštita vjerovnika – stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005, str. 195.

Page 91: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zemljišnoknjižnom ulošku vrši upis tog opterećenja.689[689] Zajednička hipoteka tereti sve nekretnine nepodijeljeno. U ovom slučaju može da se postavi pitanje da li postoji jedno ili više založnih prava. Mišljenja smo da kod ove hipoteke postoji više hipoteka vezanih jedinstvenom tražbinom i solidarnošću obaveza zemljišnoknjižnih tijela ili hipotekarnih tražbina. Odnos između pojedinih založnopravnih odnosa ima obilježje stvarnopravne solidarnosti. To dolazi do izražaja u pravilima o namirenju. Kod zajedničke hipoteke sva založna prava služe samo jednom kreditnom odnosu. Radi se o istoj obligaciji za koju više založnih objekata nepodijeljeno odgovara. Postoji jedinstvo kauze iz koje nastaje zajednička hipoteka. Ova hipoteka može nastati i iz više pojedinačnih ugovora, koji su tako povezani da više lica zalažu po jedan predmet za isti dug ili povjerilac prvobitno jednom založenom objektu za dug dodaje drugi objekat, koji će za njega odgovarati. Kod te hipoteke posebno su složeni odnosi između više hipotekarnih dužnika u onim pravnim sistemima koji dopuštaju svojinsku hipoteku. Zajednička hipoteka može biti aktivator dužnikove imovine ili pak imovine više lica ako služi ostvarenju zajedničkog kredita. Pitanje namirenja kod zajedničke hipoteke je veoma delikatno. Ukoliko nije drukčije određeno, kod zajedničke (simultane) hipoteke založni povjerilac može slobodno birati iz koje od založenih nekretnina će namiriti svoje potraživanje.690[690] Ovo, naravno, obavezuje na savjesno ponašanje i na zaštitu prava nosilaca ostalih stvarnih prava na toj nekretnini. Pravilo je da se u takvim slučajevima potraživanje namiruje srazmjerno iz svih založenih nekretnina. Prilikom namirenja sud treba da cijeni sve okolnosti konkretnog slučaja imajući u vidu i odredbe ZIP-a,691[691] jer povjerilac ne može zahtijevati izvršenje u većem obimu od onog koji je potreban za namirenje njegove tražbine.

 

Prednost pri namirenju

 

Pravo prvenstva založnog povjerioca proizilazi iz ugovora o zalozi i stvarnopravnog karaktera založnog prava koje mu to omogućava. Ovo pravo zajedno sa pravom sljedovanja predstavlja esenciju založnog prava. Pravo prvenstva ima dvostruki domašaj, tako što obuhvata prvenstvo ne samo u odnosu na obične (hirograferne) povjerioce,692[692] već i u odnosu na kasnije založne povjerioce. Dakle, pravo prvenstva ima dva aspekta i može se posmatrati dvojako: kao pravo prvenstvene naplate i kao pravo prvenstvenog reda. Pravom prvenstvene naplate reguliše se odnos koji postoji između založnih i običnih povjerilaca, a pravom prvenstvenog reda odnos između založnih povjerilaca povodom objekta zaloga.693

689[689] Član 55 ZZK-a.690[690] Član 141 st. 8 ZSP-a.691[691] Članovi 8 st. 2 i 65 ZIP-a.692[692] To su povjerioci čije potraživanje nije obezbjeđeno založnim pravom i kojima dužnik garantuje cjelokupnom

svojom imovinom, pa tako i založenom stvari.693[693] Vidi: D. Medić, „Hipotekarnopravni odnos kao aspekt sadržine hipoteke“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci, vol. 27, br. 1/06, str. 452–453.

Page 92: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

[693] Potraživanje osigurano založnim pravom ima prednost pri namirenju iz vrijednosti zaloga pred svim potraživanjima koja nisu osigurana založnim pravima na tom zalogu, ako zakonom nije drugačije određeno.694[694] Prema tome, založni povjerilac ima uvijek prvenstvo prilikom namirenja u odnosu na običnog (hirografernog) povjerioca bez obzira na to da li je potraživanje običnog povjerioca nastalo prije ili poslije njegovog prava potraživanja. Ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirenju ima ono potraživanje koje je ispred ostalih u prvenstvenom redu.695[695] Mjesto u prvenstvenom redu određuje se prema trenutku nastanka založnog prava, ako zakon ne određuje drukčije.696[696] Ovdje nije relevantno vrijeme sklapanja pravnih poslova iz kojih izviru tražbine založnih povjerilaca, već je bitno vrijeme sticanja založnog prava na strani povjerioca. Kao i kod ostalih stvarnih prava, primjenjuje se staro rimsko pravilo: “Prior tempore potior iure” – raniji u vremenu, jači u pravu. Mjerodavan je momenat sticanja, a ne priroda založnog prava.697[697] Založno pravo koje je ranije stečeno omogućava povjeriocu da svoju tražbinu naplati u cijelosti, kako u pogledu glavnog duga, tako i u pogledu sporednih potraživanja, dok se kasniji povjerilac može naplatiti samo iz iznosa koji je ostao poslije njegovog namirenja. Prema tome, vidljivo je da je rang za ostvarivanje založnog prava od krucijalnog značaja,698[698] posebno u slučaju kada vrijednost predmeta zaloga ne dostiže dovoljan iznos za naplatu potraživanja svih povjerilaca. Ranije stečeno založno pravo je, dakle, ekonomski vrednije za založnog povjerioca i zato će on dužniku ponuditi kredit pod povoljnijim uslovima u pogledu trajanja, kamate i svih ostalih bitnih elemenata.

Prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je moguće izvršiti valjano ustupanje mjesta u prvenstvenom redu određuju se pravilima zemljišnoknjižnog prava.699[699] Sve dok se hipoteka ne izbriše iz zemljišne knjige smatra se da postoji, bez obzira na to što je prestalo potraživanje koje je osiguravala. Do brisanja hipoteke vlasnik opterećene nekretnine može raspolagati njenim mjestom u prvenstvenom redu.700[700] Kada se ima u vidu da se hipoteka na osnovu pravnog posla ili sudske odluke stiče upisom u zemljišne knjige, red prvenstva na nekretninama bi trebalo da se određuje prema trenutku upisa u zemljišnu knjigu.701

[701] Pošto se zahtjevi moraju obrađivati prema redoslijedu po kome su preuzeti,702

[702] to je za određivanje ranga hipoteke relevantan momenat prispjeća zahtjeva, osim ako je ugovoren neki drugi prvenstveni red. Za utvrđenje tog reda nije od značaja kada je doneseno rješenje o dozvoli upisa ni kada je upis zaista i proveden. Kad je zemljišnoknjižnom sudu stiglo istovremeno više prijedloga za upis hipoteka na istoj nekretnini, sve te hipoteke imaće isto mjesto u prvenstvenom redu i namirivaće se srazmjerno. Brisanjem hipoteke na mjestu u prvenstvenom redu, kasnije upisane hipoteke će se pomjeriti naprijed u svom prvenstvenom redu. Do toga jedino neće

694[694] Član 142 st. 1 ZSP-a.695[695] Član 142 st. 2 ZSP-a.696[696] Član 142 st. 3 ZSP-a.697[697] Dobrovoljno ili prinudno.698[698] Samo ograničena stvarna prava (iura in re aliena) imaju rang, jer se pravo svojine ne može rangirati, pošto se radi o

isključivom stvarnom pravu. Obligaciona prava ga nemaju, jer regulišu odnose između lica.699[699] Član 142 st. 4 ZSP-a.700[700] T. Josipović, „Založno pravo na nekretnini“, u V. Belaj, M. Dika, A. Eraković, H. Ernst, M. A. Giunio, O. Jelčić,

T. Josipović, J. Matko Ruždjak, B. Vukmir, Zaštita vjerovnika – stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005, str. 175.

701[701] Vidi član 45 st. 2 ZZK-a.702[702] Član 36 stav 1 ZZK-a.

Page 93: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

doći ako vlasnik založene nekretnine iskoristi svoje pravo raspolaganja prvenstvenim redom, koje mu osigurava povoljnije uslove kreditiranja.703[703] Odredbe o prioritetu hipotekarnog povjerioca našle su svoj izraz i u izvršnom postupku tako da se hipotekarni povjerioci namiruju redom kojim su sticali hipoteku, bez obzira na to ko je pokrenuo izvršni postupak,704[704] te u stečajnom postupku gdje imaju status razlučnih povjerilaca, koji imaju pravo na odvojeno i prvenstveno namirenje.705[705] Nosioci knjižnih prava, inače, mogu mijenjati mjesta u prvenstvenom redu ovih prava. Ustupanje mjesta u prvenstvenom redu je zamjena mjesta između knjižnih prava upisanih na istoj nekretnini. Time se ne dira u obim, a ni u prvenstveni red ostalih prava na toj nekretnini. Ustupanje reda prvenstva postoji kada hipotekarni povjerilac sa ranijim redom ustupi svoj red nekom od hipotekarnih povjerilaca sa kasnijim redom, a prilikom toga njegovo pravo prvenstva stupa na snagu. Najčešće, pravo koje stupa nazad dolazi na mjesto prava koje ide naprijed. Prema tome, radi se o zamjeni mjesta dva hipotekarna povjerioca i ona je moguća samo na osnovu njihovog sporazuma, dvostranog pravnog posla706[706] na osnovu kojeg se vrši upis u zemljišne knjige. Jednostrana izjava volje hipotekarnog povjerioca da ustupa mjesto u prvenstvenom redu svog knjižnog prava nije pravno relevantna. Ustupanjem reda prvenstva nastaje situacija kao da je hipoteka koja je stupila naprijed upisana već u času kada je zatražen upis hipoteke koja je stupila natrag, a hipoteka koja je stupila pozadi kao da je upisana tek kad je zatražen upis hipoteke koja je stupila naprijed.707[707] Na taj način može i više prava istovremeno stupiti na mjesto drugoga prava. Međusobni red prvenstva se tada određuje prema mjestu koje su ta prava imala prije ustupanja. Hipotekarni povjerilac koji ustupa red prvenstva može time za sebe ostvariti određene ekonomske koristi, ali pri tome mora procijeniti u kojoj će to mjeri uticati na naplatu njegovog potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine. Najčešće su pravni učinci ustupanja apsolutni, a promjena prvenstvenog reda konačna, mada se može i drukčije ugovoriti. Ustupanje reda prvenstva treba razlikovati od ustupanja potraživanja – cesije.708[708] Kod cesije na mjesto dosadašnjeg hipotekarnog povjerioca može doći svako treće lice kao prijemnik prava i ona proizvodi pravne učinke samim sklapanjem ugovora.

 

Založno pravo kao hipoteka

 

Na nekretninama je moguće zalaganje isključivo zasnivanjem hipoteke. Hipoteka je, prevashodno, založno pravo na nekretninama i nekada je mogla postojati samo na nekretninama. No, hipoteku je sada moguće osnovati i na nekim drugim stvarima i pravima, pa se izjednačavanje hipoteke sa založnim pravom na

703[703] To će biti u slučaju raspolaganja neizbrisanom hipotekom i zabilježbe zadržavanja prvenstvenog reda.704[704] Članovi 74 stav 1 i 98 stav 3 ZIP-a705[705] Član 38 Zakona o stečajnom postupku.706[706] Kauza je zamjena mjesta u prvenstvenom redu.707[707] Vidi: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo, Zagreb, 2001, str. 256.708[708] Član 436 ZOO-a.

Page 94: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nekretninama709[709] ne bi moglo apsolutno prihvatiti. Pojava novih oblika zalaganja, kao što su zalaganje pomorskih i riječnih brodova,710[710] vazduhoplova, motornih vozila i nekih drugih pokretnih stvari i prava, aktuelizovala je raspravu o kriterijumu podjele založnog prava na ručnu zalogu i hipoteku prema prirodi predmeta zaloga. U pomenutim slučajevima dolazi do zalaganja pokretnih stvari, ali se one ne predaju u državinu povjeriocu, nego se obezbjeđenje postiže upisom u javne registre. Ovo se, takođe, tretira kao hipoteka i uspostavlja se situacija koja liči na onu kod nekretnina. Zbog toga neki teoretičari smatraju da kriterijum ove podjele založnog prava nije u prirodi predmeta zaloge, već u okolnostima da li založni povjerilac ima državinu na tom predmetu ili ne. Prema tom shvatanju, hipoteka je moguća i na pokretnim stvarima ako one ostaju u državini zalogodavca, a ručna zaloga postoji uvijek kada se založena stvar predaje u državinu zalogoprimcu.711

[711]

 

 

Registarsko založno pravo

 

Na pokretnim stvarima i pravima može se osnovati založno pravo upisom u registar zaloga pod pretpostavkama i na način određen posebnim zakonom (registarsko založno pravo).712[712] Dakle, predviđeno je da posebni zakon propiše uslove za osnivanje bezdržavinske (registarske) zaloge na pokretnim stvarima i pravima i time je ZSP uvažio činjenicu da je takav zakon u Bosni i Hercegovini već bio donesen.713[713] Inače, problem bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima jedno je od pitanja o kojima se u teoriji građanskog prava najviše diskutovalo.714[714] Danas je ovaj institut priznat u cijelom svijetu. U posljednjih stotinu godina nastala je široka lepeza bezdržavinskih vrsta obezbjeđenja.715[715] Takva sredstva obezbjeđenja na pokretnim stvarima i pravima (posebno registarsko založno pravo) su sada apsolutni trend u uporednom pravu.716[716] To je naročito uočljivo u tranzicijskim zemljama.717[717]

709[709] Vidi član 143 ZSP-a.710[710] O tome: Z. Radović, Hipoteka na brodu, Beograd, 1996; Z. Radović, „Hipoteka na brodu unutrašnje plovidbe“,

Pravni život, br. 11–12/91, str. 1489–1498; J. Nikčević Grdinić, „Hipoteka na brodu (pojam, nastanak, prostiranje i prestanak hipoteke na brodu)“, Pravna riječ, br. 8/06, str. 243– 254.

711[711] Vidi npr. O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 352.712[712] Član 144 st. 1 ZSP.713[713] BiH je tako slijedila praksu tranzicijskih zemalja da se ovaj institut ne reguliše u okviru kodifikacije stvarnog

prava, već posebnim zakonom.714[714] Vidi npr. E. Doskotz, Faustpfand oder Registerpfand (Mobiliarhypothek) als moderne Pfanderchtsar an

beweglichen Sachen, diss., Erlangen, 1934, str. 110; M. Konstantinović, “Hipoteka na stoci”, Spomenica četvrtog kongresa pravnika Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1931, str. 237–254, itd.

715[715] M. Cabrillac, C. Mouly, Droit des sûretés, cinquiéme édition, Paris, 1999, str. 559.716[716] O tome opširno: E. Čulinović Herc, Ugovorno osiguranje tražbina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari

u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998; D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1991, str. 301–310.

717[717] Vidi: A. Janevski, „Vrste ugovornih stvarnopravnih osiguranja na pokretnim stvarima, objekti koji mogu biti založeni, potraživanja koja mogu biti osigurana, Komparativni pregled zemalja – Srbija, Makedonija, BiH, Hrvatska, Crna Gora, Albanija“, u Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu, Izbor radova i analiza, Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010, knjiga II, Beograd, 2010, str. 303–307.

Page 95: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Prilikom reforme prava osiguranja u ovim zemljama znatno je proširen krug objekata na kojima se može zasnovati založno pravo,718[718] napušteni su određeni tradicionalni principi ovog prava i nastala su nova sredstva obezbjeđenja na pokretnim stvarima.719[719] Različitim sredstvima garancije stvaraju se uslovi za ubrzanje finansijske i privredne aktivnosti. U novim zakonima se, uglavnom, uvažavaju klasični principi građanskog prava uz korišćenje prihvatljivih iskustava iz kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Mogućnost osnivanja bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima postojala je u bivšoj SFRJ od donošenja novele ranijeg Zakona o izvršnom postupku iz 1990. godine,720[720] kada je uvedeno zasnivanje založnog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom721[721] kojim je znatno proširen obim stvari koje mogu biti predmet zaloga.722[722] Sporazum povjerioca i dužnika sklopljen pred sudom imao je značaj sudskog poravnanja i ono je, kao surogat sudske odluke, imalo snagu izvršne isprave. Modus acquirendi kod te zaloge na pokretnim stvarima bio je pljenidbeni popis stvari. Cilj uvođenja ovog instituta bio je ubrzanje realizacije prava založnog povjerioca. No, to založno pravo, i pored nesumnjivo pozitivne uloge, u praksi se kod pokretnih stvari nije pokazalo dovoljno djelotvornim zbog nedostatka adekvatnog publiciteta. U Bosni i Hercegovini su najprije na nivou entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine bili doneseni zakoni koji su uređivali bezdržavinsku (registarsku) zalogu na pokretnim stvarima i članskim udjelima.723[723] No, za implementaciju tih zakona nisu bili ispunjeni neophodni preduslovi, pa oni nikada nisu ni počeli da se primjenjuju u praksi. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, poslije mnogo priprema, konačno je usvojila Okvirni zakon o zalozima (OZZ)724[724] kojim je u cijeloj Bosni i Hercegovini uvedeno registarsko založno pravo.725[725] Ovaj zakon, koji je donesen pod uticajem američkog prava,726[726] predstavlja novinu u našem pravnom poretku i svakako zaslužuje posebnu pažnju. Zakon je donesen sa željom da se na bosanskohercegovačkom tržištu radne snage, kapitala, robe i usluga na jedinstven način urede osnove založnog prava i vođenje registra zaloga. Cilj je da se stvori što povoljnije okruženje za obezbjeđenje kredita i da se podstaknu finansijske institucije da daju povoljne kredite koji će omogućiti dalji razvoj privrednih aktivnosti. Posebno je značajno da potencijalni kreditori u čitavoj Bosni i Hercegovini mogu putem registra brzo da dobiju pouzdane informacije o postojećim potraživanjima na pokretnoj imovini. Navedeni zakon sadrži odredbe o obezbjeđenju na pokretnim stvarima, zatim odredbe o organizaciji i vođenju registra, kao i postupku registracije, a propisuje se i poseban izvršni postupak za namirenje povjerilaca koji su osigurani registrovanom zalogom, koji u cilju što efikasnijeg namirenja sadrži određena odstupanja od opštih pravila izvršenja. Registar zaloga vodi Ured za registar kao posebna organizaciona jedinica Ministarstva pravde

718[718] Proširenje podloge založnog prava, koje u stvari predstavlja odstupanje od načela specijalnosti, odgovara tendencijama uporednog prava, mada može da ima posljedice na sigurnost založnih povjerilaca. Na ovaj način se udovoljava zahtjevima moderne kreditne privrede.

719[719] O tome: C. Jessel-Holst, Reforma prava o obezbeđenju potraživanja pokretnim stvarima u Jugoistočnoj Evropi, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 82.

720[720] Službeni list SFRJ br. 27/90.721[721] Član 251a – 251f ZIP-a iz 1978. godine.722[722] O tome više: D. Medić, “Sticanje hipoteke na osnovu sporazuma pred sudom i notarski obrađene isprave“, Pravni

život, br. 10/05, str. 457–471; S. Babić, „Osiguranje potraživanja vjerovnika zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretnim stvarima dužnika na temelju sporazuma stranaka“, Informator, male stranice, br. 3925–3926/91, str. 1–8.

723[723] Zakon o registrovanim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima Republike Srpske – Službeni glasnik RS br. 16/00, Zakon o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima Federacije BiH – Službene novine FBiH br. 17/02 i Zakon o registrovanim zalogama na pokretnim stvarima i pravima – Službeni glasnik Brčko distrikta BiH br. 9/00.

724[724] Službeni glasnik BiH br. 28/04 i 54/04.725[725] Vidi: Dž. Mutapčić, Registrirane zaloge na pokretnim stvarima i članskim udjelima, u Zborniku radova sa

međunarodnog savjetovanja “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2003, str. 413; M. Lasić, Prijedlog Okvirnog zakona o zalozima BiH s posebnim osvrtom na odredbe međunarodnog privatnog prava , u Zborniku radova sa međunarodnog savjetovanja “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2004, str. 351; M. Hadžimusić, Zaloga – sredstvo osiguranja postojećih ili budućih potraživanja, ZIPS, br. 1022/04, str. 31; M. Povlakić, Registrirana zaloga u BiH, u u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 366–381.

726[726] Ovdje se ima u vidu član 9 Jednoobraznog trgovačkog zakonika SAD-a iz 1962. godine.

Page 96: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Bosne i Hercegovine727[727] i to je, u stvari, registar opterećenja. OZZ-om je izbjegnut negativno dejstvo deposesije, a omogućen adekvatan publicitet prava založnih povjerilaca upisom u registar zaloga.728[728] Ovaj propis, i pored izvjesnih nedostataka, zaslužuje prelaznu ocjenu zbog toga što su njime normativno uobličene osnovne karakteristike koje mora da ima ovakvo sredstvo osiguranja da bi moglo da posjeduje upotrebnu vrijednost. Ovdje prevashodno mislimo na efikasnu zaštitu povjerilaca u odnosu na treća lica i u odnosu na založnog dužnika. Nema sumnje da donošenje tog zakona, koji slijedi savremene trendove u ovoj oblasti, ima veliki značaj za razvoj povoljnog ambijenta za komercijalne aktivnosti. Zahvaljujući njegovom postojanju, kreditori imaju priliku da dođu do potpunih obavještenja koja će biti relevantna za donošenje eventualne odluke o njihovim budućim ulaganjima. Nedvojbeno je da ovaj zakon, zajedno sa drugim reformskim propisima, treba da odigra ključnu ulogu u razvoju tržišne privrede i uspješnom provođenju procesa tranzicije. Posebno je značajno da se registracija zaloga odvija bez uključivanja sudova, koji su preopterećeni drugim poslovima, te što je predviđen relativno brz i efikasan postupak izvršenja. Ipak, najvažnije je da je bezdržavinska (registarska) zaloga konačno zaživjela i postala stvarnost na ovim prostorima, kako zbog njenih prednosti u odnosu na ručnu zalogu, tako i zbog činjenice da može predstavljati supstitut hipoteci u situacijama kada se ona ne može uspostaviti zbog problema koji su vezani za evidenciju nekretnina.

Osnivanje založnog prava

 

Oblici osnivanja založnog prava

 

U pravnoj teoriji već odavno je prihvaćen stav da se pojedine vrste zaloga međusobno razlikuju prema dva osnovna kriterijuma: prema prirodi predmeta na koje se pravo zaloga odnosi i prema oblicima osnivanja (načinu nastanka).729[729] Prema prirodi predmeta (objekta), založno pravo se dijeli na založno pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima, te na pravima.730[730] Kao što je vidljivo, osnovni orijentir za ovu podjelu jeste vrsta objekta na koje se založno pravo odnosi.731[731] Osnivanje je nastajanje subjektivnog založnog prava na nečijoj stvari. Prema oblicima osnivanja, založno pravo se dijeli na dobrovoljno, sudsko i zakonsko. Založno pravo je osnovano kada su ispunjeni svi zakonom propisani opšti i posebni uslovi,732[732] koji su različiti za razne vrste založnog prava. Dobrovoljno založno pravo se osniva na određenoj stvari ili pravu na osnovu pravnog posla, sudsko na osnovu sudske odluke u postupku namirenja povjerilaca u izvršnom postupku, a zakonsko na osnovu zakona.733[733] Iako se navedeni oblici založnog prava

727[727] Član 16 stav 2 OZZ-a.728[728] D. Medić, „Bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima u Bosni i Hercegovini“, u Zborniku radova „Aktuelna

pitanja građanskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini”, Jahorina, 2006, str. 35.729[729] O tome: D. Medić, „Založno pravo – osnov pravne sigurnosti“, Značenja, br. 44–45/02, str. 247–260.730[730] D. Stojanović, op. cit., str. 234. Prema M. Vedrišu i P. Klariću, ako je pravo kao objekt založnopravnog odnosa upisano u zemljišnim knjigama postoji

hipoteka, a ako nije upisano ručna zaloga (pignus). Vidi: M. Vedriš i P. Klarić, Osnove imovinskog prava, peto izdanje, Zagreb, 1984, str. 224.

731[731] Različitost predmeta među ovim oblicima neminovno dovodi do razlika.732[732] Član 145 ZSP-a.733[733] Sudsko i zakonsko se nazivaju i prinudno (nužno) založno pravo.

Page 97: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

međusobno razlikuju po određenim karakteristikama, ipak između njih postoje i određene sličnosti, jer se na njih primjenjuju i opšta pravila o založnom pravu. Nijedan od ovih oblika nema prednost pred ostalima, osim ako poseban zakon ne bi odredio drukčije. Unutar toga postoji i daljnja diferencijacija koja se bazira na posebnim osobinama pojedinih oblika tog prava. Na jednom predmetu može postojati više založnih prava različitih oblika odnosno podvrsta.

  

Dobrovoljno založno pravo

 

Dobrovoljno založno pravo se osniva na osnovu pravnog posla kome je cilj uspostavljanje založnog prava na određenoj stvari ili pravu.734[734] To je redovni i najčešće zastupljeni oblik založnog prava. Pravila građanskog prava koja se odnose na materiju zaloga imaju u vidu upravo ovu njegovu formu. Najčešće se zaključuje ugovor o osnivanju založnog prava, a moguće je ovo pravo steći i jednostranom izjavom volje vlasnika predmeta zaloga, kao lica čije se pravo ograničava (npr. testamentom). Dobrovoljno založno pravo nastaje voljom da se stvar založi i izvodi se iz prava svojine stvari koja se zalaže. Pravni osnov nastanka tog založnog prava je pravno relevantno izražena volja ovlašćenog lica za zalaganje određene stvari ili prava.

 

Ugovor o davanju u zalog

 

Ugovor sam po sebi ne proizvodi nastanak založnog prava. On je tek pravni osnov za nastanak dobrovoljnog založnog prava. Kao i svaki ugovor, i ugovor o zalogu obavezuje ugovorne strane. Založni dužnik se ugovorom obavezuje da preda povjeriocu određenu pokretnu stvar u zalog ili da mu dopusti da svoje založno pravo upiše u javni registar (zemljišne knjige) kao teret određene stvari odnosno da prenese povjeriocu neko pravo radi osiguranja. S druge strane, založni povjerilac se obavezuje da će čuvati založenu pokretnu stvar i da će je, čim njegovo potraživanje prestane, vratiti zalogodavcu ili da će učiniti ono što je potrebno da bi se založno pravo izbrisalo iz javnog registra odnosno da će mu ponovo prenijeti neko pravo.735[735] Bez ovakvog sporazuma strana ugovor ne može biti valjan pravni osnov za nastanak založnog prava. Sloboda ugovaranja ne može biti apsolutna. Postoje opšte zabrane za sve pravne poslove, a isto tako i specifične za pojedine vrste, pa tako i za ugovor o zalogu. Podređen položaj dužnika, njegova zavisnost, a često i stanje nužde, opravdavaju težnju da se on što adekvatnije zaštiti. Međutim, prava suština zabrane određenih odredaba nije samo u tome da se zaštiti dužnik, nego i druga lica koja te

734[734] Član 146 st. 1 ZSP-a.735[735] Član 147 st. 1 ZSP-a.

Page 98: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odredbe mogu pogoditi. To su, prevashodno, kasniji založni povjerioci koji takođe žele da naplate svoj dug i kojima bi to, u suprotnom, moglo da bude znatno otežano ili onemogućeno. Zabranjene odredbe u ugovoru o zalozi su plod evolucije založnog prava, zaštitnog su karaktera i zato je razumljivo da su ništave i da ne proizvode pravno dejstvo.736[736] ZSP prije svega propisuje opšte pravilo da su ništave sve odredbe ugovora suprotne prirodi zaloga i potraživanja koja bi trebalo da budu osigurana založnim pravom.737[737] Pored toga, propisane su i neke posebne zabrane. Tako je, između ostalog, ništavna i odredba ugovora o prelasku zaloga u povjeriočevu svojinu ako dug ne bi bio plaćen do dospjelosti.738[738] Dakle, u skladu sa načelom oficijelnosti (namirenje sudskim putem), pri realizovanju potraživanja u našem pravnom sistemu je zabranjena tzv. lex commisoria.739[739] Razumljivo je da je ta zabrana našla svoju zakonsku potporu i da su takvi sastojci ugovora ništavi, jer se oni prevashodno protive prirodi, cilju i kauzi založnog prava. Nema sumnje da treba imati u vidu da se zalaganjem stvari (prvenstveno nekretnina) služe upravo ona lica koja se nalaze u teškim materijalnim prilikama, kako bi putem kredita ili zajma svoje nezavidno materijalno stanje na neki način popravili i logično je da oni lako pristaju na sve povjeriočeve uslove, čak i ako bi za njih docnije mogle nastupiti štetne posljedice.740[740] Ovakvi uslovi su zabranjeni zato što dužnik na njih pristaje iz nužde i lakomislenosti.741[741] Zakonodavac je htio da na taj način zaštiti dužnika od često veoma beskrupuloznih zahtjeva povjerioca i intencija je bila da se vodi računa o socijalnom interesu koji je ovdje veoma naglašen. Komisorni pakt ne bi štetio samo dužnicima koji bi pristali na posljedice koje se ovakvim ugovaranjem preuzimaju, već bi u slučaju njegove validnosti bio oštećen i konkurentni kreditor i drugi mogući povjerioci u odnosu na onog koji stiče prednost na osnovu takve odredbe. Nesumnjivo je da je njihov interes da stvar koja je data u zalogu bude prodata na javnoj prodaji kako bi, eventualno, mogli konkurisati u pogledu onoga što je prodajom dobijeno. Prema tome, razlog zabrane ugovaranja pomenute odredbe u ugovoru o zalozi je sprečavanje nastupanja generalne štete.742[742] U teoriji postoje i stavovi da ovaj institut treba poistovjetiti sa zamjenom ispunjenja (datio in solutum). Međutim, i pored izvjesne sličnosti, između njih postoje i suštinske razlike, jer je kod komisornog pakta prenošenje svojine uslovljeno, a kod zamjene ispunjenja dolazi do gašenja dužnikove obaveze u trenutku prijema druge stvari.743[743] Ništavnost takve odredbe ne povlači automatski i ništavnost samog ugovora. Prema stavu sudske prakse dopušteno je naknadno ugovaranje prava da povjerilac stekne pravo svojine na zalogu, a po dospjelosti potraživanja koje je obezbijeđeno zalogom, kao kompenzacija za neplaćenu dospjelu tražbinu.744[744] To je u skladu i sa rješenjima sadržanim u uporednom pravu.745[745] Obrazloženje za to je da dužnik više nije u tako nepovoljnoj situaciji kao kada je zaključivao ugovor o zalogu, jer on u tom momentu može

736[736] Vidi: D. Medić, „Zabranjene odredbe u ugovoru o zalogu“, Glasnik pravde, br. 7–8/01, str. 49–57.737[737] Član 147 st. 2 ZSP-a.738[738] Član 147 st. 3 ZSP-a.739[739] Ugovaranje lex commissoriae je zabranjivalo i rimsko pravo.740[740] O tome: M. Milović, „Odredbe ugovora o zalozi koje ne uživaju pravnu zaštitu“, Pravni život, br. 10/01, str. 485.741[741] To je uopšte slučaj kod zelenaških ugovora (v član 141 ZOO-a).742[742] Z. Rašović, „Zabranjene klauzule kod ugovora o zalozi“, Pravni život, br. 10–12/88, str. 1598.743[743] O tome: Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima..., str. 73.744[744] Vidi npr. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1226/95 od 12.10.1999. godine, u D. Medić i H. Tajić, Založno

pravo u praksi, Sarajevo, 2009, str. 213.745[745] Npr. paragraf 1229. Njemačkog građanskog zakonika, član 2078 stav 2 Francuskog građanskog zakonika, itd.

Page 99: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ravnopravno da pregovara sa povjeriocem o zaključenju ovakvog sporazuma. Jasno je da dužnik neće biti saglasan sa pogodbom koja bi za njega bila nepovoljnija od redovnog puta kojim se namiruje založni povjerilac i da će on pristati samo na one klauzule koje i njemu odgovaraju. Mišljenja smo da se to odstupanje može prihvatiti. Naime, ratio zabrane, kao što smo već naveli, nije samo da se zaštiti dužnik, nego i druga lica koja ova klauzula može pogoditi (u prvom redu kasniji založni povjerioci), a imajući to u vidu smatramo da se može prihvatiti kao valjan komisorni pakt koji je nastao poslije dospjelosti duga, ukoliko je to u njihovom zajedničkom interesu. Radi zaštite dužnika ništavne su i odredbe ugovora kojima se dužnik onemogućava da zalog iskupi ili da drugom dopusti da osnuje založno pravo na istom zalogu (podzaloga, nathipoteka). Isto tako, razumljivo je da je ništavna i odredba da povjerilac ne može nakon dospijeća potraživanja zahtijevati prodaju založnog prava, što bi bilo u suprotnosti sa svrhom i prirodom ovog sredstva obezbjeđenja,746[746] jer bez toga založno pravo ne može ni postojati. U praksi se, inače, često dešava da se dužniku zabranjuje otuđenje i opterećenje zaloga (najčešće nekretnine) bez saglasnosti povjerioca i to je dodatni pritisak na dužnika. Ta zabrana ne donosi povjeriocu značajnu prednost, a ograničava dužnika koji založenu stvar ne može dalje koristiti za osiguranje novog kredita niti je može prodati i dobiti svjež novac. Takva zabilježba je nepotrebna i suprotna prirodi zaloga. Ako se radi o nekretninama, vlasnik nekretnine se prilikom osnivanja hipoteke u formi notarski obrađene isprave može podvrgnuti neposrednom prinudnom izvršenju, a to obavezuje i novog vlasnika, tako da se i protiv njega može preduzeti neposredno izvršenje. Kasniji povjerioci ne ugrožavaju značajno prvog povjerioca, a ako bi povjerilac sa kasnijim rangom prvenstva prvi pokrenuo izvršni postupak, to ne utiče na redoslijed namirenja. Dakle, ovakve zabrane u praksi kao nepotrebne treba izbjegavati.747[747] Ugovaranje nekih odredaba koje su zabranjene ne mora činiti ništavnim čitav ugovor, čak ni onda kada je takva odredba bila uslov ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ništavne su i odredbe ugovora o zalogu po kojima povjerilac može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe. Ovo je izuzetno dozvoljeno u slučaju da zalog ima propisanu cijenu ili ako je ona određena na osnovu procjene vještaka, jer tada dužnik ne može da bude oštećen.748[748] Ta odredba donesena je po uzoru na rješenja iz Poljskog građanskog zakonika.749[749]

Ugovor o davanju u zalog nepokretnosti je pravna osnova za osnivanje hipoteke. To je ugovor između vlasnika nepokretnosti i povjerioca, kojim se vlasnik nepokretnosti obavezuje da trpi da povjerilac naplati svoje obezbijeđeno potraživanje iz vrijednosti hipotekovane nepokretnosti na način propisan zakonom, ako dug ne bude isplaćen o dospjelosti. Radi se o dvostranoobaveznom, kauzalnom750[750] i naplatnom751[751] ugovoru. Ovaj ugovor može da bude sklopljen kao poseban752[752] ili kao dio ugovora koji uređuje potraživanje (ugovora o zajmu, kreditu i dr.).753[753] Imajući u vidu da je hipoteka akcesorne prirode, pravna sudbina tog ugovora zavisi od valjanosti ugovora koji je pravni osnov potraživanja koje se

746[746] Član 147 st. 3 ZSP-a.747[747] U uporednom pravu su ovakve zabrane zabranjene. Vidi npr. član 147 st. 2 Stvarnopravnog zakonika Slovenije.748[748] Član 147 st. 4 ZSP-a.749[749] Član 313 Poljskog građanskog zakonika. 750[750] Kauza mu je realno osiguranje određenog potraživanja. 751[751] Zalog se može smatrati naplatom za osigurano potraživanje.752[752] D. Vuksanović, „Značaj upisa hipoteke za pravo namirenja potraživanja“, Pravni život, br. 11/09, str. 740.753[753] Z. Rašović, Komentar Zakona o hipoteci..., str. 90. Vidi i T. Josipović, Založno pravo na nekretnini..., str. 159.

Page 100: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

osigurava hipotekom.754[754] No, forma samostalnog obligacionog ugovora ne određuje i formu akcesornog ugovora o zalozi.755[755] Ugovor o hipoteci je formalan pravni posao.756[756] ZSP predviđa da taj ugovor mora biti sačinjen u obliku koji je propisan za pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje svojine na nepokretnostima.757[757] Kada se imaju u vidu odredbe Zakona o notarima koje predviđaju obaveznu notarsku obradu isprava koje se, između ostalog, odnose i na prenos ili sticanje svojine ili drugih stvarnih prava na nekretninama,758[758] nesumnjivo je da i ovaj ugovor zahtijeva adekvatnu notarsku obradu. Forma notarski obrađene isprave nije samo uslov izvršnosti notarske isprave već i valjanosti pravnog posla kojim se zasniva hipoteka.759[759] Radi se o formi ad solemnitatem,760[760] a pri tome nije od značaja da li se dužnik odnosno vlasnik nekretnine želi podvrgnuti prinudnom izvršenju. 761

[761] Ako postoji takva situacija, to se može odmah zabilježiti u zemljišnoj knjizi 762[762] i djelovanjem načela zemljišnoknjižnog prava obavezuje i eventualnog novog vlasnika nekretnine ukoliko do te promjene dođe. Pozitivno je da je predviđena mogućnost da notarske isprave budu izvršne isprave i da su uvrštene u kategoriju izvršnih naslova na osnovu kojih se može tražiti izvršenje.763[763] Za izvršnost isprava nije potrebna nikakva dalja aktivnost izvršnog suda.764[764] Prilikom zasnivanja hipoteke notar mora u potpunosti utvrditi pravu volju stranaka i formulisati odredbe ugovora prema tome, imajući u vidu obavezu poučavanja i zaštite neuke stranke.765[765] Pravni poslovi koji ne zadovoljavaju ovaj uslov su ništavni i ne proizvode pravne posljedice. Ugovor o hipoteci se ispunjava upisom i to uknjižbom založnog prava u zemljišne knjige. Osnova za odobrenje tog upisa može biti samo isprava koja zadovoljava pretpostavke za upis. Dakle, ona mora zadovoljavati uslove za valjanost i tabularne isprave, ali to su zahtjevi za upis, a ne za valjanost ugovora. Ugovor o hipoteci ukoliko bude sačinjen u pomenutoj formi će obavezivati dužnika i u slučaju da nema oblik knjižne isprave.766[766] Može se desiti da hipotekarni dužnik nije vlasnik založene nekretnine, iako je kao takav upisan u zemljišnoj knjizi, pa se postavlja pitanje da li se u takvom slučaju hipoteka može steći od nevlasnika. Ovdje dolazi u obzir primjena instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige,767[767] čime se omogućuje da savjesni hipotekarni povjerilac, pod određenim pretpostavkama, stekne hipoteku od nevlasnika. Uostalom, ako se od nevlasnika, ispunjenjem propisanih uslova može steći pravo svojine na nekretninama,768[768] razumljivo je da se može steći i hipoteka kao ograničeno stvarno pravo. Inače, ugovor o hipoteci ranije nije bio

754[754] O tome: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 813.755[755] I. Babić, Građansko pravo – Uvod u građansko pravo i Stvarno pravo, Banja Luka, 2008, str. 275.756[756] Za razliku od toga, ugovor o zalaganju pokretnih stvari je neformalan i za njegovu valjanost se ne traži nikakav

poseban oblik.757[757] Član 147 tačka 5 ZSP-a.758[758] Član 68 st. 1 tač. 4 Zakon o notarima (Službeni glasnik RS br. 86/04).759[759] Vidi: D. Medić, Sticanje hipoteke na osnovu sporazuma pred sudom i notarski obrađene isprave..., str. 457–471.760[760] Ova forma predstavlja bitan uslov punovažnosti pravnog posla i kada određeni posao za koji je takva forma

predviđena nije preduzet u toj formi on ne proizvodi pravno dejstvo.761[761] Vidi član 85 st. 2 Zakona o notarima.762[762] Član 20 st. 2 ZZK-a.763[763] Član 23 ZIP-a; član 85 st. 1 Zakona o notarima.764[764] Član 85 st. 3 Zakona o notarima.765[765] M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini..., str. 240–241.766[766] O formi ugovora o hipoteci u hrvatskom pravu v. N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković,

Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 813–814, a o sudskoj praksi vezanoj za taj ugovor v. M. Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, Zagreb, 2004, str. 463–466. O formi ugovora o hipoteci u Srbiji v. D. Živković, Komentar Zakona o hipoteci, Beograd, 2006, str. 20–21; A. Gloginić, Komentar Zakona o hipoteci, Beograd, 2007, str. 38. O formi ugovora o hipoteci u Crnoj Gori v. Z. Rašović, Komentar Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, II knjiga..., str. 1610–1635.

767[767]Član 55 ZSP-a; član 9 ZZK-a.768[768] Član 56 ZSP.

Page 101: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

posebno uređen zakonom, pa su u pogledu njegove forme postojala različita mišljenja. 769[769] Međutim, mada ovaj ugovor nije ugovor o prenosu prava na nekretninama,770[770] on se u svakom slučaju približava ovakvim ugovorima, pa se nužno zaključivao u formi koju su propisivali važeći propisi o prometu nekretnina za prenos prava svojine. Jasno je da se uknjižba hipoteke u korist hipotekarnog povjerioca nije mogla izvršiti na osnovu ugovora koji nije ispunjavao te uslove i u pogledu toga nije moglo da bude posebnih dilema. Uknjižba hipoteke vršila se na osnovu isprava (privatnih i javnih) sastavljenih u propisanoj formi za njihovu punovažnost koje nemaju očiglednih nedostataka.771[771] Ipak, značajno je da je forma ugovora o hipoteci sada jasno i precizno određena. Prema tome, ugovor o hipoteci je formalni pravni posao koji, ukoliko nije zaključen u propisanoj formi, ne proizvodi pravne učinke.772[772]

 

Način sticanja založnog prava na pokretnim stvarima

 

Ugovor o zasnivanju ručne zaloge je koncesualan, kauzalan i naplatan, a nastaje saglasnošću volja ugovornih strana o bitnim elementima. Zahvaljujući neformalnosti ovog ugovora, do njegovog zaključenja najčešće dolazi u onom obliku u kome je zaključen pravni posao koji je pravna osnova povjeriočevog potraživanja, pa ga stranke redovno sačinjavaju u vidu jednog ili više sporednih sastojaka tog pravnog posla. No, ugovor o zalogu može biti zaključen i nakon što je već nastalo potraživanje koje bi

769[769] Vidi: Š. Erak, „Hipoteka sredstvo osiguranja potraživanja (I dio)“, Pravni savjetnik, br. 5/01, str. 21; T. Tumbri, „Založno pravo“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1–2/81, str. 152; P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, sticanje)..., str. 1124–1125.

Na savjetovanju iz imovinsko-pravne oblasti, koje je održano u Neumu (BiH) 2.10.1997 godine, obrazloženo je stanovište da se za ugovor o hipoteci ne traži kvalifikovana pismena forma, s ovjerom potpisa ugovornih stranaka, već da je dovoljna obična pismena forma. U prilog tom mišljenju izneseni su sljedeći argumenti:

– u pravnom poretku Federacije BiH važi načelo neformalnosti ugovora, ako zakonom nije drukčije određeno, a u pravu se izuzeci usko tumače, pa se ne može pravilo o formi ugovora o otuđenju prava vlasništva na nekretnini protegnuti i na manje značajan ugovor o njenom hipotekarnom opterećenju;

– ne može se za ugovor o hipoteci tražiti stroža forma, nego što je propisano za ugovor o kreditu, a to je obična pismena forma (član 1066, stav 1 ZOO-a);

– nekretnina opterećena hipotekom određuje se u sudskom postupku na javnoj prodaji čime se pruža veća zaštita njenom vlasniku, nego što je ovjera potpisa na ugovoru o osnivanju hipoteke.

Međutim, mišljenja smo da se ovo stanovište tada nije moglo prihvatiti. Prije svega, načelo neformalnosti ugovora ne isključuje analognu primjenu propisa o formi ugovora o prenosu prava svojine na nekretninama na ugovor o hipoteci, jer reali -zacija hipoteke znači i gubljenje prava svojine na nekretnini koja je založena. Ugovorom o kreditu se zasniva samo obligacionopravni odnos, dok se ugovorom o hipoteci stvara osnov za zasnivanje stvarnog prava. Sudski postupak javne prodaje, čime se sprečava prodaja ispod tržišne cijene, nema prevashodnu važnost za vlasnika založene nekretnine, nego je za njega bitno da se ona prodaje. Imajući u vidu da sticanje hipoteke može dovesti do gubitka prava vlasništva na predmetu hipoteke propis o formi ugovora o otuđenju nekretnina trebalo je primijeniti i za ugovor o hipoteci. O tome i P. Simonetti, „Hipotekarno zalaganje nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine (s osvrtom na zalaganje prava građenja de lege ferenda)“, Pravna misao, br. 1–2/99, str. 45–47.

770[770] Zaključivanjem tog ugovora vlasnik pristaje da se, pod određenim zakonskim uslovima, na zahtjev hipotekarnog povjerioca proda založena nekretnina radi naplate njegovog potraživanja.

771[771] Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije , Rev-1342/99 od 25.11.1999, u D. Medić i H. Tajić, Sudska praksa iz stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008, str. 705

772[772] Ugovor o hipoteci može u ime i za račun dužnika potpisati i punomoćnik sa specijalnom punomoći. U tom smislu ide i sudska praksa: „Pravni posao na temelju kojega se osniva hipoteka predstavlja posao koji ne ulazi u redovno poslovanje pa takav posao punomoćnik može poduzeti na temelju punomoći koja se odnosi na poduzimanje toga posla, odnosno određene vrste poslova među koje on spada” – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gzz-1/99 od 15.4.1999. godine, Informator, br. 4788/00 od 26.1.2000.

Page 102: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zalog trebalo da osigura. Sam po sebi taj ugovor ne stvara založno pravo. Pored postojanja ugovora, potrebna je i predaja stvari. Dužnik se u ugovoru obavezuje da će u cilju osiguranja potraživanja predati povjeriocu u državinu određenu stvar da bi na njoj nastalo založno pravo. Predaja pokretne stvari ima značaj akta ispunjenja ugovorne obaveze. Isto tako, predaja pokretne stvari je i način sticanja ovog založnog prava, jer se ono stiče tek kada se založena pokretna stvar preda založnom povjeriocu (tradicioni princip).773[773] Dakle, ugovor predstavlja samo pravnu osnovu, a način sticanja je predaja pokretne stvari. Ratio legis za ovo leži u tome što se time zadovoljava princip publiciteta, a povjeriocu osigurava bezbjedno namirenje potraživanja. Da bi proizvela pravne posljedice, predaja treba da je posljedica punovažnog ugovora o zalozi, zatim mora da bude akt zalogodavčeve slobodne volje i da je upravljena na izvršenje ugovorne obaveze da se stvar preda. Najčešće, predaja stvari u zalog je dobrovoljna, ali ako založni dužnik ne želi tako da izvrši svoju obavezu iz ugovora, predaja može biti izvršena i prisilno. Predaja stvari treba da bude izvršena na način na koji se stiče pravo svojine na pokretnim stvarima na osnovu pravnog posla.774[774] Ona može da bude fizička, simbolična i fiktivna, a smatra se izvršenom kada to proizlazi iz konkretnih okolnosti. Stvar treba da je oduzeta iz područja uticaja dužnika i prebačena u sferu uticaja povjerioca. Fizička ili prava predaja (traditio vera), koja se najčešće vrši predajom stvari iz ruke u ruku, najviše je zastupljena u praksi kao oblik zasnivanja zalogoprimčeve državine na stvari. Simbolička predaja je predaja znacima i ona se vrši predajom isprave na osnovu koje povjerilac može da raspolaže sa stvari, kao i uručenjem nekog dijela stvari ili izdvajanjem odnosno drugim označavanjem stvari koje znači predaju stvari. Fiktivna predaja vrši se na osnovu samog pravnog posla, pri čemu se fingira da je izvršena fizička predaja, pošto bi takva predaja faktički bila bez smisla kada se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja. Izuzetno, ako je založni dužnik zadržao neposrednu državinu, predaja se vrši vidljivim obilježavanjem. Založno pravo osnovano pukim očitovanjem volje ipak nije tako djelotvorno kao ono koje je osnovano fizičkom predajom, jer založni povjerilac je najviše zaštićen kada dobije založenu stvar u neposrednu državinu. U pogledu sticanja založnog prava na osnovu predaje “kratkom rukom” (traditio brevi manu) nema dilema u uporednim zakonodavstvima,775[775] a ni u našoj pravnoj teoriji.776[776] Isto tako, ni dopuštenost cessio vindicationis nije sporna, jer ovaj slučaj obezbjeđuje sve uslove.777[777] Njemačko pravo ovo dopušta sa nešto užim opsegom, samo u slučaju kad zalogodavac ima posrednu državinu. U tom slučaju predaju zamjenjuje prenos posredne državine na založnog povjerioca i obavještenje neposrednog držaoca o konstituisanju zaloge.778[778] Ako treći drži stvar tako da zalogodavac nema posrednu državinu, putem cessio vindicationisa se ne može zasnovati založno pravo. Tada se može prenijeti pravo na drugoga da zahtijeva predaju stvari.779[779] Predaja putem constitutum possesoriuma, po našem mišljenju, nije dopuštena za zasnivanje založnog prava. To stanovište dominira u uporednom pravu,780[780] kao i u pravnoj teoriji,781[781] jer se smatra da se na taj način ne kreira potreban publicitet zalaganja, a za zasnivanje založnog prava neophodna je neposredna ili

773[773] Član 148 ZSP-a.774[774] Vidi član 109 ZSP-a.775[775] Vidi npr. paragraf 1205 Njemačkog građanskog zakonika; član 307 st. 2 Poljskog građanskog zakonika, itd. 776[776] L. Marković, Građansko pravo, prva knjiga, Opšti deo i stvarno pravo, Beograd, 1927. str. 564; D. Stojanović, op.

cit., str. 247; Č. Rajačić, op. cit., str. 301. itd. 777[777] Č. Rajačić, op. cit., str. 301, O. Stanković, „Beleške o zalogoprimčevom pravu na državinu“, Anali Pravnog

fakulteta u Beogradu, br. 2/85, str. 256; M. Bartoš, Tabaci stvarnog prava, Beograd, str. 359. itd. 778[778] Paragraf 1205 st. 2 Njemačkog građanskog zakonika.779[779] Paragrafi 868 i 870 Njemačkog građanskog zakonika.780[780] Npr. Grčki građanski zakonik ga u članu 1213 izričito zabranjuje, a ustanovljenje založnog prava posesornim

konstitutom zabranjivao je i član 173 Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru, gdje se navodilo: “Ali kad bi se uglavilo da će pokretna zaloga ostati pri samome dužniku, pogodba ne bi vrijedila: tj. prosti bi dug ostao tvrd, ali to ne bi nikako bio dug pod zalog.” Takav zaključak može se izvesti i za njemačko i poljsko pravo, jer prema paragrafu 1253 st. 1 Njemačkog građanskog zakonika i članu 325 st. 1 Poljskog građanskog zakonika založno pravo obavezno prestaje u slučaju kad zalogoprimac vrati stvar zalogodavcu.

781[781] O tome: L. Marković, Građansko pravo..., str. 564; M. Bartoš, Tabaci stvarnog prava..., str. 359; V. Spaić, Stvarno pravo, Sarajevo, 1962, str. 305; Z. Rašović, Stvarno pravo..., str. 428.

Page 103: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

posredna, te stalna državina.782[782] Međutim, za postojanje založnog prava na pokretnim stvarima nije neophodno da je pokretna stvar predata zalogoprimcu, već je dovoljno da se ona više ne nalazi u rukama zalogodavca. Zbog toga je moguće da postoji založno pravo i u slučaju kada je stvar već nekome založena. U tom slučaju založno pravo nastaje kada zalogodavac obavijesti povjerioca kod koga se stvar nalazi o tome da je zaključen ugovor o zalogu sa drugim povjeriocem i on se obaveže da po naplati svoje tražbine preda stvar drugom povjeriocu. Drugi povjerilac drži založenu stvar posredstvom prvog povjerioca, a posredno držanje založene stvari zasniva se na obavještenju i nalogu datom prvom povjeriocu i to u ovakvom slučaju zamjenjuje predaju u državinu. Založno pravo na pokretnim stvarima može nastati i osnivanjem sudržavine za sticatelja novog založnog prava, odnosno prepuštanjem dijela faktičke vlasti na stvari.783[783] Deposesija zalogodavca mora biti podobna da kreira publicitet postojanja tog prava, sve dok obaveza ne bude ispunjena. Koristi od nje su mnogobrojne, jer se njome štite interesi i založnog povjerioca i trećih lica, ali posredno i interesi zalogodavca. No, deposesija ima i dosta negativnih strana, jer može da onemogući dužnika u vršenju određene djelatnosti, što mu otežava isplatu duga, a povjeriocu može da prouzrokuje dodatne troškove i obaveze.

 

 

Način sticanja založnog prava na nepokretnostima

 

Jedno od suštinskih načela zemljišnih knjiga je načelo upisa prema kome se stvarna prava na nekretninama stiču upisom u zemljišne knjige.784[784] Značaj upisa je pojačan time što je određeno da je sada upis obavezan.785[785] U bivšoj SFRJ načelo upisa primjenjivalo se sa mnogo izuzetaka. Zakonodavac i sudska praksa tretirali su upis kao zakonit način sticanja samo ako se radilo o sticanju na osnovu pravnog posla. To predviđa i ZSP, tako da nije od uticaja činjenica da ZZK reguliše ovo načelo na bitno drugačiji način.786[786] Zbog toga se taj zakon mora uskladiti sa odredbama ZSP-a. Nekonsekventna primjena načela upisa i mogućnost vanknjižnog sticanja značajno su uticali na neažurnost zemljišnih knjiga.787[787] Dobrovoljno založno pravo na nekretninama i na pravu koje je izjednačeno s nekretninom, povjerilac stiče uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu, ukoliko posebni zakon ne određuje drugačije.788[788] Dakle, upis u zemljišnu knjigu u ovim slučajevima ima konstitutivno dejstvo i predstavlja zakonit način sticanja (modus

Ipak, neki teoretičari smatraju da je moguće zasnivanje založnog prava i na ovaj način kao npr. Č. Rajačić, op. cit. str. 301; I. Čepulić, Sistem općeg privatnog prava, Zagreb, 1925, str. 281 i O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 354.

782[782] Slično: Z. Rašović, „Izvršenje obaveze da se stvar preda kod ugovora o zalozi“, Pravni život, br. 9–10/93, str. 1153; Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima..., str. 108. N. Gavella u svom članku pod nazivom “O predaji stvari u posredan posjed” objavljenom u časopisu Naša zakonitost, br. 3/84, na str. 277 ističe: “kada je predaja posjeda pretpostavka za stjecanje nekih prava, tada stjecanje posjeda posesornim konstitutom nije uvijek dovoljno da bi ta pretpostavka bila ispunjena. Naime, posjedovnim se konstitutom ne može steći pignus...”

783[783] Npr. to izričito predviđa paragraf 1206 Njemačkog građanskog zakonika.784[784] Član 5 st. 1 ZZK-a.785[785] Član 8 ZZK-a.786[786] Vidi: J. Weike i L. Tajić, Komentar Zakona o zemljišnim knjigama u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005, str. 37–

38.787[787] Pojačano dejstvo načela povjerenja trebalo bi u pogledu ažurnosti biti efikasnije nego propisana obaveza upisa.788[788] Član 149 st. 1 ZSP-a.

Page 104: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

acquirendi).789[789] Na sličan način se hipoteka stiče u njemačkom pravu,790[790] dok je u francuskom pravu za sticanje hipoteke dovoljno postojanje punovažnog ugovora.791[791] Logično, pravila o osnivanju dobrovoljnog založnog prava na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu primjenjuju se i na promjene i prestanak založnog prava na nekretninama do kojih dolazi na osnovu pravnih poslova.792[792] Pravni učinak uknjižbe, inače, sastoji se u bezuslovnom i konačnom sticanju, ograničenju ili prestanku knjižnih prava po ispunjenju svih propisanih pretpostavki. Dejstvo sticanja nastupa izvršenjem upisa, ali pravni učinci postoje već od trenutka kada je zemljišnoknjižni sud primio zahtjev za upis. Hipoteka se upisuje u teretnom listu zemljišne knjige (C), a punovažnost upisa zavisi od postojanja i valjanosti pravnog osnova (iustus titulus) na kome ona počiva.793[793] Uknjižba se vrši na temelju naročite zemljišnoknjižne isprave koja sadrži pravnu osnovu (punovažni ugovor), oznaku iznosa potraživanja i visine kamate, sem kod maksimalne hipoteke gdje je označen najviši iznos, zatim opis zemljišnoknjižnog tijela na kome se hipoteka uspostavlja, a isto tako mora da sadrži i clausulu intabulandi (izjavu knjižnog prethodnika). Ta izjava se može dati u posebnoj ispravi ili u molbi upućenoj zemljišnoknjižnom uredu, ali tada isprava ili molba moraju da budu snabdjevene sa svim onim što se za uknjižbu zahtijeva.794[794] Izričit pristanak dužnika ili trećeg lica da se nekretnina optereti hipotekom sastavni je dio ugovora o zalaganju, bez obzira na činjenicu da li je i faktički sadržan u ugovoru ili je posebno dat. Bez njega, ugovor o zalaganju ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za upis hipoteke u javne knjige. Pravna osnova koja je potrebna za nastanak hipoteke ne može se poistovjetiti sa pravnom osnovom iz koje je nastala tražbina obezbijeđena hipotekom. Samim ugovorom ne može se zasnovati hipoteka, baš kao ni samim upisom u javnu knjigu bez punovažnog pravnog naslova – ugovora o hipoteci.795

[795] To znači da upis hipoteke u javnu knjigu na temelju ništavog ugovora o hipoteci, upravo kao i pogrešan upis, ne proizvodi pravni učinak.796[796] Ukoliko nisu ispunjene sve potrebne pretpostavke za uknjižbu, založno pravo na nepokretnosti će se osnovati predbilježbom ako su ispunjeni propisani uslovi.797

[797] Predbilježba je zemljišnoknjižni upis kojim se knjižna prava stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju pod uslovom naknadnog opravdanja i u obimu u kome budu naknadno opravdana.798[798] Ona će se opravdati naknadnim ispunjenjem svih pretpostavki za uknjižbu koje nisu postojale prilikom podnošenja prijedloga za upis. Do donošenja ZZK-a predbilježba u praksi sudova nije imala posebnu ulogu. Sada se predbilježbi daje mnogo veći značaj i ona može da bude bitan instrument u

789[789] “Hipoteka nastaje uknjižbom ili predbilježbom koja je naknadno opravdana, u zemljišnim knjigama” – Županijski sud u Rijeci, Gž – 2023/02 od 18.12.2002, u M. Žuvela, op. cit., str. 469.

790[790] Paragraf 873 Njemačkog građanskog zakonika.791[791] Član 2117 Francuskog građanskog zakonika.Vidi: R. Kovačević Kuštrimović, „Ugovorna hipoteka“, Pravni život, br. 9-10/93, str. 1109. O tome šire: D. Stojanović,

„Ugovorna hipoteka u francuskom i nemačkom pravu“, Pravni život, br. 11–12/91, str. 1445–1464.792[792] Član 149 st. 3 ZSP-a.793[793] B. Čolić, „Pravo zaloge na nepokretnostima“, Pravni život, br. 12/87, str. 1490.794[794] T. Zlatković, „Upis hipoteke u javne knjige“, Pravni život, br. 10/98, str. 786.795[795] Upis hipoteke je kauzalan.796[796] D. Medić, „Sticanje založnog prava na nekretninama (hipoteke)“, Pravni život, br. 10/02, str. 121.797[797] Član 149 st. 2 ZSP-a.798[798] Vidi član 2 tač. 3 ZZK-a.

Page 105: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

osiguranju prometa na nekretninama.799[799] Predbilježbom nastupaju isti pravni učinci kao i uknjižbom, ali su oni uslovljeni naknadnim opravdanjem, jer u momentu podnošenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve nužne pretpostavke. Pravni učinci predbilježbe traju sve dok se ona ne opravda odnosno dok se ne izbriše. Imajući u vidu da se opravdanjem predbilježba pretvara u uknjižbu i to od časa provođenja,800[800] ona ima posebnu ulogu za sticanje, promjenu ili prestanak prava na nekretninama. Stvarno pravo stečeno na osnovu predbilježbe smatra se stečenim ili prestalim već od momenta kada je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis. Temeljni smisao predbilježbe je sticanje prvenstvenog reda za nastanak, promjenu ili prestanak knjižnog prava u onim slučajevima kada nisu ispunjene pretpostavke za uknjižbu, ali su ispunjene opšte pretpostavke za zemljišnoknjižni upis. I ZSP daje poseban značaj predbilježbi u pogledu sticanja prava svojine na nekretninama.801[801] Raspolaganja predbilježnim pravom od strane lica u čiju korist je predbilježba izvršena, kao i od lica na čiji teret je izvršena, dopuštena su, ali pod odložnim uslovom, što je posebno bitno za tržišne uslove privređivanja. Njihova valjanost zavisi od toga da li će se predbilježba opravdati. Predbilježba hipoteke će se dozvoliti samo kad su dovoljno određeni i ispravom dokazani potraživanje i pravna osnova hipoteke. Postavlja se pitanje kakav značaj će imati predbilježba hipoteke, kada se isti efekti mogu postići zabilježbom prvenstvenog reda. Hipoteka koja je predbilježena još uvijek nije hipoteka i ne daje povjeriocu položaj obezbijeđenog povjerioca. Kreditor će, u pravilu, ipak odobriti kredit tek poslije uknjižbe odnosno podnošenja zahtjeva za uknjižbu.

 

Način sticanja založnog prava na pravima802[802]

 

Predmet zalaganja mogu da budu i hartije od vrijednosti, koje su jedan od najčešće korišćenih instrumenata na finansijskom tržištu.803[803] U njima su inkorporisane tražbine, članska prava i stvarna prava, a založno pravo obuhvata pravo na hartiju i u hartiji pravo kao predmet zaloge. Njihova upotreba je u neposrednoj vezi sa položajem povjerilaca koji se suočavaju sa rizikom davanja kredita i traže odgovarajuće mehanizme za obezbjeđenje svog potraživanja.804[804] Prenos založnog prava na hartiji predstavlja zalaganje potraživanja iz hartije.805[805] Založni dužnik ima pravo svojine na hartiji, ali opterećeno založnim pravom založnog povjerioca. Ovaj povjerilac realizuje prava iz hartije, ali samo radi

799[799] O tome: M. Povlakić, „Novo zemljišnoknjižno pravo u BiH“, Pravni savjetnik, br. 12/03, str. 44–45.800[800] Opravdanje djeluje ex tunc.801[801] Vidi član 54 ZSP-a.802[802] ZOO je sadržavao savremenu regulativu u pogledu ovog pitanja (članovi 989–995). ZSP detaljnije reguliše samo

zalaganje hartija od vrijednosti koje je već uređeno posebnim zakonima, tako da nova rješenja u ovoj materiji ne predstavljaju željeni napredak.

803[803] Član 150 st. 1 ZSP-a.804[804] Vidi: D. Simić, „Upotreba hartija od vrednosti kao instrumenata obezbeđenja novčanih potraživanja“, Pravni život,

br. 11/98, str. 115–123.805[805] O davanju u zalog potraživanja iz hartija od vrijednosti v. A. Gloginić, Pravo zaloge, Zbirka propisa sa

komentarima i sudskom praksom, Beograd, 2005, str. 46–51.

Page 106: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

namirenja svog obezbijeđenog potraživanja. On ne može dalje raspolagati tim pravima. Za zalaganje svih hartija od vrijednosti potrebna je predaja hartije u državinu založnog povjerioca. Kao instrumenti osiguranja mogu se pojaviti sve hartije od vrijednosti koje su regulisane pozitivnim zakonodavstvom. Krediti na temelju hartija od vrijednosti odobravaju se u određenoj visini od njihove tržišne vrijednosti.806

[806] Pri tome se vodi računa o kojoj vrsti hartija se radi, njihovom bonitetu, te bonitetu njihovih izdavača. Način zalaganja, kao i realizacija (naplata) zavisi od vrste hartije. Ugovor o kreditu na osnovu zalaganja ovih hartija je bankarski posao koji se sastoji od elemenata ugovora o kreditu i ugovora o zalaganju hartija od vrijednosti.807[807] Predmet zalaganja mogu biti sve hartije od vrijednosti, kako novčane,808[808] tako i robne koje personifikuju robu, odnosno novac.809[809] Radi se o formalnom ugovoru koji, kao i svi ugovori o kreditu, mora da bude zaključen u pismenoj formi. Da bi ovaj kredit funkcionisao u praksi na odgovarajući način, potrebno je da postoji razvijeno primarno i sekundarno tržište hartija od vrijednosti koje se mogu koristiti u svrhu obezbjeđenja. Kamata kod te vrste kredita je nešto viša od uobičajene, jer ovakva specifična vrsta kreditiranja zahtijeva dodatne poslove koji se odnose na procjenu boniteta hartija, njihovo čuvanje, naplatu iz hartija ako se ne vrati kredit, te potencijalni rizik zbog variranja njihove tržišne vrijednosti i mogućnosti naplate od emitenta. U slučaju naplate kamate iz hartije od vrijednosti ti iznosi se prvo prebijaju sa troškovima na koje banka ima pravo, zatim sa dugovanom kamatom i na kraju sa glavnim dugom. Potrebno je naglasiti da hartije od vrijednosti na našem finansijskom tržištu još uvijek nisu našle svoju punu primjenu,810[810] ali da njihovo korišćenje kao instrumenata obezbjeđenja potraživanja nesumnjivo ima svoju perspektivu.

Hartije od vrijednosti na donosioca, koje se odlikuju velikom sposobnošću cirkulacije,811[811] ali i nesigurnošću u prometu, zalažu se prostom predajom iz ruke u ruku. Iz toga proizlazi da je pretpostavka da je njihov držalac i vlasnik tih hartija. Imalac hartije od vrijednosti na donosioca ne mora da dokazuje svoju savjesnost. Povjerilac stiče založno pravo na potraživanju upisanom na hartiji od vrijednosti na donosioca kada mu ona bude predata. Za sticanje tog založnog prava ne traži se da dužnik bude obaviješten, jer je on dužan da ispuni obavezu svakom zakonitom imaocu hartije. Kada dužnik izvrši svoje obaveze prema povjeriocu, ovaj je dužan da ih preda njemu ili trećem licu koje je položilo te hartije. U slučaju da dug ne bude vraćen, povjerilac može realizovati svoje potraživanje prodajom hartija od vrijednosti ili vršenjem prava iz tih hartija. Kod ovih hartija ne može se isključiti pravo povjerioca da trećem savjesnom licu dalje prenosi tu hartiju svojinskim prenosom, za razliku od hartija od vrijednosti po naredbi i na ime.812[812] Hartije od vrijednosti po naredbi 813[813] daju se u zalogu indosamentom u kome je naznačeno da je hartija predata u zalogu. Indosament je pisano očitovanje o prenosu prava koje je inkorporisano u hartiji od vrijednosti po naredbi i razlikuje se od založnog indosamenta, kojim se pravo prenosi samo radi zalaganja. Založni indosament smatra se za najpouzdaniji način zalaganja hartija od vrijednosti, odnosno realizacije zaloge po ovim hartijama. To se izražava klauzulom “vrijednost za zalogu” ili slično na poleđini hartije. Tim indosamentom stavlja se u zalogu hartija od vrijednosti i pravo iz hartije od vrijednosti radi obezbjeđenja neke tražbine. Založni indosament ipak ograničava založnog povjerioca, jer se on iz prenesenog prava može namiriti tek kada se ispune pretpostavke za namirenje, a do tada to pravo mora čuvati. Kod običnog indosamenta pravo je preneseno, u pravilu, bez ograničenja i sticatelj može njime odmah raspolagati. Primjera radi, mjenica kao tipična i najstarija novčana hartija od vrijednosti može da se prenosi na indosatara – zalogoprimca radi obezbjeđenja nekog potraživanja putem

806[806] Ona se formira kao rezultat ponude i potražnje.807[807] Vidi član 1069 ZOO-a.808[808] Mjenice, čekovi, akcije, obveznice, dionice i sl.809[809] Konosman, skladišnica, prenosivi tovarni list itd.810[810] Dugo je njihova upotreba sputavana zbog ranijih ideoloških barijera.811[811] To je njihova komparativna prednost u odnosu na druge vrste hartija od vrijednosti.812[812] M. Vasiljević, Poslovno pravo (trgovinsko i privredno pravo), šesto izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd,

1999, str. 739.813[813] Slične su hartijama od vrijednosti na ime, samo što je kod njihovog izdavanja ugrađena i klauzula – ili po naredbi.

Page 107: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

založnog indosamenta. U tom slučaju založnopravni odnos814[814] nastaje između indosanta – zalogo-davca i indosatara – zalogoprimca. Indosatar – zalogoprimac ima originarna prava, s obzirom na to da izviru iz mjenice kao isprave i zato mu se ne mogu stavljati oni subjektivni prigovori koji su se mogli stavljati ranijem imaocu mjenice indosantu – zalogodavcu. On ne može mjenicu dalje indosirati u svojinu, ali može da je indosira kao u punomoć,815[815] a o roku dospjelosti mjenicu ima pravo da naplati i da se na taj način iz nje namiri, kao od stvari koja je data u zalogu. Smatramo da je odredba ZOO-s po kojoj založni povjerilac hartija od vrijednosti može tom hartijom raspolagati samo punomoćničkim indosamentom, ali ne i svojinskim, svakako smetnja za sigurnost povjerilaca, jer oni, kod postojećeg stanja stvari, ne mogu da se namire prodajom ovog sredstva obezbjeđenja. Ukoliko se radi o hartiji od vrijednosti na ime, koja ne predstavlja pravu hartiju od vrijednosti i koja se u poslovnoj praksi rijetko zalaže,816[816] dobrovoljno založno pravo povjerilac stiče putem ustupanja radi osiguranja i obavještavanjem dužnika o tom ustupanju. Obavještenje dužnika predstavlja jednostranu izjavu volje za koju nije potrebna dužnikova saglasnost. Dakle, sve dok dužnik nije obaviješten o zaključenom ugovoru o zalogu između njegovog povjerioca i zalogoprimca, on svoju obavezu izvršava svom povjeriocu, a od obavještenja za ugovor o zalaganju zalogoprimcu. Prenosom za zalogu konstituiše se založno pravo u vezi sa pravom iz hartije od vrijednosti na ime. Založni povjerilac kod ove hartije stiče toliko pravo koliko je imao i zalogodavac. Novi imalac hartije od vrijednosti postaje založni povjerilac, a ne titular prava iz hartije od vrijednosti. Ako dužnik ipak izvrši isplatu svom povjeriocu – zalogodavcu, obaveza ostaje i on će biti dužan da je ispuni zalogoprimcu. Isti slučaj je i kod sticanja dobrovoljnog založnog prava na potraživanjima. Pored potraživanja kao obligacionih prava, predmet založnog prava mogu da budu i druga prava. Dobrovoljno založno pravo na ostalim pravima stiče se na način koji je predviđen za prenos tih prava ukoliko drugačije nije određeno posebnim zakonom.817[817] Bitno je da prava koja se zalažu imaju imovinski karakter (imovinsku vrijednost), da su samostalna i prenosiva na drugo lice. Sa založnim pravom koje je osnovano na nekom pravu opterećene su i sve njegove pripadnosti, osim ako zakon ne određuje drukčije.

 

 

Osnivanje prinudnog sudskog založnog prava

 

Zakon o stvarnim pravima propisuje da se prinudno sudsko založno pravo osniva na osnovu odluke suda donesene u postupku prinudnog osiguranja potraživanja.818[818] ZIP taj postupak ne reguliše, već je on uređen Zakonom o parničnom postupku (ZPP) koji normira mjere osiguranja,819[819] ali određenje sudskih mjera osiguranja ne dovodi do zasnivanja založnog prava.820[820] U pogledu nekretnina moguća je sudska mjera osiguranja predbilježbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili

814[814] To je odnos stvarnopravnog karaktera.815[815] Član 247 ZOO-a.816[816] I kod ovih hartija postoje kako prava na hartiju tako i prava iz hartije.817[817] Član 150 st. 2 ZSP-a.818[818] Član 151 st. 1 ZSP-a.819[819] Članovi 268–290. ZPP-a. Vidi: Z. Kulenović, S. Mikulić, S. Milišić-Veličkovski, J. Stanišić i D. Vučina,

Komentari Zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005, str. 442–471.820[820] Ovo je uvedeno po uzoru na hrvatsko pravo gdje postoji poseban postupak osiguranja u kome može nastati

prinudno sudsko založno pravo. Taj postupak se razlikuje od izvršnog postupka i sticanja prava na namirenje u izvršnom postupku. O tome: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007, str. 361.

Page 108: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

na pravu uknjiženom na nekretnini radi očuvanja reda prvenstva do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanja sa kamatama.821[821] Ovo će biti u slučaju kada postoji odluka suda koja još nije postala izvršna.822[822] Predbilježba se kasnije mora opravdati da bi se pretvorila u uknjižbu i imala trajni karakter. Sudska zaloga, inače, nastaje bez pristanka dužnika. Njen objekt, po pravilu, mogu biti samo stvari u svojini dužnika, a ne i trećih lica.823[823] Izuzetno, ako bi bile zaplijenjene tuđe pokretne stvari kao da su dužnikove, a njihov vlasnik ne podigne izlučnu tužbu do okončanja izvršnog postupka ili sa njom ne uspije, povjerilac na tim stvarima stiče prinudno sudsko založno pravo. Slično je i kod nekretnina. Ako bi kao predmet osiguranja pogrešno bila određena nekretnina koja nije u svojini dužnika nego trećeg lica, a to lice ne bi adekvatno zaštitilo svoje pravo, tada će povjerilac na toj nekretnini steći prinudno sudsko založno pravo kao da se radi o dužnikovoj nekretnini. Prinudna sudska zaloga na pokretnim stvarima stiče se popisom zapljene stvari u izvršnom postupku,824[824] u slučaju da izvršenik nije ispunio svoje dospjele obaveze, a tražilac izvršenja je na osnovu pravosnažne sudske odluke predložio prinudno izvršenje. To može biti i izvršni upravni postupak, pa je prema nekim autorima bolji naziv izvršno založno pravo.825[825] Na prijedlog tražioca izvršenja, sud može odrediti da se popisane pokretne stvari predaju na čuvanje njemu ili trećem licu, a mogu se staviti i u sudski depozit.826[826] Isto tako, one mogu ostati i dalje u rukama založnog dužnika i to može biti nepovoljno za tražioca izvršenja, a zbog nedostatka publi-citeta i za treća savjesna lica. Između sudske i dobrovoljne zaloge na pokretnim stvarima postoje izvjesne sličnosti, ali i sadržajne različitosti. Zbog različitog konstituisanja ovih prava kod sudske zaloge se ne traži predaja stvari, dok se kod dobrovoljne ona mora izvršiti.827[827] Sudsko založno pravo na nekretninama stiče se zabilježbom izvršenja na nekretninama828[828] i to momentom upisa.829[829] Ako upis zabilježbe nije moguće izvršiti, jer na određenom području ne postoje zemljišne knjige, upis se kompenzuje objavljivanjem u službenom glasilu RS i najmanje dva dnevna lista koji se tu distribuišu.830[830] Zabilježbu izvršenja vrši sud nakon donošenja rješenja o izvršenju. Upis zabilježbe izvršenja ima značajne pravne posljedice – tražilac izvršenja stiče pravo na namirenje i nakon upisa u zemljišne knjige nije moguće provoditi poseban postupak izvršenja na toj nekretnini za namirenje nekog drugog povjerioca. 831

[831] U slučaju da je izvršena predbilježba založnog prava prije pokretanja izvršnog postupka, zabilježbom izvršenja se vrši opravdanje te predbilježbe. Na taj način tražilac izvršenja stiče sudsko založno pravo od dana upisa predbilježbe i od tog dana se računa njegov prvenstveni red.832[832] Za izvršenje o prijedlogu za izvršenje na nepokretnosti i sprovođenje rješenja o izvršenju nadležan je sud na čijem se području nepokretnost nalazi.833[833] Predmet izvršenja može da bude samo nepokretnost kao cjelina, tako da nije moguće izvršenje na sastavnim dijelovima nepokretnosti. Predmet prinudnog sudskog založnog prava nisu sve nekretnine koje mogu da budu predmet založnog prava. To su samo one nekretnine koje se mogu prodati u izvršnom postupku radi namirenja založnog povjerioca, dakle one u

821[821] Član 271 st. 1 tač. 4 ZPP-a.822[822] Član 271 st. 2 ZPP-a.823[823] O tome: Č. Rajačić, op. cit., str. 303.824[824] Dakle, popis zapljene je momenat sticanja ove zaloge, a ne predaja stvari kao kod dobrovoljnog založnog prava.

Vidi član 124 st. 1 ZIP-a.825[825] Vidjeti npr. Leksikon građanskog prava, glavni urednik O. Stanković, Beograd, 1996, str. 188.826[826] Sudski depozit se koristi kada je riječ o čuvanju gotovog novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti ili uopšte

vrijednim stvarima pogodnim za takav smještaj.827[827] Z. Rašović, Komentar Zakona o hipoteci..., str. 98.828[828] Član 72 st. 2 ZIP-a.829[829] O zasnivanju založnog prava na nekretninama po ranijem ZIP v. G. Stanković, „Zasnivanje založnog prava na

nepokretnosti u postupku obezbeđenja“, Pravni život, br. 11–12/91, str. 1499–1506. 830[830] Član 72 st. 4 ZIP-a.831[831] Član 73 st. 1 ZIP-a.832[832] A. Daupović, R. Obradović, M. Povlakić, F. Zaćiragić i M. Živanović, Komentari Zakona o izvršnom postupku u

Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005, str. 289.833[833] Član 67 ZIP-a.

Page 109: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pogledu kojih ne postoje zakonska izuzeća i ograničenja. Sudsko založno pravo nastaje i zapljenom potraživanja.834[834] Tražilac izvršenja u tom slučaju stiče založno pravo na izvršenikovom potraživanju. Prema tome, sudsko založno pravo nastaje u izvršnom postupku pljenidbenim popisom pokretnih stvari, zabilježbom izvršenja na nekretninama i zapljenom potraživanja.

 

 

Osnivanje zakonskog založnog prava

 

Zakonsko založno pravo osniva se u trenutku kada su ispunjene pretpostavke predviđene posebnim zakonom.835[835] To pravo na pokretnim stvarima može da nastane bez predaje u državinu založnom povjeriocu, a na nekretninama bez upisa založnog prava u zemljišne knjige. Dakle, ono može postojati i bez publiciteta i u tome je njegova slaba strana, jer treća lica ne mogu saznati za njegovo postojanje.836[836] Zbog toga se, nasuprot ugovornom (i sudskom) založnom pravu, zakonsko založno pravo na nekretninama najčešće ne upisuje u zemljišne knjige. Treće lice koje hoće da kupi nekretninu često ne može saznati ono što je najvažnije, a to je koliko iznosi potraživanje obezbijeđeno zakonskom hipotekom i koliko ima zakonskih hipoteka na toj nekretnini, pa to u praksi može da dovede do velikih problema. Zakonsko založno pravo na nepokretnosti upisaće se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnog povjerioca.837[837] Mogućnost da stvar bude opterećena zakonskim založnim pravom, često s privilegovanim redom prvenstva, oduvijek je bila predmet kritike.838[838] Nesumnjivo je da to šteti pravnoj sigurnosti, jer je nekada gotovo nemoguće saznati da li je neki predmet opterećen ovim založnim pravom u korist određenih povjerilaca.839[839] Moderni sistemi nastoje da takvih prava u praksi bude što manje, ali se to ponekad predviđa iz određenih, najčešće političkopravnih razloga. Posebno je opasno postojanje ovih prava u pogledu nekretnina, jer se time narušava istinitost i potpunost javnih registara koji služe za evidentiranje prava na njima. Zbog toga njemačko i švajcarsko pravo teže da ne postoje nikakva založna, a ni druga prava na nekretninama koja ne bi bila upisana u zemljišnim knjigama. Mada u praksi u pogledu toga postoje određeni problemi, ovdje je ipak pravilo da se i zakonska založna prava na nekretninama stiču tek upisom u zemljišne knjige. Za nastanak zakonskog založnog prava nije potrebna saglasnost dužnika, pa ono nastaje i u slučaju kada dužnik na to ne pristaje. Njegova svrha je da se zaštiti opšti interes. Inače, činjenična stanja u kojima postoji ovo založno pravo tako su konstruisana da uvijek postoji hitna potreba povjerioca za obezbjeđenje njegove tražbine prema dužniku. Tako su, prema ranijim pravnim pravilima, zakupodavci nekretnina imali za obezbjeđenje svojih potraživanja zakonsko založno pravo na pokretnim stvarima koje je zakupac unio u zgradu ili na zemljište, postojalo je i zakonsko založno pravo vlasnika poljoprivrednog zemljišta na životinjama

834[834] Član 141 ZIP-a.835[835] Član 152 st. 1 ZSP-a.836[836] O specifičnostima u pravnoj prirodi zakonskog založnog prava v. D. Vuksanović, „Specifičnosti u pravnoj prirodi

zakonskog založnog prava“, Pravni život, br. 10/04, str. 243.837[837] Član 152 st. 2 ZSP-a.838[838] Privilegije koje uživa država treba svesti u racionalne okvire kako one ne bi štetile interesima ostalih povjerilaca.

Nesumnjivo je da treba voditi računa o opštim interesima, ali i o interesima pojedinca, jer tek kada se oba zadovolje stvaraju se pretpostavke za funkcionisanje vladavine prava i postojanje pravne države. Ovim problemom se ranije bavio Ž. Perić u knjizi O prvenstvenom pravu naplate između države i hipotekarnih povjerilaca, Beograd, 1901, a sada o tome v. D. Vuksanović, Pravna priroda privilegovanih potraživanja, magistarski rad, Pravni fakultet Beograd, 2005; D. Vuksanović, „Privilegovana potraživanja u našem pravu“, u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2004, str. 227–235.

839[839] U literaturi koja je dostupna ne postoji sistematski prikaz ovih založnih prava, tako da bi za njihovo utvrđivanje trebalo izvršiti uvid u našu cjelokupnu legislativu.

Page 110: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

uhvaćenim u poljskoj šteti itd.840[840] Kod nas sada postoje raznovrsni oblici zakonskog založnog prava i na pokretnim i na nepokretnim stvarima. Oni su predviđeni u pojedinim zakonima za obezbjeđenje onih potraživanja kojima se, iz određenih razloga, daje prioritet u odnosu na ostala.841[841] Slučajeve zakonskog založnog prava nalazimo često i u privrednom (trgovinskom) pravu.842[842] Specifičnosti ovog prava postoje u pogledu nastanka, predmeta, koneksiteta između predmeta i obezbijeđenog potraživanja i načina ostvarenja. To zakonsko založno pravo postoji da bi se olakšalo normalno odvijanje privrednih poslova. Za nastanak nije potrebno da povjerilac i dužnik zaključe ugovor o zalozi, ono nastaje automatski. 843[843]Ako zakon propisuje da povjerilac iz određenih vrsta ugovora u privredi ima založno pravo na nekim stvarima koje je primio u vezi sa takvim poslovima, to se pravo ni ugovorom između povjerioca i dužnika ne može ukinuti.844[844] ZOO predviđa brojne slučajeve zakonske zaloge. Zakonsko založno pravo prema tom zakonu imaju ovi povjerioci: prevozilac na stvarima koje su mu date radi prevoza,845[845] skladištar na uskladištenoj robi,846[846] nalogoprimac na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga kao i na novčanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca,847[847] komisionar na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu,848[848] trgovinski zastupnik na svotama koje je naplatio za nalogodavca, kao i na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primio od nalogodavca ili od nekog drugog849[849] i vršilac kontrole u ugovoru o kontroli robe na robi koja mu je predata na kontrolu.850[850] Ovdje je potrebno ispuniti uslov tzv. koneksiteta – vezu između konkretnog ugovora i stvari koja je predmet zaloge. To znači da je stvar koja je predmet zaloge dospjela u ruke povjerioca zbog obezbjeđenja privrednopravnog posla po osnovu kojeg dužnik predaje taj predmet u ruke povjeriocu,851[851] pa se ovo pravo ne može protegnuti na stvari koje mu je dužnik predao u druge svrhe. Izuzetak postoji kod ugovora o komisionu kod kojeg povjerilac – komisionar može iz vrijednosti založene stvari naplatiti sva svoja potraživanja prema komitentu, bez obzira na to da li su ona nastala u vezi sa tim ili pak nekim drugim stvarima.852[852] Razlog tome je stalnost odnosa komisionara i komitenta, pa sva komitentova roba u državini komisionara treba da služi za obezbjeđenje svih tražbina komisionara prema komitentu.853[853] U slučaju sukoba ovih založnih prava, prvenstvo naplate imaju potraživanja nastala otpremom ili prevozom i to obratno redu kojim su nastala.854[854] Ovo je značajna specifičnost zakonskog založnog prava i odstupanje od opšteg pravila. Razlog za to je što se založena stvar u momentu dospjelosti potraživanja nalazi kod posljednjeg, a ne prvog prevozioca,855[855] pa je logično da se iz prodajne cijene stvari na koju se odnosi založno pravo najprije namiri posljednji prevozilac. Interesantno je da Zakon o poreskoj upravi Republike

840[840] O zakonskim hipotekama prema Srpskom građanskom zakoniku v. L. Marković, Hipotekarno pravo..., str. 130–145.

841[841] D. Milenović, „Zaloga na pokretnim stvarima u našem i uporednom pravu“, Pravni život, br. 5/83, str. 633.842[842] Vidi: I. Jankovec, Odrednica „Zakonsko založno pravo u privrednim poslovima“, u Enciklopediji imovinskog

prava i prava udruženog rada, Beograd, 1978, knjiga III, str. 912–918.843[843] I. Jankovec, Privredno pravo, Beograd, 1981, str. 219.844[844] S. Carić, Međunarodni transport robe, Novi Sad, 1972, str. 155.845[845] Član 679 st. 1 ZOO-a.846[846] Član 736 st. 2 ZOO-a.847[847] Član 763 ZOO-a.848[848] Član 786 st. 1 ZOO-a.849[849] Član 809 ZOO-a.850[850] Član 853 ZOO-a.851[851] Slično i M. Stražnicki, Predavanja iz trgovačkog prava, Zagreb, 1926, str. 181.852[852] Član 786 st. 2 ZOO-a.853[853] Ovo je izuzetak od načela specijalnosti založnog prava.854[854] Član 680 stav 1 ZOO-a.855[855] O tome: M. Orlić, Odrednica „Založno pravo“, u Enciklopediji imovinskog prava i prava udruženog rada,

Beograd, 1978, knjiga III, str. 953-954.

Page 111: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Srpske propisuje da zakonska hipoteka u korist fiskusa nastaje upisom u zemljišnu knjigu,856[856] čime je dosljedno sprovedeno načelo upisa. Ova odredba je u suprotnosti sa prirodom tog prava,857[857] ali će sigurno doprinijeti pravnoj sigurnosti i smanjiti mogućnost eventualnih sporova. Komparacije radi, u Federaciji BiH zakonska hipoteka nastaje danom razreza poreza, a nadležno lice u poreskoj upravi je dužno izvršiti uknjižbu ovakve hipoteke. Ovaj upis, međutim, nema konstitutivno dejstvo.858[858] U Brčko distriktu BiH zakonska hipoteka stiče se ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a upisuje u zemljišnu knjigu na zahtjev povjerioca. Treća savjesna lica su zaštićena time što se hipoteka stečena na osnovu zakona ne može suprotstaviti pravu savjesnog lica koje je, postupajući s povjerenjem, u zemljišne knjige upisalo svoje pravo prije nego što je bio zatražen upis hipoteke stečene na osnovu zakona.859[859]

Dobrovoljno, sudsko i zakonsko podzaložno pravo

 

Založni povjerilac može založenu pokretnu stvar koju drži u svojoj državini dalje založiti u granicama svog prava, imajući u vidu pravila za osnivanje dobrovoljnog založnog prava. Pretpostavke za osnivanje dobrovoljnog podzaložnog prava su iste kao i za osnivanje dobrovoljnog založnog prava.860

[860] Da bi došlo do osnivanja dobrovoljnog podzaložnog prava, moraju biti ispunjeni određeni uslovi. Prije svega, mora postojati ovlašćenje za osnivanje podzaložnog prava koje ima isključivo založni povjerilac koji ima založno pravo na određenom zalogu i on će imati status podzaložnog dužnika. Isto tako, mora postojati i pravna osnova odnosno ugovor o podzalogu kojim se podzaložni dužnik obavezuje da će radi obezbjeđenja tražbine podzaložnog povjerioca u njegovu korist osnovati na svom založnom pravu podzaložno pravo, a podzaložni povjerilac preuzima obavezu da će nakon prestanka osigurane tražbine vratiti zalog podzaložnom dužniku. I konačno, mora postojati odgovarajući način sticanja koji određuju pravila koja uređuju način sticanja založnog prava na pokretnoj stvari.861[861] Za osnivanje dobrovoljnog podzaložnog prava ne traži se izričit pristanak založnog dužnika odnosno vlasnika založene stvari. Zbog toga podzaložno pravo mora biti u granicama prava založnog povjerioca i ne smije biti na štetu ni založnom dužniku, a ni povjeriocima slabijeg ranga. Valjanost odredbe u ugovoru o zalogu da će založni povjerilac moći osnovati podzaložno pravo samo uz saglasnost založnog dužnika treba cijeniti primjenom odredaba o ništavim odredbama u tom ugovoru, a isto tako i primjenom odredbe u kojoj je propisano da se založno pravo može opteretiti podzalogom. Takvo ugovorno ograničenje založnog povjerioca bi bilo suprotno prirodi zaloga, kada se ima u vidu da se osnivanjem podzaloga ne pogoršava položaj založnog dužnika kao vlasnika zaloga. Ukoliko je založni dužnik obaviješten da je zalog dalje založen podzaložnom povjeriocu, on može podmiriti dug svom povjeriocu samo ako na to pristane imalac podzaložnog prava ili uz deponovanje iznosa duga u sud. U suprotnom, zalog ostaje založen za podzaložnog povjerioca.862[862] U slučaju da se založni dužnik ili zalogodavac protive davanju zaloga u podzalog, založni povjerilac će odgovarati založnom dužniku i za slučajnu propast i oštećenje založene stvari do kojih inače ne bi došlo.863[863] Ovo je propisano u svrhu zaštite dužnika koji zbog zasnivanja podzaložnog prava protiv svoje volje ne smije da trpi nikakve štetne posljedice.

856[856] Član 68 stav 2 Zakona o poreskoj upravi Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 112/07).857[857] Pošto ova hipoteka nastaje na osnovu zakona, upis treba da ima samo deklaratorni karakter.858[858] Član 50 stav 2 i 3 Zakona o poreskoj upravi Federacije BiH (Službene novine FBiH br. 33/02).859[859] Član 131 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta BiH (Službeni glasnik BD BiH br. 11/01,

8/03, 40/04, 21/05).860[860] Član 153 st. 1 ZSP-a.861[861] Predaja stvari u posrednu ili neposrednu državinu.862[862] Član 153 st. 3 ZSP-a.863[863] Član 153 st. 4 ZSP-a.

Page 112: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Prinudno sudsko podzaložno pravo koje osigurava potraživanje založnog povjerioca osniva se na osnovu sudske odluke na način kako se osniva sudsko založno pravo.864[864]

Zakonsko podzaložno pravo osniva se kada se ispune uslovi propisani za osnivanje zakonskog založnog prava u skladu sa posebnim zakonom. Ukoliko se radi o zakonskom podzaložnom pravu na nekretninama, ono će se upisati u zemljišnu knjigu na zahtjev založnog povjerioca.865[865]

  

Nathipoteka Nathipotekom se ograničavaju prava hipotekarnog povjerioca. Slična je

podzalozi kod ručne zaloge. ZSP propisuje da hipotekarni povjerilac može, u granicama svog prava na namirenje, osnovati na postojećem založnom pravu (hipoteci) novo založno pravo u korist trećeg lica (nathipoteka).866[866] Hipotekarni povjerilac prilikom zasnivanja nathipoteke mora o tome pismeno obavijestiti založnog dužnika.867[867] Predmet nathipoteke je potraživanje obezbijeđeno hipotekom,868[868] a tek posredno i hipoteka kao imovinsko pravo koje predstavlja akcesorijum. Kada se nathipoteka ne bi ovako tretirala, onda bi hipoteka mogla da u pravnom prometu bude samostalan pravni institut, što kod nas nije moguće. Da bi nathipoteka nastala, potrebno je da se izvrši njen upis u javne knjige gdje je upisana i hipoteka. Redoslijed prvenstva nathipotekarnih i hipotekarnih povjerilaca je suprotan vremenu zasnivanja hipoteke odnosno nathipoteke. Razumljivo je da nathipoteka zavisi od hipoteke i zato ona ne može trajati duže od hipoteke, a nathipotekarni povjerilac ne može imati više prava od hipotekarnog povjerioca.869[869] To je posljedica pravila da niko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima. U slučaju da je iznos potraživanja nathipotekarnog povjerioca veći od potraživanja obezbijeđenog hipotekom, ovaj povjerilac ne može preostalo potraživanje namiriti iz vrijednosti koja se dobije prodajom nekretnine iznad potraživanja obezbijeđenog hipotekom. Prilikom realizacije nathipotekarni povjerilac mora prvo da traži namirenje potraživanja osiguranog hipotekom, a zatim da u okviru toga ostvaruje svoje pravo po osnovu nathipoteke. Kada se ima u vidu da je hipoteka za povjerioca imovinska vrijednost, vjerovatno će ovaj institut u budućnosti biti u češćoj upotrebi nego do sada.

 

 

Zaštita povjerenja

864[864] Član 154 st. 1 ZSP-a.865[865] Član 154 st. 2 ZSP-a.866[866] Francuski građanski zakonik ne dopušta stavljanje hipoteke na hipoteku (član 2118), Austrijski građanski zakonik

primjenjuje za nathipoteku iste propise kao i za hipoteku (paragraf 454), dok Njemački građanski zakonik u ovakvim slučajevima primjenjuje propise koji važe za založno pravo na pravima.

867[867] Član 153 st. 2 ZSP-a.Prema Ž. Periću, „dužnika se ne tiče nathipotekarni poverilac; on odužujući se namiruje svoga hipotekarnog a ne

nathipotekarnog poverioca” – Ž. Perić, Stvarno pravo, Beograd, 1920, str. 263.868[868] U pogledu toga u doktrini nema dilema. Vidi npr. Z. Rašović, Stvarno pravo..., str. 523.869[869] Đ. Pavlović, op. cit., str. 216.

Page 113: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

Savremeni pravni sistemi štite povjerenje s kojim se postupa u pravnom prometu prilikom sticanja stvarnih prava, pa i kod sticanja ručne zaloge. Povjerilac koji ima pravnu osnovu za sticanje dobrovoljnog založnog prava i koji je dobio u zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka vlasnika, stiče založno pravo ukoliko su ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine na toj stvari.870[870] U ovom slučaju založni povjerilac je stekao založno pravo izvorno, na osnovu zakona, a ne na osnovu ugovora. Na taj način štiti se povjeriočevo povjerenje prilikom sticanja ručne zaloge. On stiče založno pravo ukoliko su ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine na toj stvari i može ga uspješno suprotstaviti i pravom vlasniku. To je logično rješenje, jer ako se pod tim uslovima može steći svojina, razumljivo je da se može steći i založno pravo, kao ograničeno pravo,871[871] koje sadrži samo dio vlasničkih ovlašćenja. U takvim slučajevima lice koje je založilo tuđu stvar odgovara za štetu koju je prouzrokovalo vlasniku stvari, a može da odgovara i krivično. To pravilo je izričito predviđeno i u uporednom pravu.872[872] Na ovaj način stiče se i zalog hartije od vrijednosti na donosioca.873[873] Već smo vidjeli da se založno pravo na ovim hartijama zasniva jednako kao i na pokretnim stvarima, pa je to i potpuno razumljivo.

  

Prava i obaveze povjerioca

 

Prenos potraživanja

 

Ako se potraživanje osigurano založnim pravom prenese po bilo kom pravnom osnovu na drugo lice, sa tim se prenosi i to založno pravo, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.874[874] Prenošenje založnog prava u ovim slučajevima se vrši bez posebnog pravnog osnova za sticanje založnog prava i bez posebnog načina sticanja tog prava. Ovo je posljedica načela akcesornosti, koje je temeljno načelo založnog prava. Potraživanje i založno pravo čine neraskidivu cjelinu. Inače, pravilo je da samim prelaskom potraživanja (ustupanjem, cesijom) prelaze na novog povjerioca i sva sporedna prava, uključujući i založno.875[875] Ukoliko se založno pravo prenese mimo tražbine, takav pravni posao je ništav, a iste su posljedice prenošenja tražbine bez založnog prava. Izuzetno, potraživanje će preći na novog povjerioca bez založnog prava koje ga osigurava, ako je pravni osnov

870[870] Član 155 st. 1 ZSP-a.871[871] Ko je ovlašćen na više, ovlašćen je i na manje.872[872] Npr. član 884 stav 2 Švajcarskog građanskog zakonika, paragraf 1207 Njemačkog građanskog zakonika, paragraf

456 Austrijskog građanskog zakonika, član 309 Poljskog građanskog zakonika itd.873[873] Član 155 st. 2 ZSP-a.874[874] Član 156 ZSP-a.875[875] Član 437 stav 1 ZOO-a.

Page 114: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

prelaska takav da isključuje i prelazak založnog prava. Tada će založno pravo prestati, jer ne može samostalno da postoji.

  

Pravo na državinu Zalogoprimac na osnovu svog dobrovoljnog založnog prava na pokretnoj

stvari ima pravo da tu stvar drži u svojoj državini.876[876] Pravo na državinu podrazumijeva i pravo da se zahtijeva predaja stvari u državinu, kao i da se državina štiti pravnim sredstvima do namirenja duga. Državina mora biti vidljiva,877[877] stalna i kontinuirana, sve do punog ispunjenja obaveze. Ona ide u prilog zalogoprimcu, jer se tako založena stvar može najbolje sačuvati, a to garantuje naplatu njegove tražbine. Ako je založen suvlasnički dio, zalogoprimac ima sudržavinu sa ostalim suvlasnicima. U slučaju da dužnik zadržava isključivu faktičku vlast na stvari ne može postojati ručna zaloga.

Založni povjerilac ima pravo na neposrednu državinu založene stvari ukoliko nije drugačije određeno.878[878] Ako zalogodavac preda stvar u zalogu zalogoprimcu i jedan i drugi imaju državinu založene stvari i to zalogoprimac neposrednu,879[879] a zalogodavac posrednu.880[880] Oni uživaju državinsku zaštitu u odnosu na treća lica, a i u međusobnim odnosima. Na temelju svog založnog prava zalogoprimac je ovlašćen tražiti da mu zalog preda u državinu onaj ko ga drži bez pravnog osnova. Ukoliko je zalog u njegovoj državini, a treće lice ga neovlašćeno u tome smeta, on ima pravo na zaštitu svoje državine od tog smetanja. U slučaju da je ista stvar založena nekolicini povjerilaca, oni se smatraju kao sudržaoci i takođe im pripada državinska zaštita prema trećim licima, a i međusobno. Međutim, to ne znači da je za postojanje prava zaloge neophodno da založni povjerilac uvijek stekne isključivu faktičku vlast na stvari. Bitno je da zalogoprimac može da utiče na raspolaganje sa založenom stvari, bilo zajedno sa zalogodavcem, bilo posredstvom trećeg lica. Zalogoprimac može vršiti državinu založene stvari i posredstvom trećeg lica, a to je slučaj kod višestrukog zalaganja jedne pokretne stvari. Tada samo prvi zalogoprimac ima stvar u neposrednoj državini, a drugi i eventualni ostali imaju samo posrednu državinu na stvari.881[881] U ovom slučaju založno pravo, a sa njim i državina, nastaju u momentu obavještavanja prvog založnog povjerioca kod koga se stvar već nalazi o zaključenju novog ugovora o zalozi. Ta obavijest sadrži i nalog povjeriocu da poslije naplate svoje tražbine preda stvar sljedećem založnom povjeriocu. Onaj povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno sudskim, zakonskim ili registarskim založnim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na državinu stvari.882[882] Ovdje založno pravo nastaje bez predaje zaloga u državinu povjeriocu. To se u praksi, kao što smo već istakli, sve više koristi, jer je ručna zaloga često nepogodna za dužnika, pogotovo ako u zalog daje stvar koja mu je potrebna za svakodnevni život ili obavljanje njegove djelatnosti. Ovo dobrim dijelom odgovara i povjeriocu, jer nema troškove za čuvanje stvari, a na taj način dužnik ima mogućnost da mu brže ispuni

876[876] Član 158 st. 1 ZSP-a.877[877] Ona treba da kreira publicitet založnog prava.878[878] Član 158 st. 2 ZSP-a.879[879] Zato što stvar drži u rukama.880[880] Vidi član 303 st. 2 i 3 ZSP-a.881[881] Član 158 st. 3 ZSP-a.882[882] Član 158 st. 4 ZSP-a.

Page 115: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

svoju obavezu, što je i društveni interes. Dakle, mnogo je razloga da založena pokretna stvar ostane u državini dužnika i svaki pravni poredak nastoji da na optimalan način u svim takvim situacijama zadovolji suprotstavljene interese zalogoprimca, zalogodavca i trećih lica.

 

 

Čuvanje i vraćanje zaloga

 

Osnovna obaveza zalogoprimca je da čuva založenu stvar sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika ako se radi o ugovorima trgovinskog prometa,883[883] bez obzira na to da li ima dozvolu od zalogodavca da stvar upotrebljava ili ne. Ovo proizlazi iz ZOO-a koji propisuje da je u obligacionom odnosu svaka strana dužna postupati sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa. 884[884] Opravdano je da zalogoprimac u odnosu na založenu stvar treba da pokaže viši stepen pažnje nego što je to pozornost koju pokazuje prema svojim stvarima i on je dužan da tu stvar čuva sa pažnjom brižljivog i savjesnog čovjeka. Zbog toga se zalogoprimac neće moći osloboditi od odgovornosti za eventualnu propast ili oštećenje zaloga ako se bude pozivao na pažnju koju uobičajeno poklanja svojim vlastitim stvarima. On će pokazati dužnu pažnju prilikom čuvanja ako redovno održava supstancu stvari prema njenoj prirodi, te ukoliko se uzdržava od prava na upotrebu ako za to nije dobio dozvolu od zalogodavca. Razumljivo je da će priroda stvari biti ključni faktor od koga će se polaziti prilikom ocjene šta znači redovno održavanje supstance stvari. Radi se o faktičkom pitanju i odgovor na njega treba tražiti uzimajući u obzir sve bitne okolnosti konkretnog slučaja. Za neke stvari će biti dovoljno obično držanje bez aktivnog uticaja na stvar, dok će za neke biti potrebno i preduzimanje određenih aktivnih radnji. U slučaju da je zalogoprimac bio obavezan da snosi nužne troškove za očuvanje založene stvari, on ima pravo da ih naplati prije ostalih povjerilaca iz cijene postignute prodajom ove stvari. Zalogoprimac nema obavezu da snosi troškove kojima se uvećava vrijednost stvari. Smatramo da njegova obaveza čuvanja stvari ne obuhvata i obavezu osiguranja stvari od požara, krađe ili oštećenja. Inače, obaveza čuvanja (i vraćanja) založene stvari proizlazi za zalogoprimca iz obligacionopravnog odnosa koji je osnovan ugovorom o zalogu. U principu, sva prava, kao što su pravo upotrebe založene stvari, pravo otuđivanja i pravo na plodove založene stvari, pripadaju zalogodavcu kao vlasniku ove stvari. To su njegova vlasničkopravna ovlašćenja. Ukoliko u ugovoru u pogledu upotrebe nema posebnih odredaba, zalogoprimac je u obavezi da se od nje uzdržava, osim ako je to nužno radi čuvanja i održavanja založene stvari u primljenom stanju.885[885] U suprotnom, zalogoprimac odgovara i za slučajnu propast i oštećenje stvari koji bi se tom prilikom dogodili, jer je nedopuštenom upotrebom svojom krivicom stvorio situaciju za koju i odgovara. Međutim, pravilo da zalogoprimac nema pravo da

883[883] Član 159 st. 1 ZSP-a.884[884]Član 18 stav 1 ZOO-a.885[885] Npr. povremena upotreba motora radi sprečavanja njegovog oštećenja i tome slično.

Page 116: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

upotrebljava stvar je dispozitivnog karaktera. Ugovorom se može predvidjeti njegovo pravo upotrebe založene stvari.886[886] U tom slučaju koristi postignute upotrebom stvari odbijaju se od vrijednosti potraživanja i to od troškova na čiju naknadu postoji pravo zalogoprimca, zatim od dužne kamate i naposljetku od glavnice. Kad prestane potraživanje koje je osigurano založnim pravom, založni povjerilac ima obavezu vraćanja založene stvari bez odgađanja, najčešće onome od koga ju je primio u državinu.887[887] To je u tijesnoj vezi sa akcesornim karakterom zaloge. Ugovor o zalogu je sklopljen pod odgovarajućim, suspenzivnim uslovom, pa čim dođe do neispunjenja ovog uslova, jer je povjeriočev dug namiren, on je dužan da založenu stvar vrati zalogodavcu, s obzirom na to da se gubi pravo potraživanja, a zajedno sa njim prestaje i založno pravo kao sporedno pravo. Obaveza na restituciju založene stvari postoji pod uslovom namirenja potraživanja, ali ona isto tako postoji i ako se povjeriočeva državina više ne zasniva na pravnom osnovu odnosno ako je založno pravo ugašeno. Ukoliko je založena stvar bila povjerena na čuvanje trećem licu, vraćanje se vrši prema pravilima koja važe za ostavu, imajući u vidu specifične karakteristike založnog odnosa. U slučaju da je založnom dužniku nužno da zalog ima u svojoj neposrednoj državini, on može i prije prestanka potraživanja zahtijevati njegovo vraćanje, kada u zamjenu da neki drugi zalog koji po vrijednosti odgovara prvobitnom zalogu.888[888] Ovdje bi, kao zalog koji se daje u zamjenu, mogla doći u obzir pokretna stvar, kao i nekretnina ili subjektivno pravo koje za to ispunjava uslove. Naravno, najčešće će se raditi o pokretninama, a izuzetno, ako bi se radilo o nekretninama ili subjektivnom pravu, promijenio bi se oblik založnog prava. Bitno je da drugi zalog u pogledu vrijednosti odgovara prvobitnom zalogu, da se ne bi osujetilo namirenje tražbine povjerioca.

  

Uzimanje iz povjeriočeve državine Obaveza čuvanja založene stvari za zalogoprimca izuzetno može prestati

ukoliko se od njega oduzme stvar i preda nekom trećem licu.889[889] To će biti u situaciji kada založni povjerilac ne čuva zalog s pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika, ako ga upotrebljava bez dozvole zalogodavca ili ga neovlašćeno daje drugom na upotrebu, te ukoliko je za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga iako se obavezao da to neće činiti.890[890] Ovo je preventivna mjera da bi se spriječilo dalje neželjeno ponašanje zalogoprimca. Povodom zahtjeva zalogodavca odluku o tome donosi nadležni sud. Prilikom odlučivanja treba seriozno procijeniti da li su okolnosti određene situacije stvorile osnovanu sumnju da će se zloupotreba od strane zalogoprimca ponoviti i da li ima opravdanje za takvo njegovo postupanje. Oduzimanje stvari od povjerioca ne dovodi u pitanje njegovo založno pravo niti to za njega znači gubitak državine na stvari, ali se na ovaj način njegova neposredna državina pretvara u posrednu. Lice kome je data založena stvar na čuvanje tu stvar drži za njega. Zalogoprimac i dalje ima državinu na stvari i uživa državinsku zaštitu, iako se založena stvar više ne nalazi u njegovim rukama. Naknada koja se daje trećem licu za čuvanje stvari pada na teret zalogoprimca, što je sasvim razumljivo

886[886] Vidi član 159 st. 2 ZSP-a.887[887] Član 159 st. 3 ZSP-a.888[888] Član 159 st. 4 ZSP-a.889[889] To ne može biti vlasnik stvari, jer bi se zaloga ugasila.890[890] Član 160 ZSP-a.

Page 117: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

kada se ima u vidu da je do ove situacije došlo zbog njegove krivice. Ako zalogodavac plati tu naknadu, on ima pravo regresa od zalogoprimca. U slučaju da treće lice postupa sa založenom stvari protivno ugovoru, zalogodavac i zalogoprimac se mogu dogovoriti da stvar oduzmu i predaju na čuvanje novom licu.

  

Plodovi zaloga

 

Plod u prirodnom (naturalnom) obliku je proizvod koji stvar daje periodično, ne iscrpljujući svoju supstancu, i koji je namijenjen za odvajanje. Do odvajanja plod je dio plodonosne stvari, a nakon odvajanja postaje samostalna stvar. Pravilo je da plod nakon odvajanja pripada onom licu čija je plodonosna stvar.891[891] Plodovi i druge koristi koje se postižu upotrebom založene stvari pripadaju založnom dužniku.892[892] Založni povjerilac, u načelu, nema pravo ni na kakve koristi iz založene stvari do trenutka realizacije potraživanja. On nije lice koje bi na osnovu zakona steklo pravo na plodovima njihovim odvajanjem od matične stvari. No, onaj povjerilac koji neposredno drži založenu stvar ovlašćen je da plodove i druge koristi od te stvari ubere za sebe na račun namirenja svog potraživanja.893[893] Tada plodovi koje je založni povjerilac ubrao postaju njegova svojina, a iznos čistog prihoda od plodova odbija se od troškova na čiju naknadu povjerilac ima pravo, zatim od dužne kamate i napokon od glavnice.894[894] To je povoljno i za dužnika, jer se iznos njegovog dugovanja smanjuje. Povjerilac nema pravo na još neodvojene plodove odnosno na još viseće stojeće plodove i navedena pravila se odnose samo na već odvojene, odijeljene plodove od založene stvari. Ovo pravilo je široko prihvaćeno i u uporednom pravu.895[895]

Nužna prodaja zaloga

 

Stvar koja je založena može biti prodata na javnoj prodaji ili po tržišnoj cijeni i prije dospjelosti obezbijeđenog potraživanja. To će biti u slučaju kada nastupe određene okolnosti koje predstavljaju opasnost za potpuno namirenje povjerioca. Naime, kada se založena pokretna stvar koju je založni povjerilac dobio u zalog kvari ili kad inače gubi vrijednost, te postoji realna opasnost da postane nedovoljna za osiguranje povjeriočevog potraživanja, sud može na zahtjev založnog dužnika odlučiti da se stvar odmah proda na javnoj prodaji ili po tržišnoj cijeni ako je ima i da se cjelokupan iznos ili dovoljan dio cijene položi kod suda radi obezbjeđenja zalogoprimčevog potraživanja.896[896] Nije jasno zašto nije propisano da se ovo

891[891] Član 12 stav 3 ZSP-a.892[892] Član 161 st. 1 ZSP-a.893[893] Član 161 st. 2 ZSP-a.894[894] Član 161 st. 3 ZSP-a.895[895] Vidi npr. paragraf 1213 Njemačkog građanskog zakonika, paragraf 1221 Grčkog građanskog zakonika, član 319

Poljskog građanskog zakonika itd.896[896] Član 162 ZSP-a.

Page 118: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

može uraditi i na zahtjev zalogoprimca, jer je to i u njegovom interesu. U ovom slučaju radi se o realnoj subrogaciji, jer novac koji se dobija prodajom služi umjesto založene stvari za obezbjeđenje potraživanja. Prijevremena prodaja je u interesu obje strane, jer se time sprečava realni gubitak zalogodavčeve imovine koji bi nastao usljed kvarenja stvari ili gubljenja njene vrijednosti. Tu prodaju je potrebno organizovati u svim slučajevima kada postoji opasnost od kvarenja ili gubljenja vrijednosti koje nema prolazni karakter. Ovo je postupak predostrožnosti, a ne izvršenja, jer dobijena cijena nema za cilj namirenje povjerioca, već se ona deponuje kod suda kako bi zadovoljenje bilo izvjesno po proteku roka za namirenje povjerioca. Smatramo da bi zalogodavac umjesto toga mogao da ponudi zalogoprimcu da mu umjesto založene stvari preda neku drugu stvar iste vrijednosti čije čuvanje ne zahtijeva veći trud i brigu od čuvanja stvari koja je ranije založena. Zalogoprimac, koji bez sudske odluke proda založenu stvar radi namirenja svoje tražbine, odgovara za štetu koju usljed toga trpi vlasnik stvari. Šteta u ovom slučaju nije pričinjena samo zbog toga što je stvar otuđena nego i time što zalogoprimac povredom svoje dužnosti nije stvar sačuvao, pa i to treba imati u vidu kod utvrđivanja njene visine.

 

 

Skriveni nedostaci

 

Kada se pokaže da založena stvar ima neki materijalni i pravni nedostatak za koji povjerilac u trenutku sticanja založnog prava nije znao niti trebalo da zna, a zbog kojeg zalog ne predstavlja dovoljno osiguranje naplate potraživanja, založni povjerilac ima pravo zahtijevati od zalogodavca otklanjanje tog nedostatka ili davanje drugog odgovarajućeg zaloga.897[897] Dakle, povjeriocu ne pripada pravo na bilo kakvu dopunu vrijednosti postojećeg zaloga, već samo pravo da traži “drugi odgovarajući zalog” ili pak da zahtijeva od zalogodavca da nedostatak otkloni. Ovo je propisano zbog specifičnosti samog založnog prava, jer kada se ima u vidu njegova svrha, može se smatrati da davanje stvari u zalogu predstavlja naknadu za ono što zalogodavac dobija,898[898] a prema ZOO-u, kod ugovora o naknadi svaki ugovarač odgovara za materijalne i pravne nedostatke svog ispunjenja.899[899] Prema tome, za ovu specifičnu odgovornost zalogodavca oslonac postoji u odredbama ZOO-a, koje se tiču odgovornosti prenosioca prava u teretnim ugovorima i to pravo može da nastane samo pod određenim pretpostavkama. Bitno je da povjerilac u trenutku sticanja založnog prava nije znao, a niti mogao znati da takav nedostatak postoji. Što se tiče materijalnih nedostataka, prije svega je potrebno istaći da odgovornost nastaje u svim slučajevima koji umanjuju vrijednost stvari, pa čak i u slučajevima koji umanjuju i njenu korisnost, pa založena stvar ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje naplate potraživanja. Taj nedostatak treba da bude skriven,

897[897] Član 163 ZSP-a.898[898] Izuzetak je kada je zalogodavac treće lice, a ne dužnik. Ugovor o zalozi pokretnih stvari je ugovor sa naknadom – v. A. Gloginić, Glavna sredstva pojačanja ugovora, zbirka propisa

sa komentarima, Beograd, 2004, str. 95. 899[899] Član 121 ZOO-a.

Page 119: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

te da postoji u momentu zalaganja. U pogledu pravnih nedostataka, bez obzira na to da li se radi o potpunoj ili djelimičnoj evikciji, uznemiravanje treba da se zasniva na nekom pravu trećeg lica. Takođe, potrebno je da je to pravo nastalo još dok je stvar bila u državini zalogodavca, a zalogoprimac mora da bude savjestan i ima obavezu da obavijesti zalogodavca o tome i da ga pozove da u razumnom roku oslobodi stvar od prava i pretenzije trećeg.900[900] Naravno, tek ako zalogodavac u tome ne uspije, pa stvar zbog toga ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje, založni povjerilac ima pravo na dopunu zaloge. Ukoliko do umanjenja vrijednosti založene stvari dođe u toku trajanja državine zalogoprimca, a nije riječ o skrivenim manama, on nema pravo da zahtijeva promjenu zaloga. Isti je slučaj i kada založena stvar propadne usljed više sile ili krivicom trećeg lica, što može biti samo razlog za prestanak založnog prava.

  

Založno pravo bez državine Za razliku od povjerioca kod ručne zaloge, hipotekarni povjerilac nema pravo

na državinu založene nekretnine. Ovdje se založno pravo stiče upisom u zemljišne knjige, što je sasvim dovoljno obezbjeđenje ako su te knjige ažurne. Predmet hipoteke ostaje u državini dužnika, što ima znatne prednosti u odnosu na zalaganje putem predaje založene stvari, pogotovo ako je založena nekretnina jedini izvor prihoda koji mu služe za isplatu duga. Hipotekarni povjerilac nema pravo da ubire i prisvaja plodove i druge koristi od nekretnine ili da je upotrebljava na bilo koji način,901[901] za razliku od ručne zaloge gdje stranke mogu ugovoriti suprotno. Zbog toga je broj prava hipotekarnog povjerioca manji od broja prava koja ima zalogoprimac kod ručne zaloge. Razumljivo je da hipotekarni dužnik pribira plodove sa stvari čim se oni odvoje od glavne stvari, te prisvaja koristi od nekretnine, jer on ulaže svoj trud radi njihovog stvaranja i to bez posredovanja povjerioca. Dopuštanje korišćenja založene stvari je u suprotnosti sa suštinom hipoteke i zato nije ni dozvoljeno. Imajući u vidu da se radi o imperativnoj odredbi, svaka suprotna odredba u ugovoru ili drugom pravnom poslu je ništavna.902[902] Dakle, drugačije ugovaranje u ovim slučajevima nije moguće i ne proizvodi pravne posljedice. Pravni položaj hipotekarnog povjerioca primjenjuje se i na povjerioce čije je potraživanje osigurano sudskim ili zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari odnosno registarskim založnim pravom,903[903] pošto oni, u principu, imaju isti status kao i ovaj povjerilac.

 

Održavanje vrijednosti zaloga Hipotekarni dužnik samostalno raspolaže predmetom hipoteke. Međutim, on

ne smije da svojim ponašanjem umanjuje vrijednost založene nepokretnosti.904[904] U slučaju da hipotekarni dužnik čini nešto što bi ugrozilo vrijednost nepokretnosti

900[900] Analogna primjena člana 509 ZOO-a.901[901] Član 164 st. 1 ZSP-a.902[902] Član 164 st. 2 ZSP-a.903[903] Član 164 st. 3 ZSP-a.904[904] Smanjenje vrijednosti nepokretnosti može biti izvršeno pravnom ili fizičkom radnjom. Vidi: I. Krkljuš, „Pravo

zaloge prema ZOSO“, Glasnik Advokatske komore Vojvodine, br. 6/80, str. 12.

Page 120: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

opterećene hipotekom na taj način što smanjuje njenu vrijednost ili na drugi način pogoršava njeno stanje, odnosno svojim radnjama dovodi u opasnost interese hipotekarnog povjerioca,905[905] ovaj povjerilac ima pravo da zahtijeva da sud naloži hipotekarnom dužniku da se uzdrži od takvih radnji,906[906] a ako on to ne učini, može zahtijevati prisilnu naplatu osigurane tražbine i prije njene dospjelosti.907[907] Prema tome, prava za zaštitu hipotekarnog povjerioca do ispunjenja uslova za realizaciju hipoteke su, prije svega, usmjerena na očuvanje vrijednosti predmeta hipoteke, a tek ako se smanjenje vrijednosti ne spriječi, postoji mogućnost korišćenja prava na prijevremenu realizaciju namirenja potraživanja. Interesi hipotekarnog povjerioca su ugroženi ako postoji stvarna i realna opasnost da on neće moći da u cijelosti namiri svoje obezbijeđeno potraživanje.908[908] Ovdje se ne zahtijeva krivica vlasnika nepokretnosti, već je bitno da postoji uzročna veza između njegove radnje i smanjenja vrijednosti nepokretnosti. To je izuzetak od načela akcesornosti u realizaciji. U ovom slučaju to je sankcija za štetno postupanje vlasnika prema založenoj stvari. Hipotekarni dužnik se tako lišava državine i svojine na predmetu hipoteke prije dospjelosti obaveze. On bi, inače, morao da spriječi i one štetne radnje koje preduzimaju lica koja su njegovi pomoćnici u državini, te lica koja priznaju njegovu vlast i kojima je u stanju tako nešto zabraniti.909[909] Hipotekarni povjerilac može tražiti sudsku zaštitu i u odnosu na treća lica koja bi svojim postupcima protivpravno ugrožavala njegove interese zaštićene hipotekom, s obzirom na stvarnopravni karakter prava zaloga, po kojem ono djeluje prema svima (erga omnes). Prava koja ima u slučaju smanjenja vrijednosti predmeta hipoteke, hipotekarni povjerilac može koristiti od trenutka zasnivanja hipoteke do momenta dospjelosti potraživanja koje se obezbjeđuje. U uporednom pravu postoje slična rješenja.910[910] Dakle, kod hipoteke do prijevremene prodaje založene stvari dolazi zbog ponašanja hipotekarnog dužnika koje je protivno ugovoru i zakonu, dok se kod ručne zaloge prijevremena prodaja može tražiti kada se založena stvar kvari ili kad inače gubi vrijednost. Ova facultas alternativa pripada samo hipotekarnom povjeriocu koji je nosilac dobrovoljnog založnog prava na nekretnini. Ona ne pripada nosiocu prinudnog založnog prava, jer se to založno pravo na nekretnini ne može steći prije pravosnažnosti i izvršnosti presude kojom je naloženo dužniku da plati potraživanje koje se osigurava prisilnom hipotekom na dužnikovoj nekretnini. Prinudno založno pravo na nekretninama nastaje samo kao sredstvo osiguranja, koje određuje sud u postupku osiguranja.

  

Ovlašćenje u pogledu zaloga prava

905[905] Dakle, to su slučajevi kada se hipotekarni dužnik ne ponaša kao dobar domaćin.906[906] Zahtjev za propuštanje je sličan zahtjevu iz negatorne tužbe. Može se koristiti u situaciji kada je vrijednost

nekretnine već umanjena, a i preventivno, ako prijeti opasnost od smanjenja njene vrijednosti.907[907] Član 165 ZSP-a.Ovakav je i pravni stav Kantonalnog suda u Sarajevu, v. Bilten sudske prakse Kantonalnog suda Sarajevo, br. 1/01, str. 33.908[908] Ovo je uvijek faktičko pitanje i cijeni se u svakom konkretnom slučaju.909[909] O tome i N. Gavella, Založno pravo..., str. 191.910[910] Član 2131 Francuskog građanskog zakonika predviđa pravo hipotekarnog povjerioca na dopunu hipoteke ili isplatu

iz postojećeg predmeta obezbjeđenja prije dospjelosti tražbine, ako vlasnik založene stvari umanjenjem vrijednosti založene stvari ugrožava interes povjerioca. Član 809 Švajcarskog građanskog zakonika propisuje da hipotekarni povjerilac može od dužnika vlasnika zahtijevati ponovno uspostavljanje ranijeg stanja ako je smanjenje vrijednosti založene stvari već nastupilo, a ako samo prijeti ugrožavanje može zahtijevati mjere obezbjeđenja koje, ako ne budu poštovane, daju povjeriocu pravo da zahtijeva dopunu zaloge ili otplatu duga u ratama.

Page 121: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 Subjektivno imovinsko pravo na kome je uspostavljeno založno pravo je

pravno izjednačeno sa stvarima, pa se na njega primjenjuju odredbe koje vrijede za pokretne ili nepokretne stvari. U zavisnosti od toga da li je pravo izjednačeno sa pokretnom stvari ili sa nekretninom, založni povjerilac ima u pogledu tog prava ona ovlašćenja koje bi imao da mu je založena pokretna stvar ili neka nekretnina. Zakonom o stvarnim pravima je propisano da određene vrste prava ili netjelesne stvari mogu biti izjednačene sa stvarima i tada se ubrajaju u pokretne stvari, a u nepokretne samo ako su spojene sa svojinama nepokretnih stvari ili su njihov teret odnosno ako su zakonom proglašene kao nepokretne. U slučaju sumnje da li je neka stvar pokretna ili nepokretna, smatra se da se radi o pokretnoj stvari.911[911]

Ukoliko je pravo koje je dato u zalogu izjednačeno s pokretnom stvari, založni povjerilac ima u pogledu tog prava ona ovlašćenja i dužnosti koje bi imao da mu je založena pokretna stvar, ako zakonom nije drugačije određeno ili to ne proizlazi iz pravne prirode zaloga prava.912[912] On treba čuvati zalog s pažnjom dobrog domaćina, jer u protivnom odgovara za eventualnu štetu. Založni povjerilac je ovlašćen koristiti založeno pravo samo ako mu je to dopustio založni dužnik ili je to neophodno da bi ispunjavao svoju obavezu čuvanja zaloga. Prestankom osiguranog potraživanja založni povjerilac dužan je da pravo koje je založeno odmah vrati licu koje mu je to pravo prenijelo. U slučaju da je založeno pravo izjednačeno s nekretninom, založni povjerilac ima u pogledu tog prava ona ovlašćenja i dužnosti koje bi imao da mu je založena nekretnina, ako zakonom nije drugačije određeno ili to ne proizlazi iz pravne prirode zaloga prava.913[913] On nema pravo da koristi zalog. No, on može zahtijevati od založnog dužnika da prestane s radnjama koje na bilo koji način dovode u opasnost ili smanjuju vrijednost tog prava. Ako bi, i pored toga, založni dužnik nastavio s takvim ponašanjem, založni povjerilac može i prije dospjelosti zahtijevati prisilnu naplatu osiguranog potraživanja. Založni povjerilac, pored navedenih prava, ima i obavezu da omogući dužniku ispunjenje njegove obaveze na način predviđen ugovorom i dužan je da to ispunjenje primi.914[914] Ukoliko bi se ponašao protivno tome, on bi pao u docnju915[915] i bio bi dužan da dužniku naknadi pričinjenu štetu. Naravno, njemu se može staviti na teret samo ona docnja za koju se dokaže da je u određenom trenutku mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Povjerilac ne pada u docnju ako bi dokazao da u vrijeme ponude ispunjenja ili u vrijeme određeno za ispunjenje dužnik nije bio u mogućnosti da ispuni svoju obavezu. Docnja povjerioca može nastupiti samo kod onih potraživanja kod kojih je za ispunjenje potrebno i njegovo sadejstvo. Ako za ispunjenje obaveze iz potraživanja to nije potrebno, do ove docnje ne može doći.

  

Namirenje založnog povjerioca Mogućnost namirenja je razlog za osnivanje založnog prava.916[916] Pravo na namirenje, kao

centralno pravo založnog povjerioca, daje mu ovlašćenje da od založnog dužnika zahtijeva da trpi

911[911] Član 6 st. 5 i 6 ZSP-a.912[912] Član 167 st. 1 ZSP-a.913[913] Član 167 st. 2 ZSP-a.914[914] Član 167 st. 3 ZSP-a.915[915] Član 325 st. 1 ZOO-a.916[916] Namirenje povjerioca se ostvaruje prema odredbama ZSP-a i ZIP-a.

Page 122: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

namirenje iz vrijednosti zaloga ako se zalogom osigurano potraživanje ne ispuni po dospijeću.917[917] Pored dospjelosti potraživanja,918[918] pretpostavka za namirenje je i docnja dužnika.919[919] Ove pretpostavke moraju nastati u obligacionom odnosu čijem obezbjeđenju založno pravo služi. Sva ostala prava kojima raspolaže založni povjerilac su sekundarnog karaktera i služe ostvarenju prava namirenja.920

[920] Založno pravo nije jedino subjektivno pravo koje daje mogućnost da se povjerilac namiri iz vrijednosti stvari. No, ono je jedino stvarno pravo kome je bitni sadržaj upravo ovlašćenje na namirenje. Pravo namirenja ovlašćuje povjerioca da ga u sudskom postupku štiti i prema trećim licima, koja treba da trpe namirenje njegove osigurane tražbine iz založene stvari, ako zakonom nije drugačije određeno. U ZSP-u je došlo do očigledne pogreške, jer se govori o pravu založnog dužnika da traži da vlasnik založene stvari i treća lica trpe namirenje,921[921] a nema sumnje da to pravo pripada založnom povjeriocu. Založni dužnik je lice koje treba da trpi namirenje iz predmeta založnog prava, bez obzira na to da li je on i lični dužnik. Pravo namirenja odnosi se na naplatu cjelokupnog potraživanja koje obuhvata glavnicu i sporedna potraživanja, kamate, troškove za očuvanje stvari i troškove realizacije založnog prava. Založni povjerilac, u pravilu, ne smije sam prodati zalog i namiriti svoje potraživanje, a ni zadržati zalog za sebe. Namirenje se u cilju zaštite dužnika vrši posredstvom javne vlasti (suda),922[922] shodno načelu oficijelnosti založnog prava. Dakle, povjerilac se ne može namiriti na bilo koji način i samo realizacija posredstvom suda na strogo formalan način čini ovo namirenje punovažnim. To je uvedeno radi zaštite interesa založnog dužnika koji je u ekonomski zavisnom položaju u odnosu na založnog povjerioca. Ovaj povjerilac može namiriti svoje potraživanje iz založene stvari sudskim putem na taj način što će podnijeti tužbu i ishoditi izvršni naslov, a zatim u izvršnom postupku zatražiti da se stvar proda na javnoj prodaji.923

[923] U teoriji i praksi nije sporno da je namirenje povjerioca iz vrijednosti založene stvari njegovo pravo, ali ne i obaveza.924[924] Zbog toga ga dužnik ne može na to natjerati, čak i ako dokaže da povjerilac ne može na drugi način namiriti svoje potraživanje.925[925] Založni povjerilac može po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svog potraživanja prvenstveno iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika926[926] odnosno istovremeno i iz zaloga i dužnikove imovine.927[927] Založno pravo daje povjeriocu dodatnu garanciju, a na njemu je pravo izbora predmeta namirenja. Logično, ako povjerilac zahtijeva namirenje iz vrijednosti založene stvari i njenom prodajom se ne uspije namiriti u potpunosti, ostatak može ostvariti iz ostale dužnikove imovine. U slučaju da se zalog proda za veći iznos od njegova potraživanja, višak razumljivo pripada dužniku (hiperoha).928[928] Pravo na hiperohu prihvaćeno je u modernom založnom pravu.929[929] To je pravo svakog vlasnika stvari koja je bila predmet izvršenja. Ono proizlazi iz svojine i obuhvata pravo vlasnika stvari na onaj dio novčane

917[917] Član 168 st. 1 ZSP-a.918[918] Dospjelost nastupa onda kada je prema ugovoru ili zakonu dužnik u obavezi da ispuni svoju obavezu, a povjerilac

ovlašćen da traži njeno ispunjenje.919[919] Dužnik dolazi u docnju ako ne ispuni svoju dospjelu obavezu u predviđenom roku, niti ponudi njeno ispunjenje, a

za odlaganje nema valjanih razloga. Osnovna posljedica docnje dužnika je obaveza na plaćanje kamate.920[920] M. Lazić, „Hipoteka, nužnost njenog reformisanja kao zahtev tržišne privrede“, Pravni život, br. 10/96, str. 149.921[921] Član 168 st. 3 ZSP-a. 922[922] Član 168 st. 2 ZSP-a.923[923] Pravo prodaje je sekundarnog karaktera, vremenski prethodi namirenju i u funkciji je ostvarenja prava namirenja.924[924] U tom smislu navodimo karakterističnu sudsku odluku: “Pravo je, a ne obaveza zalogoprimca, da se iz vrijednosti

založene stvari namiri, tako da on može po svom izboru da zahtijeva vraćanje duga, a ne prodaju založene stvari” – Vrhovni sud Makedonije, Rev. 1080/86 od 6.11.1986. godine, Sudska praksa, br. 7/87, str. 45.

925[925] Rubino – Il pegno, in Tratt. dir. civ. it., diretto da F. Vassalli, Torino, 1956, str. 257.926[926] Povjerilac koji se namiruje iz ukupne imovine nema status osiguranog povjerioca.927[927] Član 168 st. 4 ZSP-a. Ovo je novina u regulisanju koja je korisna, mada reguliše nešto u pogledu čega ne bi trebalo

da bude dilema.928[928] Član 168 st. 5 ZSP-a.929[929] Ovo pravo su predviđali i Srpski građanski zakonik (paragraf 321) i Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru (član

180).

Page 123: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

vrijednosti prodate stvari koji nije zahvaćen realizacijom potraživanja kako običnih, tako i založnih povjerilaca.930[930] U protivnom bi došlo do neosnovanog obogaćenja povjerioca. Ukoliko se na založenoj stvari sprovodi postupak prinudnog namirenja nekog drugog potraživanja, založni povjerilac ima pravo otkupa tog potraživanja do početka javne prodaje,931[931] u skladu sa pravilima izvršnog postupka.932[932] Založni povjerilac tada stupa na mjesto tražioca izvršenja i pored svog osiguranog potraživanja ima i potraživanje koje je stekao otkupom. Novo potraživanje nije osigurano ako tražilac izvršenja nije imao neko sredstvo osiguranja. Ovo će se dešavati u slučaju kada založni povjerilac ima interesa da se ne vodi izvršni postupak (dužnik mu otplaćuje dug). Založena stvar ili pravo može da daje plodove ili druge koristi (sigurne prihode) iz čije bi se vrijednosti moglo namiriti potraživanje. U takvoj situaciji založni povjerilac može da zahtijeva od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i da postavi upravnika koji će biti ovlašćen da ubire te plodove odnosno koristi i unovčava ih, te da dobijene iznose polaže u sud radi namirenja.933[933] Prinudna uprava je oblik namirenja kod kojeg se tražilac izvršenja namiruje ubiranjem plodova i drugih koristi koje daje založena stvar ili pravo. Ona će se koristiti u praksi kada iz određenih razloga nije moguće izvršiti prodaju neke nekretnine ili kada se ne može dobiti odgovarajući iznos na javnoj prodaji. Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi,934[934] jer u takvim slučajevima potraživanje nije ugašeno i ono i dalje egzistira.935[935] Postojanje i realizacija založnog prava, shodno načelu akcesornosti, uslovljeno je postojanjem potraživanja, makar i kao naturalne obligacije odnosno „duga časti”, a ne od postojanja tražbine koja se može prinudno ostvariti.936[936] Zbog toga zastarjelost potraživanja ne dovodi do prestanka založnog prava.937[937] Ukoliko je vrijednost opterećene stvari nedovoljna, založni povjerilac u slučaju zastarjelog potraživanja neće moći namiriti ostatak iz imovinske mase dužnika. Zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari. 938

[938] Ovdje može da se postavi pitanje opravdanosti takvog rješenja. Naime, sporedna potraživanja prate sudbinu glavnog duga i sigurno je da prilikom naplate potraživanja treba da imaju isti pravni tretman, a to je u interesu i povjerioca i dužnika.939[939]

930[930] M. Lazić, Sadržina hipoteke..., str. 104.931[931] To pravo se može koristiti od momenta kada je zatražena prodaja, pa do momenta javne prodaje.932[932] Član 168 st. 6 ZSP-a. Vidi i odredbe članova 299–311 ZOO-a o ispunjenju sa subrogacijom.933[933] Član 168 st. 7 ZSP-a.934[934] Član 368 st. 1 ZOO-a. Izraz “iz opterećene stvari” treba tumačiti tako da se odnosi i na prava (npr. iz hartija od vrijednosti, autorsko i patentno

pravo), dok izraz “ako je drži u rukama” znači da povjerilac može založenom stvari raspolagati. Slično i A. Raspor, Zastara, sistemski prikaz po Zakonu o obveznim odnosima i drugim zakonima, Zagreb, 1982, str. 13. U ovom pravcu ide i sudska praksa: “Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom može se namiriti iz opterećene stvari samo ako je drži u rukama” – Viši privredni sud Hrvatske, Pž-1358/78 od 10.10.1978, objavljena u pomenutoj knjizi A. Raspora, str. 13.

935[935] Istina, ono je pravno oslabljeno i postoji kao naturalna obaveza koja se ne može prinudno izvršiti.936[936] Z. Rašović, „Načela založnog prava u OIZ za CG“, Glasnik odjeljenja društvenih nauka, Titograd (Podgorica),

1989, str. 311.937[937] Njemački građanski zakonik u paragrafu 223 propisuje da zastarjelost potraživanja koje je obezbijeđeno

hipotekom, ili hipotekom na brodu ili zalogom, ne sprečava povjerioca da zahtijeva namirenje iz založene stvari. Francuski građanski zakonik u članu 2180 dopušta mogućnost prestanka hipoteke usljed zastarjelosti hipotekarnog prava, bez obzira na tražbinu kao glavno pravo, ukoliko lični i realni dužnik nisu ista lica. Prema Švajcarskom građanskom zakoniku (član 807) dopuštena je mogućnost naplate zastarjelog potraživanja samo za zalogu na nekretninama koja je upisana u javne registre.

938[938] Član 368 st. 2 ZOO-a. 939[939] Vidi: J. Borovac, „Hipoteka i kamata“, Pravni život, br. 11/08, str. 286–291.

Page 124: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Vrijednost i efikasnost osiguranja povjerioca zavisi od rješenja izvršnog postupka kao završnog stadijuma u ostvarivanju nekog prava.940[940] Založni povjerioci kod izvršenja na nekretninama941[941] biće obuhvaćeni rješenjem o namirenju i namireni, iako nisu pokrenuli postupak ni prijavili svoja potraživanja.942[942] Kasniji povjerioci ne mogu bitno ugroziti povjerioca koji ima bolji rang prvenstva. Pravo namirenja imaju i založni povjerioci čije potraživanje nije dospjelo,943[943] čije je potraživanje uslovno944[944] ili je samo predbilježeno.945[945] Značajno je da se založni povjerioci namiruju neposredno nakon troškova postupka.946[946] Odredbe o izvršenju na neuknjiženim nekretninama pretrpjele su značajne izmjene.947[947] Prevashodni cilj je bio ažuriranje zemljišnoknjižnog stanja, ali i zaštita interesa povjerioca. Međutim, zbog mnogih nejasnoća i grešaka prilikom normiranja tog izvršenja, povjerioci će u ovakvim slučajevima imati dosta teškoća da ostvare efikasno namirenje. Prodaja ispod cijene na nekom od ročišta (posebno na trećem) može da ugrozi namirenje i sigurnost povjerilaca.948[948] Ona nije u interesu ni dužniku kome bi trebalo da pripadne višak od cijene dobijene prodajom založene stvari. Sigurno je da bi u ovom dijelu trebalo donijeti izmjene koje bi propisale limit ispod koga ta prodaja nije moguća.949[949] Postupak izvršenja na pokretnim stvarima uređen je manje detaljno u odnosu na ovaj postupak na nekretninama,950[950] a za sva pitanja koja nisu izričito regulisana primjenjuju se pravila koja uređuju izvršenje na nekretninama.951[951] Izuzetak je samo primjena odredbe o mogućnosti promjene predmeta izvršenja.952[952] Problem i dodatno opterećenje za sud predstavlja postojanje dva izvršna postupka i to opšteg izvršnog postupka na pokretnim stvarima i postupak izvršenja na objektu na kome je registrovano založno pravo, koji je znatno liberalniji i predviđa značajne olakšice u postupku namirenja povjerioca.953[953] U stečajnom postupku založni povjerilac je razlučni povjerilac koji ima pravo da štiti odvojeno namirenje svoje tražbine neovisno o pravima ostalih povjerilaca.954[954] Namirenje iz vrijednosti zaloga se tada sprovodi u stečajnom postupku, ali po pravilima izvršnog postupka.955[955] Razlučni povjerioci nisu stečajni povjerioci i saglasno tome nisu uvršteni u isplatne redove, nisu ni učesnici postupka i

940[940] Norme tog postupka trebalo bi da pretrpe značajne izmjene u cilju olakšanja namirenja, naročito kada su u pitanju nekretnine. Na taj način bio bi uspostavljen adekvatan pravni okvir i odgovarajući standard pravne zaštite povjerilaca, koji bi doveo do promjene u radu sudova, te stvaranja povjerenja u naš pravni sistem. Pravo na pravnu zaštitu u razumnom roku propisano članom 6 st. 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda određeno je kao osnovno ljudsko pravo. Savremeni izvršni postupak, inače, treba da ostvari ravnotežu između zaštite interesa povjerilaca i zaštite interesa dužnika.

941[941] Izvršenje na nekretninama ima veći ekonomski značaj nego izvršenje na pokretnim stvarima i pravima.942[942] Članovi 74 st. 1 i 97 st. 1 ZIP-a.943[943] Član 104 ZIP-a.944[944] Član 106 ZIP-a.945[945] Član 107 st. 1 ZIP-a.946[946] Član 98 st. 2 ZIP-a.947[947] Vidi član 113 ZIP-a.948[948] Vidi član 89 ZIP-a.949[949] Pojedini sudovi čak odbijaju da primijene ovu odredbu. Vidi odluke Kantonalnog suda u Travniku, Pž-2/05 od

23.11.2005. i 006-0-Pž-07-000 031 od 21.3.2007, Domaća i strana sudska praksa, br. 22/07, str. 67-69. Vidi i odluku Županijskog suda u Koprivnici, Gž-331/04-2 od 15.3.2004, u D. Medić i H. Tajić, Založno pravo u praksi..., str. 335–336.

950[950] O tome opširno: M. Povlakić, „Mogućnost efikasnog namirenja založnog povjerioca iz vrijednosti pokretnih stvari u pravu BiH“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LII 2009, Sarajevo, 2009, str. 325-366.

951[951] Vidi član 135 ZIP-a.952[952] Član 71 ZIP-a. U Brčko distriktu BiH samo je određena shodna primjena pravila koja važe za izvršenje na nekretninama bez ograničenja

(član 122 ZIP BDBiH).953[953] Okvirni zakon o zalozima u odredbama članova 26–34 reguliše postupak izvršenja i namirenja na pokretnim

stvarima koje su objekt registrovane zaloge.954[954] O tome: D. Medić, „Zaštita izlučnih i razlučnih povjerilaca u stečajnom postupku“, u Aktuelna pitanja savremenog

zakonodavstva, Beograd, 2009, str. 321– 337.955[955] Vidi: F: Zaćiragić, „Prodaja predmeta založnog prava u stečajnom postupku“, ZIPS, br. 1140/08, str. 12-16.

Page 125: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ne mogu podnijeti zahtjev za njegovo otvaranje. Oni mogu biti stečajni povjerioci ako im je stečajni dužnik i lično odgovoran, a oni se odreknu prava na odvojeno namirenje ili ako se nisu uspjeli namiriti u potpunosti.956[956]

Načelo oficijelnosti ima i određene izuzetke i u tim slučajevima povjerilac može da se namiri i vansudskim putem, što je u skladu i sa tendencijama u uporednom pravu.957[957] Ovdje su, donekle, izbjegnute manjkavosti prouzrokovane sporom realizacijom založnog prava. 958[958] Prije svega, založni povjerilac je ovlašćen da svoje pravo na namirenje ostvari na takav način ako je predmet založnog prava pokretna stvar ili pravo, a založni dužnik je u pisanom obliku dao izričito dopuštenje za takvo namirenje.959[959] Iz ovog proizlazi da je takav sporazum moguć u svakom momentu, pa i prilikom zaključenja ugovora o zalozi. Dakle, nema vremenskog ograničenja za realizaciju ove mogućnosti.960[960] Ako se radi o potraživanjima iz trgovačkih poslova, odstupanja su još veća. Ukoliko je pokretna stvar ili pravo dato u zalog za osiguranje potraživanja iz trgovačkog posla, založni povjerilac se može vansudski namiriti ako založni dužnik takvo namirenje nije izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga.961[961] Prema tome, ovakav način namirenja kod trgovačkih poslova je prirodni sastojak ugovora koji založni dužnik može izričito isključiti. Međutim, nesumnjivo je da on za to treba imati saglasnost založnog povjerioca. Povjerilac može pristupiti prodaji založene stvari ili prava na javnoj prodaji962[962] nakon isteka roka od osam dana od upozorenja dužniku odnosno zalogodavcu, ako kod postojećeg stanja stvari nije prikladniji neki drugi način za namirenje.963[963] Ovo je sasvim logično, jer ako je povjeriocu kod nekih trgovačkih poslova priznato založno pravo radi obezbjeđenja njegovih potraživanja, onda je razumljivo i nastojanje da se ostvarivanje tog prava što više olakša.964[964] Ipak, kada se ima u vidu da se u ovim slučajevima radi o namirenju založnog povjerioca samo kod ručne zaloge,965[965] onda je sigurno da će primjena ovih prvila u praksi biti ograničenog dometa.

Određena odstupanja od načela oficijelnosti založnog prava predviđena su i odredbama OZZ-a u postupku namirenja osiguranog povjerioca kod registarske zaloge966[966] mada je za postupak izvršenja nadležan sud. Ovdje se odredbe ZIP-a samo supsidijarno primjenjuju.967[967]

 

956[956] Član 39 Zakona o stečajnom postupku.957[957] Ovaj način namirenja znatno ubrzava postupak realizacije založnog prava, ali nosi i određene opasnosti po

dužnika.958[958] Pravila izvršnog prava ne utiču na vansudsko namirenje iz vrijednosti zaloga.959[959] Član 169 st. 1 ZSP-a.960[960] Ovo se može tumačiti kao suprotnost odredbi člana 147 st. 3 i 4 ZSP.961[961] Dakle, pretpostavka je da je povjerilac ovlašćen za vansudsko namirenje.962[962] U pogledu toga je trebalo propisati određena pravila.963[963] Član 169 st. 2 ZSP-a. U odredbi se omaškom pominje održaj umjesto dospjelost potraživanja, a trebalo je i jasnije odrediti šta znači drugi prikladniji

način namirenja, jer to u praksi može da dovede do nesporazuma.964[964] Slično je bilo propisano i članom 981 st. 1 ZOO-a.965[965] Ručna zaloga u trgovačkim odnosima ima marginalan značaj i sve više se zamjenjuje registarskom zalogom.966[966] Vidi članove 26–34 OZZ-a.967[967] Član 25 st. 3 OZZ-a.

Page 126: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

Zaštita založnog prava

 

Založni povjerilac ima pravo na zaštitu svog založnog prava. On je ovlašćen da od svakoga, kako od vlasnika zaloga, tako i od bilo kog drugog lica,968[968] tužbom traži zaštitu od samovlasnog ometanja u izvršavanju nekog njegovog prava vezanog za zalog. Obim te zaštite zavisi od vrste založnog prava, te od načina povrede. U slučaju podnošenja tužbe založni povjerilac mora dokazati svoje pravo i akt njegove povrede. On ima pravo da zahtijeva od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo, te da trpi izvršavanje ovog prava na založenoj stvari, da propušta činiti na predmetu zaloga ono što je dužan da propušta i da od njega i trećih lica zahtijeva predaju stvari odnosno prestanak uznemiravanja. Ovo pravo ne zastarijeva.969[969] Dakle, ZSP ima u vidu tužbe petitornog karaktera (nezastarive) za zaštitu založnog prava i one proizlaze iz cjeline svih zakonskih normi koje regulišu ovu materiju. Ovdje je izvršeno objedinjavanje svih tužbenih zahtjeva koji postoje za zaštitu založnog prava. Može se raditi o deklaratornoj tužbi za priznavanje postojanja založnog prava, zatim o tužbi koja je usmjerena na propuštanje radnji kojima se onemogućava vršenje založnog prava i na prestanak uznemiravanja, tužbi kojom se od hipotekarnog dužnika traži zabrana radnji kojima se smanjuje vrijednost hipotekovane nekretnine, tužbi kojom se zahtijeva povrat založene stvari (vindicatio pignoris) itd. Ukoliko hipotekarni dužnik i pored zabrane nastavi da smanjuje vrijednost založene nekretnine, hipotekarni povjerilac može da zahtijeva prinudnu prodaju te nekretnine prije dospjelosti (devastaciona tužba). Pored založnog povjerioca, i pretpostavljeni založni povjerilac ima pravo na zaštitu. U ovom slučaju se misli na zaštitu samo povjerioca kod ručne zaloge. 970[970] Da bi je ostvario, on mora da podnese tužbu i u postupku pred sudom ili drugim nadležnim organom dokaže pravnu osnovu i istinit način svoga sticanja državine zaloga (savjesnost se pretpostavlja).971[971] Može se reći da ovdje postoji određena sličnost sa zaštitom pretpostavljenog vlasnika, ali između njih ima i dosta razlika uslovljenih različitom prirodom ovih instituta. Sigurno je da ta tužba neće biti mnogo korišćena u praksi, jer će pretpostavljeni založni povjerilac ručne zaloge većinu sporova moći lakše riješiti korišćenjem državinskih tužbi ili putem tužbe za vraćanje založene stvari. Založni povjerilac ima pravo da se štiti i po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako bi neko povrijedio založno pravo na nepokretnosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu.972[972] Problem kod ove zaštite može da nastane zbog toga što ZZK ne predviđa brisovnu tužbu i što taj propis nije usaglašen sa ZSP-om,973[973] zato što je ranije donesen. Prema ZZK-u, u slučaju da je neki upis neispravan iz razloga za koje nije kriv zemljišnoknjižni ured, takav upis se može ispraviti ako pogrešno upisano

968[968] Založno pravo je apsolutnog karaktera. 969[969] Član 170 ZSP-a.970[970] Ovdje se može postaviti pitanje zašto nije predviđena zaštita pretpostavljenog titulara založnog prava na nekom

pravu.971[971] Član 171 ZSP-a.972[972] Član 172 ZSP-a.973[973] Ovo je preuzeto iz hrvatskog prava gdje su ta dva propisa kompatibilna .

Page 127: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

lice da odobrenje ili sudskom odlukom.974[974] No, ovdje se ne predviđaju pretpostavke za tužbu, niti rokovi za njeno podnošenje, pa u pogledu toga treba imati u vidu relevantne odredbe ZSP-a.975[975] Ova tužba se ne može podići protiv trećeg savjesnog lica koje je steklo neko pravo na osnovu nevaljanog upisa.

Prestanak založnog prava

 

Prestanak osiguranog potraživanja

Založno pravo prestaje prestankom osiguranog potraživanja i sporednih potraživanja kamata i troškova, ako zakonom nije drugačije određeno.976[976] To je sasvim razumljivo, jer zaloga služi za obezbjeđenje potraživanja i kada ono prestane, shodno načelu akcesornosti, prestaje i založno pravo kao sporedno, akcesorno pravo. Kao što ovo pravo ne može nastati prije potraživanja, tako ne može ni trajati duže od njega. ZSP u pogledu toga ipak predviđa određene izuzetke977[977] u cilju prilagođavanja ovog instituta potrebama savremene tržišne privrede. Potraživanje će najčešće prestati u slučaju kad dužnik isplati svoju obavezu prema povjeriocu.978[978] Međutim, prema ZOO-u, potraživanje može prestati i na druge načine: kada se povjerilac i dužnik sporazumiju da će povjerilac primiti nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje – zamjena ispunjenja,979[979] ako se izvrši prebijanje–kompenzacija,980[980] u slučaju da dodje do otpuštanja duga,981[981] kada se izvrši prenov-novacija,982[982] nemogućnošću ispunjenja,983

[983] protekom vremena984[984] i smrću dužnika ili povjerioca kod obaveza koje su nastale s obzirom na lične osobine ugovornika ili s obzirom na lične sposobnosti dužnika.985[985] Sve navedeno takođe dovodi do prestanka založnog prava.986[986] Prema tome, kad potraživanje povjerioca bude namireno isplatom ili kad potraživanje prestane da postoji, prestaje i razlog zbog koga je postojalo založno pravo, pa je razumljivo da ono i prestaje da egzistira.

 

974[974] Član 60 st. 4 ZZK-a.975[975] Član 56 st. 3 i 4 ZSP-a.976[976] Član 173 ZSP-a.977[977] Npr. raspolaganje neizbrisanom hipotekom.978[978] To je najčešći način prestanka potraživanja u praksi, ali nije i jedini. 979[979] Član 308 ZOO-a. 980[980] Član 336 ZOO-a.981[981] Član 344 ZOO-a.982[982] Novacijom prestaje potraživanje koje je do tada postojalo (član 348 st. 1 ZOO-a). Odredba ZOO-a da s ranijom

obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je s jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno (član 350 st. 2 ZOO-a) ne znači da postoji mogućnost da založno pravo nastavi postojati. U slučaju dogovora sa zalogodavcem, taj ugovor će biti pravna osnova novog založnog prava, koje će obezbjeđivati novo potraživanje.

983[983] Član 354 ZOO-a.984[984] Član 357 ZOO-a.985[985] Član 359 ZOO-a.986[986] O tome i O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 414.

Page 128: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Propast zaloga

 

Založno pravo prestaje kada propadne zalog, a nije nadomješten drugom stvari ili pravom, pri čemu osigurano potraživanje ostaje.987[987] Najčešće će se propast založene stvari dešavati usljed elementarnih nepogoda (poplava, zemljotresa, erupcija i tome slično). Razumljivo je da založno pravo ne može postojati bez objekta i da njegovom propašću ovo pravo prestaje. Dakle, to važi za sve objekte založnog prava generalno. Ukoliko zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješta (pravo na naknadu, na iznos osiguranja i dr.) založno pravo traje i dalje na tom pravu.988[988] Smanjenje vrijednosti opterećene stvari nema za posljedicu gašenje založnog prava, a ono nastavlja da traje i u slučaju djelimične propasti stvari. Ukoliko postoji opasnost od daljeg propadanja, založni povjerilac i založni dužnik mogu tražiti prijevremenu prodaju stvari. Djelimična propast založene stvari ne daje pravo založnom povjeriocu na dopunu zaloge, jer on to pravo može ostvariti samo u slučaju ako je založena stvar imala mane u momentu zalaganja.

 

 

Gubitak državine založene stvari

 

Založno pravo na pokretnim stvarima prestaje trajnim gubitkom državine. Privremenim gubitkom državine založene pokretne stvari ovo pravo ne prestaje ukoliko se založni povjerilac nije odrekao svog založnog prava i bezuslovno vratio državinu zaloga dužniku.989[989] Ovo se odnosi samo na ručnu zalogu, a ne i na registarsku zalogu, sudsku zalogu koja nastaje pljenidbenim popisom kada stvar ostaje u državini založnog dužnika, te na zakonsku zalogu kod nekih ugovora u privredi. Svaki gubitak državine, dakle, ne mora nužno dovesti do prestanka založnog prava, jer se izgubljena državina može i vratiti i tada se automatski ponovo aktiviraju dejstva koja su bila suspendovana (pravo prvenstvene naplate). Da bi došlo do prestanka založnog prava na ovaj način, gubitak državine mora biti trajan i dobrovoljan. Državina se ne gubi ako je držalac privremeno bio spriječen da vrši faktičku vlast nezavisno od svoje volje.990[990] Prema tome, treba razlikovati dva slučaja gubitka državine i od toga zavisi da li založno pravo prestaje definitivno ili se samo gubi mogućnost prvenstvene naplate založnog povjerioca iz vrijednosti založene stvari. Založno pravo konačno prestaje kada zalogoprimac vrati stvar zalogodavcu, dakle, kada je založena stvar dospjela u njegove ruke voljnim aktom predaje stvari. 991[991] Ukoliko je

987[987] Član 174 ZSP-a. Pošto je u naš pravni sistem opet uvedeno načelo jedinstva nekretnine, propast nekretnine će se u praksi rijetko dešavati.988[988] Član 141 st. 7 ZSP-a. Paragraf 1045 Njemačkog građanskog zakonika propisuje da se osiguraniku ne smije isplatiti osigurana suma, prije nego što

se obavijeste hipotekarni povjerioci o nastaloj šteti i tek ako se oni u roku od mjesec dana ne usprotive isplati. Članom 822 Švajcarskog građanskog zakonika predviđeno je da se dospjeli iznos sume osiguranja smije isplatiti vlasniku osigurane nepo-kretnosti samo po odobrenju svih hipotekarnih povjerilaca. Prikladno obezbjeđenje se uz saglasnost hipotekarnih povjerilaca može isplatiti vlasniku i radi ponovnog obnavljanja predmeta hipoteke.

989[989] Član 175 ZSP-a.990[990] Član 314 st. 1 ZSP-a. Analogno i član 921 Švajcarskog građanskog zakonika, član 981 Grčkog građanskog zakonika, paragraf 856 Njemačkog

građanskog zakonika, član 340 Poljskog građanskog zakonika, itd. 991[991] U uporednom pravu u pogledu toga postoje ovakvi stavovi:

Page 129: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zalogoprimac izgubio državinu založene stvari protivno svojoj volji, bez obzira na način gubitka, prestaje samo mogućnost realizacije prava prvenstvene naplate iz vrijednosti založene stvari, a založno pravo ne prestaje.992[992] Ako je stvar oduzeta silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja, držalac je može vratiti u roku u kome se može podići državinska tužba.993[993]

 

 

Odricanje

 

Mogućnost odricanja od prava posljedica je autonomije volje i dispozitivnosti subjektivnih građanskih prava. Pravo odricanja se može, izuzetno, ograničiti samo ako je sračunato na oštećenje povjerioca (actio pauliana).994[994] Isto tako, time se ne smiju ugroziti ni interesi trećih lica. Založno pravo prestaje valjanim odricanjem založnog povjerioca.995[995] Da bi odricanje bilo valjano, ne smije postojati ni jedan od razloga ništavnosti ili rušivosti pravnih poslova. Potraživanje u tom slučaju i dalje egzistira, pretvara se u obično,996[996] a povjerilac postaje hirograferni povjerilac sa svim rizicima koje taj status nosi i više ne može tražiti namirenje iz založene stvari već iz imovine dužnika. To povjerioca vodi u neizvjesnost, ali do odricanja može da dođe iz raznih razloga, između ostalog i zato što mu dužnik može dati druga sredstva obezbjeđenja. Ovaj način prestanka založnog prava ima pravno dejstvo i kada se ne zatraži saglasnost zalogodavca ili dužnika, ako se ne radi o istom licu.997[997] Ukoliko bi se založni povjerilac odrekao potraživanja, to bi dovelo do prestanka založnog prava. Kod ručne zaloge izjava povjerioca o odricanju može se dati u bilo kojoj formi, čak i konkludentnom radnjom, a nije neophodno da se sa izjavom o odricanju odmah vrati i založena stvar, već to može uslijediti i docnije.998[998] Kad hipotekarni povjerilac želi da se odrekne hipoteke, izjava o odricanju se mora dati u formi propisanoj za osnivanje, a hipoteka tada prestaje brisanjem u zemljišnoj knjizi ili drugom javnom registru.999[999] Notar u tom slučaju mora da izvrši notarsku obradu isprave kao kod osnivanja hipoteke. Ovdje se može postaviti pitanje cjelishodnosti ovakvog rješenja koje dovodi i do gubitka vremena i do povećanja troškova. Neki povjerioci nedjeljivog potraživanja osiguranog založnim pravom mogu se odreći ovog prava bez pristanka ostalih povjerilaca.1000[1000] Odricanje jednog povjerioca od založnog prava nema uticaja na položaj ostalih povjerilaca i zaloga ostaje

– založno pravo se gasi ako založni povjerilac vrati založenu stvar zalogodavcu ili vlasniku i prestanak založnog prava je konačan, a stranke ne mogu suprotno ugovoriti – paragraf 1253 st 1 Njemačkog građanskog zakonika,

– založno pravo prestaje samo ako je zalogoprimac vratio dužniku stvar bezuslovno, iz čega proizlazi da stranke mogu i suprotno ugovoriti – paragraf 467. Austrijskog građanskog zakonika, i

– u slučaju vraćanja založene stvari zalogodavcu, založno pravo ne prestaje, već miruje dok se stvar nalazi u rukama zalogodavca – član 888 Švajcarskog građanskog zakonika.

992[992] Istina, postaje “golo” pravo dok se ne vrati državina stvari.993[993] Ovaj rok je 30 dana od saznanja za smetanje i počinioca (subjektivni rok) odnosno godina dana od oduzimanja

(objektivni rok) – član 313 st. 3 ZSP-a.994[994] M. Lazić, Sadržina hipoteke..., str. 93.995[995] Član 176 st. 1 ZSP-a.996[996] D. Medić, „Prestanak hipoteke“, Značenja, br. 54–55/06, str. 69.997[997] Za odricanje od tražbine, odnosno obligacionog prava, koje karakteriše odnos korelacije između povjerioca i

dužnika, potrebna je saglasnost dužnika (član 344 stav 1 ZOO-a), a za odricanje od stvarnih prava dovoljna je izjava volje njihovog titulara. Opširnije o podjeli građanskih prava: R. Kovačević Kuštrimović, „Podela građanskih prava na stvarna i obligaciona“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 1–2/88, str. 45.

998[998] D. Medić, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeđenja potraživanja..., str. 115.999[999] Član 176 st. 3 ZSP-a.1000[1000] Član 176 st. 2 ZSP-a.

Page 130: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

netaknuta. Prema načelu nedjeljivosti založno pravo osigurava potraživanje do njegovog potpunog namirenja.

 

 

Istek roka i ispunjenje raskidnog uslova

 

Ukoliko je založno pravo nastalo radi obezbjeđenja uslovnog potraživanja1001[1001] ili potraživanja ograničenog rokom,1002[1002] ono može prestati ako ne nastupi uslov ili ako rok protekne. Protek roka ili ispunjenje uslova koje dovodi do prestanka potraživanja dovodi i do prestanka založnog prava (akcesornost). Ako je samo založno pravo ograničeno, protekom roka ili ispunjenjem uslova ono prestaje, ali ne prestaje i osigurano potraživanje. Naravno, i u tom slučaju založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestaće brisanjem tog prava.1003[1003] Izuzetno, založno pravo na nepokretnosti neće prestati istekom roka ili ispunjavanjem raskidnog uslova ako založni povjerilac nije znao niti je iz zemljišne knjige morao znati za to ograničenje kad je sticao potraživanje osigurano založnim pravom.1004[1004] Dakle, za savjesnog povjerioca ograničenja koja nisu bila upisana nemaju značaja, pa njegovo založno pravo tada ne prestaje, shodno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

 

Prestanak pravnog svojstva založnog povjerioca

 

Založno pravo prestaje ukoliko pravno lice izgubi svojstvo založnog povjerioca, a nema pravnog sljednika1005[1005] odnosno univerzalnog sukcesora. Zakon je u ovom dijelu jezički neprecizan, jer iz njega proizlazi da prestankom svojstva založnog povjerioca prestaje založno pravo, što se naravno podrazumijeva. Međutim, ovdje se radi o prestanku svojstva pravnog lica koje nema pravnog sljednika, a to se reflektuje na sudbinu založnog prava. To je razlog za prestanak založnog prava i ovo založno pravo se više ne može steći. Inače, u ostalim slučajevima prestanka nosioca založnog prava (spajanje, podjela, pripajanje), ono zajedno sa potraživanjem prelazi na njegovog pravnog sljednika koji postaje novi založni povjerilac. Ako bi došlo do smrti fizičkog lica, založno pravo bi prešlo na njegove nasljednike.

 

 

1001[1001] Vidi članove 74–76 ZOO-a.1002[1002] Vidi članove 77–78 ZOO-a.1003[1003] Član 177 st. 1 ZSP-a.1004[1004] Član 177 st. 2 ZSP-a.1005[1005] Član 178 ZSP-a.

Page 131: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Konsolidacija i sjedinjenje

 

Kada je isto lice postalo nosilac prava svojine i nosilac založnog prava na istoj stvari prestaje založno pravo (konsolidacija).1006[1006] Iste su posljedice i kod založnog prava na pravima koji zakon ne spominje. Vlasnik založene nekretnine, koji je postao hipotekarni povjerilac, može zahtijevati da se hipoteka briše iz zemljišne knjige i u tom slučaju njemu kao povjeriocu ostaje obično potraživanje pre ma dužniku i nekretnina se oslobađa tereta hipoteke. Međutim, vlasnik može i da zadrži hipoteku na nekretnini i da prenese potraživanje zajedno sa hipotekom na neko treće lice odnosno može prodati nekretninu ili ustupiti potraživanje, a zadržati nekretninu i u ovim slučajevima se ponovo uspostavlja hipotekarnopravni odnos.1007[1007] Zakon o stvarnim pravima u ovom pogledu propisuje izuzetak predviđajući mogućnost raspolaganja neizbrisanom hipotekom. Sjedinjenje (konfuzija) subjekata u obligacionom odnosu dovodi do prestanka potraživanja, a to se dešava kada isto lice postane i povjerilac i dužnik.1008[1008] Tada takođe prestaje založno pravo.1009[1009]Ako se radi o hipoteci, nužno je i brisanje iz zemljišne knjige.

 

 

Prestanak hipoteke 

Hipoteka ne prestaje ipso iure prestankom potraživanja. Ona prestaje tek brisanjem iz zemljišne knjige odnosno uknjižbom brisanja (ekstabulacijom). Prestankom potraživanja obezbijeđenog hipotekom koja je upisana u zemljišnoj knjizi, može se zahtijevati brisanje hipoteke, jer je hipoteka akcesorno pravo, pa ne može postojati bez potraživanja koje čini glavno pravo.1010[1010] Zbog toga kada dužnik ispuni svoju obavezu1011[1011] ili kada potraživanje prestane na neki drugi, već navedeni način, prestaje osnova na kojoj je počivala hipoteka.1012[1012] U tom slučaju potrebno je da se hipoteka izbriše, odnosno da se izvrši ekstabulacija, uknjižba brisanja postojeće hipoteke, uz prethodno pribavljanje tzv. brisovne dozvole od hipotekarnog povjerioca.1013[1013] U skladu sa odredbama ZZK-a, brisanje može zahtijevati hipotekarni povjerilac.1014[1014] Ako on ne želi da da brisovnu dozvolu, vlasnik nekretnine koja je opterećena hipotekom može ga na to prisiliti putem suda i tada odluka suda zamjenjuje njegovu saglasnost.

1006[1006] Član 179 st. 1 ZSP-a.Vidjeti: H. Klang, Kommentar zum Allgemeinen bürgerlichen Gesetzbuch, I Band, II Halbband, Wien 1930, str. 349.1007[1007] O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 418.Ima i mišljenja da se prihvatanjem konsolidacije kao razloga prestanka hipoteke narušava stvarnopravno dejstvo zaloge – v.

M. Lazić, Sadržina hipoteke..., str. 31.1008[1008] Član 353 st. 1 ZOO-a.1009[1009] Član 179 st. 2 ZSP-a.1010[1010] Punovažna isplata tražbine koja mu po hipotekarnom pravu pripada, oduzima povjeriocu materijalnu osnovu za

postojanje hipoteke – v. E. Feil, Osterreichiesches Hypotekarrecht, 1973, str. 172.1011[1011] To znači da je potraživanje hipotekarnog povjerioca namireno.1012[1012] M. Vuković, Osnovi stvarnog prava…, str. 202.1013[1013] Član 180 ZSP-a.1014[1014] Vidi član 41 ZZK-a.

Page 132: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

Prestanak sudskog i zakonskog založnog prava

 

ZSP propisuje da prinudno založno pravo prestaje pravosnažnošću rješenja o namirenju ako je u tom postupku sprovedeno namirenje,1015[1015] s tim što hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga. Međutim, prema ZIP-u, pravni osnov prestanka nije rješenje o namirenju, nego o dosudi kojim se zemljišnoknjižnom sudu nalaže da izvrši upis prava svojine na kupca, te brisanje prava trećih za koje je to rješenjem određeno.1016[1016] Pravilo je da prodajom u izvršnom postupku prestaju sva založna prava, bez obzira na vrste (pa i sudsko) i bez obzira na to da li je došlo do potpunog namirenja svih založnih povjerilaca, a to može da ima nepovoljne posljedice na proces kreditiranja uopšte. Prinudno založno pravo prestaje i pravosnažnošću rješenja kojim se ukidaju sprovedene radnje i mjere na kojima je to pravo bilo zasnovano.1017[1017] To će biti u slučaju kada se usvoje prigovor odnosno žalba protiv rješenja o izvršenju. Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno (na sve navedene načine), a i prestankom okolnosti zbog kojih je zakonom zasnovano,1018[1018] ako nije zakonom drugačije određeno.1019[1019]

  

Raspolaganje neizbrisanom hipotekom

 

Već je navedeno da je hipoteka, kao i uopšte založno pravo, nesamostalno pravo čije postojanje zavisi od postojanja i punovažnosti prava potraživanja. Prestankom potraživanja treba da prestane i založno pravo kao sporedno pravo, akcesorij.1020[1020] Prestanak hipoteke ipak kasni za prestankom tražbine, jer hipoteku treba izbrisati iz zemljišnih knjiga. Do upisa brisanja hipoteka postoji, bez obzira na prestanak potraživanja. Postojanje potraživanja je conditio sine qua non za postojanje založnog prava, a time i hipoteke.1021[1021] Strogo akcesorni (zavisni) karakter hipoteke ogleda se za sve vrijeme njenog postojanja. No, potpuna akcesornost je velika smetnja savremenoj tržišnoj privredi.1022[1022] Već smo istakli da akcesornost ne treba shvatiti kao dogmu. Napuštanje načela akcesornosti založnog prava, a time

1015[1015] Založni povjerioci koji se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, namiruju se neposredno nakon troškova izvršnog postupka (član 98 ZIP-a).

1016[1016] Član 93 st. 2 ZIP-a.1017[1017] Član 185 st. 1 ZSP-a.1018[1018] Ako je zakonsko založno pravo nastalo zbog neplaćenog poreza, njegovim plaćanjem ono bi trebalo prestati.1019[1019] Vidi član 185 st. 2 ZSP-a.Ovdje je omaškom navedeno da zakonsko i dobrovoljno založno pravo prestaju i prestankom okolnosti zbog kojih je zakonom

zasnovano, ako nije zakonom drugačije određeno, a trebalo je odrediti uslove samo za prestanak zakonskog, a ne i dobrovoljnog založnog prava.

1020[1020] Vidjeti: I. Babić, Leksikon obligacionog prava, Beograd, 1997. str. 387; S. Nikšić, „Akcesornost založnog prava“, Hrvatska pravna revija, br. 9/02, str. 147.

1021[1021] M. Zobkow, „Akcesorna narav založnog prava“, Mjesečnik, br. 5/1898, str. 226. i br. 6/1898, str. 347. 1022[1022] O tome: D. Softić, Akcesornost hipoteke kao prepreka pri primjeni modernih tehnika finansiranja, u Zborniku

radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 618–632.

Page 133: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

i hipoteke,1023[1023] otvara mogućnost da se to pravo samostalno kreće u prometu i da nasljeđivanjem pređe na lice koje je nasljednik založnog povjerioca, bez obzira na to prelazi li na nasljednika i potraživanje koje to pravo osigurava.1024[1024] Tipičan slučaj odstupanja od načela akcesornosti je tzv. svojinska hipoteka.1025[1025] Ona predstavlja pravnu konstrukciju, čiju ekonomsku snagu može aktivirati po svojoj volji samo njen titular. Svojinska hipoteka je hipoteka na sopstvenoj stvari.1026[1026] Ta hipoteka može postojati bez potraživanja, prenosi se samostalno, ali se ne može realizovati bez postojanja tražbine za čije obezbjeđenje služi.1027[1027] Svojinska hipoteka je nastala pod uticajem germanskog običajnog prava, koje nije prihvatilo koncept akcesornosti hipoteke iz rimskog prava. ZSP ne predviđa postojanje svojinske hipoteke, ali reguliše raspolaganje neizbrisanom hipotekom.1028[1028] To pravo nije svojinska hipoteka, mada joj je veoma slično1029[1029].1030[1030] Nesumnjivo je da je ovo jedna od najznačajnijih novina u materiji založnog prava. Mogućnost raspolaganja postoji u situaciji kada je potraživanje prestalo, a hipoteka još nije brisana iz zemljišnih knjiga.1031[1031] Dakle, radi se o ovlašćenju da se hipoteka prestankom obezbijeđenog potraživanja prenese na novog povjerioca.1032[1032] Uslov je da nova tražbina nije veća od prethodne koja je bila obezbijeđena hipotekom, koja još nije brisana.1033[1033] Raspolaganje neizbrisanom hipotekom moguće je u svim slučajevima prestanka potraživanja, osim kada je potraživanje prestalo jer je namireno iz vrijednosti založene nekretnine. Povjerilac mora imati priznanicu ili drugu ispravu kojom dokazuje prestanak osiguranog potraživanja. Hipoteka sada pripada vlasniku nekretnine i to za njega stvara mogućnost da to iskoristi kako bi osigurao neko drugo potraživanje. 1034

[1034] Ovo je za njega očigledno korisno, jer ako raspolaže visokim mjestom u redu prvenstva, veća mu je i kreditna sposobnost, a to mu otvara mogućnost dobijanja zajmova pod povoljnim uslovima.1035[1035]

1023[1023] O odstupanju od načela akcesornosti hipoteke u zemljama bivše SFRJ v. M. Povlakić, „Zemljišni dug u usporednom pravu”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 26, br. 1/05, str. 214–223. Vidi i M. Povlakić, Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH..., str. 261–270; D. Softić, „Odnos između stvarnopravnog osiguranja i osiguranog potraživanja”, u Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu, Izbor radova i analiza, Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010, knjiga II, Beograd, 2010, str. 684–686.

1024[1024] N. Gavella, Založno pravo..., str. 166.1025[1025] Ovom hipotekom se položaj ranga u zemljišnoj knjizi obezbjeđuje za budućeg povjerioca.1026[1026] O tome: N. Ogorelica, „Hipoteka na sopstvenoj stvari ili tzv. vlasnička hipoteka”, poseban otisak iz Pravnika za

1893, Beograd, 1893; V. Spaić, Građansko pravo – Opšti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971, str. 689; D. Medić, „Svojinska hipoteka”, ZIPS, br. 1027/05, str. 29-30; M. Lazić, „Hipoteka, nužnost njenog reformisanja kao zahtev tržišne privrede”, Pravni život, br. 10/96, str. 151–154; M. Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, Zagreb, 2004, str. 328.

1027[1027] M. Lazić, „Stvarna prava na sopstvenoj stvari”, Pravni život, br. 10/03, str. 87–92.1028[1028] Član 181 ZSP-a.Interesantno je da je raspolaganje neizbrisanom hipotekom bilo predviđeno i Predosnovom građanskog zakonika Kraljevine

Jugoslavije iz 1934. godine – v. Ministarstvo pravde Kraljevine Jugoslavije, Predosnova građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju, Beograd, 1934, str. 103–104, paragrafi 490-498.

1029[1029] Slično i N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 822. 1030[1030] Vlasnik nekretnine nije sam sebi povjerilac, pa ne može biti ni svoj hipotekarni povjerilac.1031[1031] U ovoj situaciji njemačka doktrina ima u vidu vlasnički zemljišni dug. Prema III noveli na Austrijski građanski zakonik iz 1916. godine postoji mogućnost raspolaganja sa neizbrisanom hipotekom

kao surogat za vlasničku hipoteku. Vidi: F. Čulinović, Komentar zemljišno-knjižnih zakona, Beograd, 1931, str. 206.1032[1032] Pravo vlasnika da raspolaže neizbrisanom hipotekom nastaje u momentu prestanka potraživanja koje je hipoteka

obezbjeđivala i traje sve dok ne dođe do brisanja hipoteke.1033[1033] Raspolaganjem mjestom u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke nosioci knjižnih prava koji su upisani s

kasnijim prvenstvenim redom ne smiju biti oštećeni u ostvarivanju svojih prava pri namirenju osiguranih tražbina. Ukoliko bi nova tražbina bila veća od stare, oni bi mogli biti oštećeni, jer bi u slučaju namirenja iz vrijednosti nekretnine za namirenje njihovih potraživanja preostao manji iznos od onog koji bi ostao da se namirenje provodilo prije nego što je prestala stara tražbina.

1034[1034] Dok vlasnik ne ostvari svoje pravo raspolaganja neizbrisanom hipotekom u odnosu na treća savjesna lica djeluje neoboriva pretpostavka da postoji ona tražbina osigurana hipotekom upisanom u zemljišnoj knjizi.

1035[1035] Slično rješenje postoji i u pravu Hrvatske i Srbije. Vidi: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 821; R. Kovačević Kuštrimović i M. Lazić, Stvarno pravo, Niš, 2006, str. 391. Nešto izmijenjene odredbe o raspolaganju neizbrisanom hipotekom postoje i u makedonskom pravu (v. član 45 Zakona za dogovoren

Page 134: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Na mjestu u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke moguće je osnovati i više hipoteka radi osiguranja više potraživanja i to u korist različitih povjerilaca, ali njihov ukupan zbir ne smije prelaziti visinu tražbine koja je prestala. Na taj način vlasnik nekretnine ima mogućnost da bolje ekonomski iskoristi vrijednost svoje nekretnine raspolažući u korist novog hipotekarnog povjerioca boljim, vrednijim mjestom u prvenstvenom redu. U ovom slučaju radi se o osnivanju nove hipoteke na već postojećem mjestu u prvenstvenom redu, pa se za upis te hipoteke moraju ispuniti sve materijalne i procesne pretpostavke koje propisuje zemljišnoknjižno pravo.1036[1036] U tabularnoj ispravi na osnovu koje se sprovodi upis na mjestu u prvenstvenom redu neizbrisane hipoteke decidirano bi trebalo navesti da se prenosi odnosno osniva hipoteka na mjestu u prvenstvenom redu već upisane hipoteke. Hipoteka na prijašnjem mjestu u prvenstvenom redu se ne briše već se samo prenosi na novu tražbinu.1037[1037] Vlasnik se ne može odreći ovog prava unaprijed, ali ako se on nekome obavezao ishoditi brisanje određene hipoteke i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno, on ipak ne može njome raspolagati.1038[1038] Ovo bi moglo biti u slučaju kada vlasnik nekretnine pregovara sa novim povjeriocem, čije potraživanje osigurava kasnijom hipotekom, pa je on zainteresovan da nakon prestanka prvog potraživanja ranija hipoteka bude izbrisana i njegova bude pomjerena naprijed. Naravno, raspolaganje neizbrisanom hipotekom može u praksi da dovede do određenih problema i štete za povjerioce sa kasnijim redom prvenstva. Naime, vlasnik može pred sam istek stare hipoteke, a prije pokretanja izvršnog postupka ili otvaranja stečajnog postupka1039[1039] upisati novu hipoteku, a to može dovesti do toga da će povjerioci nerado davati kredite koji bi bili obezbijeđeni hipotekom drugog ili kasnijeg ranga. Sve ovo može dovesti do gotovo trajnog nepomicanja unaprijed prvenstvenog reda ovih povjerilaca. Time se znatno relativizuje problem kliznog ranga,1040[1040] što je u osnovi korisno, jer fiksni rang u ovom slučaju sigurno donosi pozitivne efekte.

 

 

Zabilježba zadržavanja prvenstvenog reda

 

Vlasnik može u slučaju brisanja hipoteke istodobno ishoditi u zemljišnoj knjizi zabilježbu1041[1041] s kojom je za upis nove hipoteke do visine izbrisane zadržan prvenstveni red za vrijeme od tri godine od odobrenja te zabilježbe.1042[1042] Ako bi došlo do promjene vlasništva, to bi djelovalo i u korist novog vlasnika, ali se u slučaju prisilne javne dražbe1043[1043] te nekretnine ovo zadržavanje ne bi uzelo u obzir, ukoliko ne bi bilo iskorišćeno prije zabilježbe rješenja kojim je dopuštena

zalog Makedonije). Od prava zemalja bivše SFRJ raspolaganje neizbrisanom hipotekom ne postoji samo u pravnim sistemima Slovenije i Crne Gore.

Uporediti: M. Povlakić, Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbjeđenja potraživanja s posebnim osvrtom na bezposjedovnu (registriranu) zalogu, doktorska disertacija, Sarajevo, decembar 2001, str. 147–148.

1036[1036] O tome: T. Josipović, Zemljišnoknjižno pravo..., 262–263.1037[1037] G. Mihelčić, „Upis hipoteke i fiducijarnog vlasništva u zemljišne knjige”, u Nekretnine i zemljišne knjige,

Zagreb, 2005, str. 33.1038[1038] Ovo znači da je izričito prihvatio klizni rang.1039[1039] Prava hipotekarnog povjerioca posebno dolaze do izražaja u ovim postupcima. 1040[1040] Klizni rang je nepravedniji od fiksnog, jer se po isplati hipotekarnog povjerioca koji je prvi po rangu, kasniji

hipotekarni povjerioci automatski pomjeraju u rangu i stiču povoljniji položaj za koji nisu dali adekvatnu naknadu.1041[1041] Zabilježba je takva vrsta zemljišnoknjižnog upisa kojom se evidentiraju i čine javnim izvjesne pravne činjenice

koje su od uticaja na predmet zemljišnoknjižnih prava.1042[1042] O rangu hipoteka v. D. Stojanović i D. Pop-Georgiev, Komentar Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim

odnosima, Beograd, 1980, str. 147–148; M. Lazić, „Rang stvarnih prava“, Pravni život, br. 10/02, str. 77–79.

Page 135: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pljenidba na toj nekretnini radi naplate nečije novčane tražbine. Vlasnik nekretnine ima mogućnost zahtijevati upis hipoteke za novu tražbinu u prvenstvenom redu i do visine hipoteke kojom je nekretnina opterećena, ali s ograničenjem da će nova hipoteka imati pravni učinak jedino ako se brisanje stare hipoteke uknjiži u roku od godine dana od odobrenja upisa nove hipoteke.1044[1044] Ukoliko ne bude zatraženo brisanje stare hipoteke ili ono ne bude dopušteno u navedenom roku,1045[1045] nova hipoteka prestaje čim ovaj rok protekne, te će se zajedno sa svim upisima koji se na nju odnose brisati po službenoj dužnosti.1046[1046] Hipoteka koja je upisana na mjestu starije opterećene hipoteke u prvenstvenom redu imaće pravni učinak samo ako se taj teret izbriše ili se s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku. U slučaju da starija hipoteka tereti više nekretnina zajednički,1047[1047] nova će proizvoditi pravne učinke samo ako se starija hipoteka izbriše na svim nekretninama koje tereti. Ovo će se primjenjivati i u slučaju da nova tražbina stupa na mjesto dvije ili više hipotekarnih tražbina koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge.1048[1048] Prema tome, ako postoji više hipoteka, mogu se brisati i dvije ili više njih koje se nalaze jedna iza druge. Na taj način, kao i kod raspolaganja neizbrisanom hipotekom, vlasnik ostvaruje uslove za bolje ekonomsko iskorišćavanje vrijednosti svoje nekretnine, jer će ostvariti povoljnije uslove kreditiranja ponudom novom povjeriocu za osiguranje osnivanjem hipoteke na zadržanom mjestu u prvenstvenom redu. Zabilježba djeluje prema svakom licu, pa ukoliko kasnije budu izvršeni neki upisi, sud će po prijedlogu sve te upise izbrisati. Dakle, ovom zabilježbom se osniva prvenstveni red za hipoteke koje će se upisati na osnovu određenih raspolaganja koja u času podnošenja prijedloga za zabilježbu još nisu ostvarena ili za koja u tom momentu ne postoje sve pretpostavke da bi se na osnovu njih mogla izvršiti uknjižba ili predbilježba. Upis založnog prava će se sprovesti na onom mjestu u prvenstvenom redu koje je osnovano zabilježbom zadržavanja prvenstvenog reda bez obzira na to kada je sačinjen ugovor o hipoteci. ZZK-om je predviđena mogućnost zabilježbe prvenstvenog reda1049[1049] bilo kojeg zemljišnoknjižnog prava, pa tako i hipoteke.1050[1050] Bilo bi poželjno da se regulativa u vezi sa ovim institutom nalazi u okviru jednog zakona, što bi sigurno dovelo do bolje preglednosti i smanjenja dilema koje u vezi sa tim mogu da nastanu.

Inače, nužno je konstatovati da su i raspolaganje neizbrisanom hipotekom, kao i zabilježba zadržavanja prvenstvenog reda, mogući samo uz sprovođenje odgovarajućih postupaka pred zemljišnoknjižnim sudom, što dovodi do gubitka vremena i prouzrokovanja određenih troškova. Međutim, najvažnije je da su nova rješenja kod hipoteke donekle odstupila od načela akcesornosti, a to će nužno dovesti do bolje prometnosti ovog instituta, jer je očito da praksa treba ovakva fleksibilna sredstva osiguranja.1051[1051] Pogotovo ovdje imamo u vidu da u Republici Srpskoj nije uveden zemljišni dug, kao neakcesorno i apstraktno sredstvo obezbjeđenja,1052[1052] koji posebno u njemačkom pravu ima široku primjenu.1053[1053]

1043[1043] Taj termin nije najbolje rješenje, jer bi se moglo zaključiti da se ova odredba neće primijeniti u slučaju prodaje nekretnine u izvršnom postupku neposrednom pogodbom.

1044[1044] U ovom slučaju se raspolaže mjestom u prvenstvenom redu stare hipoteke iako se još nisu stekli uslovi za njeno brisanje. Zbog toga je to raspolaganje uslovno.

1045[1045] Brisanje stare hipoteke ovlašćeni su da traže hipotekarni dužnik i povjerilac u čiju korist je upisana nova hipoteka.

1046[1046] Ovo ima za cilj da spriječi fiktivna zadržavanja prvenstvenog reda i razne prevare koje mogu da nastanu.1047[1047] Ukoliko se radilo o zajedničkoj hipoteci, ona se mora brisati na svim opterećenim zemljišnoknjižnim tijelima.1048[1048] Član 182 ZSP-a.1049[1049] Član 2 tačka 4 ZZK-a.1050[1050] O zabilježbi prvenstvenog reda u zemljišnoknjižnom pravu v. T. Josipović, Komentar Zakona o zemljišnim

knjigama, Zagreb, 1998, str. 178. Vidi i J. Weike i L. Tajić, op. cit., str. 21–22.1051[1051] O neakcesornim založnim pravima na nepokretnostima v. M. Živković, op. cit., str. 193–312.1052[1052] U Nacrtu ZSP-a ovaj institut je bio predviđen. 1053[1053] Vidjeti: D. Medić, „Zemljišni dug kao neakcesorno sredstvo obezbjeđenja potraživanja na nekretninama“,

Pravni život, br. 10/06, str. 601–612.

Page 136: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

Amortizacija i brisanje hipoteke

 

Jedna od novina je i da založno pravo na nepokretnostima prestaje ukidanjem na osnovu odluke zemljišnoknjižnog suda i brisanjem iz zemljišne knjige.1054[1054] Dakle, zemljišnoknjižni sud može donijeti odluku o prestanku hipoteke i na osnovu nje je izbrisati. Međutim, za to su predviđeni određeni uslovi koji kumulativno moraju biti ispunjeni. Ti uslovi su sljedeći:

– protek najmanje 30 godina od uknjižbe hipotekarne tražbine, a u slučaju kada ima daljih upisa koji se odnose na nju od posljednjeg od tih upisa,

– nemogućnost pronalaženja lica koja su prema upisima ovlašćena, a ni njihovih pravnih sljednika i

– slučaj da u proteklom periodu nije došlo do promjene ni glavnice ni kamata, niti se pravo na drugi način ostvarivalo.

Ovaj postupak pokreće zemljišnoknjižni sud na zahtjev vlasnika, suvlasnika ili zajedničkog vlasnika. Smatramo da pokretanje tog postupka treba dozvoliti i ostalim licima koja za to imaju pravni interes. Ukoliko zemljišnoknjižni sud nađe da ovom prijedlogu treba udovoljiti,1055[1055] pozvaće oglasom da se prijave sva zainteresovana lica i odrediti rok od godinu dana za prijavu. Oglas će se objaviti u odgovarajućem službenom glasniku i na oglasnoj ploči suda, a može i na drugi prikladan način. Ako se niko ne javi u tom roku, sud će dopustiti amortizaciju hipotekarne tražbine, te odrediti brisanje hipoteke i drugih upisa koji se na nju odnose. U slučaju da u ostavljenom roku bude podnesena prijava u pogledu prava čija se amortizacija zahtijeva, sud će o tome obavijestiti lice koje to zahtijeva, te ga uputiti na parnicu o postojanju hipotekarne tražbine i obustaviti postupak amortizacije.1056[1056] Prema tome, na parnicu se obavezno upućuje ono lice koje je zahtijevalo amortizaciju hipoteke, čak i ako je podnesena prijava koja sprečava brisanje hipoteke očigledno neosnovana. Amortizacija hipoteke je u svakom slučaju korisna i služi usaglašavanju zemljišnih knjiga sa stvarnim stanjem.1057[1057] Naime, u praksi je poznato da su mnoge hipoteke upisane u javnim knjigama iako su tražbine za čije obezbjeđenje služe već odavno prestale. Zbog toga je poželjno da se radi pravne sigurnosti i zaštite svih onih koji učestvuju u prometu nekretnina provede ovaj postupak i takve hipoteke izbrišu.1058[1058] Sličnu odredbu sadrži i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama,1059[1059] kojim je, između ostalog, propisano da se, ako ugovorom o hipoteci nije drugačije određeno, hipoteke kod kojih je od dana posljednjeg upisa

1054[1054] Član 183 ZSP-a.1055[1055] Sud smatra da postoji vjerovatnoća osnovanosti prijedloga.1056[1056] Član 184 ZSP-a.1057[1057] Amortizacija hipoteke bila je kod nas nekada regulisana Zakonom o zemljišnim knjigama iz 1930. godine

(paragrafi 128–131).1058[1058] Poređenja radi, amortizacija i brisanje starih hipotekarnih tražbina u Republici Hrvatskoj su regulisani

odredbama članova 141–144 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96). O tome: T. Josipović, Komentar Zakona o zemljišnim knjigama..., str. 252–254. U Republici Srbiji ovaj institut je propisan u članu 52 Zakona o hipoteci ( Službeni glasnik Republike Srbije br. 115/05). Vidi: A. Gloginić, Komentar Zakona o hipoteci..., str. 81–82.

1059[1059] Službeni glasnik RS br. 109/05.

Page 137: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

proteklo 30 i više godina smatraju brisanim i ne proizvode pravne posljedice,1060[1060] a da se hipoteke kod kojih je od dana dospjeća obaveze proteklo pet i više godina, brišu na zahtjev zainteresovanih lica.1061

[1061] I ovdje bi trebalo doći do usaglašavanja ZZK-a i ZSP-a, a poželjno bi bilo da institut amortizacije hipoteke bude normiran u jednom zakonu.

Takođe, u prelaznim odredbama ZSP-a predviđeno je da se brišu i hipoteke upisane u zemljišne knjige prije prenosa opterećene nekretnine u državnu svojinu.1062[1062] Imajući u vidu da je u Republici Srpskoj ranije donesen Zakon o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu,1063[1063] doslovnim tumačenjem proizlazilo bi da se brišu sve hipoteke upisane prije njegovog donošenja. Međutim, mislimo da to nije bila namjera zakonodavca i da su se na ovaj način željele izbrisati one hipoteke koje su nastale prije uspostave društvene, a ne državne svojine i to bi trebalo doprinijeti istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga.1064[1064] Ova odredba ima opšti značaj, a riječ je o hipotekama upisanim u zemljišne knjige prije prelaska nekretnine u društvenu svojinu koje su tim prelazom prestale po samom zakonu, 1065[1065] ali su ostale upisane u zemljišnim knjigama.1066[1066] U tim slučajevima može da se postavi pitanje da li će to zemljišnoknjižni uredi uraditi po sopstvenoj inicijativi odnosno po službenoj dužnosti ili će za to biti potrebno podnijeti poseban zahtjev za brisanje. Smatramo da bi sudovi trebalo da ove postupke sprovode bez zahtjeva zainteresovanih lica, a obaveza bi im bila samo da ih o tome obavijeste. 1067[1067] Inače, na nekretninama u društvenoj svojini bilo je zabranjeno osnivanje hipoteke čak i u korist društvenopravnih lica sve do donošenja Zaključka na savjetovanju građanskih i građanskoprivrednih odjeljenja Saveznog suda, Vrhovnog vojnog suda i vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina bivše SFRJ od 25. i 26.5.1989. godine.1068[1068] Ovaj zaključak je donesen nakon stupanja na snagu Zakona o preduzećima,1069[1069] koji je značio napuštanje socijalističkog koncepta preduzeća i njegovu transformaciju u vidu statusnih promjena i promjene prava koja su preduzeća imala na sredstvima kojima su raspolagala.

 

 

Zaključak

 

Založno pravo je klasični institut građanskog prava koji u današnje vrijeme u uslovima tržišne privrede i razvoja privatne svojine ima sve veći značaj. Zbog toga to pravo zahtijeva stalno usavršavanje i

1060[1060] Dakle, te hipoteke se smatraju brisanim bez vođenja bilo kakvog postupka.1061[1061] Član 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama.1062[1062] Član 329. ZSP-a.1063[1063] Službeni glasnik RS br. 4/93.1064[1064] Vidi: L. Velić, „Prelazne odredbe Zakona o stvarnim pravima“, u Problemi primjene prelaznih i završnih

odredbi Zakona o stvarnim pravima, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2009, str. 24-25.1065[1065] Vidi član 50 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list SFRJ br. 52/58).1066[1066] O tome: P. Simonetti, „Uspostavljanje prava vlasništva na nekretninama i građevinskom zemljištu u Federaciji

Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj“, u Zborniku radova “IV savjetovanje iz građanske oblasti u Bosni i Hercegovini”, Jahorina, 2009, str. 32.

1067[1067] U tom smislu i E. Hašić i N. Kovačević, Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske – sa registrom pojmova, maj 2009, str. 23–24.

1068[1068] Vidi: A. Radovanov, Načelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000, str. 251–253.1069[1069] Službeni list SFRJ br. 87/88, 40/89, 46/90 i 61/90.

Page 138: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

višedimenzionalnu transformaciju, jer je njegov razvoj u direktnoj proporciji sa progresom ekonomskih i kreditnih odnosa u jednom društvu. Ranija regulativa (naročito u pogledu hipoteke) očito nije bila adekvatna, jer je sadržavala samo načelne, lapidarne odredbe. Restrukturisanje stvarnih prava posebno je zahtijevalo reformu hipotekarnog prava kao poluge razvoja kreditnih odnosa u društvu, koji su osnovna pretpostavka poboljšanja standarda građana i oživljavanja privredne aktivnosti. Zakon o stvarnim pravima, i pored izvjesnih nedorečenosti, mnogo cjelovitije i sveobuhvatnije reguliše ovaj institut i pruža potpuniji pravni okvir za sve vrste zalaganja. Veoma je značajno da je došlo do izvjesnih odstupanja od načela akcesornosti (a i specijalnosti, nedjeljivosti i oficijelnosti) i zbog toga će založno pravo sigurno postati fleksibilnije i bolje prilagođeno uslovima moderne kreditne privrede. Međutim, vrijeme će dati odgovor da li će predviđeni izuzeci moći u potpunosti da udovolje zahtjevima savremenih tehnika finansiranja. Mišljenja smo da je ovo bila prilika i za još neke novine u reformi tog prava. Po našem mišljenju, bilo je poželjno još određenije regulisati ekstenzivnost založnog prava, posebno u pogledu prenošenja obezbjeđenja na sva povećanja potraživanja nastala zbog dužnikove docnje, a trebalo je preciznije urediti i prava hipotekarnog povjerioca u slučaju smanjenja vrijednosti predmeta hipoteke. Ukazivala se potreba i da se detaljnije reguliše institut zajedničke hipoteke. Ukoliko je predmet zajedničke hipoteke istovremeno i objekt druge hipoteke, moglo se predvidjeti da se namirenje najprije pokuša iz ostalih predmeta, a da se povjerilac namiruje iz tog predmeta samo ako je to zaista neophodno. Isto tako, ovo je bila prilika da se još jasnije odredi rang založnog prava (posebno zakonskog) da u tom pogledu ne može da bude nikakvih dilema. Naravno, ima još značajnih segmenata ovog instituta za koje bi bilo dobro da budu primjerenije normirani. Ozbiljan problem kod zasnivanja hipoteke u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte predstavlja veliki broj neuknjiženih nekretnina, pa je ograničen interes za njihovo zalaganje. Moderno pravo obezbjeđenja teži da obuhvati što više nekretnina, ali bi bilo pogrešno da se to uradi zalaganjem onih koje nisu upisane, bez ikakvog publiciteta, već upravo povećanjem obima uknjiženih nekretnina, a za to treba stvoriti odgovarajuće uslove. No, bez obzira na sve navedeno, dalja afirmacija založnog prava je nužnost koja se kod nas sigurno ne može izbjeći. Primarni zadatak je ipak stvaranje takvog ekonomskog ambijenta i stabilnih tržišnih uslova privređivanja da bi sistem kreditiranja, a sa njim i pravo zaloga kao najsigurnije sredstvo obezbjeđenja, došli do punog izražaja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 139: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 140: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

REGISTARSKA ZALOGA

 

Uvod

 

Poznato je da se ručna zaloga malo primjenjuje u praksi, jer i povjerilac i dužnik imaju obavezu da se pasivno ponašaju prema založenoj stvari za sve vrijeme dok zaloga traje, a isto tako i zato što je dugotrajan i složen postupak naplate u slučaju da dužnik ne izvrši svoju obavezu prema povjeriocu. Zbog toga su odavno činjeni mnogi pokušaji da se klasično založno pravo na pokretnim stvarima, koje je postalo suviše kruto u prometu, u praksi zamijeni raznim oblicima bezdržavinske zaloge, često i contra legem.1070[1070] Nema sumnje da je za dužnika često i nepodnošljiv teret, koji ga onemogućava u vršenju privredne djelatnosti i otežava mu isplatu duga, to što gubi mogućnost da u potpunosti koristi svoju stvar,1071[1071] dok je s druge strane prenošenje stvari u državinu povjeriocu ponekad skopčano sa velikim troškovima i problemima.1072[1072] Osim toga, prenosom stvari povjeriocu dolazi i do objelodanjivanja zaduženosti dužnika.1073[1073] Pošto se povjeriocu u formi ručne zaloge faktički davalo više nego što mu je to za obezbjeđenje njegove tražbine neophodno, interesi obje strane bili su usmjereni na stvaranje bezdržavinske zaloge,1074[1074] po kojoj se povjeriocu omogućuje da zalogu dobije, bez predaje stvari, najčešće upisivanjem u posebne javne registre (zbog čega se ova zaloga često označava i kao registarska zaloga) i ona je danas dobila pravo građanstva u mnogim pravnim sistemima.1075[1075] Postojanje funkcionalnog registra u kome sve zainteresovane strane objavljuju osnovne elemente svojih poslova putem propisanih formulara u ustanovi ovlašćenoj za registraciju omogućava potencijalnim povjeriocima da utvrde da li neki drugi pravni subjekti već polažu pravo na konkretnu imovinu i daje im sigurnost i povjerenje da će imati zaštitu u slučaju dužnikovog nesavjesnog ponašanja.1076[1076] Bezdržavinska sredstva obezbjeđenja znače mogućnost aktiviranja imovine dužnika, što je u sadašnjim uslovima vrlo značajna funkcija.1077[1077] Inače, problem bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima je jedno od pitanja o kojima se u teoriji građanskog prava najviše diskutovalo.1078[1078] Danas je ovaj institut priznat

1070[1070] Vidjeti: D. Stojanović, Stvarno pravo, Beograd, 1977, str. 222.1071[1071] O tome: J. Barbić, „Sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava“, u

Novo ovršno i stečajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996, str. 102.1072[1072] K. Offinger, Das Fahrnispfand, Kommentar zum schweizerischen Zivilgesetzbuch, Das Sachenrecht, zweite und

neu gearbeitete Auflage, Zürich, 1952, str. 46. ta. 154. 1073[1073] M. Povlakić, Moderne tendencije u razvoju sredstava obezbjeđenja potraživanja s posebnim osvrtom na

bezposjedovnu (registriranu) zalogu, doktorska disertacija, Sarajevo, decembar 2001, str. 155.1074[1074] O tome: D. Stojanović, „Bezdržavinska zaloga (pokretna hipoteka)“, Zbornik Pravnog fakulteta u Nišu u 1971.

godini, str. 43; P. Simonetti, „Mobilijarna hipoteka“, Privreda i pravo, br. 1–2/93, str. 63.1075[1075] Neki pravni sistemi opredjeljuju se za numerus clausus izbora predmeta ove zaloge, a neki za slobodan izbor. Za

numerus clausus npr. opredijelili su se francuski i italijanski zakonodavac, dok njemačko, englesko i američko pravo, primjera radi, ostavlja strankama slobodu izbora.

1076[1076] Iako je nesumnjivo da predaja stvari u državinu čini jačim položaj povjerioca od registracije, pravni promet teži ovom mnogo praktičnijem sredstvu obezbjeđenja.

1077[1077] O ulozi zaloga kao mobilizatora vrijednosti imovine v. N. Gavella, Založno pravo, Zagreb, 1992, str. 16–17.1078[1078] Vidi npr. E. Doskotz, Faustpfand oder Registerpfand (Mobiliarhypothek) als moderne Pfanderchtsar an

beweglichen Sachen, diss., Erlangen, 1934, str. 110.

Page 141: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

u cijelom svijetu.1079[1079] U posljednjih stotinu godina nastala je široka lepeza bezdržavinskih vrsta obezbjeđenja.1080[1080] Ova sredstva su apsolutni trend u uporednom pravu.1081[1081] Posebno je to uočljivo u tranzicijskim zemljama. One se nisu odlučivale samo za jedan oblik takvog osiguranja, već su najčešće kombinovale više vrsta, za razliku od zapadnih zemalja koje su prihvatile jedan od mogućih modela.1082[1082] Naša pravna teorija se još prije Drugog svjetskog rata bavila jednim posebnim oblikom bezdržavinske zaloge – u pitanju je bila stoka. O tome su podnesena tri referata na Četvrtom kongresu pravnika Kraljevine Jugoslavije, koji je održan u Skoplju 1931. godine.1083[1083] Tada je predloženo da se, pored do tada poznate ručne zaloge, omogući zalaganje stoke bez napuštanja državine zalagača, pod uslovom da se ugovor o zalozi upiše u poseban registar. Korisnici ove zaloge bi mogle biti samo specijalne kreditne ustanove sa dozvolom nadležnog organa i tom vrstom zaloge je trebalo omogućiti kreditiranje i dalji razvoj stočarstva kao važne privredne grane. Međutim, ova prihvatljiva i korisna inicijativa nije uobličena i naše pravo je ostalo imuno ne samo na ovaj zahtjev za uvođenje bezdržavinske zaloge, već i na mnoge druge i ostalo je vjerno tradicionalnim principima ustanovljenja založnog prava. Mogućnost osnivanja bezdržavinske zaloge na pokretnim stvarima postojala je u bivšoj SFRJ od donošenja novele ranijeg Zakona o izvršnom postupku od 1. jula 1990. godine, 1084[1084] kada je uveden institut zasnivanja založnog prava na osnovu sporazuma stranaka pred sudom1085[1085]. Modus acquirendi kod ove zaloge bio je pljenidbeni popis stvari. Taj postupak je omogućio efikasnije i pouzdanije obezbjeđenje povjerilaca, jer je u njemu, voljom stranaka, odmah nastajala perfektna izvršna isprava. Na ovaj način se izbjegavalo vođenje parničnog postupka, koji je često skup i dugotrajan, a postigle su se i znatne uštede u vremenu i troškovima. No, zbog neadekvatnog publiciteta, taj način zalaganja pokretnih stvari u praksi nije našao široku primjenu.

 

 

Razvoj prava osiguranja na pokretnim stvarima

u zemljama nasljednicama bivše SFRJ

 

U državama koje su nasljednice bivše SFRJ, bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima je prihvaćena bez izuzetka.1086[1086] Prilikom reforme prava osiguranja u ovim zemljama znatno je proširen

1079[1079] O savremenom bezdržavinskom obezbjeđenju potraživanja v. N. Tešić, Registrovana zaloga, Beograd, 2007, str. 32–37.

1080[1080] M. Cabrillac, C. Mouly, Droit des sûretés, cinquiéme édition, Paris, 1999, str. 559.1081[1081] Vidi: D. Medić, „Bezdržavinska zaloga u uporednom pravu“, Srpska pravna misao, br. 1–4/00, str. 201–218 ;

M. Mićović, Savremena sredstva realnog obezbjeđenja bankarskih kredita, Srbija i evropsko pravo, Knjiga IV, Kragujevac, 1999–2000, str. 276; T. Tajti, Comparative Secured Transactions Law, Budapest, 2002.

1082[1082] M. Povlakić, „Stvarnopravna sredstva osiguranja na pokretnim stvarima u zemljama nasljednicama bivše SFRJ“, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 223.

Vidjeti i E. Čulinović Herc, Ugovorno osiguranje tražbina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998; Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima, Podgorica, 1992, str. 114–123.

1083[1083] M. Konstantinović, „Hipoteka na stoci“, B. Vlajić, „Hipoteka na stoci“ i I. Matijević, „Hipoteka na stoci“ – v. Spomenicu četvrtog kongresa pravnika Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1931, str. 235–270.

1084[1084] Službeni list SFRJ br. 27/90.1085[1085] Član 251a – 251f ZIP-a. 1086[1086] Vidi: D. Medić, Hipoteka i ostala sredstva obezbjeđenja potraživanja – stanje i pravci razvoja (doktorska

disertacija), Novi Sad, 2004, str. 222–227; M. Povlakić, “Registrirana zaloga u BiH”, u Zborniku radova “Aktualnosti

Page 142: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

krug objekata na kojima se može zasnovati založno pravo, napušteni su određeni tradicionalni principi ovog prava i nastala su nova sredstva obezbjeđenja na pokretnim stvarima.1087[1087] Različitim sredstvima garancije stvoreni su uslovi za ubrzanje finansijske i privredne aktivnosti.1088[1088] U novim zakonima se, uglavnom, uvažavaju klasični principi građanskog prava uz korišćenje prihvatljivih iskustava iz kontinentalnog i anglosaksonskog prava.1089[1089]

Republika Makedonija, koja je provela cjelovitu reformu u oblasti osiguranja potraživanja, za sve vrste založnog prava prva je predvidjela poseban postupak registracije.1090[1090] Uveden je centralni, elektronski registar za cijelu republiku, koji objedinjava više registara (registar zaloga na pokretnim stvarima i pravima, registar nekretnina i registar pravnih lica sa njihovim godišnjim bilansima).1091[1091] Doneseni su i Zakon o zalaganju pokretnih stvari i prava1092[1092] i Zakon o ugovornoj hipoteci.1093[1093] Interesantna rješenja su predviđena u Zakonu o zalaganju pokretnih stvari i prava. Prema ovom zakonu, zalaganje pokretnih stvari u formi ručne zaloge ne zahtijeva registraciju, s obzirom na to da publicitet daje državina stvari od strane založnog povjerioca, dok se bezdržavinska zaloga mora registrovati.1094[1094] Registar pokretnih stvari i prava je određen kao javna knjiga u koju je svakom dozvoljen uvid. U pogledu registra važi neoboriva pretpostavka da su svim licima poznate činjenice koje su u registar upisane.1095[1095] Sporazum o zalaganju prava dobija karakter izvršnog naslova činom ovjere kod javnog bilježnika,1096[1096] a to se može učiniti prilikom upisa u registar ili kasnije. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima1097[1097] zakoni o zalaganju pokretnih i nepokretnih stvari nisu stavljeni van snage. 1098[1098] Nakon navedenih zakona donesen je i jedinstven Zakon o ugovornom zalogu.1099[1099] Cilj donošenja ovog propisa bio je postizanje jednoobraznosti u uređivanju načina, uslova i postupaka za zasnivanje, postojanje, realizaciju i prestanak ugovornog založnog prava na pokretnim stvarima, hartijama od vrijednosti, potraživanjima i na drugim pravima (ručni zalog), kao i na nepokretnostima (hipoteka). 1100[1100] Nedavno je donesen i Zakon o obezbjeđenju potraživanja1101[1101] koji sadrži odredbe kojim je uređeno sudsko založno pravo na nekretninama i na pokretnim stvarima, prethodne mjere, privremene mjere i prenos svojine na stvari i prenos prava (fiducijarni prenos prava svojine).1102[1102]

građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,”Mostar, 2008, str. 366–381.1087[1087] O tome: C. Jessel-Holst, Reforma prava o obezbeđenju potraživanja pokretnim stvarima u jugoistočnoj Evropi,

u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 82. 1088[1088] Z. Rašović, Stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 2005, str. 466.1089[1089] Vidjeti: V. Živković i A. Knežević, „Založno pravo na pokretnim stvarima“, u Promene stvarnog prava u Srbiji,

Beograd, 2004, str. 173–190.1090[1090] Zakon o vođenju registara u Republici Makedoniji (Služben vesnik br. 21/98).1091[1091] Član 2 st. 1 Zakona o vođenju registara u Republici Makedoniji.1092[1092] Služben vesnik br. 21/98, 48/99 i 86/00.1093[1093] Služben vesnik br. 59/00 i 86/00.1094[1094] Član 7 Zakona o zalaganju pokretnih stvari i prava.1095[1095] Član 36 st. 1 Zakona o zalaganju pokretnih stvari i prava.1096[1096] Član 8 Zakona o zalaganju pokretnih stvari i prava.1097[1097]Služben vesnik br. 18/01 i 92/08.1098[1098] Vidi: K. Schrameyer, Mazedonien: Gesetz über Eigentum und sonstige dingliche Rechte, WiRO br. 11/01, str.

339. 1099[1099] Služben vesnik br. 5/03, 4/05 i 87/07.1100[1100] A. Janevski, „Uloga notara u zasnivanju i realizaciji ugovornog zaloga po Zakonu o ugovornom zalogu“, u

Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,”Mostar, 2007, str. 121.1101[1101] Služben vesnik br. 87/07.1102[1102] Vidi: A. Janevski, „Obezbeđenje potraživanja prenosom svojine na stvari i prenosom prava po Zakonu o

obezbeđenju potraživanja“, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,” Mostar, 2008, str. 70–80.

Page 143: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

U Republici Sloveniji postojalo je bezdržavinsko založno pravo bez upisa, a donošenjem Stvarnopravnog zakonika (SPZ),1103[1103] koji je stupio na snagu 1.1.2003. godine, otvorena je mogućnost da se bezdržavinska zaloga konstituiše kao registarska, kada se posebnim propisima urede ovakvi registri.1104[1104] Inače, ovaj zakon propisuje da se bezdržavinska zaloga može zasnovati samo na osnovu javnobilježničkog akta1105[1105] i da sastav ovakvog akta ima učinak pljenidbe pokretne stvari.1106

[1106] Smatramo da insistiranje na strogoj formi ugovora nepotrebno šteti brzini obavljanja ovih poslova, a ne doprinosi mnogo većoj zaštiti stranaka i trećih lica,1107[1107] te da je ugovornim stranama trebalo ostaviti slobodu izbora forme ovog ugovora. SPZ propisuje i mogućnost fiducijarnog prenosa svojine kao modela obezbjeđenja na pokretnim stvarima.1108[1108] Kasnije je donesena Uredba o registru neposesnih zastavnih pravic in zarubljenih premičnin,1109[1109] koja je riješila mnoga bitna pitanja iz ove oblasti.

Republika Hrvatska poznaje širok dijapazon bezdržavinskih sredstava obezbjeđenja koja su propisana Ovršnim zakonom,1110[1110] dok je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima1111[1111] pokušao dati opšti okvir prava osiguranja ističući da se sve ono što je određeno za založno pravo na odgo -varajući način primjenjuje na svako sredstvo osiguranja potraživanja.1112[1112] Ovakvo razdvajanje prava osiguranja sigurno nije dobro rješenje, jer između ovih zakonskih tekstova postoje određene nesaglasnosti.1113[1113] Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretninama i pravima1114[1114] trebalo je da riješi problem publiciranja prava i mjera osiguranja tražbina na ovim objektima i poslužiti za evidenciju osiguranjem opterećenih pokretnina i prava i subjekata upisanog pravnog odnosa.1115[1115] Funkcija ovog upisnika je da se učine dostupnim podaci koji se u njega upisuju,1116[1116] a odnose se na prava kojima se u svrhu osiguranja namirenja tražbina vjerovnika ograničava, prenosi odnosno pridržava vlasništvo ili neko drugo pravo na pokretnim stvarima i pravima dužnika ili treće osobe.1117[1117] Zbog istovjetne svrhe Upisnik bi trebalo da bude

1103[1103] Uradni list Republike Slovenije br. 87/02 i 18/07.1104[1104] Član 177 SPZ-a.1105[1105] Član 171 st. 1 SPZ-a.1106[1106] Član 171 st. 3 SPZ-a.1107[1107] Uporediti: E. Braniselj, „Osiguranje tražbina u slovenačkom pravu i uloga javnog bilježnika u izboru vrste

osiguranja“, Javni bilježnik 7/99, str. 26.1108[1108] Vidi član 21 st. 1 SPZ-а. O tome šire: R. Vrenčur, “Fiducijarni prenos vlasničkog prava u osiguranje na pokretnim stvarima u novom slovenačkom

pravu”, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 291–296.

1109[1109] Uradni list Republike Slovenije br. 23/04 i 66/06.1110[1110] Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 – ispravak, 151/04, 88/05, 121/05. Vidjeti članove 261–

279. Čudno je da se dobrovoljna sredstva osiguranja regulišu zakonom koji normira prinudno izvršenje.O tome: E. Čulinović Herc, „Dobrovoljno osiguranje tražbina na pokretnim stvarima bez predaje u posjed prema Ovršnom

zakonu – Pravni okvir i primjena“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, Supplement, 1998, str. 915–944. 1111[1111] Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06.1112[1112] Član 297 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Vidi: M. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj, Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998. str. 781.1113[1113] Suprotnost između ovih zakona donekle je otklonjena odredbom člana 312 Zakona o vlasništvu i drugim

stvarnim pravima prema kojoj su za sudsko dobrovoljno založno pravo mjerodavne odredbe zakona koji reguliše prinudno izvršenje i osiguranje, dakle Ovršnog zakona.

1114[1114] Narodne novine br. 121/05.1115[1115] O tome: O. Jelčić, „Upisnik sudskih i javnobilježnikih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretninama i

pravima“, u Hrvatsko registarsko pravo, Zagreb, 2006, str. 83–115.1116[1116] Upisnik je neograničeno javan (član 3), a nakon što se pravo upiše, niko se ne može opravdati da za njega nije

znao (član 21/4). 1117[1117] Vidi: A. Eraković, „Založno pravo na pokretninama – posebnosti prema Zakonu o Upisniku sudskih i

javnobilježnikih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima“, u M. Baretić, A. Eraković, H. Ernst, D. Gulin,

Page 144: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

komplementaran sa zemljišnom knjigom kada su predmet zemljišnoknjižnog upisa opterećenja i ograničenja prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbina, te popuni prazninu u pogledu evidencije tih prava na pokretninama i pravima, koja je do početka primjene zakona u tom pogledu postojala.1118[1118] Ovaj zakon predstavlja bitan pomak u modernizaciji stvarnopravnih sredstava osiguranja potraživanja, ali ipak ne uređuje u cijelosti sve ono što je značajno za registarsko založno pravo na pokretnim stvarima i pravima. Zakon o financijskom osiguranju (ZFO)1119[1119] uređuje finansijska osiguranja koja osnivaju na finansijskim instrumentima subjekti finansijskog tržišta1120[1120] i u većoj mjeri odstupa od opštih pravila hrvatskog stvarnog, izvršnog i stečajnog prava. Finansijska osiguranja se stiču na osnovu ugovora o finansijskom osiguranju.1121[1121] Ovdje se radi o osiguranju prenosom instrumenta osiguranja ili osiguranju osnivanjem posebnog založnog prava, koje primaoca instrumenta osiguranja ovlašćuje na korišćenje i raspolaganje tim instrumentom kao da je njegov zakoniti imalac, 1122

[1122] dakle u svoje ime i za svoj račun.1123[1123]

Crna Gora je donijela Zakon o zalozi kao sredstvu obezbjeđenja potraživanja (ZZSOP).1124

[1124] Ovaj propis predstavlja potpun kodeks založnog prava na pokretnim stvarima, pa se ugovorne zaloge zasnivaju i proizvode dejstvo prema trećim licima samo u skladu sa njegovim odredbama. 1125

[1125] On se ne primjenjuje samo na prenos potraživanja po osnovu naknada iz radnog odnosa zaposlenog, prodaju potraživanja po računima kao dio kupoprodaje ili drugog pravnog posla iz kojih su nastali, te na založno pravo na nekretninama, osim ako se radi o nekretninama po namjeni. 1126[1126] Zakon daje definicije upotrebljenih termina,1127[1127] jer se veliki broj razlikuje od ustaljenih izraza u našoj dosadašnjoj praksi.1128[1128] Predmet ove zaloge može da bude samo pokretna stvar koja se nalazi u prometu, kao i zbir stvari, te priraštaj ukoliko ugovorom nije drukčije određeno. 1129[1129] Ugovor o zalozi zaključuje se u pismenoj formi i mora da sadrži podatke o ugovornim stranama (i dužniku iz pravnog posla ako to nije zalogodavac), predmet zaloga i potpise ugovarača ili njihovih zastupnika. 1130

[1130] Pored državinske zaloge koja nastaje predajom založene stvari zalogoprimcu, predviđa se mogućnost postojanja i bezdržavinske zaloge, kod koje stvar ostaje kod zalogodavca koji ima pravo

O. Jelčić, T. Josipović, Z. Koharić, J. Matko Ruždjak, S. Porobija, Z. Stuhne, Zaštita vjerovnika – pravni, porezni i računovodstveni aspekti, Zagreb, 2006, str. 5-36.

1118[1118] O. Jelčić, Upis u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina na pokretninama i pravima – sredstvo zaštite vjerovnikove tražbine, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,” Mostar, 2007, str. 406.

1119[1119] Narodne novine br. 76/07.1120[1120] Član 1 ZFO-a.1121[1121] Član 2 tač. 2 ZFO-a.1122[1122] Član 5 ZFO-a.1123[1123] O tome šire: D. Bajuk, „Prikaz novog Zakona o financijskom osiguranju“, u Zaštita vjerovnika, financijski,

pravni i porezni aspekti, Zagreb, 2007, str. 3–14; T. Josipović, „Zaštita vjerovnika po Zakonu o financijskom osiguranju“, u Zaštita vjerovnika, financijski, pravni i porezni aspekti, Zagreb, 2007, str. 23–42.

1124[1124] Službeni glasnik Republike Crne Gore br. 38/02. Zakon je stupio na snagu 1.1.2003. 1125[1125] Vidi: M. Živković, „O reformi realnih obezbeđenja u jugoslovenskom pravu”, u Budimpeštanski simpozijum,

Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 319; Zakon o zalozi kao sredstvu obezbjeđenja potraživanja sa uvodnim komentarom R. Milovića, Podgorica, 2003; D. Đuranović, „Registar po Zakonu o zalozi kao sredstvu obezbjeđenja potraživanja”, u Simpozijum u Cavtatu, Doprinosi reformi vanparničnog postupka u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2005. str. 17; Z. Rašović, Stvarno pravo..., str. 466–469; M. Novaković, „Zaloga kao sredstvo obezbjeđenja potraživanja prema novom Zakonu o zalozi“, u Stvarnopravna sredstva obezbjeđenja novčanih potraživanja, Zbornik radova i zaključaka sa savjetovanja održanog u Podgorici 13. juna 2003. godine, Podgorica, novembar, 2003, str. 17–35.

1126[1126] Član 1 ZZSOP-a.1127[1127] Član 2 ZZSOP-a.1128[1128] Ovo je posljedica upotrebe tehnike anglosaksonskog sistema.1129[1129] Član 3 ZZSOP-a.1130[1130] Član 6 ZZSOP-a.

Page 145: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

držanja i upotrebe, ali ne i pravnog raspolaganja prodajom, davanjem u zakup i tome slično. 1131[1131] Bezdržavinska zaloga se perfektuira upisom u registar,1132[1132] a registrovanje se smatra izvršenim dostavljanjem akta u propisanoj formi i plaćanjem propisane naknade. 1133[1133] Registracija, inače, traje tri godine.1134[1134] Zakonodavac je, između ostalog, predvidio da registar osniva Vlada Republike Crne Gore i da je to organ registracije poreskih zaloga, sudskih zaloga i drugih zaloga, u skladu sa tim zakonom.1135[1135] Pored navedenog zakona, donesena je i Uredba o osnivanju registra zaloga 1136[1136] i Uputstvo o radu registra zaloga.1137[1137] ZZSOP je sadržajno savremen zakon, zasnovan na razvijenoj poslovnoj praksi i anglosaksonskom sistemu prava, ali unesen u pravni sistem Crne Gore bez odgovarajuće harmonizacije i na taj način djeluje kao strano tijelo. Njegovu primjenu pogotovo otežava neadekvatan prevod i unošenje termina koji nisu uobičajeni na ovim prostorima. 1138[1138] Interesantno je napomenuti da je u Crnoj Gori i fiducijarno otuđenje vlasništva na pokretnim i nepokretnim stvarima bilo regulisano posebnim zakonom,1139[1139] koji je korespondirao sa odgovarajućim institutima postojećeg založnog prava i rađen je na tradiciji evropskog kontinentalnog prava. Ovaj zakon je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, 1140[1140] koji je sada u cijelosti normirao ovaj institut.1141[1141]

Republika Srbija je usvojila Zakon o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar (ZOZP),1142[1142] kojim je na moderan način definisan položaj povjerioca.1143[1143] Prema odredbama ovog zakona, povjerilac stiče založno pravo upisom u registar zaloga, osim ako drukčije nije određeno zakonom.1144[1144] Ugovor o zalozi se zaključuje u pismenoj formi, a stvar ostaje u državini dužnika i on može sa njom slobodno raspolagati.1145[1145] Povjerilac čije je založno pravo upisano u registar zaloga može se naplatiti iz vrijednosti predmeta založnog prava prije ostalih povjerilaca, ako

1131[1131] Član 8 ZZSOP-a.1132[1132] Član 15. ZZSOP-a.1133[1133] Član 17 st. 1 ZZSOP-a.1134[1134] Član 17 st. 2. ZZSOP-a.1135[1135] Član 19 st. 1 i 2 ZZSOP-a.1136[1136] Službeni list Republike Crne Gore br. 31/03 od 15.5.2003.1137[1137] Službeni list Republike Crne Gore br. 37/03 od 11.6.2003.1138[1138] Vidi kritiku ZZSOP-a kod: E. Durutović, „Obezbjeđenje povjerilaca po Zakonu o fiducijarnom prenosu prava

svojine“, u Stvarnopravna sredstva obezbjeđenja novanih potraživanja, Zbornik radova i zaključaka sa savjetovanja održanog u Podgorici 13. juna 2003. godine, Podgorica, novembar, 2003, str. 65–66; Z. Rašović, Stvarno pravo..., str. 466; Z. Rašović, Komentar Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, II knjiga, Podgorica, 2009, str. 1397.

1139[1139] Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine (Službeni list Republike Crne Gore br. 23/96). O tome: Z. Rašović, Komentar Zakona o fiducijarnom prenosu prava svojine Crne Gore, Podgorica, 1996; Z. Rašović,

Fiducijarni pravni poslovi i fiducijarna svojina, Podgorica, 1997.1140[1140] Službeni list Crne Gore br. 19/09 od 13.3.2009. 1141[1141] Članovi 353–384.1142[1142] Službeni glasnik Republike Srbije br. 57/03 i 61/05. Zakon je stupio na snagu 7.6.2003.1143[1143] O tome: D. Klepić, „Povodom Zakona o založnom pravu na pokretnim stvarima“, Pravni informator, br. 2/04,

str. 42: M. Milović, „Novi propisi o založnom pravu na pokretnim stvarima”, u Budvanski pravnički dani, Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2004, str. 143; N. Tešić, „O predmetu založnog prava“, Pravni život, br. 10/03, str. 120; A. Gloginić, Glavna sredstva pojačanja ugovora, Beograd, 2004, str. 115–157; A. Gloginić, „Pravo zaloge“, Zbirka propisa sa komentarima i sudskom praksom, Beograd, 2005, str. 97–142; D. Babić, Založno pravo na nepokretnim i pokretnim stvarima i pravima i evidencija zaloge i tražbine, Beograd, 2008, str. 125–156; N. Jasika, „Založno pravo na pokretnim stvarima upisanim u registar”, u Zborniku radova “Primena novih zakona u oblasti privrede, pravosuđa i radnih odnosa”, Novi Sad, 2005, str. 48–59.

O procesnim odredbama u navedenom zakonu v. G. Stanković, „Procesne odredbe u Zakonu o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar“, Pravni život, br. 12/03, str. 33–43.

1144[1144] Član 4 ZOZP-a.1145[1145] Član 3 ZOZP-a.O formi ugovora o zalozi v. N. Tešić, op. cit., str. 64–68.

Page 146: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

mu njegovo potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti.1146[1146] U skladu sa načelom specijalnosti ne ostavlja se mogućnost zalaganja preduzeća kao cjeline.1147[1147] Predmet ovog založnog prava, inače, može biti svaka individualno određena stvar kojom zalogodavac može slobodno raspolagati. 1148[1148] Mogu se založiti i pokretne stvari određene po vrsti, ako je ugovorom određena količina, broj i način na koji se mogu identifikovati, kao što je roba u određenom skladištu ili prodavnici te inventar koji služi za obavljanje privredne djelatnosti, kao i sve drugo u skladu sa ugovorom. 1149[1149] Osim toga, predmet založnog prava može biti i pravo potraživanja zalogodavca prema dužniku, te druga imovinska prava kojima imalac može slobodno raspolagati.1150[1150] Takođe, predmet zaloge može biti i suvlasnički dio pokretne stvari ili zbira stvari,1151[1151] a isto tako i stvar koju će zalogodavac pribaviti u budućnosti, s tim da založno pravo u tom slučaju nastaje kad zalogodavac stekne pravo svojine na stvari. 1152[1152] Ukoliko je jedan predmet založnog prava, putem upisa u registar zaloga, založen nekolicini povjerilaca, red po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz vrijednosti tog predmeta određuje se prema trenutku upisa založnih prava u registar.1153[1153] Registar zaloga je javni registar založnih prava fizičkih ili pravnih lica i drugih podataka koji se upisuju. Vrlo je značajno da je ovaj registar jedinstvena elektronska baza podataka, čija je osnova centralna baza podataka u kojoj se čuva sve uneseno.1154

[1154] Registar vodi Agencija za privredne registre preko Registratora. Podaci iz registra zaloga su javni. Svako ima pravo da zahtijeva pristup ovim podacima, te ovjereni izvod iz registra.1155[1155] Presumpcija je da su treća savjesna lica upoznata sa stanjem u registru, a upis podataka nije dokaz o postojanju svojinskih ili drugih prava zalogodavca na založenim stvarima, niti da je obezbijeđeno potraživanje ili zalaganje punovažno.1156[1156] Prema tome, ovim zakonom se u pravo Srbije uvodi zaloga na pokretnim stvarima bez predaje u državinu pokretnih stvari i prava radi obezbjeđenja potraživanja povjerioca. Publicitet se u takvim slučajevima, kao što smo vidjeli, ostvaruje upisom u registar zaloga i to je sigurno u duhu savremenih tendencija u toj oblasti.1157[1157] Ovo omogućava da predmet zalaganja, pored individualno određenih stvari, budu i generičke stvari, kao i zbir stva ri, što je vrlo značajno jer se time nesumnjivo širi realna podloga za odobravanje potrebnih kredita, a to je u skladu i sa rješenjima iz uporednog prava.

Zanimljivo je da je i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN+a na Kosovu i Metohiji dana 7.2.2001. godine donio Uredbu o zalogama, čija je pretenzija da na sveobuhvatan način reguliše

1146[1146] Član 6 ZOZP-a.1147[1147] Primjera radi, Model zakona o obezbjeđenju potraživanja predviđa zalaganje preduzeća sa svim stvarima i

pravima (član 5, 6). Ovu mogućnost predviđa i Češki građanski zakonik (član 153, stav 1) sa novelama iz 2002. godine, te Mađarski građanski zakonik, koji je izmijenjen 2000. godine (član 266).

1148[1148] U uporednom pravu u ovom pogledu postoje različita rješenja. Primjera radi, Holandski građanski zakonik iz 1992. godine u članu 228 odjeljak 9 predviđa da se pravo zaloge ili hipoteke može zasnovati na svim stvarima podobnim za prenos.

1149[1149] Član 9 ZOZP-a.Umjesto poimeničnog navođenja više stvari propisuje se da predmet zaloge mogu biti dvije stvari, na primjer, u određenom

skladištu ili prodavnici.1150[1150] Član 10 ZOZP-a.1151[1151] Član 12 ZOZP-a.1152[1152] Član 13 ZOZP-a.1153[1153] Član 30 ZOZP-a.1154[1154] Član 56 ZOZP-a.1155[1155] Član 59 ZOZP-a.1156[1156] Vidi: A. Gloginić-Ninaca, „Pravo zaloge“, Specijalni prilog Savremene prakse, br. 1/04, str. 70.1157[1157] Naravno, to dovodi do troškova upisa i izmjene podataka u registru, ali ti nedostaci su zanemarljivi u odnosu na

prednosti koje registracija donosi.

Page 147: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

materiju založnih prava na pokretnim stvarima i pravima, a koja je uvela i pojam bezdržavinske (registrovane) zaloge.1158[1158]

Dakle, evidentno je da su zemlje nasljednice bivše SFRJ ispoljile samostalnost u kreiranju novih sredstava osiguranja na pokretnim stvarima putem bezdržavinske zaloge, te da nema idealnog cjelovitog rješenja. Razumljivo je da to stvara dosta problema u pravnom saobraćaju između ovih država, što svakako može da ugrozi sigurnost povjerilaca. Sa tim problemom se, inače, suočila i Evropska unija koja je mnogo veće tržište od bivše SFRJ i zbog toga se intenzivno razmišlja o unifikaciji prava u ovom domenu, što može da bude putokaz i za regulativu u ostalim zemljama.1159[1159] Ova štura i sumarna analiza bezdržavinske zaloge u zemljama nasljednicama bivše SFRJ je posebno interesantna, jer su te zemlje poslije raspada bivše države u ovoj oblasti imale istu početnu poziciju kao i Bosna i Hercegovina.

 

 

Registarska zaloga na pokretnim stvarima u Bosni i Hercegovini

 

USAID-ov projekt pravne reforme sa ciljem pružanja tehničke pomoći Bosni i Hercegovini pri uspostavljanju globalnog pravnog, ekonomskog i poslovnog okruženja koje podstiče razvoj privatnog sektora, počeo je sa radom 1997. godine. Između ostalog, taj projekat je uključio i analizu postojećeg zakonodavstva, pa se tako došlo do zaključka da je neophodno donijeti propis o bezdržavinskoj zalozi koji bi trebalo da ima veliki doprinos u razvoju tržišne ekonomije i uspješnom provođenju postupka privatizacije i koji bi omogućio prvenstveno malim preduzećima dobijanje kredita za kupovinu i investiranje u nove opreme i tehnologije davanjem u zalog cijelog preduzeća ili pak dijela preduzeća.1160

[1160]

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, poslije mnogo priprema, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 4.5.2004. godine i sjednici Doma naroda održanoj 21.5.2004. godine, usvojila je Okvirni zakon o zalozima (OZZ).1161[1161] Ovaj zakon predstavlja novinu u našem pravnom sistemu i svakako zaslužuje posebnu pažnju.1162[1162] Zakon je donesen sa željom da se na bosanskohercegovačkom tržištu radne snage, kapitala, robe i usluga urede osnove založnog prava i vođenje registra zaloga. USAID-ov projekt registra zaloga na pokretnoj imovini ima za cilj da se stvori što povoljnije okruženje za obezbjeđenje kredita i da podstakne finansijske institucije da daju povoljne kredite koji će omogućiti dalji razvoj privrednih aktivnosti. Posebno je značajno da potencijalni kreditori u cijeloj

1158[1158] O tome: D. Čelić, „Pravo zaloge prema 'Uredbi' Specijalnog predstavnika za Kosovo i Metohiju“, Pravni život, br. 10/05, str. 543–551.

1159[1159] Značajan korak u unapređenju prava obezbjeđenja na međunarodnom planu predstavljao je Model zakon o obezbjeđenju potraživanja koji je 1994. godine objavila Evropska banka za obnovu i razvoji na osnovu koga su gotovo sve države Centralne i Istočne Evrope donijele zakone koji regulišu bezdržavinsku zalogu.

1160[1160] O registrovanim zalogama opširno: M. Povlakić, Moderne tendencije..., str. 154–200.1161[1161] Objavljen u Službenom glasniku BiH br. 28/04, stupio na snagu 1.7.2004. godine. 1162[1162] O registrovanim zalogama na pokretnim stvarima u BiH v. Dž. Mutapčić, „Registrirane zaloge na pokretnim

stvarima i članskim udjelima”, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2003, str. 413–422; M. Lasić, „Prijedlog Okvirnog zakona o zalozima BiH s posebnim osvrtom na odredbe međunarodnog privatnog prava”, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2004, str. 351–362; M. Hadžimusić, „Zaloga – sredstvo osiguranja postojećih ili budućih potraživanja”, ZIPS, br. 1022/04, str. 31; M. Povlakić, „Bezposjedovna sredstva osiguranja na pokretnim stvarima u BiH”, u Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu, Izbor radova i analiza, Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010, knjiga II, Beograd, 2010, str. 193–217.

Page 148: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Bosni i Hercegovini mogu putem registra da brzo dobiju pouzdane i tačne informacije o postojećim potraživanjima na pokretnoj imovini.1163[1163] Navedeni zakon sadrži odredbe o obezbjeđenju na pokretnim stvarima, zatim odredbe o organizaciji i vođenju registra, kao i postupku registracije, a propisuje se i poseban izvršni postupak za namirenje povjerilaca koji su osigurani registrovanom zalogom, koji u cilju što efikasnijeg namirenja sadrži određena odstupanja od opštih pravila izvršnog postupka. Registar zaloga vodi Kancelarija za registar, koji se osniva kao posebna organizaciona jedinica Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i to je, u stvari, registar opterećenja. Pretrage u registru se mogu vršiti dvadeset četiri sata dnevno sedam dana u sedmici, a registracije u toku trajanja radnog vremena. Bitno je da je u svakom momentu moguće brzo pribaviti traženu informaciju bez opterećenja službe koja je nadležna za vođenje registra. Kao povjerilac i kao davalac osiguranja može se pojaviti svako domaće i strano fizičko i pravno lice. Nikakva ograničenja ne postoje ni u pogledu objekta osiguranja (sve pokretne stvari i prava pod uslovom da su dovoljno određeni), kao ni u pogledu potraživanja koja se mogu osigurati. Mogućnost zalaganja generičkih stvari znači proširenje podloge založnog prava i odstupanje od načela specijalnosti. Ovdje je založno pravo upravljeno na novčanu vrijednost, a ne na određene stvari i to odgovara tendencijama u uporednom pravu gdje se zahtijeva da svaka imovinska vrijednost služi za potrebe osiguranja kredita. Registrovana zaloga lebdi nad određenom grupom pokretnih stvari i ne veže se ni za jedan konkretni predmet.1164[1164] Registar obuhvaća pojedini objekt samo ako povjerilac na njemu registruje određeno pravo osiguranja. Upis u registar nema konstitutivno dejstvo, a ugovor o zalozi nije uslov za upis. Za upis prava povjerioca nije nužan pristanak vlasnika opterećene stvari, ali je potrebno da povjerilac u skladu sa pravilima savjesnog postupanja obavijesti dužnika o izvršenoj registraciji. Sistem registracije je brz i jednostavan i zbog toga je taj registar funkcionalan, te potpuno različit od dosadašnjih koji su kod nas postojali. Kod ovog registra ne postoji pretpostavka tačnosti i potpunosti registrovanih podataka, a odgovornost za unošenje pogrešnih podataka kao i eventualne zloupotrebe snosi povjerilac. Prvenstvo među različitim vrstama osiguranja se određuje gotovo isključivo prema vremenu registracije, nezavisno od toga kada su pojedina prava osiguranja nastala. Materija zakona je sistematizovana u 39 članova i šest poglavlja. U nastavku ćemo se osvrnuti na najvažnije odredbe tog zakona.

 

 

Okvirni zakon o zalozima (OZZ)

 

Opšte odredbe

Na ovom mjestu se objašnjava šta čini predmet ovog zakona, zatim se daje tumačenje izraza, te određuje predmet zaloga. Prije svega, ističe se da su tri glavne vrste prava na koje se zakon primjenjuje: zalog, posebno vlasničko pravo i srodno pravo. Pored toga, tretiraju se i strana, kao i ranije stečena prava.1165[1165] Za postojanje ovih vrsta prava kreditor treba da zna prije donošenja odluke u vezi sa davanjem nekog kredita i provjerom u registru on jednostavno može da dobije relevantnu informaciju.

1163[1163] D. Medić, „Bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima u Bosni i Hercegovini”, u Zborniku radova “Aktuelna pitanja građanskog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini”, Jahorina, 2006, str. 29.

1164[1164] M. Povlakić, „Stvarnopravno osiguranje kredita u BiH“, u Stvarnopravna uređenja tranzicijskih zemalja – stanje i perspektive, Zagreb, 2009, str. 281.

1165[1165] Član 1 OZZ-a.

Page 149: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Zakon daje i opširne definicije ovih prava.1166[1166] Moramo na ovom mjestu da konstatujemo da termini i definicije, kao i sav nomotehnički koncept zakona, nisu u duhu pozitivnih propisa i tradicije na ovim prostorima, pa to u praktičnoj primjeni može da dovede do konfuzije i da izazove dosta problema. Sigurno je da je prilikom izrade zakona trebalo biti obazriv i o tome više voditi računa i to predstavlja jedan od njegovih bitnih nedostataka. Neophodno je usaglašavati domaći pravni sistem sa modernim pravima u svijetu, ali se pri tome ne smije vršiti nekretička recepcija tuđih rješenja. Stručna terminologija mora da bude zastupljena u zakonima, ali je bitno da tekst bude razumljiv za sve one zbog kojih je donesen, bez potrebe za posebnim objašnjenjima pravnih stručnjaka, a to u konkretnom primjeru nije slučaj. Za razliku od propisa o registrovanoj zalozi koje su donijeli entiteti i Brčko distrikt BiH, OZZ je donesen pod uticajem američkog prava, prvenstveno člana 9 Jednoobraznog trgovačkog zakonika iz 1962. godine.1167

[1167] Ovakvo opredjeljenje, pored određenih nedostataka, može imati i prednosti, jer se principi američkog prava vide i kao mogući uzor za harmonizovanje prava obezbjeđenja na pokretnim stvarima u Evropskoj uniji. Prema principima iz navedenog člana, sva mobilijarna osiguranja su u pogledu registracije i prioriteta podvrgnuta istim pravilima, registracija ima samo publicitetno dejstvo i u pravilu određuje rang prvenstva. OZZ određuje da se zalog može zasnovati na stvari u svojini založnog dužnika, kao i na stvari na kojoj će on steći pravo svojine tek nakon zaključenja ugovora o zalogu. 1168[1168] Ovo je veoma značajno za pravilno funkcionisanje modernog sistema osiguranog finansiranja. Bilo bi zaista neracionalno da se npr. svaki put kada trgovac robom nabavi nove zalihe, zahtijeva zaključenje novog ugovora o zalogu. Dakle, dužniku se na ovaj način dozvoljava zalaganje naknadno nabavljene stvari, a logično je da će zalog proizvoditi pravne posljedice čim dužnik postane vlasnik tih stvari.

 

 

Prava i obaveze založnog povjerioca i založnog dužnika

 

Zakonom je propisano da zalog nastaje kada se ispune četiri uslova, bez obzira na redosljed ispunjenja:

a)        postojanje registracije koja se odnosi na taj zalog u Registru zaloga;1169[1169]

b)        zaključenje ugovora o zalogu između založnog dužnika i založnog povjerioca;

c)        lice koje je označeno kao založni dužnik u registraciji treba da je vlasnik stvari koja je ugovorom o zalogu određena kao obezbjeđenje, i

1166[1166] Član 2 OZZ-a.1167[1167] Taj zakonik je donio veliku promjenu u shvaćanju prava obezbjeđenja. U njemu je identifikovano osam

različitih sredstava koja su se do tada koristila kao garancija. Revizijom člana 9 iz 1999. godine izvršene su značajne izmjene u cilju prilagođavanja savremenim potrebama.

1168[1168] Član 3 stav 1 OZZ-a.1169[1169] Upis u registar nema značaj zakonitog načina sticanja i samo je jedna od četiri pretpostavke za nastanak

ugovornog založnog prava.

Page 150: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

d)        lice koje je označeno kao založni povjerilac u registraciji odnosno neko drugo lice u skladu sa ugovorom o zalogu ili sa njim povezanim ugovorom je dalo ili se obavezalo dati kredit licu označenom kao založni dužnik u registraciji.1170[1170]

Prema tome, moguće je da se izvrši registracija budućeg zaloga prije potpisivanja ugovora o zalogu ili prije nego što založni dužnik postane vlasnik određene stvari, ali ona sama po sebi ne može uspostaviti zalog. Registracija je obavijest da zalog postoji ili da može postojati u budućnosti. Međutim, kao što smo vidjeli, zalog nastaje tek kada budu ispunjeni i ostali propisani uslovi. 1171[1171] Ugovor o zalogu treba da bude sačinjen u pismenoj formi,1172[1172] a za njegovu valjanost se ne traži notarska obrada, odnosno ovjera, niti ovjera kod suda ili odgovarajuće opštinske službe.1173[1173] Propisivanje obavezne notarijalne forme bi sigurno negativno djelovalo na veliki broj ugovarača kod ove vrste zaloge. U ugovoru o zalogu obezbjeđenje mora biti dovoljno određeno da se na pouzdan način može identifikovati ukoliko za to bude potrebe, kada se postavi pitanje valjanosti, prava prvenstva i izvršenja založnog prava.1174[1174] Ako ugovor o zalogu ne zadovoljava ovaj uslov, on razumljivo neće proizvoditi pravne posljedice. Predmet zaloga može biti i sva dužnikova imovina, kao i potraživanja, druga prava, hartije od vrijednosti i druga nematerijalna dobra.1175[1175] Zalog i posebna svojinska prava, kao i njihova postojeća prava prvenstva u odnosu na obezbjeđenje, mogu da se protežu i na korist od obezbjeđenja. Uslov je da registracija tog zaloga i posebnog svojinskog prava uključuje i opis koristi iz obezbjeđenja, te da je korist od obezbjeđenja novac ili potraživanje plativo po osnovu police osiguranja ili naknade štete za izazvane gubitke, odnosno pričinjenu štetu na obezbjeđenju.1176[1176] Ovo je bitna odredba, jer se korist od obezbjeđenja odnosi na stvari koje je založni dužnik stekao u zamjenu za prvobitno založenu stvar, kao i na pravo na isplatu od osiguranja na ime gubitka ili oštećenja založene stvari. Zalog na korist od obezbjeđenja je, u stvari, produžetak zaloga na prvobitno založenoj stvari. Založni povjerilac i založni dužnik imaju pravo da se dogovore da se zalog na koristi od obezbjeđenja ne prenosi.

 

Prava prvenstva

 

Pravo prvenstva između suprotstavljenih zaloga, posebnih vlasničkih prava i srodnih prava, određuje se prema skupu pravila za određene situacije. Opšte pravilo je jednostavno i temelji se na redoslijedu kojim se registracije vrše u registru zaloga i to tako što ranija registracija ima prioritet u odnosu na kasniju. U zakonu je izričito određeno da se to odnosi i na situaciju kada je nekom povjeriocu izvršena predaja u državinu.1177[1177] Dakle, postupkom registracije stiče se određeni rang i dejstvo prema

1170[1170] Član 4 st. 1 OZZ-a.1171[1171] To je bolje rješenje za savremenu tržišnu privredu koja je bazirana na kreditu.1172[1172] Ovako je i kod većine zemalja u regiji.1173[1173] O negativnim stranama suvišne forme ugovora v. S. Perović, Formalni ugovori u građanskom pravu, Beograd,

1964, str. 41.1174[1174] Član 5 st. 1 OZZ -a.1175[1175] Proširenje podloge založnog prava, koje u stvari predstavlja odstupanje od načela specijalnosti, odgovara

tendencijama uporednog prava, mada može da ima posljedice na sigurnost založnih povjerilaca. Na ovaj način udovoljava se zahtjevima moderne kreditne privrede.

1176[1176] Član 6 OZZ-a.1177[1177] Član 7 st. 1 OZZ-a.

Page 151: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

trećima. Zakon donosi i pravila o posebnom pravu prvenstva,1178[1178] pravu prvenstva kupca i zakupca,1179[1179] pravu prvenstva zaposlenika kod založnog dužnika,1180[1180] kao i pravu prvenstva u odnosu na buduće isplate.1181[1181] Isto tako, postoje i posebna pravila o pravu prvenstva na obezbjeđenju pričvršćenom za nepokretnu stvar,1182[1182] pravu prvenstva na obezbjeđenju spojenom za drugu pokretnu stvar,1183[1183] pravu prvenstva u odnosu na trgovačke hartije od vrijednosti uređene drugim zakonima, te promjeni reda prvenstva. Ovakav sistem određivanja prioriteta je kod nas novina i nije u skladu sa našom pravnom tradicijom.

 

 

Registar zaloga

 

Registar zaloga se vodi elektronski za cijelu Bosnu i Hercegovinu1184[1184] i osniva se u cilju registracije i dobijanja informacija o zalozima, posebnim svojinskim pravima, srodnim pravima, stranim pravima i ranije stečenim pravima u skladu sa ovim i drugim zakonima koji dozvoljavaju registraciju. Kao što smo već naveli, Registar zaloga vodi Kancelarija za registar, koja postoji kao osnovna organizaciona jedinica u sastavu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Ministar pravde imenuje šefa Registra zaloga, njegovog zamjenika i ostale službenike koji su tu zaposleni, saglasno Pravilniku o zalozima. Šef Registra zaloga rukovodi radom ove institucije.1185[1185] Ministar pravde donosi propise o radu Registra zaloga i proceduri registracije.1186[1186] Smatramo da su time ovom ministru data prevelika ovlašćenja i da je tu bitnu materiju trebalo zakonski regulisati. U ovom poglavlju su određene i neke od glavnih karakteristika sistema Registra zaloga. Tako npr. svakoj registraciji mora biti dodijeljen broj koji označava vrijeme i redoslijed unosa registracije u bazu podataka.1187[1187] Razumljivo je da se registracijski broj ne može dodijeliti više od jednog puta. Dakle, na taj način se onemogućava istovremeno registrovanje dva ili više zaloga na ime istog založnog povjerioca i u pogledu istog predmeta. Nakon izvršene registracije, lice može tražiti izvod iz Registra zaloga u vidu Potvrde o registraciji, odnosno Potvrde o rezultatu pretrage. Svaka osoba koja vrši registraciju (ili njenu promjenu) mora potvrdu registracije (odnosno promjene) dostaviti licu koje je označeno kao dužnik, u roku od sedam dana od njenog unosa.1188[1188] Da bi se ova zakonska obaveza ispunila, dužniku se mora dostaviti papirna kopija prikaza sa ekrana kompjutera. Šef Registra zaloga dužan je da izda traženi izvod ukoliko je tražilac prije ili istovremeno sa podnošenjem zahtjeva platio propisanu taksu. Prihod ostvaren pružanjem usluga Registra zaloga predstavlja prihod

1178[1178] Član 8 OZZ-a.1179[1179] Član 9 OZZ-a.1180[1180] Član 10 OZZ-a.1181[1181] Član 11 OZZ-a.1182[1182] Član 12 OZZ-a.1183[1183] Član 13 OZZ-a.1184[1184] Elektronski vođen registar omogućava svim zainteresovanim licima direktno pretraživanje bitnih podataka

putem sistema registra ili putem javnog davaoca usluga.1185[1185] Član 16 OZZ-a.1186[1186] Ministar pravde BiH donio je Pravilnik o zalozima, koji je objavljen u Službenom glasniku BiH br. 53/04 i

10/05. Ovim pravilnikom su određene mnoge bitne pojedinosti za funkcionisanje registra u praksi. 1187[1187] Član 18 st. 1 OZZ-a.1188[1188] Član 17 st. 2 Pravilnika o zalozima.

Page 152: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

budžeta institucija Bosne i Hercegovine.1189[1189] Registar zaloga sa svim podacima mora da bude dnevno dostupan zainteresovanim građanima u entitetskim ministarstvima pravde.1190[1190] Lice koje ima interes za informacije pohranjene u bazi podataka mora izvršiti pretragu. Ona se vrši po osnovu tri kriterijuma: jedinstvenog matičnog broja, odnosno poreskog broja pravnog lica, serijskog broja stvari ako se zahtijeva da stvar bude tako opisana i registracionog broja koji je dodijeljen od registra zaloga. 1191

[1191] Postojanje i sadržaj podataka koji se nalaze u Registru zaloga može se dokazati isključivo izdatim izvodom. Ovaj dokument ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane, ako se ne dokaže suprotno.1192[1192] Nakon ispunjenja obaveze koja je obezbijeđena zalogom, registraciju bi trebalo izbrisati.1193[1193] Međutim, ukoliko postoji ekonomski interes da se to ne uradi, registracija može i da ostane. To će se dešavati u slučajevima kada stranke žele da zadrže registraciju da bi se olakšala buduća poslovna saradnja i kako bi se zadržalo pravo prvenstva koje ona omogućava. Šef Registra zaloga može da odbije registraciju ukoliko ona nije u saglasnosti sa ovim zakonom ili Pravilnikom o zalozima. On je dužan da o tome obavijesti podnosioca u digitalnoj formi, navodeći razloge zbog kojih je to učinjeno.1194[1194] Do odbijanja da se izvrši registracija doći će u situacijama kada nije udovoljeno određenim formalnim uslovima.1195[1195] To je neophodna karakteristika sistema Registra zaloga, jer on može funkcionisati samo ako su ispunjeni svi propisani uslovi. Poslije prijema obavijesti, podnosilac zahtjeva za registraciju ima mogućnost da ispravi greške i podnese novi zahtjev. Šef Registra ili pak njegovi službenici ne odgovaraju za tačnost unesenih podataka. U pogledu toga postoji odgovornost lica koje vrši registraciju.

 

 

Povrede obaveza iz ugovora o zalogu i izvršenje

 

Ovo poglavlje se bavi izvršenjem prava iz ugovora o zalogu ili ugovora kojim je zasnovano strano pravo u obliku zaloga.1196[1196] Cilj je da se omogući brza i jednostavna zapljena i prodaja predmeta obezbjeđenja.1197[1197] Za postupak izvršenja nadležni su izvršni sudovi entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.1198[1198] Veoma je značajno da taj postupak sadrži određena odstupanja od načela oficijelnosti založnog prava, što dovodi do efikasnijeg namirenja povjerilaca. Nezadovoljna strana ima mogućnost zaštite svojih prava u parničnom postupku. Pokretanje parničnog postupka nema uticaja na proces izvršenja.1199[1199] Postupak izvršenja pokreće se na zahtjev založnog povjerioca

1189[1189] Član 7 tač. 5 Pravilnika o zalozima.1190[1190] Član 18 st. 4, 5 i 6 OZZ-a.1191[1191] Član 19. St. 1. OZZ-a.1192[1192] Član 21 OZZ-a.1193[1193] Vidjeti član 23 OZZ-a.1194[1194] Član 24 OZZ-a.1195[1195] Primjera radi, u zahtjevu nisu navedeni založni povjerilac ili založni dužnik odnosno obezbjeđenje itd.1196[1196] Član 25 stav 1 OZZ-a.1197[1197] Ovaj zakon se ne primjenjuje na izvršenje srodnih prava, posebnih vlasničkih prava, ranije uspostavljenih prava

ili stvarnih prava u obliku posebnih vlasničkih prava. Nastanak ovih prava, kao i eventualni izvršni postupak, uređuju posebni zakoni.

1198[1198] U većini zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ regulisan je poseban postupak izvršenja kod registrovane zaloge (izuzetak predstavlja Republika Hrvatska).

1199[1199] Član 25 st. 2 i 5 OZZ-a.

Page 153: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

poslije povrede obaveza iz ugovora o zalogu.1200[1200] Interesantno je da Potvrda o registraciji predstavlja izvršni naslov. No, izvršenje će se provesti samo ukoliko založni povjerilac, pored Potvrde o registraciji, dostavi sudu i ugovor o zalogu.1201[1201] Založni povjerilac može predložiti dva načina zapljene i prodaje predmeta obezbjeđenja. Prije svega, on može zatražiti da sudski izvršilac oduzme obezbjeđenje i da mu ga preda radi prodaje, a pored toga može da predloži da sudski izvršitelj oduzme taj predmet i sam izvrši njegovu prodaju.1202[1202] Ukoliko je predmet obezbjeđenja predat založnom povjeriocu, on je obavezan da izvrši prodaju prema uslovima propisanim u zakonu. To je značajna odredba, jer su kreditori najbolje upoznati sa tržišnom vrijednošću određenih stvari koje služe kao obezbjeđenje. Založni povjerilac i založni dužnik mogu postići dogovor da i sam založni povjerilac može izvršiti zapljenu predmeta obezbjeđenja, a kasnije i njegovu prodaju. Uslov za to je da postoji pismena saglasnost založnog dužnika, koja se može dati samo nakon povrede ugovora o zalogu. 1203

[1203] Lice koje je određeno da proda obezbjeđenje (založni povjerilac ili službenik za zapljenu) dužno je da najmanje 15 dana prije prodaje tog predmeta o tome obavijesti dužnika i ostale osobe koje su u pogledu toga registrovale svoja prava.1204[1204] Primarna funkcija ovog obavještenja je da za prodaju saznaju lica koja imaju pravo na iskup obezbjeđenja, a isto tako bitno je da založni dužnik ili druga lica mogu da poduzmu mjere nadzora načina prodaje ili kupovine obezbjeđenja. U određenim situacijama, ova obaveza ne postoji. Radi se o slučajevima kada odgađanje prodaje može dovesti do propadanja ili smanjenja vrijednosti objekta obezbjeđenja, zatim kada su troškovi vezani za održavanje i uskladištenje obezbjeđenja nesrazmjerno visoki u odnosu na njegovu vrijednost, te kada sud odluči da ova obavijest nije neophodna.1205[1205] Novac dobijen prodajom obezbjeđenja, prevashodno se koristi za pokrivanje troškova nastalih izvršenjem ugovora o zalogu, a ostatak se mora položiti na poseban depozitni račun otvoren u banci Bosne i Hercegovine u skladu sa Pravilnikom o zalozima. 1206[1206] Savjestan kupac koji kupi stvar u skladu sa zakonom i stekne državinu, postaje vlasnik te stvari bez bilo kakvih tereta, a pri tome nije od značaja da li je prodavac ispunio predviđene zakonske uslove. 1207[1207] To je logično rješenje, jer kupac ne može znati da li su prilikom prodaje ispunjeni svi potrebni uslovi. Zakonski povjerilac ili sudski izvršitelj dužni su da založnom dužniku i ostalim zainteresovanim licima u roku od osam dana od dana prodaje daju sve esencijalne informacije u pogledu objekta obezbjeđenja, a novac dobijen prodajom se mora rasporediti u skladu sa odredbama ovog zakona koje uređuju pravo prvenstva.1208[1208] Založni dužnik ili lice sa nižim pravom prvenstva, imaju pravo da u bilo koje vrijeme prije prodaje izvrše iskup obezbjeđenja.1209[1209] Prema tome, ovo pravo nije ograničeno samo na založnog dužnika, već se proteže i na povjerioca sa nižim redom prvenstva, koji ga može realizovati tako što će založnom povjeriocu višeg reda platiti iznos glavnice i prouzrokovane troškove.

 

1200[1200] Vidi: M. Povlakić, „Mogućnost efikasnog namirenja založnog povjerioca iz vrijednosti pokretnih stvari u pravu BiH“, u Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LII, 2009, Sarajevo 2009, str. 357–365.

1201[1201] Član 26 st. 1 OZZ-a.Imajući u vidu da sama registracija nije dovoljna za uspostavljanje zaloga, založni povjerilac će morati da dokaže da su

ispunjeni uslovi iz člana 4 zakona i da postoji zalog na stvari koju on želi zaplijeniti. 1202[1202] Član 26 st. 2 OZZ-a.1203[1203] Član 26 st. 3 OZZ-a.1204[1204] Član 29 st. 1 OZZ-a.1205[1205] Član 29 st. 3 OZZ-a.1206[1206] Član 30 st. 1 OZZ-a.1207[1207] Član 31 OZZ-a.1208[1208] Član 32 st. 1 i 2 OZZ-a.1209[1209] Založni dužnik se može odreći prava na iskup, tako što poslije povrede ugovora o zalogu, sklopi pismeni ugovor

sa založnim povjeriocem kojim se ovog prava odriče. On se ne može odreći ovog prava prilikom potpisivanja ugovora o zalogu, jer je tada založni povjerilac u dominantnoj poziciji (dužniku je potreban kredit), pa bi to moglo dovesti do zloupotreba na njegovu štetu.

Page 154: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 Prelazne i završne odredbe

 OZZ uređuje i veoma važno pitanje valjanosti i prava prvenstva zaloga na pokretnoj stvari u

situaciji kada je, pored domaćeg pravnog sistema, uključeno i strano pravo.1210[1210] Odredbe o primjeni pravila međunarodnog privatnog prava treba da omoguće nesmetan protok pokretne imovine, kao predmeta zaloga, između Bosne i Hercegovine i drugih država. Bez ovog mehanizma, koji postoji u savremenim sistemima, postojala bi opasnost da se ograniči kretanje pokretne imovine prema lokalnoj jurisdikciji. Primjera radi, postoji situacija kada predmet obezbjeđenja predstavlja garanciju za dva zaloga. Prvi zalog je npr. zasnovan u Republici Hrvatskoj, a drugi kasnije u Bosni i Hercegovini. Odredbe OZZ-a služe da se izbjegnu bilo kakve nedosljednosti ili sukob zakona i bave se stranim pravima koja imaju iste karakteristike kao posebno vlasničko pravo ili zalog (jasno bez registracije). Odvojeno se uređuju sukobi takvih prava na tjelesnim stvarima i na potraživanjima. U slučaju da se radi o tjelesnim stvarima primjenjuje se zakon područja na kome se stvar nalazila kada je strano pravo uspostavljeno.1211[1211] Slično pravilo vrijedi i kada su u pitanju suprotstavljena prava na potraživanjima. U ovom poglavlju se uređuje i komplikovani problem ranije stečenih prava i pravo prvenstva između ovih prava sa pravima koja su uspostavljena nakon stupanja OZZ-a na snagu. Ranije stečeno pravo, koje je registrovano u Registru zaloga u roku od 90 dana od dana kada je ovaj zakon stupio na snagu, smatra se registrovanim na dan kada je taj zakon stupio na snagu. Kupac odnosno zakupac obezbjeđenja ima pravo prvenstva nad ranije stečenim pravom na obezbjeđenju ukoliko to pravo nije registrovano u Registru zaloga prije nego što je kupac, odnosno zakupac stekao pravo na tom obezbjeđenju.1212[1212] Zbog toga je bilo veoma važno izvršiti registraciju ranije stečenih prava, jer bez toga ona nemaju zaštitu u odnosu na prava koja su stečena kasnije. Svako lice koje u skladu sa ovim zakonom traži zaštitu svojih prava mora se ponašati savjesno i prema standardima ponašanja mjesta na kome se pravni posao vrši.1213[1213] Logično je da se uobičajeni standardi ponašanja prihvatljivi na mjestu obavljanja određene transakcije na tržištu određuju prema objektivnom kriterijumu. Ukoliko je OZZ u suprotnosti sa drugim zakonima u Bosni i Hercegovini, primjenjivaće se ovaj zakon. 1214[1214] Dakle, taj zakon ima prvenstvo u odnosu na sve druge zakone koji regulišu ovu oblast, 1215[1215] što može da bude problematično s aspekta ustavnosti.

  

Zaključak Normiranje materije obezbjeđenja potraživanja jako je delikatno, jer na odgovarajući način treba

pomiriti interese sigurnosti povjerilaca i dužnika, kao i trećih lica. U praksi je očigledno da ne postoji takvo sredstvo obezbjeđenja koje optimalno rješava sve ove probleme. Ono što je svakako najbitnije je da je OZZ-om izbjegnuto negativno dejstvo deposesije, a omogućen adekvatan publicitet prava založnih povjerilaca upisom u registar zaloga. Ovaj propis, i pored navedenih nedostataka, zaslužuje prelaznu

1210[1210] Član 35 OZZ.1211[1211] Npr. sudija u BiH će morati da primijeni zakon Republike Hrvatske kako bi odlučio da li je strano pravo valjano

u BiH.1212[1212] Član 36 OZZ-a.1213[1213] Član 37 OZZ-a.1214[1214] Član 38 OZZ-a.1215[1215] Republika Srpska je donijela Zakon o registrovanim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima

(Službeni glasnik RS br. 16/00 i 52/01), a Federacija BiH Zakon o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima (Službene novine Federacije BiH br. 17/02). Sličan propis postoji i u Brčko distriktu BiH. Za implementaciju ovih zakona nisu bile ispunjene tehničke pretpostavke. Pomenuti zakoni su doneseni pod uticajem rješenja poljskog prava, Model – zakona Evropske banke za obnovu i razvoj, kao i američkog prava.

O bezdržavinskoj zalozi u Republici Srpskoj v. D. Medić, “Bezdržavinska zaloga u pravu Republike Srpske”, u Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama Jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 186–197.

Page 155: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ocjenu zbog toga što su njime normativno uobličene osnovne karakteristike koje mora da ima jedno ovakvo sredstvo osiguranja da bi moglo da posjeduje upotrebnu vrijednost. Ovdje prevashodno mislimo na efikasnu zaštitu povjerilaca u odnosu na treća lica i u odnosu na založnog dužnika. Sistem registracije je dosta brz i jednostavan. Registar ne daje podatke o pravu svojine na objektu, već samo informaciju o opterećenju, pri čemu ne važi pretpostavka tačnosti i potpunosti podataka koji su uneseni. Jako je važno da je sistem dostupan u cijeloj državi i podoban za samostalnu pretragu. Koncepcija navedenog zakona (a i entitetskih zakona iz ove oblasti, kojima se nismo detaljnije bavili) bazira se na sljedećem:

–        zalogodavac zadržava založenu pokretnu imovinu u svojoj državini, što mu omogućava njeno stalno i produktivno korišćenje, te ostvarivanje finansijskih pretpostavki za blagovremeno ispunjenje obaveze (npr. taksista založi svoj putnički automobil, ali pomoću njega i dalje ostvaruje prihode koji služe za vraćanje duga);

–        zalogodavac može dati u zalog cjelokupnu svoju imovinu;

–        zalogoprimac ima mogućnost sigurne procjene kreditne sposobnosti zalogodavca i

–        zalogoprimac u slučaju potrebe ima na raspolaganju efikasan sistem za ostvarivanje svojih prava ukoliko dužnik na vrijeme ne ispuni svoju obavezu.

Od usvojenih rješenja sve strane bi trebalo da imaju višestruke koristi. Budžet dobija prihode od taksa koje se plaćaju na ime registracije i izdavanja izvoda iz registarskih uložaka. Zajmoprimac ima mogućnost da u zalogu da cjelokupnu svoju imovinu i dobije kredit koji je jednak njenoj ukupnoj vrijednosti. S druge strane, zajmodavac može da dobije u zalogu ne samo imovinu kupljenu sredstvima kredita, nego i svu imovinu dužnika, koji ne prekida svoju uobičajenu poslovnu aktivnost u kojoj se založena imovina koristi. Sigurniju poziciju i veću garanciju za svoje zajmove imaju i banke, kao posebna kategorija zajmodavaca. To bi, u skladu sa postojećim bankarskim propisima, trebalo da redukuje odredbe kojima se uslovljava i ograničava davanje kredita, smanji kamatne stope, te inflacijski pritisak. Postojanje centralnog registra je veoma značajno i ima zadatak da omogući brzu i pouzdanu informaciju, da spriječi mnoge zloupotrebe i da znatno doprinese povećanju sigurnosti zajmodavaca. Ipak, ovim zakonom nije otklonjen najkrupniji nedostatak jednog bezdržavinskog sredstva obezbjeđenja, a to je oduzimanje predmeta osiguranja koji se nalazi kod dužnika. Zakon predviđa oduzimanje od strane sudskog izvršitelja, a pod određenim uslovima i od strane samog založnog povjerioca, a to u praksi može da pričinjava velike teškoće. Naravno da će dalji proces primjene zakona (život je mnogo suptilniji od propisa) otvoriti još mnoge dileme i sporna pitanja koja u vezi sa ovim mogu da nastanu i tek protekom vremena će se sa sigurnošću moći vidjeti kako će sve propisano da funkcioniše u praksi. Međutim, donošenje OZZ-a, koji ima prioritet, pored postojanja ranije donesenih zakona iz ove oblasti (istina, oni se nisu ni počeli primjenjivati), otvorilo je dosta dilema koje treba riješiti u narednom periodu. Očigledno je da je taj zakon imao pretenziju da riješi sva esencijalna pitanja koja se tiču ove vrste založnog prava, pa se opravdano postavlja i pitanje smisla daljeg postojanja entitetskih zakona. Zbog toga njegov naziv, u stvari, predstavlja samo privid. Takođe, vidljivo je da su ovim zakonom, pored institucionalnih i procesualnih, propisani i materijalnopravni aspekti iz ove oblasti založnog prava. Nesumnjivo je da to predstavlja negativan primjer pokušaja da se pravni sistem reformiše na konzistentan način, jer zakonodavna tradicija i razlozi pragmatičnosti nalažu da založno pravo bude sveobuhvatno regulisano upravo u zakonu koji uređuje vlasništvo i ostala stvarna prava,1216[1216] dok je ovim zakonom trebalo samo omogućiti uvođenje registra i postaviti osnovne principe njegovog rada.1217[1217] Isto tako, OZZ je tako koncipiran da njegov

1216[1216] Preporuke međunarodnih organizacija zalažu se za funkcionalni pristup i jedinstveno regulisanje prava obezbjeđenja u okviru jednog zakona.

1217[1217] Kod postojećeg stanja stvari, Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (Službeni list RS br. 124/08) u članu 144 st. 1 samo je propisao da se na pokretnim stvarima i pravima može osnovati založno pravo upisom u registar zaloga pod

Page 156: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nomotehnički koncept nije u duhu naše pravne tradicije, što u procesu primjene može da dovede do neželjenih problema. No, nema sumnje da donošenje tog zakona ima veliki značaj za razvoj povoljnog ambijenta za komercijalne aktivnosti. Investitore treba ubijediti u sigurnost njihovog ulaganja u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući postojanju takvog zakona, kreditori imaju priliku da dođu do potpunih obavještenja koja su relevantna za donošenje eventualne odluke o njihovim budućim investicijama. Nesumnjivo je da ovaj zakon, zajedno sa drugim reformskim propisima, treba da odigra ključnu ulogu u razvoju tržišne privrede i uspješnom provođenju procesa tranzicije. Posebno je značajno da se registracija zaloga odvija bez uključivanja sudova, koji su preopterećeni drugim poslovima, te što je predviđen relativno brz i efikasan postupak izvršenja uz odstupanja od načela oficijelnosti. Ipak, najvažnije je da je registrovana zaloga konačno postala stvarnost na ovim prostorima, kako zbog njenih prednosti u odnosu na ručnu zalogu, tako i zbog činjenice da može predstavljati supstitut hipoteci u situacijama kada se ona ne može uspostaviti zbog problema koji su vezani za evidenciju nekretnina.

 

 

pretpostavkama i na način određen posebnim zakonom (registarsko založno pravo).

Page 157: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

ZAŠTITA ZALOŽNIH POVJERILACA KAO RAZLUČNIH POVJERILACA U STEČAJNOM POSTUPKU

 

Uvod

 

Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske (ZSP RS)1218[1218] usvojio je evropski koncept stečajnog postupka koji je više naklonjen interesima stečajnih povjerilaca, ali je isto tako uzeo u obzir i moderne tendencije u stečajnom zakonodavstvu po kojima je moguće spašavanje stečajnog dužnika, što može da bude u zajedničkom interesu svih zainteresovanih lica, ali i društvene zajednice.1219[1219] Poznato je da je stečaj radikalna mjera čijim okončanjem najčešće svi gube1220[1220] i on nesumnjivo proizvodi i određene socijalne i političke probleme. Sigurno je da je efikasan postupak stečaja jedno od krucijalnih pitanja od koga zavisi i uspješno vođenje ekonomske politike. Zbog toga se donošenjem navedenog zakona pokušala na najbolji mogući način izvršiti višedimenzionalna transformacija stečajnog prava, koja bi trebalo pozitivno da utiče na strana ulaganja i proces integracije u moderne tržišne tokove.1221[1221] Stečajni postupak je postupak kolektivnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika. Cilj vođenja ovog postupka je zaštita povjerilaca stečajnog dužnika i namirenje njihovih potraživanja. Prema novoj koncepciji, imovina stečajnog dužnika se smatra imovinom povjerilaca stečajnog dužnika,1222[1222] pa oni odlučuju o njegovoj sudbini i načinu namirenja svojih potraživanja.1223[1223] I ovaj zakon predviđa postojanje potraživanja odnosno prava, na koja ne utiče otvaranje postupka stečaja, a to su izlučna i razlučna prava.1224[1224] Potraživanja tih povjerilaca nastaju prije otvaranja stečajnog postupka. Zato su izlučni i razlučni povjerioci privilegovani povjerioci i za njih važe specifična pravila.1225[1225] Privilegovani položaj ovih povjerilaca zasniva se na ranije savjesno stečenim pravima,

1218[1218] Službeni glasnik RS br. 67¤ 02, 77/02, 38/03 i 96/04.1219[1219] Vidjeti: M. Rajčević, “Zakonska regulativa stečaja i likvidacije u Bosni i Hercegovini”, u Zborniku radova

“Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2004, str. 240.1220[1220] M. Velimirović, “Reforma našeg stečajnog zakonodavstva”, Pravo i privreda, br. 5–801, str. 47.1221[1221] Federacija BiH je takođe donijela Zakon o stečajnom postupku (Službene novine Federacije BiH br. 29/03 i

32/04) koji je gotovo identičan zakonu koji je donijela Republika Srpska. U Brčko distriktu BiH u primjeni je Zakon o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji iz 2002. godine, koji se zbog drukčijeg koncepta dosta razlikuje od entitetskih zakona.

1222[1222] Pored izlučnih i razlučnih povjerilaca, u stečajnom postupku postoje i stečajni povjerioci, te povjerioci stečajne mase (v. članove 30–34 i 37–42 ZSP-a RS).

1223[1223] O tome: F. Zaćiragić, „Položaj založnih povjerilaca u stečajnom postupku“, ZIPS, br. 1092/06, str. 4.1224[1224] Vidjeti: D. Medić, “Izlučna i razlučna prava prema Zakonu o stečajnom postupku Republike Srpske”, Pravni

savjetnik, br. 7-8/04, str. 83–88.1225[1225] O tome: P. Bojadžić, “Razlučna i izlučna prava (Prema Zakonu o sanaciji i prestanku organizacija udruženog

rada)”, Privredno-pravni priručnik, br. 2/81, str. 3–16; M: Dika, Izlučna i razlučna prava, stečaj poduzeća i banaka, Zagreb, 1990; M. Dika, “Izlučna i razlučna prava”, Zbornik radova, Zagreb, 1994, str. 41; S. Manić, “Izlučna i razlučna prava u stečajnom postupku”, Pravni informator, br. 9/99, str. 58.

Page 158: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odnosno na prirodi potraživanja i njihova je logična posljedica. Ta prava dovode do odvojenog namirenja iz određenih stvari odnosno imovine dužnika, kao i do prava izdvajanja stvari koje se nalaze u imovini dužnika, ali mu ne pripadaju.1226[1226] Razlučni povjerioci se razlikuju od izlučnih po tome što se njihovo pravo odnosi na dijelove dužnikove imovine, dok se pravo izlučnih povjerilaca odnosi na one predmete koji nisu dužnikova imovina.1227[1227]

 

Zaštita založnih povjerilaca kao razlučnih povjerilaca

Pojam i osnovne napomene

 

Razlučno pravo poznaju sva stečajna zakonodavstva.1228[1228] Zaštita obezbijeđenih potraživanja u stečajnom postupku jedan je od najznačajnijih zadataka stečajnog prava.1229[1229] Razlučni povjerioci su povjerioci koji imaju razlučno pravo.1230[1230] Razlučno pravo je pravo na odvojeno i prioritetno namirenje povjerilaca iz određenih stvari ili prava stečajne mase.1231[1231] Nosioci razlučnog prava se namiruju prije namirenja potraživanja svih ostalih povjerilaca u stečajnom postupku.1232[1232] Ovo pravo se stiče obezbjeđenjem pravom zaloga, pravom retencije (zadržanja) ili na sličan način za potraživanja iz nekog obligacionog odnosa prema dužniku koji je nakon toga stavljen pod stečaj. 1233[1233] Razlučni povjerioci

1226[1226] Ova prava su postojala i prema Stečajnom zakonu za Kraljevinu Jugoslaviju od 22.11.1929. – v. Stečajno pravo na temelju novog Stečajnog zakona za Kraljevinu Jugoslaviju od 22.11.1929. – priredio S. Deželić, Zagreb, 1930, str. 12–13, a i prema Zakonu o prisilnoj nagodbi i stečaju (Službeni list SFRJ br. 15/65, 55/69, 39/72 16/74) – v. M. Dika, Stečajno pravo i pravo prisilne nagodbe – skripta, Zagreb, 1978, str. 95–97, te Zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (Službeni list SFRJ br. 84/89) – v. N. Šarkić i D. Rašić, Komentar Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, Beograd, 1992, str. 91–92.

1227[1227] A. Eraković, Stečajni zakon s komentarom i primjerima, Zagreb, 1997, str. 71.1228[1228] Pojam razlučnog prava vodi porijeklo iz njemačkog stečajnog prava kada je izraz “realni povjerioci” zamijenjen

terminom “razlučni ovlašćenici”.1229[1229] V. Radović, „Stečajni isplatni redovi“, u Budvanski pravnički dani, Aktuelna pitanja savremenog

zakonodavstva, Beograd, 2005, str. 175.1230[1230] M. Velimirović, Privredno pravo, Srpsko Sarajevo, 2001, str. 195. 1231[1231] Vidi: M. Dika, “Razlozi za reformu hrvatskog insolvencijskog prava i neke temeljne novine toga prava”, u Novo

ovršno i stečajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996, str. 224; H. Momčinović, “Novo Hrvatsko stečajno pravo”, Pravo u gospodarstvu, vol. 25, 1996, str. 1148; T. Delibašić, Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika, Beograd, 1999, str. 60; S. Jokić, “Razlučna prava u stečajnom postupku”, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Srbije, br. 3/03, str. 195; M. Dukić - Mijatović, Vodič kroz stečajni postupak, Novi Sad, 2010, str. 195-217.

1232[1232] O tome: F. Zaćiragić, „Novo stečajno pravo u BiH“, ZIPS, br. 1072/06, str. 15.1233[1233] O razlučnim pravima prema Stečajnom zakonu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 44/96, 161/98, 29/99,

129/00, 123/03, 197/03 i 187/04) v. O. Jelčić, „Izlučna i razlučna prava na nekretninama u stečajnom postupku“, u Nekretnine kao objekti imovinskih prava, Zagreb, 2006, str. 265-291; „Izlučni i razlučni vjerovnici“, u Novi stečajni zakon sa sudskom praksom i praktičnim primjerima, priredio I. Novotni, Zagreb, 2006, str. 77–86; V: Buljan, „Izlučni i razlučni vjerovnici“, u Četvrta novela Stečajnog zakona, Zagreb, 2006, str. 143–154; A. Eraković, “Ostvarivanje tražbina u stečajnom postupku”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 20, br. 2/99, str. 666–674; A. Eraković, “Izlučna i razlučna prava u stečaju”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br, 103, str 639–675.

Page 159: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nisu stečajni povjerioci, već zahvaljujući svom razlučnom pravu namiruju se prema pravilima koja bi vrijedila da dužnik nije pao pod stečaj.1234[1234] Otvaranje stečajnog postupka ne utiče na pravo odvojenog namirenja razlučnih povjerilaca, oni se namiruju nezavisno od toka i rezultata stečajnog postupka1235[1235] i objekti osiguranja nisu uopšte dio stečajne mase.1236[1236] Za razliku od razlučnih, stečajni povjerioci svoja potraživanja nisu obezbijedili, pa ih zato ostvaruju srazmjerno iznosu potraživanja u okviru odgovarajućeg stečajnog reda. Onaj ko je stekao razlučno pravo na imovini dužnika ima to pravo i u slučaju neprovođenja postupka stečaja zbog male imovine.1237

[1237] Razlučna prava su stvarna prava na stvarima stečajnog dužnika i predstavljaju sredstvo obezbjeđenja potraživanja.1238[1238] Razlučiti, znači izdvojiti iz opšte stečajne mase stvar ili pravo.1239[1239] Osnovni preduslov da bi dio stečajne mase bio predmet razlučnog prava je da pripada dužniku i da postoji kako u momentu nastanka, tako i u trenutku ostvarivanja razlučnog prava. Da bi se govorilo o razlučnom pravu, ono mora biti stečeno prije otvaranja stečajnog postupka i zbog toga se vidi od kakve je važnosti precizno zakonsko određenje momenta nastanka određenih prava. Razlučna prava nastala u periodu 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga putem prinudnog izvršenja (sudskog ili upravnog) ili prisilnim sudskim osiguranjem, prestaju da važe samim otvaranjem stečajnog postupka.1240[1240] Za početak toka roka važan je dan sticanja razlučnog prava, a to se utvrđuje primjenom propisa stvarnog odnosno izvršnog prava.1241[1241] Iz ovog (argumentum a contrario) proizlazi da se to ne odnosi na razlučna prava stečena na osnovu pravnog posla, sporazuma pred sudom ili zakona. Takva založna prava bi, eventualno, mogla biti samo predmetom postupka pobijanja pravnih radnji, ako su njihovim nastankom neki od povjerilaca stečajnog dužnika bili privilegovani u odnosu na ostale.1242[1242] Založna prava po osnovu sudskog ili upravnog postupka prinudnog izvršenja prestaju da postoje po samom zakonu, pa bi sud trebalo da o tome donese odluku koja ima samo deklaratorni karakter. Smatra se da je navedeni rok dovoljan da spriječi da povjerioci koji su bolje upoznati sa dužnikovom situacijom obezbijede svoja potraživanja na štetu onih koji su neupućeni u finansijsko stanje dužnika.1243[1243]

O razlučnim pravima prema Zakonu o stečajnom postupku Republike Srbije (Službeni glasnik Republike Srbije br. 84/04) v. S. Spasić, „Utvrđivanje potraživanja u stečajnom postupku“, Pravo i privreda, br. 5-8/05, str. 1037–1041; V. Kozar, Komentar Zakona o stečajnom postupku, Beograd, 2004, str. 93; S. Spasić, Realizacija obezbeđenih potraživanja u stečajnom postupku, u Simpozijum u Ohridu, Prilozi o reformi stečajnog prava u zemljama Južne Evrope, Bremen, 2006, str. 122–148.

1234[1234] M. Vasiljević, Poslovno pravo, Beograd, 1999, str. 330.1235[1235] M. Velimirović, „Harmonizacija stečajnog zakonodavstva“, u Zborniku radova “Primena novih zakona u

oblasti privrede, pravosuđa i radnih odnosa”, Novi Sad, 2005, str. 94.1236[1236] M. Cabrillac, Les créanciers munis de sûretés dans les procédures de faillite en droit français , RabelsZ 44

(1980), Heft 4, str. 743. 1237[1237] N. Šarkić i D. Rašić, op. cit., str. 92.1238[1238] V. Kozar, “Stečajni postupak”, Specijalni prilog Savremene prakse, br. 7/04, str. 11.1239[1239] M. Jovanović-Zatilla i V. Čolović, Stečajno pravo, Beograd, 2007, str. 119.1240[1240] Član 57 ZSP-a RS. Vidi: J. Gucunja, „Razlike u tretmanu razlučnih prava u postupcima stečaja i prinudnog poravnanja“, Naša zakonitost, br. 11–

12/79, str. 39.1241[1241] M. Dika, „Osnovne procesnopravne i materijalnopravne posljedice otvaranja stečajnog postupka“, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22, br. 1/01, str. 22.1242[1242] F. Zaćiragić, „Položaj založnih povjerilaca u stečajnom postupku“, ZIPS, br. 1092/06, str. 7. Vidi članove 80-86. ZSP-a RS.1243[1243] M. Velimirović, „Izlučno i razlučno pravo“, u Aktuelna pitanja stečajnog prava, Banja Luka, 2008, str 77. Vidi i B. Živković, „Pravne posledice stečajnog postupka na prava hipotekarnih poverilaca“, Izbor sudske prakse, br. 4/09, str.

20

Page 160: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Momentom otvaranja stečajnog postupka uzima se dan i sat otvaranja naveden u rješenju o otvaranju stečajnog postupka.1244[1244] ZSP-om RS riješena su mnoga konkretna pitanja položaja razlučnih povjerilaca koja su u ranijem zakonu ostala otvorena i izazivala dileme zbog pravnih praznina ili terminoloških nepreciznosti.1245

[1245] Osnovni postulat novog prava u ovoj oblasti je maksimalno poštovanje funkcije razlučnih prava kao sredstava osiguranja povjerioca.1246[1246]

Prema ZSP-u RS, razlučni povjerioci su:

– hipotekarni povjerioci1247[1247] i povjerioci zemljišnog duga,1248[1248]

– povjerioci koji su zakonom, pljenidbom, sporazumom pred sudom ili pravnim poslom stekli neko založno pravo1249[1249],1250[1250]

– povjerioci kojima je stečajni dužnik radi obezbjeđenja prenio neko pravo,1251[1251]

– povjerioci kojima pripada pravo zadržanja1252[1252].1253[1253]

Smatramo da se radi o prihvatljivom metodu definisanja, jer se na ovaj način ne zatvara lista mogućih razlučnih prava.1254[1254] Razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je stečajni dužnik i lično odgovoran. Oni imaju pravo na srazmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu odvojenog namirenja ili se nisu uspjeli odvojeno namiriti u cjelini ili djelimično i u tom slučaju se namiruju srazmjerno visini neizmirenog dijela svog potraživanja.1255[1255]

 

1244[1244] Član 45 stav 2 tačka 3 ZSP-a RS.1245[1245]O tome: V. Čolović i N. Milijević, Stečajni postupak, teoretska razmatranja, zakonski propisi, sudska praksa i

obrasci za praktičnu primjenu, Banja Luka, 2004, str. 59-60.1246[1246] Vidi: M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 261–264.1247[1247] Ne navodi se osnov sticanja hipoteke.1248[1248] Institut zemljišnog duga još nije uveden u naš pravni poredak, pa je čudno da se u zakonu spominju i ovi

povjerioci. Istina, zemljišni dug je bio predviđen u Nacrtu Zakona o stvarnim pravima, ali ga u Zakonu o stvarnim pravima nema. 1249[1249] Založno pravo je najčešći osnov razlučnog prava, a nekada je bilo i jedini.1250[1250] “Stečajni povjerilac ako nije stekao založno pravo, bez obzira na postojanje ugovora o založnom pravu, nije

stekao i pravo odvojenog namirenja. Prema odredbi člana 64 Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima založno pravo stječe se upisom u zemljišne knjige. To znači da je uz punovažan pravni posao (titulus) potreban i način sticanja založnog prava. Postojanje ugovora o založnom pravu stvara samo obveznopravni odnos među strankama. Bez upisa u javne knjige, nema stjecanja založnog prava” – Viši privredni sud Hrvatske, Pž. 3230/87 od 12.1.1988, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti , br. 37/88, odl. 139.

1251[1251] Na ovaj način je moguće odredbu o razlučnim pravima proširiti i na neke nove forme osiguranja.1252[1252] U stečaju dolazi do sukoba prava povjerioca retinenta i prava stečajnog upravnika da provede likvidaciju dobara

dužnika kako bi se ostali povjerioci namirili iz stečajne mase. Ako bi se retinent mogao protiviti zahtjevima dužnikovih povjerilaca i stečajnog upravnika da proda dužnikovu stvar, to bi dovelo do blokade namirenja iz stvari. Zato je trebalo naći rješenje koje istovremeno štiti retinenta i sprečava ga da osujeti namirenje. O tome: S. Petrić, Institut prava retencije u hrvatskom i usporednom pravu, Split, 2004, str. 337.

1253[1253] Član 38 ZSP-a RS.1254[1254] Primjera radi, u Njemačkoj je u ranijim propisima o stečaju odredbama materijalnog prava bilo prepušteno da

definišu ko su razlučni povjerioci, dok je prema novom insolvencijskom pravu izvršeno taksativno nabrajanje razlučnih povjerilaca (paragrafi 50, 51. InsO), tako da odredbama nekog drugog propisa ova lista ne može biti proširena.

1255[1255] Član 39 ZSP-a RS.

Page 161: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Aktivnosti razlučnih povjerilaca u stečajnom postupku

Legitimacija za pokretanje postupka

 

Za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ovlašćeni su stečajni dužnik i svaki onaj povjerilac koji ima pravni interes za sprovođenje ovog postupka.1256[1256] Pošto su razlučni povjerioci privilegovani povjerioci, može da se postavi pitanje njihove legitimacije za pokretanje stečajnog postupka. Prije svega, moguća je situacija kada razlučnom povjeriocu dužnik nije i lično odgovoran. Kada se ima u vidu da takvi povjerioci imaju pravo na namirenje neovisno od toga da li je stečajni postupak otvoren, smatramo da oni nemaju pravni interes za pokretanje stečajnog postupka. Međutim, ukoliko je razlučnom povjeriocu dužnik i lično odgovoran, a on izjavi da se odriče prava na odvojeno namirenje u slučaju otvaranja stečaja, takav povjerilac postaje stečajni povjerilac i, po našem mišljenju, treba mu priznati legitimaciju za pokretanje postupka.1257[1257] Takođe, ovu legitimaciju ima i razlučni povjerilac kome predmet razlučnog prava ne pokriva cijelu tražbinu, pod uslovom da je stečajni dužnik lični dužnik ovog povjerioca.1258[1258]

 

 

Prijava razlučnih prava

 

Povjerioci pismeno prijavljuju svoja potraživanja stečajnom sudu. Prijava mora sadržavati firmu i sjedište, odnosno ime, prebivalište ili boravište povjerioca, pravnu osnovu i iznos potraživanja, te broj žiro računa ili nekog drugog računa povjerioca. Razlučni povjerioci označavaju u prijavi dio imovine stečajnog dužnika na koji se odnosi njihov zahtjev i iznos do kojeg njihova potraživanja prema predviđanju neće biti pokrivena tim razlučnim pravom.1259[1259] Prema tome, ukoliko dio imovine na kome je stečeno razlučno pravo1260[1260] nije dovoljan da se iz njega namiri potraživanje ovih povjerilaca, oni preostali dio mogu realizovati kao neprivilegovani stečajni povjerioci. Zbog toga se i traži da razlučni povjerioci prijave svoje potraživanje u stečajnu masu.1261[1261] Stečajni upravnik se mora izjasniti da li potraživanje priznaje ili ga osporava.1262[1262] Ukoliko razlučni povjerioci prijavljuju svoja potraživanja kao stečajni povjerioci, stečajni upravnik može da utvrdi takva potraživanja određujući da takav povjerilac mora dokazati u kojoj mjeri dobro

1256[1256] Član 4 stav 1 ZSP-a RS.1257[1257] Slično i D. Milenović, “Izlučna i razlučna prava prema Predlogu Zakona o stečaju”, Pravo i privreda, br. 5–

8/04, str. 642. 1258[1258] Tako i J. Garašić, Izlučna i razlučna prava u postupcima prisilne nagodbe, stečaja i likvidacije, magistarski rad,

Zagreb, 1992, str. 246; E. Čulinović Herc, Ugovorno osiguranje tražbina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998, str. 352.

1259[1259] Član 110 stav 5 ZSP-a RS.1260[1260] To je posebna stečajna masa.1261[1261] Potrebno je istaći da razlučno pravo samo po sebi nije predmet potraživanja, već povjerilac prijavljuje određeno

potraživanje pozivom na to da ima pravo da ga realizuje kao razlučni povjerilac – analogno i Viši privredni sud u Beogradu, stav utvrđen na sjednici od 15.10.2001. godine, iz arhive suda.

Page 162: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

koje služi za obezbjeđenje nije dovoljno za namirenje.1263[1263] U slučaju da je stečajni upravnik osporio neko potraživanje, povjerilac se upućuje na parnicu radi njegovog utvrđenja. Ukoliko je osporeno potraživanje za koje postoji izvršni naslov, stečajni upravnik je dužan podići tužbu radi dokazivanja osnovanosti tog osporavanja.1264[1264] Ispitivanje potraživanja u stečajnom postupku obavlja se prema pravilima vanparničnog postupka. Meritorno raspravljanje o postojanju potraživanja može se obavljati samo u parnici, a ne u postupku ispitivanja prijavljenih potraživanja. Povjerilac koji ima pravo na odvojeno namirenje dužan je u određenom roku podnijeti dokaz stečajnom upravniku da se i za koji iznos odrekao odvojenog namirenja ili da nije odvojeno namiren odnosno da unovčavanje dobra koje služi za obezbjeđenje nije dovelo do namirenja ličnog potraživanja. U slučaju da se taj dokaz ne podnese blagovremeno, njegovo potraživanje se kod diobe ne uzima u obzir.1265[1265] Ovo se neće primijeniti u slučaju ako je stečajni upravnik ovlašćen za unovčavanje predmeta na kome postoji razlučno pravo ili ako taj predmet još nije unovčio.1266[1266]

 

 

Realizacija prava namirenja razlučnih povjerilaca

 

Razlučna prava povjerilac ne može ostvariti u prethodnom postupku.1267[1267] Pošto nema izričite zakonske odredbe kojom bi bilo određeno da prethodni postupak počinje donošenjem sudskog rješenja o otvaranju prethodnog postupka, proizlazi da se momentom početka može uzeti trenutak prijema prijedloga za otvaranje stečajnog postupka kod suda.1268[1268] Kada se otvori stečajni postupak, založni povjerilac kao razlučni povjerilac može svoje pravo na namirenje realizovati u stečajnom ili sudskom izvršnom postupku. Pravo izbora postoji dok stečajni upravnik ne počne sa prodajom predmeta zaloge, kao dijela stečajne mase.1269[1269] Ako založni povjerilac odluči da svoje pravo ostvari van stečajnog postupka, on će se namiriti prema pravilima izvršnog postupka. 1270[1270] Ukoliko založni povjerilac odluči da svoje pravo namirenja ostvari u stečajnom postupku, primjenjuju se pravila koja uređuju postupak prodaje predmeta založnog prava i namirenja ovih povjerilaca. 1271

[1271] Način i uslove prodaje imovine stečajnog dužnika određuje skupština povjerilaca na izvještajnom ročištu.1272[1272] Međutim, u pogledu prodaje predmeta razlučnog prava u stečajnom postupku skupština povjerilaca nema takva ovlašćenja. Stečajni upravnik i razlučni povjerioci mogu dogovoriti drugačije uslove i način prodaje u odnosu na redovne. Prodaju cjelokupne imovine dužnika

1262[1262] “Stečajni upravnik može osporiti visinu prijavljenog potraživanja povjerioca i njegovo razlučno pravo, odnosno hipoteku, jer se izjašnjava i na prijavljeno potraživanje i na hipoteku kao razlučno pravo” – Viši trgovinski sud u Beogradu, stav utvrđen na sjednici od 11.7.2000. godine, iz arhive suda.

1263[1263] Član 114 stav 1 ZSP-a RS.1264[1264] Član 115 ZSP-a RS.1265[1265] Član 120 stav 1 ZSP-a RS. 1266[1266] Član 120 stav 2 ZSP-a RS. 1267[1267] Član 15 st. 3 ZSP RS.1268[1268] F. Zaćiragić, „Položaj založnih povjerilaca u stečajnom postupku i njihovih prava u prethodnom postupku“,

ZIPS, br. 1094/06, str. 27.1269[1269] Analogna primjena člana 73. Zakona o izvršnom postupku RS (ZIP).1270[1270] Članom 58 st. 5 ZSP-a RS predviđen je izuzetak od toga.1271[1271] Članovi 102–107 ZSP-a RS.1272[1272] Imajući u vidu da u članu 99 stav 2 ZSP-a RS nisu određena nikakva ograničenja iz toga proizlazi da u ovom

pogledu skupština povjerilaca ima neograničenu slobodu.

Page 163: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

u stečajnom postupku vrši stečajni upravnik.1273[1273] On je potpuno samostalan u preduzimanju svih radnji i donošenju bitnih odluka u ovom pogledu.1274[1274] Nekretnine se unovčavaju po propisima o prinudnom izvršenju,1275[1275] a ako se ne uspije na taj način, stečajni upravnik može da ih unovči slobodnom pogodbom.1276[1276] Ukoliko su nekretnine opterećene razlučnim pravom,1277[1277] za prodaju neposrednom pogodbom potrebna je saglasnost razlučnog povjerioca.1278[1278] Iz dijela dobijenog prodajom koji pripada razlučnom povjeriocu izdvaja se 5% za stečajnu masu. 1279[1279] Radi se o opštem pravilu koje se primjenjuje uvijek kada se stvar prodaje u stečajnom postupku. 1280[1280] U Brčko distriktu BiH u stečajnu masu se unosi samo ono što je preostalo nakon namirenja stečajnih povjerilaca.1281[1281] Razlučni povjerilac ima pravo da tu stvar pogleda.1282[1282] Smisao toga je da on može na odgovarajući način odlučiti o davanju saglasnosti za prodaju nekretnine slobodnom pogodbom. Osiguranje pozicije razlučnih povjerilaca u stečaju treba poslužiti poboljšanju kreditne sposobnosti učesnika na tržištu, te olakšanju uslova za dobijanje kredita.1283[1283] Stečajni upravnik ima ovlašćenje da unovči pokretne stvari na kojima postoji razlučno pravo javnim nadmetanjem ili slobodnom pogodbom,1284[1284] ukoliko tu stvar ima u svojoj državini. Ako stečajni upravnik ima pravo na unovčenje pokretne stvari na ovaj način, dužan je da razlučnom povjeriocu na njegov zahtjev da obavještenje o stanju te stvari. Umjesto toga on može dozvoliti da povjerilac razgleda stvar. Stečajni upravnik može naplatiti ili na drugi način unovčiti potraživanje koje je stečajni dužnik ustupio ili založio radi obezbjeđenja nekog prava. U tom slučaju dužan je razlučnom povjeriocu na njegov zahtjev dati obavještenje o potraživanju. Umjesto toga, on može povjeriocu dozvoliti uvid u knjige i poslovnu dokumentaciju stečajnog dužnika.1285[1285] Prije nego što stečajni upravnik otuđi trećem licu pokretnu stvar ili pravo na čije je unovčenje ovlašćen, dužan je razlučnog povjerioca oba vijestiti na koji način namjerava da otuđi taj predmet i dati mu priliku da u roku od osam dana predloži njegovo povoljnije unovčenje uz predočavanje konkretne ponude sa uputom na platežnu sposobnost kupca. U slučaju da razlučni povjerilac u tom roku ili blagovremeno prije otuđenja predloži povoljniju mogućnost unovčavanja, stečajni upravnik je dužan to iskoristiti ili ga dovesti u poziciju kao da je ovo iskoristio. Isto tako, postoji mogućnost da razlučni povjerilac sam preuzme predmet.1286[1286] Evidentno je da su ove odredbe donesene radi zaštite razlučnih povjerilaca. Nakon što stečajni upravnik proda pokretnu stvar ili pravo, ima obavezu da podmiri troškove stečajne mase vezane za

1273[1273] F. Zaćiragić, “Prodaja predmeta založnog prava u stečajnom postupku”, ZIPS, br. 1140/08, str. 14.1274[1274] Vidi član 101 stav 1 ZSP-a.Zakon ne predviđa nijednu radnju ili odluku koju u okviru postupka prodaje mora da donese stečajni sudija.1275[1275] Potrebno je primijeniti pravila izvršnog postupka o postupku i načinu prodaje, ali ne i o redoslijedu namirenja

povjerilaca.1276[1276] Član 83 ZIP-a koristi termin neposredna pogodba, ali između ovih termina nema suštinske razlike.1277[1277] “Realizacija razlučnog prava ustanovljenog hipotekom može da se ostvari sve dok postoji nepokretnost

opterećena hipotekarnim pravom kao razlučnim pravom. Radi se o stvarnom pravu ustanovljenom na tuđoj nepokretnoj stvari. Hipotekarni povjerilac kome u postupku stečaja nije utvrđeno razlučno pravo, nema pravo namirenja iz hipotekom opterećene nepokretnosti bez obzira na svoje upisano hipotekarno pravo, jer se u postupku stečaja namiruju samo povjerioci sa utvrđenim potraživanjima i pravima” (stav Višeg trgovinskog suda u Beogradu utvrđen na sjednici od 30.8.2002. godine), iz arhive Suda.

1278[1278] Ovo je ustanovljeno zbog privilegovanog položaja razlučnog povjerioca u stečajnom postupku.1279[1279] Član 102 stav 4 ZSP-a RS. 1280[1280] Ovaj procenat je mogao biti i viši, kada se ima u vidu značaj stečajne mase.1281[1281] Član 70 stav 2 Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji Brčko distrikta BiH. 1282[1282] Član 102 stav 5 ZSP-a RS.1283[1283] O tome: M. Dika, „Četvrta novela stečajnog zakona od 7. srpnja 2006. – opći pregled“, u Četvrta novela

stečajnog zakona, opća redakcija M. Dika, Zagreb, 2006, str. 49.1284[1284] U obrazloženju uz član 74 Konačnog prijedloga četvrte novele Stečajnog zakona Republike Hrvatske iz 2006

godine stoji da bi slobodna pogodba značila pogodbu po pravilima obligacionog prava.1285[1285] Član 103 ZSP-a RS.1286[1286] Član 104 ZSP-a RS.

Page 164: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

identifikaciju prava i unovčavanje, a ostatak ostvarenog iznosa će se iskoristiti za namirenje razlučnih povjerilaca.1287[1287] Ako je stečajni upravnik prenio stvar na povjerioca, ovaj će biti obavezan da u stečajnu masu uplati iznos koji je potreban za namirenje troškova utvrđivanja prava potraživanja i za plaćanje poreza kojima je takva prodaja opterećena.1288[1288] Ovakvo rješenje je u skladu sa najnovijim tendencijama u razvoju stečajnog prava. Ukoliko nešto ostane nakon namirenja punog iznosa potraživanja navedenih povjerilaca, to postaje dio stečajne mase. Ako stečajni upravnik ovlašćen za unovčavanje predmeta na kome postoji razlučno pravo to odugovlači nakon izvještajnog ročišta, povjeriocu se mora iz stečajne mase nadoknaditi gubitak vrijednosti njegovog udjela u unovčavanju.1289[1289] Povjerilac je ovlašćen za unovčavanje pokretne stvari ili potraživanja na kojima postoji razlučno pravo u slučaju da tu stvar ima u državini ili ako mu je stečajni upravnik prepustio potraživanje na unovčavanje. Na zahtjev stečajnog upravnika i poslije saslušanja povjerioca, stečajni sudija može odrediti rok u kome povjerilac mora unovčiti predmet kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe.1290[1290] Protekom tog roka, pravo na unovčavanje stiče stečajni upravnik.1291

[1291] Dakle, na pomenuti način u ovom značajnom segmentu bitno je ojačan položaj razlučnih povjerilaca u odnosu na raniji propis (Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji bivše SFRJ).

 

 

Prava razlučnih povjerilaca

u postupku reorganizacije

 

Reorganizacija podrazumijeva namirenje povjerilaca na osnovu stečajnog plana u kome se može odstupiti od zakonskih odredaba o unovčenju i raspodjeli stečajne mase.1292[1292] To je novi institut stečajnog prava čija je primjena počela donošenjem ovog zakona1293[1293] kako bi se posljedice stečaja ublažile.1294[1294] Termin reorganizacija upućuje na to da se radi o preuređenju dužnika u organizacionom i strukturnom smislu.1295[1295] Mogućnosti reorganizacije su različite. Tako je jedan od metoda smanjenja ili odgoda isplate obaveze stečajnog dužnika, što je suština ustanove prinudnog poravnanja, pa zbog toga

1287[1287] Ovi povjerioci imaju pravo i na kamate i troškove.1288[1288] Član 105 ZSP-a RS.1289[1289] Član 106 ZSP-a RS.1290[1290] To je propisano u cilju sprečavanja eventualnih zloupotreba.1291[1291] Član 107 ZSP-a RS.1292[1292] Vidjeti: M. Mićović, “Reorganizacija ili redresman stečajnog dužnika”, Pravo i privreda, br. 5-804, str. 648–658.1293[1293] Reorganizacija je prvi put regulisana u Zakonu o stečaju SAD-a iz 1978. godine. Njime je u glavi XI predviđeno

da sudija može da ostavi dužniku rok od 120 dana (sa mogućnošću skraćenja ili produženja) da podnese plan reorganizacije kako bi se izbjegao stečaj, pod uslovom da plan bude prihvaćen. Kasnije je ovaj institut preuzet i u drugim zakonodavstvima. Primjera radi, predviđa ga Zakon o insolventnosti Njemačke iz 1994, zatim Stečajni zakon Republike Hrvatske iz 1996. godine, Zakon o insolventnosti privrednih društava Republike Crne Gore iz 2002, Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije iz 2004. godine itd. O reorganizaciji u Republici Hrvatskoj v. J. Barbić, “Preustroj dužnika u stečaju”, Tvrtka br. 696, str. 7–11; J. Barbić, “Preustroj”, u Novo ovršno i stečajno pravo, Zbornik radova, Zagreb 1996, str. 251–281; J. Barbić, “Preustroj dužnika u stečaju”, Zbornik radova, XXXIV susret pravnika u gospodarstvu, Opatija 1996, str. 124–151. O reorganizaciji u uporednom pravu v. Lj. Dabić, “Reorganizacija stečajnog dužnika, plan reorganizacije”, Pravni život, br. 11/06, str. 75–93.

1294[1294] Može se reći da stečajni plan predstavlja novi ugovor o međusobnim pravima i obavezama između stečajnog dužnika i njegovih povjerilaca i oni imaju obavezu da ga u cijelosti ispune.

Page 165: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nije bilo potrebe da se prinudno poravnanje posebno reguliše kao u ranijim zakonskim rješenjima. Stečajnim planom se ne smije zadirati u pravo razlučnih povjerilaca na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenog namirenja, ako tim planom nije izričito određeno.1296[1296] Ako sam plan ne sadrži odredbe o tome na koji način se mijenjaju prava razlučnog povjerioca, smatra se da se ta prava ne mijenjaju ni po sadržaju ni po obimu.1297[1297] Ukoliko je planom drugačije određeno, u osnovi za sprovođenje za razlučne povjerioce će se posebno navesti u kom dijelu se njihova prava smanjuju, na koje vrijeme se odgađa njihovo namirenje, te koje još odredbe plana prema njima djeluju.1298[1298] Ako je stečajnim planom uređen i pravni položaj razlučnih povjerilaca,1299[1299] na ročištu na kojem će se raspravljati i glasati o stečajnom planu i pravu glasa stečajnih povjerilaca će se pojedinačno raspraviti prava tih povjerilaca. Pravo glasa imaju oni razlučni povjerioci čija prava nije osporio ni stečajni upravnik, niti neki od razlučnih povjerilaca, kao ni neki od stečajnih povjerilaca. U pogledu prava glasa nosilaca osporenih ili nedospjelih prava, te prava vezanih uz odložni uslov, na odgovarajući način primjenjuju se pravila zakona o utvrđivanju prava glasa tih povjerilaca. Stečajni sudija može, na zahtjev razlučnog povjerioca, priznati takvom povjeriocu pravo glasa, iako mu je samo postojanje ili obim razlučnog prava osporeno.1300[1300] Ukoliko stečajni sudija, na osnovu vjerovatnoće postojanja razlučnog prava, prizna takvom povjeriocu pravo glasa, to će se zabilježiti u popisu prava glasova za glasanje o stečajnom planu.1301[1301] Razlučni povjerioci na čiji pravni položaj plan nema dejstva nemaju pravo glasa.1302[1302] Ako stečajni dužnik (ili neko ko je preuzeo obavezu) ne ispunjava svoje obaveze prema razlučnim povjeriocima (ili nekim drugim povjeriocima), nakon što stečajni plan bude pravosnažno potvrđen od suda, oni mogu da protiv stečajnog dužnika pokrenu postupak prinudnog izvršenja za ostvarenje prava koja su postojala prije usvajanja stečajnog plana.1303[1303] Zakonodavac je ovakvim rješenjem htio maksimalno da zaštiti razlučne povjerioce, čija su prava stečajnim planom svakako modifikovana.

 

Razlučna prava u međunarodnom stečaju

 

Zakonodavac je odlučio da posebnu pažnju posveti i međunarodnom stečaju1304[1304], jer savremeno tržišno poslovanje ima u velikoj mjeri i međunarodni karakter. Postojanje elementa inostranosti stvara novu i kompleksniju situaciju i nameće potrebu za drugačijim pravilima kako bi se

1295[1295] U Francuskoj se ne koristi termin reorganizacija, već redressment (oporavak, podizanje), kako bi se ukazalo da je cilj postupka da se sačuva preduzeće, njegove privredne aktivnosti i radna mjesta.

1296[1296] O stečajnom planu v. M. Velimirović, “Sadržaj i dejstvo stečajnog plana”, Pravni život, br. 1103, str. 31; V. Čolović, “Stečajni plan”, Pravo i privreda, br. 5–803, str. 98.

1297[1297] F. Zaćiragić, „Prava razlučnih povjerilaca u reorganizaciji stečajnog dužnika (2)“, ZIPS, br. 1142/08, str. 18.1298[1298] Član 148 ZSP-a RS.1299[1299] Iz člana 147 ZSP-a RS proizlazi da će se u slučaju da plan predviđa mijenjanje prava razlučnih povjerilaca u

bilo kojem smislu, samim planom morati od tih povjerilaca formirati posebna grupa za glasanje o prihvaćanju stečajnog plana, a ovi povjerioci mogu biti podijeljeni u nekoliko svojih grupa, po osnovu različitih ekonomskih interesa članova pojedinih grupa.

1300[1300] Član 28 stav 3 ZSP-a RS. 1301[1301] Član 164 ZSP-a RS.1302[1302] Član 163 ZSP-a RS. 1303[1303] Vidi član 180 ZSP-a RS. 1304[1304] O međunarodnom stečaju šire: V. Čolović, Međunarodni stečaj, Istočno Sarajevo, 2005.

Page 166: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

problemi koji ovdje mogu da nastanu mogli adekvatno razriješiti.1305[1305] Takva vrsta stečaja je, sasvim razumljivo, prije svega regulisana nacionalnim propisima, mada se sve više nastoji da se to rješava i na širem nivou.1306[1306] Stečajni postupak i njegovi pravni učinci se generalno određuju prema pravu države u kojoj je postupak otvoren.1307[1307] U pogledu razlučnih prava na predmetima koji se nalaze u državi priznanja strane odluke o otvaranju stečajnog postupka, treba da se primijeni pravo zemlje priznanja, ako se oni u trenutku otvaranja stranog stečajnog postupka nisu nalazili na području gdje je otvoren taj postupak. Ukoliko su prava na stvarima evidentirana u javnim registrima, smatra se da se predmet nalazi u državi u kojoj se javni registar vodi.1308[1308] Inače, opšte pravilo kod stvarnopravnih odnosa s elementom inostranosti kod stvari ili prava upisanih u registre jeste da se primjenjuje pravo mjesta gdje se vodi odnosni registar. Prema regulativi Evropske unije, pokretanje stečajnog postupka ne utiče na stvarna prava povjerilaca na tjelesnim i bestjelesnim stvarima, odnosno na pokretnoj i nepokretnoj imovini koja je vlasništvo dužnika, a nalazi se na teritoriji druge države ugovornice. Ta prava povjerilaca se odnose, između ostalog, i na prava na isključivo ispunjenje potraživanja, a što je garantovano zalogom ili drugim garancijama.1309[1309]

Zaključak

 Pored stečajnih povjerilaca i povjerilaca stečajne mase, u stečajnom postupku se

pojavljuju i neka druga lica koja imaju tzv. izlučna i razlučna prava. Založni povjerioci su razlučni povjerioci i njihova potraživanja nastaju prije otvaranja stecajnog postupka. Zbog toga su ovi povjerioci privilegovani povjerioci i za njih, kao što smo vidjeli, važe specificna pravila. Novim Zakonom o stečajnom postupku Republike Srpske su u pogledu ovih lica uređena mnoga važna pitanja na način koji je primjeren modernim rješenjima u drugim zemljama, a u skladu sa tržišnim uslovima privređivanja i velikim promjenama do kojih je došlo u našem ekonomskom sistemu. Pravila o položaju založnih povjerilaca kao razlučnih povjerilaca i namirenju njihovih potraživanja trebalo bi da omoguće potpuniju zaštitu ove kategorije povjerilaca i time doprinesu sigurnosti poslovanja u svim oblastima.

1305[1305] Regulativa EU treba da dovede do unifikacije prava u ovoj oblasti na nivou Evrope.1306[1306] Evropska Konvencija o međunarodnim aspektima stečaja, zaključena u okviru Savjeta Evrope 1990. godine u

Istanbulu, kao i Direktiva br. 134600 Savjeta Evropske unije o stečajnom postupku od 29.5.2000. godine, bave se materijom stečaja sa inoelementom.

1307[1307] Član 197 ZSP-a RS. 1308[1308] Član 198 ZSP-a RS. 1309[1309] O tome: V. Čolović, “Opšti pojmovi o međunarodnom stečaju (stečajnom postupku sa elementom

inostranosti)”, u Aktuelna pitanja stečajnog prava, Banja Luka, 2008, str. 309–310.

Page 167: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

ZAŠTITA, PREINAČENJE SADRŽAJA I PRESTANAK

PRAVA SLUŽBENOSTI

 

Uvod

 

Službenost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svog nosioca da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar), a njen vlasnik je dužan da to trpi ili nešto propušta. 1310

[1310] Ovaj institut je nastao još u rimskom pravu1311[1311] uporedo sa pravom privatne svojine i dugo je bio jedino ograničenje svojine.1312[1312] Kod službenosti dolazi do korišćenja predmeta prava svojine, koji je, ujedno, i predmet tog prava.1313[1313] Službenosti su ograničenje za vlasnika poslužne stvari koji svoja vlasnička ovlašćenja više ne može vršiti u potpunosti kao prije njihovog nastanka. Istorija službenosti je zbog neminovne povezanosti istorija prava svojine.1314[1314] Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima bivše SFRJ (ZOSPO) sumarno je normirao stvarne službenosti,1315[1315] dok je lične samo nabrojao.1316[1316] Sve ostalo je tada bilo prepušteno republičkim odnosno pokrajinskim zakonodavcima.1317[1317] Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (ZSP) je službenosti sveobuhvatno regulisao,1318[1318] a pri tome je prihvatio klasičnu koncepciju o stvarnim i ličnim službenostima kao jedinstvenom institutu.1319[1319] Zaštita, preinačenje sadržaja i prestanak službenosti zaslužuju posebnu pažnju. Titulari ovog prava mogu radi zaštite koristiti ona pravna sredstva koja pripadaju i drugim imaocima stvarnih prava, a isto tako i tužbu koja je karakteristična za zaštitu službenosti. Sadržaj službenosti se, pod određenim uslovima, može preinačiti i prilikom toga može da se javi više spornih pitanja. Prava službenosti se gase kada izgube kauzu svog postojanja, ali bi bilo pogrešno reći da službenosti prelaze na vlasnika stvari, jer on ne može biti istovremeno vlasnik stvari i titular prava

1310[1310] Član 186 ZSP-a.1311[1311] Ranije rimsko pravo je izgrađivalo samo pojedine službenosti, lične službenosti su smatrane kao posebna

stvarna prava na tuđoj stvari, a tek od doba Justinijana službenosti su se donekle počele tretirati kao jedinstven institut. Međutim, pojedini zakoni ih i danas razdvajaju. Vidi: M. Horvat, Rimsko pravo, deveto izdanje, Zagreb, 1977, str. 154–155.

1312[1312] O pravu službenosti opširno: E. Statovci, Prava služnosti – komparativni aspekat, Priština, 1985. To je prva obimna studija u bivšoj SFRJ koja je bila posvećena ovom institutu. Za razliku od drugih autora, Statovci tvrdi da

je službenost originalan i nezavistan institut koji ne potiče od svojine, iako je nastao istovremeno, a u nekim slučajevima i prije nego što se svojina pojavila. Prema njegovom mišljenju, službenost je nastala u određenom stepenu razvoja proizvodnih odnosa kao jedna ekonomska neminovnost, isto kao što je nikla i svojina i drugi instituti građanskog prava.

1313[1313] D. Stojanović i D. Pop-Georgiev, Komentar Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Beograd, 1980, str. 117.

1314[1314] Tako i R. Kovačević Kuštrimović, „Novine u sadržini prava stvarne službenosti u Nacrtu Zakonika o pravu svojine i drugim stvarnim pravima”, u Aktuelna pitanja građanske kodifikacije, Niš, 2008, str. 150.

1315[1315] Članovi 49–59 ZOSPO-a.1316[1316] Član 60 ZOSPO-a.1317[1317] Nažalost, ovakvi propisi nisu doneseni, pa su lične službenosti zadržane samo kao mogućnost, ali ne i kao

realnost, jer je izostalo njihovo zakonsko regulisanje.1318[1318] Članovi 186–263 ZSP-a.1319[1319] Iako se međusobno znatno razlikuju, stvarne i lične službenosti ipak čine jedinstven institut sa mnogo

zajedničkih karakteristika. No, primjera radi, Francuski građanski zakonik uređuje ove službenosti kao posebne pravne institute.

Page 168: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

službenosti.1320[1320] Prestanak službenosti u pravnom prometu znači povećanje upotrebne i prometne vrijednosti poslužnog dobra.1321[1321] Postoji više razloga za prestanak službenosti. Neki od njih vrijede za sva stvarna prava uopšte, a pojedini su karakteristični samo za stvarna prava na tuđoj stvari odnosno bar neka od njih. Jedan razlog je specifičan samo za službenosti – zastara.1322[1322] Posebnu pažnju smo posvetili ukidanju službenosti na zahtjev vlasnika poslužnog dobra zbog promijenjenih okolnosti (kad službenost izgubi razumnu svrhu), jer to predstavlja najčešći način njihovog prestanka iz ugla sudske prakse. Značajno je da stvarne službenosti ne prestaju prodajom nekretnine koja je predmet izvršenja. Isti je slučaj i sa ličnim službenostima koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja izvršenje provodi, dok ostale lične službenosti prestaju provedbom rješenja o dosudi.1323[1323]

 

Zaštita službenosti

Zahtjev za poštovanje prava službenosti

 

Pravo službenosti djeluje prema svima (erga omnes). Zbog toga titular ovog prava uživa zaštitu ne samo protiv vlasnika poslužnog dobra, već i protiv svakog trećeg lica. Tužba za zaštitu službenosti je actio confessoria (od confessio – priznanje, dakle za priznavanje službenosti) i ona potiče iz rimskog prava.1324[1324] Najčešće ovom tužbom imalac prava službenosti zahtijeva od vlasnika poslužne stvari da prizna postojanje službenosti i da trpi izvršavanje te službenosti na svojoj stvari odnosno da propušta na njoj činiti ono što je na osnovu te službenosti dužan propuštati. Aktivno legitimisan za podnošenje tužbe je, dakle, titular prava službenosti. To može da bude vlasnik, suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasnog dobra, kao i držalac koji ima pravo da se koristi određenom službenošću (npr. plodouživalac). Suvlasnik ili zajednički vlasnik mogu sami podnijeti tužbu ukoliko drugi suvlasnici ili zajednički vlasnici ne žele da se pojave u toj parnici, jer bi u protivnom u takvim slučajevima bili onemogućeni u zaštiti svog prava. Pasivno legitimisan u najvećem broju slučajeva je vlasnik poslužne stvari. No, u svojstvu tužene strane može da se pojavi i svako drugo lice koje svojim radnjama osporava ovo tužiteljevo pravo ili ga protivpravno onemogućuje odnosno uznemirava u njegovom izvršavanju bez obzira na to da li te radnje preduzima u svoje ime ili u korist trećeg lica odnosno po njegovom nalogu.1325[1325] Lice po čijem nalogu se onemogućavanje ili uznemiravanje vrši odnosno u čiju korist se vrši može da bude legitimisano ako ove radnje odobri ili se time koristi. Uznemiravanje ne mora da bude samo faktičko, već su relevantne i pravne pretenzije tužene strane. Bitno je da

1320[1320] Z. Rašović, Stvarno pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Podgorica, 2010, str. 311.1321[1321] D. Lazarević, Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011, str. 14.1322[1322] O tome: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, Zagreb, 1998, str. 651.1323[1323] Vidi član 75 st. 1, 2 i 3 Zakona o izvršnom postupku – ZIP (Službeni glasnik RS br. 59/03 i 85/03).1324[1324] U klasično doba ta tužba je imala naziv vindicatio servitutis, a od Justinijanovog doba se zove actio confessoria.

Vidi: Ž. Bujuklić, Forum romanum, Rimska država, pravo, religija i mitovi, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 2006, str. 99.

1325[1325] Vidi član 248 st. 1 ZSP-a.

Page 169: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

je time zasnovano trajno stanje ili da se te radnje ponavljaju odnosno da se može osnovano očekivati da će se opet ponoviti. Ova tužba se ne koristi za zaštitu od nečega što je završeno i više se neće ponoviti. Osnova konfesorne tužbe je u sadržini prava službenosti i ovlašćenju njenog titulara da to pravo štiti od svih povreda za koje nema pravne osnove. Tužitelj ima obavezu da dokaže da je povreda njegovog prava neosnovana odnosno protivpravna. Zbog takvih radnji tužene strane imalac prava službenosti je onemogućen da stvar upotrebljava u ranijem obimu ili mu je upotreba sužena odnosno potpuno onemogućena. Cilj tužbe je da onemogućavanje ili uznemiravanje prestane i da se tužitelju ponovo omogući ostvarenje njegovog prava u punom kapacitetu. Da bi se uspostavilo prijašnje stanje, tužitelj može zahtijevati da sud naloži tuženom pozitivna ili negativna činjenja. Troškovi uspostave ranijeg stanja su uvijek na strani tuženog. Pored toga, u tužbi je sadržan i zahtjev da sud tuženom zabrani da ubuduće ponavlja takve ili slične radnje. Pri tome je irelevantno da li je zbog radnji tuženog tužitelj pretrpio štetu i da li na strani tuženog u pogledu toga postoji krivica. Ako je imalac prava službenosti zbog ovoga pretrpio i štetu, tuženi mu je na njegov zahtjev treba nadoknaditi. Ukoliko, i pored izrečene zabrane od strane suda, tuženi kasnije ponovi iste ili slične radnje, tužitelj zaštitu svog prava može ostvariti u izvršnom postupku. Otuđenje stvari povodom koje teče parnica, a na kojoj postoji pravo službenosti, ne sprečava da se postupak između istih stranaka okonča. Lice koje je tu stvar pribavilo može stupiti u parnicu umjesto jedne od stranaka, samo ako obje stranke na to pristanu.1326[1326] Ratio ove odredbe je da se spriječi odugovlačenje postupka i zloupotrebe koje mogu da nastanu. Rok za tužbu iznosi 10 godina.1327[1327] Početak roka teče od dana kada je titular prestao da vrši svoje pravo zbog oduzimanja ili smetanja od strane nekog lica.1328[1328]

Pored petitorne zaštite, titular prava službenosti pod određenim uslovima ima pravo i na sredstva državinske zaštite (samopomoć i državinske tužbe), a isto tako i obligacionopravne tužbe za naknadu štete prouzrokovane radnjama vlasnika poslužnog dobra ili trećih lica i za izvršenje obaveze iz ugovornog odnosa o ustanovljenju službenosti.

  

Tužba ovlašćenika službenosti

 

Imalac prava službenosti, da bi ostvario svoje pravo na zaštitu, mora dokazati svoje pravo službenosti i čin tuženog koji dovodi do onemogućavanja ili smetanja u izvršavanju tog prava.1329[1329] Tužitelj će svoje pravo dokazati ako dokaže pravnu osnovu i način sticanja, svojinu na povlasnom dobru (kod stvarnih službenosti) i svojinu prethodnika ako je službenost stečena na osnovu pravnog posla. Kod pokretnih stvari (ako su u pitanju lične službenosti) tužilačka strana treba da dokaže čin predaje stvari, dok kod nekretnina, kod obje vrste službenosti,

1326[1326] Član 61 Zakona o parničnom postupku RS – ZPP (Službeni glasnik RS br. 58/03, 85/03 i 74/05).1327[1327] Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske u članu 233 st. 3 za ovo predviđa rok od 20

godina. Smatramo da bi taj rok bio primjereniji i kod nas, jer tada službenosti prestaju zbog zastare.1328[1328] Član 248 st. 2 ZSP-a.1329[1329] Član 249 ZSP-a.

Page 170: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

potrebno je priložiti sudu zemljišnoknjižni uložak ili dokazati da je pravo službenosti stečeno na jedan od zakonom predviđenih načina. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju pravila o reivindikacionoj tužbi.

 

 

Tužba pretpostavljenog ovlašćenika službenosti

 

Slično kao i kod zaštite prava svojine, moguća je i tzv. publicijanska actio confessoria. Zakon je naziva tužbom pretpostavljenog ovlašćenika službenosti. Aktivno legitimisan je držalac prava službenosti koji dokaže pravnu osnovu i istinit način sticanja državine te službenosti.1330[1330] Ako ovo dokaže, za njega se pretpostavlja da je imalac prava službenosti. Naravno, to je pretpostavka koja se može obarati (presumptio iuris tantum). Na ovaj način se olakšava njegov položaj kao držaoca. U pogledu te zaštite na odgovarajući način primjenjuju se pravila o tužbi pretpostavljenog vlasnika1331[1331].

 

 

Zaštita od povrede upisom u zemljišnoj knjizi

 

U slučaju da neko lice stekne pravo korisnika stvarne službenosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, ovlašćenik ima pravo zaštite prema pravilima zemljišnoknjižnog prava.1332[1332] Zaštita u tom postupku može se ostvariti pravnim lijekovima kojima se osporavaju odluke zemljišnoknjižnog suda o sprovođenju upisa. Upis će biti nevaljan kad, u momentu predlaganja, za njegovo sprovođenje nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje propisuje zemljišnoknjižno pravo. Na ovaj način došlo je do povrede upisanog knjižnog prava i razumljivo je da titular tog prava ima pravo na zaštitu. Nevaljan upis ne predstavlja relevantan pravni osnov za sticanje, promjenu ili prestanak nekog knjižnog prava. On proizvodi samo pravne učinke koji su posebno određeni, a proizlaze iz načela zaštite knjižnih prava i zaštite povjerenja u pravnom prometu nekretnina.

  

Preinačenje sadržaja 

1330[1330] Član 250 st. 1 ZSP-a.1331[1331] Član 250 st. 2 ZSP-a.1332[1332] Član 251 ZSP-a.

Page 171: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Sadržaj službenosti može se preinačiti bez obzira na osnov nastanka. Ovlašćenik prava službenosti ima pravo na izmjene i poboljšanja u vršenju svog prava. Prilikom preinačenja primjenjuju se odredbe zakona koje uređuju osnivanje službenosti na osnovu pravnog posla.1333[1333] Preinačenje načina izvršavanja službenosti može se izvršiti po sadržaju ili po mjestu gdje se konkretna službenost izvršava. Ukoliko se bitno mijenja prijašnji način izvršavanja službenosti o tome se mora postići dogovor sa vlasnikom poslužnog dobra na način kako se službenosti osnivaju na osnovu pravnog posla.1334[1334] Izuzetno, nekada je za promjene u vršenju prava službenosti potreban i pristanak trećih lica. To će biti u slučaju kada bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja drugih stvarnih prava na istoj stvari čiji su oni titulari. Ako se bitno ne mijenja način izvršavanja službenosti nosilac ovog prava ga može po svojoj volji preinačiti.1335[1335] Ovdje se radi o poboljšanju načina vršenja ovog prava koje ne predstavlja veći teret za poslužno dobro. Da li u određenom slučaju dolazi do bitne promjene načina izvršavanja službenosti uvijek je faktičko pitanje.

  

Prestanak službenosti1336[1336] 

Propast stvari Pravo službenosti prestaje propašću povlasnog ili poslužnog dobra.1337[1337]

Propašću poslužnog dobra nestaje objekt službenosti, a time i mogućnost njenog vršenja. S druge strane, propašću povlasnog dobra više nema smisla dalje postojanje službenosti, jer se ona i osniva radi boljeg korišćenja tog dobra. Najčešće do propasti dolazi usljed djelovanja više sile zbog nekog prirodnog događaja, ali ona može nastati i iz drugih razloga. Nemogućnost vršenja službenosti izjednačena je u pogledu dejstva sa propašću.1338[1338] ZOSPO nije propisivao šta će se desiti ako se dobro koje je propalo obnovi. ZSP izričito određuje da će se službenost ponovo uspostaviti čim se stvar vrati u prijašnje stanje i to je pravično rješenje.1339[1339] Iste pravne posljedice kao i propast stvari postoje i u slučaju da stvar bude stavljena izvan prometa1340[1340]. Pravo plodouživanja ne prestaje ako je umjesto propale poslužne stvari nastalo pravo koje ga nadomješta (pravo na naknadu, na

1333[1333] Član 252 ZSP-a.1334[1334] Član 207 st. 2 i 3 ZSP-a.1335[1335] Član 207 st. 1 ZSP-a.1336[1336] Vidi: D. Medić, “Prestanak stvarnih služnosti”, Pravna riječ, br. 16/08, str. 181–191.1337[1337] Član 253 st. 1 ZSP-a.1338[1338] Npr. prema članu 1136 Grčkog građanskog zakonika službenost prestaje ako usljed stvarnih ili pravnih razloga

njeno vršenje postane nemoguće.1339[1339] U pogledu ovoga naši raniji zakonici su predviđali različita rješenja. Tako je paragraf 388 Srpskog građanskog

zakonika propisivao da „ako bi se zemlja ili zdanje obnovilo i u pređašnje stanje postavilo, onda i službenost se u pređašnje stanje vraća i svoju pređašnju silu dobija“. Slično rješenje je i u paragrafu 525 Austrijskog građanskog zakonika. Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru u članu 155 predviđao je da se službenost obnavlja ako od propasti povlasnog odnosno poslužnog dobra do njegove obnove nije proteklo više od dvadeset godina.

Prema stanovištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kad je na mjestu stare srušene zgrade odmah izgrađena nova, ne radi se o propasti poslužnog dobra koja bi dovela do prestanka stvarne služnosti – Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-2278/93 od 14.4.1994, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 2/95, odl. 7.

1340[1340] Član 253 st. 2 ZSP-a.

Page 172: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

osiguraninu i sl.). U tom slučaju ovo pravo postoji i dalje na tome kao poslužnoj stvari.1341[1341]

 

 

Sjedinjenje

 

Stvarna službenost prestaje ako isto lice postane vlasnik povlasne i poslužne nekretnine (konsolidacija).1342[1342] Pri tome nije bitno na koji način je došlo do toga (kupoprodajom, nasljeđem, poklonom itd.). Ovo proizlazi iz osnovnog načela prava službenosti po kojem je službenost stvarno pravo na tuđoj stvari.1343[1343] Naše pravo ne poznaje svojinske službenosti koje postoje u njemačkom i švajcarskom pravu.1344[1344] Za slučaj prestanka osnova sjedinjenja koje ima retroaktivno dejstvo (npr. poništenje ugovora o kupoprodaji), smatra se da službenost nije ni prestajala.1345[1345] Ako je službenost upisana u zemljišnoj knjizi, onda postoji i nakon konsolidacije, a njeno dejstvo se ogleda samo u tome da je prestalo vršenje službenosti. Moglo bi se smatrati da u ovim slučajevima službenost miruje, 1346[1346] odnosno da je latentna do promjene ličnosti sopstvenika.1347[1347] Da bi službenost zaista prestala potrebno je izvršiti njeno brisanje u zemljišnim knjigama. U slučaju otuđenja jedne od ovih nekretnina ili uopšte razdvajanja svojine povlasne i poslužne nekretnine prije brisanja službenosti u zemljišnoj knjizi, službenost se ponovo uspostavlja.1348[1348] Ukoliko bi jedan od suvlasnika povlasnog dobra postao vlasnik poslužnog dobra ili obratno, to u pogledu službenosti nema nikakvog dejstva.

 

 

Odricanje ovlašćenika

 

Odricanje je jednostrana pravna radnja. Ona proizlazi iz principa autonomije volje. Da bi odricanje proizvelo pravne posljedice, moraju biti ispunjene pretpostavke za valjanost jednostranog pravnog posla. Pravo službenosti prestaje valjanim odricanjem njegovog titulara bez obzira na pravni osnov osnivanja.1349[1349] Razlozi odnosno motivi zbog kojih je došlo do odricanja nisu od značaja. Jednostranom izjavom volje titulara stvarne službenosti mogu prestati i one stvarne službenosti koje su

1341[1341] Član 253 st. 3 ZSP-a.1342[1342] Član 254 st. 1 ZSP-a.1343[1343] B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Zagreb, 1980, str. 359.1344[1344] Vidi: D Stojanović, Stvarno pravo, osmo izmenjeno i dopunjeno izdanje izdanje, Beograd, 1991, str. 218.1345[1345] Z. Rašović, op. cit., str. 369.1346[1346] D. Lazarević, op. cit., str. 219.1347[1347] M. Bartoš, Tabaci stvarnog prava, str. 295.1348[1348] Član 254 st. 2 ZSP-a.1349[1349] Član 255 st. 1 ZSP-a.

Page 173: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nastale na osnovu ugovora, iako je pravilo da se ugovori ne mogu jednostrano raskinuti.1350[1350] Sa odricanjem izjednačena je derelikcija (napuštanje) povlasnog dobra. Ukoliko je povlasna nekretnina u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu, za odricanje je potrebna saglasnost svih suvlasnika ili zajedničkih vlasnika.1351[1351] Odricanje proizvodi pravno dejstvo i bez pristanka vlasnika poslužnog dobra. Pristanak nije potreban ni ako je vlasnik poslužnog dobra imao od službenosti određene koristi – npr. naplatna službenost.1352[1352] No, potreban je pristanak založnog povjerioca, ako je povlasno dobro opterećeno založnim pravom, jer ono time gubi na vrijednosti. Isto vrijedi i u pogledu titulara prava plodouživanja1353[1353]. Ukoliko je službenost upisana u zemljišnoj knjizi ona prestaje tek ispisom iz ovih knjiga,1354[1354] a odricanje od postojeće službenosti do tada ima samo obligaciono dejstvo.

 

Istek roka i ispunjavanje raskidnog uslova

 

Službenosti (posebno stvarne) u pravilu su trajne, a vremensko ograničenje se mora izričito ugovoriti. Ako je službenost osnovana na određeno vrijeme, ona prestaje istekom ugovorenog vremena. Ukoliko je službenost ustanovljena pod raskidnim uslovom, do njenog prestanka dolazi kada se taj uslov ostvari. Ostvarenje raskidnog uslova nema retroaktivno dejstvo, jer je nemoguće izbrisati akte upotrebe koji su predstavljali vršenje prava. Službenosti mogu prestati i istekom vremena na koje je bilo osnovano pravo svojine iz kojeg su izvedene ili ispunjenjem raskidnog uslova pod kojim je osnovano pravo svojine iz kojeg su izvedene1355[1355]. Ovdje se radi o primjeni pravila resolutio iure dantis (poništenjem – rušenjem prava davaoca ništi se i pravo primaoca). Ukoliko je službenost osnovana pod uslovom da traje dok treće lice navrši određene godine života, ona će do tada trajati, mada je to lice umrlo ranije, ako iz svrhe osnivanja ne proizlazi nešto drugo.1356[1356] Ako je službenost u ovim slučajevima bila upisana u zemljišnoj knjizi ona će prestati tek njenim brisanjem1357[1357].

 

 

Neizvršavanje

 

Službenosti mogu da prestanu i nevršenjem. Taj razlog prestanka je karakterističan za same službenosti i posljedica je njihove prirode, jer su službenosti ograničenja ili opterećenja svojine.

1350[1350] Z. Rašović, op. cit., str. 370.1351[1351] Član 255 st. 2 ZSP-a.1352[1352] Član 255 st. 4 ZSP-a.1353[1353] Član 255 st. 3 ZSP-a.1354[1354] Član 255 st. 5 ZSP-a.1355[1355] Član 256 st. 1 ZSP-a.1356[1356] Član 256 st. 2 ZSP-a.1357[1357] Član 256 st. 3 ZSP-a.

Page 174: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Nevršenje službenosti pojavljuje se u dva vida: kao zastarjelost i kao liberatorna uzukapija. Pretpostavka zastarjelosti je nevršenje službenosti u periodu od 20 godina 1358[1358] koje nije kvalifikovano protivljenjem od strane vlasnika poslužnog dobra. Dakle, kao što se službenost može steći održajem kada se izvršava njen sadržaj u periodu od 20 godina,1359[1359] tako i kada se ne vrši u tom periodu ona prestaje. Službenost je jedino stvarno pravo koje prestaje zastarom. 1360[1360] To je propisano zbog otklanjanja pravne neizvjesnosti i nesklada faktičkog i pravnog stanja. U ovom slučaju radi se o izuzetku od pravila da stvarna prava ne zastarijevaju. Dugotrajno nevršenje službenosti jasno pokazuje da je ona u toj situaciji postala nepotrebna. Ako je povlasno dobro u suvlasništvu, pa službenost vrši samo jedan od suvlasnika, ona ne prestaje, jer vršenje sadržaja službenosti od strane samo jednog suvlasnika sprečava nastupanje zastarjelosti za ostale suvlasnike. Suvlasnik koji vrši službenost „čuva” je i za ostale suvlasnike. U tom slučaju dolazi do izražaja načelo nedjeljivosti, jer službenost služi povlasnom dobru, a ne njegovom vlasniku, pa zato ne može da prestane za jednog suvlasnika, a da važi za drugog.1361[1361] Nevršenjem može prestati pravo stvarne službenosti određene vrste i transformisati se u pravo stvarne službenosti druge vrste i manjeg obima. 1362[1362] Rok koji vodi prestanku prava službenosti zbog nevršenja prekida se tužbom vlasnika povlasnog dobra radi utvrđenja postojanja službenosti. Ako se pravo službenosti po svojoj prirodi može samo rijetko izvršavati, ono ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prilika u kojoj treba da se izvrši njen sadržaj, a titular službenosti to ne učini. Rok od 20 godina se tu može produžiti dok ne nastupi i treća takva prilika. 1363

[1363] Ovo je novina u odnosu na ZOSPO, koji to nije propisivao. Koje je to pravo službenosti koje se može samo rijetko izvršavati uvijek je faktičko pitanje.

Liberatorna uzukapija je, pak, prestanak usljed nevršenja koje je praćeno protivljenjem od strane vlasnika poslužnog dobra. Rok u ovom slučaju iznosi tri godine i teče od momenta kada se vlasnik poslužnog dobra usprotivio daljem vršenju postojeće službenosti.1364[1364] Prema tome, ovdje je bitno da je vlasnik poslužnog dobra manifestovao svoju volju da se protivi vršenju prava određene službenosti. On za to ne mora biti u dobroj vjeri.1365[1365] Protivljenje vršenju službenosti može biti izraženo na bilo koji način. Relevantno je svako protivljenje koje je ozbiljno, jasno i usmjereno na konkretnu službenost. U ovom slučaju titular prava je sam kriv za prestanak službenosti, jer se pokorio zabrani. Rok od tri godine uzastopnog nevršenja prekida se ne samo fizičkim vršenjem prava službenosti, nego i zahtijevanjem pravne zaštite vlasnika povlasnog dobra pred sudom.1366[1366] Ovaj rok se ne prekida tužbom vlasnika poslužnog dobra radi utvrđenja nepostojanja stvarne službenosti.

Prestanak prava službenosti zbog nevršenja posljedica je prirode ovog instituta. Nevršenje pokazuje nezainteresovanost njegovog titulara i takvo ponašanje treba da bude sankcionisano, a prestanak službenosti je građanskopravna sankcija za pasivnost vlasnika povlasnog dobra. Na taj način se pravo

1358[1358] Član 257 st. 1 ZSP-a. Zastarjelost prava službenosti postoji i u francuskom pravu. Rok nevršenja ovdje iznosi 30 godina (članovi 706–710. Code

civila). 1359[1359] Član 198 ZSP-a.1360[1360] Ovdje se ne radi o zastari u pravom smislu riječi, jer zastarom ne prestaje subjektivno pravo, nego samo zahtjev

za njegovo ostvarivanje pred sudom.1361[1361] D. Lazarević, op. cit., str. 206.1362[1362] Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj Gvl- 8/87 od 20.8.1987, Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br.

4/87, odl. 22.1363[1363] Vidi član 257 st. 2 ZSP-a.1364[1364] Član 257 st. 3 ZSP-a.1365[1365] To je zbog toga što se ne radi o sticanju prava.1366[1366] Ovako i Kantonalni sud u Sarajevu, Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 3/02, str. 17, u B.

Majkić-Marinković, „Pravo službenosti /služnosti (servitutes)“, u Zborniku radova sa II savjetovanja iz građanske oblasti u Bosni i Hercegovini, Jahorina, 2007, str. 43.

Tako i I. Velić, „Stvarne služnosti u sudskoj i upravnoj praksi“, Pravni savjetnik, br. 6/05, str. 61.

Page 175: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

svojine vlasnika poslužnog dobra oslobađa suvišnog opterećenja, zadovoljava se i društveni interes, a vlasnik povlasnog dobra nema gubitak koji bi mu nanio realnu štetu. Ovdje može da se postavi pitanje da li pod istim uslovima treba dopustiti i prestanak ličnih službenosti zbog nevršenja, pošto je teško pretpostaviti pasivno ponašanje titulara ovih službenosti u tolikom vremenskom periodu. Smatramo da je za prestanak ličnih službenosti zbog nevršenja trebalo predvidjeti drukčije uslove, primjerenije njihovoj prirodi i svrsi osnivanja. Pravo službenosti ne prestaje nevršenjem niti nastupa zastara dok na poslužnoj stvari postoji naprava koja je namijenjena izvršavanju tog prava, jer se u tom slučaju ne može smatrati da postoji nevršenje.1367[1367] Ako je službenost bila upisana u zemljišnoj knjizi, za njen prestanak potrebno ju je izbrisati.1368[1368] Za to će najčešće biti potrebno ishoditi donošenje sudske odluke kojom se utvrđuje prestanak određene stvarne službenosti iz ovih razloga.

 

 

Ukidanje

 

Ukidanje službenosti na zahtjev vlasnika poslužnog dobra zbog promijenjenih okolnosti (kad službenost izgubi razumnu svrhu) predstavlja najčešći način njihovog prestanka. Iz osnovnog načela da se službenost ima vršiti “civiliter” (uljudno) tj. uz što veću pažnju i na način koji najmanje opterećuje poslužno dobro i da mora imati razumnu svrhu, izvire i pravo vlasnika (suvlasnika) poslužnog dobra da traži da se neka službenost suzi, odnosno potpuno ukine.1369[1369] Ovo načelo ima u vidu da je službenost opterećenje za vlasnika stvari na kojoj ona postoji i zato se službenosti ne smiju proširivati, nego ih treba što je moguće više sužavati (restrikcija službenosti). U trenutku kada određena službenost postane nepotrebni teret treba je promijeniti ili ukinuti.1370[1370] Pogotovo je zabranjena zloupotreba prava službenosti.1371[1371] Pravilo o restrikciji službenosti nije dovoljno razrađeno i to povećava značaj sudske prakse koja se u vezi s tim razvija.1372[1372] Da bi sud mogao donijeti odluku o ukidanju postojeće službenosti, potrebno je da je ona izgubila razumnu svrhu. Ovdje nije od značaja pravna osnova na kome je određena službenost bila osnovana.1373[1373] Dakle, može se tražiti ukidanje svih vrsta službenosti, bez obzira na način njihovog nastanka. Bitno je da je od nastanka službenosti nastupila takva promjena koja je dovela do toga da se povlasno dobro može adekvatno koristiti i bez te službenosti i da je ona postala suvišna. Kada je neka službenost izgubila razumnu svrhu uvijek je faktičko pitanje i odluka o tome zavisi od relevantnih okolnosti svakog konkretnog slučaja u vrijeme donošenja. Zbog njihovog značaja ZSP posebno reguliše ukidanje nužnog prolaza i službenosti puta. Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine ukinuti nužni prolaz, a i drugu službenost puta, bez obzira na kojem je osnovu zasnovana, ako je otvoren prikladniji prolaz ili drugi prolaz iste vrijednosti, koji vlasniku poslužnog dobra čini manju

1367[1367] Član 257 st. 4 ZSP-a.1368[1368] Član 257 st. 5 ZSP-a.1369[1369] Vidjeti sudsku praksu vezanu za ukidanje prava službenosti kod: T. Krsmanović i M. Krvavica, Sudska praksa

iz oblasti stvarnog prava, Beograd, 1999, str. 204–209.1370[1370] E. Karajović, „Prilagođavanje stvarnih službenosti savremenim promenama“, Pravni život, br. 10/96, str. 134. 1371[1371] Vidi član 4 ZSP-a.1372[1372] Brz razvoj tehnike i promjena načina života će biti uzrok mnogih sporova u pogledu čijeg rješavanja će biti

potrebno naći najadekvatnija rješenja.1373[1373] Član 258 st. 1 ZSP-a. I ranije je vlasnik poslužnog dobra mogao tražiti ukidanje svih suvišnih službenosti, bez obzira na način odnosno pravni osnov

njihovog nastanka – v. odluku Vrhovnog suda BiH, Gvl-16/77 od 16.9.1977, u D. Medić, „Ukidanje stvarnih služnosti“, u Rasprave iz građanskog i poslovnog prava, Banja Luka, 2007, str. 9.

Page 176: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

štetu odnosno ako postoji javni prolaz iste vrijednosti.1374[1374] Kriterijumi koji se primjenjuju kod donošenja ove odluke odnose se prevashodno na ekonomsku svrsishodnost, potrebu i opravdanost, gledano sa stanovišta mogućnosti redovnog korišćenja i upotrebe nekretnina u čiju korist službenost postoji. Po načelu restrikcije, službenost bi mogla prestati ako postoji odgovarajuća veza prevoza i prolaza pod uslovom da se njome tuženi bez štete može normalno služiti.1375[1375] U svakom slučaju je potrebno da se nađe najadekvatniji način za razrješenje suprotnih interesa vlasnika opterećenih nekretnina i onih nekretnina u čiju korist prolaz postoji na način kojim se maksimalno uvažavaju oba interesa, a treba voditi računa i o javnom interesu čiji je cilj da se omogući korišćenje i obrada svih zemljišta koja se u ekonomskom smislu mogu iskorišćavati. Ponuđeni prolaz mora omogućavati isti način ostvarivanja redovne upotrebe kao i prolaz koji se ukida. Postoji razlog za ukidanje prava službenosti prolaza ako je nakon njenog konstituisanja uslijedila takva promjena koja omogućava prikladan, iako manje udoban prolaz do javnog puta.1376[1376] Prilikom presuđenja će biti ključni oni elementi koji se odnose na samu mogućnost prolaska tim putem s obzirom na njegov kvalitet (konfiguracija tla, podloga i dr.), kao i interes nekretnina u čiju korist prolaz postoji, te elemenat štete posmatrano sa stanovišta poslužnog dobra. Šta će se smatrati redovnim i uobičajenim korišćenjem i upotrebom nekih nekretnina, može se odlučivati samo prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri tome svakako treba imati u vidu i specifičnosti nekih krajeva i mjesne prilike koje u njima vladaju. Ukidanjem postojećeg prolaza ne može se titular prava službenosti stavljati u lošiji položaj tako da bi mu situacija nastala ukidanjem prolaza nalagala da napusti dotadašnji način upotrebe svog zemljišta i da mijenja njegovu dotadašnju ekonomsku namjenu. ZSP ne kaže da li se za ukidanje službenosti duguje naknada bivšem imaocu prava. Sudska praksa je na ovo pitanje odgovorila pozitivno ako je službenost ustanovljena sa naknadom.1377[1377] Prilikom određivanja naknade sud treba da vodi računa o svim bitnim okolnostima, a naročito o tome koliko dugo je trajala službenost i šta ta odluka znači za povlasno i poslužno dobro. U ovakvim sporovima može se postaviti i pitanje ima li mjesta ukidanju stvarnih službenosti ako tuženi u vrijeme dok se vodi parnica još nema osiguran putni prolaz do svog zemljišta, ali bi se taj prolaz mogao jednostavno i uz neznatne troškove osigurati. Praksa sudova je stala na stanovište da okolnost da u trenutku presuđenja još nije osigurana druga putna veza ne mora bezuslovno biti prepreka za ukidanje službenosti, ako se istom odlukom uz ukidanje službenosti odluči i o radovima koje treba izvesti da bi se nova putna veza uspostavila i o snošenju troškova tih radova.1378[1378] Mišljenja smo da se ovaj stav može prihvatiti ako se ne radi o znatnijim troškovima.1379[1379] Kod donošenja odluke sud mora da ima u vidu odnos između troškova uređenja puta i štete od upotrebe postojeće službenosti. Ako je te troškove snosio vlasnik povlasnog dobra on može od vlasnika poslužnog dobra zahtijevati njihovu naknadu.1380[1380] Moguće je čak i da pravo stvarne službenosti prestane pod odložnim uslovom, tj. od trenutka kada tužitelj (vlasnik poslužnog dobra) uredi prilaz do povlasnog dobra – nekretnina tuženog i tada se izrekom presude moraju određeno navesti radovi koje je tužitelj u takvim situacijama dužan izvesti.1381[1381] U slučaju ovakvog prestanka, titularu službenosti ne bi pripadala naknada, čak i ako je službenost pribavljena uz naknadu. Bilo bi nepravedno

1374[1374] Član 258 st. 2 ZSP-a.Ovako je bilo propisano i paragrafom 5 bivšeg Zakona o nužnim prolazima za Hrvatsku i Slavoniju iz 1906. godine, a isto

propisuje i član 242 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske.1375[1375] Vrhovni sud BiH, Rev-26/89 od 14.9.1989, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br. 4/89,

odl. 45. 1376[1376] Vrhovni sud BiH, Rev-585/89 od 23.4.1990, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, br.

2/90, odl. 27.1377[1377] Okružni sud u Valjevu, Gž-1583/76 od 22.11.1976, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Srbije. br. 1/77, u D.

Medić, Ukidanje stvarnih služnosti..., str. 10. 1378[1378] Vrhovni sud Hrvatske, Rev-963/83, 18.1.1984, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 24/84, odl.

47. 1379[1379] Vidi odluku Vrhovnog suda BiH, Rev-711/82 od 10.3.1983, u M. Vidović i A. Marković, Pravni praktikum,

Imovinskopravni i nasljednopravni odnosi u praksi, Zagreb, 2001, str. 455.1380[1380] Slično i Vrhovni sud Hrvatske, Gzz-125/82 od 7.12.1982, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br.

22/83, odl. 24.

Page 177: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

obavezivati vlasnika poslužnog dobra na još jedan izdatak, pored troškova za uređenje puta. Može se smatrati da je učinjenim izdatkom vlasniku povlasnog dobra faktički “vraćena” naknada koju je prethodno dao za zasnivanje službenosti.1382[1382] Službenost je stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu kojeg titularu tog prava pripada ovlašćenje da se koristi tuđom stvari na određeni način i pri tome se ima u vidu korišćenje u najširem smislu riječi, odnosno svako ono koje ima razumnu svrhu i koje je objektivno korisno, a korist ne mora uvijek da bude materijalna, a još manje novčana.1383[1383] Prestanak objektivne koristi predstavlja opravdan razlog za ukidanje službenosti.1384[1384] Isto tako, prestanak potrebe je opravdan razlog za ukidanje stvarne službenosti, a ovo pravo se ne može ukinuti sudskom odlukom ako nije prestala potreba zbog koje je ustanovljeno.1385[1385] U uporednom pravu postoji mogućnost ukidanja službenosti zbog promijenjenih okolnosti i u slučajevima djelimične korisnosti za povlasno dobro, pod uslovom da je ta korist u nesrazmjeri sa teretom koji službenost predstavlja za poslužno dobro.1386[1386] Vlasnik poslužnog dobra, preko kojeg postoji pravo službenosti prolaza, ne može uspjeti sa zahtjevom da se službenost ukine kada vlasnik povlasnog dobra povremeno koristi drugi prolaz preko imanja trećih lica i sa njihovom saglasnošću. Za ukidanje postojeće službenosti bilo bi nužno da je u momentu pokretanja sudskog postupka vlasnik povlasnog dobra putem pravnog osnova stekao mogućnost korišćenja prolaza do svoga zemljišta preko nekretnina trećih lica.1387[1387] Ista je situacija i kada na terenu postoji prikladniji prolaz preko nekretnina koje su u vlasništvu trećih lica.1388[1388] Ukoliko je nakon osnivanja prava službenosti naknadno izgrađen novi put u skladu sa zakonom, zahtjev za ukidanje prava službenosti puta bi bio osnovan, dok se zahtjev ne bi mogao prihvatiti ako bi samo postojao faktički put koji ne bi garantovao nesmetan pristup vlasniku povlasnog dobra.1389[1389] Aktivno legitimisan za podnošenje tužbe za ukidanje službenosti je vlasnik poslužnog dobra, a ne i neko treće lice – npr. stanar u zgradi koja se nalazi na poslužnom dobru.1390[1390] Ako postoji više suvlasnika poslužnog dobra, svaki od njih to može tražiti.1391[1391] Ovu legitimaciju ima i svaki zajednički vlasnik. Pasivno legitimisan u ovoj parnici je vlasnik povlasnog dobra,1392[1392] odnosno titular službenosti, ali ne i onaj ko je samo držalac prava

1381[1381] Analogno i Okružni sud Zagreb, Gž-7377/84-2 od 19.2.1985, u R. Petaković, Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima sa sudskom praksom, Beograd, 1990, str. 56.

1382[1382] S. Paunović, „Službenost prolaza“, Pravni život, br. 10/05, str. 528.1383[1383] Vidjeti odluku Vrhovnog suda Hrvatske, Rev-160/88 od 18.1.1989, Pregled sudske prakse, Prilog naše

zakonitosti, br. 46, odl. 36.Članom 1028 Italijanskog građanskog zakonika propisano je da se službenost ustanovljava ne samo radi postizanja

ekonomskih koristi za vlasnika povlasnog dobra, već i radi postizanja većeg komoditeta.1384[1384] U tom smislu i Vrhovni sud Hrvatske, Rev-303/78 od 28.6.1978, u Z. Stipković, „Služnosti“, Zbornik Pravnog

fakulteta u Zagrebu, br. 1–2/81, str. 84. „Zemljišne službenosti su trajno vezane za povlasno dobro i moraju služiti njegovom ekonomskom iskorištavanju. Ove

službenosti moraju biti objektivno korisne, pa prestanak takve koristi može biti opravdan razlog za ukidanje službenosti” – Pravni stav Kantonalnog suda u Sarajevu, u Zbornik sudske prakse sudova u Bosni i Hercegovini u oblasti građanskog prava, priredio Haso Tajić, Sarajevo, 2005, str. 41.

1385[1385] Vrhovni sud Srbije, Rev-1753/98 od 24.4.1998, u M. Subić, Zakon i sudska primena zakona, Zbornik radova, Beograd, 2005, str. 195.

1386[1386] Vidi npr. član 736 st. 2 Švajcarskog građanskog zakonika, član 1383 Etiopskog građanskog zakonika i član 294 Poljskog građanskog zakonika.

1387[1387] Analogno i Vrhovni sud Makedonije, Gzz-48/84 od 8.11.1984, Sudska praksa, br. 5/85, str. 33.1388[1388] Slično i Županijski sud u Varaždinu, Gž-229/08-2 od 28.2.2008, u D. Medić i H. Tajić, Sudska praksa iz

stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008, str. 656. Vidi i odluku Županijskog suda u Sisku, Gž-710/99 od 29.11.1999, Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 2/00, odl. 5.

1389[1389] Slično i Vrhovni sud BiH, Rev-22/80 od 5.2.1980, u M. Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, Zagreb, 2004, str. 419.

1390[1390] Vrhovni sud Srbije, Gzz-369/73, Zbirka VSS, br. 111.1391[1391] U tom smislu i Okružni sud u Puli, Gž-336/74 od 6.5.1974, u M. Žuvela, op. cit., str. 418. Prema mišljenju D.

Lazarevića, svi suvlasnici poslužnog dobra su nužni suparničari i ako tužbu podnese samo jedan od suvlasnika, ona treba da bude odbačena. Vidi: D. Lazarević, op. cit., str. 208.

1392[1392] Vrhovni sud Srbije, Gzz-112/76, Zbirka VSS, br. 109.

Page 178: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

službenosti.1393[1393] Ukoliko na povlasnom dobru postoji više suvlasnika odnosno zajedničkih vlasnika ili je više lica koji imaju pravo službenosti, svi oni su jedinstveni suparničari.1394[1394] Povodom tužbe vlasnika (suvlasnika) poslužnog dobra za ukidanje službenosti, kada su za to ispunjeni zakonski uslovi, službenost se gasi odlukom suda u parničnom postupku. Dakle, ova odluka ima konstitutivni karakter. Kod ostalih slučajeva prestanka službenosti radi se o odlukama koje imaju deklaratorno dejstvo. 1395[1395] U pravnoj teoriji preovlađuje mišljenje da je dopušteno da se vlasnik za određeno vrijeme može odreći prava da zahtijeva ukidanje stvarnih službenosti zbog promijenjenih okolnosti.1396[1396] Smatramo da se taj stav može prihvatiti, jer se ne protivi prirodi i svrsi ovih službenosti, a u tom smislu ne postoji nikakva pravna zabrana. Plodouživalac u pogledu korišćenja stvari treba da se ponaša kao dobar domaćin i u skladu sa namjenom stvari. Ukoliko tako ne postupa, može se obavezati da da osiguranje ili ovo osiguranje može da odredi sud. Ako plodouživalac to ne učini, sud će donijeti odluku kojom plodouživanje ukida i obavezuje vlasnika na plaćanje pravične naknade.1397[1397] Alternativa za ukidanje plodouživanja u ovom slučaju može da bude u tome da sud koji vodi postupak svojom odlukom postavi upravnika poslužnoj stvari. Ovo će se desiti u slučaju da sud utvrdi da je to bolje s obzirom na sve bitne okolnosti konkretnog slučaja, te ukoliko to zahtijeva plodouživatelj koji se obavezao da će snositi sve troškove te uprave kao troškove upotrebe i iskorišćavanja poslužne stvari.1398[1398] Zakonom je propisano da službenost koja je upisana u zemljišne knjige u slučajevima ukidanja prestaje brisanjem.1399

[1399] Ovo je u suprotnosti sa odredbom da se službenost ukida odlukom suda, odnosno da sudska odluka ima konstitutivni karakter, ali brisanje službenosti koja je ukinuta u svakom slučaju je korisno zbog publiciteta i obavještavanja trećih lica.

 

 

Zaštita tuđeg povjerenja

 

Pretpostavka je da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nepokretnosti. Načelo povjerenja je esencijalno načelo zemljišnih knjiga.1400[1400] Upravo od stepena povjerenja u zemljišne knjige zavisi i njihov značaj za sigurnost pravnog prometa. Prema ovom načelu treća savjesna lica se mogu pouzdati da je ono što je upisano u zemljišnu knjigu tačno (pozitivni pravac načela povjerenja) a da ono što nije upisano ne postoji (negativni pravac načela povjerenja).1401[1401] U određenim slučajevima službenost se može steći i vanknjižno, bez upisa u zemljišnu knjigu. Takvo sticanje dovodi do neusklađenosti

1393[1393] „Ukoliko tuženi nije vlasnik povlasnog dobra, već samo faktički korisnik prolaza čije se ukidanje tražilo tužbom, onda ne bi bio pasivno legitimisan u sporu radi ukidanja službenosti” – Vrhovni sud Srbije, Gzz-112/76, u T. Ralčić, Pravni instituti, propisi i sudska praksa u oblasti svojinskih odnosa, Beograd, 1983, str. 193–194.

1394[1394] Član 366 ZPP-a.1395[1395] Vidi: J. Hekman, „O proširenju i dokidanju stvarnih služnosti”, Naša zakonitost, br. 9/82, str. 73.1396[1396] U tom smislu i član 1385 Etiopskog građanskog zakonika.1397[1397] Član 258 st. 3 ZSP-a.1398[1398] Član 258 st. 4 ZSP-a.1399[1399] Član 258 st. 5 ZSP-a.1400[1400] Član 190 ZSP-a propisuje da se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u pogledu službenosti primjenjuju

odredbe čl. 55–57 ovog zakona, ako nisu suprotne pravnoj prirodi tih prava.1401[1401] Vidi O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 1982, str. 545.

Page 179: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem nekretnine i to nepovoljno utiče na sigurnost pravnog prometa nekretnina. Kada se službenost stiče odlukom suda ili drugog organa, onda je momenat pravosnažnosti odnosno konačnosti odluke trenutak tog sticanja. U situaciji kada se službenost stiče održajem, ona nastaje ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki odnosno protekom posljednjeg dana roka od dvadeset godina. Titular službenosti može u ovakvim slučajevima tražiti da se tako stečene službenosti upišu u zemljišnu knjigu. Međutim, to je njegovo pravo, ali ne i obaveza. Može se desiti da nakon takvog sticanja poslužnu stvar stekne lice koje nije znalo niti je moralo znati za postojanje navedene službenosti, pouzdajući se u potpunost zemljišnih knjiga u kojima ona nije bila upisana. U tom slučaju službenost prestaje, jer savjesni sticalac stiče svojinu bez tereta koji nisu bili upisani.1402[1402] Zbog djelovanja pravnih učinaka zaštite povjerenja u zemljišne knjige ovaj sticalac stiče knjižno pravo opterećeno samo onim pravima, teretima i ograničenjima koji su u času podnošenja zahtjeva za upis na njegovo ime već bili upisani u zemljišnoj knjizi ili je iz te knjige bilo uočljivo da je zatražen njihov upis.1403[1403] Sve dok se zemljišnoknjižno i stvarno pravno stanje nekretnine ne usklade u korist savjesnih sticatelja, djeluju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost zemljišne knjige. Sticalac poslužnog dobra će lakše moći dokazati svoju savjesnost ukoliko neupisana služnost nije bila vidljiva, dok će mu to u suprotnom slučaju biti mnogo teže. Dokazivanje će mu biti olakšano zato što mu se nedostatak dobre vjere ne može prebaciti iz razloga što nije istraživao vanknjižno stanje.1404[1404] Time je znatno pojačan položaj trećih savjesnih lica, a i povjerenje u zemljišne knjige.

  

Prestanak lične službenosti Lične službenosti su načelno nenasljediva i neprenosiva stvarna prava

vezana za ličnost uživaoca (jednog ili više) – fizičkog ili pravnog lica i traju, najduže, do prestanka njihovog pravnog subjektiviteta.1405[1405] Subjektivitet fizičkog lica prestaje smrću ili proglašenjem nestalog lica za umrlo. Tada prestaje i pravo lične službenosti, ako nije drugačije ugovoreno.1406[1406] Pravna lica gube subjektivitet usljed zabrane obavljanja djelatnosti, stečaja ili sličnih razloga. Pri tome, mora doći do njihovog brisanja iz odgovarajućeg registra. S druge strane, smrt fizičkog ili prestanak pravnog lica kao vlasnika objekta ličnih službenosti ne dovode do njihovog prestanka. ZSP predviđa izuzetak od pravila o nenasljedivosti ličnih službenosti na taj način što je predviđena mogućnost njihovog nasljeđivanja poslije smrti prvog titulara. Ako je pravo lične službenosti izričito osnovano i za ovlašćenikove nasljednike, nasljeđivanjem će preći na one koji nasljeđuju prvog ovlašćenika. Smrću prvih nasljednika naslijeđeno pravo lične službenosti se gasi, ako nije drukčije ugovoreno1407[1407]. Do nasljeđivanja može doći samo voljom vlasnika, a ne i voljom titulara te službenosti.

Ako je lična službenost konstituisana u korist jedne porodice, ona će postojati sve dok postoji ta porodica, odnosno bilo ko od njezinih pripadnika. Budući članovi

1402[1402] Član 259 ZSP-a.1403[1403] Vidi član 56 stav 2 ZSP-a.1404[1404] Član 55 stav 3 ZSP-a.1405[1405] M. Lazić, Lične službenosti, Niš, 2000, str. 125.1406[1406] Član 260 st. 1 ZSP-a.1407[1407] Član 260 st. 2 ZSP-a.

Page 180: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

porodice stiču službenost u času rođenja. U slučaju sumnje da li je lična službenost osnovana za nasljednika ili za određenu porodicu smatra se da je osnovana za nasljednika, što je sasvim razumljivo, jer je to manji teret za vlasnika. Ukoliko neko tvrdi da je sporna lična službenost osnovana za porodicu, to mora i dokazati na odgovarajući način.1408[1408]

  

Rasterećenje zakonom ili odlukom upravne vlasti

 

Rasterećenje zemljišta je ukidanje određenih tereta na nekim zemljištima. Između ostalog, na ovaj način može prestati i pravo službenosti. Do rasterećenja može da dođe posebnim zakonom ili odlukom nadležnog organa u slučajevima i pod pretpostavkama određenim posebnim zakonom1409[1409] uz obeštećenje ili bez njega u opštem interesu. Ako je po sili zakona službenost prestala, ne može se više u sudskom postupku raspravljati je li službenost takvog sadržaja i dalje potrebna, već da li je na zakonom propisan način nastala nova službenost.1410[1410] Ukoliko ukidanje ili prestanak službenosti ima značaj izvlašćenja (eksproprijacije),1411[1411] titular službenosti ima pravo na naknadu.1412[1412] Ona se određuje shodno odredbama Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske.1413[1413] Ako je službenost upisana u zemljišnoj knjizi ona prestaje brisanjem, osim ako zakonom nije drukčije određeno.1414[1414]

  

Prestanak stvarne službenosti 1415[1415] Odredba ZSP-a pod ovim naslovom vjerovatno je unesena omaškom, pošto

su navedeni načini prestanka stvarnih službenosti (liberatorna uzukapija, sjedinjenje, propast povlasnog i poslužnog dobra, zastarjelost, ukidanje) normirani ranije u opštim odredbama o prestanku službenosti koje se odnose i na stvarne službenosti. Zbog toga bi tu odredbu u budućim izmjenama i dopunama zakona, kao suvišnu, trebalo ukinuti. Propisivanje u ovom dijelu da stvarne službenosti prestaju nevršenjem u periodu od 10 godina u suprotnosti je sa već navedenom opštom odredbom gdje je za prestanak službenosti po ovom osnovu predviđen rok od 20 godina, pa to može da dovede do dilema u praksi. Odredba da vlasnik poslužne nekretnine može zahtijevati da prestane pravo stvarne službenosti kada ona postane nepotrebna za korišćenje povlasne nekretnine, kao i kada prestane drugi

1408[1408] Član 260 st. 3 ZSP-a.1409[1409] Član 261 st. 1 i 2 ZSP-a. Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske, Gzz-39/84 od 31.10.1984, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 26/85,

odl. 40.1410[1410] Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-498/93 od 26.1.1994, u M. Vidović i A. Marković, op. cit., str.

457.1411[1411] Eksproprijacija je mjera državne prinude kojom se pravo svojine na nepokretnostima oduzima ili ograničava uz

pravičnu naknadu u cilju ostvarenja opšteg interesa.1412[1412] Član 261 st. 3 ZSP-a.1413[1413] Službeni glasnik RS br. 112/06 i 37/07.1414[1414] Član 261 st. 4 ZSP-a.1415[1415] Član 262 ZSP-a.

Page 181: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

razlog zbog kojeg je zasnovana, 1416[1416] faktički je ponavljanje opšte odredbe kojom je propisano da se može tražiti ukidanje službenosti kada ona izgubi razumnu svrhu.

  

Podjela povlasne i poslužne nepokretnosti

Prema načelu nedjeljivosti u slučaju podjele povlasnog ili poslužnog dobra stvarne službenosti ostaju u svom ranijem obimu i protežu se na sve dijelove kako podijeljenog povlasnog dobra tako i podijeljenog poslužnog dobra. Ovo načelo odnosi se samo na stvarne službenosti,1417[1417] dok su kod ličnih službenosti moguća određena odstupanja. ZSP je propisao poseban slučaj odstupanja od načela nedjeljivosti predviđajući mogućnost ukidanja stvarne službenosti kao nepotrebne u slučaju kada se podijeli povlasna nekretnina.1418[1418] U tom slučaju vlasnik poslužnog dobra može zahtijevati da stvarna službenost vlasnika pojedinog dijela podijeljenog povlasnog dobra prestane, ako ona ne služi za potrebe tog dijela.1419[1419] To će biti u situaciji kada je i prije diobe povlasnog dobra postojeća stvarna službenost, po svojoj prirodi i namjeni, bila ograničena samo na određeni, samostalni dio povlasnog dobra, zbog čega nakon njegove podjele službenost faktično služi samo za potrebe tog samostalnog dijela, ali ne i za potrebe ostalih diobom nastalih dijelova. Zbog toga je razumljivo da vlasnik poslužnog dobra može zahtijevati da na ostalim dijelovima povlasnog dobra službenost prestane. Pravo službenosti, dakle, prestaje ako je otpala njegova namjena.1420[1420] Ukoliko dođe do podjele poslužne nepokretnosti, stvarna službenost ostaje samo na onim dijelovima na kojima je zaista i vršena,1421[1421] pa je i to odstupanje od navedenog načela nedjeljivosti. U ovakvoj situaciji nema nikakvog opravdanja da nakon diobe poslužnog dobra službenost ostane i dalje na onim dijelovima na kojima nije bila vršena ni ranije.

 

 

Zaključak

 

Titular službenosti ima za zaštitu svog prava na raspolaganju sva pravna sredstva kao i ostali nosioci stvarnih prava, te tužbu karakterističnu za zaštitu službenosti (actio confessoria). Sadržaj službenosti se može preinačiti na način na koji se uređuje osnivanje službenosti na osnovu pravnog posla. Službenosti prestaju kao i sva stvarna prava ili pak na načine koji su tipični za ovaj pravni institut. Zakon o stvarnim pravima je regulisao neke slučajeve njihovog prestanka, dok se ostali podrazumijevaju shodno njihovoj pravnoj prirodi (npr. nije propisan slučaj prestanka službenosti na osnovu pravnog posla). Specifičan razlog za prestanak službenosti je zastara. Najviše dilema svakako izaziva ukidanje službenosti na zahtjev vlasnika poslužnog dobra kada su one, po njegovom mišljenju, izgubile razumnu svrhu. Sud će udovoljiti zahtjevu u ovakvim parnicama ako se utvrdi da je šteta koja se čini vlasniku poslužne

1416[1416] Ovako je propisivao i ZOSPO-a u članu 58 stav 2.1417[1417] O načelu nedjeljivosti stvarnih službenosti šire: I. Grbin, „Pravo služnosti“, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1097.1418[1418] U postupku razvrgnuća zajednice nekretnina, u postupku eksproprijacije ili komasacije itd.1419[1419] Član 263 st. 1 ZSP-a.1420[1420] Vrhovni sud Srbije, Gzz-168/49, Zbirka odluka, 1952, knjiga 1. br. 104.1421[1421] Član 263 st. 2 ZSP-a.

Page 182: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nekretnine veća od koristi za povlasnu nekretninu ili da su bar šteta i korist postale podjednake, te da više nema razloga za dalje postojanje sporne službenosti. Pri tome se svakako mora imati u vidu i javni interes koji zahtijeva da što više zemljišta bude obrađeno, ali isto tako i da štetu od suvišnih puteva ne trpe samo vlasnici opterećenih nekretnina, nego posredno i cijela društvena zajednica.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 183: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 184: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

PRAVO GRAĐENJA

 

Uvod

Pravo građenja je novi institut stvarnog prava u Republici Srpskoj.1422[1422] Uveden je u naš pravni sistem Zakonom o stvarnim pravima (ZSP) kojim je na ovim prostorima konačno izvršena kodifikacija stvarnog prava.1423[1423] To pravo postoji i ima tradiciju u mnogim zemljama,1424[1424] dok u nekim postoji superficijarno pravo koje mu je prilično srodno.1425[1425] Pravo građenja u današnjem obliku se uvodi početkom XX vijeka pod uticajem jakog privrednog i ekonomskog razvoja.1426[1426] Ovo pravo ima dosta sličnosti sa službenostima i sa zakupom, mada u pogledu njih ima i bitnih razlika.1427

[1427] Postoji više razloga za uvođenje prava građenja u naše stvarno pravo. Ipak, jedan od najvažnijih, svakako je mogućnost rješavanja stambenih potreba socijalno ugroženih slojeva stanovništva, jer se na ovaj način značajno snižavaju troškovi te izgradnje. Nosiocu prava građenja omogućava se sticanje prava svojine na zgradi, a da ne mora prethodno kupiti zemljište na kome se ta zgrada nalazi. S druge strane, pravo građenja je lukrativan posao za samog vlasnika zemljišta1428[1428] jer mu omogućava da dugoročno stiče koristi od svog zemljišta, a da na njemu ne gubi pravo svojine. Nadamo se da će ovaj institut u praksi imati široku primjenu.

 

1422[1422] Vidi: M. Vuković, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950, str. 205–209; P. Simonetti, Pravo građenja, Sarajevo–Beograd, 1986; P. Simonetti, „Pravo građenja i držanje vlastite zgrade na tuđem zemljištu“, Pravo u gospodarstvu, br. 5–6/84, str. 354–370; P. Simonetti, „Pravo građenja“, Pravni život, br. 11–12/91, str. 1293–1306; R. Jotanović, Pravo građenja, magistarska teza, Beograd, 2006.

1423[1423] U našem pravnom sistemu važi načelo zatvorenog broja stvarnih prava (numerus clausus). To je princip koji uglavnom važi u kontinentalnim pravima. Prema ZSP-u, stvarna prava su: pravo svojine, pravo građenja, založno pravo, pravo stvarne i lične službenosti i pravo realnog tereta (član 1 st. 2). Pravo građenja kod nas do sada nije bilo zakonski regulisano, niti je bila predviđena mogućnost njegovog postojanja.

1424[1424] Npr. u Austriji je pravo građenja uvedeno Zakonom o pravu građenja od 26.4.1912. godine, u Njemačkoj Uredbom o nasljednom pravu građenja sa zakonskom snagom od 15. januara 1919. godine, Republika Hrvatska je uvela ovaj institut Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine itd.

O pravu građenja u uporednom pravu opširno: P. Simonetti, „Funkcije, sadržaj i priroda prava građenja u usporednom pravu“, u Aktuelne tendencije u razvoju i primeni evropskog kontinentalnog prava, Tematski zbornik radova, sveska II, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2010, str. 171–205.

1425[1425] I pravo građenja i superficijarno pravo razdvajaju zgradu od zemljišta. Međutim, superficijarno pravo samo neutralizuje snagu zemljišta i drži zgradu pravno odvojenu od zemljišta. S druge strane, pravo građenja preuzima funkciju zemljišta.

Vidi: A. Romac, Rimsko pravo, peto izdanje, Zagreb, 1994, str. 195; P. Simonetti, „Rimski superficies i pravne ustanove koje prethode hrvatskom pravu građenja“, u Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001, str. 203–258; P. Simonetti, Prava na građevinskom zemljištu (1945–2007), Rijeka, 2008, str. 16–24.

1426[1426] O tome: L. Tajić, “Pravo građenja”, Pravni savjetnik, br. 7–8/05, str. 47.1427[1427] Npr. razlika između prava građenja i prava službenosti je u tome što pravo građenja, osim korišćenja tuđe stvari,

sadrži i pravo svojine na izgrađenoj zgradi.1428[1428] D. Stojanović, Stvarno pravo, deveto izdanje, Kragujevac, 1998, str. 285.

Page 185: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

Pojam prava građenja

 

Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu1429[1429] koje daje ovlašćenje svom nosiocu da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu,1430[1430] a vlasnik tog zemljišta dužan je da to trpi. Ovo pravo je u pravnom pogledu izjednačeno s nepokretnošću. Zgrada koja je izgrađena ili koja bude izgrađena na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je tog prava, kao da je ono zemljište.1431[1431]

Dakle, pravo građenja ima vrlo kompleksnu strukturu i specifičnu pravnu prirodu,1432[1432] na neki način svoj dvostruki pravni život. S jedne strane radi se o ograničenom stvarnom pravu na nečijem zemljištu (teret zemljišta),1433[1433] a s druge strane je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom, što znači da se fingira da se radi o zemljištu i smatra se posebnim zemljišnoknjižnim tijelom. Pravo građenja je po svojoj pravnoj prirodi ograničeno stvarno pravo koje se po sadržaju razlikuje od ostalih stvarnih prava.1434[1434] Ono ima sva značajna obilježja stvarnog prava, jer postoji privatna vlast na stvari, neposrednost, apsolutnost i sljedovanje, njegov objekt je određena nekretnina,1435[1435] a ne činidba dužnika, stiče se i gubi na isti način kao i ostala stvarna prava na nekretninama, ali postoje i specifični razlozi njegovog prestanka.1436[1436] Pošto je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom („otjelovljeno” samostalno pravo1437[1437]), pa je zgrada njegova neraskidiva pripadnost, pravo građenja sa zgradom čini pravno jedinstvo, bez obzira na to da li je zgrada koja je njegov sastavni dio izgrađena prije ili nakon osnivanja prava građenja. Činjenica da je na zemljištu već podignuta zgrada ne sprečava njegovo opterećenje pravom građenja. Ako do toga dođe, zgrada se odvaja od zemljišta, prirasta pravu građenja i biće u svojini nosioca ovog prava dok to pravo traje. Zgrada je priraštaj prava građenja, njegov bitni sastavni

1429[1429] Pošto se pravo građenja može osnovati i na vlastitom zemljištu, ne bi bila adekvatna formulacija na „tuđem” zemljištu. Dakle, pravo građenja i pravo svojine na nekom zemljištu se ne isključuju. Pravo građenja se ne može osnovati na zemljištu na kome niko ne može imati pravo svojine.

1430[1430] Zgrade treba da budu trajne, jer je trajnost konstitutivni element pravnog jedinstva zemljišta i zgrade. Privremene zgrade nisu sastavni dio zemljišta, one su se samo radi neke prolazne namjene spojile sa zemljištem i smatraju se pokretnim stvarima. Na njih se pravo građenja ne odnosi. Trajnost ili privremenost zavisi od namjene zgrade.

1431[1431] Član 286 ZSP-a. 1432[1432] O pravnoj prirodi prava građenja v. L. Velić, „Pravo građenja u SR Njemačkoj i njegovo uvođenje u pravni

sistem Bosne i Hercegovine“, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2006, str. 463–464.

1433[1433] Vlasnik zemljišta je ograničen postojanjem prava građenja, ne smije raditi sa zemljištem ono što bi imao pravo kada prava građenja ne bi bilo i primoran je trpjeti radnje nosioca ovog prava na svom zemljištu.

1434[1434] Ovako je i po austrijskom i njemačkom pravu, dok švajcarsko pravo pravo građenja smatra kao podvrstu službenosti.

1435[1435] Predmet prava građenja je zemljište i to uvijek cijelo zemljišnoknjižno tijelo.1436[1436] P. Simonetti, „Ustanova prava građenja prema radnom nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i

Hercegovine i Republike Srpske“, u Zborniku radova “Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse”, Mostar, 2008, str. 28.

1437[1437] P. Simonetti, „Pravo građenja de lege ferenda“, Zakonitost, br. 2–3/93, str. 183.

Page 186: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

dio.1438[1438] Prema ovoj konstrukciji zgrada je izgrađena na pravu građenja koje je fiktivno zemljište. Zbog postojanja prava građenja omogućeno je razdvajanje između prava svojine na zemljištu i prava svojine na objektu i građevina ne postaje sastavni dio zemljišta i svojina vlasnika zemljišta. Na ovaj način na prvi pogled narušava se načelo pravnog jedinstva nekretnine, jer su, u pravilu, različita lica vlasnici zemljišta i građevine izgrađene u režimu prava građenja. Međutim, na osnovu fikcije da je pravo građenja nekretnina, održava se načelo jedinstvenosti nekretnine kao suštinsko načelo novog stvarnopravnog uređenja.1439[1439] Pravna veza između prava građenja i zgrade koja je njegova pripadnost čvršća je nego prirodna veza između zemljišta i zgrade, jer se zgrada može pravom građenja odvojiti od zemljišta, a pravo građenja i zgradu je nemoguće odvojiti.1440[1440] Pravo građenja može postojati iznad ili ispod površine zemljišta. To znači da bi, teoretski, na jednom zemljištu mogla postojati dva prava građenja različitih lica, jedno na površini, a drugo ispod površine zemljišta. Značajno je da se time otvara mogućnost ekonomskog korišćenja i tzv. podzemlja za izgradnju npr. podzemnih garaža, skloništa, proizvodnih pogona i tome slično. Volumen objekta prava građenja po pravilu je manji od volumena objekta prava svojine, jer se proteže samo do one dubine koja je nužna za stabilnost zgrade koju pravo građenja odvaja od zemljišta na njegovoj površini ili ispod nje odnosno do one visine dokle dopire opravdani interes nosioca prava građenja.1441[1441] Najveći volumen prava građenja je na onoj površini zemljišta koju pokriva zgrada odvojena od zemljišta pravom građenja ili zgrada koja se na njemu može izgraditi. Manji volumen je tamo gdje su izgrađeni ili se mogu izgraditi sporedni građevinski objekti, koji su pripaci zgrade odvojeni od zemljišta pravom građenja. Najmanji volumen objekta prava građenja je na onom dijelu zemljišta opterećenim pravom građenja na kome njegov nosilac ima prava i obaveze plodouživaoca.1442[1442]

  

Sadržaj prava građenja, neodvojivost, nosioci, prometnost i ograničenja

 Sadržaj prava građenja nije čvrsto određen. Samo bitni dio sadržaja ovog

prava se određuje zakonom, jer je to u skladu sa njegovom društvenom svrhom i stranke ga moraju poštovati. Ovlašćenja nosioca prava građenja ne smiju biti veća od ovlasti koja bi imao vlasnik zemljišta da na svom zemljištu izgradi zgradu. Lice koje je nosilac prava građenja je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog prava,1443

[1443] a u pogledu zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlašćenja i dužnosti plodouživaoca.1444[1444] Svaka odredba ugovora i drugog akta koja je sa

1438[1438] Dakle, zgrada kao tjelesna stvar je priraštaj prava građenja, bestjelesne stvari, koje je izjednačeno s nekretninom.

1439[1439] O tome: V. Belaj, „Pravo građenja“, u Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić (1928–200.), Zagreb, 2009, str. 389.

1440[1440] R. Jotanović, „Pravo građenja prema Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske“, u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva, Beograd, 2009, str. 86.

1441[1441] P. Simonetti, „Pretpostavke, funkcije i priroda prava građenja“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 424.

1442[1442] P. Simonetti, „Nekretnine kao objekti prava vlasništva i prava građenja“, Pravni život, br. 11/09, str. 530.1443[1443] Sa pravom građenja koje postoji na zemljištu neodvojivo je povezano pravo svojine na izgrađenoj zgradi i jedno

lice ne može biti nosilac prava građenja, a drugo vlasnik izgrađene zgrade.

Page 187: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

tim u suprotnosti je ništavna.1445[1445] Nosilac prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u visini prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako zakon ne određuje drukčije.1446[1446] Ovo je lična obaveza nosioca prava građenja, a nije stvarni teret nekretnine.1447[1447] Prema tome, to je striktni zakonski okvir u okviru kojeg se stranke prilikom osnivanja prava građenja moraju kretati i on se ne može mijenjati njihovom voljom, a njime se konkretizuje svrha ovog prava. Na taj način štiti se ekonomski slabija strana (nosilac prava građenja). Veći dio sadržaja prava građenja prepušta se strankama koje ga osnivaju, ako je pravni posao osnov sticanja. One u granicama autonomije volje ugovorom uređuju svoja prava i obaveze prema vlastitim interesima. Stranke se, primjera radi, mogu dogovoriti o vrsti i veličini zgrade, roku izgradnje, obavezi snošenja različitih tereta, trajanju prava građenja itd. I sud koji određuje osnivanje prava građenja može u okviru obaveznog zakonskog okvira odrediti sadržaj tog prava. Nosilac prava građenja ne smije izgraditi zgradu suprotno zakonskim ograničenjima, a pogotovo javnopravnim pravilima o građenju. Ako bi zgradu izgradilo treće lice ili vlasnik zemljišta, radilo bi se o građenju na tuđem zemljištu i primijenila bi se pravila u pogledu toga, s tim što bi pravo građenja igralo ulogu zemljišta.1448[1448] Pravno jedinstvo prava građenja i zgrade je neraskidivo, ne postoji pravo koje može odvojiti zgradu od prava građenja. Zbog toga se zajedno i prenose, nasljeđuju i opterećuju.1449[1449] Promjena sadržaja prava građenja dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom opterećene nepokretnosti. Ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nepokretnosti, onda razumljivo treba postići sporazum o tome i sa titularima tih prava. Na preinačenje sadržaja primjenjuju se odredbe ZSP-a koje se odnose na osnivanje prava građenja na osnovu pravnog posla.1450[1450]

Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje (neodvojivost), pa ako neko po bilo kojem pravnom osnovu stekne svojinu opterećenog zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom građenja, osim ako zakonom nije drugačije određeno.1451[1451] Odstupanje bi se npr. eventualno moglo propisati Zakonom o eksproprijaciji kada to traži svrha eksproprijacije zemljišta koje je opterećeno pravom građenja i u drugim sličnim slučajevima. Ovo pruža pravnu sigurnost i nosiocu prava građenja i titularima prava koja ga opterećuju, a to je krucijalno u pravnom prometu. Pravo građenja može se ograničiti pravnim poslom na svaki način koji nije suprotan zakonu ili njegovoj prirodi odnosno pravima trećih lica.1452[1452] Nosilac prava građenja je lice (fizičko ili pravno) u čiju korist je to pravo osnovano ili je na njega preneseno.1453[1453] Nema posebnih ograničenja u

1444[1444] Titular prava građenja ima samo prava i dužnosti plodouživaoca. Međutim, on svojim pravom može raspolagati. Pravo građenja se, inače, bitno razlikuje od prava plodouživanja, posebno u pogledu prometnosti. Vidi: V. Spaić, Građansko pravo, Opšti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971, str. 672.

1445[1445] Član 287 st. 1 ZSP-a.1446[1446] Član 287 st. 2 ZSP-a. Dakle, što se tiče naknade, radi se o dispozitivnoj odredbi koja vrijedi u slučaju “ako zakon ne određuje drukčije”. 1447[1447] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 2, Zagreb, 2007, str. 87.1448[1448] M. Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno

izdanje, Zagreb, 2004, str. 358–359.1449[1449] Član 291 st. 3.ZSP-a.1450[1450] Član 288 ZSP-a.1451[1451] Član 289 ZSP-a.1452[1452] Član 292 ZSP-a.1453[1453] Član 290 st. 1 ZSP-a.

Page 188: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

pogledu toga ko sve može biti nosilac tog prava. Za to se ne traži poslovna sposobnost, pa pravo građenja može biti osnovano u korist bilo kog lica koje je za to pravo zainteresovano.1454[1454] Pravo građenja može se osnovati samo na zemljištu na kome neko lice ima pravo svojine.1455[1455] Nije moguće osnovati pravo građenja na pravu građenja. Vlasnik zemljišta može biti nosilac prava građenja na svome zemljištu.1456[1456] Posljedica toga je da ovo pravo ne prestaje sjedinjenjem. Dakle, u tom slučaju vlasnik ima dvije nekretnine i to prirodnu (zemljište) i pravnu (pravo građenja) i time se povećava vrijednost njegovog zemljišta. Pravo građenja je u prometu, ono je otuđivo1457[1457] i nasljedivo kao i druge nepokretnosti, ako zakonom nije drugačije određeno. Ako bi se pravu građenja oduzela ta bitna svojstva, ono bi izgubilo svoj pravni identitet. Po tome se ovo pravo razlikuje od ličnih službenosti. Prometnost i nasljedivost mogu biti ugovorno ograničene, ali na način koji nije u suprotnosti sa prirodom tog prava. Pravo građenja može se opteretiti službenostima, realnim teretima i založnim pravom, kao i na svaki drugi način koji je u skladu sa zakonom, a nije suprotan pravnoj prirodi tog prava.1458

[1458] Mogućnost opterećenja prava građenja nalazi se u opterećenju prava svojine koje postoji na zgradi, a to se čini posredno, preko prava građenja. Ta prava se upisuju u teretovnicu (odjeljak C) posebnog zemljišnoknjižnog uloška.1459[1459] Ako se osnuje neko stvarno pravo kao teret prava građenja, to pravo tereti samo pravo građenja, a ne i zemljište koje je tim pravom opterećeno. Imajući u vidu da ne postoje posebna ograničenja, proizlazi da se pravo građenja može opteretiti i stvarnim i ličnim službenostima, kao i stvarnim i ličnim teretima. Opterećenje prava građenja u skladu je sa njegovom funkcijom. Posebno je značajna mogućnost zalaganja ovog prava, radi dobijanja hipotekarnog kredita u svrhu izgradnje objekta.1460[1460]

  

Funkcije prava građenja Iz svega izloženog, može se izvući zaključak da pravo građenja treba da

zadovolji tri bitne funkcije: socijalnu, privrednu i pravnu, pa se po tome ono razlikuje od ostalih ograničenih stvarnih prava.1461[1461]

  

Socijalna funkcija prava građenja

1454[1454] No, primjera radi, ono ne može biti osnovano u korist svakidašnjeg vlasnika neke nekretnine.1455[1455] Dakle, pravo građenja se ne može osnovati na opštim i javnim dobrima.1456[1456] Član 290 st. 2 ZSP-a.Smisao postojanja prava građenja na vlastitom zemljištu mogao bi biti jedino u njegovom prenošenju na drugoga i to bi zato

trebalo biti privremeno stanje dok do tog prenosa ne dođe.1457[1457] Za to se ne traži saglasnost vlasnika zemljišta. U Njemačkoj se npr. za otuđenje prava građenja zahtijeva

saglasnost vlasnika opterećenog zemljišta (paragraf 26 Uredbe o nasljednom pravu građenja).1458[1458] Član 291 st. 1 i 2 ZSP-a.1459[1459] Vidi čl. 20 i 29 Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske – ZZK (Službeni glasnik RS br. 67/03, 46/04,

109/05 i 119/08). 1460[1460] To je velika prednost u odnosu na prava korišćenja koja su prethodila pravu građenja i koja su imala istu

funkciju, ali se nisu mogla hipotekarno založiti, niti biti predmet izvršenja – o tome v. P. Simonetti, Pravo građenja, doktorska disertacija, Zagreb, 1983, str. 249–251.

1461[1461] O tome opširno: P. Simonetti, Ustanova prava građenja prema radnom nacrtu Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske..., str. 25–28.

Page 189: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 Poznato je da su danas troškovi izgradnje građevina (stambenih zgrada,

stanova, poslovnih prostora) po tržišnim cijenama veoma visoki i da je takva gradnja za mnoge građane gotovo nedostupna. Pravo građenja je jedno od sredstava stimulisanja jeftinije izgradnje. Pošto je osnivanjem prava građenja omogućeno da zainteresovani pojedinci pribave građevinsku parcelu u svrhu izgradnje potrebnih nekretnina bez njene kupovine za relativno skromnu mjesečnu naknadu (prosječnu zakupninu), na taj način se pospješuje ta izgradnja upravo za kategoriju socijalno osjetljivih i ugroženih građana, što je za društvo veoma značajno. Pogotovo ovdje treba imati u vidu činjenicu da se pravo građenja može opteretiti i založnim pravom, a to njegovom titularu daje i mogućnost pribavljanja kredita za izgradnju potrebne zgrade. Dakle, nosiocu prava građenja omogućava se ne samo jeftinija i dostupnija izgradnja, nego i njeno kreditiranje tuđim sredstvima, a to bitno snižava troškove takve izgradnje i čini je prihvatljivom širem krugu lica. Tako se na najbolji način postiče adekvatno rješavanje stambenih potreba građana koji to pitanje ne mogu riješiti na drugi odgovarajući način.

 Privredna funkcija prava građenja

 Esencijalna funkcija prava građenja je da omogući ekonomičnije i racionalnije

korišćenje zemljišta. Vlasnici zemljišta često nemaju dovoljno sredstava za izgradnju zgrada na njima. Oni u toj situaciji imaju priliku da osnivanjem prava građenja podstiču tu gradnju, ali istovremeno i da ubiru prihode u skromnim, ali stalnim i sigurnim mjesečnim iznosima. Po prestanku prava građenja vlasnik zemljišta postaje i vlasnik izgrađene zgrade uz određenu naknadu. Sve to ima i višestruke privredne efekte, omogućava se izgradnja, modernizacija i poboljšanje komunalne infrastrukture gradova, gradnja socijalnih stanova, a i ubiranje rente na gradskom zemljištu, prvenstveno od strane opština odnosno jedinica lokalne samouprave, jer upravo one raspolažu najvećim površinama građevinskog zemljišta.

  

Pravna funkcija prava građenja Pravo građenja preuzima ulogu zemljišta, jer je zgrada, kao što smo vidjeli,

njegova pripadnost. Umjesto prirodnog zemljišta, sada postoji pravo građenja kao druga nekretnina, pa izgrađena zgrada postaje pripadnost tog prava. Prema tome, nosilac prava građenja ujedno je i vlasnik zgrade koja je pripadnost njegovog prava građenja koje poništava privlačnu snagu prava svojine zemljišta. Na ovaj način izgrađena zgrada se razdvaja od zemljišta. Time se samo zamjenjuje objekt koji privlači zgradu i umjesto zemljišta dolazi pravo građenja kao drugo zemljište.

  

Osnivanje (sticanje) prava građenja1462[1462] 

1462[1462] O tome šire: P. Simonetti, “Osnivanje prava građenja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 20, br. 2/99. str. 553–593.

Page 190: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Pravo građenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda.1463[1463] Način osnivanja ne može se mijenjati voljom stranaka, jer pravo građenja djeluje prema svima, pa se na taj način štite savjesna treća lica. Ovo pravo se osniva na određeno, obično duže vrijeme. Ako to ne bi bio slučaj, ne bi se ostvarila svrha njegovog postojanja.1464[1464] Pošto se pravo građenja izvodi iz prava svojine na nečijem zemljištu koje se njime opterećuje, ono se osniva u načelu aktom raspolaganja zemljišnoknjižnog vlasnika zemljišta.1465[1465] U slučaju da osnivač prava građenja nije bio vlasnik opterećenog zemljišta, iako je kao takav uknjižen u zemljišnoj knjizi, pravo građenja se može steći s povjerenjem u zemljišne knjige ako je sticalac bio savjestan. Sticalac prava građenja bio je savjestan ako u trenutku sklapanja pravnog posla o osnivanju prava građenja, te u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga da sumnja u to da osnivač prava građenja koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan nije vlasnik, već da je to treće lice koje je pravo svojine steklo vanknjižnim putem.1466

[1466] Na ovaj način se štiti povjerenje u zemljišne knjige, bez kojeg nema sigurnosti u pogledu prometa na nekretninama. To je, u stvari, sticanje prava građenja na osnovu zakona i izuzetak od pravila da se ovo pravo može steći samo na osnovu pravnog posla ili odluke suda. Ako bi u toj situaciji pravo građenja želio da osnuje vanknjižni (pravi) vlasnik, on bi se samo mogao obavezati da će osnovati ovo pravo pošto uknjiži pravo svojine na svoje ime u zemljišnoj knjizi. Pravni posao na osnovu koga se osniva pravo građenja, mora da bude zaključen u propisanom, pismenom obliku i mora biti adekvatno notarski obrađen.1467[1467] Nedostatak potrebne forme dovodi do njegove ništavnosti. Ispunjenje obaveza iz ugovora u cjelini ili u pretežnom dijelu ne može dovesti do konvalidacije kao u slučaju kada je za valjanost ugovora propisana obična pisana forma.1468[1468] Što se tiče sadržaja, taj pravni posao (ako je dvostrani), prije svega, mora sadržavati sporazumnu izjavu stranaka o osnivanju prava građenja, koja treba da bude data i od vlasnika zemljišta i od budućeg nosioca prava građenja uz izričito očitovanje vlasnika zemljišta da dozvoljava upis prava građenja u zemljišnoj knjizi na svom zemljištu (clausula intabulandi). Ova klauzula ne smije biti neodređena ili vezana za uslov i bez nje neme ni uknjižbe prava građenja. To pojačava pravnu sigurnost koja je neophodna u pogledu osnivanja i prometa prava na nekretninama, a u skladu je i sa načelom kauzalne tradicije u našem pravu. Kauza o osnivanju prava građenja mora da bude jasno označena i vidljiva. Takođe, bitan sastojak je i odredba o predmetu pravnog posla odnosno zemljištu kao objektu prava građenja.1469[1469] Potrebno je određeno navesti broj katastarske čestice, njenu površinu, kao i katastarsku opštinu u kojoj se nalazi zemljište koje će biti opterećeno pravom građenja. U suprotnom, takav pravni posao bio bi ništav po opštim načelima obligacionog prava.1470[1470] Eventualne

1463[1463] Član 293 st. 1 ZSP-a.Primjera radi, u Njemačkoj se pravo građenja može steći i tabularnim održajem, na osnovu pogrešne uknjižbe i protekom roka

od 30 godina (paragraf 902 Njemačkog građanskog zakonika).1464[1464] R. Jotanović, „Pojam prava građenja“, Pravna riječ, br. 8/06, str. 371.1465[1465] P. Simonetti, „Pravo vlasništva i pravo građenja stranih osoba na nekretninama u Republici Hrvatskoj“, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 27, br. 1/06, str. 39.1466[1466] Vidi čl. 55 i 56 ZSP-a.1467[1467] Vidi član 68 st. 1 tač. 4 Zakona o notarima (Službeni glasnik RS br. 86/04, 2/05, 74/05).1468[1468] Član 73 ZOO-a.1469[1469] Najčešće će se raditi o građevinskim parcelama.1470[1470] Član 47 Zakona o obligacionim odnosima bivše SFRJ (ZOO) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu

člana 12 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava RS (Službeni glasnik RS br. 21/92).

Page 191: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

odredbe tog pravnog posla o odvajanju prava građenja i zgrade, te o odvajanju prava građenja od zemljišta su ništave. Pravni posao kojim se osniva pravo građenja može biti jednostrani1471[1471] i dvostrani. Naravno, češće će se raditi o ugovoru između vlasnika zemljišta i nosioca prava građenja, koji je u pogledu sadržaja najviše sličan ugovoru o prodaji sa obročnim otplatama cijene.1472[1472] ZSP ne ograničava krug lica koja mogu na svom zemljištu osnovati pravo građenja. Jedini uslov je da su vlasnici zemljišta i da su kao takvi upisani u zemljišnoj knjizi.1473[1473] U slučaju da je zemljište na kome se osniva pravo građenja u susvojini ili zajedničkoj svojini, potrebna je saglasnost svih suvlasnika odnosno zajedničara, jer se radi o poslu koji prelazi okvire redovnog upravljanja.1474[1474] Pravo građenja stiče se dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu, i to upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje i upisom kao posebnog zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku, kada budu ispunjene sve propisane pretpostavke.1475

[1475] Upis u zemljišnu knjigu ima konstitutivno dejstvo.1476[1476] Do tog momenta valjan pravni posao o osnivanju prava građenja ima samo obligacionopravno dejstvo. Sam način upisa odražava dvojnu pravnu prirodu ovog prava. Prilikom upisa prava građenja kao tereta zemljišta stavlja se i oznaka broja novog zemljišnoknjižnog uloška prava građenja. U A listu uloška prava građenja treba navesti podatak da se radi o pravu građenja i izvršiti oznaku opterećenog zemljišta i broj njegovog zemljišnoknjižnog uloška. Ukoliko bi pravo građenja štetilo već upisanim ograničenim stvarnim pravima na zemljištu koje bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlašćenika tih prava.1477[1477] Kada se na osnovu prava građenja izgradi zgrada ili postojeća zgrada odvoji od zemljišta pravom građenja, izvršiće se upis na pravu građenja.1478[1478] Ako zakonom nije drugačije određeno u pogledu načina osnivanja prava građenja, njegove promjene i prestanka, te u pogledu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZSP-a koje se odnose na pravo svojine.1479[1479]

Pravo građenja može se osnovati i odlukom suda u postupku diobe i ostavinskom postupku, te u drugim slučajevima određenim zakonom.1480[1480] Na osnivanje prava građenja u ovom slučaju primjenjuju se pravila o osnivanju službenosti odlukom suda.1481[1481] Ta odluka se, najčešće, temelji na saglasnosti stranaka u postupku diobe ili na osnovu nekog valjanog očitovanja ostavitelja (npr.

1471[1471] Npr. vlasnik zemljišta osniva pravo građenja za sebe.1472[1472] Kod prava građenja umjesto cijene postoji periodična naknada vlasniku zemljišta.1473[1473] Lica koja imaju samo pravo plodouživanja ili upotrebe u pogledu zemljišta razumljivo ne mogu osnivati pravo

građenja.1474[1474] Članovi 32 i 46 ZSP-a.1475[1475] Član 294 st. 1 ZSP-a.1476[1476] ZZK je u članu 29 pravo građenja nazvao pravom korišćenja, pa je s obzirom na dosadašnju upotrebu tog

termina, takvo označavanje moglo da izazove nepotrebne zabune. Pošto u vrijeme donošenja tog zakona nije bio donesen ZSP, ZZK je regulisao i sadržinu prava građenja (korišćenja), iako je njegov zadatak bio samo da propiše tehniku upisa ovog prava u zemljišne knjige.

1477[1477] Član 294 st. 3 ZSP-a.1478[1478] Član 294 st. 4 ZSP-a.1479[1479] Član 294 st. 5 ZSP-a.1480[1480] Ovdje se moglo predvidjeti da se pravo građenja može osnovati i odlukom organa uprave, primjera radi u

postupku eksproprijacije.1481[1481] Član 295 ZSP-a.

Page 192: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

legat ili nalog).1482[1482] Pravo građenja se, pod određenim uslovima, može steći i građenjem na tuđem pravu građenja. Nosiocu tog prava tada pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta.1483[1483] U ovom slučaju se primjenjuju pravila o građenju na tuđem zemljištu.1484[1484] Što se tiče prenosa prava građenja, primjenjuju se odredbe zakona o sticanju prava svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla, odluke nadležnog organa i nasljeđivanja, ako zakonom nije drugačije određeno niti proizlazi iz pravne prirode prava građenja.1485[1485]

Zaštita prava građenja Pravo građenja kao pravo na nečijem zemljištu uživa zaštitu odgovarajućom primjenom pravila o

stvarnim službenostima, a kao nepokretnost u pravnom pogledu odgovarajućom primjenom pravila o zaštiti prava svojine.1486[1486] Dakle, time ponovo dolazi do izražaja dvostruka pravna priroda ovog prava, kao ograničenog stvarnog prava na nečijem zemljištu i kao samostalne nekretnine u pravnom smislu.

Sporovi u vezi sa pravom građenja su, u pravilu, vezani za odnos nosioca prava građenja i vlasnika zemljišta, ali ometanje izvršavanja ovlašćenja koja proizlaze iz prava građenja može da vrši i svako treće lice. Vlasnik zemljišta, nakon osnivanja prava građenja, može svoje pravo svojine na tom zemljištu samo ograničeno koristiti, jer mora poštovati prava nosioca prava građenja. Nosilac prava građenja stiče pravo da koristi zemljište koje je opterećeno pravom građenja. Njemu to korišćenje treba da bude omogućeno i prije, a i poslije izgradnje građevine. Naravno, on treba da ovo zemljište koristi na adekvatan, primjeren način za izgradnju objekta, a poslije toga prema namjeni objekta. Ukoliko ga neko u tome ometa, on ima pravo na zaštitu prema pravilima o zaštiti titulara stvarne službenosti.1487[1487] U pogledu izgrađene zgrade na opterećenom zemljištu nosilac prava građenja ima pravo svojine, pa zbog toga u svrhu zaštite ima pravo da koristi svojinske tužbe. Pomoću vlasničke tužbe (rei vindicatio)1488[1488] i tužbe iz pretpostavljene svojine,1489[1489] on može zahtijevati predaju stvari u državinu, a negatornom tužbom nosilac prava građenja može tražiti od lica koje ga bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem državine, da to uznemiravanje prestane.1490[1490] Nosilac prava građenja ima pravo i na državinsku zaštitu (samopomoć i državinske tužbe),1491[1491] jer je neposredni držalac zemljišta (nesamostalni držalac) i zgrade (samostalni držalac). Ako dođe do povrede prava građenja pogrešnim upisom u zemljišnu knjigu, nosilac prava građenja može svoje pravo štititi odgovarajućom primjenom pravila o zaštiti prava svojine pokretanjem brisovne tužbe,1492[1492] a može se poslužiti i zaštitom predviđenom u zemljišnoknjižnom pravu.1493[1493] Nosilac prava građenja ima legitimaciju i za učešće u

1482[1482] O tome šire: P. Simonetti, Prava na građevinskom zemljištu..., str. 495–498.1483[1483] Član 63 ZSP-a.1484[1484] Član 59 ZSP-a.1485[1485] Član 296 ZSP-a.1486[1486] Član 297 ZSP-a.1487[1487] Vidi članove 248–250 ZSP-a.1488[1488] Član 126 ZSP-a.1489[1489] Član 131 ZSP-a.1490[1490] Član 132 ZSP-a.1491[1491] Vidi član 313 ZSP-a.1492[1492] Član 56 st. 3 ZSP-a.1493[1493] Član 60 ZZK-a.

Page 193: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

postupku potpune eksproprijacije kada eksproprijacija obuhvata zemljište, zgradu i druge građevinske objekte.1494[1494]

 

Prestanak prava građenja

 

Načini prestanka

Pravo građenja prestaje: propašću opterećenog zemljišta, sporazumom,

ovlašćenikovim odricanjem, istekom ugovorenog roka i ispunjavanjem ugovorenog raskidnog uslova, rasterećenjem, te ukidanjem.1495[1495] Ono ne prestaje smrću njegovog nosioca ni vlasnika zemljišta, već u takvim slučajevima prelazi na njihove nasljednike. Značajno je da pravo građenja ne prestaje ni prodajom nekretnine koja je predmet izvršenja.1496[1496]

Samo pravo građenja ne može fizički propasti, jer se radi o zamišljenoj nekretnini. No, može doći do propasti opterećenog zemljišta, a to se dešava najčešće zbog određenih elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa, kao što su zemljotresi, poplave i slični prirodni događaji. Tada nestaje predmet prava svojine, a time dolazi do apsolutnog prestanka i prava svojine i svih prava koja iz nje proizlaze. Propast zemljišta dovodi i do propasti zgrade, a propast zgrade ne mora da dovede do propasti zemljišta, a ni prava građenja kao glavne stvari. Propast objekta treba shvatiti šire, kao faktičku ili pravnu prepreku za građenje ili održavanje zgrade koja je nastupila poslije konstituisanja prava građenja.1497[1497] Ovdje nisu relevantni razlozi koji su doveli do propasti zemljišta. Pravo građenja prestaje i sporazumom vlasnika zemljišta i nosioca prava građenja. Kao što na taj način može nastati, razumljivo je da tako može doći i do njegovog prestanka. Za prestanak prava građenja sporazumom stranaka neophodna je ista forma koja se traži i za njegov nastanak. Odricanje titulara prava građenja kao način prestanka može da ima negativne posljedice po pravnu sigurnost uopšte. Naime, na taj način mogu da budu ugroženi interesi vlasnika zemljišta i pravo građenja može da prestane neovisno od njegove volje. Ovdje je trebalo izričito propisati da vlasnik zemljišta treba da da svoju saglasnost na to odricanje da bi ono proizvodilo pravne posljedice,1498[1498] i tako bi se izbjegle dileme i nesporazumi koji u vezi sa tim mogu da nastanu u praksi. Isto tako, jednostranim odreknućem prava građenja mogu da budu ugroženi i interesi trećih lica koja imaju određena prava, prevashodno založnih povjerilaca, jer se u pravilu odreknućem titular prava građenja odriče i prava na naknadu, pa se založno pravo neminovno gasi. Odricanje samo pojedinih prava koja proizlaze iz prava građenja ne smatra se odreknućem koje dovodi do prestanka ovog prava. Na prestanak prava građenja na ovaj način, inače, treba primijeniti pravila o prestanku

1494[1494] Član 7 st. 3 Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 112/06).1495[1495] Član 298 st. 1 ZSP-a.1496[1496] Vidi član 75 st. 1 Zakona o izvršnom postupku – ZIP (Službeni glasnik RS br. 59/03 i 85/03).1497[1497] P. Simonetti, Pravo građenja..., str. 83.1498[1498] Istina, u tom slučaju bi moglo doći do analogne primjene člana 288 st. 1 ZSP-a.

Page 194: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

prava svojine na nekretninama, jer je, kao što je već navedeno, pravo građenja u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom. Pravo građenja prestaje i protekom vremena za koje je bilo osnovano neovisno o izjavi zainteresovanih strana. U zemljišnoj knjizi brisanje vremenski ograničenih prava može uslijediti i bez posebnog pristanka ili izjave titulara ako je pristanak sadržan u ugovoru o osnivanju prava građenja ili ako su stranke prilikom osnivanja postigle dogovor o trajanju tog prava. Za brisanje postojećeg upisa potreban je zahtjev stranke1499[1499] koji se odnosi na brisanje prava građenja kao tereta koji je upisan u C listu, dok se zatvaranje uloška prava građenja vrši po službenoj dužnosti. Ukoliko su stranke saglasne, one mogu produžiti rok predviđen za prestanak tog prava, ali do produženja mora doći prije isteka ugovorenog vremena. Ako dođe do ispunjavanja ugovorenog raskidnog uslova, takođe dolazi do prestanka prava građenja. Ono može prestati i rasterećenjem na osnovu donesenog zakona ili odluke nadležnog organa u opštem interesu uz naknadu ili bez nje.

Pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje iz navedenih razloga tek kad bude izbrisano kao teret na zemljištu opterećenom tim pravom i kao posebno zemljišnoknjižno tijelo,1500[1500] a ne samim tim što je nastao neki od razloga njegovog prestanka.

  

Ukidanje Pravo građenja prestaje ukidanjem ako izgubi svrhu svog postojanja. Ukoliko

se na pravu građenja ne izgradi zgrada1501[1501] u roku od 10 godina od osnivanja tog prava, vlasnik opterećene nepokretnosti može zahtijevati da se ono ukine. Ako nije zakonom drugačije određeno, odluku o ukidanju donijeće sud na zahtjev vlasnika opterećene nepokretnosti, bez obzira na pravni osnov na kojem je ovo pravo bilo zasnovano.1502[1502] Prema tome, pravo građenja može prestati i zbog nevršenja odnosno zato što u navedenom roku nije izgrađena zgrada, što je i bio cilj osnivanja tog prava. Ovo je propisano u cilju zaštite interesa vlasnika zemljišta, a i ostvarenja svrhe prava građenja koja se ogleda upravo u izgradnji zgrade. To bi trebalo spriječiti neograničen promet ovog prava koji se može vršiti iz nekih drugih razloga, a ne zbog ostvarivanja njegove prave funkcije.

Pravo građenja na kojem je bila izgrađena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može upotrebljavati za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestaće ukidanjem kao da zgrada i nije bila izgrađena, ako u roku od šest godina nije ponovno sagrađena u najnužnijoj mjeri da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni. Taj rok počinje teći prvog dana godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada srušena, ali ne teče dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao teći i rok održaja. Pravo građenja u ovom slučaju prestaće na osnovu odluke o ukidanju i brisanjem u zemljišnoj knjizi.1503[1503] Prema tome, i propast zgrade pod ovim uslovima može dovesti do prestanka prava građenja. Ponovna izgradnja na ugovoreni način mora uslijediti u navedenom roku u mjeri koja je najnužnija da bi se mogla ostvariti namjena zbog koje je i došlo do osnivanja tog prava. Sankcija za neispunjenje je prestanak prava

1499[1499] Član 3 st. 1 ZZK-a.1500[1500] Član 298 st. 2 ZSP-a.1501[1501] U praksi se može postaviti pitanje kada se smatra da je zgrada izgrađena.1502[1502] Član 299 st. 1. ZSP-a.1503[1503] Član 299 st. 2, 3 i 4 ZSP-a.

Page 195: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

građenja. Do prestanka u ovom slučaju, dakle, dolazi na osnovu odluke suda o ukidanju koja se donosi bez obzira na pravni osnov nastanka i izvršenog brisanja iz zemljišne knjige.

  

Posljedice prestanka Bez obzira na razloge, sa prestankom prava građenja uspostavlja se ono

stanje kakvo je bilo prije njegovog konstutuisanja. Prema tome, prestankom ovog prava pripadnost zemljišta postaje ono što je s pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno (oživljava načelo superficies solo cedit).1504[1504] Vlasnik zemljišta tako stiče svojinu nad izgrađenom zgradom, koja postaje pripadnost zemljišta. Ista je sudbina i sporednih trajnih objekata koji su izgrađeni na pravu građenja. To je posljedica djelovanja priraštaja pošto je zemljištu vraćena njegova atrakciona snaga. Ako nije ništa drugo ugovoreno, nosilac prava građenja nema pravo da ukloni zgradu ili da uzme sebi dijelove iz kojih je sastavljena. Na odnos vlasnika zemljišta i lica kome je prestalo pravo građenja primjenjuju se pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije zakonom drugačije određeno.1505[1505] Obaveza nosioca prava građenja je da vlasniku vrati njegovo zemljište i da uradi ono što je potrebno da se ovo pravo briše iz zemljišne knjige. Vlasnik je dužan licu kome je prestalo pravo građenja dati naknadu za zgradu. Visina te naknade zavisi od toga koliko je uvećana vrijednost njegove nepokretnosti sa tom zgradom u prometu1506[1506] odnosno prema vrijednosti zemljišta prije i nakon izgradnje objekta. Dakle, za visinu naknade bitna je vrijednost objekta u momentu prestanka prava građenja. Zbog toga je nosilac prava građenja zainteresovan da izgrađeni objekt održava u dobrom stanju i da ga kao takvog preda vlasniku zemljišta. Nije predviđena mogućnost isključenja naknade, a ni ugovaranje njene visine.

Tuđa prava Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom

tog prava, ako zakonom nije drugačije određeno. Prema tome, prestankom prava građenja, u principu, prestaju i njegovi tereti. Međutim, založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka tog prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan licu čije je pravo građenja prestalo.1507[1507] Prestankom prava građenja hipotekarni povjerilac se, prema tome, ne može više namiriti iz prava građenja, ali ima pravo da namiri svoje potraživanje iz ove naknade i to za njega treba da predstavlja dovoljnu sigurnost. Pošto nosilac prava građenja (najčešće) nije vlasnik opterećenog zemljišta, hipoteka ne može teretiti to zemljište. Ako na pravu građenja nije izgrađena zgrada, nema uvećanja vrijednosti zemljišta, a onda nema ni naknade ranijem nosiocu prava građenja. Pravna sudbina službenosti i stvarnih (realnih) tereta zavisi od toga da li je na pravu građenja izgrađena zgrada ili ne. Ukoliko je na tom pravu došlo do izgradnje zgrade, ova prava ostaju i nakon prestanka prava

1504[1504] Član 300 st. 1 ZSP-a.1505[1505] Član 300 st. 2 ZSP-a.1506[1506] Član 300 st. 3. ZSP-a.1507[1507] Član 301 st. 1 i 2 ZSP-a.

Page 196: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

građenja u korist odnosno na teret zemljišta sa zgradom sa dotadašnjim prvenstvenim redom.1508[1508] U suprotnom, ta prava prestaju.

  

Pravo nadogradnje Nadogradnja je izgradnja jednog ili više posebnih dijelova nepokretnosti na

postojećoj zgradi.1509[1509] To nije dograđivanje već postojećeg, već stvaranje posebnog dijela zgrade.1510[1510] Da bi došlo do legalne nadogradnje treba da postoji saglasnost vlasnika, a moraju biti ispunjeni i svi tehnički uslovi za dobijanje saglasnosti koje su potrebne za građenje.1511[1511] Na pravo nadogradnje primjenjuju se propisi o pravu građenja, ako ZSP-om nije drukčije određeno i ako se to ne protivi njegovoj prirodi.1512[1512] Ovo pravo se tretira kao podvrsta prava građenja. Bez toga bi dijelovi koji su nadograđeni postali priraštaj zgrade. Pravo nadogradnje ima suštinsku funkciju da neutralizuje priraštaj odnosno da omogući sticanje prava svojine na nadograđenom dijelu. Nosilac prava nadogradnje stiče pravo da na tuđoj zgradi izgradi jedan ili više stanova na kojima će steći pravo svojine i zato treba da bude upoznat i sa pravima i obavezama etažnih vlasnika. Završetkom nadogradnje graditelj stiče pravo svojine na nadograđenom dijelu i pravo susvojine na cijeloj nepokretnosti, a pravo nadogradnje prestaje.1513[1513] Pravo nadogradnje se ne može otuđiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i nosilaca drugih stvarnih prava na nepokretnosti.1514[1514] Time je došlo do odstupanja od mogućnosti raspolaganja koje postoji kod prava građenja, ali se to može razumjeti kada se ima u vidu da između ovih instituta postoje i razlike koje to opravdavaju. Založno pravo na pravu nadogradnje prelazi na nadograđeni dio nepokretnosti i na pravo susvojine na nepokretnosti1515[1515] što je sasvim razumljivo i u interesu je založnog povjerioca.

  

Zaključak Pravo građenja je bilo neophodno uvesti u naš pravni sistem, pogotovo

poslije izvršene radikalne promjene svojinskog režima na gradskom građevinskom zemljištu. Ovo pravo je vrlo specifično zbog njegove dvostruke pravne prirode. Ono je istovremeno i ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu, a i samostalna nekretnina u pravnom smislu. To dolazi do izražaja i prilikom njegovog upisa u zemljišnu knjigu. Postojanje prava građenja je u interesu i vlasnika zemljišta i nosioca ovog prava. Vlasnik zemljišta ima mogućnost da stiče stalne koristi od opterećenog zemljišta u dužem vremenskom periodu bez njegovog otuđenja, a

1508[1508] Član 301 st. 3 ZSP-a.1509[1509] Vidi član 302 st. 1 ZSP-a.1510[1510] O pravu nadogradnje v. P. Simonetti, “Pravne osnove građenja na tuđoj nekretnini (de lege lata)”, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 17, br. 1/96, str. 27–37.1511[1511] Početkom primjene ZSP-a prestala je primjena Zakona o nadziđavanju zgrada i pretvaranju zajedničkih

prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini (Službeni list SRBiH, br. 32/87).1512[1512] Član 302 st. 2 ZSP-a.1513[1513] Član 302 st. 4 ZSP-a.1514[1514] Član 302 st. 3 ZSP-a.1515[1515] Član 302 st. 5 ZSP-a.

Page 197: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nosilac prava građenja dobija priliku da na zemljištu izgradi objekat i postane njegov vlasnik, iako nema svojinu na tom zemljištu. Ovaj institut je i u društvenom interesu, jer omogućava kontrolu nad stambenom izgradnjom, kao važnom komponentom socijalne stabilnosti, te sticanje sredstava za ulaganja u komunalnu infrastrukturu, ako su vlasnici opterećenog zemljišta jedinice lokalne samouprave. Potencijalni graditelji (investitori) stanova koji nemaju dovoljno novca za kupovinu građevinskog zemljišta će za sticanje prava građenja biti posebno zainteresovani, jer će to povećati njihovu konkurentsku sposobnost na tržištu. Isto tako, za ovo pravo će sigurno postojati i interes onih lica koja žele da ulože svoj kapital u proizvodnju ili neku drugu djelatnost za sticanje profita. Dakle, od uvođenja instituta prava građenja u naš pravni sistem očekuju se višestruke koristi i nadamo se da će se to brzo i potvrditi u praksi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 198: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 199: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 200: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 DRŽAVINA

 Uvod

 U društvenim odnosima regulisanim pravom državina nesumnjivo igra veoma

značajnu ulogu.1516[1516] Ona je jedan od najstarijih instituta građanskog prava. Državina je onaj društveni odnos koji pravni poredak određuje svojim normama, pravno relevantan socijalni odnos. Pravna nauka se dosta bavila pitanjem prirode državine izražene dilemom da li je državina činjenica ili pravo,1517[1517] a preovladalo je mišljenje da se ipak radi o činjenici koja je pravno relevantna.1518

[1518] Državina je faktičko stanje zaštićeno pravom. Ona ulazi u pravnu sferu, ali nije pravo.1519[1519] Dakle, državina se priznaje kao činjenica, ali uvažavaju se i njeni pravni učinci. Zbog toga nije od značaja ima li faktička vlast nekog lica pravnu osnovu ili ne. Držanje bez pravnog osnova, u principu, nije dopušteno, ali pod određenim uslovima može da bude pravno relevantno. Pravo posmatra državinu odvojeno od prava na državinu.1520[1520] To ne znači da je državina nezavisna od prava. Ona više pripada svijetu pravnog nego činjeničnog. Pravo stvara državinu. Jedno čisto faktičko stanje smatra se, bar privremeno, kao pravno stanje i stavlja se pod pravnu zaštitu.1521[1521] Proučavanje državine je interesantno, jer se kroz državinu prožima stvarno, faktičko stanje sa pravnim stanjem.1522[1522] Razumljivo je da pravni poredak želi da državinu uskladi s pravom. Nema sumnje da ona služi njegovim ciljevima, a često se i pretvara u pravo. Državina je zato kroz istoriju bila podložna uticaju društvenih kretanja i stoga je i pravna kategorija odnosno poseban institut građanskog prava u svakom pravnom sistemu.1523[1523] Gotovo svugdje je prihvaćena oboriva pretpostavka da je držalac u isto vrijeme i imalac prava na stvari.1524[1524] Tokom vremena mijenjala su se shvatanja o državini, njenim osobinama, pravnoj prirodi, zaštiti, odnosu prema pravu i svemu onome što je karakteriše. Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (ZSP) ovaj institut reguliše dosta opširno1525[1525] i pri tome slijedi savremene trendove u toj oblasti prihvativši modernu (objektivnu) koncepciju državine.1526[1526]

 

1516[1516] O tome: N. Gavella, Posjed stvari i prava, Zagreb, 1990, str. 1.1517[1517] Šire o tome: R. Paund, Jurisprudencija, knjiga III, Beograd, Podgorica, 2000, str. 44–47; G. Niketić, „O

pravnome karakteru državine“, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 1–2/06, str. 689–706; P. Radošević, „Pravna priroda posjeda“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 2–3/09, str. 345–349.

1518[1518] Problem pravne prirode državine uvijek je aktuelan i izaziva mnogobrojne diskusije. Brojnija grupa teoretičara smatra da je državina faktički odnos, činjenica koja postoji izvan prava (npr. Randa, Dernburg, itd.), dok drugi shvaćaju državinu kao pravo (npr. Han, Jering i dr.). Osim ove dvije oprečne, suprotstavljene teorije, postoji i treća po kojoj je državina istovremeno i činjenica i pravo. Najpoznatiji predstavnik te teorije bio je Savinji. Prema Savinjiju državina je u suštini fakat, ali kako pravo za nju veže posljedice, ona je ujedno i fakat i pravo. Vidi: F. C. Savigny, Das Recht des Besitzes, VII izdanje, Wien, 1865, str. 43. Pravni teoretičari sa prostora bivše SFRJ, uglavnom, državinu shvaćaju kao fakat i naglašavaju faktičku prirodu državine (Spaić, Krneta, Gams, Rajačić, Vedriš, Gavella, Stanković itd.).

1519[1519] Č. Rajačić, Stvarno pravo, skripta, Zagreb, 1956, str. 8.1520[1520] Pravo na državinu postoji kada određeno subjektivno pravo sadrži u sebi i pravno ovlašćenje na državinu stvari.1521[1521] L. Marković, “O pojmu državine”, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 1–2/06, str. 588. 1522[1522] D. Lazarević, Državina, pojam, oblici i zaštita, Prvo izdanje, Beograd, 2010, str. 11.1523[1523] Vidi: S. Krneta, Uloga i značaj posjeda u našem pravu, doktorska disertacija, Sarajevo, 1963, str. 48 i dalje.1524[1524] J. Slavnić, Osnovi građanskog prava, peto izdanje, Beograd, 1992, str. 105.1525[1525] Članovi 303–323 ZSP-a.

Page 201: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 Pojam i funkcije državine

 Državina stvari i pravo svojine na stvar potpuno su različiti fenomeni. Stanje

državine je pravna činjenica, jer u domenu prava (posebno stvarnog) proizvodi niz značajnih posljedica.1527[1527] Upravo zbog toga državina zauzima posebno mjesto u pravu. Pravna i faktička vlast na stvarima u stvarnosti se ipak često podudaraju, državina je faktički odraz svojine.1528[1528] Ona omogućava vršenje svojinskih ovlašćenja, svojina bez državine je dobrim dijelom bez praktične važnosti. Državina je vanjska veza između lica i stvari,1529[1529] odnos lica prema stvari kao djeliću spoljašnje prirode.1530[1530] Ona predstavlja živo tkivo socijalnih odnosa među subjektima u društvu u pogledu stvari, a stvarno (realno postojanje) državine čini od nje posebnost u inače apstraktnom svijetu prava.1531[1531] Utvrđenje bitnih svojstava daje elemente za određivanje pojma državine.1532[1532] ZSP određuje državinu kao faktičku vlast na stvari.1533[1533] Međutim, da bi proizvodila pravne učinke i mogla se smatrati državinom, faktička vlast treba da je pravno relevantna.1534[1534] Činjenica je da je faktička vlast najčešće obilježje državine, ali ona nije uvijek potrebna za njeno postojanje.1535[1535] No, bez obzira na to, na njoj kao osnovi treba graditi pojam državine.1536[1536] Zakon ne definiše šta se podrazumijeva pod faktičkom vlašću, ali je nesumnjivo da se radi o društveno priznatom raspolaganju stvarima i da to treba shvatiti u širem kontekstu. Šta je to u svakom pojedinom slučaju, faktičko je pitanje.1537[1537] Faktička vlast na stvari, kao spoljašnja, materijalna strana državine drukčije se ocjenjivala u primitivnim društvima, gdje su postojali jednostavniji odnosi, a sasvim drugačije danas, kada postoje mnogi komplikovani odnosi gdje je nekada teško utvrditi relevantne činjenice i donositi pouzdane zaključke. Moderna pravna teorija pod pojmom faktičke vlasti smatra ono stanje koje se u opštoj svijesti ljudi u društvu prihvata kao takvo.1538[1538] Danas se smatra da pravno priznata faktička vlast postoji u situaciji

1526[1526] I Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima bivše SFRJ (ZOSPO) iz 1980. godine prihvatio je ovu koncepciju, smatrajući je savremenijom i primjerenijom društvenim odnosima koji su tada postojali. O državini po tom zakonu v. A. Raspor, „Posjed i zaštita posjeda po Zakonu o vlasničkopravnim odnosima i sudskoj praksi“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1–2/81, str. 95–134; Ž. Šmalcelj, „Nešto o posjedu po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima“, Odvjetnik, br. 7–8/82, str. 8–22.

1527[1527] O tome: P. Simonetti, Predgovor za knjigu A. Eterović, Smetanje posjeda u sudskoj praksi, Sarajevo, 1989, str. 7.

1528[1528] U anglosaksonskom pravu postoji maksima “državina čini devet desetina prava”.1529[1529] M. Vuković, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950, str. 32.1530[1530] M. P. Jovanović, Državina, njena zaštita i održaj, Beograd, 1925, str. 10.1531[1531] P. Radošević, op. cit., str. 343.1532[1532] Vidi: D. Popov, Pojam i vrste državine, Novi Sad, 2002.1533[1533] Član 303 st. 1 ZSP-a.ZOSPO u članu 70 sadrži definiciju neposredne i posredne državine, ne navodeći pojam državine1534[1534] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str. 151.1535[1535] O tome: V. Vodinelić, “Državina”, u Leksikon građanskog prava, ur. O. Stanković, Beograd, 1996, str. 136. O

slučajevima faktičke vlasti bez državine i državine bez faktičke vlasti v. V. Vodinelić, “Državina i pritežanje”, u Promene stvarnog prava u Srbiji, Beograd, 2004, str. 55–63.

1536[1536] Ni istaknuti pravni teoretičari koji su se bavili fenomenom državine, počev od Savinjija, Vinšajda, Jeringa, Rande i drugih, nisu našli univerzalnu definiciju koja je svugdje prihvaćena.

1537[1537] Z. Popović, “Zaštita državine”, Pravni život, br. 12/87, str. 1434–1435.1538[1538] E. Wolf, Lehrbuch des Sachenrechts, Köln, 1971, str. 17.

Page 202: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

kada neko lice ima objektivnu mogućnost da raspolaže sa određenom stvari odnosno kada je ta stvar u sferi njegove kontrole.1539[1539] Državina je i socijalni odnos u kome određeni subjekt ima socijalno relevantnu faktičku vlast u pogledu nekog objekta koju svi moraju respektovati. Za postojanje državine neophodna je prostorna veza lica i stvari, što podrazumijeva da je stvar dostupna držaocu. On treba da bude u stanju da druga lica isključi od zahvatanja te stvari. Državina je faktičko stanje zaštićeno pravom koje je relativno trajno, a ne privremeno.1540[1540] Pretpostavka je da državina nakon sticanja neprekidno traje, a ko tvrdi suprotno, mora ovo i da dokaže. To je i oblik ekonomskog iskorišćavanja stvari i osnov ekonomskog prometa, a držalac je ekonomski vlasnik stvari.1541[1541] Državinska zaštita je više zaštita ekonomskog nego pravnog interesa, jer omogućava držaocu određene ekonomske koristi od stvari ili prava.1542[1542] Pravni poredak povjerava državini određene funkcije u pravnim odnosima u pogledu stvari. Državina (posebno neposredna) treba da je spolja vidljiva i to je u funkciji publiciteta, pogotovo kod pokretnih stvari. Publicitet je nužan da bi treća lica bila upoznata sa njenim postojanjem. Posredne državine često nisu vanjski vidljive, ali dovoljan publicitet daje neposredna državina. Najčešće državina predstavlja spoljnu manifestaciju nekog subjektivnog prava čiju sadržinu držalac vrši. Rizik da će državinska zaštita poslužiti i onom licu koje nema pravo na stvar koju drži mora biti prihvaćen, jer se i u takvim slučajevima sprečava samovlašće. Državina nije jedino faktičko stanje, ali se od drugih sličnih stanja razlikuje po tome što mu pravo daje djelotvornu zaštitu. Međutim, samim tim državina se ne pretvara u pravo.1543[1543] Iako nije pravo, državina je pretpostavka za sticanje pojedinih stvarnih prava (akvizicijska funkcija), posebno na pokretnim stvarima. To je karakteristika većine pravnih sistema. Držalac treba da ima takvu faktičku vlast koja svojim sadržajem odgovara sadržaju stvarnog prava koje stiče. Pravnom normom se uspostavlja pravni kauzalitet. Zaštitom državine održava se javni red i mir, te pravni poredak, a društvo se štiti od samovlasnog ostvarivanja prava. Nesumnjivo je da postoji opšti interes da se održi kontinuitet odnosa u kojima ljudi žive (funkcija kontinuiteta),1544[1544] čak i onda kad su ti odnosi protivni pravu. Ovom funkcijom objašnjava se zaštita državine i to je u funkciji društvenog mira. Dakle, državina izaziva pravne učinke kojima ostvaruje funkciju publiciteta, akvizicijsku funkciju i funkciju kontinuiteta.

 Istorijat i koncepcije1545[1545] državine

 

1539[1539] Nije neophodno da uvijek postoji fizički kontakt sa stvari.1540[1540] Faktički odnosi kratkotrajne prirode ne predstavljaju državinu koja je pravno relevantna.1541[1541] Vidi A. Gams u saradnji sa M. Petrovićem, Osnovi stvarnog prava, Beograd, 1980, str. 185. Prema mišljenju R.

Legradića, državina je bazična strana svojine, njen ekonomski sadržaj lišen pravne nadgradnje – v. R. Legradić, Teorija stvarnog prava i stvarno pravo FNRJ, Skopje, 1957, str. 127.

1542[1542] D. Lazarević, op. cit., str. 13.1543[1543] M. Vedriš i P. Klarić. Građansko pravo, Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno

izdanje, Zagreb, 2004, str. 191.1544[1544] Vidi: D. Stojanović, “Novi koncept državine (član 70 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima)”,

Glasnik Pravnog fakulteta u Kragujevcu, 1981, str. 80.1545[1545] U našoj pravnoj doktrini se govori o koncepciji državine i mi ćemo koristiti taj termin. Međutim, prema

mišljenju prof. Gavelle, radi se o konstrukciji državine. Vidi: N. Gavella, “O posjedu s obzirom na uređenje koje je uspostavio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima”, Naša zakonitost, br. 4/81, str. 51.

Page 203: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Državina prethodi svojini, jer je u najstarijem dobu ona bila jedini znak da određena stvar pripada nekom licu. Ona je jedan od prvih pojmova imovinskog prava.1546[1546] Tek kasnije razvilo se shvatanje da pored državine može postojati i pravna vlast na stvarima. Proces formiranja državine u značenju faktičke vlasti na stvarima započeo je vrlo rano i njegov razvojni put u rimskom pravu može se pratiti od prvih pisanih tekstova sve do Justinijanove kodifikacije.1547[1547] Djela rimskih pravnika jasno ukazuju da su Rimljani državinu odvajali od prava. Rimsko pravo koristi termin possessio kao oznaku za razna faktička stanja koja su se razlikovala po karakteristikama i značaju. Za rimske pravnike svaka faktička vlast (corpus) nije bila possessio. Pored corpusa, kao objektivnog elementa, trebalo je da postoji i volja da se stvar drži kao svoja (animus rem sibi habendi, animus dominii). Animus je bio akt manifestacije volje držaoca kojim pokazuje pretenzije prema stvari. Ova faktička stanja bila su zaštićena pretorovim interdiktima, pa su nazvana interdiktnom državinom. Postojale su dvije grupe interdikata za zaštitu državine i to interdicta retinendae possessionis (za sprečavanje uznemiravanja) i interdicta recuperandae possessionis (za povraćaj državine). Po Justinijanovom prav,u državinska zaštita više nije starinska interdiktna zaštita već redovan sudski postupak i kao takva je u osnovnim naznakama prenesena u moderno pravo. U postklasičnom pravu nastaje državina prava, koja je postojala ako se neko lice ponašalo kao da ima određeno pravo. Od 13. vijeka u praksi se, pored redovnog postupka, postupno izgrađivao i tzv. summarissimum, sumarni državinski postupak, ali u savremenim kodifikacijama ove razlike nestaju. Pod uticajem kanonskog prava uvedene su spolijske tužbe, koje su se priznavale ne samo držaocu već i detentoru. Feudalno doba, pored izmjena u sistemu zaštite državine, snažno razvija pojam državine prava, imajući u vidu da kanonsko pravo primjenjuje državinu na biskupska prava, kao i crkvene službe i časti. U feudalnoj praksi nije bilo ni javnog ni privatnog prava uz koje se nije vezao pojam državine i ona je bila zaštićena i u slučaju smetanja i u slučaju oduzimanja. To je bilo logično kada se ima u vidu kakvi su svojinski odnosi bili obilježje feudalizma. Do sužavanja pojma državine prava dolazi tek u 19. vijeku. Francuski građanski zakonik od 1804. godine državini posvećuje samo nekoliko članova i određuje pojam državine slično rimskom shvatanju. Ipak, šire od rimskog prava, držaocima se smatraju sva lica koja za svoj račun vrše radnje koje odgovaraju ne samo pravu svojine već i drugim stvarnim pravima. Što se tiče državine prava, ona je ovdje ograničena samo na djelokrug stvarnih prava, dok ostala prava nisu podobna za državinu. Vršenje faktičke vlasti za druga lica (detentori) nije uživalo državinsku zaštitu iako se pojmovno detencija ne može odvojiti od državine.1548[1548] Detencija je materijalni element državine stvari (corpus) i tek sa intelektualnim ili psihološkim elementom (animusom) da se na stvari vrši pravo, prvenstveno pravo svojine, daje faktičkoj vlasti karakter državine.1549[1549] Austrijski građanski zakonik je u pogledu državine pod velikim uticajem rimskog prava,1550[1550] ali i mišljenja koja su bila vladajuća u feudalnoj praksi, posebno u pogledu državine prava. Tradicionalnu (rimsku) subjektivnu koncepciju državine koja se zasniva na oštrom pojmovnom

1546[1546] V. Spaić, Građansko pravo, Opšti dio i Stvarno pravo, Sarajevo, 1971, str. 442.1547[1547] S. Krneta, Odrednica “Posjed”, u Enciklopediji imovinskog prava i prava udruženog rada, tom drugi, Beograd,

1978, str. 1012.1548[1548] O detenciji šire: S. Krneta, “Detencija”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu XLI (1998), Sarajevo, 1999,

str. 199–209.1549[1549] Izmjenama CC-a iz 1975. godine (novelirani član 2282) pruža se zaštita i detentorima protiv svih, osim protiv

držalaca.1550[1550] Ovaj zakonik preuzima u suštini rimske tužbe za zaštitu državine.

Page 204: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

razlikovanju državine i detencije pod uticajem njenih reprezentanata Francuskog i Austrijskog građanskog zakonika prihvatili su još neki zakonici, a pored ostalih i Italijanski građanski zakonik od 1942. godine, Čehoslovački građanski zakonik od 1950. godine i Bugarski zakonik o svojini od 1951. godine. Ovakav pojam državine, čiju okosnicu predstavlja fakticitet svojine, bio je meta kritika doktrine, jer je samo mali broj lica mogao da dobije državinsku zaštitu, a u praksi je bilo veoma teško pouzdano utvrditi animus nekog lica, bez koga se ta zaštita nije pružala. Osnov te koncepcije jeste da je državina spoljašnja slika prava svojine i da držalac mora nastupati kao vlasnik predmeta državine. Dakle, ta koncepcija se bazira na volji držaoca koja je unutrašnji, psihološki (subjektivni) element. Detentori su se u slučaju smetanja ili oduzimanja detencije morali obratiti držaocu da bi on tražio državinsku zaštitu i na taj način i njima omogućio mirnu detenciju stvari. Ovim licima je na zaobilazan način ipak putem državine prava omogućena državinska zaštita, pa je tako državina prava neophodna kod subjektivne koncepcije. Međutim, bilo je očito da je trebalo učiniti određene korekcije ili ovaj nepraktični koncept definitivno napustiti. Njemački građanski zakonik od 1896. (stupio na snagu 1900. godine) prvi izražava pojam državine na novi način i radikalno napušta do tada uobičajeno određivanje ovog pojma. Poslije njega to slijedi i Švajcarski građanski zakonik od 1907. godine (stupio na snagu 1912. godine), Grčki građanski zakonik od 1940. godine, Mađarski građanski zakonik od 1959. godine, Poljski građanski zakonik od 1964, kao i ZOSPO bivše SFRJ. Iz pojma državine izbacuje se animus, a državina se izjednačava sa faktičkom vlašću na stvari. Ovaj koncept briše razliku između državine i detencije. Detencija je kao pravno-tehnički pojam postala suvišna, ona je samo element državine, a kad detenciju za držaoca vrši drugo lice, onda je ona i negacija državine. Ako neko lice stvar drži kao vlasnik, to lice je samostalni držalac, dok se ostali oblici faktičke vlasti nazivaju nesamostalna ili izvedena državina. Moderna (njemačka) objektivna koncepcija državine ima u vidu stvarne životne potrebe i pruža zaštitu mnogo širem krugu lica.1551[1551] Prema tome, osnovna razlika između subjektivne i objektivne koncepcije državine je što se kod objektivne koncepcije traži samo postojanje faktičke vlasti bez volje da se stvar drži kao vlasnik. Državinska zaštita se priznaje svakom licu, pa i onima koje je tradicionalna koncepcija smatrala detentorima. Oblici faktičke vlasti na stvari koje je tradicionalna koncepcija označavala kao detenciju stapaju se sa samom državinom. Za slučajeve vršenja faktičke vlasti, koje moderna koncepcija ne priznaje kao državinu, stvoreni su novi pojmovi (npr. pomoćnik u državini). Sva zakonodavstva koja su usvojila ovu koncepciju pokušavaju da pomoću izmijenjenog pojma državine, pored vlasnika, zaštite i ostala lica koja faktički koriste i upotrebljavaju stvari. Bez obzira na pravnu podlogu, njeno postojanje ili valjanost, svaka faktička situacija koja upućuje da jedno lice vrši državinske radnje, dovodi do toga da je on držalac koji treba da bude zaštićen. Dakle, prema modernoj (objektivnoj) koncepciji, državinu imaju sva lica koja vrše faktičku vlast na stvari bez obzira na pravnu osnovu ove vlasti odnosno neovisno od činjenice da li je državina zasnovana na pravu svojine, nekom drugom stvarnom ili obligacionom pravu ili se pak uopšte ne zasniva na pravu.1552[1552] Zato je najvažnija posljedica usvajanja objektivne koncepcije pretvaranje velikog

1551[1551] Vidi: P. Radošević, Građa posjedovnog odnosa kod objektivno koncipiranog posjeda, magistarski rad, Zagreb, 2007.

1552[1552] Na ovu koncepciju veliki uticaj je izvršio stari germanski institut gewwere. To nije bila državina, već vanjska slika (stvarnog) prava pomoću koje se ostvarivala njegova publicitetna funkcija. Može se reći da je gewere bila presumpcija prava. Bez poznavanja tog instituta teško je potpuno shvatiti pojedine osobine objektivno koncipirane državine. O tome opširno: P. Radošević, Pravna priroda posjeda..., str. 357–361.

Page 205: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

broja subjekata koji su po subjektivnoj koncepciji imali samo detenciju u zaštićene držaoce. Upravo zbog toga kod objektivne koncepcije državina prava više ne igra bitnu ulogu. Vanjska slika držaoca sada nije vlasnik i njegovo faktičko ponašanje. Državina je ono što se u društvu shvaća i primjećuje kao faktička vlast nekog subjekta u pogledu objekta državine.1553[1553] Objektivna koncepcija polazi od realne, vidljive slike odnosa u društvu i kao državinu uzima sve ono što na to liči izvana. Volja kao unutrašnji, subjektivni element nije spolja vidljiva činjenica i ne smatra se konstitutivnim elementom državine. No, ni ovdje se volja ne može potpuno zanemariti, jer je državina i jedna vrsta socijalnog odnosa. Jasno je da bez voljnog čina, očitovanja opšte, prirodne volje, nema ni faktičke vlasti na nekoj stvari u odnosu na druga lica.1554[1554] Volja je sadržana u samom pojmu faktičke vlasti. Nezamisliva je faktička vlast bez odgovarajuće volje za držanjem stvari.1555[1555] Nema državine bez volje subjekta za takvim držanjem.1556[1556] Niko ne može postati držalac stvari protivno svojoj volji. Pri tome nije od značaja razumije li držalac tačno značenje pojma državina i shvaća li kakve se pretpostavke za to traže. Bitno je da to lice želi da drži neku stvar u svojoj faktičkoj vlasti i da je to držanje takvog karaktera da se priznaje kao državina. Volja koja postoji kod objektivne koncepcije nije pravno relevantna i najčešće se naziva prirodnom voljom, ali se ona mora priznavati i respektovati u društvu, dakle biti društveno relevantna.1557[1557] U okviru ove koncepcije voljni momenat je odlučan samo za samostalnu državinu. Prema mišljenju prof. Gavelle, „volja izvršavati za sebe neku vlast implicirana je u posjedovanju”.1558[1558] Samo nasljednikova državina može da postoji i bez njegove volje.1559[1559] Mehaničko držanje nije pravno relevantno, nego je samo „čisti fizikalni odnos”.1560[1560] U takvim slučajevima nije aktivirana čovjekova volja, pa takvi odnosi (mehanički) za pravo nemaju značaja i ne proizvode pravne posljedice. Pored proširenja zaštite na širi krug lica i uvođenja pomoćnika u državini, objektivna koncepcija kao novine uvela je i mogućnost postojanja državina različite kvalitete, te institut nasljedničke državine. Moderno, objektivno shvatanje državine prihvatila je većina novijih građanskih zakonika.1561[1561] Prema tome, razlike između navedenih koncepcija prevashodno proizlaze iz različitog pristupa u određivanju pojma državine.1562[1562] Proučavanjem zakonitosti na kojima počivaju vidi se i razvoj

1553[1553] Državina se gleda izvana (objektivno), a ne iz ugla lica koje izvršava faktičku vlast.1554[1554] I sudska praksa se o tome izjasnila: “Državina stvari je faktička vlast na stvari i nije potrebna volja držaoca da

stvar drži kao svoju. Ipak, državina se sastoji u ostvarivanju nekog interesa, ekonomskog ili drugog, pa je stoga za postojanje državine stvari potrebna opšta, prirodna volja držaoca da stvar drži radi ostvarivanja tog interesa” – Savezni sud, Gzs-33/94, u T. Krsmanović i M. Krvavica, Sudska praksa iz oblasti stvarnog prava sa prečišćenim tekstom Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, Beograd, 1999, str. 159–160.

1555[1555] G. Popadić, “Smetanje posjeda”, u Zborniku radova „II savjetovanje iz građanske oblasti u Bosni i Hercegovini, Jahorina, 18–20. oktobar 2007, str. 9.

1556[1556] O tome šire: P. Radošević, “Posjedovna volja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 29, br. 2/08, str. 1131–1132.

1557[1557] Državinska svijest je početni stadijum u razvoju državinske volje. Kod koga nema državinske svijesti, on ne može postati držalac. Vidi: A. Randa, Der Besitz nach osterreichischem Rechte, IV izdanje, Lepizig, 1895, str. 455.

1558[1558] N. Gavella, “O posjednikovoj volji s obzirom na uređenje posjedovanja zasnovano na objektivnoj koncepciji posjeda”, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 4/83, str. 131.

1559[1559] Nasljednička državina se stiče ipso iure, isto kao i nasljedno pravo.1560[1560] Č. Rajačić, op. cit., str. 34.1561[1561] O državini u uporednom pravu v. D. Popov, “Državina u uporednom pravu”, Zbornik radova Pravnog fakulteta

Novi Sad, vol. 37, br. 1–2/03, str. 127–142.1562[1562]Vidi: P. Radošević, Pravna priroda posjeda..., str. 350–363; R. Kovačević Kuštrimović, Državina po SGZ-u i

OIZ za CG, Sto pedeset godina od donošenja SGZ-a (1844–1994), Niš, 1994, str. 149–162.

Page 206: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

cjelokupne pravne misli o državini koja se razvijala od rimskog prava do današnjih dana. No, značajno je naglasiti da je za obje koncepcije zajedničko da imaju identičan stav o pojmovnoj samostalnosti državine i njenom oštrom odvajanju od prava na državinu.1563[1563]

  

Subjekti državine U principu, držalac može biti svako fizičko i pravno lice. Subjekti prava su i

subjekti državine. Dakle, da bi neko bio subjekt državine, bitno je da ima pravnu sposobnost. Poslovna sposobnost nije neophodan uslov. Zato državinu mogu sticati i fizička lica koja imaju ograničenu poslovnu sposobnost, a i poslovno nesposobna lica.1564[1564] Poslovno nesposobno lice može biti držalac ako se njegove aprehenzione radnje mogu kvalifikovati kao državina.1565[1565] Društvena relevantnost lica koje nema poslovnu sposobnost zavisi od shvatanja okoline i mora se cijeniti od slučaja do slučaja, kao faktičko pitanje. Za sticanje državine, kao što smo naveli, potrebna je prirodna volja, koja nije identična sa pravno relevantnom voljom, koja je neophodna za zaključivanje pravnih poslova. Među subjektima se ne pravi razlika, samo nekima ipak nisu dostupni svi načini sticanja. Za lica koja nisu sposobna da steknu državinu po opštim pravilima, državinu stiče i vrši njihov zakonski zastupnik.

  

Objekti državine Objekt (predmet) državine može da bude sve ono u pogledu čega nema

faktičkih ni pravnih smetnji da se uspostavi faktička vlast. Prema tome, to ne može biti stvar koja se ne može imati u faktičkoj vlasti i stvar za koju pravne norme propišu da ne može biti objekt državine. Činjenica da neka stvar nije sposobna biti objektom stvarnih prava, nije sama po sebi prepreka da ona bude objekt državine.1566[1566] Ovdje je posebno interesantno pitanje opštih i javnih dobara i dobara u opštoj upotrebi (ili njihovih dijelova),1567[1567] koja se nalaze u administrativnom režimu držanja i upotrebe. Smatramo da objekt državine može da bude svaka stvar u građanskopravnom smislu, bez obzira na to da li je u prometu ili ne,1568[1568] ako se faktička vlast na njima, shodno navedenom, može smatrati državinom. Obezbjeđenje državinske zaštite u slučaju povrede faktičkog stanja biće u mnogim slučajevima korisno i praktično, neovisno od toga da li je objekat stavljen potpuno ili djelimično van prometa,1569[1569] jer je državina najefikasnije sredstvo za privremeno regulisanje poremećenih faktičkih odnosa. Na ovom mjestu se nećemo baviti raznim specifičnostima koje se pojavljuju u pogledu državine kod različitih vrsta stvari. Mogući objekti državine kod nas su stvari i pravo stvarne službenosti.1570

[1570] Objekti državine su individualno određene (pokretne ili nepokretne) i

1563[1563] S. Krneta, Posjed..., str. 1014.1564[1564] U slučaju državinskog spora takva lica bi zastupao zakonski zastupnik ili staratelj.1565[1565] Z. Rašović, Stvarno pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Podgorica, 2010, str. 40.1566[1566] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, op. cit., str. 163.1567[1567] Vidi članove 7 i 8 ZSP-a.1568[1568] Slično i O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 1982, str. 42.1569[1569] B. Marković, “Državinski sporovi povodom nepokretnosti”, Pravni život, br. 11–12/91, str. 1340–1341.

Page 207: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

sadašnje stvari. Buduće stvari ne mogu biti objekti državine, jer se na njima ne može izvršavati nikakva faktička vlast. Stvar je predmet državine zajedno sa svim svojim sastavnim dijelovima, a najčešće i sa pripacima, ako i u pogledu njih držalac glavne stvari ima efektivnu faktičku vlast. I plodovi koji su odvojeni od glavne stvari mogu biti objekti državine. Što se tiče zbirne stvari,1571[1571] držalac ima državinu samo na onim stvarima na kojima ima stvarnu faktičku vlast. Kod hartija od vrijednosti objekt državine je isprava, a ne pravo iz hartije. Posebni dijelovi zgrade, koji su predmet etažne svojine (stan, poslovna prostorija, garaža), a imaju funkcionalnu samostalnost, takođe mogu da budu objekti državine. No, i pojedini dijelovi neke stvari mogu biti objekti državine, mada inače ne bi mogli biti samostalan predmet stvarnih prava. Tako objekt državine može da bude i neka soba ili druga prostorija u stanu i tome slično.1572[1572] Imajući u vidu da državina nije pravo, pravila o stvarima kao objektima stvarnih prava ne mogu se u potpunosti primijeniti i na državinu. Zbog toga je propisano da se u pogledu dijela neke stvari koji ima funkcionalnu samostalnost može priznati državina, naravno pod uslovom da na njemu postoji odvojena pravno relevantna faktička vlast. Zakon o stvarnim pravima dopušta da i pravo bude objekt državine, ali vrlo restriktivno, ističući kao mogući objekt samo pravo stvarne službenosti.

 

Neposredna državina  S obzirom na to da li držalac stvari ima ili nema neposredan uticaj na stvar,

državina se dijeli na neposrednu i posrednu. Ova podjela nije slučajna već se pojavljuje kao nužna posljedica razvoja državine u savremenom pravu.1573[1573] Neposredna državina je socijalna realnost i njeno postojanje zavisi od shvatanja društva da li u nekom slučaju postoji nečija faktička vlast u pogledu određene stvari. Neposredni držalac je lice koje svoju faktičku vlast vrši lično ili preko pomoćnika u državini.1574[1574] Pomoćnik u državini služi drugom licu da pomoću njega ima državinu. Neposredna državina znači postojanje takvog prostornog odnosa u pogledu stvari u kome neko lice ima specifičan položaj koji se tretira kao faktička vlast, jer može svojim radnjama na tu stvar neposredno uticati. Ovdje je bitno da postoji dostupnost stvari držaocu, da on nad njom ima potpunu kontrolu. Suština je da državina nije samo fizički, nego i društveno priznati odnos faktičke vlasti, jer zavisi od mišljenja određenog društva. Neposredna državina mora da bude vidljiva prema vani, da postoje vidljive vanjske manifestacije te državine.1575[1575] Treća lica treba da znaju da na određenoj stvari postoji nečija vlast, a nije bitno da se zna ko je njen stvarni držalac. Vlast treba da ima određenu trajnost, a ne prolazni karakter. Isto tako, važna okolnost je da je isključena svaka mogućnost da treća lica preduzmu radnje koje bi po svom sadržaju osporavale faktičku vlast držaoca. Vidjeli smo da faktička vlast ne može da postoji bez postojanja volje da se vlada,1576[1576]

1570[1570] “U sudskom postupku radi smetanja poseda ne može se ostvarivati zaštita od uznemiravanja ličnosti” – Viši sud u Čačku, 1721/09 od 22.1.2010, Izbor sudske prakse, br. 1/11, str. 50.

1571[1571] Npr. radi se o stadu ovaca.1572[1572] Član 303 st. 5 ZSP-a.1573[1573] D. Lazarević, “Oblici državine”, Pravni život, br. 10/06, str. 641.1574[1574] Član 303 st. 2 ZSP-a.1575[1575] Ne mora se znati ko je držalac.1576[1576] Volja ne mora biti takva da se stvar drži kao svoja.

Page 208: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

a ako toga nema nema ni državine stvari. Međutim, volja nije samostalni elemenat državine. Njen sadržaj nije relevantan za postojanje državine, ali zavisno od volje neposrednog držaoca, ta državina može biti samostalna ili nesamostalna. Neposredna državina ima funkciju publiciteta i predstavlja sredstvo upozorenja za treća lica da u pogledu stvari postoji i pravo na državinu, što je i najčešći slučaj. No, ona ne mora da bude zasnovana na pravu (npr. manljiva) i tada stvara privid njegovog postojanja.1577[1577] To može predstavljati opasnost za potencijalne sticaoce prava koji na osnovu neposredne državine vjeruju da držalac ima određeno subjektivno pravo. Stvar može biti u neposrednoj državini, a da nije u nečijoj posrednoj državini, dok posredne državine nema bez neposredne državine.

Svako lice u pravnom prometu može valjano postupati s pouzdanjem da je neposredan držalac pokretne stvari i njen vlasnik (pretpostavljena svojina na pokretnoj stvari). Ovo se ne primjenjuje samo u slučaju ako je to lice znalo ili moralo znati da to nije istina.1578[1578] Zakon o stvarnim pravima, dakle, propisuje pretpostavku da se neposredna državina smatra samostalnom državinom. Radi se o oborivoj pretpostavci, a ukoliko neko tvrdi suprotno, mora to i da dokaže. Ovom pretpostavkom štiti se savjesno ponašanje u pravnom prometu.

  

Posredna državina Na istoj stvari mogu postojati različite vrste državine. ZSP dozvoljava da u

pogledu neke stvari može postojati više stepena državine, tako da osim neposredne može postojati još jedan ili više stepena posredne državine. Posrednu državinu ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica, koje ima stvar u neposrednoj državini po nekom pravnom osnovu.1579[1579] U ovom slučaju lice koje vrši neposrednu faktičku vlast stvar drži kao tuđu, tako da to ostavlja prostora za posrednu državinu drugog lica, čiju vlast neposredni držalac priznaje. Posredni držalac ima tzv. vlast višeg stepena sve dok je kao takvu neposredni držalac priznaje. Ovakva višeslojna struktura državine odgovara modernoj koncepciji državine. Dakle, da bi se radilo o posrednoj državini, potrebno je da neko lice tu stvar neposredno drži1580[1580] i da je to lice u takvom odnosu sa posrednim držaocem da priznaje njegovu posrednu faktičku vlast u pogledu stvari. Ako neposredni držalac ovu vlast osporava, nema ni posredne državine. Posredna državina postoji na osnovu neposredne državine i samostalni je oblik državine. Ona nije fikcija, već državina u pravom smislu riječi. Nema posredne državine bez postojanja neposredne državine. Posredni držalac nema vidljivu faktičku vlast, ali je zbog pravnog odnosa sa neposrednim držaocem ima posredstvom tuđe faktičke vlasti. Zbog toga odnos lopova koji drži ukradenu stvar i oštećenog nije odnos neposrednog i posrednog držaoca. Faktička vlast posrednog držaoca, iako formalno samostalna, ipak je zavisna od postojanja faktičke vlasti neposrednog držaoca i kada na bilo koji način prestane takva vlast neposrednog držaoca, prestaje i viša faktička vlast posrednog držaoca. Ona postoji kroz postojanje pravnog odnosa između posrednog i neposrednog držaoca. Osnov posredne državine nije faktička vlast na stvari već pravni posao kojim je određen obim prava posrednog držaoca. S druge

1577[1577] Z. Rašović, Komentar Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, II knjiga, Podgorica 2009, str. 1866.1578[1578] Član 305 ZSP-a.1579[1579] Član 303 st. 3 ZSP-a.1580[1580] Npr. kao plodouživalac, zakupac i tome slično.

Page 209: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

strane, neposredna državina ne mora prestati sa prestankom posredne, jer je to u dispoziciji neposrednog držaoca. Posredna državina ne obezbjeđuje potreban publicitet i predstavlja izuzetak da državina ima publicitetnu funkciju. Može postojati više stepena posredne državine iste stvari. U slučaju da je držalac, prije prepuštanja stvari neposrednom držaocu, po nekom pravnom osnovu dobio tu stvar u neposrednu državinu od trećeg lica, i on se smatra posrednim držaocem.1581[1581] Neposredni i posredni držalac imaju posebne, individualne državine iste stvari i u toj situaciji se ne radi o sudržavini. I posredna državina može biti pretpostavka za sticanje svojine, a prelazi i na nasljednike. U najvećem broju slučajeva ova državina je samostalna državina. Kada se zahtijeva predaja u državinu stvari koju drže, posredni i neposredni držalac se nalaze u procesnoj zajednici voljnih jedinstvenih suparničara1582[1582] i imaju zajednički interes da uspiju u parnici. Presuda kojom je posrednom držaocu naložena predaja stvari djeluje svojom materijalnom pravosnažnošću i prema neposrednom držaocu stvari i kada ovaj nije učestvovao u parnici.1583[1583] Za ostvarenje sudske zaštite nije nužno da budu uključeni svi držaoci i to oni posredni i neposredni, ali bi to svakako bilo korisno.

Državina prava Objekti državine mogu da budu i neka subjektivna prava čiji se sadržaj

izvršava trajanjem. Državina prava je faktičko izvršavanje sadržaja nekog prava. Ona je uža, djelimična faktička vlast na stvari.1584[1584] Zakon o stvarnim pravima štiti samo državinu prava stvarnih službenosti. Inače, radi se o jednom od najspornijih instituta građanskog prava i zato postoje brojne kontroverze u razumijevanju i tumačenju njegove suštine.1585[1585] U vezi sa državinom prava postoji široka lepeza otvorenih pitanja, kako u pogledu samog pojma, tako i specifičnog značenja i uopšte mjesta u okviru pravne nauke. Ta državina bila je najviše razvijena u feudalnom sistemu, jer je omogućavala da se pomoću nje ostvare određene ekonomske koristi bez vršenja faktičke vlasti. Feudalno pravo je ovu konstrukciju državine razvilo do neslućenih granica. Državina prava zadržala se prevashodno u onim pravnim sistemima koji su na bazi tradicionalne koncepcije državine. Moderna koncepcija državine za to, faktički, više nema potrebe.1586[1586] Kao državina prava ne tretiraju se više slučajevi u kojima neko lice ima stvar u detenciji, izvršavajući u pogledu te stvari sadržaj određenog prava. To lice se sada smatra držaocem stvari,1587[1587] a ne držaocem prava. Lica koja faktičku vlast vrše na osnovu zakupa, ostave, posluge i tome slično uživaju sada neposrednu državinsku zaštitu. U savremenom pravu preovladava tendencija ka ukidanju državine prava kao nepotrebne i anahrone, jer se smatra da državina prava u odnosu na državinu stvari ima tautološki karakter.1588[1588] Zakon o stvarnim pravima predviđa postojanje državine prava po uzoru na njemačku državinu prava

1581[1581] Član 303 st. 4 ZSP-a.1582[1582] Član 366 ZPP-a. O suparničarstvu šire v. Z. Ivošević, Suparničarstvo, Beograd, 1979.1583[1583] S. Stanišić, “Suparničarstvo posrednog i neposrednog držaoca”, Glasnik pravde, br. 2, 3 i 4/99, str. 60.1584[1584] M. Subić, “Pravo na državinu nepokretnosti kroz sudsku praksu”, u Zakon i sudska primena zakona, Beograd,

2005, str. 108; I. Babić, Građansko pravo, Uvod u građansko pravo i Stvarno pravo, Banja Luka, 2008, str. 214.1585[1585] O državini prava opširno: S. Krneta, „Posjed prava u povjesnom i suvremenom značenju“, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, supplement, br. 3/03, str. 1–23.1586[1586] Stvarnopravni zakonik Republike Slovenije (Uradni list RS br. 87/02, 18/07) najdosljednije uređuje državinu na

osnovu te koncepcije i ne poznaje državinu prava, što smatramo ispravnim pristupom.1587[1587] Na stvari ovo lice vrši neposrednu faktičku vlast.

Page 210: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

stvarnih službenosti.1589[1589] Na državinu tog prava primjenjuju se odredbe o državini stvari, ako to nije u suprotnosti sa prirodom prava.1590[1590] Državina stvarne službenosti je specifično stanje kada neko lice faktički izvršava sadržaj prava stvarne službenosti u pogledu neke nekretnine, bez obzira na to da li je ono titular tog prava ili ne. Zbog faktičke vlasti u pogledu tuđe nekretnine držalac povlasnog dobra ima državinu neke afirmativne (pozitivne) ili negativne službenosti na poslužnoj nekretnini. Za sticanje državine prava službenosti nije potrebna izričita ili prećutna saglasnost držaoca prava, vlasnika povlasnog dobra i vlasnika poslužnog dobra.1591[1591] Prema Zaključku sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda bivše SFRJ od 28 i 29.5.1986. godine, državina prava stvarne službenosti stiče se faktički vršenjem ovlašćenja koja čine sadržinu tog prava nezavisno od volje vlasnika poslužnog dobra.1592[1592] To znači da vlasnik povlasnog dobra može steći državinu prava stvarne službenosti i protiv volje vlasnika poslužnog dobra, pa čak i silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Takva državina pod određenim uslovima takođe uživa zaštitu, ali ne može dovesti do sticanja prava stvarne službenosti po osnovu održaja. Državina prava stvarne službenosti koja nije ovako stečena može biti podobna za sticanje tog prava održajem. Kod državine prava nije dovoljno da postoji samo faktička mogućnost izvršavanja sadržaja određenog prava, već je nužno da se sadržaj tog prava i izvršio tako da se može smatrati da je nastupilo faktičko stanje odnosno državina. Pored faktičkog vršenja prava stvarne službenosti, nije neophodno da se ono vrši sa voljom da se to čini za sebe. Vlasnik povlasnog dobra nema potpunu faktičku vlast u odnosu na poslužno dobro.1593[1593] Njegova faktička vlast je uža i on treba da se koristi poslužnom nekretninom u obimu koji odgovara sadržaju te službenosti. Ovo mora da bude vidljivo za njenog vlasnika, ali ne i za treća lica. Vlasnik poslužnog dobra ne smije da preduzima radnje kojima se otežava vršenje državine stvarne službenosti, jer u protivnom čini smetanje državine tog prava. Državina prava nepravilne službenosti,1594[1594] mada po sadržaju stvarna, ne postoji i u takvom slučaju nema državinske zaštite. Naime, u pogledu nepravilne službenosti primjenjuju se pravila o ličnim službenostima, a takve službenosti se ne mogu posjedovati. Faktičko izvršavanje sadržaja drugih prava ne smatra se državinom prava. Prepušteno je praksi da te oblike vršenja faktičke vlasti riješi primjenom poznatih vrsta državine.1595[1595] Primjera radi, državinska zaštita korišćenja energije, vode, plina i tome slično ostvaruje se zaštitom državine stvari u čijoj se službi nalaze.1596[1596] Smatramo da se ekstenzivnim tumačenjem pojma faktičke vlasti na stvari može i kod stvarnih službenosti osigurati adekvatna državinska zaštita. Jasno je da je

1588[1588] Vidi: M. Živanović, “Posed prava i njegove kontroverze”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjaluci, V, Banja Luka, 1981, str. 199.

1589[1589] Njemački građanski zakonik ne spominje državinu prava, jer uvođenjem nove koncepcije, posebno posredne državine, za tim nije imao ni potrebe. No, u odjeljku o službenostima, kod stvarnih službenosti (paragraf 1029) i ograničenih ličnih službenosti (paragraf 1090 st. 2) dopušta primjenu državinskih tužbi.

1590[1590] Član 303 st. 6 ZSP-a.1591[1591] O sticanju državine prava v. V. Vukčević, Smetanje poseda, doktorska teza, Novi Sad, 1974, str, 71.1592[1592] A. Radovanov, Načelni stavovi i pravna shvatanja, Novi Sad, 2000, str. 246.1593[1593] D. Popov, Državina prava, Pravo-teorija i praksa, br. 9/02, str. 19.1594[1594] Član 217 ZSP-a.1595[1595] O tome v. N. Gavella, Posjed stvari i prava..., str. 20–21.1596[1596] Npr. stan, kuća, poslovni prostor itd.

Page 211: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

državina prava, u stvari, državina stvari, jer i to pravo ima za objekt stvar.1597[1597] Držalac u ovom slučaju vrši faktičku vlast na stvari koja je uža od vlasti koja proizlazi iz svojine. Prava se ne mogu držati, niti se na njima može vršiti faktička vlast. Pojam državine prava predstavlja metaforično izražavanje za osobene oblike vršenja faktičke vlasti na stvari.1598[1598]

  

Sudržavina Isključiva državina postoji kad jedan subjekt vrši svu faktičku vlast na stvari

ili na njenom dijelu koji predstavlja objekt državine. Na jednoj stvari može postojati jedan isključivi držalac ili više isključivih držalaca.1599[1599] Za razliku od isključive državine, može postojati i sudržavina iste stvari ili prava stvarne službenosti. Sudržavina postoji kada više lica vrše faktičku vlast na jednoj stvari (odnosno njenom dijelu) ili na određenom pravu, kod nas ograničenom na pravo stvarne službenosti.1600[1600] Specifičnosti sudržavine rezultat su posebnih osobina koje ona ima kao posebna vrsta državine. Za sudržavinu nije neophodno da između sudržaoca postoji određeni pravni odnos. Ona ne podrazumijeva permanentno preduzimanje aprehenzionih radnji od strane svih sudržalaca.1601[1601] Najčešće je imaju suvlasnici i zajednički vlasnici, ali susvojina i zajednička svojina ne moraju obavezno biti praćene sudržavinom. Sudržavina nije pandan susvojine. Faktička vlast svakog sudržaoca je ograničena faktičkom vlašću ostalih sudržalaca. Ona nije podijeljena po dijelovima, ali se može različito izvršavati. Sudržaoci faktičku vlast mogu da izvršavaju zajednički, može je izvršavati jedan za ostale, a mogu je izvršavati i sukcesivno. Već smo naveli da nema sudržavine između neposrednog i posrednog držaoca određene stvari. Više posrednih držalaca mogu da budu sudržaoci ako imaju isti stepen državine, a ako stvar posredno drže sa različitim stepenom državine, onda nema sudržavine. Njemačka pravna teorija poznaje zajedničku državinu kao posebnu vrstu sudržavine. U takvim slučajevima nijedan sudržalac ne može samostalno da utiče na stvar, već se samo svi sudržaoci zajedno pojavljuju kao jedan držalac.1602[1602] Međutim, u državinskim sporovima ovo nema nekog praktičnog značaja. Zajedničku državinu ne treba povezivati sa zajedničkom svojinom.

 

 

Samostalna i nesamostalna državina

 

1597[1597] U doktrini postoje i mišljenja daje državina prava, u stvari, sudržavina nekretnine na kojoj se to pravo izvršava – v. npr. O. Gierke, Deutsches Privatrecht, Bd. II, Sachenrecht, Leipzig, 1905, str. 202.

1598[1598] S. Krneta, Posjed prava u povijesnom i suvremenom značenju..., str. 20.1599[1599] Primjera radi, ako jedan ima faktičku vlast na jednom, a drugi na drugom dijelu neke stvari.1600[1600] Član 303 st. 7 ZSP-a.1601[1601] Vidi: O. Kadriu, “Sudržavina i pravna zaštita”, Pravni život, br. 11/09, str. 707.1602[1602] Npr. državina kase koja se može otvoriti samo pomoću dva ključa koji čuvaju odvojeno dva držaoca.

Page 212: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Samostalan držalac stvari je ono lice koje određenu stvar drži kao da je njen vlasnik. Isto tako, samostalan držalac je i ono lice koje koristi pravo stvarne službenosti kao da je njegov nosilac.1603[1603] Ovaj držalac može imati neposrednu i posrednu državinu. Ako postoji samo neposredna državina stvari, presumpcija je da je ona samostalna. Zakon o stvranim pravima propisuje da je nesamostalni držalac ono lice koje drži stvar ili pravo stvarne službenosti priznajući vlast neposrednog držaoca.1604[1604] Smatramo da je ovdje došlo do omaške i da je trebalo navesti da to lice priznaje vlast posrednog, a ne neposrednog držaoca. Primjera radi, nesamostalnu državinu ima plodouživalac, zakupac i tome slično. Nesamostalni držalac takođe može imati neposrednu (što je češći primjer) i posrednu državinu. Dakle, od sadržaja volje držaoca zavisi o kakvoj se državini radi. Ako držalac drži stvar s voljom da u pogledu nje ima potpunu vlast, on je samostalan držalac.1605

[1605] Za ovu vrstu državine potrebno je faktičko ponašanje koje odgovara ponašanju vlasnika, a pri tome ono ne mora biti i pravno osnovano. Ukoliko držalac drži stvar s voljom da mu ona ne pripada kao da je npr. plodouživalac, a ne vlasnik, ta državina je nesamostalna. Odgovarajućim odnosom između nesamostalnog držaoca i drugog lica čija je volja da stvar ima u nekoj svojoj “višoj” vlasti1606[1606] formira se u pogledu iste stvari dalji stepen posredne državine, koja može biti nesamostalna i samostalna.1607[1607] Samostalnost državine je, inače, pretpostavka za nastupanje određenih pravnih dejstava, kao npr. sticanje svojine održajem, sticanje svojine od nevlasnika na pokretnim stvarima itd. Prema subjektivnoj koncepciji, samo bi se samostalna državina smatrala državinom, dok bi se nesamostalni držalac smatrao detentorom, dok objektivna koncepcija, koja je i kod nas prihvaćena, proširuje krug lica kojima pruža zaštitu i oba lica smatra držaocima.

 

Pomoćnik u državini

 

Ni moderna, objektivna koncepcija svako držanje stvari ne smatra državinom. ZSP propisuje da nisu držaoci lica koja na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u nečijem domaćinstvu vrše faktičku vlast ili pravo stvarne službenosti na stvari za drugo lice, a obavezni su postupati po uputama tog lica.1608[1608] Ta lica su pomoćnici u državini i oni ne izvršavaju svoju, već tuđu faktičku vlast na stvari izvršavanjem dobijenih naloga od strane držaoca (produžena ruka držaoca). Ovdje su navedene samo neke od situacija za koje postoji velika vjerovatnoća da postoji ovakav odnos. Da li je neko lice zaista pomoćnik u državini ili ne, treba procjenjivati od slučaja do slučaja.1609[1609] To je situacija vršenja faktičke vlasti bez volje da se

1603[1603] Član 304 st. 1 ZSP-a.1604[1604] Član 304 st. 2 ZSP-a.1605[1605] Za sticanje prava svojine na nekretninama održajem sada se traži samostalna državina (član 58. ZSP-a). 1606[1606] Njegova volja je da bude vlasnički držalac.1607[1607] N. Gavella, Posjed stvari i prava…, str. 30–31.1608[1608] Član 306 ZSP-a.1609[1609] U ovom pravcu navodimo interesantnu sudsku odluku: „Supruga kao bračni drug se ne može smatrati

pomoćnikom u posjedovanju svoga supruga i ona kao bračni drug izvršava svoju faktičku vlast glede neke stvari, a ne svog

Page 213: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

stvar drži za sebe već za drugoga, a to je negacija državine. Pomoćnik u državini ne može se nazvati detentor, jer se njegovo ponašanje značajno razlikuje od faktičke vlasti koja se ranije nazivala detencijom. Pojam detentora je mnogo širi i, osim pomoćnika u državini u objektivnoj koncepciji, obuhvaća i ona lica koja bi po toj koncepciji bili držaoci (lica koja drže stvar, ali ne kao vlasnici, kao npr. založni povjerilac, plodouživalac, zakupac, najamnik itd.). Pomoćnik u državini nema nikakvu državinsku volju i on se slijepo pokorava volji držaoca.1610[1610] U njemačkom pravu se ovaj slučaj vršenja faktičke vlasti u interesu i prema uputama drugoga (Besitzdiener) objašnjava kao nadomjestak za zastupništvo u oblasti faktičkih odnosa pomoću kojeg se vrše radnje za drugo lice. Držalac koji stvar drži putem pomoćnika u državini je neposredan držalac. Odnos pomoćnika u državini prema stvari je čisti prostorni odnos u smislu mogućnosti uzimanja stvari u svoju faktičku vlast. On se ponaša kao da je neposredni držalac. Kod procjene da li je riječ o takvom licu bitan je način njegovog djelovanja (priroda odnosa), a ne vrsta odnosa sa drugim licem. Činjenica da je neko zaposlen kod drugog ili da je član njegovog domaćinstva ne znači da se ovo lice u svakom slučaju ponaša kao njegov pomoćnik u državini. On djeluje tako samo dok i ukoliko postupajući izvršava isključivo tuđu faktičku vlast. Ovdje se radi o vidljivom, naglašenom odnosu podređenosti odnosno zavisnosti. Pošto nije držalac stvari, pomoćnik u državini ne uživa ni zaštitu putem državinskih tužbi, niti može sticati svojinu održajem, a priznaje mu se pravo na zaštitu državine dozvoljenom samopomoći, ali kao pomoćniku držaoca. Ako bi to lice prestalo izvršavati tuđu vlast i preduzelo neku radnju državine po svojoj volji i tako uspostavilo svoju vlast, prestalo bi biti pomoćnik u državini i postalo bi neposredni držalac.1611[1611] Naravno, ne podrazumijeva se da je lice koje vrši državinske radnje pomoćnik u državini, a ukoliko to neko tvrdi, na njemu leži teret dokazivanja. Ovaj institut je, pored državine nasljednika, izuzetak od pravila da državinu ima lice koje na stvari vrši faktičku vlast, s tim što se ovdje državina ne priznaje i pored postojanja faktičke vlasti, dok se u slučaju nasljedničke državine ona priznaje nasljedniku bez obzira na to što on faktičku vlast na stvari nema.

  

Sticanje državine

 

Pojam državine determiniše mogućnost njenog sticanja.1612[1612] Državina se stiče kad sticalac uspostavi svoju faktičku vlast na stvari. Ako ju je sticalac zasnovao jednostranim činom, radi se o izvornom sticanju (originarnom), a ukoliko mu je ta vlast prenesena, riječ je o izvedenom sticanju (derivativnom).1613[1613] Kod izvornog sticanja faktička vlast držaoca nije zasnovana na nečijoj ranijoj vlasti, nego postoji kao novonastala vlast, koja je stečena vanjski vidljivim aktom aprehenzije.1614

bračnog druga” – Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1271/99-2 od 9.9.1999. (izvor: Intellectio Iuris).1610[1610] P. Radošević, Posjedovna volja..., str. 1142.1611[1611] N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, op. cit., str. 168.1612[1612] N. Gavella, “O predaji stvari u posjed, s posebnim osvrtom na predaju u neposredan posjed”, Naša zakonitost,

br. 2/84, str. 157. 1613[1613] Član 307 ZSP-a.ZOSPO nema odredaba o sticanju državine.1614[1614] N. Gavella, “Stjecanje posjeda stvari u našem pravnom uređenju – posebno o izvornom stjecanju neposrednog i

posrednog posjeda stvari”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 3–4/84, str. 336.

Page 214: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

[1614] Obim tog sticanja zavisi od toga koliko stvari sticalac zaista drži u svojoj državini. Ovakva sticanja mogu, ali i ne moraju biti u skladu sa propisima. Bez obzira na osnovu sticanja, ona izazivaju odgovarajuće pravne posljedice. Akt sticanja stvari može da bude različit. Ne mora se raditi samo o fizičkom uzimanju određene stvari, nego je pravno relevantan svaki akt kojim se dobija faktička vlast. Bitno je da se uspostavi vanjski vidljiva i relativno trajna faktička vlast odnosno mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvarima. Da li je neko lice steklo državinu stvari ne cijeni se prema njegovoj subjektivnoj volji, već prema tome da li je u pogledu stvari nastao takav odnos u kome postoji faktička vlast. Sadržaj sticateljeve volje može, ali ne mora da bude takav da se prema stvari odnosi kao vlasnik. Državina na pokretnim stvarima kod izvornog sticanja stiče se na različite načine. Ukoliko se radi o nekretninama, državina se, u pravilu, stiče stupanjem na određenu nekretninu, ali nekada je potrebno da se nekretnina ogradi, obradi ili tome slično. Da bi se izvorno stekla neposredna državina, potrebno je jednostranim fizičkim aktom uspostaviti vanjski vidljivu faktičku vlast. Izvorno se neposredna državina može steći i kad neko drugo lice ima stvar u svojoj državini. Ovo može biti u slučaju bespravnog oduzimanja stvari, kojim se uspostavlja državina sticatelja, a prestaje dotadašnja faktička vlast. Držalac čija je državina bespravno oduzeta ima pravo na zaštitu. Isto tako, neposredna državina se izvorno može steći i na legalan način1615[1615] i tada dotadašnji držalac nema pravo na pravnu zaštitu. Posredna državina se stiče izvorno preko zastupnika, ako je zastupnik izvorno stekao neposrednu državinu. Da bi došlo do ovakvog sticanja potrebno je da između ovih lica u tom momentu postoji odnos zastupanja. Zastupani u tom slučaju stiče posrednu državinu. Ako bi se radilo o poslovodstvu bez naloga,1616[1616] zastupani treba da odobri čin tog lica i tada odobrenje djeluje od časa kada je zastupnik stekao neposrednu nesamostalnu državinu (ex tunc). Bez odobrenja nema tog odnosa i posredne državine gospodara posla. Izuzetak postoji u slučaju kada akt sticanja poduzima lice u svojstvu sticateljevog pomoćnika u državini.1617[1617] Tada neposrednu državinu stiče lice čiju vlast izvršava ovaj pomoćnik. Odluku o kakvom se sticanju radi treba donijeti u svakom konkretnom slučaju prema objektivnom kriterijumu. Polazna (oboriva) pretpostavka je uvijek da lice koje stiče faktičku vlast to radi za sebe, a ako neko tvrdi drugačije treba to i da dokaže. Kod izvedenog sticanja državine radi se o prenosu državine s voljom dotadašnjeg držaoca. Izuzetak postoji kad sticalac stiče državinu radnjama nadležnog organa ili na osnovu zakona uz održavanje kontinuiteta državine. Predaja državine stvari proizvodi pravne posljedice kada sticatelj dođe u situaciju da može vršiti pravno relevantnu faktičku vlast na stvari.

 

Prenos državine Državina se prenosi predajom same stvari ili sredstva pomoću kojeg sticalac

ima vlast na stvari. Predaja se smatra izvršenom čim se sticalac s voljom prenosioca nađe u takvom položaju da može izvršavati faktičku vlast u pogledu stvari.1618[1618] Pošto je predaja faktičan čin, a ne pravni posao, volja prednika i sljednika ne moraju

1615[1615] Npr. na osnovu zakona ili sudske odluke.1616[1616] Članovi 220–228 ZOO-a.1617[1617] O sticanju državine putem trećih lica u rimskom pravu bilo je mnogo podijeljenih mišljenja. Vidi: M. Šarac i I.

Stanić, “Stjecanje posjeda putem potčinjenih u rimskom pravu”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 60, br. 1/10, str. 149–202.

1618[1618] Član 308 st. 1 ZSP-a.

Page 215: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

imati one kvalitete koji se traže za valjanost pravnih poslova. Dovoljno je da postoji tzv. prirodna volja, a to znači da predaja odnosno primanje stvari moraju biti rezultat vlastite odluke. Akt primanja i predavanja stvari bez obostrane volje ne prenosi državinu. Nedostaci u poslovnoj sposobnosti i eventualne mane volje ne utiču na sticanje državine. Zakon poznaje nekoliko vrsta predaje. Prije svega, predaja može da bude fizička, a ona se najčešće vrši iz ruke u ruku (traditio vera), i to je predaja u užem smislu riječi. Ovo je najstariji i uobičajeni način predaje kod prenosa državine pokretnih stvari. Međutim, taj način predaje ne treba shvatiti bukvalno. Da bi bio pravno relevantan, bitno je da sticatelj bude doveden u poziciju da ima mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvarima odnosno da one budu u sferi njegove faktičke vlasti. Osim toga, predaja se može vršiti i predajom nekog sredstva (simbola) kojim sticalac ima vlast na stvari i ona se najčešće primjenjuje kod stvari koje se ne mogu doslovno predati iz ruke u ruku ili kada bi predaja stvari bila neekonomična. Predaja se u ovom slučaju vrši pomoću sredstva koji personifikuje određenu stvar i to zamjenjuje fizičku predaju stvari. Ovdje dolazi u obzir i predaja isprave na osnovu koje sticatelj može raspolagati sa stvari,1619[1619] a takođe i uručenje nekog dijela stvari,1620[1620] ali ne bilo kojeg, nego takvog pomoću kojeg se uspostavlja vidljiva faktička vlast ili izdvajanje stvari koje se može tretirati kao predaja. Suština je da se sticatelj nađe u takvom položaju u odnosu na stvar da u pogledu nje može izvršavati faktičku vlast. Samim uručenjem sredstva (simbola) državine, ako nije ujedno došlo i do faktičkog uspostavljanja državine određene stvari ili bar njene mogućnosti, nije došlo do prenosa državine stvari, nego samo državine tog sredstva. Takvo uručenje bi moglo samo imati značenje dozvole drugoj strani da uzme u neposrednu državinu onu stvar koju taj simbol simbolizira.1621[1621]

U slučaju prenosa državine licu koje nije prisutno, predaja se smatra izvršenom kada to lice primi određenu stvar u državinu. Iste pravne posljedice kao i takva predaja proizvodi predaja njegovom zastupniku1622[1622] i prevozniku, ako prevoznik radi za račun sticaoca.1623[1623] Ovo su česte situacije u svakodnevnom životu. Zastupnikova i prevoznikova državina će biti posredujuća, nesamostalna, jer će posredstvom te državine sticatelj posredno držati određenu stvar, kao njen samostalan držalac.

Ukoliko su prevozniku ili skladištaru za robu izdate hartije od vrijednosti koje u pravnom prometu zamjenjuju robu (skladišnica, teretnica), njihova predaja znači predaju te robe.1624[1624] To je u ovom slučaju sredstvo kojim sticalac ima vlast na stvari. Ove hartije sadrže u sebi zahtjev na izručenje stvari (robe). Na taj način prenosi se posredna, a ne neposredna državina. U slučaju kada je neko lice kao savjesno primilo takvu hartiju, a drugo lice kao savjesno primilo robu, smatra se da je državinu steklo lice koje je primilo robu. Ovo je sasvim razumljivo, jer se kod postojanja istih uslova uvijek preferira ono lice kome je stvar predata u državinu. I u situaciji višestrukog otuđenja pokretne stvari, ako su ispunjeni ostali uslovi, svojinu stiče ono lice kome je stvar predata u državinu.1625[1625]

1619[1619] Sama predaja isprave zamjenjuje fizičku predaju.1620[1620] Npr. ključevi od prostorije.1621[1621] N. Gavella, O predaji stvari u posjed, s posebnim osvrtom na predaju u neposredan posjed..., str. 167.1622[1622] Njihov međusobni odnos može se zasnivati na ugovoru o zastupanju ili na zakonu (npr. roditelji su zakonski

zastupnici maloljetne djece).1623[1623] Član 308 st. 2 ZSP-a.1624[1624] Član 308 st. 3 ZSP-a.1625[1625] Član 110 ZSP-a.

Page 216: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

  

Predaja državine izjavom volje

 

Samo pukim očitovanjem volje u pogledu neke stvari ne može da bude uspostavljeno stanje vidljive faktičke vlasti. No, postoje slučajevi u kojima predaja državine može biti izvršena i na ovakav način, pravnim poslom prenosioca i sticaoca. Predaja državine može se izvršiti i fiktivno (izražavanjem volje) samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu ako je on u položaju da izvršava svoju vlast u pogledu stvari.1626[1626] Kod traditio brevi manu (predaja kratkom rukom) radi se o takvoj predaji koja se vrši licu koje već ima faktičku vlast na stvari odnosno koje izvršava vanjski vidljive akte faktičke vlasti. Izjavom volje to lice stiče neposrednu državinu, a nije potrebna posebna fizička predaja stvari, jer bi izvršenje još jednog čina predaje bilo besmisleno. U ovom slučaju potrebno je da budu ispunjeni sljedeći uslovi: prenosilac državine mora da bude držalac, sticatelj već treba da se nalazi u poziciji da izvršava faktičku vlast u pogledu stvari i oni moraju valjano da očituju volju (ne prirodnu) usmjerenu na prenos državine stvari. Državina se, dakle, prenosi pravnim poslom koji mora da bude valjan da bi proizvodio pravne posljedice. Kontinuitet državine postoji između državine prenosioca i državine sticatelja,1627

[1627] a ne između državine koju je do tada imao sticatelj i državine koju ima od predaje izjavom volje. Dosadašnji nesamostalni držalac na taj način stiče neposrednu samostalnu državinu. Ovo je jedini način sticanja neposredne državine stvari očitovanjem volje.1628[1628] U suprotnom slučaju, kod constitutum possessoriuma, dotadašnji držalac zadržava stvar u svojoj državini priznajući (višu) faktičku državinu drugog lica. Očitovanjem volje ovdje se sticaocu prenosi ili se za njega osniva pravo da mu taj držalac preda stvar koju drži u državinu. Uspostavljanjem tog odnosa sticatelj stiče posrednu samostalnu državinu stvari, a dotadašnji držalac ostaje neposredan držalac, ali postaje nesamostalni. Kontinuitet državine postoji u ovom slučaju između samostalne državine dotadašnjeg držaoca i samostalne državine sticatelja.1629[1629] Da bi se na ovaj način stekla državina stvari, nužno je da se ona stekne od lica koje je bilo samostalni držalac te stvari.1630

[1630] Isto tako, stvar se može predati nekom trećem licu od koga sticalac ima pravo da traži predaju stvari.1631[1631] Dotadašnji držalac u tom slučaju izjavom volje postaje pomoćnik u državini, a sticatelj postaje držalac. Zbog zaštite povjerenja u pravni promet, ovakva predaja državine ima učinak u odnosu na treća lica samo ako su oni o tome obaviješteni ili ako im je to inače poznato.1632[1632]

1626[1626] Član 309 st. 1 ZSP-a.1627[1627] Teče rok za održaj.1628[1628] Ostali načini prenošenja državine stvari očitovanjem volje dovode do sticanja posredne državine stvari.1629[1629] I u ovom slučaju teče rok za održaj.1630[1630] Kada je predaja državine pretpostavka za sticanje nekih prava, tada sticanje državine posesornim konstitutom

nije uvijek dovoljno (npr. kod pignusa).1631[1631] Član 309 st. 2 ZSP-a.1632[1632] Član 309 st. 3 ZSP-a.

Page 217: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

 

Sticanje državine stvarne službenosti

 

Državina prava stvarne službenosti, jedinog prava u pogledu kojeg kod nas može nastati državina, stiče se izvorno ako držalac jedne nekretnine kao povlasne počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu neke stvarne službenosti na drugoj nekretnini.1633[1633] Neposredna državina takvog prava izvorno se stiče samo jednostranim aktom sticatelja neovisno od volje vlasnika poslužnog dobra. Tradicionalno je pravilo da se državina prava stiče činom kojim se počelo izvršavati pravo kao da za to postoji ovlašćenje. Momenat kad bi to prvi put bilo učinjeno bio bi momenat sticanja državine, a sadržaj tog čina determinisao bi sadržaj stečene državine prava.1634[1634] Time se ne isključuje postojeća faktička vlast na poslužnoj nekretnini, nego se ona na taj način samo ograničava. Ovako se stiče državina prava pozitivne stvarne službenosti, koja daje ovlašćenje za korišćenje tuđe nekretnine. Državina prava negativne stvarne službenosti stiče se izvorno kada dođe do zabrane vlasniku ili držaocu poslužne nekretnine da se tom nekretninom koristi na način na koji bi, inače, imao pravo.1635[1635] Izvorno stečena državina prava stvarne službenosti ne može služiti za sticanje prava stvarne službenosti održajem. Posredna državina prava stvarne službenosti izvorno se može steći putem neposrednog držaoca povlasne nekretnine, kao zastupnika u sticanju državine. Jednostranim aktom neposrednog držaoca povlasne nekretnine posredni držalac povlasne nekretnine stiče izvorno posrednu državinu stvarne službenosti.

Izvedeno sticanje državine prava stvarne službenosti stiče se ako držalac neke nekretnine u dogovoru sa držaocem druge nekretnine počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne službenosti.1636[1636] Dakle, ovdje ne dolazi do jednostranog akta sticatelja, nego se službenost stiče dvostranom radnjom sticatelja i držaoca poslužne nekretnine. Ovaj dogovor može biti u usmenoj formi, ali i u pisanom obliku. Bitno je da je volja držaoca poslužne nekretnine izražena na pravno relevantan način, bez mana u njenom izražavanju. Državina je u ovom slučaju izvedena iz vlasti držaoca poslužnog dobra. Sadržaj državine prava stvarne službenosti može biti pozitivan i negativan.

Ukoliko dođe do prelaska državine na povlasnoj nekretnini dvostranom radnjom kojom se državina predaje sticatelju, na taj način prelazi i državina prava stvarnih službenosti koja je uspostavljena u korist te nekretnine.1637[1637] U tom slučaju zadržava se kontinuitet i državine te nekretnine i državine tog prava. Do sticanja državine stvarne službenosti može doći samo prelaskom neposredne državine na sticatelja. Ako neko lice izvorno stekne državinu nekretnine, samim tim on ne stiče i državinu prava stvarne službenosti koja u njenu korist postoji.1638[1638] Takvim sticanjem državine povlasne nekretnine prestaju i neposredne i posredne državine koje postoje u korist te nekretnine. Između izvorno stečenog i onoga što je

1633[1633] Član 310 st. 1 ZSP-a.1634[1634] N. Gavella, Posjed stvari i prava..., str. 69.1635[1635] Vidi: D. Lazarević, Državina, Pojam, oblici i zaštita..., str. 167–168.1636[1636] Član 310 st. 2 ZSP-a.1637[1637] Član 310 st. 3 ZSP-a.1638[1638] Član 310 st. 4 ZSP-a.

Page 218: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

bilo ranije nema kontinuiteta. U situaciji da takav sticatelj državine povlasnog dobra poduzme radnju izvornog sticanja državine prava, time bi on stekao novu državinu prava stvarne službenosti.

 

Nasljeđivanje državine

 

Sve do donošenja ZOSPO-a naše pravo nije poznavalo nasljeđivanje državine, smatrajući da je to u suprotnosti s njenom prirodom. Rimsko pravo i građanski zakonici rađeni pod njegovim uticajem ovu vrstu državine nisu poznavali. U rimskom pravu važilo je pravilo: “Kad smo postavljeni za nasljednika tada prihvatanjem nasljedstva na nas prelaze sva prava, ipak državina, ako je fizički ne primimo, nama ne pripada”. Državina nasljednika prvi put je prihvaćena u Njemačkom građanskom zakoniku, a kasnije nalazi svoje mjesto i u Švajcarskom, Grčkom, Italijanskom i mnogim drugim građanskim zakonicima. 1639

[1639] Za pravnu teoriju priznavanje državine nasljedniku i prije nego što je stekao faktičku vlast na stvari otvorilo je polje naučnoj fantastici kao što je pronalaženje “idealnog i spiritualizovanog posjeda (bez faktičke vlasti)”.1640[1640] U takvom slučaju ovaj oblik državine se ponaša kao pravo,1641[1641] jer na nasljednika prelaze sva dejstva koja proizlaze iz državinskog stanja ostavitelja. Nasljeđivanje državine znači postupanje sa državinom kao s pravom. To je uticalo na stav teorije u tom smislu da neki autori državinu posmatraju kao subjektivno pravo, a drugi kao čisto faktički odnos.1642[1642] Nasljednik postaje držalac u trenutku smrti ostavitelja, bez obzira na to kada je stekao faktičku vlast na stvari.1643[1643] On je držalac i kada ne zna da je postao nasljednik. Nasljednička državina može nastati i bez volje nasljednika,1644[1644] u slučajevima kada on za to ni ne zna, pa čak i kada ju ne želi. Za nasljedničku državinu se ne traži prostorna veza između nasljednika i stvari i prava koja su bili u državini ostavitelja, a na kojima on produžava državinu.1645[1645] Po prirodi stvari nasljeđivanje državine kao faktičke vlasti

1639[1639] Njemački građanski zakonik u paragrafu 857 propisuje: “Državina prelazi na nasljednika”, ne spominjući trenutak sticanja faktičke vlasti. U njemačkoj praksi i teoriji nije sporno da se prelazak imovine na naslednika i sticanje faktičke vlasti često ne podudaraju. Austrijski građanski zakonik predviđa da se nasljeđivanjem, zakonskim ili testamentalnim, kao ni na osnovu ugovora, ne može pribaviti državina. Paragrafom 320 regulisano je da se “punovažnim pravnim osnovom dobija samo pravo na državinu, ali ne i sama državina”. Da bi stekao državinu potreban je akt koji je neophodan uslov za sticanje. Austrijsko pravo predviđa da zaostavština prelazi na nasljednike tek prihvatom nasljeđa, pa i državina na nasljednike prelazi u tom momentu. Od delacije do prihvatanja nasljeđa nasljednik nije držalac stvari i prava ostavitelja i u ovom periodu ne uživa državinsku zaštitu. Grčki građanski zakonik u članu 983 propisuje da državina prelazi na nasljednike, a prema Italijanskom građanskom zakoniku (član 1146) državina se nasljeđuje, a njeno dejstvo nastupa momentom otvaranja nasljeđa.

1640[1640] M. Vedriš i P. Klarić, op. cit., str. 196. Vidi i: A: Raspor, op. cit., str. 98–99.1641[1641] D. Stojanović i D. Pop-Georgiev, Komentar Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Beograd, 1980,

str. 166. 1642[1642] D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1990, str. 28.1643[1643] Član 311 st. 1 ZSP-a.Identična je bila i odredba člana 73 ZOSPO-a. I sudska praksa je u ovom pogledu bila jedinstvena: “Svaki nasljednik postaje i

držalac u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kada je stekao faktičku vlast na stvari” – Viši sud u Novom Sadu, Gž-2372/80, u T. Ralčić, Pravni instituti, propisi i sudska praksa i oblasti svojinskih odnosa Beograd, 1983, str. 232. “Pravilno je prvostepeni sud primijenio odredbu člana 73. ZOVO zaključivši da je nakon ostaviteljeve smrti, koji je do časa smrti bio posjednik sporne čestice, to postao i tuženi u trenutku ostaviteljeve smrti, bez obzira na to kada je stekao faktičku vlast nad istom česticom. To zbog toga što prema navedenoj odredbi zakona nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kada je stekao faktičku vlast na stvari” – Okružni sud Zagreb, Gž-5125/81, od 25.8.1981, u A. Eterović, Smetanje posjeda u sudskoj praksi, Sarajevo, 1989, str. 89.

1644[1644] Samo nasljednikova državina može nastati bez njegove volje.1645[1645] D. Lazarević, „Naslednička državina“, Pravni život, br. 10/02, str. 159;

Page 219: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nije moguće (contradictio in adjecto), jer je državina takvo stanje koje se uvijek iznova pribavlja. Stoga se kod ove državine radi o fikciji. Fiktivno stanje kod nasljedničke državine traje sve dok nasljednik ne počne sa vršenjem faktičke vlasti na stvari. Kada se ovo desi ta državina postaje kao i svaka druga efektivna državina (neposredna, posredna, sudržavina, državina prava itd).1646[1646] Smisao postojanja državine nasljednika je u tome da se izbjegne vakuum u državini i ona je u funkciji održavanja kontinuiteta ostaviteljeve državine. Na nasljednike prelazi samo ona državina koju je ostavitelj imao u pogledu predmeta ostavine.1647[1647] U slučaju da je ostavitelj svoju imovinu ugovorom o doživotnom izdržavanju ostavio davaocu izdržavanja, nasljednici nemaju pravo na sudržavinu, jer imovina koja je predmet tog ugovora nije predmet nasljeđivanja. Pružanje zaštite u slučajevima nasljedničke državine je veoma složeno i u praksi može da izazove dosta dilema kada se ima u vidu skučenost zakonske odredbe koja to propisuje.1648[1648] Zbog toga u pogledu mnogih aspekata ove specifične državine sudska praksa tek treba da se definitivno izjasni. Državina nasljednika nastaje na osnovu pravne norme i njome se daje ovlašćenje nasljedniku da nastavi držanje stvari i prava koje je ostavitelj imao u trenutku smrti, kao i pravo na državinsku zaštitu, iako on stvarno nije postao držalac. Pored već pomenutog izuzetka da lice koje po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrši faktičku vlast na stvari odnosno pravo stvarne službenosti za drugo lice i koje je dužno postupati po uputama tog drugog lica nema državinu (pomoćnik u državini), to je drugi mogući izuzetak od načelne odredbe prema kojoj državinu stvari ima svako lice koje neposredno ili posredno vrši faktičku vlast na stvari. Ovim se pojačava pravna zaštita nasljednika uopšte. Nasljednik će nastojati da svoju državinu pretvori u efektivnu i da na stvarima i pravima ostavitelja uspostavi svoju faktičku vlast. On za tako nešto nije dužan da traži bilo kakvo posebno odobrenje od suda.1649[1649] U našem pravu trenutak otvaranja nasljeđa i trenutak prelaska zaostavštine na nasljednike se poklapaju.1650[1650] Nasljednik ne mora da čeka donošenje ostavinskog rješenja o uručenju stvari koje predstavljaju zaostavštinu. On ima potpunu slobodu da odluči kada će početi sa vršenjem faktičke vlasti na naslijeđenim stvarima. Ova konstrukcija državine omogućava da se nasljedniku pruži brza i pravovremena zaštita, te da se sačuva integritet državinskog stanja ostavitelja1651[1651] od mogućih samovlasnih smetanja državine od strane trećih lica u onom intervalu između trenutka ostaviteljeve smrti i faktičkog stupanja u državinu naslijeđene stvari od strane nasljednika,1652[1652] te da nasljednik može steći pravo svojine održajem, ako su za to ostvareni predviđeni uslovi. Lapidarnost pomenute odredbe suočiće praktičare sa mnogim složenim pitanjima koja se javljaju u takvim parnicama. Prilikom razmatranja ovog kompleksnog instituta može da se pojavi više dilema i nedoumica. Prije svega, postavlja se pitanje koji nasljednik u trenutku smrti ostavitelja postaje držalac, odnosno da li to postaje samo zakonski, samo testamentalni ili pak i jedan i drugi nasljednik. Mišljenja smo da nema nikakve sumnje da se i jedan i drugi podrazumijevaju pod pojmom nasljednik,1653[1653] kao što je nasljednik i nužni nasljednik koji je pozvan na nasljeđe.1654[1654] Sunasljednici stiču sudržavinu bez obzira na to što, eventualno, samo jedan od njih ima faktičku vlast nad stvari. U slučaju kada nema nasljednika i kada

1646[1646] O tome: R. Kovačević-Kuštrimović i M. Lazić, Stvarno pravo, Niš, 2006, str. 54; V. Vukčević, op. cit., str. 75; B. Vizner, „Posjed nasljednika po našem novom Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima“, Pravni život, br. 5/80, str. 48.

1647[1647] Slično i Vrhovni sud Hrvatske, br. Gzz-65/84, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 26/85, odl. 41.1648[1648] O tome: D. Medić, “Posjed nasljednika”, Zbornik radova “III savjetovanje iz građanske oblasti u Bosni i

Hercegovini”, Jahorina, 2008, str. 81–87.1649[1649] D. Popov, “Državina naslednika”, Pravni život, br. 10/02, str. 152.1650[1650] Član 23 stav 5 ZSP-a i članovi 146 i 153 Zakona o nasljeđivanju – ZON (Službeni glasnik RS br. 1/09).1651[1651] S. Krneta, “Pribavljanje posjeda putem nasljeđivanja”, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1959, str. 133.1652[1652] B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Zagreb, 1980, str. 484.1653[1653] Članom 5 ZON-a propisano je da se može naslijediti na osnovu zakona i testamenta.1654[1654] Ovako je i u pravu Republike Hrvatske: “Više nasljednika, bez obzira na to jesu li lično stekli faktičku vlast na

stvari, postaju suposjednici u trenutku smrti svoga prednika. U primjeni tog pravila nije odlučno ko je od sunasljednika testamentalni, a ko zakonski nasljednik (makar kroz pravo na nužni dio), zbog čega pravni osnov nasljeđivanja nije odlučan za posjedovnu zaštitu” – Okružni sud Zadar, Gž-367/91 od 24.4.1991, u M. Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, Zagreb, 2004, str. 32.

Page 220: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

ostavina postaje svojina Republike Srpske,1655[1655] može se postaviti pitanje da li u trenutku delacije ona postaje držalac. Smatramo da Republici Srpskoj takođe treba priznati ovaj status, jer se u takvim slučajevima radi o univerzalnoj sukcesiji i na taj zaključak upućuje seriozna, a posebno logička i teleološka interpretacija odredaba zakona. Naime, Republika Srpska u pogledu zaostavštine tada ima isti nasljednopravni položaj kao i bilo koji drugi nasljednik, pa nema sumnje da joj treba priznati i status držaoca. Naredno pitanje koje se može postaviti je za kojeg se nasljednika u državinskoj parnici može smatrati da je postao držalac. Pri tome, može da se radi o pravosnažno utvrđenom, prejudicijelno utvrđenom ili svakom pretpostavljenom. Smatramo da se nasljednikom ne može smatrati samo ono lice za koje je to pravosnažno utvrđeno. Vidjeli smo da zaostavština po sili zakona prelazi na nasljednike u momentu delacije. Dakle, to je momenat kada se ipso iure postaje nasljednikom, a ne momenat pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju, jer to rješenje ima samo deklaratorni karakter.1656[1656] Kada nasljeđuje više nasljednika, svi oni u trenutku ostaviteljeve smrti postaju sudržaoci i ako se jedan od njih kasnije odrekne nasljeđa smatra se da nikada nije ni stekao državinu, a državina koja mu je pripadala računa se kao da je od trenutka delacije pripala licu koje stupa na njegovo mjesto . Nasljednikom se ne može jednostavno smatrati svaki pretpostavljeni nasljednik, pa makat to bio i nužni nasljednik.1657[1657] U državinskoj parnici zato, u slučaju spora, treba raspraviti i prejudicijelno utvrditi da li je stranka zaista nasljednik ostavitelja. U parnicama u kojima nije sporno ili je već pravosnažno utvrđeno ko se smatra nasljednikom, posebnih problema nema. Oni mogu da nastanu ako se stranci (najčešće tužitelju) ospori svojstvo nasljednika. Kada o tome rješava kao o prethodnom pitanju,1658[1658] sud će se suočiti sa takvim teškoćama da će postupak u ovim parnicama, koji je inače hitne prirode, neminovno postati mnogo duži. Ovo može da se desi u sporu između samih nasljednika, ali i u parnicama u kojima stranke nisu konkurenti za nasljeđe. U takvim slučajevima procesna ekonomija će najčešće nalagati prekid postupka do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka, a to je u suprotnosti sa prirodom i smislom državinske zaštite, za koju prevashodno važi pravilo hitnosti.1659[1659] Problemi mogu nastati i kada su neki nasljednici testamentom isključeni iz nasljeđa, kada su nepoznati, kada je sporna pravna valjanost testamenta i u sličnim situacijama. Dilema može da bude i u vezi sa pitanjem da li nasljednik u času smrti stiče državinu iste kvalitete kakvu je imao i ostavitelj u pogledu predmeta ostavine. U odnosu na kvalitet nasljedničke državine, postoji pretpostavka postojanja kvalifikovane državine, odnosno zakonite i savjesne, sve dok neko lice ne dokaže da je i ostavitelj imao nezakonitu državinu, tj. da nasljedniku ne pripada pravo nasljeđa na stvari, pa samim tim da se njegova državina ne zasniva na punovažnoj pravnoj osnovi potrebnoj za sticanje prava svojine. Savjesnost državine se pretpostavlja. Ona se procjenjuje prema nasljednikovoj predstavi o zakonitosti ostaviteljeve državine. Odredbama ZSP-a propisano je da nasljednik postaje savjestan držalac od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavitelj bio nesavjestan držalac, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati.1660[1660] Prema tome, iako je ostavitelj bio nesavjestan držalac, nasljednik može biti savjestan, pod navedenim uslovima. Zbog toga nasljednik može u pogledu takve stvari steći pravo svojine redovnim ili vanrednim održajem. Savjesnost nasljednikove državine (za razliku od zakonitosti) se, dakle, cijeni neovisno od savjesnosti, odnosno

1655[1655] Član 7 ZON-a.1656[1656] U ovom smislu citiramo odluku Vrhovnog suda Srbije Rev-2365/95, gdje takođe postoji ista zakonska norma:

“Naslednik stiče svojstvo naslednika momentom smrti ostavitelja bez obzira kada je rešenje o nasleđivanju doneto, odnosno ne od momenta donošenja ostavinskog rešenja” – u D. Lazarević, Naslednička državina..., str. 158.

1657[1657] Slično i V. Vežić, „Nasljednički posjed“, Zakonitost, br. 9-10/90, str. 1212.1658[1658] Član 12 Zakona o parničnom postupku (ZPP). O prethodnom pitanju šire: M. Salma, Prethodno pitanje u građanskom sudskom postupku, Novi Sad, 1995; D. Medić,

„Prethodno ili prejudicijelno pitanje u parnici“, Pravni život, br. 13/08, str. 225-238. 1659[1659] Prema mišljenju prof. Gavelle, ako protivna strana osporava nekom da je nasljednik, a ne tvrdi za sebe da je ona

nasljednik, sud se treba zadovoljiti vjerovatnošću da je ostaviteljev nasljednik onaj koji traži zaštitu, dok u slučaju ako između stranaka postoji spor o tome koja je od njih nasljednik, taj spor se može riješiti samo u redovnoj parnici, a ne u postupku za smetanje posjeda – v. N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj i Z. Stipković, op. cit., str. 179.

1660[1660] Član 58 stav 6 ZSP-a.

Page 221: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

nesavjesnosti državine ostavitelja.1661[1661] Pod uticajem te odredbe i sudska praksa je zauzela stav da kvalitet državine ne mora biti nužno identičan.1662[1662] Postojanje savjesnosti ili nesavjesnosti državine uvijek je faktičko pitanje koje sud rješava na osnovu relevantnih okolnosti svakog konkretnog slučaja. U praksi može da se postavi i pitanje da li se kao tuženi kod vindikacione i publicijanske tužbe može pojaviti nasljednik koji nema stvar u faktičkoj vlasti. Mišljenja smo da takav nasljednik, iako presumptivni držalac, nije pasivno legitimisan u ovim parnicama, ako nije i faktički držalac. 1663[1663] Iako iz jezičke interpretacije pomenutog propisa može proizlaziti da u momentu otvaranja nasljeđa nasljednik postaje samo držalac stvari, a ne i prava stvarne službenosti, mislimo da ovdje nema posebne dileme. Pošto je ratio legis ove odredbe da se zaštiti imovinski interesi nasljednika, logično je da se, pored državine stvari, štiti i državina prava stvarne službenosti. Na ovakav zaključak upućuje sveobuhvatno tumačenje ove zakonske norme, a do propusta u tekstu norme je vjerovatno došlo očitom omaškom. 1664[1664] Dakle, iz svega izloženog je vidljivo da nasljednička državina u našem pravnom poretku izaziva, u načelu, jednake pravne učinke kao i faktička državina. Proširenje pojma državine van okvira faktičke vlasti na stvari diktirano je potrebama savremenog načina života i potpunije zaštite nasljednika i sigurno je da u praksi nalazi svoje opravdanje. Kada je ostaviočeva državina na jednoj ili više stvari odnosno prava stvarnih službenosti njegovom smrću prešla na dva ili više sunasljednika, oni su time postali sudržaoci tih stvari odnosno prava stvarne službenosti, pa će tako i izvršavati državinu. Izuzetak postoji ako je na osnovu ostaviočeve volje izražene u testamentu ili odluke ostavinskog suda drugačije određeno.1665[1665] Razumljivo je da se prelaskom ostaviočeve državine na njegove nasljednike ne dira u ostale državine iste stvari, odnosno prava.1666[1666]

  

Svojstva državine

Oblici državine

 

Državina je zakonita ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu (pravo na državinu).1667[1667] To su u prvom redu osnovi koji se traže za sticanje prava svojine. Isto tako, to su i oni osnovi kojima se stiče pravo na državinu. Da bi državina bila zakonita, bitno je da se zasniva na subjektivnom pravu koje ovlašćuje držaoca

1661[1661] O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, drugo izdanje, Beograd, 1982, str. 51.1662[1662] U ovom pravcu navodimo karakterističnu sudsku odluku koja je i sada primjenljiva: “Savjesnost posjeda

kompleksan je skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjerenja da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao to znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva” – Vrhovni sud Hrvatske, Rev-943/81 od 22.9.1981, u R. Petaković, Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima sa sudskom praksom, Beograd, 1991, str. 66.

1663[1663] U ovom smislu je i Zaključak sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda bivše SFRJ održanog u Subotici 24.10.1990. godine. Postoji i mišljenje da nasljednik i u ovom slučaju može biti pasivno legitimisan, pod uslovom da u trenutku podnošenja tužbe ni jedno lice nije zadobilo faktičku vlast na stvari – v. O. Antić, Komentar Zakona o nasleđivanju, Beograd, 1996, str. 85; D. Lazarević, Naslednička državina..., str. 165.

1664[1664] Uostalom, već odredba člana 311 stava 2 ZSP-a ima u vidu i državinu prava stvarnih službenosti.1665[1665] Član 311 st. 2 ZSP-a.1666[1666] Član 311 st. 3 ZSP-a.1667[1667] Član 312 st. 1 ZSP-a.

Page 222: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

na državinu.1668[1668] Pravna osnova sticanja mora biti objektivno valjana i takvo stanje treba da postoji za sve vrijeme trajanja državine. Zakonita državina može postojati bez obzira na to kakvu državinu je imao prednik držaoca. Ako je je pravna osnova državine ništavna, ne radi se o zakonitoj državini. Ukoliko je pravna osnova državine rušljiva, državina je zakonita, a zakonitost će prestati ako dođe do eventualnog poništenja. Zamišljeni (putativni) pravni osnov nije dovoljan.1669[1669] Zakonitost državine mora da predstavlja objektivnu činjenicu.1670[1670] ZOSPO je tražio postojanje pravne osnove potrebne za sticanje prava svojine1671[1671] i to je očito preuska definicija zakonitosti, koja potiče od nekadašnje subjektivne koncepcije, dok je sada proširen pojam zakonite državine imajući u vidu prihvaćenu objektivnu koncepciju. Pored toga, ZOSPO je za zakonitu državinu propisivao da ne smije biti pribavljena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja, što sada nije uslov. Podjela državine na zakonitu i nezakonitu nije od značaja za državinsku zaštitu. Državinske tužbe mogu koristiti i zakoniti i nezakoniti držaoci. Isto tako, ni za sticanje ni za prestanak državine to nema uticaja. Kvalitet državine ima značaja kod ocjene predviđenog činjeničnog stanja potrebnog za pribavljanje određenog prava.

Državina je istinita odnosno mirna ako nije pribavljena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja,1672[1672] dakle na dopušten, a ne protivpravan način. Ako je stečena silom, uprkos postojanju pravnog osnova, državina nije istinita, jer je pribavljena na način koji pravo ne odobrava (manljiva). Prema tome, istinitost državine se cijeni prema postupcima držaoca. Istinita državina je mirna od momenta sticanja i držalac ima pravo na zaštitu prema svim licima. Pribavljanje državine silom znači da je protiv dosadašnjeg držaoca upotrebljena fizička ili psihička prisila odnosno da je sticatelj primijenio silu u pogledu stvari. Iste pravne posljedice proizvodi i ozbiljna prijetnja koja nije dopuštena i koja je bila takvog karaktera da je kod dosadašnjeg držaoca izazvala opravdan strah. Kod prevare se dosadašnji držalac održava u zabludi ili se kod njega zabluda izaziva. Ovdje spada i potajno sticanje, na način da dotadašnji držalac ne sazna za njega.1673[1673] Državina se stiče zloupotrebom povjerenja u slučaju kad sticalac već ima neku poziciju prema stvari, ali ju je poslije protivpravno pretvorio u državinu, na štetu pozicije dotadašnjeg držaoca. Pojmovi zakonite i istinite državine se ne podudaraju. No, u širem smislu zakonitost državine sadrži i istinitost, jer je i to objektivni kvalitet, kao i zakonitost državine u užem smislu, o kojoj je prethodno bilo riječi.

Državina koja nije istinita, ona koja je stečena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, postaje mirna kad licu od koga je tako pribavljena prestane pravo na zaštitu državine.1674[1674] Naime, držalac od koga je državina oduzeta na protivpravan način ima pravo na zaštitu oduzete državine putem samopomoći ili putem suda. Sve dok to pravo postoji, državina neistinitog držaoca nije mirna. Međutim, kada isteknu predviđeni rokovi, prestaje pravo na zaštitu dotadašnjeg držaoca, a neistinita državina postaje mirna. Od tog momenta držalac neistinite državine ima pravo na zaštitu prema svima, pa i prema dotadašnjem držaocu od koga je državinu stekao na viciozan način.

1668[1668] To može biti pravo svojine, ali i bilo koje drugo subjektivno pravo koje sadrži ovlašćenje za držanje.1669[1669] N. Gavella, Posjed stvari i prava..., str. 83.1670[1670] D. Lazarević, Državina, pojam oblici i zaštita..., str. 100.1671[1671] Vidi član 72 st. 1 ZOSPO-a.1672[1672] Član 312 st. 2 ZSP-a.1673[1673] Npr. sticanje krađom.1674[1674] Član 312 st. 3 ZSP-a.

Page 223: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

Zakonitost državine procjenjuje se objektivno, a savjesnost državine subjektivno. Teško je dati definiciju savjesnosti, jer se u njoj prepliću i pravni i moralni sadržaji. Državina je savjesna ako držalac ne zna ili ne može znati da nema pravo na državinu.1675[1675] Neznanje se može opravdati ako je sticalac prilikom sticanja upotrijebio uobičajenu pažnju prosječnog građanina u takvim prilikama.1676

[1676] Ovo je subjektivni kvalitet državine i zavisi od toga da li držalac zna (opravdano vjeruje) da je njegova državina u saglasnosti sa pravom ili ne. Radi se o unutrašnjem, subjektivnom psihičkom fenomenu koji se dosta teško može i objektivno upoznati. Savjesnost je sinonim za korektnost i pošteno postupanje. Ako držalac, i pored dužne pažnje, nema razloga da sumnja u pravnu valjanost osnove za njegovu državinu, on se smatra savjesnim. To je jedan društveni standard i smatra se da postoji savjesnost ako je taj standard ispunjen.1677[1677] Ni ovaj kvalitet državine nema uticaja na njen pojam i zaštitu. Savjesnost državine nasljednika zavisi od njegove savjesnosti, a ne od savjesnosti ostavioca. Kod neposrednog i posrednog držaoca, te svakog sudržaoca, savjesnost se procjenjuje posebno za svako od ovih lica. Savjesnost državine pravnog lica cijeni se po savjesnosti njegovih organa, kod dobrovoljnog zastupništva relevantna je savjesnost zastupanog, a kod zakonskog zastupništva mjerodavna je savjesnost zakonskog zastupnika.1678[1678] Pitanje konkretnog postojanja savjesnosti ili nesavjesnosti državine u slučaju spora rješava sud prema postojećim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Savremena prava su pooštrila kriterijum savjesnosti. Kvalitet savjesnosti državine dobija se u trenutku sticanja. No, savjesnost treba da postoji za sve vrijeme faktičke vlasti na stvari.1679[1679] Savjesnost prestaje čim držalac sazna da mu pravo na državinu ne pripada.1680[1680] Naknadno nastala mogućnost takvog saznanja ne čini državinu nesavjesnom, jer se veći stepen pažnje traži kod sticanja državine nego za vrijeme njenog trajanja. Savjesni držalac nema obavezu da stalno provjerava svoju savjesnost.1681[1681] Da bi se olakšalo dosta složeno utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja savjesnosti državine, zakon postavlja oborivu pretpostavku da se savjesnost državine pretpostavlja.1682[1682] Ako neko lice tvrdi suprotno, dužan je da to i dokaže. Savjesnost je značajan faktor za mnoge pravne odnose. Savjestan držalac npr. može po proteku određenog vremena postati vlasnik stvari održajem, savjesnost je bitna za pribavljanje svojine od nevlasnika, za utvrđivanje prava i obaveza stranaka u vlasničkoj parnici itd. Isto tako, savjesnost je značajna kod propasti stvari ili njenog pogoršanja. Savjestan držalac ne odgovara za pogoršanje i propast stvari, dok nesavjesni držalac treba da vrati stvar vlasniku u stanju u kakvom je bila u momentu sticanja državine, pa odgovara za svu nastalu štetu. ZOSPO je kod kriterijuma savjesnosti imao u vidu pravo svojine na stvari, dok

1675[1675] Član 312 st. 4 ZSP-a.1676[1676] Ako se radi o očitoj nemarnosti sticaoca, koja se mogla izbjeći uobičajenom dužnom pažnjom, savjesnost je

isključena. Ukoliko je zabluda izvinjavajuća, savjesnost postoji.1677[1677] A. Gams u saradnji sa M. Petrovićem, Osnovi stvarnog prava, osmo, novim propisima prilagođeno, izdanje,

Beograd, 1980, str. 187.1678[1678] Č. Rajačić, op. cit., str. 14. Uporediti: O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 51.1679[1679] L. Marković, Građansko pravo, Opšti deo i Stvarno pravo, Beograd, 1927, str. 300. Po rimskom pravu savjesnost je bila potrebna samo u momentu sticanja državine, a ne za sve vrijeme njenog trajanja.1680[1680] S. Krneta, Posjed..., str. 1029..1681[1681] D. Lazarević, Državina, pojam oblici i zaštita..., str. 120.1682[1682] Član 312 st. 5 ZSP-a.Ovako npr. propisuju i Austrijski građanski zakonik (paragraf 328), Italijanski građanski zakonik (član 1147) i mnogi drugi

zakonici.

Page 224: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

se sada to proširuje, te kao bitno postavlja da li držalac zna ili bi morao znati da mu pripada pravo na državinu. Savjestan držalac opravdano smatra da je titular prava čiju sadržinu faktički vrši.1683[1683] Pojam savjesnosti ima široku primjenu u savremenom pravu i izvan instituta državine,1684[1684] a naročito u privrednom (trgovačkom), obligacionom,1685[1685] stvarnom i nasljednom pravu. Pravo svojine uvijek podrazumijeva i pravo na državinu, ali ovo pravo mogu imati i lica koja nisu vlasnici na određenoj stvari.1686[1686] Državina koja je zakonita, istinita i savjesna naziva se i kvalifikovanom. Najčešće je zakonita državina i savjesna. Međutim, to ne mora da bude slučaj. Držalac može biti nesavjestan, iako ima zakonitu državinu, a može biti i savjestan u slučaju nezakonite državine.

Savjesnost i istinitost državine pravnog lica cijeni se prema savjesnosti i postupanju onog fizičkog lica koje je za to pravno lice ovlašćeno da preduzima radnje sticanja ili izvršavanja državine.1687[1687] Savjesnost i istinitost državine lica koje ima zakonskog zastupnika (roditelja, staraoca) cijeni se prema prema savjesnosti i radnjama njihovog zakonskog zastupnika.1688[1688] Dakle, u ovim slučajevima savjesnost zavisi od savjesnosti i postupanja lica koja su ovlašćena da istupaju u nečije ime prilikom radnji sticanja ili izvršavanja državine.

Ako se u parnici u kojoj se odlučuje o pravu na državinu donese odluka da to pravo ne pripada držaocu, smatra se da je njegova državina nesavjesna od trenutka dostavljanja tužbe u tom predmetu, a ne od momenta pravosnažnosti donesene sudske odluke. Isto pravilo postavljeno je i u slučaju da je konačnu odluku o tome donio neki drugi nadležni organ ili sud u drugom postupku.1689[1689] Ovo je sasvim razumljivo, jer dostavljanjem tužbe držalac saznaje da postoji mogućnost da sud može udovoljiti postavljenom zahtjevu i to kod njega treba da dovede do ozbiljne sumnje da mu državina zaista ne pripada.

Zaštita državine

Pravo na zaštitu državine

 

Najznačajnija posljedica državine kao faktičke vlasti je zaštita državine.1690

[1690] Ta specifična zaštita je na neki način dopuna svojinske zaštite. Državina je „spoljni bedem svojine”.1691[1691] Ona se štiti i zato što se pretpostavlja da je

1683[1683] „Savesnost je izvinjavajuća zabluda o pravu čiju sadržinu držalac vrši” – Vrhovni sud Srbije, Rev-5134/97, u T. Krsmanović i M. Krvavica, Sudska praksa iz oblasti stvarnog prava, Beograd, 1999, str. 83–84.

1684[1684] O savjesnosti u subjektivnom i objektivnom smislu v. M. Orlić, Zaključenje ugovora, Beograd, 1993, str. 443–444, a o funkcijama savjesnosti v. P. Trifunović, „Savesnost u prometu nekretnina“, Pravni život, br. 10/96, str. 373–374.

1685[1685] U oblasti obligacionog prava upotrebljava se sintagma savjesnost i poštenje.1686[1686] Npr. plodouživalac, zakupac itd.1687[1687] Član 312 st. 6 ZSP-a.1688[1688] Član 312 st. 7 ZSP-a.1689[1689] Član 312 st. 8 ZSP-a.1690[1690] U doktrini se mnogo diskutovalo o osnovu zaštite državine. Postavljalo se i pitanje zašto se državina štiti kad

nije pravo nego faktička vlast. Neki teoretičari osnov zaštite nalaze u samoj državini, u volji držaoca – apsolutne teorije(npr. Randa, Puhta, Vindšajd), a drugi taj osnov traže u okolnostima izvan same državine – relativne teorije (npr. Jering). Danas se smatra da je održavanje javnog mira i poretka, te sprečavanje samovlašća osnovni razlog zaštite državine. O tome: S. Krneta, Posjed..., str. 1014. Anglosaksonsko pravo ne poznaje nijedan postupak za zaštitu državine, a državinsku zaštitu nije poznavalo ni sovjetsko pravo.

1691[1691] R. Jhering, Uber den Grund des Besitzschutzes, 1896, str. 45.

Page 225: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

vezana za svojinu,1692[1692] zbog toga što je refleks prava svojine, pretpostavljena svojina.1693[1693] Državinska zaštita pripada držaocu neovisno od toga da li on ima pravo na državinu ili ne. U principu štiti se posljednja mirna državina bez obzira na kvalitet. Time se ne stvara pravo na državinu, a zaštita ne smeta ni nečijem pravu na državinu. Držalac ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja državine,1694

[1694] bez obzira na to koliko je trajala njegova državina. Svaka protivpravna radnja nekog lica ne može se odmah tretirati kao čin smetanja državine. Naime, postoje radnje koje su čiste štetne radnje, pa se zaštita od njih vrši po drugim pravilima.1695

[1695] U parnici zbog smetanja državine isključena je mogućnost odlučivanja o naknadi štete koja je nastala izvršenim smetanjem. Određena radnja može biti i akt smetanja državine i štetna radnja. Prilikom odlučivanja o vrsti zaštite tada treba imati u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja. Smetanje državine je samo ona radnja koja je učinjena neovlašćeno, jer je protivpravno ponašanje zabranjeno.1696[1696] Za ocjenu protivpravnosti nije potrebno postojanje namjere tuženog upravljene u cilju smetanja ili oduzimanja državine. Dovoljna je svijest o tome da se ušlo u područje tuđe državine.1697[1697] Nema smetanja sa pristankom držaoca1698[1698] ili u slučaju ako postoji posebno pravo na preduzimanje određene radnje, koje se bazira na zakonskom ovlašćenju ili odluci odnosno aktu državnog organa.1699[1699] Za pružanje državinske zaštite potrebno je da je smetanje državine već nastupilo, a ne da se ono tek može očekivati.1700[1700] Nema zaštite od čina smetanja koji je neko preduzeo, ali koji nije doveo do smetanja državine.1701[1701] Nema smetanja ako je neko spriječen da pribavi državinu. Akt smetanja predstavlja sve ono čime se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari. On se može izvršiti radnjama oduzimanja i smetanja državine. Oduzimanjem državine prestaje faktička vlast na stvari dosadašnjeg držaoca i zasniva se vlast novog držaoca, a smetanje predstavlja atak na faktičku vlast bez njenog oduzimanja, koje se čini radnjama kojima se ta vlast ograničava, osporava ili ometa. Između ova dva akta ne može se povući oštra granica, ali to u praksi i nema praktičnog značaja. Uništenje stvari ne ulazi u pojam oduzimanja. Sam čin smetanja državine može da bude izvršen činjenjem ili nečinjenjem (propuštanjem) na različite načine. Najčešće se smetanje vrši uz pomoć fizičke sile, ali može da bude učinjeno i verbalno. Verbalno smetanje je pravno relevantno samo ako je izvršeno ozbiljnom i

1692[1692] Ž. Perić, Stvarno pravo, Beograd, 1920, str. 13.1693[1693] R. Legradić, op. cit., str. 142.1694[1694] Član 313 st. 1 ZSP-a.1695[1695] Primjera radi, okolnost da je neko posjekao tuđe stablo povlači odgovornost za naknadu štete, a za to se ne može

tražiti državinska zaštita.1696[1696] „Neće se smatrati smetanjem poseda ukoliko čin smetanja nije protivpravan” – Drugi opštinski sud u Beogradu,

P-4080/94 od 7.3.1995. i Okružni sud u Beogradu, Gž-7016/95 od 14.9. 1995, u D. Medić i H. Tajić, Sudska praksa iz stvarnog prava, III izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2008, str. 771.

1697[1697] Vidi odluku Vrhovnog suda Hrvatske, Gzz-29/87 od 22.10.1987, Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 38/88, odl. 31.

1698[1698] Pristanak držaoca treba da bude dat njegovom prirodnom voljom, a pri tome nije neophodno da je on i poslovno sposoban.

1699[1699] Kada postoji odluka ili akt državnog organa sud nije ovlašćen da ulazi u pitanje njihove punovažnosti ili zakonitosti, ako su doneseni u odgovarajućem postupku.

1700[1700] Vidi odluku Vrhovnog suda Srbije, Gzz-62/93 od 12.3.1993, Z. Čukić, „Smetanje državine u sudskoj praksi“, Pravni informator, br. 10/01, str. 62.

1701[1701] Ovo može dovesti do druge vrste odgovornosti, npr. krivičnopravne.

Page 226: Stvarno pravo - Udžbenik.doc

neposrednom prijetnjom1702[1702] koja je kod držaoca izazvala opravdan strah koji ga je onemogućio i pokolebao da se koristi svojim pravom odnosno da vrši faktičku vlast na nekoj stvari. Onaj čin koji ne može promijeniti stanje državine nije čin smetanja (npr. prijetnja izrečena od strane djeteta ili samo izrečeno upozorenje). Aktivno legitimisano u ovom sporu je ono fizičko ili pravno lice koje je bilo držalac stvari prije oduzimanja predmeta državine odnosno lice čija je državina uznemirena. Pasivno legitimisano u parnici zbog smetanja državine je svako lice koje je držaoca uznemirilo odnosno oduzelo mu državinu,1703[1703] pa i ono koje je postupalo po nalogu trećeg lica. Lica po čijem nalogu je izvršeno smetanje i u čiju korist je smetanje izvršeno,1704[1704] takođe mogu da budu obuhvaćena tužbom.1705[1705] Za povredu državine kao faktičke vlasti bitan je objektivni kriterijum odnosno okolnost da postoji čin oduzimanja ili smetanja, dok nije relevantna krivica učinioca.

Zaštita državine ostvaruje se u posebnom sudskom postupku1706[1706] ili izuzetno putem samopomoći.1707[1707] Tužba za zaštitu državine mora se podnijeti u roku od 30 dana od saznanja za smetanje i za lice koje to učinilo (subjektivni rok), a najkasnije za godinu dana od nastalog čina smetanja (objektivni rok).1708[1708] Subjektivni rok ističe najkasnije sa protekom objektivnog roka. Radi se o prekluzivnim rokovima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Prekluzija ovdje postoji zbog pravne izvjesnosti. Na ove rokove se ne primjenjuju pravila o prekidu i zastoju. Stranke same ne mogu mijenjati njihovo trajanje. Dužina tih rokova karakteriše hitnost u ovim parnicama. Po isteku propisanih rokova više se ne može pokrenuti državinska, ali se može voditi petitorna parnica. U sudskoj praksi i pravnoj teoriji preovlađuje shvaćanje da tužbu za smetanje državine podnesenu nakon navedenih rokova treba odbaciti, jer je tužilac izgubio pravo na sudsku zaštitu1709[1709] No, o tome ima i drukčijih mišljenja.1710[1710] Ako se smetanje produžava, odnosno vrši u kontinuitetu, rok za podnošenje tužbe računa se od prve radnje za koju je tužitelj saznao, a ako se smetanje ponavlja, rok se računa od kada je tužitelj saznao za svako novo smetanje.1711[1711] Svako ponovljeno smetanje, bilo

1702[1702] Prijetnja je ozbiljna ako kod tuženog može da stvori osjećaj ugroženosti za njegov život, zdravlje ili imovinu odnosno za život i zdravlje njemu bliskog lica. Vidi npr. rješenje Okružnog suda u Nišu, Gž-1167/82, u R. Ćosić, Aktuelna sudska praksa iz građansko-materijalnog prava, Beograd, 1996, str. 41 i rješenje Višeg suda u Čačku, Gž-801/10 od 9.6.2010, Izbor sudske prakse, br. 2/11, str. 52.

1703[1703] To može biti i lice koje toga nije bilo svjesno.1704[1704] Ako se nisu ogradila od smetanja.1705[1705] Vidi: B. Vizner, “Aktivna i pasivna legitimacija u parnicama zbog smetanja posjeda po novom ZOVO”,

Advokatura BiH, br. 2/80, str. 63–71.1706[1706] O parnicama zbog zaštite državine v. J. Čizmić, “Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda u pravu

Federacije Bosne i Hercegovine”, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, XV, 2002, str. 271-290. 1707[1707] Član 313 st. 2 ZSP-a.1708[1708] Član 313 st. 3 ZSP-a.1709[1709] Vidi npr. Zaključak sa sastanka predstavnika građanskih odjeljenja okružnih sudova Hrvatske i Vrhovnog suda

Hrvatske održanog u Zagrebu 26. i 27. 11. 1985, u J. Brežanski, „Smetanje posjeda – problemi zaštite posjeda“, Naša zakonitost, br. 9/86, str. 1247-1248; Vrhovni sud Srbije, Gzz-115/94, u D. Lazarević, „Rokovi kod državinskih tužbi“, Pravni život, br. 13/07, str. 847; Okružni sud u Beogradu, Gž-4031/02, Bilten sudske prakse Okružnog suda u Beogradu, br. 62-2/04, str. 125; G. Stanković, Građansko procesno pravo, Niš, 1998, str. 267; A. Jakšić, Građansko procesno pravo, drugo dopunjeno izdanje, Beograd, 2008, str. 594.

1710[1710] Vidi npr. Okružni sud Požarevac, Gž-1571/94, u Z. Rašović, Komentar Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, Podgorica, 2007, str. 1101; Okružni sud u Nišu, Gž-522/08, Izbor sudske prakse, br. 10/08, odl. 64; D. Stojanović, Stvarno pravo... str. 42; S. Triva, V. Belajec i M. Dika, Građansko parnično procesno pravo, šesto izmijenje