LeksikologijaLeksikologijaje grana jezikoslovlja koja prouava leksik. Leksikologija se bavi opeuporabnim leksemima kao jedinicama leksikoga sustava prirodnoga jezika.Leksikhrvatskoga jezika ine svi leksemi hrvatskoga jezika.Leksemje ukupnost svih oblika i znaenja neke rijei. Leksem se, kao i svaki drugi jezini znak, sastoji od plana izraza i plana sadraja.Leksemi mogu biti jednoznani ili vieznani. Meusobno ulaze u leksiko-semantike odnose.Osnovni su odnosi meu leksemima: hiperonimija/hiponimija, sinonimija, antonimija, homonimija.HIPERONIMIJA/HIPONIMIJAHiperonimija/hiponimija je odnos izmeu dvaju leksema od kojih jedan ima ire znaenje (hiperonim ili znaenjska nadreenica), a drugi je znaenjski ui i dodatno specificira znaenje prvoga leksema (hiponim ili znaenjska podreenica). Dva ili vie hiponima koji imaju isti hiperonim nazivaju se kohiponimi ili znaenjske supodreenice.Primjerice, leksem ptica hiperonim je leksemimakos,vrabac,roda,pingvin,lastavicakoji su njegovi hiponimi. Leksemi sukos,vrabac,roda,pingvin,lastavicakohiponimi jer imaju isti hiperonim.

SINONIMIJASinonimija je odnos izmeu dvaju leksema razliita izraza, a istoga ili slinoga sadraja. Dva leksema u odnosu sinonimije nazivamosinonimski par(glazbamuzika), a tri ili vie sinonimnih leksema nazivamosinonimski niz(veseoradostansretan).Sinonimi iji se sadraj u potpunosti preklapa i koji su zamjenjivi u svim kontekstima nazivaju sepotpuni sinonimiiliistoznanice(knjinicabibilioteka,ljekarnaapoteka).Sinonimi iji se sadraj preklapa samo djelomino i koji su zamjenjivi samo u nekim kontekstima nazivaju sedjelomini sinonimiilibliskoznanice(svjetiljkalampa,kuadom).Brojni lingvisti negiraju postojanje potpunih sinonima i smatraju da izmeu svakoga para sinonimskih leksema postoji barem mala znaenjska razlika.Kada se govori o sinonimskim leksemima, obino se podrazumijevaju leksemi koji pripadaju hrvatskome standardnome jeziku. Sinonimski leksemi od kojih jedan pripada standardnome jeziku, a drugi nekom od dijalekata nazivaju sekontaktni sinonimi(bojafarbapitura,arapabjevatunf,rajicaparadajzpomidor). Isto vrijedi i za sinonimske lekseme od kojih jedan pripada standardnomu jeziku, a drugi razgovornomu jeziku ili argonu (djevojkaribatrebakomad,muzikamjuzazika).Sinonimi nadalje mogu bitiopejeziniiindividualni. Opejezine sinonime svi govornici nekoga jezika mogu prepoznati kao sinonime izvan konteksta. Individualni su sinonimi sinonimi samo unutar odreenoga konteksta, zbog ega se nazivaju i kontekstualnim sinonimima.ANTONIMIJAAntonimija je odnos izmeu dvaju leksema suprotnoga znaenja. Dva leksema suprotna znaenja ineantonimski par(velikmalen,vjenati serazvesti se,gladansit) .Antonimi se razlikuju po podrijetlu, po naravi znaenjske opreke i po stupnju socijalizacije (usvojenosti).Po podrijetlu antonimi mogu bitiprimarni(raznokorijenski:lijevodesno,topaohladan) itvorbeni(istokorijenski:moralannemoralan,otvoritizatvoriti).Po naravi znaenjske opreke antonimi mogu bitibinarni,stupnjevitiiobratni.Binarni su antonimi oni koji zajedno u cijelosti pokrivaju jedan leksiko-semantiki mikrosustav. Znaenje konteksta s jednim antonimom potpuno iskljuuje znaenje tog istog konteksta s njegovim antonimskim parnjakom, npr.mukaracena,istinala,djeakdjevojica,ivmrtavReenicaMarko je iv. u potpunosti iskljuuje reenicuMarko je mrtav.Stupnjeviti su antonimi krajnje toke leksiko-semantikog mikrosustava izmeu kojih postoji jo najmanje jedna, sredinja toka koja oznaava normalnu vrijednost od koje se mjeri suprotnost prema jednome ili drugome parnjaku. Stupnjeviti se antonimi meusobno ne iskljuuju, npr.topaohladan,malenvelik,visoknizakIzmeu vru i hladan postoji jo barem onaj koji je srednje temperature, mlak.Obratni su antonimi oni koji oznaavaju isti odnos gledan iz dviju suprotnih perspektiva, npr.kupitiprodati,iznadispod,datiprimitiPo stupnju socijalizacije antonimi mogu bitiopejeziniiindividualni (kontekstualni).Antonimija moe biti viestruka ili djelomina. Ovo njezino svojstvo proizlazi iz injenice da leksemi mogu biti jednoznani ili vieznani. Kada je vieznaan leksem suprotan drugomu leksemu samo jednim svojim znaenjem, govorimo odjelominoj antonimiji. Kada je vieznaan leksem jednim svojim znaenjem suprotan jednom leksemu, a drugim svojim znaenjem drugom leksemu, govorimo oviestrukoj antonimiji.Djelomina antonimija:dan(vrijeme od izlaska do zalaska sunca no)Ali dan u znaenju vrijeme koje je potrebno da se Zemlja jednom okrene oko svoje osi nije suprotno leksemu no.Viestruka antonimija:bogatsiromaanbogatskromanHOMONIMIJAHomonimija je odnos izmeu dvaju leksema istoga izraza, ali razliitoga sadraja (znaenja).Leksemi jednakih izraza nazivaju sehomonimi, a dva leksema s istim izrazom, ali razliitim sadrajem nazivamohomonimski par.Homonimi mogu bitileksikiilioblini.Obliniilimorfoloki homoniminastaju zbog izjednaavanja oblika uslijed dobivanja oblinih nastavka u deklinaciji ili konjugaciji:npr. obliknmoe znaiti:1. G jd. imenicena2. N jd. imenicena3. A jd. imenicena4. V jd. imenicena5. 3. l. jd. prezenta glagolaeniti.Leksiki homoniminastaju:1. tvorbom rijei:istupiti(iz- + tupiti; iz- + stupiti) =tvorbeni homonimi2. posuivanjem:br(zimzeleno stablo) br(kemijski element)3. glasovnim promjenama u prolosti:bti(postojati) bti(tui)4. udaljavanjem znaenja vieznanice:list(dvije strane papira) list(dio biljke)Homografi (istopisnice)su leksemi koji se isto piu, ali razliito izgovaraju:lklk,kpitikpiti.Homofoni (istozvunice)su leksemi koji se razliito piu, ali isto izgovaraju:Brbr,Jgodajgoda.

Jezino posuivanjeJezino je posuivanje preuzimanje neke jezine jedinice iz jednoga jezinoga sustava u drugi.Jezine jedinice posuene iz drugih jezika nazivaju seposuenice. No, ako takve rijei nisu prilagoene hrvatskomu jeziku i ako nisu prihvaene od veega broja hrvatskih govornika, nazivamo ihstranim (tuim) rijeima. Njihova se stranost u pismu istie drugom vrstom slova (najee kurzivom). Rijei koje su prole nekoliko vrsta prilagodbi (fonoloku, morfoloku, znaenjsku) i koje govornici vie ne doivljavaju kao strane rijei zovu seusvojenice(boja, arapa). Rijei koje se ni nakon prilagodbe nekom od svojih znaajki ne uklapaju u hrvatski standardni jezik zovu setuice(sako,kakao).Jezine se jedinice iz drugih jezika posuuju iz unutarjezinih i izvanjezinih razloga.Posuenice su potrebne kad hrvatski jezik nema vlastitih jedinica za imenovanje pojedinoga koncepta ili kada znaenje posuenica ne odgovara u potpunosti znaenjski najbliim hrvatskim leksemima. Kada se jezine posuenice preuzmu iz ovih razloga, govorimo o posuivanju izunutarjezinih razloga.Zemljopisni dodir dvaju jezinih podruja, politike, kulturne i gospodarske veze izmeu govornika razliitih jezika te znanstveno tehnike veze glavni suizvanjezini razloziposuivanja jezinih jedinica.Posuivanje moe biti izravno, posredno i kruno.Ako se jezik primalac preuzme jezinu jedinicu izravno iz jezika davaoca govorimo oizravnome posuivanju. Npr.:latinskivectorturskiboya

hrvatskivektorhrvatskiboja

Ako je jezik davalac i sam preuzeo jezinu jedinicu, on tada postaje jezikom posrednikom te govorimo iposrednome posuivanju. Npr.arapskiarq turskirakiiarak hrvatskirakijafrancuskicontrle njemakiKontrolle hrvatskikontrolaAko jezik primalac posudi iz jezika davaoca neki leksem pa ga nakon nekoga vremena jezik davalac posudi natrag, govorimo okrunome posuivanju. Npr.hrvatskiHrvat francuskicravatte hrvatskikravataPOSUENICE PREMA JEZIKU IZ KOJEGA SU PREUZETElatinizmi posuenice iz latinskoga jezikagrecizmi posuenica iz grkoga jezikaanglizmi(iamerikanizmi) posuenice iz engleskoga jezikagermanizmi posuenice iz njemakoga jezikahungarizmi posuenice iz maarskoga jezikaturcizmi posuenice iz turskoga jezikaorijentalizmi zajedniki naziv za posuenice iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezikasrbizmi posuenice iz srpskoga jezikarusizmi posuenice iz ruskoga jezikapolonizmi posuenice iz poljskoga jezikabohemizmi posuenice iz ekoga jezikaromanizmi zajedniki naziv za posuenice iz romanskih jezikatalijanizmi posuenice iz talijanskoga jezikaluzitanizmi posuenice iz portugalskoga i brazilskoga portugalskog jezikahispanizmi posuenice iz panjolskoga jezikaPODJELA POSUENICA PREMA ZAJEDNIKIM ZNAAJKAMAa)internacionalizmi posuenice koje imaju isti ili slini izraz i isto znaenje u vie jezika (demokracija,politika,medicina,filozofija). Najee potjeu iz latinskoga ili grkoga jezika.b)egzotizmi posuenice koje oznaavaju posebitosti pojedinih naroda: specifina jela i pia (tekila,sangrija;tortilja) odjeu, glazbala, pjesme, plesove (dirndl,kimono;dideridu;sevdalinka;polka,arda), posebnosti biljnoga i ivotinjskoga svijeta (banana,mango;koala,klokan) i sl. U egzotizme se ubrajaju i nazivi stranih novanih jedinica i pojava iz drutvenoga ili politikoga ivota (dolar,rupija,lord,dihad).c)eponimi vlastita imena koja su postala nazivi otkria ili izuma (sendvi,makadam), razdoblja u umjetnosti, knjievnosti ili filozofiji (marinizam,petrarkizam,marksizam) i sl.d)prevedenice hrvatski leksemi iji je izraz i sadraj doslovan prijevod izraza i sadraja stranoga leksema:vodopad (njem.Wasserfall), neboder (eng.skyscreper).e)znaenjske ili semantike posuenice posuivanje znaenja nekoga leksema i pridruivanje toga znaenja izrazu vlastitoga leksema. Takvim su posuivanjem primjerice hrvatski leksemi virus i prozor postali raunalnim nazivima (eng.virus,window).

Podruna raslojenost leksikaPodruno su ogranieni leksemi: lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi.Lokalizmisu leksemi jednoga mjesnoga govora, odnosno leksike znaajke nekoga mjesta. Njihova je podruna rasprostranjenost najmanja.Primjerice, dubrovaki su lokalizmigospar(gospodin),pla(plat).Regionalizmisu leksemi karakteristini za veinu govora ili sve govore iste skupine govora. Rasprostiru se na irem podruju nego lokalizmi, ali na uem nego dijalektizmi.Standardnojezinome tednjak odgovara vie regionalizama:paret,poret,paher,parhet,paker.Dijalektizmisu leksemi karakteristini za cijelo podruje nekoga narjeja. U hrvatskome su jeziku to akavizmi, kajkavizmi i tokavizmi. Dijalektizmi mogu biti:1. potpuni leksiki od standardnojezinih se leksema potpuno razlikuju izrazom:

vanjku,kuinjastuk2. leksiko-semantiki leksemi kojima se u standardnome jeziku pridruuje jedan, a u dijalektu drugi sadraj:jezero u standardnome jeziku oznaava vodu stajaicu, a u kajkavskome glavni broj tisuu (1000)3. tvorbeni od standardnojezinih se leksema razlikuju afiksom (prefiksom ili sufiksom):

kruhekkrui4. fonoloki dijalektizmi koji se razlikuju fonolokim i prozodijskim znaajkama od standardnojezinih leksema:

mleko,mlikomlijeko5. etnografski leksemi koji imenuju stvari ili pojave karakteristine za pojedine hrvatske krajeve:

trukli,kulen,gemit,brikulaStandardni jezik + podruno ogranien leksik = leksiko blago hrvatskoga jezika

Vremenska raslojenost leksikaAktivni i pasivni leksikAktivni leksik skup leksema koji je u odreenome vremenskome razdoblju poznat veini govornika nekoga jezika i ija je upotreba neutralna, odnosno nije stilski obiljeena.Pasivni leksik leksemi koji su u opem leksiku suvremenoga jezika zastarjeli. Leksemi se prema razlogu zastarijevanja dijele na historizme, arhaizme, nekrotizme i knjike lekseme.1.Historizmi leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz izvanjezinih razloga.U historizme spadaju nazivi nekadanjih titula (barun,grof,ban), nekadanjih novanih jedinica (banica,kuda), vojnih naziva (musketa,jatagan), ustanova (preparandija,banovina) i sl.2.Arhaizmi leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz unutarjezinih razloga.a) izrazni izraz je leksema zastario, a sadraj koji je oznaavao izrie se drugim izrazom:horugvazastava,islobrojb) sadrajni ili znaenjski izrazu se leksema u suvremenome jeziku pridruuje nov sadrajvra(lijenik),podoknica(prozorska daska)c) tvorbeni leksemi sa zastarjelim tvorbenim elementimaljepost(ljepota),kraljski(kraljevski)d) fonoloki leksemi sa zastarjelim fonolokim stanjemkarv(krv),cesar(car)e) grafijski i ortografski starija grafijska i pravopisna rjeenja:dte(dijete),oudi(ovdi)3.Nekrotizmi leksemi karakteristini za leksik nekog pisca koji nikada nisu uli u aktivni leksik.ljesit samo u Brne Karnarutia (16. st.),guar samo u Anke agar (20. 21. st.)4.Knjiki leksemi leksemi koji se, neovisno o svojoj starosti, pojavljuju uglavnom samo u rjenicima.brodokrjebrodolom,kruhopekarstvopekaraLeksik na prijelazu leksemi koji ne pripadaju ni aktivnome ni pasivnome leksiku. U leksik na prijelazu ubrajaju se zastarjelice, pomodnice i novotvorenice.1.Zastarjelice leksemi koji se koriste vrlo rijetko i ubrzo e prijei u pasivni leksik (ferije,gombalite).2.Pomodnice rijei koje oznaavaju neku pomodnu pojavu (startasice,emo)3.Novotvorenice(neologizmi) leksemi iji je izraz u nekome jeziku neko vrijeme nov. Nastaju kako bi se imenovala neka nova pojava ili kako bi se zamijenila posuena rije.

Funkcionalna raslojenost leksikaHrvatski jezik mora svojim govornicima sluiti u razliitim situacijama. Nisu svi leksemi jednako pogodni u svakom kontekstu, isti je leksem u jednoj situaciji sasvim uobiajen, dok je u drugoj vrlo rijedak i stilski obiljeen. Funkcionalnu uporabu jezinih jedinica prouavastilsitika.Prema zajednikim je karakteristikama izdvojeno pet funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika. To su:1.knjievno-umjetniki stil otvoren leksemima iz svih leksikih slojeva (leksemi karakteristini za pjesniki podstil: POETIZMI, npr.lijer,dad,cjelov), subjektivan, obiljeava ga uporaba brojnih stilskih sredstava (figura,tropa)2.publicistiki stil blizak je i knjievno-umjetnikomu stilu (individualnost u nainu izlaganja), ali i znanstvenomu stilu (objektivnost, saetost)3.znanstveni stil struni nazivi pojedini znanosti (TERMINI), objektivan, impersonalan4.administrativni stil saet, impersonalan, ogranien izbor leksema, karakteristine konstrukcije5.razgovorni stil karakteristian za usmenu komunikaciju, KOLOKVIJALIZMI (leksemi izmeu standardnoga jezika i dijalekata), VULGARIZMI (leksemi ija se uporaba smatra neprimjerenom, prostake rijei), ARGONIZMI (leksemi koje koriste pripadnici odreene, zatvorene drutvene skupine).Svaki funkcionalni stil ima nekoliko podstilova. Neki su podstilovi na granici izmeu dvaju funkcionalnih stilova pa se nazivajuhibridni podstilovi. Primjerice, esejistiki podstil pripada knjievno-umjetnikome i publicistikome stilu.

ImenaOvisno imenuju li sve pripadnike odreene vrste ili pojedinane pripadnike vrste razlikujemoope imenice (apelative)ivlastite imenice (imena).Onomastikailiimenoslovljeznanstvena je disciplina unutar leksikologije koja prouava imena: njihovo podrijetlo, sustavnost i znaenje.Unutar hrvatske onomastike, imena dijelimo u dvije velike skupine: u imena ljudi (antroponime) i imena mjesta (toponime).Antroponimia)osobna imena slavenski sloj (Vesna,Zdeslav), kranski sloj (Ivan,Josip), islamski sloj (Izet,Fatima), sloj hrvatskih narodnih imena (Domagoj,Borna), sloj posuenih imena (Vanja,Nataa), sloj pomodnih imena (Tara,Suri)b)nadimci prvotno nastali kako bi se razlikovali ljudi istoga imena (prethodnici prezimena!)c)prezimena prve pojave prezimena u Hrvatskoj pojavljuju se na prijelazu iz 12. u 13. st.; etiri su najea izvora prezimena osobna imena (Markovi,Marjanovi), zanimanja (Kuhari,Ribari), nadimci (Brzi,Debeljak) i imena pokrajina, glagola i zemalja (Horvat,Posavec) patronimi prezimena izvedena od oeva imena matronimi prezimena izvedena od majina imenad)etnonimi imena naroda ili etnikih skupina (Hrvati,Francuzi,Egipani)Toponimia)ekonimi imena naseljenih mjesta (Zagreb,Gospi,Klanjec) etnik ime stanovnika naseljena mjesta (Zagrepanin,Zagrepanka) ktetik posvojni pridjev izveden od imena naseljena mjesta (zagrebaki)b)oronimi imena gora (Medvednica,Velebit,umberak)c)hidronimi imena voda (Dunav,Kupa,Korana) egzonimi hrvatska imena naseljenih mjesta izvan hrvatskoga govornoga podruja (Be,Budimpeta,Rim)