EPIDEMIOLOGIJA1. DEFINICIJA EPIDEMIOLOGIJE- prati pojavu zaraznih i svih masovnih bolesti, prouava zakone po kojima se one ire i organizira mjere kojima se moe njima suprotstaviti. Epidemiologija je znanost o rasprostranjenosti bolesti u populaciji i o imbenicima koji utjeu na pojavljivanje bolesti u toj populaciji. 2. DEFINICIJA ZDRAVLJA- stanje potpunog fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti (SZO 1948.) Drugaije reeno zdravlje podrazumijeva skladnu ravnoteu u grai i funkciji organizma, te adaptibilnost tj. sposobnost organizma u prilagodbi na vanjske imbenike npr. zimu, napor, ekoloke uvjete. Bitan je i subjektivni doivljaj zdravlja, mnoge osobe koje boluju od kroninih bolesti dugo se vremena osjeaju zdrave. S druge strane hipohondri koji umiljaju nepostojee bolesti. 3. PODJELA EPIDEMIOLOGIJE - deskriptivna (opisna) opisuje pojavu tko, gdje i kada obolijeva ti podaci se koriste kao temelj za planiranje zdravstvene slube iz dobivenih podataka postavlja se hipoteza o etiolokoj povezanosti - analitika testira postavljene hipoteze svrha joj je odrediti razloge i pronai uzroke bolesti vana joj je primjena u prevenciji bolesti i javnom zdravstvu pojednostavljeno, nastoje se pronai razlike izmeu skupine oboljelih ili izloenih djelovanju nekog etiolokog ili rizinog faktora i kontrolne skupine zdravih ili neizloenih - eksperimentalna epidemiologija pazei napose na etika naela, ukljuuje klinike pokuse (s bolesnicima) terenske pokuse (sa zdravim osobama) pokuse komunalne intervencije (intervencija se primjenjuje na skupinu zdravih subjekata) ispituje efikasnost neke interventne mjere 4. AKUTNA I KRONINA BOLEST AKUTNA nastaje naglo, razmjerno kratko traje (nekoliko dana, tjedana), npr. gripa, prehlada KRONINA nastaje polagano i podmuklo, dugo traje - mjesecima, godinama pa ak i doivotno, npr. zloudne bolesti, hipertenzija, duevne bolesti. Smanjuje kvalitetu ivota, veinom dovodi do neke vrste invalidnosti i prijevremene smrti. Lijeenje znaajno optereuje zdravstvene fondove.

5. POJAM ZARAZNE BOLESTI uzrokovane su ivim uzronicima, svaka bolest ima jednog posebnog uzronika, poetak se moe gotovo sa sigurnou odrediti, prenose se s jedne osobe na drugu, nakon preboljele bolesti gotovo redovito ostaje imunitet, a samo ponekad preosjetljivost, kratko traju i u pravilu zavravaju potpunim ozdravljenjem 6. POJAM NEZARAZNE BOLESTI - Multikauzalna etiologija, niti jednu od tih bolesti ne izaziva samo jedan uzrok nego vie njih. Poetak je neodreen, traju dugo, doivotno, veina nije izljeiva, mogu smanjiti kvalitetu ivota, dovesti do invalidnosti i prijevremene smrtnosti te znaajno optereuju zdravstvene fondove. Broj se poveava s dobnom granicom. Demografski trendovi s rastuim brojem starijih osoba i suvremeni nain ivota obiljeen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjuterizacijom, sa sve manje fizikih optereenja na radnom mjestu, sedentarni nain ivota, izloenost stresu i po zdravlje tetne ivotne navike pridonijeli su posljednjih desetljea znaajnom porastu kroninih nezaraznih bolesti 7. NAINA JAVLJANJA BOLESTI: - sporadiki (pojedinani sluajevi neke bolesti, meusobna nepovezanost sluajeva) - epidemijski 1. pojava dvaju ili vie sluajeva meusobno povezanih, 2. pojava veeg broja oboljelih na nekom podruju u odreenom razdoblju; 3. pojava bolesti na nekom podruju koja nadilazi uobiajenu uestalost; progresivno, masovno - pandemijski (vremenski kratkom razdoblju epidemija neke bolesti se proiri da zahvati vie zemalja ili kontinenata) - endemijski (dugotrajno pojavljivanje neke bolesti na nekom podruju; neprekidno kruenje meu osobama oslabjela imuniteta, sporadino, nepovezano) 8. TIPOVI EPIDEMIJA I. tip : primjer salmoneloza pokazuje nagli porast i pad kratkotrajnost epidemije (svi oboljeli se pojave unutar vremenskog raspona od jedne inkubacije relevantne bolesti) nastaje zajednikim izvorom zaraze i osjetljivi su zaraeni gotovo istodobno II. tip - gripa epidemije se javljaju u periodu duem od jedne inkubacije bolest se iri od osobe do osobe, ili iz jednog, ali kontinuiranog izvora zaraze progresivno irenje na ovaj nain se uz zarazne, pojavljuju i nezarazne bolesti

Epizootija je epidemijska pojava neke zoonoze 10. KEMIJSKI RIZINI FAKTORI BOLESTI mogu naruiti ljudsko zdravlje i svakodnevno smo izloeni djelovanju raznih kemijskih agenasa. To su razni kem. spojevi i elementi, mogu biti i lijekovi, alkoholi, ind. kem. spojevi, kiseline, luine, teki metali, otrovi raznih biljaka i ivotinja. Pr. alkoholizam, intoksikacija lijekovima, trovanje gljivama, ugriz zmije, trovanja ivom, olovom i arsenom 11. BIOLOKI RIZINI FAKTORI BOLESTI su ivi uzronici bolesti (mikroorganizmi) iz ivotinjskog (protozoe) i biljnog svijeta (bakterije staphilokok, streptokok; rikecije, virusi H. influence; gljivice C. albicans) 12. EPIDEMIOLOKE KARAKTERISTIKE BOLESTI mjesto, vrijeme, osoba (dobni uinak, periodski uinak, generacijski uinak), spol, zanimanje, brano stanje, imunobioloko stanje, kolektivna imunost - vrijeme: uestalost neke bolesti moe pokazivati jednoliko, nejednoliko valovito - tip kod kojeg se u pravilnim razmacima izmjenjuju periodi s manjoj i veom uestalosti oboljelih; a s obzirom na taj period moe se raditi o: sezonskim pojavama ako je taj period godinu dana, vie od 1 god manje od 10 god periodine pojave vie od 10 god. sekularne pojave 13. DOB I SPOL KAO EPIDEMIOLOKE ZNAAJKE - dobni uinak posljedica diferencijacije i sazrijevanja tkiva (unutarnji faktor) Akutne zarazne bolesti ee su u mlaoj dobi, a kronine nezarazne u starijoj dobi - spol: Mt (mortalitet) vei u mukog roda Mb (morbiditet) vei kod ena Mukarci ee obolijevaju od raka plua, hernija, eluanog i duodenalnog ulkusa, ali i ozljede su ee ene vie obolijevaju od hepatobilijarnih bolesti, reumatskih, psihikih.. 14. ZANIMANJE KAO EPIDEMIOLOKA KARAKTERISTIKA - profesionalne bolesti bolesti koje se javljaju gotovo iskljuivo u osoba pojedinih zanimanja, ili zbog posebnih uvjeta rada, ili specifinosti tehnolokog procesa (antropozonoze kod stoara, veterinara, mesara; serumski hepatitis kod zdravstvenih radnika; rak mokranog mjehura kod osoba koje rade s anilinskim bojama)

15. ZNAAJ MJESTA I VREMENA KAO EPIDEMIOLOKE KARAKTERISTIKE BOLESTI - mjesto: temperatura, vlaga, flora, fauna oneienje atmosfere, vode za pie lokalne navike stanovnitva - endemske bolesti: ehiokokoza, endemska nefropatija, guavost - vrijeme: bolest se moe javljati tijekom cijele godine ili valovito (sezonski, periodiki, sekularno) 16. PRIRODNI TIJEK NEZARAZNIH BOLESTI 1. stadij stadij osjetljivosti, adaptacija, nema simptoma 2. stadij predkliniki stadij jo uvijek nema znakova bolesti, ali zbog due izloenosti odreenom rizinom faktoru stvaraju se patoloke promjene u organizmu koje mogu biti reverzibilne i ireverzibilne 3. stadij kliniki stadij, prisutni su simptomi bolesti 4. stadij stadij invalidnosti ili nesposobnosti 17. PRIRODNI TIJEK ZARAZNIH BOLESTI Svaku bolest moemo podijeliti na tri faze: 1.Inkubacija vrijeme od ulaska uzronika u domaina pa do razvoja bolesti 2.Kliniki stadij prisutni simptomi bolesti, bolesnik najzarazniji, nestankom znakova bolesti nastupa trei stadij 3.Rekonvalescencija (ili drugi ishodi) 18. VOGRALIKOV LANAC: 1. izvor zaraze 2. putovi irenja bolesti 3. ulazna vrata infekcije 4. koliina i virulencija uzronika, okoli 5. osjetljivost domaina 19. IZVOR ZARAZE - moe biti ovjek ili ivotinja koji izluuju klice koje ulaze u drugu osobu i u njoj izazivaju zarazu. Bolesnik moe izluivati klice u sve tri faze bolesti (inkubaciji, klinikoj manifestaciji i rekonvalescenciji). Vie izvora ini arite zaraze 20. PUTOVI IRENJA ZARAZNE BOLESTI Izravnim kontaktom (preko koe i sluznica, spolni odnos, poljubac) Neizravnim kontaktom (preko raznih predmeta i medicinskih instrumenata) Zrakom, vodom i hranom Preko vektora (kukci, grinje, krpelji) Preko zemlje Preko posteljice 21. DEFINIRAJTE KLICONOTVO

KLICONOA - bolesnik; naizgled zdrava osoba, koja u sebi nosi klice i izluuje ih u okolinu /KLICONOTVO - infektivni agens koji kliconoa moe isputati u okoli svim tjelesnim izluevinama: slina, krv, stolica, mokraa Po trajanju: - akutno uestalije / kronino - ako traje due od godinu dana (trbuni tifus, AIDS, serumski hepatitis)/ kontaktno 22. IRENJE ZARAZNE BOLESTI LANKONOCIMA bolesti koje prenose lankonoci zovu se transmisivne bolesti Kukci: muhe, buhe, komarci, ui, ose, pele i dr. Paunjaci: krpelji, grinje, pauci i korpioni Muhe mehaniki prenosioci: bacilarne dizenterije, trbunog tifusa i dr. crijevnih zaraznih bolesti Buhe (xenopsila cheopis) prenosioci kuge sa takora Komarci (Anopheles) bioloki prenosioci malarije Ui (prtena u) bioloki prenosioc pjegavca Krpelji bioloki prenosioc krpeljnog meningoencefalitisa i lymeborelioze Grinje (Sarcoptes scabiei) prenosi scabiesa ili svraba na ovjeka 23. IRENJE ZARAZNE BOLESTI DODIROM Izravni kontakt Rukovanje, poljubac, spolni odnos, masaa, ugriz, ... Primjer: bjesnoa nakon ugriza bijesne ivotinje Prenose se crijevne, kone, spolne bolesti Neizravni kontakt Razni predmeti naroito u okolici bolesnika: pribor za jelo i pie, posteljina, igrake. Medicinski instrumenti: igle, price, kirurki, ginekoloki i zubarski instrumenti, i sl. Primjer: prijenos HIV-a nesterilnom iglom 24. IRENJE ZARAZNE BOLESTI HRANOM Meso, mlijeko i jaja, njihove preraevine Najee se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella, Staphyloccocus, Clostridium) ovjek moe kontaminirati hranu, ili hrana moe biti ve inficirana od oboljele ivotinje Primjer: Salmonella se razmnoava u hrani bogatoj bjelanevinama (meso, mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana, a da bi postala infektivnom, S. se mora razmnoiti u velikom broju (od 105 i vie). Razmnoava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 C S druge strane, Campylobacter moe u hranu doi samo ako je ivotinja (pile, svinja) bila inficirana za vrijeme ivota, jer se u hrani ne razmnoava 25. IRENJE ZARAZNE BOLESTI PUTEM PLACENTE

Rubeola virus se prenosi od oboljele trudnice na plod najvea vjerojatnost oteenja ploda je u 1. Mjesecu trudnoe 40%, zatim u 2.mjescu 20% i u 3. mjesecu oko 10 %. Moe doi do smrti ploda, veih ili manjih anomalija i deformiteta naroito na vidnim i slunim organima ali i drugdje. AIDS virus se prenosi na dijete Toxoplasma gondii i citomegalovirus se takoer prenose posteljicom na fetus 26. IRENJE ZARAZNE BOLESTI VODOM Za pie je najbolja DUBOKA PODZEMNA VODA, prolazei kroz vie slojeva zemlje, ta se voda oslobaa infektivnih agensa, a istodobno obogauje razliitim mineralima. Povrinska voda (rijeke, jezera) se mogu koristiti za pie, ali je treba dobro proistiti: filtrirati, taloiti, klorirati. Oborinska voda se kod nas koristi za pie u obalnom pojasu. Kinica se skuplja na naplavnim povrinama, filtrira se i sprema u cisterne. To je mekana voda, sa vrlo malo minerala Vodoopskrbni objekti su: pumpe, zdenci i vodovod. Najee hidrine epidemije u svijetu su epidemije: kolere, trbunog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se ire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i streptokokoze, a isuivanjem movara nastoji se eradicirati malarija. Uzronici se u vodi uglavnom ne razmnoavaju, pa je broj uzronika unesen vodom manji nego hranom, inkubacija je produena, epidemija dulje traje i ima vie abortivnih i blaih oblika bolesti. ee ima zdravih kliconoa, koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inae ne bi razboljeli - epidemijski rep. Hidrine epidemije nastaju: mijeanjem otpadnih voda sa pitkom vodom korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge; uzimanjem povrinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija; zbog proloma oblaka, velikih kia i ve oteenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbunog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.god.) Obolijevaju se samo osobe koje piju zaraenu vodu postojanje kontrolne skupine. Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije ( u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli). Epidemija prestaje rasti im se sprijei daljnja konzumacija zaraene vode. Ako je bilo fekalno oneienje pitke vode, kemijska analiza e ukazivati na poveanje nitrita, nitrata i potronju kisika u takvoj vodi. Bakterioloki nalaz istog uzronika u vodi i zaraenoj osobi, ukazivat e na VODU kao put irenja epidemije. 27. IRENJE ZARAZNE BOLESTI ZEMLJOM

Tetanus: izvor zaraze: govedo, konji - put irenja: zemlja (Clostridia tetani u obliku spore) ulazna vrata: ozljeda u anaerobnim prilikama spora prelazi u vegetativni oblik i izluuje toksin koji uzrokuje bolest Crijevni paraziti: djeja glista, trakavica, itd. Antrax i plinska gangrena 28. IRENJE ZARAZNE BOLESTI ZRAKOM - kapljine zaraze, gdje se uzronici prenose velikim, manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prainom zovu se jo i aerogene infekcije veina respiratornih zaraznih bolesti prenose se na taj nain. prijenos velikim kapima (veim od 10 mikrona): izvor zaraze bolesnik ili zdravi kliconoa, nalazi se vrlo blizu (do 1 metra) osobe koju e zaraziti; to je ujedno i direktan put irenja. Kaljanjem, kihanjem, govorom, poljupcem prenosi se infekt od izvora u jo nezaraenu osobu. Velike kapi mogu u zraku ili na tlu izgubiti svoju ovojnicu (slina, sluz) i tako jezgra (bakterija ili virus) moe jo dugo lebdjeti u zraku, ili padaju na tlo i ponovno su uskovitlane prainom irenje putem zraka. prijenos manjim kapljicama (oko 5 mikrona) ulaskom u osjetljivu osobu zadravju se u nosu i grlu ili malim (14mikrona) koje prodiru do plunih alveola i sitnim kapima (manjim od 1 mikron - aerosol) koje mogu biti natrag izdahnute Male i sitne kapljice mogu vrlo dugo lebdjeti u zraku (i do 16 sati), pa i nije nuno da izvor zaraze bude blizu ili uope u toj prostoriji (kola, tvornica, druge radne prostorije, kino, kazalite i dr. Male i sitne kapljice takoer konano padnu na tlo i mogu biti uskovitlane prainom. Zrakom se prenose svi uzronici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza, influenca, prehlade, angine, pneumonije itd), djeje zarazne bolesti (ospice, vodene kozice, pertusis, parotitis, skarlatina itd.), teke i smrtonosne epidemije (variola, pluni oblik kuge, ebola) a takoer i neke crijevne zarazne bolesti, naroito u dojenadi i male djece este su kao hospitalne infekcije: salmonele, igele i E.coli. Neke se zoonoze ire zrakom: Q-groznica, antrax, tularemija, bruceloza. 29. ULAZNA VRATA INFEKTIVNOG AGENSA Usta: bolesti probavnog i dinog sustava Nos: bolesti dinog sustava Oko: trahom, leptospiroza, i jo neke infekcije Spolni organi: AIDS, sifilis, gonoreja i druge spolno prenosive bolesti Koa: kone bolesti, svrab, ubod krpelja, komarca, buhe,ui, ozljeda zaraena Clostridijom tetani ili uzronikom plinske gangrene

Ako uzronik ue na pogrena ulazna vrata, do bolesti nee doi. 30. POJAM KOLIINE UZRONIKA da bi infektivni agens izazvao bolest potrebna je dovoljna koliina uzronika - koliina uzronika = infektivna doza Visoka infektivna doza za: otrovanje hranom Salmonelama Mala infektivna doza za obolijevanje od npr.: morbila, trbunog tifusa, bjesnoe 31. INDEKS KONTAGIOZNOSTI stupanj osjetljivosti domaina prema pojedinoj bolesti Kontagioznost (zaraznost): indeks kontagioznosti = broj zaraenih/broj izloenih - ispoljavanje bolesti: indeks klinike manifestacije = broj bolesnih/broj zaraenih 32. ZNAAJKE INFEKTIVNOG AGENSA - kako e domain reagirati ovisi o svojstvima mikroorganizma: a) INFEKTIVNA DOZA koliina patogenih mikroorganizama koji e uzrokovati bolest u osjetljivih b) INFEKCIOZNOST mogunost irenja infekcije sa osobe na osobu u bilo kojem stupnju bolesti, tako kod subklinikih infekcija je infekcioznost vrlo velika, dok kod fatalnih je vrlo mala c) PATOGENOST sposobnost uzronika da izazove bolest; slaba patogenost rezultira veim brojem subklinikih infekcija d) VIRULENCIJA stupanj patogenosti; vea virulencija znai da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto, ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku, ali bezazlenu epidemiju 33. INFEKCIOZNOST UZRONIKA sposobnost uzronika da izazove infekciju u drugog domaina, sposobnost prenoenja bolesti prisutna u svim stadijima bolesti 34. INFEKTIVNA DOZA UZRONIKA - koliina patogenih mikroorganizama koji e uzrokovati bolest u osjetljivih - visoka infektivna doza za: otrovanje hranom salmonelama - mala infektivna doza za obolijevanje od npr.: morbila, trbunog tifusa, bjesnoe 35. PATOGENOST UZRONIKA sposobnost uzronika da izazove bolest.

Niska patogenost: mnogo latentno bolesnih ili sa abortivnim i blagim oblicima = mnogo zdravih kliconoa Virulencija je stupanj patogenosti; ako je patogenost visoka, tada je visoka i virulencija, a to je ako: - i mali broj uzronika izazove bolest, - bolest ima teku kliniku sliku, teke posljedice, - je est smrtni ishod 36. VIRULENCIJA - je stupanj patogenosti; ako je patogenost visoka, tada je visoka virulencija, a to je ako: i mali broj uzronika izazove bolest, bolest ima teku kliniku sliku, teke posljedice, je est smrtni ishod. - vea virulencija znai da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto, ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku, ali bezazlenu epidemiju 37. DISPOZICIJA (osjetljivost) DOMAINA PREMA ZARAZNOJ BOLESTI - apsolutna osjetljivost (morbili) kod koje domain uvijek oboli kada prvi put doe u kontakt s uzronikom - relativna osjetljivost (polomijelitis, meningokokni meningitis) kodkoje e domain oboljeti ako se inficira velikim brojem uzronika, odnosno ako se radi o uzroniku velike virulncije 38. ODGOVOR DOMAINA NA UZRONIKA - nema reakcije organizam je imun, premala doza ili je uzronik unesen na kriva vrata - nevidljiva reakcija - domain reagira sam stvaranjem protutijela to se naziva infekcija - vidljiva reakcija blagi ili teki simptomi, ili smrt 39. PRVA LINIJA OBRANE DOMAINA integritet koe i sluznice - koa: ne proputa mikroorganizme(iznimka kod leptospiroze) - sluznica respiratorna (dlaice, cilije, sluz, fagociti) - gastrointestinalna (enzimi, acidiret eluca, alkalnost crijeva) - urinarna (sterilna) 40. DRUGA LINIJA OBRANE DOMAINA nespecifini celularni i kemijski odgovor a) interferon- spreava sintezu virusa u stanici b) komplement dopunjava reakciju protutijela

c) properdin surauje s proteinskim komplementom, pojaava fagocitozu, upalu, destrukciju bakterija d) prostanglandin lipidi vezani za membranu stanice, poveavaju kapilarnu propustivljost 41. TREA LINIJA OBRANE DOMAINA - specifini imuni odgovor na poticaj antigena (proteini, polisaharidi) - protutijela produciraju B limfociti uz pomo T limfocita 42. VRSTE IMUNOSTI IMUNOST je stanje sigurnosti protiv odreene bolesti, a moe biti priroena koja je pasivna i dobiva se od majke, i steena koja moe biti pasivna davanjem gamaglobulina ili aktivna nakon preboljene bolesti ili nakon cijepljenja. - razlikujemo apsolutnu osjetljivost tj. domain e uvijek oboljeti kada prvi puta doe u kontakt s uzronikom i relativnu tj. domain e oboljeti ako se radi o velikoj infektivnoj dozi ili uzroniku velike virulencije Nespecifina (uroena, priroena) imunost jest otpornost na strane tvari svojstvena organizmu koji s tim antigenima nije doao nikad ranije u dodir. Ona nije specifino usmjerena ba protiv tog antigena koji naruava antigenski integritet, niti ostavlja sjeanje na njega. Predstavlja prvu liniju obrane i od roenja osigurava vrlo dobru zatitu protiv veine mikroorganizama. Specifina je imunoloka reakcija usmjerena ba protiv antigena koji je uao u organizam i rezultat je podraaja imunolokog sustava. 1. Humoralna imunost je imunost posredovana protutijelima. Protutijela se stvaraju nakon ulaska nekog antigena u organizam, bilo slobodnog topljivog ili vezanog uz povrinu neke estice. 2. Stanina imunost je imunost posredovana stanicama, preteno limfocitima T i makrofagima. Ona se obino javlja pri ulasku nekih unutarstaninih bakterija, virusa, stanica transplantata ili tumora. Prema nainu stjecanja specifina se imunost dijeli u: 1. Aktivna imunost je onaj oblik imunosti koji se stjee aktivnou organizma u dodiru s antigenom. Organizam postaje imun zahvaljujui proizvodnji vlastitih efektora imunosti, humoralnih, ili staninih. To se moe dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unoenja (npr. cijepljenje).

2. Pasivna imunost stjee se prijenosom ve gotovih protutijela to ih je stvorio neki drugi organizam. I ta se imunost moe stei na prirodan nain (npr. prijenos imunoglobulina od majke u edo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan nain (eroterapija ili seroprofilaksa). Pasivna imunost traje kratko, posebno ako se daju ksenogenini imunoglobulini. Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji nain ljeenja zarazne bolesti (npr. neke bolesti uzrokovane virusima), ili ako se zbog prirode bolesti ne moe ekati pojava vlastitih protutijela (npr. ugriz zmije otrovnice). 3. Adoptivna imunost postie se prijenosom senzibiliziranih imunokompetentnih stanica iz imune u neimunu ivotinju. Prenijeti limfociti se nasele u svom novom domainu i obavljaju svoju uobiajenu funkciju. Da naseljenje bude uspjeno potrebno je da primalac bude genski indentian davaocu (singenian) ili da je imunoloka reaktivnost primaoca potisnuta. U protivnom presaene stanice budu odbaene transplantacijskom reakcijom. Pri prijenosu limfocita u nesrodnog davaoca moe doi i do smrtonosne reakcije transplantata protiv primaoca (GVH reakcija prema engl. graft versus host). 43. PASIVNA IMUNOST - stjee se prijenosom ve gotovih protutijela to ih je stvorio neki drugi organizam. I ta se imunost moe stei na prirodan nain (npr. prijenos imunoglobulina od majke u edo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan nain (eroterapija ili seroprofilaksa). Pasivna imunost traje kratko, posebno ako se daju ksenogenini imunoglobulini. Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji nain ljeenja zarazne bolesti (npr. neke bolesti uzrokovane virusima), ili ako se zbog prirode bolesti ne moe ekati pojava vlastitih protutijela (npr. ugriz zmije otrovnice). 44. AKTIVNA IMUNOST- onaj oblik imunosti koji se stjee aktivnou organizma u dodiru s antigenom. Organizam postaje imun zahvaljujui proizvodnji vlastitih efektora imunosti, humoralnih, ili staninih. To se moe dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unoenja (npr. cijepljenje).

45. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA KOJE SE IRE ZRAKOM - velik je broj oboljelih, ratrkani su na velikom prostoru. ee se javljaju u hladnije doba godine, sezonski i to zbog veeg boravka u zatvorenom, ne dobro prozraenom prostoru. Obino su to kapljine zaraze, gdje se uzronici prenose velikim, manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prainom zovu se jo i aerogene

infekcije Zrakom se prenose svi uzronici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza, influenca, prehlade, angine, pneumonije itd),djeje zarazne bolesti (ospice, vodene kozice, pertusis, parotitis, skarlatina itd.), teke i smrtonosne epidemije (variola, pluni oblik kuge, ebola) a takoer i neke crijevne zarazne bolesti, naroito u dojenadi i male djece este su kao hospitalne infekcije: salmonele, igele i E.coli. Neke se zoonoze ire zrakom: Q-groznica, antrax, tularemija, bruceloza. 46. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA PUTEM HRANE imaju krau inkubaciju i teu kliniku sliku, epidemija izbija eksplozivno, broj oboljelih ovisi o broju koji su jeli zaraenu hranu, postoji kontrolna skupina (oni koji nisu jeli tu hranu), uestalije su u toplijim mjesecima i krae traju. Zaraeno moe biti meso, mlijeko i jaja, njihove preraevine. Najee se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella, Staphyloccocus, Clostridium). ovjek moe kontaminirati hranu, ili hrana moe biti ve inficirana od oboljele ivotinje. Primjer: Salmonella se razmnoava u hrani bogatoj bjelanevinama (meso, mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana, a da bi postala infektivnom, S. se mora razmnoiti u velikom broju (od 105 i vie). Razmnoava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 C. S druge strane, Campylobacter moe u hranu doi samo ako je ivotinja (pile, svinja) bila inficirana za vrijeme ivota, jer se u hrani ne razmnoava 47. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA KOD STAFILOKOKNE INTOKSIKACIJE - uz salmoneloze je najee bakterijsko otrovanje hranom. Stafilokok je otporan na toplinu (izdri temperaturu vrenja 1 sat), tako da ga kuhanje hrane ne unitava. Inkubacija traje 2-6 sata, nema temperature, javlja se munina, proljev i eksplozivno povraanje, stanje se brzo popravlja. Javlja se sporadino ili grupno, mogu se javiti epidemije ljeti (sladoled, kolai i sl.). 48. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA UZROKOVANOG SALMONELOM Inkubacija : 12-72 h Simptomi: temperatura, munina, povraanje, grevi u trbuhu i proljev Trajanje bolesti: priblino 1 tjedan SALMONELOZE DEFINICIJA: sve bolesti izazvane salmonelama, ukljuujui trbuni tifus. Salmoneloze u uem smislu su netifusne salmoneloze.

ETIOLOGIJA: Salmonele, primarno su paraziti crijeva razliitih sisavaca, ptica i ljudi, ali mogu biti zaraeni i gmazovi, a i neki kukci (muhe, ohari isl.). esto se nalaze i u domaih ivotinja. Poznato je preko 2200 razliitih tipova salmonela. Najznaajnije su : S.typhimurium, S.enteritidis, S.heidelberg, S.java, S.thompsoni, S.manhattan itd. EPIDEMIOLOGIJA: primarni izvor zaraze za ovjeka su domae ivotinje, mievi i takori. Salmonele se mogu nalaziti u jajima, mlijeku, mesu, a mogue je i fekalno-oralni prijenos. Za oboljenje ovjeka je potrebna vrlo visoka infektivna doza (nekoliko milijuna ili milijardi klica). Mogu je i prijenos kontaktom, ali samo kod imunodeficijentnih osoba. PATOGENEZA: ulaze u organizam ingestijom, inficiraju probavni trakt, a bolest se manifestira gastroenteritisom ili enterokolitisom. Mogu ui i u krv, a putem krvi i u druge organe. 49. KARAKTERISTIKE HIDRINE EPIDEMIJE Razbolijevaju se samo osobe koje piju zaraenu vodu postojanje kontrolne skupine. Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije (u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli).Eepidemija dulje traje i ima vie abortivnih i blaih oblika bolesti. ee ima zdravih kliconoa, koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inae ne bi razboljeli - epidemijski rep. Uzronici se u vodi uglavnom ne razmnoavaju, pa je broj uzronika unesen vodom manji nego hranom Hidrine epidemije nastaju: mijeanjem otpadnih voda sa pitkom vodom (korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge) uzimanjem povrinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija zbog proloma oblaka, velikih kia i ve oteenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbunog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.god.) Najee hidrine epidemije u svijetu su epidemije: kolere, trbunog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se ire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i streptokokoze, a isuivanjem movara nastoji se eradicirati malarija. 50. PREVENCIJA ZARAZNIH BOLESTI 1. primarna stalno provoenje profilakse a) ope i higijensko sanitarne b) specifine ili epidemioloke

2. sekundarna ine one mjere koje se provode kada se odreena bolest ve pojavila u jednom ili vie sluajeva 51. OPE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI postupci koji nisu usmjereni samo prema jednoj posebnoj bolesti ve djeluju openito u vidu spreavanja zaraze: osobna higijena, higijena okoline pitka, higijenski ispitana voda dispozicija fekalija, otpadnih voda i smea nadzor smjetaja i boravka ljudi u zajednikim prostorijama nadzor nad izgradnjom stambenih, obrtnikih i industrijskih objekata nadzor nad istoom javnih povrina i objekata nadzor nad proizvodnjom, uskladitenjem i prodajom svjeeg mesa, i industrijskih prehrambenih proizvoda te osoba koje njima rukuju zdravstveni odgoj 52. POSEBNE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI 1.Mjere prema kliconoama: - otkrivanje kliconoa u populaciji, s posebnim naglaskom na one koji rade s vodom, hranom, u djejim vrtiima, kolama, starakim domovima, zdravstvenim ustanovama 2.Obavezna cijepljenja 3.Mjere zatite stanovnitva na granicama (karantene, meunarodni sanitarni pravilnik, hrvatski sanitarni pravilnik za malariju i koleru) 4.Sekundarna prevencija koja se provodi da ne doe do epidemije: - terenski epidemioloki izvidi - anketiranje pri pojavi epidemije ili pojave cijelog niza zaraznih bolesti 53. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA IZVORU ZARAZE - rano postavljanje dijagnoze: lako je kod tipine slike, tee kod blagih simptoma; obavezna je lab. Obrada - izolacija: Bolnika tifus, pjegavac, hemoragijske groznice, bjesnoa, tetanus, antraks Kuna Rano lijeenje - evidencija i prijava bolesti - dezinfekcija (u tijeku, zavrna, obvezna kuga, kolera, difterija, polio, dizenterija, TBC) - dezinsekcija i deratizacija

54. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA KONTAKTIMA - karantena (kuga, hemoragijska groznica) - zdravstveni nadzor - seroprofilaksa i kemoprofilaksa 55. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA PUTOVIMA IRENJA ZARAZE istodobno kada i prema izvoru zaraze (kontakt, hrana,voda, zrak, lankonoci) 56. CIJEPLJENJE imunizacija ili vakcinacija je namjerno unoenje antigena u organizam domaina da bi ga se potaknulo na stvaranje protutijela tj. stimulacija imunolokog sustava cjepljenika radi spreavanja (infekcije), bolesti ili tekog oblika bolesti. Podjela prema aktivnoj tvari antigenu: iva (atenuirana) virusna MoPaRu, OPV, . groznica, variela/zoster, rota iva (atenuirana) bakterijska BCG... S. typhi (ne koristi se vie) Mrtva virusna Cijeli virusi IPV, bjesnoa, rabijes, KME, hepatitis A Fragmentirani virusi (split) gripa Podjedinina cjepiva (subunit) gripa Rekombinantne bjelanevine omotaa virusa Hepatitis B, HPV Mrtva bakterijska Pertusis, oralna kolera, Proteini, polisaharidi, konjugati, VLP acelularni pertusis, pneumokokno, meningokokno, H. influenzae tip B, Ana-Di, Ana-te, HPV Ostali sastojci cjepiva: adjuvansi aluminijeve soli, emulzije - skvalen, (toksoidi) konzervansi tiomersal, 2-fenoksietanol, fenol, formaldehid stabilizatori magnezijeve soli, sorbitol, elatina, sukroza, inaktivne rezidue ostaci sredstava za inaktivaciju (formaldehid, glutaraldehid, vodikov peroksid ostaci staninih kultura- antibiotici (strepromicin, polimiksin B, gentamicin, neomicin), proteini kvasnica, proteini jaja, rezidue DNA ostaci hranilita albumini, eeri, (prioni?) bakterjski proizvodi

endotoksini (pirogeni)

57. KALENDAR CIJEPLJENJA OD ROENJA DO KOLE Novoroenad: BCG vakcinacija + hepatitis B a) Ako su roena u rodilitima cijepit e se BCG cjepivom i protiv hepatitisa B odmah u rodilitu. b) Ukoliko nisu roena u rodilitu cijepit e se BCG cjepivom do navrena dva mjeseca starosti, a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu ivota c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilitu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navrene prve godine ivota. Novoroenad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju):hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilitu odmah po roenju (NN 164/04), prema postekspozicijskoj shemi. S navrena dva mjeseca ivota: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B Nakon 2 mjeseca (8 tjedana), sa 4 mj: Kombinirano cjepivo DTaPIPV-Hib Nakon 2 mjeseca (8 tjedana), sa 6 mj:Kombinirano cjepivo DTaPIPV-Hib + hepatitis B 2. godina ivota: - po navrenih 12 mjeseci ivota OSPICE-ZAUNJACI-RUBEOLA (MOPA-RU) - Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib 4. godina ivota: DI-TE-PER acelularno 58. KALENDAR CIJEPLJENJA U KOLI I. razred osnovne kole : OSPICE ZAUNJACI - RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa) DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) VI. razred osnovne kole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i trei puta pet mjeseci nakon druge doze VII. razred osnovne kole: tuberkulinsko testiranje i BCG docjepljivanje nereaktora i epidemioloka obrada hiperreaktora VIII razred osnovne kole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) Zavrni razred srednjih kola: DI-TE pro adultis (19. godina ivota)

59. NAINI CIJEPLJENJA cijepiti se moe davanjem pojedinanog cjepiva (monovakcina) ili protiv vie zaraznih bolesti davanjem mijeanih kombiniranih cijepiva, ili istodobnim davanjem vie pojedinanih cjepiva (simultano davanje) 60. IMUNOPROFILAKSA Spreavanje pojavljivanja (imunoprofilaksa) zaraznih bolesti provodi se na dva naina, aktivno i pasivno. Aktivna imunoprofilaksa je postupak koji nazivamo cijepljenjem, a kojim se organizam potie da sam razvije specifinu obranu prema odreenoj zaraznoj bolesti. Pasivna imunoprofilaksa je postupak kojim se organizam privremeno zatiuje od odreene infekcije davanjem gotovih zatitnih protutijela Budui da su zarazne bolesti este i osobito opasne cijepljenje ima veliki znaaj u redukciji pobolijevanja te spreavanja irenja zaraznih bolesti. 61. KEMOPROFILAKSA Upotreba kemoterapijskih lijekova u cilju spreavanja nastanka infekcije Obavezna protiv: kolere (osobe koje su bile u obiteljskom dodiru) tuberkuloze (za sve osobe do navrene 3. godine koje nisu beseirane, a reagiraju pozitivnom reakcijom; osobe do 14 godine koje burno reagiraju na tuberkulin; osobe zaraene virusom AIDS-a) malarije (osobe koje odlaze u zemlje u kojima postoji endemska malarija) streprokoknih bolesti (osobe koje u anamnezi imaju reumatsku vruicu, djecu u obiteljskom kontaktu) menigokokna bolest (osobe koje ive u uskom dodiru s bolesnikom) 62. PREVENTIVNE MJERE KOD GRIPE: - izbjegavanje izloenosti i izloenosti dinih putova: izbjegavanje guve u zatvorenom prostoru provjetravanje zatita dinih putova maskom zatita sluznica oka naoalama pranje ruku - antivirusni lijekovi kemoprofilaksa (Tmiflu, Relenza) - cijepljenje najbolja i dugotrajnija zatita (Fluad, Flocetria) 63. KOLEKTIVNA IMUNOST

- otpornost odreene skupine osoba na ulazak i irenje nekog infekcioznog agensa, koja se temelji na imunosti visoke proporcije lanova te skupine prema tom agensu - za veinu bolesti protiv kojih se provodi obavezno cijepljenje proporcija cijepljenih treba dosei najmanje 90 % predviene djece (iznimka morbili sa 95% to jest tetanus gdje pravilo o kolektivnoj imunosti ne vrijedi) - broj imunih poveava se obolijevanjem od te bolesti, cijepljenjem ili samo inficiranjem (tiha imunizacija) ali i doseljavanjem imunih pojedinaca 64. PRIMARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI usmjerena je na spreavanje razvoja bolesti tj. provodi se u prvoj fazi prirodnog toka bolesti prepatogeneza - stadij osjetljivosti kada nema ni klinikih ni patolokih znakova bolesti Ope mjere: stvaranje uvjeta (u kui, na poslu, u okolini) odgovarajua prehrana prikladna odjea i obua kvalitetni uvjeti stanovanja odmor i rekreacija zdrava voda za pie udisanje istog zraka zdravstveni odgoj Posebne mjere: djelomino ili potpuno uklanjanje rizinih imbenika te otkrivanje novih; poznati su: puenje,alkohol, unos masne hrane Primarna prevencija mijenja tetne navike uklanja u potpunosti ili barem ogranii djelovanje smanjenjem osjetljivosti ili smanjenjem izloenosti. 65. SEKUNDARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI usmjerena je na rano otkrivanje bolesti kada postoji najvea mogunost izljeenja Dva su naina: - otkriti bolest u predklinikom stadiju (nema nikakvih simptoma) - otkriti bolest u prvom klinikom javljanju Uz redovite kontrolne lijenike preglede npr. Papa-test, mjerenje krvnog tlaka, guk-a, mamografija, skrining test raka debelog crijeva 66. TERCIJARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI - preventivni postupci u 4. stadiju prirodnog toka bolesti kada je nastupila invalidnost:

- fizioterapija- djelovanje fizikalnih faktora na poboljanje funkcije pojedinih dijelova tijela - bavi se djelominim poboljanjem - rehabilitacija osposobljavanje za povratak na radno mjesto - medicinska, socijalna i profesionalna 67. GRANICA GUSTOE - proporcija neimunih koja je potrebna da se bolest u nekoj populaciji moe iriti (ako postoji izvor zaraze i prikladni putovi irenja). Ako je infekcija unesena nakon to je dosegnuta ta granica, oboljet e samo mali broj, a ako je znatnije prijeena (osjetno poveana proporcija neimunih), onda e nastati epidemija koja e se ugasiti sama tek kad oboli 2x vei broj ljudi od onih za koliko je bila prekoraena granica tzv. mehanizam samoregulacije epidemije 68. INCIDENCIJA - mjere incidencije su stopa i rizik - stopa incidencije izraava trenutani potencijal za promjenu stanja zdravlja u stanje bolesti - u brojniku je broj novih dogaaja u odreenom vremenskom razdoblju, a u nazivniku je rizina populacija, a dobiveni rezultat se izraava kao osoba vrijeme (osoba-mjesec, osoba-godina) 69. NEONATALNI MORTALITET - smrtnost dojenadi u prva 4. tjedna (0 28 dana) 70. OPI MORTALITET - broj umrlih osoba (u odnosu na cijelo stanovnitvo) na odreenom podruju bez obzira na dob, spol, zanimanje, uzrok smrti i ostale karakteristike 71. PERINATALNI MORTALITET - umiranje djece od 28. tjedna trudnoe do 7. dana nakon roenja, obuhvaa i mrtvoroene 72. POSTNEONATALNI MORTALITET - broj umrle djece od 29. dana do kraja prve godine ivota 73. PREVALENCIJA - broj svih oboljelih od neke bolesti (ili svih bolesti) na odreeni broj stanovnika (100, 1 000, 10 000) u odreenom razdoblju - izraava stanje bolesti

- ovisi o incidenciji, vea incidencija vea prevalencija 74. SKRINING prosijavanje: ispitati naizgled zdrave osobe da se otkriju bolesni (identifikacija vjerojatno bolesnih meu zdravima) - otkrivanje bolesti u drugom stadiju - nema vidljivih znakova bolesti - skriningom dobivamo: a) skrining negativan vjerojatno zdravi b) skrining pozitivan vjerojatno bolesni to ne znai uvijek i stvarnu bolest, nju treba dokazati definitivnom dijsgnostikom - skrining mora biti: nekodljiv, brz, jednostavan, jeftin, pouzdan, validan 75. ZDRAVSTVENI NADZOR - postupak sekundarne prevencije kod zaraznih bolesti prema ugroenoj populaciji (kontaktima). Sastoji se u tome da se takve osobe svakodnevno javljaju u zdravstvenu ustanovu kako bi se odmah uoila eventualna pojava bolesti kod njih 76. SEKULARNE PROMJENE pojava veeg broja neke bolest nakon svakih 10 i vie godina 77. ZOONOZE bolesti koje se javljaju kod ljudi i kod ivotinja te mogu prelaziti s jednih na druge. Naa genetika ne dozvoljava veini zaraznih bolesti da prelazi s ivotinja na ovjeka ali manji broj ipak je univerzalan. Bolest majek ogreba, mikrosporoza, trihineloza, bjesnoa

9. RIZINI FAKTORI BOLESTI Rizini faktor je u medicini varijabla koja ukazuje na poveani rizik od obolijevanja ili zaraze. Rizini faktori se mogu dovesti u korelacijsku, ali se ne mogu nuno dovesti i u uzrono-posljedinu svezu. Tako se primjerice ne moe rei da niska ivotna dob uzrokuje ospice, ali je zato vjerojatno da mlaa osoba razvije imunost na tu bolest tijekom ivota.

Potencijalni rizini faktori se vrednuju usporedbom rizika izloenih rizinom faktoru s rizikom neizloenih ( povezanosti bolesti srca s krvnim tlakom, kolesterolom i puenjem ) ETIOLOKI IMBENICI uzroni imbenici patolokih procesa, djeluju kao pokretai patolokoga procesa kada prijeu prag tetnoga djelovanja. Ispod toga praga djeluju podraajno i

esto su neophodni za ivot, pa njihov nedostatak takoer uzrokuje patoloke procese Podjela: ENDOGENI (nastaju u samom organizmu): genski poremeaji EGZOGENI (izvana djeluju na organizam): bioloki (virusi, bakterije, paraziti), fiziki, kemijski, socijalni