30
EPIDEMIOLOŠKA PREVENCIJA I TAKTIKE A. PROGRAM PREDAVANJA Metodske jedinice: 1. Predmet i zadaci epidemiologije: Definicija epidemiologije; Zadaci i ciljevi epidemiologije; Odnos epidemiologije prema drugim disciplinama (2 sata) Epidemiologija potiče od grčkih riječi: epi (na), demos (narod) i logos (nauka). To je nauka koja izučava pojavu masovnih bolesti u populaciji. Epidemiologija je samostalna grana medicine koja se bavi ispitivanjem razloga nastanka i rasprostranjenosti bolesti u ljudskom društvu, proučava obolijevanje ljudi i faktore koji utiču na obolijevanje. Izučavanje distribucije bolesti se naziva deskriptivna epidemiologija, a utvrđivanje faktora zapažene distribucije analitičkom epidemiologijom. Prema tome, epidemiologija izučava različite faktore i uslove koji određuju zdravlje, nastanak i rasprostranjenost bolesti, invalidnost i smrt ljudi. Glavni zadatak epidemiologije je objašnjenje i predviđanje epidemijske pojave i procesa nastanka grupa bolesti, zaraznih i masovnih nezaraznih. Osnovni ciljevi epidemiologije su: - Sprečavanje i suzbijanje bolesti, sniženje obolijevanja ljudi, - Sprečavanje i suzbijanje umiranja ljudi, mortaliteta i letaliteta, - Sprečavanje posljedica oboljenja, invalidnosti i nesposobnosti za posao, - Eliminacija i eradikacija bolesti. Epidemiologija zaraznih bolesti ima za cilj stalno praćenje svih aspekata javljanja i širenja zaraznih bolesti, prati broj oboljelih, otkriva uzročne faktore zaraznih oboljenja, proučava nove zarazne

skripta EPIDEMIOLOGIJA

  • Upload
    ellyo

  • View
    529

  • Download
    16

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: skripta EPIDEMIOLOGIJA

EPIDEMIOLOŠKA PREVENCIJA I TAKTIKE

A. PROGRAM PREDAVANJA

Metodske jedinice:

1. Predmet i zadaci epidemiologije: Definicija epidemiologije; Zadaci i ciljevi epidemiologije; Odnos epidemiologije prema drugim disciplinama (2 sata)

Epidemiologija potiče od grčkih riječi: epi (na), demos (narod) i logos (nauka). To je nauka koja izučava pojavu masovnih bolesti u populaciji.

Epidemiologija je samostalna grana medicine koja se bavi ispitivanjem razloga nastanka i rasprostranjenosti bolesti u ljudskom društvu, proučava obolijevanje ljudi i faktore koji utiču na obolijevanje. Izučavanje distribucije bolesti se naziva deskriptivna epidemiologija, a utvrđivanje faktora zapažene distribucije analitičkom epidemiologijom. Prema tome, epidemiologija izučava različite faktore i uslove koji određuju zdravlje, nastanak i rasprostranjenost bolesti, invalidnost i smrt ljudi.

Glavni zadatak epidemiologije je objašnjenje i predviđanje epidemijske pojave i procesa nastanka grupa bolesti, zaraznih i masovnih nezaraznih.

Osnovni ciljevi epidemiologije su:

- Sprečavanje i suzbijanje bolesti, sniženje obolijevanja ljudi,- Sprečavanje i suzbijanje umiranja ljudi, mortaliteta i letaliteta,- Sprečavanje posljedica oboljenja, invalidnosti i nesposobnosti za posao,- Eliminacija i eradikacija bolesti.

Epidemiologija zaraznih bolesti ima za cilj stalno praćenje svih aspekata javljanja i širenja zaraznih bolesti, prati broj oboljelih, otkriva uzročne faktore zaraznih oboljenja, proučava nove zarazne bolesti, pojavu epidemija i endemija i uvodi najefikasnije mjere sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti.

Epidemiologija je, prije svega, primjenjena nauka i njene metode se baziraju na posmatranju, a ne na eksperimentu. To je medicinska disiplina koja se bavi rješavanjem neposrednih, praktičnih problema i često implicira druge discipline.

Page 2: skripta EPIDEMIOLOGIJA

2. Metode epidemioloških ispitivanja: Vrste epidemioloških ispitivanja; Epidemiološke metode-tehnike; Pristup rješavanju epidemioloških problema; Izvor podataka za epidemiološka ispitivanja (2 sata)

Epidemiološki metod danas je nezaobilazan u svim granama medicine. Epidemiologija opisuje distribuciju i veličinu problema u humanim populacijama, obezbjeđuje podatke bitne za planiranje, implementaciju i evaluaciju organizacije zdravstvene zaštite radi prevencije, kontrole i liječenja boelsti, i identifikuje etiološke faktore u patogenezi (nastanku) bolesti. Metode epidemioloških istraživanja baziraju se najvećim dijelom na statističkoj metodi prikupljanja, obrade i analize podataka potrebnih za objašnjenje i dokumentovanu ilustraciju epidemiološkog problema.

Svrha korištenja epidemioloških metoda je:

- Analiza pojave bolesti ili stanja poremećaja zdravlja, njihovi uzroci, posljedice,- Doprinos unapređenaj postupaka u praksi,- Ocjena uspješnosti preduzetih metoda i postupaka.

Najčešće metode kojim se epidemiologija koristi su:

a) Klinički metod, koji se odnosi na unapređenje nauke o liječenju, a čiji je zadatak da se provjeri: (efikasnost primjenjenih lijekova, opravdanost ili uspješnost operativnih zahvata,efikasnost fizikalnih procedura, uticaj klimatskog liječenja, uticaj lijekovitih voda, uticaj ishrane u toku bolesti, uticaj bolničke njege u širem smislu).

b) Laboratorijski metod: bakteriološka, parazitološka, etiološka, zoološka, fizička, hemijska ispitivanja, ispitivanja agensa, rezervoara, načina i puteva prenosa, uticaj na organizam, i dr.)

c) Statistički i demografski metod (podaci o natalitetu, mortalitetu, morbiditetu, sastavu i broju stanovnika i njihovim karakteristikama), zatim razni podaci dobijeni primjenom raznih statističkih metoda.

d) Fizički metodi (kojima se služi meterologija, hemija, bromatologija, industrijske medicina) da objesne štetan efekat niza fizičkih faktora na ljudski organizam.

e) Historijski metod (traženje podataka o odgovarajućem problemu u pisanim radovima, spisima, knjigama, historijama bolesti, protokolima, i dr.).

f) Eksperimentalni metod (ispitivanje vakcina, lijekova, isptivanje pojeidnih protivepidemijskih mjera i dr.)

Vrste epidemioloških ispitivanja:

A. Deskriptivna epidemiologija – bavi se proučavanjem fistribucije bolesti u odnosu na promljenljive veličine. Najčešće se ispituju sljedeće promjenljive veličine: vrijeme, mjesto javljanja bolesti, karakteristike oboljele osobe.

Vrijeme pojave oboljenja od zarazna bolesti vrlo je značajno sa epidemiološkog stanovišt.a Najčešće se prati i analizira broj oboljelih u sedmodnevnom periodu, mjesečnom periodu, zatim kumulativan broj oboljelih u tekućoj i prethodnoj godini, i srednja vrijednost kretanja zaraznih bolesti u petogodišnjem

Page 3: skripta EPIDEMIOLOGIJA

periodu. Na osnovu prikupljenih podataka analizira se kretanje zaraznih bolesti koje se obrađuje u Biltenu o kretanju zaraznih bolesti.

Mjesto javljanja oboljele osobe je značajno, jer ukazuje na kretanje i održavanje svake pojedinačne zarazne bolesti. Kod svakog slučaja oboljelog od zarazne bolesi treba obavezno utvrditi mjesto stanovanja (naziv grada, sela ili naselja, općinu, adresu), mjesto rada, za djec u naziv škole, odnosno obdaništa, jer se samo na taj način može pratiti i ocijeniti epidemiološka situacija.

Karakteristike oboljele osobe: osoba oboljela od zarazne bolesti ima svoje individualne karakteristike, koje su značajne za epidemiološka ispitivanja. Karakteristike kod oboljelih od zarazne bolesti koje imaju značaj su: godine, spol, bračno stanje, zanimanje, obrazovanje. Ovi podaci su značajni za ocjenu zdaravstvenog stanja stanovništva. Na osnovu ovih podataka prati se trend kretanja bolesti, analiza kretanja zaraznih bolesti po životnoj dobi. To je analiza koja pokazuje gdje se učestalost pojave zarazne bolesti više javlja i gdje bi mjere prevencije trebalo usmjeriti u cilju smanjenja stope javljanja i kontrole nad zaraznim bolestima.

B. Analitička epidemiologija – bavi se izučavanjem međusobne povezanosti između pretpostavljenog uzroka i očekivane pojave bolesti, ako posljedice ispitivanog uzroka. Analitička ili etiološka istraživanja provode se onda kada se nešto više zna o bolesti. U odnosu na vrijeme kada se želi nešto ispitati postoje retrospektivna i prospektivan analitička epidemiološka istraživanja. Retrospektivna istraživanja podrazumijevaju testiranje etiološke hipoteze u kojem se zaključci o izlaganjima uzročniku bolesti i faktorima izlaganja analiziraju an osnovu podataka iz prošlosti (izloženost i posljedice su se desile prije istraživanja). Kod prospektivnog istraživanja se ipsituje izloženost rizičnom faktoru i naknadni zdarvstveni učinak, što podrazumijeva ispitivanje posljedica rizičnog faktora na zdravlje tek nakon početka istraživanja.

C. Kohortna istraživanja – u ovim metodama istraživanja dobije se direktna procjena rizika, koji je međusobno povezan s faktorima na koje se sumnja da izazivaju bolest. U kohortnim epidemiološkim istraživanjima identificiraju se podgrupe populacije čiji pripadnici su bili, jesu ili u budućnosti mogu biti izloženi različitom stepenu rizika, za koji se pretpostavlja da utiče ne pojave ispitivane bolesti ili an neke druge ishode.

Izvor podataka za epidemiološka ispitivanja:

- Iz podataka zdravstvene statistike- Iz podataka demografske statistike- Iz podataka drugih grana medicine

U podatke zdravstvene službe ulaze podaci iz svakodnevne prakse:

- Prijave akutnih i hroničnih nezaraznih bolesti- Listići o nesposobnosti za rad, prijave o povredama na radu, prijave profesionalnih oboljenja- Rezultati sistematskih i speciajlističkih pregleda, testiranje na razna virusna oboljenja

Page 4: skripta EPIDEMIOLOGIJA

3. Osnovni statistički parametri u epidemiologiji: Statistički parametri i mjerila za raširenost bolesti (2 sata)

Na osnovu podataka o frekvenciji obolijevanja, analizira se i poredi njihov broj između lokaliteta gdje ljudi žive. Za mjerenje frekvencija bolesti postoje STOPE, pomoću kojih se izražava mjerna frekvencija oboljenja. Stope su mjerne statističke jedinice preko kojih se prati statistička vjerovatnoća.

Statistčki parametri mjerila raširenosti bolesti:

a) Opšte stope obolijevanja

Stopa opšteg morbiditeta pokazuje broj oboljelih osoba ili broj bolesti (morbidnih stanja) u odnosu na posmatrano stanovništvo, a prema određenom broju stanovnika (1000, 10000, 100000 ili više)

STOPA = broj oboljelih osoba/broj stanovnika među kojima je utvrđen dotičan broj bolesti x K (1000, 10000, 100000...)

STOPA = broj bolesti / broj stanovnika među kojima je utvrđena dotična bolest x K (1000, 10000, 100000...)

Incidenca je mjerilo za pojavu novih slučajeva bolesti koja se javila u određenom vremenskom periodu posmatranja i an određenom području, među izloženim stanovnicima:

STOPA INCIDENCE = broj novih oboljenja / broj izloženih stanovnika x 1000

Prevalenca je mjera frekvencije bolesti, a označava u jednom momentu broj svih oboljenja, ne samo novootkrivenih, od određene bolesti, na određenom području, među ukupnim brojem stanovnika, i to je trenutna prevalenca:

TRENUTNA PREVALENCA = broj svih oboljenja od određene bolesti / broj stanovnika x 1000

b) Specifične stope obolijevanja pokazuju:

- obolijevanje po specifičnim vrstama bolesti (zarazne, masovne nezarazne, degenerativne, traumatizam i dr)

- po obilježjima onih koji obolijevaju (dobni, spolni, profesionalni morbiditet)

- po vremenu obolijevanja (sezonski morbiditet, godišnji)

Page 5: skripta EPIDEMIOLOGIJA

4. Faktori od kojih zavisi zdravlje i bolest (Gordonov trijas): Epidemiološke karakteristike agensa, domaćina i sredine (2 sata)

Bolest nastaje kao posljedica uzajamnog djelovanja agensa, domaćina i vanjske sredine. Gordonov trijas čine agens, domaćin i sredina. Uslov nastanka bolesti je interakcija agensa, domaćina i sredine.

Epidemiološke karakteristike agensa

Agensi, uzročnici bolesti mogu biti biološki, mehanički, fizički, hemijski i nepoznati. Da bi se razumjela etiopatogeneza, klinička slika i epidemiologija svake bolesti, važno je poznavati vrstu agensa. Ako je agens biološki, treba poznavati njegove karakteristike ulaska u organizam, njegovo razmnožavanje, izlučivanje iz organizma ljudi i životinja, otpornost u vanjskoj sredini, osjetljivost i rezistanciju na lijekove, dezinfekciona sredsta, mogućnost i vrste laboratorijske izolacije, način orenosa i održavanja, mogućnost stvaranaj kliconoštva, kao i mogućnosti specifične zdravstvene zaštite. Da bi anstala infekcija, živi agens mora imati karakteristike prodora, održavanja i razmnožavanja u organizmu domaćina. Za nastanak infekcije potrebno je unijeti infektivnu dozu agensa bolesti, potrebna je virulencija agensa (sposobnost živih agenasa da se suprostave odbrambenim sposobnostima domaćina). Hemijski agensi su hemijske tvari koje izazivaju razne promjene na tkivima, od alergijskih, lokalnih, organskih do kancerogenih. Fizički agensi obuhvataju određena abnormalna stanja, niska, visoka temperatura, atmosferski pritisak, poplave, padavine, radijacije. Kod mnogih nezaraznih hroničnih bolesti postoje još uvijek nepoznati agensi nastanka oboljenja.

Epidemiološke karakteristike domaćina

Dob i bolest: postoje određene bolesti koje su češće u dječijoj dobi (dječija kaplična oboljenja – morbili, varicele, rubeola...). Neke bolesti su karakteristične za srednju životnu dob (kardiovaskularne bolesti). U starijim godinama češća su oboljenja artreioskleroza, maligne bolesti, degenerativna oboljenja, dijabetes. Prema tome, za određene bolesti je karakteristično vrijeme kada se pojavljuje u odnosu na dob. Poznavanje ove činjenice važno je sa stanovišta preduzimanja preventivnih mjera zaštite i ranog otkrivanja bolesti.

Spol i bolest: postoje hronične nezarazne bolesti koje se češće javljaju kod žena (artritis, tireotoksikoza, psihoneuroze), ili kod muškaraca (čir želuca, ciroza jetre, srčane bolesti).

Page 6: skripta EPIDEMIOLOGIJA

Mjesto rođenja, nacionalna i etnička pripadnost i bolest: razliku u obolijevanju i umiranju u raznim etničkim grupama najčešće treba tražiti u ekonomsko-socijalnim prilikama, načinu ishrane, higijene i zdravstvene prosvijećenosti, nacionalnog dohotka i dr.

Osjetljivost prema bolesti: da bi čovjek mogao da oboli od zarazne bolesti mora da postoji osjetljivost prema toj bolesti. Ta karakteristika, odnosno osobina da kod čovjeka nastane bolest, naziva se dispozicija prema bolesti.

Epidemiološke karakteristike sredine

Vanjska fizička sredina: čine je zrak, klima, hidrološke karakteristike, geološki položaj naselja i geološka struktura tla. Postoje razlike obolijevanja i umiranja između pojedinih područja. Poznavanje topografskog održavanja bolesti je značajno. Postoje bolesti koje su vezane za specifična geografska područja, kako zarazne, tako i nezarazne. Tako su tropske zarazne bolesti vezane za određena područja Afrike, a endemska nefropatija je karakteristična za sjeverositočnu Bosnu.

Biološka sredina: obuhvata biljke i životinje, kao moguće rezervoare zaraze i prenosioce bolesti. Oko 30% zaraznih bolesti širi se preko domaćih i divljih životinja, i insekata.

Socijalno-ekonomska sredina: obuhvata sve ono što čovjek svojim radom i ponašanjem čini za svoj život, forimrajući na taj način odnos prema svojoj okolini. Najvažniji faktori socijalno-ekonomske sredine se stan, način ishrane, vodoopskrba, dispozija otpada, ekonomsko stanje, profesija, običaji, navike, orgaizacija zdravstvene službe, migracija i dr.

Radna sredina i zdravlje: razvoj industrije značajno utiče na zdravlje ne samo radnika proizvoača, nego i na zdravlje stanovništva industrijskih naselja.

Page 7: skripta EPIDEMIOLOGIJA

5. Faktori koji uslovljavaju pojavu zaraznih bolesti (Vogralikov lanac): Izvor zaraze; Putevi i načini širenja infekcije; Ulazna vrata; Količina klica i virulencija; Dispozicija i imunitet; Socio-ekonomski faktori (2 sata)

Da bi došlo do pojave zaraznog oboljenja u sporadičnoj ili epidemijskoj formi, potrebno je da bude ispunjeno 6 uslova (faktora):

Prekid bilo koje karike iz ovog lanca onemogućava pojavu zarazne bolesti.

Izvor zaraze je zaraženi organizam čovjeka ili životinje koji služe kao mjesto prirodnog boravka i razmnožavanja. Izvor zaraze je i kliconoša, jer u sebi nosi i sije zarazu.

Putevi i načini širenja infekcije mogu biti direktni i indirektni.

a) Najčešća oboljenja u neposrednom direktnom kontaktu su venerične bolesti, scabies, tularemija, antraks i dr. Indirektnim kontaktom putem zagađenih ruku, peškira i raznih predmeta, lične toalete može se širiti trahom i konjuktivitis druge virusne etiologije.

b) Prenošenje infekcije putem zraka: za ovaj način prenosa moraju postojati sljedeći uslovi - da je agens u zraku „rasprskan“ u sitnim kaljicama, da ta suspenzija lebdi tako da može biti unesena u zonu disanja, ad čestice uđu u respiratorni sistem te da se zadrže na mjesti gdje mogu izazvati infekciju, i ad se udahne određena količina patogenih uzročnika. Ovim putem se prenose influenza, morbilli, parotitis, difterija, meningitis, i dr.

c) Prenošenje infekcije putem vode: vodom se mogu širiti sve crijevne zarazne bolesti – trbušni tifus, paratifus A, B i C, dizenterija, kolera, virusni hepatitis A, leptospiroze, trahom i dr.

Page 8: skripta EPIDEMIOLOGIJA

d) Prenošenje infekcije putem hrane: kontaminiranom hranom mogu nastati sljedeća oboljenja – alimentarne infekcije (trbušni tifus, paratifus A, B i C, dizenterija, kolera, infektivni hepatitis, difterija i dr.), alimentarne toksikoinfekcije (ešerihija koli, salmonele i dr.), alimentarne intoksikacije (stafilokok, klostridijum botulinum) i alimentarne invazije (paraziti trihinela spiralis, ehinokok).

e) Prenošenje infekcije putem zemljišta: uloga zemljišta je važna u pogledu mogućnosti obolijevanja od tetanusa i gasne gangrene, čije spore se mogu godinama održavati u zemljištu. Zemljište zagađeno fekalijama ima ulogu u prenošenju patogenih crijevnih bakterija.

f) Prenošenje infekcije putem životinja: preko 30% zaraznih bolesti u humanoj populaciji sa domaćih i divljih životinja, bolesnih životinja ili kliconoša direktno ili putem insekata prelaze na ljude. Nekada je izvor zaraze bolesna životinja (bjesnilo), životinja kliconoša (hemoragična groznica, leptospiroze), a nekada produkti životinja (koža, vuna, kosti, meso, krv).

g) Prenošenje infekcije putem insekata: može se vršiti mehanički (prenos crijevnih zaraznih bolesti pomoću muha) i biološkim načinom (u živom prenosiocu mora nastupiti faza razvoja prozrokovača, kao što je kod malarije). Infekcija može nastati inokulacijom (ubodok insekata prenosi se malarija, žuta groznica, denga i dr.) i kontaminacijom (pjegavac, rovovska groznica i dr.).

h) Prenošenje infekcije transplacentarno (preko posteljice): neke bolesti se mogu prenijeto sa trudnice na plod. Najčešće se prenosi rubeola, koaj može dovsti do spontanog pobačaja ili do oštećenja ploda. Takođe, ovim načinom mogu se prenijeti i morbili, varičela, AIDS, i dr.

Ulazna vrata (mjesta infekcije)

Mjesta na kojima uzročnik infekcije prodire u organizam domaćina mogu biti probvni sistem, respiratorni sistem, sluzokoža i koža.

Probavni sistem: uzročnici crijevnih zaraznih bolesti u pravilu ulaze na usta, kao i uzročnici zoonoza (briceloza, antraks, salmoneloze) i virusne infekcije (virusni hepatitis A, poliomijelitis).

Respiratorni sistem: kroz nos ulaze uzročnici kapljičnih infekcija koje se šire zrakom (plućna TBC, pneumonija, morbili, rubeola, varičela).

c) Sluznice kao ulazna vrata: uzročnici spolnih bolesti ulaze u organizam preko sluznica spolnih organa.

d) Koža kao ulazna vrata: kroz kožu dospijevaju u tijlo sve infekcije koje se prenise ubodm komaraca, buha, krpelja, ušiju, zatim infekcije koje nastaju ugrizom životinja (bjesnilo). Kroz kožu direktno ulaze leptospiroze, lepra, svrab, i dr.

Količina klica i virulencija

Uzročnika ima svoje biološke osobine od kojih zavisi pojava bolesti, a to su:

- Vurulencija ili patogenost (sposbnost infektivnig agensa da uđe u organizam i da se razmnožava, te da izazove simptome bolesti)

Page 9: skripta EPIDEMIOLOGIJA

- Infektivnost ili kontagioznost (sposobnost infektivnog agensa da se prenese i da eventualno izazove bolest među osjetljivim licima)

- Imunogenost (sposobnost stvaranja imuniteta)- Rezistentnost (otpornost prema uticaju okoline)

Dispozicija i imunitet

Dispozicija je sklonost, odnosno osjetljivost čovjeka ili životinje za infekciju. Ta sklonost zavisi od više faktora: imunitet (stečen rođenjem, nakon preležane bolesti ili imunizacijom; neke zarazne bolesti ostavljaju trajan imunitet – velike boginje, varičele, morbili, veliki kašalj, žuta groznica), dob (starija lica u pravilu ne obolijevaju od dječijih bolesti), spol (malo je razlika u obolijevanju po spolu), ishranjenost (kod pothranjenih lica nivo odbrmabenih snaga je snižen), zdravstveno stanje (utiče neminovno na ishod bolesti), okolina (mračni i pretrpani stanovi uz siromaštvo snižavaju otpornost organizma).

Socijalno-ekonomski faktori

Socijalno-ekonomsko stanje je vrlo često u vezi sa brojem oboljenja, naročito aktunih zaraznih bolesti. To se prioje svega odnosi na način života, ličnu i opću higijenu, ishranu, stanovanje, prosvijećenost, zdravstvenu zaštitu, odmor, navike i dr.

Page 10: skripta EPIDEMIOLOGIJA

6. Pojava i kretanje zaraznih bolesti: Sporadično javljanje zaraznih bolesti; Epidemija, pandemija, endemija (2 sata)

Zarazne bolesti se javljaju u sporadičnom, epidemičnom i endemičnom obliku.

Sporadično javljanje zaraznih bolesti: ako se neka zarazna bolest među stanovništvom an nekom području javlja u malom broju, to je sporaidčno javljanje bolesti. Sporaidčni slučajevi su međusobno nepovezani za iste izvore zaraze, njihov malnji broj je očekivan u određenom vremenskom periodu, virulencija infektivnig agensa je mala, procenat otpornih ili imunih osoba u okolini sporadičnog slučaja obolijevanja od zaraznih bolesti je mala, i niski su rizici prenosa infekcije.

Epidemija: pojava neke zarazne bolesti ili grupe istih zaraznih bolesti koje prelazi nivo uobičajenog broja za to područje, u to godišnje doba i u toj populaciji. To je pojava povećanog broja oboljelih osoba od zaraznih bolesti koja je veća od uobičajenog broja javljanja oboljelih od doređene zarazne bolesti. Da bi se pojavila epidemija neke zarazne bolsti potrebna je pojava novog infektivniog agensa prema kojem je većina stanovništva osjetljiva ili se među stanovništvom poveća broj infektivnih agenasa koji već postoji među stanovništvom ili se poveća virulencija infektivnih agenasa koji već postoje među stanovništvom. Na pojavu epidemije ulogu igraju i određene karakteristike stanovništva – smanjenje opće i specifične otpornosti (promjene načina života, ishrane, zamor, klimatski uslovi) ili pad kolektivnog imuniteta. Sredine je takođe značajan faktor koji utiče na pojavu epidemija (promjena klimatsko-meteoroloških uslova, izmjena osobina biološke sredine, izmjena socijalne sredine).

Pandemija: ako se epidemija jedne zarazne bolesti veoma proširi i zahvati veliki dio stanovništva neke teritorije, onda se takva epidemija naziva pandemijom. One mogu zahvatiti veći dio jedne države, više država i više kontinenata.

Endemija: pojava zadržavanja zarazne bolesti na jednom području naiva se endemijom. Da bi nastala endemija moraju postojati određeni uslovi – stalna prisutnost virulentnog uzročnika zarazne boelsti, dovoljan broj osjetljivih osoba na određenu zaraznu bolest i rizici prenošenja zaraznih bolesti. Stalno postojanje i javljanje neke zarazne boelsti na nekom području naziva se endemijom, pri čemu nije bitan broj oboljelih.

Page 11: skripta EPIDEMIOLOGIJA

7. Mjere prevencije zaraznih bolesti: Opće i specifične mjere sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti (2 sata)

Opšte mjere

Planska izgradnja vodovodnih sistema, kanalizacionih i otpadnih mreža, i higijenska sanacija životne sredine su najvažnije opšte mjere u sprečavanju obolijevanja od zaraznih bolesti. Svaka zemlja putem zakonskih propisa reguliše opšte higijenske mjere, naročito vodosnabdijevanje i dispoziciju otpada, i nadzorom inspekcijskih službi obezbjeđuje najoptimalnija rješenja u cilju eliminacije rizika prenošenja zaraznih bolesti. U svakoj zemlji postoje propisi za sprečavanje zaraznih bolesti, i to je Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koje ugrožavaju zemlju, i regulišu se svi značajniji problemi nadzora zaraznih bolesti. U pomenutm zakonu navode se zarazne bolesti koje podliježu obaveznoj prijavi i hospitalizaciji, zatim kod kojih oboljenja se mora sprovesti ispitivanje uzroka nastanka i širenja bolesti, kai i gdje je obavezno sprovesti mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, kako se vrši transport bolesnika, i bolesti protiv koji h se vrši cijepljenje.

Specifične mjere

Mjere u žarištu infekcije dijele se na mjere u odnosu na izvor zaraze, vanjsku sredinu i u odnosu na zdravo stanovništvo.

Mjere nadzora u odnosu na izvor zaraze:

- Otkrivanje kliconoše, oboljelih, postavljanje rane dijagnoze. U ovim mjerama nadzora važni su epidemiološki podaci na osnovu kojih se konstruiše epidemiološka anketa, čiji je cilj pronalaženje novih bolesnika, registracija oboljelih u porodicama oboljelih, ispitivanje puta i načina prenosa bolesti, laboratorijskim putem utvrđivanje asimptomatskih slučajeva i kliconoša, pronalaženje veze između nastanka bolesti i uzročnih faktora.

- Izolacija, transport i hospitalizacija oboljelih. Postoje zarazne bolesti kod kojih se obavezno sprovodi hospitalizacija (bjesnilo, antraks, difterija, tetanus, AIDS, i dr.). Pri transportu oboljelih od zaraznih bolesti treba voditi računa da se obavi bezbjedno i onemogući prenos zaraze.

- Prijava oboljelih i kliconoša. Prijava ima za cilj sprovođenje ranih protivepidemijskih mjera. Uz prijavu azraznih bolesti, prijavi podliježu i lica koja su kliconoše od trbušnog tifusa, paratifusa, dizenterije, salmonelama, nosioce HbsAg i HIV pozitivna lica.

- Kontrola kliconoša. Kliconoštvo ima veliki epidemiološki značaj, jer pod određenim uslovima može uzrokovati epidemije.

Mjere u odnosu na vanjsku sredinu: dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija.

Mjere u odnosu na zdravo stanovništvo: ograničenja i zabrana putovanja u područja u kojima vladaju visoko patogene i virulentne zarazne bolesti, sanitarni nadzor, zdravstveni nadzor, mjere izolacije, hemoprofilaksa, preventivna vakcinacija.

Page 12: skripta EPIDEMIOLOGIJA

8. Preventivne mjere zaraznih bolesti u odnosu na vanjsku sredinu: dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija (2 sata)

Dezinfekcija

Obuhvata niz postupaka kojima se uništavaju, inhibiraju ili uklanjaju vegetativni oblici mikroorganizama, u cilju smanjenja mikroorganizama, što ima preventivno značenje u kontroli mnogih zaraznih bolesti. Cilj dezinfekcijeje smanjenje broja mikroorganizama, kako patogenih, tako i nepatogenih. Smanjenjem broja patogenih mikroorganizama smanjuju se rizici izvora i puta prenošenja zaraznih bolesti.

U odnosu na ciljeve dezinfekcije koju izvode zdravstvene ustanove vrši se:

- Profilaktička dezinfekcija, koja ima za cilj da smanji rizik pojave i prenošenja infektivnih agenasa,- Protuepidemijska dezinfekcija, koaj se provodi u svim situacijama kada postoji povećani rizik

nastanka i širenja agensa u bližoj ili daljnjoj sredini. Postoji dezinfekcija u toku zarazne bolesti i završna dezinfekcija. Dezinfekcija u toku zarazne bolesti obuhvata dezinfekciju ruku, pribora za jelo, posuđa, a posebno fecesa, mokraće i ispljuvaka, kao i prostorija u kojima boravi bolesnik. Završna dezinfekcija obuhvata sve predmete u prostorijama u kojima je boravio bolesnik od zarazne bolesti po njegovom ozdravljenju.

Koja će se vrsta dezinfekcionog sredstva upotrijebiti zavisi od toga koju vrstu mikroorganizama treba uništiti. Djelovanje dezinfekcionog sredstva zavisi od vremena djelovanja, od koncentracije, predmeta koje treba dezinficirati i temperature na kojoj se vrši dezinfekcija. Osnovna uloga dezinficijensa je da stup u interakciju sa abkterijskom ćelijom i ošteti je. Najpoznatiji dezinficijensi su: glutaraldehid, fenoli, hlorni dezinficijensi, etilni alkohol, kvaterni amonijevi dezinficijensi.

Dezinsekcija

Dezinsekcija je značajna mjera u sprečavanju suzbijanja mnogih zaraznih bolesti koje zglavkari prenose na ljude, kao i u prevenciji širenja i održavanja crijevnih zaraznih bolesti. Obavezna dezinsekcija vrši se kada se utvrdi da je jedna ili više osoba oboljela od kuge, žute groznice, povratne groznice ili pjegavca. Protivepidemijska dezinsekcija obuhvata odjeću, obuću, rublje, posteljinu i druge predmete iz okoline bolesnika na kojima se nalaze insekti, stambene i druge prostorije u kojima boravi ili je boravio bolesnik, i prevozna sredstva kojiam je vršen prevoz bolesnika. Postoje biljni i hemijski proizvedeni insekticidi.

Deratizacija

Deratizacija je preventivna mjera koja se provodi sa ciljem da se onemogući opstanak i razvoj određenih vrsta glodara. Preventivna deratizacija ima za cilj da svede glodare na biološki minimum, kako oni svojom pojavom ne bi ugrozili zdravlje ljudi. Protivepidemijska deratizacija se vrši u skladu sa epidemiološkim indkacijama pri pojavi ili opasnosti od pojave kuge ili drugih bolesti moje prenise ili su ima rezervoari glodari. Deratizacija se sprovodi hemijskim sredstvima – rodenticidima.

Page 13: skripta EPIDEMIOLOGIJA

9. Mjere kontrole zaraznih bolesti kod zdravog stanovništva (2 sata)

Cilj ovih mjera je prevencija ne samo rane pojave zarazne bolesti, nego i sprečavanje širenja zaraznih bolesti. U cilju prevencije pojava zaraznih bolesti kod zdravog stanovništva na osnovu zakona o zaštiti od zaraznih bolesti, kao i odredaba međunarodnih konvencija, svaka država donosi bliže upute i propise.

a) Ograničenja i zabrana putovanja u područja u kojima vladaju visoko patogene i virulentne zarazne bolesti: može se privremeno zabraniti putovanje i boravak u epidemiološko ugrožena područja u kojima vladaju epidemije visoko patogenih i virulentnih bolesti (kuga, virusne hemoragične groznice, SARS, ptičja gripa).

b) Sanitarni nadzor: za svaku osobu koja dolazi iz područja u kojima se endemski održavaju zarazne bolesti, koje imaju karakteristike patogenosti i virulentnosti, kao i u kojima postoje karantinske bolesti, određuje se zdravstveni nadzor. Iako osoba nema kliničke znake pomenutih zaraznih bolest, dužna je da se javi u Zavod za javno zdravstvo, gdje epidemiolog određuje mjere u kontroli ovih bolesti.

c) Zdravstveni nadzor: zdravstveni nadzor je sistematska kontrola zdravstvenog stanja osoba koje su bile u kontaktu s oboljelim od zaraznih bolesti za koje se smatra da boluju od zaraznih bolesti.

d) Mjere izolacije: mjere izolacije sprovode se kod visoko kontagioznih zaraznih bolesti čiji su uzročnici visoko patogeni, a koje se prenose zrakom ili neposrednim kontaktom. Mjere izolacije mogu biti kućne i institucionalne. Kućna izolacija se, pod nadzorom zdravstvene službe, sprovode kod osoba koje su imale kontakt sa zaraženom osobom, a nemaju nijedan pozitivan simptom zarazne bolesti. Institucionalna izolacija u bolnicama za zarazne bolesri provodi se prema epidemiološkim indikacijama i karakteristikama. Npr. respiratorna izolacija je mjera koja ima najveći značaj u prevenciji širenja najtežih zaraznih bolesti (Marburška, Ebola i Lassa hemoragična groznica, SARS). Karantin je ograničeno kretanje svih osoba koje su došle u dodir s oboljelim od karantinskih bolesti, sa ciljem da se spriječe potencijalni izvori prenošenja zaraze, pa se kod osoba u karantinu prate klinički znaci i simptomi bolesti, i stalno se vrše laboratorijske analize za postavljanje dijagnoze karantinskih bolesti.

e) Hemoprofilaksa: hemoprofilaksa je primjena hemijskih sredstava, uključujući antibiotike, radi sprečavanja nastanka ili napredovanja infekcija do manifestne bolesti. Najčešće se provodi protiv malarije, kolere, streptokoknih bolesti , meningokoknih bolesti, i dr.

f) Preventivna vakcinacija: u cilju prevencije zaraznih bolesti protiv koji postoji efikasna vakcina vrši se preventivna vakcinacija koja ima za cilj da spriječi nastanak infekcije, a time i pojavu obolijevanja od ozbiljnih zaraznih bolesti, kod osoba za koje se pretpostavlja da se mogu zaraziti na nekim područjima. Npr. vakcinacija protiv žute groznice, trbušnog tifusa, virusniog hepatitisa A i B, meningokoknohg hepatitisa i rabiesa.

Page 14: skripta EPIDEMIOLOGIJA

10. Epidemiološki pristup proučavanju hroničnih nezaraznih bolesti: Osnovne karakteristike masovnih nezaraznih bolesti; Rana detekcija masovnih nezaraznih bolesti (2 sata)

Masovne nezarazne bolesti najčešće nemaju jednog uzročnog agensa. Bolest kao proces zavisi od svojstva agensa bolesti, svojstva čovjeka i njegovog reagovanja na agense. Kod hronilnih enzaraznih bolesti čovjekovo zdarvlje je odraz uspješnosti njegove odbrane da savlada uzročnika bolesti. Čitav proces ovih oboljenja dijeli se na perod prepatogeneze (period prije pojave bolesti) i patogeneze (razvijena slika bolesti). To su oboljenja koja su trajna i sa takvim promjenama u organizmu koje se ne mogu sasvim liječiti, i traže dug vremenski period liječenja. Uzrokuju privremenu ili trajnu nesposobnost, pa zahtijevaju mjere rehabilitacije. Odvijaju se kroz sljedeće periode razvoja: period prije pojave znakova oboljenja, period neznatnih kliničkih simptoma, period izraženih kliničkih simptoma, period akomodacije (prilagođavanja bolesti), period rehabilitacije i period nesposobnosti za rad, invalidnost i smrt.

Rana detekcija masovnih nezaraznih bolesti: skriniranje je dijagnostička metoda koja ima za cilj da utvrdi bolest u samom početku, kada simptomi bolesti još nisu evidentni, pa oboljeli ne traži pomoć zdravstvene službe. Ova metoda ima veliki značaj u detekciji amsovnih nezaraznih bolesti. Skriniranje kao dijagnostički metod ima za cilj samo da postavi sumnju na bolest, a ne uspostavlja konačnu dijagnozu.

Prevencija hroničnih nezaraznih bolesti

Mjere primarne prevencije: primjena edukacije, informisanosti stanovništva, bolja zdravstvena politika, primjena odgovarajućih zakonskih propisa.

Mjere sekundarne prevencije: aktivno traženje oboljelih putem preventivnih pregleda, u cilju rane detekcije bolesti.

Mjere tercijarne prevencije: adekvatno liječenje oboljelih lica i rehabilitacija u cilju sprečavanja nesposobnosti i smrti.

Page 15: skripta EPIDEMIOLOGIJA

11. Kapljične zarazne bolesti: epidemiološke karakteristike, mjere prevencije (2 sata)

U kapljične zarazne boelsti ubrajaju se bolesti koje se šire kapljičnim putem, a najčešće su: difterija, šarlah, morbili, veliki kašalj, epidemični meningitis, varičela, grip, rubeola, zauške, infektivna mononukleoza.

Difterija: uzročnik je bacil Korinebakterium difterije. Rezervoar i izvor zaraze je čovjek. Infekcija se prenosi kapljicama koje bolesnik izbacuje na zdrave osobe ili preko zagađenih predmeta ili ruku kada se ove stavljaju u usta. Najvažniaj mjera sprečavanja i suzbijanaj bolesti je aktivna imunizacija, rana dijagnoza, liječenje, prijava bolesti i hospitalizacija uz izolaciju oboljelih.

Šarlah: uzročnik je streptokok iz grupe A. Izvor zaraze je boelsnik i kliconoša. Bolest se šitri direktnim kontaktom sa bolesnikom ili kliconošom respiratornim putem ili indirektno preko predmeta lične toalete. Najsposjetljivija su djeca školskog i predškoslkog uzrasta. Prevencija se odnosi na izolaciju oboljelih, prijavu oboljenja, liječenje.

Morbili (ospice, male boginje): veoma zarazno virusno oboljenje iz grupe osipnih goznica. Uzročnik je virus. Izvor zaraze je bolestan čovjeka, a prenosi se direktno, kapljičnim putem od bolesnika. Prevencija se sprovodi imunizacijom, prijavom oboljenja, liječenjem i izolacijom oboljelih.

Varičela (vodene ospice): spada u grupu osipnih goznica čiji je uzročnik virus. Izvor zaraze je bolestan čovjek, a prenosi se kapljičnim putem, ali i indirektno preko kontaminiranih predmeta. Sprovođenje opštih higijensko-preventivnih mjera jedino dolazi u obzir u mjerama prevencije. Bitno je postaviti ranu dijagnozu i bolest prijaviti, izolovati i liječiti oboljele.

Rubeola: spada u osipne groznice, čiji je uzročnik virus. Postiji stečena i urođena rubeola (nastaje kod trudnica i dovodi do oštećenaj ploda). Izvor i rezervoar azraze je čovjek. Prenosi se kapljičnim putem, ali preko posteljice. Prevencija se sprovodi imuniozacijom, ranim otkrivanjem oboljelih, naročoito među trudnicama, prijavom oboljelih, liječenjem.

Page 16: skripta EPIDEMIOLOGIJA

12. Crijevne zarazne bolesti: opće epidemiološke karakteristike, mjere prevencije (2 sata)

U grupu crijevnih zaraznih bolesti ubrajaju se: trbušni tifus, dizenterija, kolera, virusni hepatitis, poliomijelitis, askaridoza, i dr. U ovu grupu spadaju bolesti koje se šire fekalno-oralnim putem, odnosno čiji uzročnici se iz organizma izlučuju putem fecesa (ili urina), a ulazna vrata su im usta. Ova oboljenja su naročito značajna u kulturno i higijenski zasotalim sredinama, gdje imaju endemsko-epidemijski karakter s visokim morbiditetom. Opće mjere prevencije podrazumijevaju: osiguranje higijenski ispravne vode, higijenska ispravnost životnih namirnica, higijensko uklanjanje tečnog i čvrstog otpada, i stalno provođenje zdravstveno-prosvjetnog rada.

Trbušni tifus: uzročnik oboljenja je Salmonella typhi. Izvor zaraze je čovjek kao jedini prirodni rezervoar. Način prenosa moguć je direktnim ili indirektnim putem. Indirektni put je češći i ostvaruje se hranom, vodom, kontaminiranim fecesom i urinom, i namirnicama koje ne podliježu termičkoj obradi (sirovo voće i povrće, salate, mlijeko i mliječni proizvodi, voćni sokovi, školjke). Mjere prevencije se odnose na uklanjanje izvora zaraze (zdravstveni nadzor nad zaraženim osobama), prekidanje puteva širenja (osiguranje higijenski ispravne vode i harne, dispozicija otpada) i podizanje otpornosti organizma (imunizacija, sanitarno-higijenske mjere, zdravstveno prosvjećivanje).

Dizenterija: Uzročnici su iz roda Shigella. Izvor i rezervoar zaraze je čovjek, često bolesnik sa atipičnom i blagom kliničkom slikom, ali i rekonvalescenti i zdarve kliconoše. Prenošenje infekcije vrši se isključivo putem fecesa, najčešće zagađenim rukama. U prenošenju bolesti učestvuju razni mehanizmi: kontakt, hrana, voda i muhe. Prevencija se zasniva na higijenskom nadzoru nad vodnim objektima, higijenskom rukovanju namirnicama i sanitarnom nadzoru nad soobama koje rukuju životnim namirnicama, uništavanju muha i higijenskoj dispoziciji otpada, uz zdravstveno-prosvjetni rad.

Virusni hepatitis A: fekalno-oralna infekcija, ajvlja se sporadično ili u obliku manjih ili većih epidemija. Uzročnik je virus, a izvor i rezervoar zaraze je čovjek. Bolest se prenosi fekalno-oralno, a voda i sekundarno zagađene namirnice značajan su put prenosa. Na puteve širenja zaarze utiče lična higijena, opća higijena, sanitacija i dispozicija otpada, kao i drugi kulturno-socijalni i ekonomski faktori. Mjere prevencije: lična i opća higijena, higijenski ispravna voda i hrana, dispozzicija otpada i zdravstveno-prosvjetni rad.

Trovanje hranom (alimentarna toksiinfekcija): uzrokovana je različitim patogenim i uslovno patogenim bakterijama koje u organizam dospijevaju preko životnih namirnica. Namirnice se mogu kontaminirati još u fazi života odgovarajuće životinje, što se naziva primarnom kontaminacijom. Međutim, u procesu prerade i distribucije hrane dolazi do sekundarne kontaminacije u kojoj je čovjek najvažniji faktor. Uzročnici su brojni: salmonele, stafilokoke, uslovno patogene bakterije (proteus, enterokoke), klostridije. Kontaminiranom hranom mogu nastati sljedeća oboljenja: alimentarne infekcije (trbušni tifus, paratifus, A, B, C, dizenterija, kolera, hepatitis A i dr), alimentarne toksiinfekcije (salnonela, esscherichia coli), intoksikacije (stafilokok, klostridijum botulinum), alimentarne invezije (trihinela i ehinokokoza). Prevencija zavisi od edukacije i obrazovanja osoba koje rade u proizvodnji i distribuciji hrane, od higijenskih postupaka u pripremi i čuvanju hrane, kao i u provođenju lične higijene. Osobe zaspolene u proizvodnji i prometu životnih namirnica podvrgavaju se svakih 6 mjeseci zdravstvenom nadzoru.

Page 17: skripta EPIDEMIOLOGIJA

13. Antropozoonoze: javnozdravstveni značaj, epidemiološke karakteristike, prevencija (2 sata)

Antropozoonoze su bolesti koje se primarno nalaze kod životinja, a ponekad se prenose i na čovjeka. Najčešće antropozoonoze su: crni prišt (Anthrax), ehinokokoza, hemoragijska groznica, kuga, leptospiroze, borelioza, ornitoza, rikecioza, salmoneloza, tetanus, turalemija, i dr. Ove bolesti imaju veliki javnozdravstveni značaj, kako u humanoj, tako i u veterinarskoj medicini. Rezervoar ovih bolesti su brojne domaće i divlja životinje. Uzročnici antropozoonoza mogu biti predstavnici svih infektivnih agenasa – virusi, rikecije, bakterije, gljivice, protozoe i helminti. Prenose se svim mogućim poznatim putevima. Crijevnim putem se prenose salmoneloze i helmintijaze, zračnim putem se širi Q groznica i ornitoze, kontaktnim putem antraks i bjesnilo (preko oštećene kože), kontaktnim putem (preko artropoda) prenosi se krpeljni meningitis i lajšmanijaza. Pojedine vrste bolesti mogu se širiti na više načina (antraks). Mjere prevencije za svaku antropozoonozu usko su specifične.

Bjesnilo: akutna infektivna bolest centralnog nervnog sistema kojeg izaziva virus koj se nalazi u slini zaraženog domaćina. Prenosi se ugrizima i lizanjem. Završava se smrću. Pojedini sojevi virusa bjesnila imaju svoje biološke rezervoare unutar populacije životinjskih vrsta (lisice, psi). Kontrola bjesnila u urbanim krajevima postiže se eliminacijom kompletne populacije psećih čopora i rigoroznim mjerama cijepljenja pasa u vlasništvu.

Salmoneloza: najučestalija bolest iz ove skupine, jer su salmonele veoma rasprostranjene kod ljudi i velikog broja životinja (sisasri, ptice, ribe). Javnozdravstveni značaj ogleda se u tome što odjednom može zahvatiti veliki broj osoba. Uzročnik je Salmonella enteritica. Rezervoar infekcije su životinje bolesne od salmoneloze ili zdravi nosioci. Na taj način uzročnici, koji budu primarno u mesu ili produktima bolesnih životinja koje se koriste za ishranu, ili izlučeni izmetom, sekundarno na mnogo načina mogu kontaminirati ljudsku hranu. Način prenose je preko preko usta i probavnog sistema putem zagađene hrane ili vode. Za većinu ljudi salmonela nije opasan mikroorganizam ako je doza mala. Opasnost nastaje ako se salmonele namnože pod određenim uvjetima u kontaminiranimk osjetljivim namirnicama (meso, mlijeko, kolači). Tada uzrokuju trovanje hranom ili alimentarnu toksiinfekciju, ponekad sa velikim brojem oboljelih. Prevencija je vrlo kompleksna i ograničena zbog univerzalne rasprostranjenosti ovog uzročnika. Zato se prevencija usmjerava na kontrolu zdravstvene ispravnosti namirnica životinjskog porijekla (laboratorijska kontrola namirnica, higijenska priprema i čuvanje hrane, termička obrada, brza raspodjela i konzumacija hrane, čistoća ruku, pribora i radnih površina, uz upotrebu higijenski ispravne vode za piće). Osobe koje izlučuju salmonele ne smiju raditi na poslovima pripreme i raspodjele hrane, ili u skrbi i njezi male djece.

Bruceloza: uzročnik su razni sojevi Brucele. Rezervoar su goveda, ovce, koze, svinje, pas. Bolest se prenosi na čovjeka alimentarnim putem, obično konzumacijom nepasteriziranog mlijeka porijeklom od oboljelih životinja, kao i od svježih ili nedovoljno fermentiranih mliječnih proizvoda. Prevencija se temelji na veterinarskom nadzoru nad zdravljem domaćih životinja, striktnoj pasterizaciji mlijeka.

Trihineloza: parazitska bolest koja anstaje konzumacijom zaraženog mesa. Uzročnik je Trihinela. Rezervoar su mali glodavci, ali i velike životinje (divlje svinje, medvjedi, lisice). Bolest se prenosi ako čovjek pojede meso koje sadrži vitalne ličinke trihinele, naročito ako nije termički obrađeno. Prevencija

Page 18: skripta EPIDEMIOLOGIJA

se sastoji u sistematskom pretraživanu svježeg mesa svake životinje koja se koristi za ljudsku ishranu, uz pravilnu termičku obradu mesa.

Tetanus: izaziva je Clostridium tetani, bakterija koju u velikim količinama izlučuju velike biljojedne životinja (konji i drugi kopitari), vrlo otporna u vnajskoj sredini zbog stvaranja spora. Rezervoar su spomenute životinje, ali ih ima i u tlu. Način prenosa je indirektan, i to ako se česticama iz tla zagade rane, naročito duboke rane, u kojim se stvaraju anaerobni uslovi koji pogoduju razvoju i razmnožavanju ove bakterije. Prevencija se asstoji u pravilnoj hirurškoj obradi rane i vakcinacijom.

Page 19: skripta EPIDEMIOLOGIJA

14. Bolesti koje se prenose kroz kožu i sluzokožu, bolesti koje se prenose preko insekata: epidemiološke karakteristike, mjere prevencije (2 sata)

Malarija: parazitarna bolest koju uzrokuju plazmodiji, čiji razvojni cikljus jednim dijelom se odvija u eritrocitima čovjeka, a drugi dio u ženkama komaraca. Zaraza kod čovjeka anstaje nakon uboda zaražene ženke komaraca. Malarija je još uvijek endemska bolest mnogih područja tropskog i suptropskog pojasa Afrike, Azije, Srednje i Južne Amerike. Mjere prevencije: izbjegavanje zadržavanja na otvorenom u vijeme izlaska i zalaska sunca, upotreba zaštitnih mreža i insekticida, isušivanje područja, preventivno davanje antimalarika. Na endemičnim područjima potrebno je kontinuirano pratiti epidemiološku situaciju i izvoditi trenutnu terapiju i izolaciju oboljelih.

Žuta groznica: akutna virusna bolest čiji je prenosnik komarac. Endemična područja su šumovita, prašumovita i naseljena područja Južne Amerike i centralne Afrike. Rezervoar i izvor infekcije su čovjek i zaraženi komarci. Prenose ga komarci. Opće mjere sprečavanja žute groznice: aktivna imunizacija osoba izloženih zarazi, eradikacija vektora, dezinsekcija prostora, aktivno traženje rezervoara zaraze, zabrana kretanja na područjima gdje se pojavila epidemija.

Page 20: skripta EPIDEMIOLOGIJA

15. Krvlju prenosive zarazne bolesti: epidemiološke karakteristike, mjere prevencije (2 sata)

Uzročnici infekcija koje se mogu prenijeti krvlju su patogeni prisutni u ljudskoj krvi, tkivu, produktima krvi i drugim potencijalno infekcioznim ljudskim tjelesnim tekućinama koje mogu sadržavati krv (sjemena, vaginalna, cerebrospinalna, amnionska). Prenos je parenteralno, tj. perkutana ekspozicija zagađenoj krvi (nesigurne injekcije, transfuzija nesigurne krvi, transplantacija) ili neparenteralno (perinatalno, seksualnim putem). Svaka izloženost ne rezultira infekcijom. Rizik zavisi od patogena, puta izloženosti, broja, učestalosti, dužine izlaganja, količine infektivne doze u krvi, imunog statusa i specifičnog odgovora domaćina.

Virusni hepatitis B: akutno, virusno infektivno oboljenje jetre, koje se u 10% slučajeva razvija u hroničnu formu, i kao nosioci antigena predstavljaju potencijalni izvor zaraze. Rezervoar zaraze je čovjek, a izvor zaraze je inficirana osoba – oboljeli ili antigenoša. Dominantan put prenosa je parenteralni kroz kožu i sluzokože, ali i sa zaražene majke na dijete pri porodu, ali je moguć i indirektan put prenosa preko prdmeta. U mjerama prevencije bitna je skrining i testiranje krvi, identifikacija osoba u riziku, obrada inficiranih osoba, zdravstveno prosvećivanje opće populacije i ugroženih kategorija, edukacija zdravstvenih radnika.

HIV/AIDS: sindrom stečenog nedostatka imuniteta uzrokovan HIV virusom. Virus uništava sposbnost organizma da se sam zaštiti od bolesti napadajući imunološki sistem. Inficirane osobe često nemaju nikakve simptome godinama ili imaju blage, nespecifične simptome. Inficirana osoba je zarazna, i izvor je infekcije za druge. Uzročnik infekcije se nalazi u krvi, sjemenoj, vaginalnoj tečnosti, likvoru, mlijeku. Prenosi se seksulanim putem, sa zaražene majke na dijete (tokom trudnoće, poroda i dojenja) i parenteralnim putem (perkutano izlaganje zaraženoj krvi, drugim tjelesnim tečnostima, preko transplantiranih tkiva i organa). Mjere prevencije: edukacija, testiranje, savjetovanje, testiranje krvi, transplantata, rana detekcija infekcije, smanjenje rizika i dr.).

Page 21: skripta EPIDEMIOLOGIJA

B. VJEŽBE

Metodske jedinice:

1. Osnovni pokazatelji obolijevanja i umiranja (2 sata)

2. Analiza podataka o kretanjima zaraznih bolesti (2 sata)

3. Prirodni tok bolesti, agens, životna sredina, domaćin, dispozicija (2 sata)

4. Voda kao put prenošenja zaraznih bolesti (2 sata)

5. Hrana kao put prenošenja zaraznih bolesti (2 sata)

6. Kontakt kao put prenošenja zaraznih bolesti (2 sata)

7. Kapljice i zrak kao put prenošenja zaraznih bolesti (2 sata)

8. Deskriptivna, analitička i eksperimentalna epidemiološka istraživanja (2 sata)

9. Istraživanje epidemije (2 sata)

10. Prevencija zaraznih bolesti (2 sata)

11. Dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija (2 sata)

12. Protivepidemijske mjere kod respiratornih zaraznih bolesti (2 sata)

13. Protivepidemijske mjere kod crijevnih zaraznih bolesti (2 sata)

14. Protivepidemijske mjere kod antropozoonoza (2 sata)

15. Prevencija hroničnih nezaraznih bolesti (2 sata)

C. LITERATURA

Puvačić Z i sar. (2007) Epidemiologija zaraznih bolesti. Sarajevo.

Puvačić Z, Arnautović A (1997) Opšta i specijalna epidemiologija. Sarajevo.

Mijović B, Šipetić-Grujičić S, Janković S, Bojanić J, Maksimović N (2003) Praktikum iz opšte epidemiologije. Banja Luka.

D. PROVJERA ZNANJA

Pismeni i usmeni dio ispita.