U N I V E R Z I T E T U B I H A Ć UB I O T E H N I Č K I F A K U L T E TP O LJ O P R I V R E D N I O D S J E K

S M J E R: O P Š T I

Proizvodnja sjemena:

Paradajz, Paprika i Patlidžan

Seminarski rad iz predmeta Sjemenarstvo

Student: Kovačević Reuf Profesor: prof.dr.sc. Semina Hadžiabulić

Asistent:mr.sci. Jogić Vildana

Bihać, 2014. godine

SADRŽAJ

1. UVOD.......................................................................................3

2. PROIZVODNJA SJEMENA PARADAJZA..........................................4

2.1. Berba sjemenskog paradajza.....................................................................7

3. PROIZVODNJA SJEMENA PAPRIKE...............................................9

3.1. Plod i sjeme paprike...............................................................................10

3.2. Sjetva i sadnja.....................................................................................12

4. PROIZVODNJA SJEMENA PATLIDŽANA.......................................13

4.1. Uvjeti uzgoja..........................................................................................13

4.2. Sjetva i njega usjeva...............................................................................14

4.3. Berba patlidžana.....................................................................................14

5. ZAKLJUČAK.............................................................................15

6. LITERATURA...........................................................................16

2

1. UVOD

Tema mog seminarskog rada je bila: Proizvodnja sjemena paradajza, paprike i patlidžana. U ovom seminarskom smo obradili proizvodnju sjemena gore navedenih kultura, te njihove zahtjeve za klijanje i nicanje kao i oblik, velicinu sjemena. Pored zakonske regulative koja je propisala uslove i načine za obavljanje sjemenske proizvodnje, bitni faktori za dobijanje kvalitetnog sjemena su faza zrelosti ploda, dužina fermentacije, a kod proizvodnje hibridnog semena čuvanje polena i vrijeme kastracije cvjetova. Činjenica je da danas postoji mogućnost nabavke sjemena od različitih sjemenskih kuća,ali svi hibridi nisu najbolje rješenje pošto u različitim klimatskim uslovima daju nejednake rezultate. Proizvodnja sjemena ovih kultura vrlo je bitna za povrtlarsku proizvodnju jer se preko sjemena dobijaja rasad ili presadnice. Vecina povrtlarski kultura se komercijalno prodaje u obliku rasada , a da bi se dobio kvalitetan rasad potrebno je dobro sjeme. Proizvodnja sjemena se odvijati u zatvorenim prostorima (plastenici i staklenici) ili na otvorenom polju. Proizvodnja u zatvorenim prostorima je bolja zbog kontrolisanih uslova. Sjeme povrtlarskih kultura je dosta sitno pa je predhodno potrebno dobro pripremiti zemljište u koje ce se vršiti sadnja sjemena. Sadnja se odvija na dubinu 2-3 cm. Na kvalitet i prinos sjemena utiče i vrijeme ubiranja ploda. Iz usjeva se beru zreli, potpuno crveni plodovi, tipičnog oblika i veličine za sortu. Nakon pravilnog odabira vremena berbe potrebno je ubrane plodove dobro uskladištiti.Sjeme se vadi iz polodova i ispira te se stavlja na sušenje. Dobro uskladišteno sjeme može se čuvati i do 3 godine a da ne izgubi svoju klijavost i upotrebnu vrijednost. Najbolje je sjeme F1 generacije koje ima najveći genetski potencijal za visok prinos, ovo sjeme se dobije ukrštanjem roditelja i dosta je skuplje od običnog sjemena proizvedenog na nekom gospodarstvu.

3

2. PROIZVODNJA SJEMENA PARADAJZA

Pored zakonske regulative koja je propisala uslove i načine za obavljanje sjemenske proizvodnje, bitni faktori za dobijanje kvalitetnog sjemena su faza zrelosti ploda, dužina fermentacije, a kod proizvodnje hibridnog semena čuvanje polena i vrijeme kastracije cvjetova (Takač 1997). Plod paradajza je sočna bobica različitog oblika, boje i krupnoće. Sjeme paradajza je smješteno u pihtijastoj masi ploda, čiji sadržaj može biti 0,25-0,35% od težine ploda. Paradajz spada u grupu biljaka sa visokim koeficijentom umnažanja, što ilustruje i podatak da u jednom cvijetu paradajza ima 288 sjemenih zametaka, dok cvijet graška ima do 8, bamija 75, sezam 90, pšenica 1, paprika 80-100. Prinos i kvalitet sjemena zavise od sorte, uslova proizvodnje i bioloških specifičnosti biljne vrste. Polazeći od značaja kvalitetne proizvodnje semena dajemo pregled uticaja najznačajnijih agrobioloških specifičnosti na prinos i kvalitet sjemena.

Sl.1. Sjeme paradajza

4

Proizvodnja sjemena paradajza se u našoj zemlji odvija na dva načina – direktnom sjetvom i iz rasada. Također se razlikuje i proizvodnja sjemena sorata i proizvodnja hibridnog sjemena. Iz direktne sjetve se proizvode uglavnom niske sorte (Arizona, Mobil, Knjaz, Novosadski niski, Korona) ali mogu i visoke (Novosadski jabučar, Sen Pjer, Rudžers i druge), s tim da se kod ovih drugih plodovi moraju višekratno ubirati. Proizvodnjom iz rasada proizvodi se sjeme visokih kategorija (Super elita i Elita) i svo hibridno sjeme paradajza spada u grupu samooplodnih kultura. Procenat stranooplodnje iznosi od 1-2 pa do 6% . S toga je u proizvodnji sjemena obavezna prostorna izolacija koja iznosi 200 m na otvorenim površinama i 100 m na prostoru sa prirodnom izolacijom (Jugoslovenski Zakon o sjemenu i sadnom materijalu). U nekim zemljama ova izolacija je znatno manja, pa čak svedena na 4 m kod proizvodnje komercijalnog sjemena, koliko je potrebno da ne dođe do mehaničkog mješanja sorata (Mađarska). Zbog biologije paradajza usjev sjemena se mora najmanje dva puta aprobirati (pregledati). Prvi pregled se vrši u vrijeme početnog zrenja plodova prve etaže, a drugi u vreme pune tehnološke (a kod pardajza to je i fiziološka) zrelosti, tj.kada je više od 50% plodova dospijelo za berbu. Ubiranje plodova zavisi od prerađivačkih kapaciteta (kada se vađenje sjemena izvodi u fabrikama za preradu) ili od kapaciteta mašine kojom raspolažemo.

Sl.2. Loša oplodnja-unutrašnji izgled ploda

5

Kod većine sorata stajanje ploda u gajbama nekoliko dana ne uzrokuje pad kvaliteta sjemena. Izuzetak su krupnoplode, kasne sorte koje mogu proklijati u plodu . Za sjeme se ubiru samo zreli, zdravi plodovi, ma da i sjeme iz poluzrelih plodova ima dobru klijavost, stim da je apsolutna težina sjemena znatno manja. Sjeme dobijeno iz poluzrelih plodova ima nižu energiju klijanja od sjemena dobijenog iz zrelih plodova. To je zbog činjenice da od formiranja ploda i dostizanja njegove konačne veličine (a to je u fazi poluzrelog ploda), pa do fiziološke zrelosti protekne 8-14 dana u zavisnosti od sorte za koje vreme se u semenu vrši dodatno nakupljanje rezervnih materija. Za kvalitet sjemena važni su najkrupniji (prvi plodovi) i plodovi sa gornjih etaža, iako se u krupnim plodovima nađe šturo sjeme kao što se i u sitnim plodovima nađe krupno seme.Specifičnost paradajza je proizvodnja hibridnog semena. Paradajz je samooplodna kultura, stoga se hibridna snaga ne ogleda najviše u povećanju prinosa već u ranostasnosti, naročito u ranijem zrenju plodova prve i druge etaže (Kubicki, Michalaska 1978), zatim otpornosti na bolesti (V,F,T mv) i u odsustvu zelene zone oko drške ploda. Zbog visokih cijena hibridnog sjemena ta proizvodnja je isplativa samo u sigurnoj stakleničkoj, plasteničkoj i ranoj poljskoj proizvodnji.

Proizvodnja sjemena hibrida podrazumijeva više rokova sjetve oca (obično tri roka) i jedan majke. Prvi rok sjetve oca je oko 10-14 dana raniji od sjetve majke, drugi je sa sjetvom majke i treći desetak dana posle sjetve majke (ovo je naročito važno ako je otac niska linija ili sorta). Tehnologija proizvodnje uključuje vještačku oplodnju. Tako se polen sa oca obično skida vibratorima i kasnije nanosi na žig tučka majke. Polen je na sobnoj temperaturi sposoban za oplodnju oko dva dana, a u frižiderima i do osam dana. Prema istraživanjima Georgijevskog i Kocevskog (1994) najbolji rezultati se postižu ako se polen koji je skidan vibratorima nanosi odmah taj dan sa cvjetova koji su otkinuti sa biljke oca i sutradan vađen polen i vršeno oprašivanje. Isti autori navode da je procenat oplođenih cvetova sa polenom starim četiri dana samo 25,6%, dok petog dana nije bilo oplodnje (polen čuvan na sobnoj temperaturi). Na osnovu četvorogodišnjeg istraživanja, uticaja trajanja polinacije na prinos i kvalitet semena paradajza hibrida Balca i Prisca, ustanovili su da se najveći prinos sjemena dobija nanošenjem polena 24-30 sati nakon kastriranja, smjesom polena od prethodnog dana. Isti autori navode da je prinos hibridnog semena za 8-10 % veći u odnosu na varijantu kada je polen nanošen odmah po kastriranju.

6

2.1. Berba sjemenskog paradajza

Na kvalitet i prinos sjemena utiče i vrijeme ubiranja ploda. Iz usjeva se beru zreli, potpuno crveni plodovi, tipičnog oblika i veličine za sortu. Ako se koristi sok truli plodovi i nagnječeni se odbacuju. U ovom slučaju plodovi idu na pranje i kasnije na pasiranje. Važno je napomenuti da se plodovi moraju dobro ocijediti od vode jer u protivnom sadržaj suhe materije u soku opada i za nekoliko desetina procenata (izraženo u apsolutnim pokazateljima). Postoji više tipova mašina za vađenje sjemena paradajza, ali se prinicip sastoji u tom da se na jednu stranu odvaja sjeme sa sluzastim omotačem, na drugu stranu sok i na treću delovi cvetne drške i ljuske ploda. Sjeme se sa dijelom soka stavlja u plastičnu burad ili druge prikladne posude za vrenje (fermentaciju). Treba napomenuti da se posude pune od 2/3 do 3/4 visine jer se u fermentaciji povećava zapremina pulpe. U zavisnosti od temperature, posle 12-18 sati može se početi sa ispiranjem sjemena. U našim uslovima fermentacija traje obično oko 24 časa, mada neki autori navode tri dana (na temperaturi od 25-300C) pa čak i do pet dana. U procesu fermentacije se razlažu složeni pektini iz sluzastog omotača sjemena u proste i kao takvi se pranjem odvajaju od sjemenjače. U ovom slučaju fermentacija je ujedno i dezinfekcija semena.

Sl.3. Berba sjemenskog paradajza

7

Mnogi autori tvrde da se na ovaj način mogu izbjeći bakterijska oboljenja, pa čak i dio virusnih oboljenja koja se prenose sjemenom. Prema našim istraživanjima (Takać, 1997), dužina fermentacije nije bitno uticala na kvalitet sjemena stoga je naša preporuka da je dovoljno da pulpa fermentira 24 časa. U procesu fermentacije potrebno je masu mješati nekoliko puta u toku dana da bi se izvršilo jednako vrenje i da se onemogući bojenje sjemena pulpom. Fermentacija je završena kada je pihtijasti sloj oko sjemena razložen. U nekim zemljama (a poslednjih par godina i kod nas) u široj proizvodnji se koristi metoda ekstrakcije sa hlorovodoničnom kiselinom. Ovaj metod se primenjuje u kasnijim fazama fermentacije ili kod sorata koje su sklone klijanju sjemena u pulpi. Jedan od mogućih načina je primena 567 ml HCl na 10 litara pulpe i sve se ostavlja pola sata. Nakon toga sjeme se pere i dobija se zadovoljavajujći kvalitet. Kod ovog metoda bitno je da se kiselina doda u pulpu, da ne bi došlo do povreda radnika, a obavezna je zaštitna oprema na licu i rukama. U vremenu od pola sata pulpa sa kiselinom se nekoliko puta mješa, sve dok se sluzasti omotač semena ne razloži. Nakon toga sjeme se ispira vodom. Pranjem sjemena odvajaju se zaostale ljuske, razloženi sluzasti omotač i štura sjemena koja isplivaju na površinu vode. Poslije pranja sjemena (koje se obično izvodi odlivanjem) kod

svih načina vađenja preporučljivo je centrifugiranje. Na ovaj način se sjeme oslobadja spoljne vlage, koja nerijetko iznosi i preko 60%. Sjeme se stavlja u jutane (ili neke druge gusto tkane vreće) i centrifugira 5-10 minuta. Ovim postupkom se procenat vlage smanjuje na 28-30 i takvo sjeme se lakše suši. Sjeme se suši na temperaturi od 28-30 C u tankom sloju uz povremeno mješanje da se ne bi stvorile grudvice sjemena. U poèetku procesa sušenja temperatura je 25-28 C, a pri kraju se može povećati na 30-35 C. Sjeme se mora relativno brzo osušiti, stoga se stavlja u tankom sloju jer u protivnom lako može doći do klijanja sjemena na stalcima ili ramovima. Naša preporuka je da se na 1m 2 rama na kome se suši stavi 1,5-2 kg vlažnog sjemena (površina rama 1,8-2,0 m2). Ukoliko postoji opasnost od virusnih ili bakterijskih i gljivičnih oboljenja, ili pak to proizvođač smatra za shodno, sjeme se može potapati u 1,5-2,0 % rastvora natrijumhidroksida u vremenu od 10 minuta, pa se potom ispira hladnom vodom i ponovo suši. Količina proizvedenog sjemena zavisi od sorte, krupnoće ploda i od uslova u vrijeme oplodnje. Kod krupnoplodih, mnogokomornih niskih sorata od tone ploda može se dobiti 2,0-3,5 kg sjemena. Iz tone sitnoplodih sorata paradajza koji imaju dvije do tri komore dobije se oko 4-6 kg sjemena. Najmanje sjemena se dobije iz tvrdih, mesnatih, industrijskih sorata. Prinosi sjemena paradajza su veoma različiti od zemlje do zemlje i iznose od 10 – 50 kg/ha u Afričkim zemljama pa do 250- 400 kg sjemena po hektaru u SAD. Paradajz pripada grupi povrća sa srednje sitnim sjemenom. Tako jedan gram sjemena sadrži 270-350 sjemenki, a apsolutna težina sjemena iznosi 2,7 – 3,3 g. Sjeme koje se nalazi bliže dršci ploda je teže od sjemena koje se nalazi na suprotnoj strani. Paradajz duži niz godina zadržava visok procenat normalno proklijalih biljaka. Za razliku od paradajza većina povrtlarskih kultura brzo gubi klijavost. Crni luk i salata izgube klijavost za dvije do tri godine.

8

3. PROIZVODNJA SJEMENA PAPRIKE

Paprika je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C), zatim šećera,

bjelančevina, mineralnih soli. Koristi se tijekom cijele godine, u svježem stanju, i u prerađenom

stanju (konzervirana i smrznuta). Najviše se proizvodi u kontinentalnoj zoni, oko 82%.

Jednogodišnja je biljka iz porodice Solanaceae. Korijen je vretenast, razgranat, ali ne ide duboko

u tlo i prilično je slabe usisne moći. Dužina korijena ovisi o sorti, ali uglavnom dug je od 50-70

cm. Nadzemni dio je drvenast u donjem dijelu, visine od 50-200 cm. Cvijet paprike može biti

pojedinačan ili u grupi, uglavnom je bijele boje. U pradomovini paprike, Srednjoj Americi

najraširenija je proizvodnja ljutih paprika sitnih plodova, a u Sjevernoj Americi i zapadnoj

Europi najviše se uzgaja i troši paprika krupnih plodova zvonolikog oblika, tamnozelene boje, a

kod nas je najrašireniji uzgoj paprike blijedožute boje zvonolikog oblika plodova ili popularnog

naziva babura okruglastog oblika iste boje ili paradajz paprike, odnosno koničnog oblika ploda

koji u fiziološkoj zriobi pocrveni, a za koji je uobičajeni naziv kapija. 

Sl .4. Uzdužni presjek fiziološki zrelog ploda paprike

9

3.1. Plod i sjeme paprike

Plod paprike pregradama je podijeljen na više dijelova, a čiji broj uvjetuje i njegov izgled. U unutrašnjosti ploda nalazi se sjemena loža na kojoj se nalazi glavnina sjemenki, dok je manji dio i na stjenkama pregrada. Ovisno o krupnoći ploda i razvijenosti sjemene lože u plodu paprike može se razviti do 500 sjemenki. Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedožućkaste boje. Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm i debljina do 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki. Sjemenka se sastoji od sjemene ljuske koja obavija sjemenku, endosperma u kojem se nalazi rezervna hranjiva tvar neophodna za početni razvoj mlade biljke, klica koju čine supke i klicin korjenčić, te pupka kojim je sjeme bilo pričvršćeno za sjemenu ložu. Paprika je visokozahtjevna povrtna kultura spram topline tijekom čitavog perioda razvoja. Minimalna temperatura za klijanje sjemena paprike je 11 oC, dok najbrže klije i niče kod temperature 25 – 30 oC. Svježe sjeme paprike nije odmah nakon vađenja sposobno proklijati, već traži najmanje 3 – 4 tjedna mirovanja. 

Sl.5. Poprečni presjek fiziološki nezrelog ploda paprike

Paprika ima plod šuplju bobu u različitim oblicima, veličinama i boji, s puno sjemena smještenog u centralom dijelu ploda (centralna placenta), a manjim dijelom uz žile ploda. Kod paprike postoji velika mogućnost stranooplodnje, stoga je najbolje u povrtnjaku odvojeno saditi paprike prema obliku ploda i ljutini. Sjeme paprike zrelo je kad je plod u fiziološkoj zrelosti, a to je kod većine sorata kada je plod crvene boje, kod nekih sorata i narančaste boje.

“Ako se plodovi za sjeme beru tek kad počnu mijenjati boju u crvenu ili narančastu sjeme će biti neklijavo, ali ako ih ostavimo da naknadno dozriju i pocrvene, sjeme će dozrijeti i dati nomalnu klijavost.”

10

U jednom plodu paprike može biti od 70 – 500 sjemenki. Sjeme se najlakše vadi iz svježih plodova, jer se u svježem stanju sjemenke lako odvajaju od placente i žila. Sjeme se suši u tankom sloju na tkanini ili papiru na prozračnom mjestu u hladu.

Sjeme paprike niče na način da se u tlu razvija korijen iz klicinog korjenčića, a ostali dio sjemenke se iznosi na površinu tla. Da bi mlada biljčica što lakše niknula,  sjetveni sloj mora biti rastresit. Paprika je u pravilu samooplodna povrtna vrsta kod koje do oplodnje dolazi unutar cvijeta. No zbog izraženih medonosnih žlijezda u unutrašnjosti cvijeta, koje luče nektar i time privlače kukce, može doći i do značajnije stranooplodnje. Stoga nije preporučljivo za sjeme u vlastitom vrtu ostavljati plodove ako je blizu uzgajano više sorata. 

Sl.6. Sjeme paprike

Posebice se za sjeme ne smiju ostavljati plodovi slatke paprike ako je u blizini bila uzgajana ljuta paprika. Ako se cvijet slatke paprike oplodi polenom ljute paprike, plodovi dobiveni iz takvog sjemena imat će ljut okus. Za dobivanje sjemena koriste se fiziološki zreli plodovi, koji za razliku od plodova koji se koriste za jelo u tehnološkoj zriobi, najčešće promijene boju u crvenu, narančastu ili tamnožutu. Za sjeme se ostavljaju potpuno razvijeni plodovi karakterističnih oblika i veličine za uzgajanu sortu s dobro razvijenih i potpuno zdravih biljaka. Sjeme se najlakše izdvaja iz svježih plodova, dok je kod provenutih i smežuranih plodova izdvajanje otežano jer se sjeme znatno čvršće drži na sjemenoj loži. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena može se iskoristiti za jelo. Izvađeno sjeme je potrebno u veoma tankom sloju prosušiti, najbolje na lakoupijajućem papiru ili pamučnoj tkanini, na suhom, prozračnom i sjenovitom mjestu. Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je pospremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu. Od jednog kilograma paprike krupnih plodova dobiva se oko 5 grama sjemena, a kod sitnoplodnih 20 – 30 g. U povoljnim uvjetima čuvanja kvalitetno sjeme zadržava upotrebnu vrijednost do 4 godine.

11

3.2. Sjetva i sadnja

Za ranu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lijehama i plastenicima, za srednje ranu u

polutoplim lijehama te za kasnu proizvodnju na otvorenim gredicama. U kontinentalnim

krajevima sjetva rasada je za srednje ranu proizvodnju krajem februara, a sadnja se obavlja

tijekom aprila. Kod rane proizvodnje rasad se sije s nešto više sjemena, 8-10 g/m2, a za kasniju

proizvodnju sjetva je rjeđa, sa 6-8 g/m2 sjemena.

Sjeme se sije u gotove hranjive supstrate i nije potrebno prihranjivanje rasada. Kaljenje rasada

obavezno se provodi 10-15 dana pred sadnju, poznatom metodom (smanjeno zalijevanje i

pojačano provjetravanje i otkrivanje rasada). Sadi se rasad star 50-65 dana.

U kontinentalnim područjima paprika se uzgaja iz presadnica. Po m2 potrebno je od 7-8

presadnica. Rasađivanje na otvorenom počinje onda kada je tlo dovoljno toplo i kad prestane

opasnost od kasnih mrazeva. U polju se rasađuju u redove, razmak između redova je 70 cm, a

biljke od biljke 30 cm.

Sl.7. Nicanje paprike

12

4. PROIZVODNJA SJEMENA PATLIDŽANA

Patlidžan je višegodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja zbog plodova. Smatra se da potječe iz Indije odkle se proširio po cijeloj Aziji i Europi. Najveće površine pod patlidžanom su u Aziji na koju otpada 90% ukupnog svjetskog prinosa. U našim uvjetima na tržište dospijeva od maja do novembra, a može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (plastenicima i staklenicima). Plod je boba različite veličine, oblika i boje (nijanse ljubičaste, žute, bijele, prugaste i dr.) sjajne do mat površine. U tehnološkoj zriobi je bijele, žućkaste ili zelenkaste boje, a sjeme sitno i meko. Plod se dijeli na vrlo krupne, krupne, srednje, sitne i vrlo sitne. Prema obliku mogu biti okrugli, jajoliki, kruškoliki, valjkasto ravni ili savijeni.

Sl.8. Plavi patlidžan

4.1. Uvjeti uzgoja

U obzir dolaze samo izvanredno zaštićeni i topli položaji. Druga je mogućnost uzgoj u tunelima od plastične folije, staklenicima i toplim klijalištima. Kod uzgoja na otvorenome najbolje se

13

pokazala sadnja na kompostnim hrpama i trajnim brežuljcima. Sjeme klija na temperaturi iznad 13-14˚C, a najpogodnije temperature za rast i razvoj su između 16 i 18˚C. Ako je proizvodnja u zaštićenom prostoru potrebne su temperature 16-20˚C. Zbog ovih osobina proizvode se iz presadnica, a sadi se tek kad se tlo zagrije na 18-21˚C

4.2. Sjetva i njega usjeva

Patlidžan se uzgaja iz presadnica, a sije se u tople lijehe i plastenike za ranu proizvodnju na otvorenom. Veličina koji se pikira treba biti 8-10 cm, jer se u protivnom dobiju slabije presadnice koje onda i u polju daju slabiji prinos. Temperatura ovdje igra veliku ulogu, jer je patlidžan u toj fazi osjetljiv na promjene temperature. Za 250 kvalitetnih sadnica potreban je 1 g sjemena. Biljke se presađuju kada prestane opsanost od mraza. Razmak sadnje je 70-80 cm između redova, a 40-50 cm u redu. Nakon sadnje biljke se dobro zaliju (1-1,5 l vode po biljci) i ostave tako oko 20 dana, jer proces ukorjenjivanja teče vrlo sporo.Da bi se povećao prinos patlidžana primjenjuje se zelena rezidba. Na taj način osigurava se regeneracija biljaka pa one daju još jedan do dva ploda. Obavlja se krajem kolovoza, kada biljka već počinje slabiti i davati sitne plodove i to tako da se orežu sve suvišne grane, listovi, cvjetovi, a ostavi samo nekoliko dobrih zdravih grana. Tada se biljke prihrane NPK gnojivima (200kg/ha). Plavi patlidžan se proizvodi isključivo rasadom. Rasad treba proizvesti u zastićenom prostoru sa dopunskim zagrivanjem, zbog povećamh potreba za toplotom i zbog osetljivosti na temperaturna kolebanja. Način proizvodnje rasada plavog patlidžana je veoma sličan proizvodnji rasada paprike. Pri proizvodnji rasada koji će se pikirati, što je najčesci slucaj, sije se 4-6 g/m2 a pikira se u fazi dobro formiranih kotiledonih listića. Ukoliko se ne pikira sije se oko 2-2,5 g/m2 semena.

4.3. Berba patlidžana

Berba patlidžana obično počinje 60 do 70 dana nakon sadnje i u početku se obavlja svakih 7-10

dana, te kasnije svakih 4-5 dana. Dakle, plodovi se beru u vrijeme kada pokazuju karakteristične

znake zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju i sjaj. Berba se treba obavljati oštrim nožem a

nipošto ručnim trganjem. Svaka biljka patlidžana može dati 8-12 lijepo razvijenih plodova s tim

da se po četvornom metru može ostvariti prinos od 2,5 do 6 kg, nerijetko čak i od 12 kg. Na

sobnoj temperaturi plodovi se dobro čuvaju 5-7 dana a pri temperaturi od 5 stupnjeva C i

nekoliko tjedana.

14

Sl.9. Sjeme patlidžana

5. ZAKLJUČAK

Nabavka i korištenje sertifikovanog sjemena odgovarajuće sorte-hibrida čini osnov uspjeha u proizvodnji u zaaštićenom prostoru.Kod izborahibrida treba obratiti posebnu pažnju na rezultate postignute u ogledima u sličnom klimatu.Činjenica je da danas postoji mogućnost nabavke sjemena od različitih sjemenskih kuća,ali svi hibridi nisu najbolje rješenje pošto u različitim klimatskim uslovima daju nejednake rezultate.Greška u odabiru hibrida se nemože popraviti i proizvdnja se nepotrebno dovodi u pitanje. Pošto u vrijeme sjetve treba koristiti dodatno zagrijavanje, radi uštede energenata pristupa se naklijavanju sjemena. Sjeme se stavi u platnenu vrećicu i potopi u mlaku vodu 25 – 30°C u trajanju od 5 sati. Potom se vrećica sa sjemenom stavi pored izvora toplote, koji obezbjeđuje temperaturu oko 25°C. Tokom narednog perioda sjeme se kvasi i povremeno miješa kako bi što ravnomjernije isklijalo. Kada 50% sjemenki isklija pristupa se sjetvi.Za papriku, paradajz, patlidžan i krastavac temperatura zraka se do nicanja održava na 22-25°C. Paprika i patlidžan niknu na ovoj temperaturi za desetak dana, dok krastavac i paradajz niču za 4-7 dana. Odmah po nicanju temperatura se smanjuje za 5- 7°C, kako bi se tek iznikle biljke bolje ukorijenile, a ujedno da bi se izbjeglo njihovo izduživanje. Proizvodnja presadnica u plastenicima zavisi od vremena proizvodnje, klimatskih uslova u kojima se proizvodnja zasniva, te mogućnosti zagrijavanja objekata. Za ranu proizvodnju bez grijanja rasad se proizvodi u toplim lijehama ili u namjenskim plastenicima. Proizvodnja sa dopunskim grijanjem je dosta jednostavnija i sigurnija od proizvodnje u toplim lijehama zbog toga što biljci u svakoj fazi obezbjeđujemo optimalnu temperaturu, vlažnost i svjetlost. Uspješnost u proizvodnji je uslovljena izborom najkvalitetnijeg sjemena odabrane sorte/hibrida.

15

6. LITERATURA

1. Rasadnička proizvodnja u voćarstvu,doc.dr. Semina Hadžiabulić, 20102. Poljoprivreda.ba3. Agro-club.com4. Lešić, Pavlek, Borušić, Povrće iz vlastitog vrta5. Organsko povrtarstvo, Branka Lazić

16