Poglavlje 11Poglavlje 11Prosocijalno ponašanje: Prosocijalno ponašanje:

Zašto ljudi pomažu?Zašto ljudi pomažu?

I. Temeljni motivi u pozadini I. Temeljni motivi u pozadini prosocijalnog ponašanja: prosocijalnog ponašanja:

Zašto ljudi pomažu?Zašto ljudi pomažu?

Temeljni motivi u pozadiniTemeljni motivi u pozadini prosocijalnog ponašanjaprosocijalnog ponašanja

Prosocijalno ponašanjeProsocijalno ponašanje je bilo koje djelo počinjeno s ciljem ostvarivanja dobrobiti za drugu osobu. AltruizamAltruizam je želja za pomaganjem je želja za pomaganjem

drugoj osobidrugoj osobi,, čak i ako ono čak i ako ono podrazumijeva gubitak za osobu koja podrazumijeva gubitak za osobu koja pomaže.pomaže.

evolucijska psihologija: instinkti i geni socijalna razmjena: gubici i dobici kod

pomaganja empatija i altruizam: čisti motiv za

pomaganje

Na pitanje zašto ljudi pomažu odgovaraju

3 teorije:

Temeljni motivi u pozadiniTemeljni motivi u pozadini prosocijalnog ponašanjaprosocijalnog ponašanja

Evolucijska psihologija: instinkti i geni

Evolucijska psihologija- objašnjava socijalno ponašanje u terminima genetskih čimbenika koji su evoluirali tijekom vremena prema principima prirodne selekcije.

Darwin je prepoznao da altruistično ponašanje predstavlja problem u njegovoj teoriji: ako se organizam ponaša altruistično, to može smanjiti njegovu osobnu reproduktivnu sposobnost.

Ideja selekcije srodnika odnosi se na pretpostavku da prirodna selekcija preferira ponašanja kojima pomažemo genetskim srodnicima.Norma uzajamnosti - očekivanje da će pomaganje drugima povećati vjerojatnost da će oni nama pomoći u budućnosti.

Simon (1990) je smatrao da ljudi koji najbolje usvoje društvene norme i običaje imaju prednost u preživljavanju, a jedna od ovih normi je altruizam.

Evolucijska psihologija: instinkti i geni

Socijalna razmjena: Socijalna razmjena: ggubici i dobici ubici i dobici kodkod pomaganjapomaganja

Teorija socijalne razmjene - ono što činimo je u znatnoj mjeri određeno željom da maksimalno povećamo svoje dobitke i smanjimo gubitke. Poput evolucijske teorije, i ova je teorija utemeljena na vlastitom interesu, ali za razliku od nje ne smatra da je takva potreba genetski utemeljena.

Socijalna razmjena: Gubici i Socijalna razmjena: Gubici i dobici koddobici kod pomaganjapomaganja

Pomaganje može biti nagrađeno na tri načina: povećava vjerojatnost vraćanja usluge može otkloniti osobnu nelagodu promatrača pruža nagrade poput socijalnog odobravanja i povećanja osjećaja vlastite vrijednosti

Pomaganje drugima može uključivati i gubitke; tako da se smanjuje kada postoje veliki gubici.

Empatija i Empatija i aaltruizam: ltruizam: ččisti motiv isti motiv za pomaganjeza pomaganjePrema Batsonu (1991) ljudi često pomažu isključivo zbog “dobrote svojih srdaca”.Batsonova hipoteza empatija - altruizam pretpostavlja da ćemo kada doživimo empatiju s osobom, pokušati pomoći toj osobi iz potpuno altruističnog razloga, neovisno o tome možemo li time što dobiti.

II. Osobne odrednice II. Osobne odrednice prosocijalnog ponašanja: prosocijalnog ponašanja: Zašto neki ljudi pomažu Zašto neki ljudi pomažu

češće od drugih?češće od drugih?

Osobne odredniceOsobne odrednice prosocijalnog ponašanja prema kojima se osobe sklone ponašanju razlikuju od sebičnih su: individualne razlike: altruistična ličnost spolne razlike kulturalne razlike trenutno raspoloženje

Individualne razlike: Individualne razlike: aaltruistična ltruistična ličnostličnostAltruistična ličnost- ona obilježja osobe koja ju potiču da pomaže drugima u nizu različitih situacija.

Međutim, istraživači su primijetili da stupanj u kojem su se osobe ponašale prosocijalno u jednoj situaciji nije visoko povezan sa stupnjem u kojem su se ponašali prosocijalno u drugoj. Očito, ličnost nije jedina odrednica toga hoće li ljudi pomagati, barem u nekim situacijama.

Spolne razlike u prosocijalnom Spolne razlike u prosocijalnom ponašanjuponašanju

Eagly i Crowly (1986) su pronašli da su muškarci skloniji izvršavanju kavalirskih i junačkih djela, dok su žene sklonije pomaganju u dugotrajnim vezama koje podrazumijevaju veću odanost.

Kulturalne razlike u prosocijalnom Kulturalne razlike u prosocijalnom ponašanjuponašanju

U svim kulturama ljudi su skloniji pomoći članovima unutarnje grupe, s kojom se pojedinac kao član poistovjećuje, nego članovima vanjske grupe, s kojom se pojedinac ne poistovjećuje.

Pripadnici kolektivističkih kultura više su skloni pomoći članovima unutarnje grupe i manje skloni pomoći članovima vanjske grupe, nego je to slučaj kod pripadnika individualističkih kultura.

Učinak raspoloženja na prosocijalnoUčinak raspoloženja na prosocijalno ponašanjeponašanje

Dobro rasploženje povećava pomaganje jer: potiče da gledamo svijetlu stranu života; predstavlja dobar način za produljenje dobrog

raspoloženja; povećava samomotrenje pa se više ponašamo u

skladu s našim vrednotama.

Hipoteza oslobađanja od negativnog raspoloženja - ljudi pomažu kako bi umanjili vlastitu tugu i nelagodu.

III. Situacijske odrednice III. Situacijske odrednice prosocijalnog ponašanja: prosocijalnog ponašanja: Kada će ljudi pomagati?Kada će ljudi pomagati?

Okolina: Ruralna nasuprot urbanoj Okolina: Ruralna nasuprot urbanoj Ljudi iz ruralnih područja skloniji su pomoći. Ovaj učinak se pokazao u nizu različitih situacija, te u mnogim zemljama.

Jedno je objašnjenje da su ljudi iz ruralnih područja odgajani tako da budu više prijateljski i skloniji vjerovati strancima.

Alternativna hipoteza, koju je postavio Milgram (1970), je hipoteza urbane prenapučenosti, prema kojoj su ljudi iz gradova neprestano bombardirani podražajima te se drže za sebe kako bi izbjegli da ih isti preplave.

Broj promatrača: Broj promatrača: uučinakčinak promatračapromatračaUčinak broja promatrača - nalaz da što je veći broj promatrača, koji svjedoče nesreći, manja je vjerojatnost da će bilo koji od njih pomoći.Latané i Darley (1970) razvili su pet koraka do pomaganja u slučaju nesreće: 1. Primjećivanje događaja 2. Tumačenje događaja kao nesretnog slučaja3. Preuzimanje odgovornosti4. Znanje o tome kako pomoći5. Odluka o pružanju pomoći

NESREĆA

Primijetiti

događaj

Protumačiti

događaj kao

nesreću

Preuzeti

odgovorn

ost

Znati pružiti

prikladan

oblik pomoći

Primijeniti

odlukuUKLJUČITI SE I PRUŽITI POMOĆ

Om

eten, u žurbi (ne

primjećuje)

Pluralističko neznanje

(ne tumači događaj kao

nesreću)

Difuzija odgovornosti (ne

preuzima osobnu

odgovornost)

Nedostatak znanja, stručnosti

(ne može pružiti prikladan

oblik pomoći)

Opasnost za sebe; pravne brige;

neugoda (gubici zbog pomaganja

previsoki)

Pet koraka do pomaganja u slučaju nesreće (Latané i Darley,1970)

Broj promatrača: Broj promatrača: uučinakčinak promatračapromatrača

Pluralistička ignorancija -fenomen kod kojeg promatrači pretpostavljaju da je u slučaju nesreće sve u redu jer nitko drugi ne djeluje zabrinuto. (nemar zbog mnoštva)

Difuzija odgovornosti - fenomen kod

kojeg se osjećaj odgovornosti za pružanje pomoći svakog promatrača smanjuje s povećanjem broja svjedoka..

Priroda odnosa: Odnosi zajedništva Priroda odnosa: Odnosi zajedništva nasuprot odnosima razmjenenasuprot odnosima razmjene

Odnosi zajedništva su oni odnosi u kojima su ljudi primarno zabrinuti za dobrobit druge osobe, dok su odnosi razmjene vođeni zabrinutošću zbog jednakosti.

Generalno mi više pomažemo prijateljima nego strancima, no postoji iznimka u slučaju kada se sa drugom osobom natječemo u nama osobno vrlo važnom području što može narušiti naše samopoštovanje.

IV. Kako se pomaganje može IV. Kako se pomaganje može pospješiti?pospješiti?

Kako se pomaganje može Kako se pomaganje može pospješitipospješiti?? Povećanjem vjerojatnosti da će

promatrači intervenirati

I samo osvještavanje prepreka pomaganju može povećati vjerojatnost da ih će ih ljudi prevladati. Primjerice, ljudi koji su čuli predavanje o intervenciji promatrača bili su skloniji pomoći nekome u usporedbi s ljudima koji nisu čuli isto predavanje.

Kako se pomaganje može pospješiti?Kako se pomaganje može pospješiti?

Povećanjem volonterstva

Pokazalo se da poticanje ljudi da volontiraju, pri čemu se održava osjećaj da su slobodno odabrali to činiti, povećava njihove namjere da ponovno volontiraju u budućnosti.No, treba biti oprezan s tim, jer pružanje snažnih vanjskih razloga za obavljanje aktivnosti zapravo može smanjiti interes koji ljudi imaju za tu aktivnost. To se naziva efektom suvišnog opravdanja.