Pojam kriminalističke taktikeKriminalistička taktika je grana kriminalističke nauke koja se bavi izučavanjem i primjenom pravilnog i svrsishodnog postupanja u otkrivanju, istraživanju i suzbijanju krivičnih djela.U okviru kriminalističke taktike izučava se praksa otkrivanja, istraživanja, dokazivanja i spriječavanja kriminaliteta, u cilju usavršavanja postojećih načina, metoda i pravila postupanja i pronalaženja novih a sve to u cilju otkrivanja, razjašnjavanja i spriječavanja krivičnih djela, koja nisu tehničke prirode.Važan objekt interesa kriminalističke taktike je kriminalna ili delikventska taktika i tahnika.Riječ je o raznim metodama i sredstvima koje primjenjuju učinitelji krivičnih djela pri učinjenju i prikrivanju krivičnih djela. Kriminalistička taktika je sredstvo kriminalista kojim se suprotstavljaju taktici prijestupnika, tzv. taktici kriminalaca. Operativne mjere koje se koriste su: zasjeda, racija, potražna djelatnost, tajni nadzor, uhićenje i sl. Od postupovnih radnji najvažnije su: uviđaj i rekonstrukcija, pretrage, privremeno oduzimanje predmeta, prepoznavanje osoba i dr.Pojmovi iz kriminalističe taktike:Taktička preporuka je misaoni model budućeg (predstojećeg) načina postupanja.Taktički način predstavlja najracionalniji i najučinkovitiji način poduzimanja operativnih i istražnih mjera i radnji. Ima dvostruku prirodu: pravnu i načno-iskustvenu. Može biti jednostavan i složen.Taktičko rješenje je model operativno-taktičke, dokazne ili istažne radnje koje u mislima stvara kriminalista (tijelo postupka), koju želi poduzeti u konkretnom slučaju. Riječ je o određivanju cilja, načina i sredstva izvršenja radnje.Taktička operacija je induvidualizirani sistem strogo operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje ostvaruje određeni tim, a prema planu rukovoditelja operacije u složenim kriminalističkim situacijamaTaktička (operativna) kombinacija je induvidualizirani sistem operativnih, tehničkih i isražnih mjera i radnji koje ostavaruje tim kriminalista, uz prethodno planirannje cjele operacije, u složenim kriminalističkim situacijama. Moguća je kombinacija više taktičkih načina u okviru samo jedne kriminalističke taktičko-tehničke ili istražne mjere i radnje. Operaciju provode specijalisti i traži se zajedničko djelovanje svih učesnika u kombinaciji.Kriminalističko taktički način je najprikladniji, najracionalniji i najučinkovitiji način obavljanja operativne, istražne ili radnje dokazivanja. Tijelo postupka ima slobodu izbora kriminalističko taktičkog načina, ali ne u smislu proizvoljnosti izbora, nago odabira načina koji je za konkretnu situaciju najprikladniji. Izbor je ograničen zakonskim i etičkim normama.Otkrivanje krivičnog djela i učinitelja je jedan od najvažnijih pojmova unutar kriminalističke taktike. To je dinamička djelatnost koja se sastoji u pronalaženju latentnih i potencijalnih informacija o krivičnom djelu i njegovom učinitelju i svim okolnostima djela i njihovom dešifriranju. Otkrivati znači zahvatati u tzv tamni pojas kriminaliteta. Svijetli pojas kriminaliteta treba samo razjašnjavati, a iznimno u njegovom toku neke činjenice i okolnosti otkrivati. Ovdje je u pitanju heuristička djelatnost čiji je cilj pretvaranje osnova sumnje u osnovanu sumnju, osim kada osnovana sumnja ne postoji od početka. Pod otkrivanjem i otkriti u kriminalističkom smislu treba podrazumijevati postupak u okviru kojeg se istraživanjem i proučavanjem postojećih informacija dolazi do novih informacija.Razlikujemo sljedeće vrste informacija: pod živim informacijama se podrazumijevaju idealni odrazi objektivne stvarnosti u svijesti ljudi, pod mrtvim informacijama se podrazumijevaju tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom, pod latentnim informacijama se podrazumijevaju informaciije koje još nisu otkrivene ili će zauvijek ostati neotkrivene, aktualizrane informacije su one koje su ostvarene. Dokazne informacije su dokazi u procesnom smislu.

Otkrivanje suštine krivične stvari vrši se provođenjem procesnih radnji i ocjenom njihovih rezultata. Ispitivanjem sistema dokaza i njihovim ocjenjivanjem saznaje se suština krivične stvari.Istraživanje u kriminalističkoj nauci je spoj teorijskog znanja i vještine koje u svom radu primjenjuju kriminalisti.Istraživanje istražitelja je sistemska metoda ispitivanja činjenica koja je više nauka nego vještina. Istražitelj je službena osoba koja pronalazi, prikuplja, dokumentira i evaluira relavantne činjanice u vezi s krivičnim djelom. Među najvažnijim vještinama javlja se sposobnost dobre komunikacije sa različitim ljudima, kao i drugim službenim osobama raznih tijela represije. Druge vještine su: prepoznavanje, prikupljanje, obilježavanje i osiguranje dokaza, pisanje zapisnika i sl. Istražitelj mora raspolagati sa osređenim teoretskim znanjem, praksom i metodama rada koje su pravno prihvatljive.Kriminalni ili krivični događaji su društveno štetni (opasni) događaji za koje još nije utvrđeno da su krivična djela.Krivični događaj je društveno štetan događaj za koji se pretpostavlja da je u njemu “začahureno“ krivično djelo i njegov učinitelj i koji se može pripisati namjeri ili nehatu neke osobe.Kriminalističko taktička načela su u pravilu složena, višestepena načela. Primjenjuju se na sve izvore informacija, materijalne i personalne. Ta načela su: načelo zakonitosti, načelo istine, načelo objektivnosti, načelo planiranja i metodičnosti, načelo operativnosti i brzine, načelo blagovremenosti, načelo srazmjernosti, načelo čuvanja tajne i diskrecije, načelo ekonomičnosti postupka, načelo jedinstvenog rukovođenja, načelo koordinacije i saradnje, načelo kritike i samokritike, načelo “lojalnog prikupljanja dokaza“, načelo potpunosti, načelo taktičke i tehničke slobode, načelo racionalizacije djelovanja, načelo humanosti, načelo temeljitosti, načelo stručnosti i specijalizacije. Načelo zakonitosti Ovo načelo je osnovno ustavno i zakonsko načelo i znači da niko ne može biti kažnjen za krivično djelo, ako ono kao takvo nije bilo prethodno predviđeno u zakonu. Kriminalistička radnja i mjera može biti poduzeta pod uslovom da su ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo poduzimanje, da se poduzimaju u okviru zakona i u vezi sa istraživanjem krivičnih djela i krivičnih događaja. Kriminalisti se moraju strogo pridržavati pozitivnih zakonskih propisa. Načelo istine Prilikom otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela i njihovih učinitelja nadležna tijela represije dužna su istinito i potpuno utvrditi relavantno činjenično stanje, kako bi se u postupku mogla donijeti što objektivnija odluka. Bez obzira na stadij postupka sva tijela represije dužna su poštovati ovo načelo. Načelo objektivnosti Objektivnost je uslov za utvrđivanje istine. Realizacija načela objektivnosti zahtijeva na strani kriminalista: savjesnost, odgovornost i kritičnost u radu, odmjeren, staložen, ispravan i pravedan odnos prema građanima čiji se postupci ili osobnosti istražuju. U toku postupka se ne smije biti pristran, odnosno subjektivan. Kod primjene ovog načela dolazi do izražaja pravilo da istinu može saznati samo onaj koji je i sam poštuje. Ne smije se činiti nešto iz ličnih ambicija ili da bi se postupak proveo do kraja po svaku cijenu, ako to nije utemeljeno na dokazima. Ovo načelo je prepreka želji za brzim rješavanjem slučajeva i prikupljanju samo onih činjenica koje terete neku osobu. Kriminalisti moraju razvijati svoju objektivnost kako bi izbjegli profesionalnu sklonost da traže i osiguravaju samo one činjenice koje nekog terete, a ne i one koje nekome idu u korist. 

  Načelo planiranja i metodičnosti postupanja Ovo načelo zahtijeva da svako postupanje u konkretnom krivičnom slučaju mora biti pručeno i planirano prije njihovog poduzimanja. Primjeni ovog načela suprotstavljaju su:

protok vremena od časa učinjena krivičnog djela do saznanja o njenu i nužne namjerne i nenamjerne promjene činjeničnog stanja u pogledu materijalnih i personalnih izvora informacija

sam učinitelj kao i lažni svjedoci i preduvjerenje kriminalista, ako i sticaj različitih objektivnih i subjektivnih okolnosti.

Planiranje disciplinira kriminaliste i omogućava pravovremeno i pravilno uočavanje nedostataka i praznina u postupku. Planiranje je bit metodičnosti i suprotstavlja se neplanskom i spontanom poduzimanju radnji. Metodičnost je plansko pristupanje ispitivanju određenog krivičnog događaja ili djela. To znači za kriminaliste u svakom konkretnom slučaju predviđanje osnovnih pitanja na koje treba dati odgovore, njihov redoslijed, predviđanje osnovnih radnji i mjera koje treba izvršiti itd. Plan ne smije biti krut, nego elastićan što znači da mora doživjeti nužne izmjene u “hodu“ postupka ako je to potrebno. Načelo operativnosti i brzine Zovu ga još i načelo brzine i iznenađenja, odnosno blagovremenosti. Operativnost pretpostavlja poznavanje stanja, prilika, kriminalnih žarišta, pojavnih oblika vršrnja krivičnih djela na određenom području itd. Ovo se načelo manifestira u brzom, odlučnom ali smišljenom postupanju. Što je kraći vremenski razmak između učinjenog djela i započinjanja postupka, veće su šanse za uspjeh. Ovo načelo posebno dolazi do izražaja kod hvatanja učinitelja na djelu. Operativnost u radu znači brzo i smišljeno postupanje u cilju razjašnjavanja krivičnog djela i hvatanja učinitelja.Brzim poduzimanjem mjera i radnji omogućava se i olakšava utvrđivanje postojanja krivičnog djela, njegovih modaliteta, učinitelja i dr. Načelo brzine treba obuhvatati sve postupke, posebno predistražni. Kod nekih situacija brzina nije poželjna, jer može ići na štetu situacije. U kriminalističkom žargonu riječ je o “kunktatorskoj taktici“ odnosno o poznatoj primjeni taktike čekanja bolje prilike. U okviru ovog načela posebno dolazi do izražaja podnačelo iznaneđenja. Iznenaditi nekoga znači poduzeti takve mjere i radnje koje on nije očekivao i u vrijeme kada se nije nadao, odnosno na mjestu koje nije mogap predvidjeti, na način da ga takva djelatnost u potpunosti zbuni, onemogući za dalji otpor, borbu ili neki drugi oblik suprotstavljanja u takvoj situaciji. U policijskom žargonu riječ je o djelovanju na prepad. Kao podelement načela operativnosti imamo načelo brzine djelovanja (hitnosti). Ovo načelo izražava reakciju na krivično djelo ili kazneni događaj. O ovom podnačelu treba posebno voditi računa kad je riječ o kolektivnom radu kriminalista. Može se javiti tzv. fenomen “konvoja“, tj. da se brzina i tok operacija odvija brzinom najsporijeg kriminaliste. Načelo blagovremenosti Ovo načelo zahtjeva da se operativne mjere i radnje policije i anticipirane radnje dokazivanja moraju poduzeti odmah kad je nastala potreba za njihovim provođenjem, tj. kada se očekuje da se mogu postići najoptimalniji rezultati, najveće učinkovitost i korisnost u kriminalističkom i procesnom smislu. Primjena ovog načela onemogućava bitan gubitak relavantnih informacija, zaboravljanja, dogovaranja i sl. Načelo srazmjernosti Ovo načelo zahtijeva od kriminalista da svaku mjeru i radnju poduzimaju u zakonom određenim okvirima uz vođenje računa o neophodnosti i srazmjernosti primjenjene

mjere ili radnje. Drugim riječima da djelatnost tijela postupka mora biti razmjerna željenom cilju. Željeni cilj treba postići uz što manje zahvata u prava i slobode građana. Načelo srazmjernosti uključuje i vođenje računa o načelu ekonomičnosti. Načelo srazmjernosti u primjeni kriminalističkih načina i sredstva zahtijeva usklađivanje s načelima zakonitosti, utvrđivanja istine, humanosti i sl.  Načelo čuvanja tajne ili diskrecije Ovo načelo se odnosi na mjere i radnje koje poduzimaju tijela represije kao i na osobe umiješane u slučajeve koji su objekt interesa tih tijela. Obično je riječ o državnoj, službenoj, vojnoj i poslovnoj tajni. Ovo načelo primarno se odnosi na čuvanje službene tajne. Nekad tijela postupka službene podatke s kojima raspolažu moraju tajiti do posljednjeg trenutka, jer otkrivanje može dovesti do neuspjeha postupka zbog prilagođavanja lažne odbrane, onemogućavanja ili otežavanja provjere alibija, prikrivanja ili uništavanja tragova i predmeta krivičnog djela itd. Operativno taktičke mjere i radnje policije mogu biti javne i diskretne (tajne). Javnost operativno-taktičkih mjera najčešće se odnosi na njihovo javno poduzimanje, ali ne i na povod njihovog poduzimanja, cilj i rezultate. Preuranjeno objavljivanje podataka može otežati prikupljanje, osiguranje, izvođenje i provjeru dokaza. Ovo načelo znači da se o postupcima ne smije diskutirati ni sa kolegama i osobama iste profesije, koje ne rade na konkretnom slučaju. Ovo načelo treba biti prepreka tzv. curenju informacija iz tijela postupka, jer to curenje može imati i ima štetne posljedice na ishod postupka i česti ide na štetu digniteta nevinih osoba koje su prerano proglašene krivima ili neutemeljeno umiješane u kriminalni slučaj. Načelo ekonomičnosti postupanja Osnovni elementi ekonomičnosti su:

brzo provođenje postupka, ali ne na način da se time ugrožavaju utvrđivanje istine i zaštita prava i sloboda građana,

što jeftinije i kraće provođenje postupka, zabrana primjene svega što se u postupku ne javlja kao potrebno, nanošenje što manje štete, vođenje računa o tome da se ovo načelo što više poklopi sa načelom srazmjernosti u

primjeni prinudnih mjera i dokaznih sredstava, kod manje značajnijih slučajeva treba težiti za pojednostavljenjem postupka i odbacivanje dokazne informacije ili dokaza ako nije u vezi sa slučajem, ako njihovo

pribavljanje nije neophodno, a dovodi do odugovlačenja postupka, uticaja na svjedoke, ako su neprikladni i neupotrebljivi itd.

Ovo načelo znači poduzimanje onih radnji i mjera koje su potrebne, čime se isključuju suvišne. Načelo ekonomičnosti i načelo istine treba uskladiti na način da racionalnost i ekonomičnost ne smiju ići na štetu utvrđivanja istine. Načelo jedinstvenog rukovođenja Ovo načelo polazi od toga da moderan kriminalistički rad u savremenim uslovima borbe protiv kriminaliteta može biti samo kolektivan rad uz nužnu podjelu rada, u kome sve ovisi od sposobnosti i djelatnosti svakog pojedinog kriminaliste i svih zajedno. Ovo načelo zahtijeva da rad na istraživanju teških i složenih krivičnih djela koji zahtijeva angažiranje većeg broja djelatnika i sredstava bude organiziran iz jednog centra tako da njime rukovodi štab. Štab treba koordinirati i sinhronizirati sve aktivnosti po unaprijed utvrđenom planu. Štab ili određeni rukovoditelj određuje pojedine zadatke, analiziraju polučene rezultate, vrše potrebne izmjene i prilagođavanja plana i usmjeravaju njegovu realizaciju u određenom pravcu.

 Načelo koordinacije i saradnje Zovu ga i načelo akcije svih kriminalističkih snaga. Ovo načelo nalaže da rad na istraživanju krivičnih djela, kao i cjelokupna aktivnost suzbijanja kriminaliteta budu organizirani na način koji će osigurati koordinirano postupanje svih učesnika. Ovo načelo vodi računa o tome da kriminalitet nije ograničen samo na jedno područje ili mjesto. Zbog lokalnog, izvan lokalnog i međunarodnog karaktera kriminaliteta ovo načelo je u zadnje vrijeme u prvom planu u radu kriminalista. Koordinacija i saradnja ostvaruju se neposrednim kontaktima i putem tzv. zamolnica. Koordinacija i saradnja ogleda se i kroz međusobnu razmjenu informacija o pojavnim oblicima kriminaliteta i iskustvima u njegovo suzbijanju, pri čemu treba izbjegavati nepotrebno dopisivanje i dr. oblike komunikacije, zbog načela ekonomičnosti postupanja a najviše zbog postojanja opasnosti otkrivanja službene tajne.  Još uvijek postoje tzv. resorne granice koje onemogućavaju ili otežavaju provođenje ovog načela. U okviru ovog načela postoji i podnačelo međunarodne saradnje u borbi protiv kriminaliteta. Ono se ostvaruje preko brojnih policijskih i drugih međunarodnih organizacija. To su Inerpol, Europol, Šengenski sporazum i sl. Načelo kritike i samokritike Riječ je o poznatom načelu u kriminalističkoj nauci, načelu podozrenja ili skepse. Samokritičan kriminalist prvo će prikupiti dokaze, i onda na temelju njih postupiti, a ne obratno. Kritičko prilaženje postupanju može sačuvati kriminaliste od pogrešnog tumačenja dokaza i činjenica, laži svedoka, lukastva učinitelja itd.Svaki kriminalistički rad počinje sa sumnjanjem. Sumnjati znači više i drukčije pretpostavljati nego što to pokazuje vanjski prividni izgled neke činjenice, situacij i sl. Iza, na prvi pogled beznačajnog krivičnog događaja ili dijela, mogu se kriti reška krivična djela. Kriminalisti ne smiju podleći paranoidnom sumnjičenju. Ne smiju biti zaslijepljeni prividnim izgledom. Sumnje mogu biti neodređene, teške, lake, neutemeljene, utemeljene i sl. Sa stanovišta tijela postupka obično razlikujemo opću sumnju i osnovanu sumnju koje su u nadležnosti policije, zatim sumnju i osnovanu sumnju koje su u nadležnosti policije i tijela kaznenog postupka i sumnju koja graniči sa sigurnošću koja je u nadležnosti tužiteljstva i suda. Zahvaljujući sumnjama otkrivaju se krivična djela, učinitelji, saučesnici i dr. I pri najstručnijem i najpozornijem postupanju javljaju se greške. Ako su pravovremeno spoznate zahvaljujući primjeni ovog načela služit će za pravilan rad u budućnosti. Ovo načelo posebno dolazi do izražaja u radu sa verzijama. Olako prihvatanje pojedinih verzija bez njihove temeljite i kritičke analize i ocjene vodi zabludama koje mogu imati vrlo štetne posljedice. Načelo “lojalnog prikupljanja dokaza“ Ovo načelo predviđa prikupljanje dokaza na način koji je u skladu s etićkim postulatima i standardima koji se odnose na okrivljenikova ili osumnjinčenikova prava u postupku. Ovo načelo je u najužoj vezi sa načelom najboljeg dokaza. To načelo pretpostavlja nužnost izvođenja najboljeg dokaza, neovisno o troškovima njegovog izvođenja npr. DNK analize i u jednostavnijim (bagatelnim) kriminalnim slučajevima. Načelo potpunosti Ovo načelo upućuje da u toku postupka treba obuhvatiti sve dokaze. Posebno dolazi do izražaja kod provođenja uviđaja. Ono na strani kriminalista traži stvaralačku aktivnost. Ona kao odlika uviđaja ukazuje da uviđajno tijelo određuje i izvodi uviđaj po službenoj dužnosti i da u postupku otkrivanja i razjašnjavanja krivičnog djela pokazuje stvaralačku aktivnost. Načelo racionalizacije djelovanja (rada) To znači da treba stvoriti uslove za pravilno provođenje kriminalističkih radnji i mjera. Posebno ovo načelo dolazi do izražaja kod provođenja uviđaja u vidu načela programiranja uviđaja.

 Načelo taktičko tehničke slobode Ovo načelo znači da operativno taktičke i tehničke mjere i radnje kao i istražne radnje trebaju biti planirane u stvarnoj razmjeri sa značenjem izvršenog krivičnog djela, taktičkim ciljem i ocjenom situacije. Ovo načelo je ograničeno načelom zakonitosti i srazmjernosti. Kriminalist mora odabrati ona prinudna i dokazna sredstva koja dovode do uspjeha, uz što manje zadiranje u njegova osobna prava, kao i prava drugih subjekata. Načelo ekonomičnosti ne smije se primjenjivati na štetu načela srazmjernosti. Ni u tzv. bagatelnim slučajevima nije opravdano poduzimati oštre i mjere represivnog karaktera. Načelo temeljitosti i upornosti Ovo načelo je u uskoj vezi sa nečelom metodičnosti i operativnosti u radu koja se međusobno dopunjuju i u osnovi znači da treba otkrivati i osiguravati sve dokazne informacije i poduzimati mjere i radnje temeljito, uporno, strpljivo. Ovo načelo zahtijeva da se s jednakom pažljom ispituju sve činjenice i okolnosti, kako one koje su na prvi pogled beznačajne, tako i one koje su očigledne. Ovo načelo je barijera brzopletosti i površnosti u radu kriminalista. Svaki kriminalist treba odvajati bitno od nebitnog i svaku činjenicu savjesno provjeravati. Načelo humanosti Ovo načelo je našlo svoj izraz u kriminalističkoj maksimi “Hladan razum, vruće srce i čisti prsti“. Sadržaj ovog načeka je u zaštiti nevine osobe od neutemeljene sumnje i bezrazložne prinude, a prijestupnika od ekscesa i nepotrebnih troškova postupka. Temelji se na činjenici da i u okviru operativnih i krivično procesnih odnosa treba što je više moguće poštovati ljudska prava i slobode. Iako se u suzbijanju kriminaliteta traži energičnost i čvrstoća, primjena ograničenja i prinudnih mjera, to mora biti provedeno na načina da se nepotrebno ne zadire u ljudska prava i slobode. Kod primjene ovog načela treba razlikovati privatnu sferu u užem i širem smislu. Privatna sfera se i često naziva intimnom. Nažalost, s obzirom na porast kriminaliteta policije u svijetu su prinuđene da sve više ulaze u privatnu i intimnu sferu čovjeka. Primjena ovog načela je u najužuj vezi s načelom stručnosti i specijalnosti odnosno sa stručnim i psihofizičkim osposobljavanjem kriminalista. Načelo stručnosti i specijalnosti Da bi se savremeni kriminalisti mogli uspješno suprotstaviti savremenim pojavnim oblicima kriminaliteta, moraju se stalnostručno usavršavati. To usavršavanje mora biti usklađeno sa tendencijom razvoja kriminaliteta, kao i pojedinih njegovih oblika. Potrebno je permanentno stručno usavršavanje kriminalista. Danas više nije dovoljno opće kriminalističko obrazovanje, već je potrebno stručno obrazovanje i specijalizacija kriminalista.6 Od 31 do 63 strane ( Dina ) 1. Način saznanja za pripremanje ili učinjenje krivičnig djela Načini saznanja za pripremanje ili učinjenje krivičnog djela su:                                                       1. Prijavom fizičkih osoba                                                                                                           2. Prijavom pravnih osoba                                                                                                             3. Vlastitom djelatnšću ovalštenih službenih osoba                                                                         4. Hvatanje na djelu predstavlja krivično djelo                                                                          5. Javnim pogovorom                                                                                                                   6. Putem masovnih

medija                                                                                                          7. Putem povjerljivih osoba

2. Krivična prijava ili dojave fizičkih osoba                                                               Prijava se podnosi nadležnom tužitelju u pismenoj ili usmenoj formi. Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelj se mora upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavlja se zapisnik, a ako se prijava saopštava telefonom sastavit će se službena zabilješka.  Ako se prijava podnese sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužitelju oni će prijavu primiti i odmah dostaviti tužitelju.        -Građani imaju pravo prijaviti krivična djela i to su neobavezne krivične prijave. Tu se radi o moralnoj obavezi građana. Dužnost prijavljivanja postoji samo kada neprijavljivanje krivičnog djelapredstavlja krivično djelo, to su obavezne krivične prijave. Spremnost građana na prijavljivanje krivičnih djela ovisi o moralnim, kulturnim, tradicijskim i dr. faktorima pojedinaca prema krivičnom djelu i učinitelju.                                                                                                                                           -Službene i odgovorne osobe u organima vlasti, javnim preduzećima i ustanovama dužene su da prijave krivična djela o kojima su obavještene ili za koje saznaju na neki način. Oni su dužni da sačuvaju tragove krivičnog djela, predmete na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo kao i drugi dokazi i o tome bez odlaganja obavjestiti ovlaštenu službenu osobu ili tužiteljstvo.                                                       -Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji, usvojitelji i  osobe koje su ovlaštene da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama, da vrše nadzor, odgajanje i vaspitanje maloljetnika, koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja, dužni su o tome odmah obavjestiti ovlaštenu službenu osobu ili tužitelja.                                                    Za ovlaštene službene osobe, sadržaj krivične prijave predstavlja izvor saznanja o krivičnom djelu, informacije i događaje od interesa za kriminalističku obradu ovlaštenih osoba. Ovlaštene službene osobe su dužne procijeniti sadržaj krivične prijave,ali to ne smije odgoditi njeno dostavljanje nadležnom tužitelju.                               Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela. Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 godina ovlaštena službena osoba je dužna obavjestiti tužitelja o svim radnjama, informacijama i mjerama koje je poduzela, najkasnije 7 dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnja da je krivično djelo učinjeno.  Tužitelj neće narediti provođenje istrage ako je iz prijave i spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo,da postoji sumnja da je osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

3. Krivična prijava i prijavitelj         Krivična prijava može biti usmena, pismena, telefonska, telegrafska, teleprinterska, poslata e-mailom ili na drugi način. Prijava može biti anonimna i pseudonimna, istinita, djelimično ili potpuno neistinita, odnosno lažna. Prijavu mogu podnijeti djeca i maloljetnici i odrasle

osobe.                                                                                                    Kada se radi o prijavi djece i maloljetnika moraju se kontaktirati roditelji i staratelji. Kada se prijava prima usmeno ili telefonom, treba je zaprimiti, protokolisati i provjeriti. Sadržaj prijave trebao bi sadržavati što tačniji opis činjenica u vezi s krivičnim djelom kao i podatke o svjedocima i drugim osobama koje bi mogle pružiti informacije u vezi s prijavljenim djelom. Prijava treba da sadrži:                                                                        1. Lične podatke o prijavitelju, njegovom zanimanju i adresu,ko je i kada okrivično djelo,                                                                                                                             2. Detaljan opis  krivičnog djela,                                                                                                      3. Mjesto, vrijem i način učinjenja, te eventualno motiv,                                                           4. Vrijeme saznanja za krivično djelo,                                                                                                         5. Što detaljniji opis mjesta događaja i situacije na njemu,                                                       6. Ko ili šta je napadnuto,                                                                                                                   7. Da li je prijavitelj izvršio promjene na mjestu događaja, kada, gdje, kakve i zašto,       8. Lični opis sudionika ili njegove lične podatke,                                                              9. podatke o prirode štete, oduzetim  predmetima,                                                                 10. Podatke o osobama koje mogu potvrditi navode prijave.  Krivična prijava često je prvi izvor saznanja o postojanju krivičnog djela i eventualno o mogućem učinitelju i sudionicima, kao i doklazma koji potkrepljuju sumnju.

4. Najčešće greške prilikom zaprimanja krivične prijave                                             Prilikom zaprimanja krivičnih prijava javljaju se određene pogreške kao što su:                1. Postupak prijema krivične prijave ne prilgođava se prijaviteljevoj izjavi o krivič. djelu,                                                                                                                                   2. Ne vodi se računa o pretpostavljenom simultanom kapacitetu prijavitelja na osnovu aproksimativnog prvog utiska, nego se radi po određenoj šemi,                                                   3. Ne priprema se prijavitelj za podnošenje prijave, tako da se opusti,                                                4. naglo se prelazi na glavnu temu, prijavitelj se požuruje, razgovor se skraćuje,            5. Zaboravlja se da je prijavljivanje krivičnog djela nov proces za mnoge osobe s kojim se prvi put susreću,                                                                                                           6. Ovlaštena službena osoba ponekad preuzima dominantnu ulogu,                                        7.Ovl. službena osoba ponekad izgubi kontrolu nad tokom zaprimanja krivične prijave,                                                                                                                                8. Ponekad je prisutna neljubaznost, nervoza pa i grubost na strani ovlaštene osobe, što dovodi do rasprave pa i svađe,                                                                                            9. Sadržaj iskaza prijavitelja uzima se zdravo za gotovo bez provjere,                                                   10. Ne vodi se računa o tome da nije samo važno ono što prijavitelj govori nego i kako se ponaša - jezik tijela,                                                                                                   11. Ne izvodi se zaključak o ličnosti prijavitelja na osnovu njegovog izgleda, načina odjevanja, urednosti itd.                                                                                                                 12. Ne nastoji se utvrditi šta je prijavitelj opazio, a šta je zaključio,                                           13. Ovlaštene službene osobe ponekad nisu dovoljno koncentrisane i ne kontrolišu emocije

i tenzije,                                                                                                                               14. Ne vodi se računa o mogućnosti postojanja solidarnosti prijavitelja s nekim kategorijama sudionika npr. Svjedoka,                                                                                                                       15. Bilježenje iskaza prijavitelja nema selektivan karakter,                                     16. Formulacija pitanje je takva da nisu lako razumljiva,                                                                17. Prijavitelj se nepotrebno prikida u toku izlaganja što ih dekoncentriše,                                      18. Prilikom postavljanja pitanja ne ide se od općeg ka posebnom,                                          19. Propušta se postavljanje važnih pitanja,                                                                         20. Pitanja se ne prilagođavaju stepenui inteligencije, obrazovanja i jeziku prijavitelja kojim se on služi,                                                                                                                            21. Zaboravlja se da postavljanje negativnih pitanja obeshrabruje prijavitelja,                            22. Zaprimanje prijava prati neodgovarajuća terminologija,                                                           23. Opasna je greška kada se ostavlja malo vremena između pitanja i odgovora,                24. Ne pazi se na dodatne izjave prijavitelja o činjenicama kojih se nije ranije sjetio ili neke činjenice smatra nevažnim pa o njima nije govorio iako mogu biti važne za prijavu.5. Krivična prijava neposrednih i posrednih svjedoka Prijave mogu podnijeti neposredni svjedoci, očevici i posredni svjedoci ili svjedoci po čuvenju.  Svjedoci očevici su svjedoci koji su posmatrali krivično djelo neposredno svojim očima. Svjedoci po čuvenju su osobe koje raspolažu informacijama o krivičnom djelu tako da su do njih došli posmatranjem drugih događaja koji su povezani krivičnim djelom ili na osnovu priče drugih. Ovlaštena službena osoba kada prima prijavu od svjedoka po čuvenju mora voditi računa o tome:                                                                                       1. Da li je svjedok očevidac uopšte nešto rekao svjedoku po čuvenju,                                      2. Ako mu je rekao, kako je to svjedok po čuvenju interpretirao,                                          3. Šta se u dokaznom smislu smatra tačno interpretiranom izjavom svjedoka očevica, 4. Da li je iskaz svjedoka po čuvenju istinit.                                                                          Izjava svjedoka po čuvenju manje je pouzdana i zahtijeva poseban oprez u njenom korištenju, ali to ne znači da ne može biti korisna za utvrđivanje istine. Prilikom prijema krivičnih prijava treba voditi računa o polu, godinama, zanimanju svjedoka, po uslovima pod kojima su posmatrali krivični događaj u pogledu vidljivosti, čujnositi itd. Treba voditi računa o četiri su glavna elementa kod izjave osoba: psihičkim procesima opažanja, pamćenju, iskazivanju i mišljenju. Ako se radi o gluhonijemim osobama ili strancima prijem prijave mora se vršiti putem tumača.                                                            Kada je riječ o djeci i maloljetnicima kao prijaviteljima treba imati u vidu da oni po svojim psihofizičkim  svojstvima predstavljaju posebnu kategoriju prijavitelja, ali oni mogu biti koristan izvor informacija, mada su djeca sklona laganju. Djeca i maloljetnici skloni su izmišljanju, imaju bujnu maštu i nerijetko pod uticajem drugih. Kada su u pitanju seksualni delikti gdje su djeca žrtve preporučuje se da se ispitivanje djeteta žrtve obavi u posebnim prostorijama od strane psihologa ili pedagoga bez prisustva suca i stranaka.                                                                            Kada se radi o ženama treba voditi računa o pojačanoj emocionalnsti kod žena, motiviranosti opažanja, osjećajima, brzini i oštroumnosti zapažanja stanja i događaja.                                                                          Prijem krivične prijave zahtjeva

pažljivo slušanje, pravilno i pravovremeno postavljanje pitanja, uočavanje vrijednosti dobivenih odgovora. Ovlaštene službene osobe ponekad moraju biti uporne i odlučne, ali ne smiju biti nervozne i grube, nesmiju zaboraviti da način prilaska prijavitelju i ophođenje s njim može da utiče na dalji tok razgovora. Elementi tehnike prijema krivičnih prijava su:                                              1. Važan je način pristupa i predstavljanja ovlaštene službene osobe,                                 2. Prijavitelju treba omogućiti davanje spontane izjave,                                                     3. Treba ga pitati otkuda mu je poznato ono što prijavljuje,                                            4. Treba utvrditi s kojom pažnjom je posmatrao događaj,                                                          5. Pitanja treba postavljati od općih ka posebnim,                                                                  6. Ponekad prijavitelju treba osvježiti sjećanje asocijacijom ili rekonstrukcijom,                                                                                                                                 7. Prijavu treba primati prema stadijima izvršenja krivičnog djela,                                     8. Kada prijavitelj kaže da se ne može sjetiti određene činjenice koja je važna za postupak, treba ga ohrabriti da se pokuša sjetiti, da intenzivno razmišlja o onom što je zapazio ili da se preformuliše pitanje.                                                                            Ako je prijavitelj svjedok očevidac treba utvrditi sljedeće:                                                            1. Gdje se nalazio i s kojeg mjesta je prosmatrao krivični događaj,                                   2. Koliko je bilo rastojanje od stajališta do mjesta događaja,                                                        3. Da li se prijavitelj kretao ili mirovao,                                                                                  4. Čime se bavio u vrijeme posmatranja,                                                                            5. Gdje je bio usmjeren njegov pogled,                                                                                 6. Da li mu je nešto odvraćalo pažnju i koliko dugo,                                                              7. Kakva je bila vidljivost ,                                                                                                                   8. Da li je nešto ometalo mogućnost posmatranja,                                                                    9. Koliko dugo je posmatrao itd.   

6. Krivična prijava oštećenog                                                                                          Prijem prijave je poseban oblik ispitivanja svjedoka koji je pritrpio štetu. Činjenica da je pretrpljena  šteta oštećeni se nalazi u posebnom odnosu prema djelu i učinitelju pa sadržaj izjave može biti neobjektivan i treba se kritički prihvatiti. Nakon pretrpljene štete kod ošećenog se još neko vrijeme zadržava stanje uzbuđenosti, razdražljivosti, pa i straha, a pošto se radi o materijalnoj šteti sadržaj krivične prijave može imati materijalni interes, pa su oštećeni skloni preuveličavanju i prikazuju veću štetu posebno kada je imovina osigurana.                                                                                Prilikom prijema prijave od svjedoka i oštećenog treba voditi računa o:                                                                                                                    1. Vrijednost izjave ovisi od načina na koji je dobijena,                                                                       2. Pogrešno svjedočenje zbog objektivno-subjektivnih razloga nije iznimka,                               3. Pogreške progresivno rastu kako se približava najpotresniji stepen krivičnog djela, a unutar pogrešaka česti su detalji koji su plod mašte,                                                                4. Nema paralelizma između obima i tačnosti svjedočenja,                                                       5. Vrijednost svjedočenja ovisi o: obimu, tačnosti i objektu na koji se izjava odnosi,           6. Tačnost i vjernost izjave ovisi od dužine vremena koje je proteklo od posmatranja do davanja

izjave,                                                                                                                       7. Svjedoci često govore o onome što su zaključili kao da su vidjeli zbog punjavanja praznine u sjećanju zbog zaboravljanja.  

7. Samoprijava  učinitelja             Nekada se učinitelj sam prijavi policiji ili nekom državnom tijelu, onda kada je djelo učinjeno u afektu  ili krajnjoj nuždi. Samoprijave mogu biti lažne, namještene i proračunate. Prijavitelji se obično prijavljuju za lakše djelo da prikriju teže, jer misle da će im se više vjerovati zato što se sami prijavljuju. Neko se može prijaviti zbog ljubavi, prijateljstva, redbinskih veza, a neki da se nekome osvete tako što ga uvuku kao sudionika, ili su potplaćeni da pruzmu krivnju na sebe ili da učinitelju omoguće bijeg, instuiranjem lažnog svjedoka, stvaranje lažnog alibija, uništavanje tragova  i predmeta isl. Interesantna lažna priznanja su: svesna lažna priznanja i lažna priznanja s psihopatološkom pozadinom. Kod svjesnih lažnih priznanja svrha  je da se kriminalista odvrati od daljnjeg rada  i prikupljanja dokaza, pa se na taj način navodi u pogrešnom smjeru, a lažljivac dobiva na vremenu. Zbog toga organi moraju nastaviti sa prikupljanjem i provjeravanjem dokaza.Najčešći motivi takvih priznanja su:                  1. Morbidna želja za publicitetom ,                                                                                              2. želja da se pomogne stvarnom učinitelju dobivanjem na vremenu i skretanjem istraživanja u pogrešnom smeru,                                                                                                      3. Vjerovanje stvarnog učinitelja da će se na taj način izvući od krivične odgovornosti za neko teže djelo,                                                                                                                     4. Mentalna poremećenost osobe koja ne može razlikovati stvarost od mašte.8. Krivične prijave pravnih osoba                                                                                              Službene i odgovorne osobe u organima vlasti, javnim preduzećima i ustanovama duže su prijaviti krivična djela o kojima su obavještene ili za koja saznaju na neki način.  Ove osobe dužne su poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog dijela, predmeta na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i odmah obavjestiti tužiteljstvo bez odlaganja. Podatke o identitetu osobe protiv koje je podnesena krivična prijava treba tretirati kao službenu tajnu.

9. Hvatanje na djelu                                                                                                           Osobe zatečene na izvršenju krivičnog djela može svako zadržati. Građanin koji uhvati osobu na djelu mora je odmah predati sudu, tužitelju ili nadležnom organu, a ako to nije moguće mora odmah obavjestiti jedan organ. Policija kada zatekne osobu na djelu može je lišiti slobode, ali je dužna odmah obavijestiti nadležnog tužitelja, a obavještenje može biti usmeno i pismeno.

10. Anonimne i pseudonimne prijave Anonimne prijave se zovu denuncije, a pseudonimne su lažne prijave.  Posebno su interesantne usmene prijave podnesene putem telefona, jer ako su snimljene kasnije mogu dovesti do otkrivanja prijavitelja vještačenjem glasa.  Sadržaj tih prijava može biti istinit, djelimično neistinit, neistinit i lažan. Neistinite prijave imaju neistinit sadržaj ali toga prijavitelj nije svjestan jer misli da je to istinito. Kod lažnih prijava sadržaj je svjesno

neistinit. Obadvije prijave moraju se provjeriti. Anonimne i pseudonimne prijave su često predmet brojnih vještačenja  kao što je vještačenje rukopisa, utvrđivanjue sredstava pisanja, identifikacije glasa i nevidljivih tragova.

11. Javni pogovor                                                                                                                             Ovakav oblik saznanja o krivičnom djelu zove se prenošenje vijesti o nekom krivičnom djelu ili osobama kao učiniteljima djela, a ne zna se da li je vijest tačna i od koga potiče. Prenošenjem vijest se mijenja i vremenom djelimično, manje ili više se izmjeni. Neovisno o istinitosti ili neistinitosti ovlaštene službene osobe su dužne poduzeti određene mjere na pronalaženu izvora glasina, te na provjeravaju sadržaja vijesti. Javni pogovor može biti utemeljen, djelimično utemeljen, neutemeljen ili izmišljen.  Nekada njegov sadržaj može predstavljati krivično djelo, a nekada ima karakter javnog ogovaranja.

12. Masovni medij                                                                                                                                                                                    To su sredstva koja se koriste za komuniciranje s javnošću, kao i jednostavno i brzo komuniciranje. Osobe iz kriminalnog miljea, često koriste masovne medije za slanje poruka upakovanih u reklame, ponude, članke, oglase isl.Te poruke kriminalaca često su kodirane, pa je potrebno izvršiti dekodiranje.

13. Povjerljiveosobe                                                                                                                       U policiji čest izvor saznanja o postojanju krivičnog djela i učinitelja su povjerljive osobe, pouzdanici, informatori. Informatori su osobe koje policija, povremeno ili stalno ali uvijek tajno koristi za dobijanje informacija o planiranju ili učinjenju krivičnog dijela i njegovom učinitelju. Informatori mogu biti poročni i neporočni građani. Informator može biti svaka osoba spremna tajnom saradnjom s policijom angažovati se na otkrivanju, objašnjenju i sprječavanju krivičnih djela.  Pomoću njih policija se informiše o pojavama, događajima,  pojedincima ili grupama  čije ponašanje ukazuje na mogućnost štetnog djelovanja.  

14. IZVJEŠTAJ  OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza , ovaštena službena osoba sastavlja izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se predmeti, skice,fotografije, izjave i materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući i činjenice koje idu u korist osumnjičenog.  Ako nakon podnošenja izvještaja ovlaštena službena osoba sazna za nove činjenice, dužna je prikupiti ih i izvještaj o tome predati tužiutelju kao dopunu prethodnog izvještaja. Izvještaj ovlaštenih službenih osoba rezultat je njihove operativne aktivnosti. Sadržaj izvještaja sa prilozima, predstavlja temelj nadležnom tužiocu za pokretanje postupka. Razlikuje se izvještaj protiv nepoznatog učinitelja i izvještaj protiv osumnjičenog. Kod izvještaja protiv osumnjičenog može se raditi o situaciji kada je osumnjičeni lišen slobode i kada je on identificiran ali nije lišen slobode. 

15. Kriminalistička obrada                                                                                              Izvještaj je rezultat istraživačkih radnji ovlaštenih službenih osoba koja se zove kriminalistička obrada.  Kriminalistička obrada se poduzima kada postoje osnovi sumnje

da je učinjeno krivično djelo. Istraživačke radnje ovlaštenih službenih osoba su: otkrivanje,utvrđivanje i razjašnjavanje činjenica. Radnje osvlaštenih službenih osoba unutar kriminalističke obrade su:                                                                          1. Utvrđivanje postojanja krivičnog djela,                                                                                   2. Pronalaženje i osiguranje tragova i predmeta u vezi s krivičnim djelom,                                3. Otkrivanje nepoznatog učinitelja, njegovo hvatanje ako je u bjekstvu ili se krije kao i saučesnika.  Rezultat kriminalističke obrade je primarni obavjesni, činjenični i materijal za podnošenje izvještaja a istovremeno osnova nadležnog tužitelja za pokretanje posupka.  U složenijim slučajevima obaveza ovlaštenih službenih osoba je da prije podnošenja izvještaja tužitelja upoznaju sa mjerama koje su poduzete i o činjenicama sa kojima raspolažu tako da je tužitelj u mogućnosti da ocjeni da li su rezultati kriminalističke obrade zadovoljavajući ili ne.

16. Sadržaj izvještaja ovlaštenih službenih osoba                                                             Sadržaj ovlaštenih službenih osoba mora biti potpun, istinit, iscrpan, argumentovan i povjerljiv, a redoslijed unošenja podataka mora biti hronološki po vremenu nastanka i težini dokaza. Podaci i dokazi moraju biti jasno i nedvosmisleno formulisani i osigurani. Kvalitet sadržaja izvještaja ovlaštenih službenih osoba  zavisi od kvaliteta kriminalističke obrade.  Izvještaj ovlaštenih službenih osoba trebao bi sadržavati: ko je i kada rekao ovlsštenim službenim osobama o krivičnom djelu, osim ako bi otkrivanje izvor išlo na njegovu štetu; da li je nakon saznanja za krivično djelo došlo do izlaska na mjesto događaja, kada i ko je izašao; koje su mjere i radnje poduzete na mjestu događaja; koje su mjere i radnje poduzete van mjesta događaja; na osnovu kojih činjenica se izvodi zaključak da postoje osnovi sumne da je učinjeno krivično djelo; zakonski naziv krivičnog djela; prilozi uz izvještaj.

Kriminologija 3 dio od 63 do 97 strane Obaveza dostavljanja izvjesca Kada su ovlastene sl.osobe duzne podnijeti izvjestaj?ZKP nije precizirao taj trenutak.Po tome stricto sensu izvjestaji za kriv.djela bili bi pravovremeno podneseni  sve dok ne nastupi zastara kriv.djela.Ovlastene osobe same cijene i odredjuju trenutak podnosenja izvjesca.Koji puta ovlastene sl. osobe odugovlace s trenutkom podnosenja izvjesca po sl.duznosti kako bi isti bio sto potpuniji i potkrijepljen s dovoljnim brojem potrebnih dokaza.Vidimo sto se tice roka i trenutka podnosenja sl.izvjesca po vlastitoj incijativi ne postoje zakonski rokovi ni ogranicenja pa je to prepusteno procjeni ovlastenih sluzbenih osoba.Buduci da opce nacelo legaliteta kriv.gonjenja vrijedi i za ovlastene sl.osobe podnosenje izvjesca mora biti vremenski sto blizi ucinjenom kriv.djelu.Svako nepotrebno odugovlacenja je postupanje vitium artis.S druge strane kvaliteta izvjesca ce biti bolja sto je kraci vremenski razmak.Izvjesce je rezultat ocjene podataka i dokaza sto znaci da znacajnu ulogu igra subjektivni moment u smislu ocjene da li postoje osnovi sumnje. Postojanje osnova sumnje

 Osnove sumnje definiramo kao polazni oblik sumnje za ovlastene sl.osobe kojim obavezno pocinje krim.obrada.Ta sumnja je zakonski minimum za njihovo samoincijativno postupanje.Koji puta je u praksi sporno postojanje te sumnje u odnosu na tkz opcu sumnju.Rijec je o obliku vjerovatnosti koji se temelji na odredjenim okolnostima koji ukazuju na mogucnost postojanja krv.djela.i neke osobe kao pocinitelja.Ta pocetna sumnja obiljezena je niskim diferencijalnim domasajem.Naziva se i i dovoljna sumnja.Za razliku od toga osnovana sumnju nazivaju i razumnom.To je visi stupanj sumnje  utemeljen na prikupljenim dokazima i koji je prikladan za razrjesenje slucaja.Nazivaju je i sasvim osnovana sumnja.U praksi se postavlja pitanje koja je to kolicina i kakvoca cinjenica potrebna da dodje do pretvaranja osnova sumnje u osnovanu sumnju?Rijec je o fakticnom cinjenicnom pitanju. Medjutim bez obzira o  kojem obliku sumnje je rijec ona mora biti utemeljena na pouzdanim inf. I podacima.Osnovi sumnje su svojevrsna zakonska zabrana da ovl.osobe zapocnu s krim.obradom prije njihovog postojanja.Time se izbjegava stigmatizacija i uznemiravanje gradana.Iz do sada navedenog proizlazi da su osnovi sumnje manji stupanj vjerovatnosti od osnovane sumnje.Razlike su kolicinske prirode.U krim praksi se pogresno i opasno osnovi sumnje poistovjecuju sa indicijama.Zato se pod pojmom osnovi sumnje ne treba podrazumijevati samo indicije nego sve izravne i neizravne dokazne cinjenice koje ukazuju na stupanj vjerovatnosti kriv.djela i njegovog pocinitelja. Podaci podnosiocu izvjestaja Razmatrajuci odredbe ZKPBiH proizlazi da bi to izvjesce moralo sadrzavati sljedece elemente:1.podatke o drz.tijelu koje podnosi izvjesce2.podatke o kriv.djelu i ucinitelju koje se prijavljujeIz izvjesca ovlsluz.osoba treba biti vidljivo ko  je podnositelj.Nadalje treba biti vidljivo kome se izvjesce dostavlja.Ukoliko je vec nesto radjeno u vezi sa priavljenim djelom treba u prijavi naznaciti broj i vrstu ranijih podnesaka. Podaci o kriv.djelu i ucinitelju To je opis kriv.djela osobito u smislu vremena mjesta i sredstava ucinjenja.Zakonska kvalifikacija djela je vazna zbog stvarne nadleznosti tuziteljstva i suda.Rijec je o detaljnom opisu objekt.-subjek.elemenata kriv.djela.Rijec je o potpunoj kriminogenezi i viktimogenezi i kvalifikaciji kriv.djela.Iz opisa kriv.djela treba biti vidljivo da li je rijec o pokusanom ili dovrsenom kriv.djelu. Podaci o prijavljenoj osobi ili osobama 

U ovom djelu izvjesca teba navesti blize osobne podatke prijavljene osobe.Ti podaci su :ime i prezime,mjesec i godina rodjenja,zanimanje,drzavljanstvo itd.Rijec o svojevrsnoj anamnezi ucinitelja treba navesti i podatke koji su mogli uticati na ucinjenje ovog kriv.djela.Ovo je osobito vazno kod tkz.serijskih kriv.djela i serijskih ucinitelja.S obzirom da je izvjesce sluzbena obavijest treba navesti i podatke iz zivota prijavljene osobe.Tu uz ostalo spadaju i podaci o naravi pocinitelja.Pod pojmom narav treba podrazumijevati emocionalne aktivne reakcije i ponasanje pojedinaca.Takodje kod podataka je rijec o laickoj ocjeni ovlastenih sl.osoba.U taj dio izvjesca spadaju i podaci o tkz.skrivenoj proslosti pocinitelja kao sto su podaci iz kaznene evidencije.Ovlastene sl.osobe su duzne prilikom prikupljanja izvjesca postupati obazrivo vodeci racuna da se ne naskodi casti i ugledu osobe na koju se ovi podatci odnose. Podaci o objektu napada steti i ostecenom Objekt napada je krim.pojam.U kriv.pravu govori se o objektu radnje.Kada je osteceni fizicka osoba treba navesti podatke.Cesto ce podaci o ostecenom imati karakter viktimogeneze tj iz njih mora biti vidljiva kakva je bila uloga ostecenog.Nadalje treba navesti da li osteceni stavlja prijedlog za imovinskopravni zahtjev i koji i koje dokaze s tim u vezi podnosi.Kada je rijec o pravnoj osobi treba navesti njen naziv,podatke o djelatnosti tacnu adresu brojeve tel.itd.Kada je rijec o steti treba navesti vrstu i visinu stete,popis i detaljan opis stete,zatim da li su imovina i osobe bili osigurani kod koga.od kada.Visinu stete streba uvijek izraziti u novcanim iznosima.drugi vazan razlog preciznog navodjenja lezi u tome sta ce koji put trebati od osudjenika oduzeti protivpravnu imovinsku korist. Vrijeme ucinjenja kriv.djela Kriv.djelo je ucinjeno u vrijeme kad je ucinitelj radio ili bio duzan raditi bez obzira na to kad je posljedica cinjenja ili necinjenja nastupila.To vrijeme izvjesca treba sto tacnije odrediti u smislu godina,mjesec,sedmica,dan itd.Ovo vrijeme je vazno radi primjene zakona koji je vazio u vrijeme provjere alibija.Iz do sada navedenog proizlazi da podaci o kriv.djelu moraju biti takvi da se iz njih moze izvesti zakljucak da je prijavljeno kriv.djelo stvarno ucinjemo.Ukoliko se radi o vise kriv.djela treba navesti njihov broj i zakonsku kvalifikaciju.Osim sto iz kriv.prijave mora biti vidljivo je li djelo dovrseno ili ostalo u pokusaju treba navesti  da li se radi o idealnom ili realnom stjecaju.Ako je u ucinjenju kriv.djela sudjelovalo vise osoba koje se prijavljaju treba detaljno opisati nacin sudjelovanja u ucinjenju djela. Mjesto ucinjenja kriv.djela

 Kriv.djelo je ucinjeno kao u mjstu gdje je ucinitelj radio tako i u mjestu gdje je posljedica cinjenja nastupila.Mjesta pripremanja pokusaja ili ucinjenja kriv.djela najvazniji su izvor relavantnih cinjenica materijalne prirode.Treba razlikovati mjesto ucinjenja u uzem i sirem smislu.U uzem smislu to je mjesto gdje je pokusano ili ucinjeno kriv.djelo.U sirem smislu to su sva mjesta na kojem se mogu naci relevantni izvori informacija. Nacin ucinjenja kriv.djela To je tehnicki modus operandi.Prema zakonu djelo se moze uciniti cinjenjem ili necinjenjem.Nacin pocinjenja treba detaljno opisati.Osobito su vazni podatci kombinirani sa utvrdjenim ili predpostavljenim sredstvom ucinjenja.Na taj nacin se mogu izvesti zakljucci o obliku krivnje.Ukoliko su utvrdjene vjestine ucinitelja u upotrebi sredstva ucinjenja treba ih navesti i opisati jer mogu ukazati na profesionalizam zanimanje motiv.Ponasanje ucinitelja treba opisati prema stadijima ucinjenog kriv.djela.Kada je rijec o tkz.predelikatnoj situsaciji treba opisati okolnosti koje su predhodile ili bile povezane sa tom situacijom.Osobito su interesantni podatci o pripremi ili najavi ucinjenja kriv.djela.Osim opisivanja samog nacina ucinjenja treba opisati i radnje nakon ucinjenja kriv.djela.Obicno je rijec o poduzimanju radnji u cilju otklanjanja sumnje od sebe uklanjanjem tragova.U slucaju bjekstva treba detaljno opisati nacin bjekstva i izbjeavanje o otkrivanja. Podaci o mjerama i radnjama  u toku krim.obrade   U tom dijelu izvjesca treba navesti mjere i radnje poduzete i to hronoloskim redom.Rijec je o svojevrsnom hodogramu.Prije svega tu spadaju poduzete mjere operativnog dezurstva po zaprimanju dojave,slijede mjere prve intervencije,tu je rijec o djelovanju patrolne sluzbe.Slijede podaci o mjerama i radnjama tkz.prvog zahvata kada policija raspolaze sa najmanje osnovima sumnje.Mjere prvog zahvata u pravilu provode ovlastene osobe policijskih organa uglavnom krim.obrade.Najcesce je rijec o provodjenju uvidjaja,pretraga i priv.oduzimanju predmeta.Isto tako treba navesti da li su osobe zatecene na mjestu ucinjenja kriv.djela.   Podaci o dokazima Zakon propisuje da se izvjesca ovlastene sluz.osobe temelji na prikupljenim dokazima.Radi njihove preglednosti potrebno ih je locirati na jednom mjestu.To su dokazi iz kojih se izvode zakljucci o postojanju osnova

sumnje.Pri tome je rijec o dokazima koji terete ili koji idu u korist prijavljene osobe.U ovom radu pod dokazima se podrazumijevaju fakticki podaci koji su sadrzani u zakonom predvidjenim izvorima dokaza ili nositeljima dokaza.U sirem smislu dokaz se moze definirati kao utvrdjena cinjenica koja sluzi za utvrdjivanje drugih cinjenica.U vezi sa dokazima u uskoj vezi su i dokazna osnova.Sistemski operativni sklop dokazivanja cine otkrivanje,izvodjenje,provjeravanje i ocjena dokazaImamo dva oblika dokazivanja:1.Dokazivanjem se utvrdjuju cinjenice koje su se zbile u proslosti.2.utvrdjivanje tih cinjenica se ostvaruje na neformalan nacin.Neformalne dokaze nazivamo dokazima u spoznajnom smislu.Kada je rijec o dokazivanju u strogo formalnom smislu treba imati u vidu da su subjekti dokazivanja precizno odredjeni normama ZKP.Medju njih spadaju i ovlastene osobe.U vezi sa navedenim postavlja se pitanje:Sta je predmet dokazivanja sluzbenih osoba?To su posebni elementi pojedinih kriv.djela otezavajuce ili olaksavajuce okolnosti,krivnje ucinitelja.Cinjenice koje su predmet dokazivanja mozemo kategorizirati na sljedeci nacin:1.cinjenice koje su zakonsko obiljezje kriv djela2.cinj.koje se odnose na identifikaciju ucinitelja3.cinj.koje se odnose na otezavajuce ili olaksavajuce okolnosti4.druge cinjenice. Postupak ovlastenih osoba nakon podnosenja zahtjeva Ako je ovlastena sluz.osoba saznala za nove relevantne cinjenice i dokaze duzna je prikupiti potrebna izvjesca.Dopuna izvjesca za ovlastene sluz.osobe je obavezna kada je podnesen izvjestaj samo za kriv.djela a ucinitelj je naknadno otkriven.Izvjesca se podnosi i onda ako ucinitelj nije trenutno dostupan al je otkriven.Dopuna prethodnog izvjesca obavezna je u slucaju kada su naknadno otkriveni novi suidonici u kriv.djelu koji u casu podnosenja nisi bili poznati.U vezi saznanja zakonodavac je postavio jedan uslov.Naknadno saznanje o cinjenicama  dokazima i tragovima kriv.djela moraju biti nova.Sve sto je novo spoznato dostavlja se nadleznom tuziteljstvu s druge strane ovlastene sl.osobe nisu ovlastene bez incijative nista poduzimati jer bi se tada uvjetno receno radilo o nekom obliku paralelne istrage.Bavljenje ovlastenih sl.osoba predmetom za koji se vec provodi kriv.postupak bilo bi stetno za taj postupak.Drugim rjecima ovlastene osobe su duzne tragati za novim cinjenicama a ne nastavljaju krim.obradu u istoj kriv.stvari.Dakle ako sl.osobe saznaju za nove cinjenice u okviru svojih redovnih aktovnosti duzne su poduzeti sve potrebne mjere i u tome obliku obavjestiti  nadlezno tuziteljstvo posebnim izvjescem.Osnovni kriterij za saznavanje novih cinjenica je taj da se radi o odlucnim cinjenicam koje mogu uticati na krim.kolicinu i kriv.pravnu odgovornost.To su najcesce slucajevi naknadnog otkrivanja sudionika u djelu.Sadrzaj izvjesca ovlastenih sl.osoba s obzirom na krim.metodike

 Krvni delikti Pod krvinim deliktima podrazumijeva se sva kriv.djela koja imaju za posljedicu smrt ili tjelesno ozljedjivanje neke osobe.Pod krvinim deliktima u uzem smislu podrazumijevaju se kriv.djela protiv zivota i tijela.Sadrzaj izvjesca odredjuje krug cinjenica koe treba otkriti i razjasniti.Krug tih cinjenica odredjuje se unutar krim.metodike krvnih delikat.Unaprijed treba znat sta u vezi s tim kriv.djelima treba otkriti.Taj krug cinjenica kasnije cini sadrzaj izvjesca ovlastenih osoba.Opasna je tenedencija da se taj krug suzava.Sa druge strane neutemeljeno prosirivanje kruga nosi u sebi opasnost da se previde krivicnopavno relevantne cinjenice.Kod zaprimanja kriv.prijava ili podnosenja izvjesca treba voditi racuna o krim.karakteristikama kriv.djela.Jedna od osnovnih krim.karakteristika jest nacin ucinjenja i prikrivanja djela.U pojam ucinjenja kriv djela ulaze ne samo tipicne i atipicne radnje nego i mjesto ucinjenja ostavljanje predmeta i slicno.U krim.karakteristike krvinih delikata ubraja se i tip zrtve njen doprinos ucinjenju kriv djela,motivi itd.U osnovi krim.klasifikacije krvnih delikata nalaze se krivicnopravna obiljezja tih delikata.Medjutim ona su sama po sebi nedovoljna za otkrivanje konkretnog krvnog delikta.U zivotu do primjene kriv.prava dolazi tek onda kada je krim praksa otkrila odredjeni dogadjaj.Iz izlozenog proizilazi da krim.metodika krvih delikata daje odgovor na pitanje kako postupiti da bi se otkrio krvni delikati s tim ciljem razradjuje se u okviru metodike nacin otkrivanja. Imovinski delikti Kod tkz.imovinskih delikata treba biti vidljivo: 1.Detaljan opis radnji ucinitelja koje su prethodile ucinjenju djela 2.Mjesto vrijeme ucinjenja 3.U odnosu na koju imovinu ucinitelj je objektivno ili subjektivno manifestirao4.ostali nacini manifestacije volje ucinitelja5.da li su djelo ili djela u cinjeni u sastavu bande6.da li  u svezi sa oduzetom imovinom postoji kakav imovinsko-pravni spor izmedju ostecenog i ucinitelja. Delikti u vezi sa drogama Osim posebnih elemenata kriv.djela Neovlastene proizvodnje i posjedovanja i omogucavanja uzivanja opojnih droga izvjesca ovl.sl.osoba bi trebao sadrzavati:1.podatke o vrsi i tezini oduzete droge u gramima i kg.2.mjesto i vrijeme ilegalne transakcije ili radnje odnosno zapljene3.podatke o mjestima gdje droga bila skrivena4.nacini pakovanja

5.mjesto porijekla ako je poznato6.mjesto prozvodnje droge itd.Kada je rijec o prijavljenim osobama treba navesti:1.da li je rijec o trgovcu na veliko ili malo 2.o krijumcaru3.ulicnom rasturacu Kada je rijec o ovisniku o drogama kako je usao u kriv.zonu:1.da li je u vrijeme ucinjenja djela bio pod djelovanjem droga2.u apstinencijskoj krizi Prometni delikt Kada je rijec o prometnim deliktima izvjesca trebaju sadrzavati:1.tacan i sazet opis mjesta prometne nesrece2.broj poginulih/ozlijedjenih osoba3.nacin osiguranja mjesta prom.nesrece4.vrste pronadjenih i fixiranih tragova  Delikti u vezi s explozijama i pozarima Kada je rijec o explozijama i pozarima  izvjesca trebaju sadrzavati: 1.Explozije:Nacin saznanja za exploziju,opis mehanickih ostecenja,ostecenja nastala explozijom,nacin fixiranja utvrdjenog cinjenicnog stanja,rezultati pregleda sumnjivih osoba itd.2.Pozari:osim gore navedenih jos i moguci uzrok,koji objektivni nalaz govori u prilog namjere,da li je opasnost izazvana na mjestu na kome se okuplja veci br.ljudi,tko je vlasnik izgorjelog objekta,ko je otkrio pozar itd. Problematicni izvjestaji ovlastenih sl.osoba Iz do sada izlozenog proizlazi da su sadrzaji izvjesca ovlastenih sl.osoba relevantniji od njihove forme.O njima ovisi istinitost i  broj korisnih podataka.Zato je vazan redoslijed unosenja podataka u izvjesca.Za sudbinu izvjesca i ugled ovlastenih sl.osoba problematicni su potpuno ili u dijelu netacni podaci u prijavi.Moze se raditi o nemarnosti ovlastenih sl.osoba njihovom neznanju.Opasno je i prisustvo pristrasnosti na stranu prijavitelja.Ta netrepeljivost prema prijavljenoj osobi ne mora samo biti posljedica djela i sudbine zrtve vec i halo efekta.Primjena nacela objektivnosti na strani ovlastenih sl.osoba zahtijeva izbjegavanje bilo koje oblike animoziteta.Ovl.sl.osobama treba biti strano sve ono sto je je nedostojno njihove profesije.Tako im treba biti neprihvatljivo osobito svjesno navodjenje nepotpunih i neistinitih podataka i podmetanje dokaza.Daljnji problem su slucajevi kada su osnovni podaci dobiveni od informatora.kod koristenja

informatora sluzbene osobe moraju paziti da nenamjerno otkriju njegov identitet.    Najcesci nedostatci i greske u izvjestaju. Mozemo ih podijeliti na sadrzajne i formalno pravopisne nedostatke.1.Neadekvatan ili nepotpun cinjenicni opis kriv djela,u njemu se obicno ne navode identifikacijski i drugi relevantni podaci,nekad se ne navodi mjesto nacin i vrijeme ucinjenja djela.Iz sadrzaja cesto nije vidljiv nacin saznanja za kriv.djela.2.prilikom navodjenja nacina ne navode se strukturalni odnosi i veze ucinitelja sa nacinom ucinjenja. Iz vec navedenog proizilazi da je izvjesce ovl.sl.osoba prvi izvor saznanja o postojanju kriv.djela.On je neformalan krivicnoprocesni akt.Znacaj izvjesca je uvjetovan njegovim sadrzajem.Taj sadrzaj diktiraju objektivni i subjektivi elementi kriv.djela.Izvjescem sl.osobe ne dokazuju postojanje kriv.djela nego ukazuju na njih.Izvjesce nije dokaz ali njegovi prilozi jesu.U svakodnevnoj praksi treba usaglasiti kriterije oko osnova sumnje.Razlike koje se po tom pitanju javljaju cesto su uvjetovane time sto ovl.sluz.osobe imaju mnogo vece spoznaje o kriv.djelu koje ne pretacu u izvjesca.Obaveza ovl.sluz.osoba na podnosenje sluz.izvjesca je premanentna.Iz svakog izvjesca ovl.sluz.osoba mora biti vidljivo na temelju kojjih dokaza ona zasniva svoj sud o postojanju kriv.djela.U izvjescu mora biti vidljivo koje su sluz.osobe dosle do pojedinih dokaza.Prikazivanje toka kriv.djela s obzirom na njegove stadije mora biti istiniti,iscrpno,itd.Od sadrzaja izvjesca ovisi odluka nadleznog tuzilastva.Ovlastene sl.osobe koje sastavljaju izvjesce trebaju imati u vidu da je on ogledalo njegovog sastavljaca. TRAGANJE ZA NESTALIM OSOBAMA

Jedan dio nestalih osoba se vrati živ i zdrav ali u lošem psihofizičkom stanju. To je jedan od razloga da policija ne počinje odmah sa traganjem, jer se čeka pojavljivanje osoba što nerijetko ima kobne posljedice za nestale osobe.

ZKP govori o postupku za izdavanje potjernice i objave. Radi se o normama koje se odnose na osumnjičene i predmete koji su u vezi sa krivičnim djelom.

Propisano je da se može narediti izdavanje potjernice kad se osumnjičeni odnosno optuženi, protiv kojeg je pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje se može izrći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna, nalazi u bjekstvu. Izdavanje potjernice

naređuje sud pred kojim se vodi krivični postupak. Naredba suda se dotavlja policijskim organim radi izvršenja.

Organ koji je naredio izdavanje potjernice dužan je da je odmah povuče kad se pronađe tražena osoba ili predmet, ili kad nastane zastarjeslost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjrnica više nije potrebna.

Službeni akt kojim se preduzimaju mjere traganja za nestalim osobama naziva se objava. Ovim aktom se utvrđuju načini traganja za osobama i predmeteima te prava i dužnosti subjekata i učesnika koji sudjeluju u postupku.

Objava za nestalom osobom treba da sadrži:

1. Naziv policijskog organa koji izdaje objavu i broj pod kojim se predmet vodi

2. Podatke o osobi za kojom se traga3. Mjesto i vrijeme nestanka4. Marku, tip i registarski broj vozila ili drugog prevoznog sredstva

Objava za predmetima treba da sadrži: podatke o prepoznatljivosti i karakteristikama koje mogu poslužiti u traganju, te upute kako postupiti u slučaju pronalaska predmeta.

Ukoliko nestala osoba bude pronađena, potražna djelatnost se obustavlja od strane organa koji je raspisao objavu.

Prema području na kojem se vodi potražna djelatnost u vezi sa nestalim osobama, potrage mogu biti lokalne, centralne i međunarodne.

1. Zašto nestaju osobeZnatan dio osoba nestaje dobrovoljno iz raznih razloga, zatim uslijed amnezije, dio pak izvrši samoubistvo, neke pak, postaju žrtve divljih zvijeri, neki učinjenih krivičnih djela. Konačno, razlog nestanka može biti i avanturizam ili prirodna iznenadna smrt tzv. naprasna smrt.

2. Vrijeme saznanja za nestanak osobaNiz objektivnih i subjektivnih momenata ukazuje na to da li je prijavu trebalo podnijeti ranije i da li se sa njenim podnošenjem nepotrebno ili namjerno dugovlačilo. Svako kašnjenje u prijavljivanju nestanka osoba otežava uspješno traganje, na što su policajci posebno osjetljivi, što može rezultirati i neljubaznošću kod zaprimanja prijava o nestanku osoba.

3. Način saznanja za nestanak osobaNajčešći način saznanja za nestanak osoba je podnošenje prijave (dojave) o nestanku određene osobe. Prijava se može učiniti lično, telefonom, pismenim putem i sl. Ove prijave mogu biti anonimne i pseudonimne. Za nestanak osobe može se saznati vlastitom djelatnošću policije. U vezi sa nestankom važi opće pravilo: svako saopštenje ili signal o mogućem nestanku neke osobe ili osoba treba tretirati kao prijavu o nestanku osobe.

4. Zaprimanje prijava o nestanku osobaPotražna djelatnost policije je posebna aktivnost koja ima za cilj pronalazak osobe ili predmeta. Treba imati u vidu da ime nestalog ne mora biti poznato, vrijedi nadimak i načelo hitnosti kod potraga bez obzira o kom tipu se radi.

U prvim stadijima saznanja za nestanak osoba prijavitelji su jedini relevantan izvor informacija s tim da postoji mogućnost panike i zabrinutsti pogotovo kad se radi o maloljetnicima. Ako su prijavitelji zbunjeni, treba naći načina da se prikupi što više informacija da ne bi bilo opasnosti da se donesu pogrešne i neutemeljene odluke.

Postupak je identičan kao i kod zaprimanja krivične prijave, odnosno prijavitelju se pruža mogućnost da daje slobodni iskaz i da iznese sve što smatra važnim, s tim da organ koji prima izjavu može da postavlja pitanja koja su od važnosti za pronalazak osobe, koja u nešto konkretnija od iskaza prijavitelja.

Jedno od važnih pitanja jeste pitanje motiva poznatog ili pretpostavljenog nestanka, zatim pitanja o mejstu gdje je osoba zadnji put viđena i sl. Ponekad važnu ulogu igraju podaci o porodičnoj situaciji i postojanje određenog razloga za odlazak od kuće. Potrebno je saznati i krvnu grupu nestale osobe , zatim pribaviti fotografiju osobe, te ako je moguće uzeti uzorke kose, sline i epitela, otiske prstiju. Dalje se uzimaju podaci o bankovnim računima te lokaciji putovnice kao i odjeća koju je osoba zadnji put imala na sebi. Na temelju prikupljenih podataka vrši se rekonstrukcija pretpostavljenog kretanja osobe. Posebnu ulogu imaju lični podaci (materijal od kojeg je sačinjena garderoba koju je zadnji put nesatli imao na sebi, zatim oblik lica-klinasti, piramidni, nesimetrično i sl., podaci o boji kože, eventualne govorne mane).

5. Procjena situacijeTraganje je složena operativna akcija povezanih operativnih mjera i radnji, a tu spadaju: obavljanje razgovora sa brojnim osobama, pretraga otvorenih prostora a za nepristupačne terene angažujse vojska, psi tragači, zatom se objavljuje fotografija u sredstvima javnog informisanja, obavještavanj posebnih jedinica drugih policajaca te ostale radnje ovisno o konkretnim okolnostima slučaja.

Procjena situcaije je preduvjet bez kojeg policijski organi ne smiju donijti nikakvu odluku. U okviru procjenjivanja traži se odgovor na pitanje da li se na osnovu raspoloživih sredstava može očekivati uspješno obavljanje zadataka. Često su podaci kojima policija raspolaže nepotpuni, dvosmisleni i nesigurni, pa se traži dalje prikupljanje saznanja i obavijesti. Policijski zadaci proizilaze iz pravnih propisa, a kada je riječ o zadacima koji se dobijaju nalogom rukovodioca policajci mogu samo samostalno djelovati i dopušteno im je odstupanje od sadržaja ako se situacija bitno izmjeni. Svaki policajac snosi punu odgovornost za pravnu utemeljenost i opravdanost svog službenog djelovanja.

Kod procjenjivanja situacije treba uvijek da se vodi računa o svim relevantnim okolnostima koje zahtijevaju poduzimanje mjera policijskog traganja. Podrška medija i javnosti ponekad je od bitnog značaja.

6. Edukacija policajaca (kriminalista)Studenti se pokušavaju osbosobiti u odnosu na slijedeće ciljeve:

1. Treba ispravno da shvate situaciju, da je problemski ocijene, te da razvijaju sposobnost za alternativna odlučivanja, kao i da donesu odluke i da ih obazlažu

2. Da provode odluke angažujući pri tome policijske organe i da rukovodećim ulogama sudjeluju u tom izvršavanju

3. Da shvate i ocijene karakter i značaj propisa koji se odnose na policiju 4. Da raspolažu osnovnim znanjima policijske tehnike 5. Da analiziraju i usavršavaju svoje znanje

7. Postupanje po prijavi o nestankuKod svakog nestanka traži se hitnost postupanja i protuzakonito je i neprofesionalno postupanje da se čeka nekoliko dana.

Prijavu o nestanku treba zaprimiti odmah i po njoj postupiti. Postupak po prijavi mora biti sinhronizovan i bez propusta. Treba vršiti hitne provjere po bolnicama, mrtvayčnicama, putničkim agencijama, hitno se obavještavaju granični prelazi, provođenje kontrole po javnim prevoznim sredstvima. Planiranje operativnih verzija o traganju vrši se na osnovu raspoloživih podataka.

a) Taktičko tehničke mjere traganja za osobamaPočetna saznanja o nestanku neke osobe treba hitno provjeriti i kasnije stalno nadopunjavati, a brzo i operativno djelovanje je osnovni uvjet uspjeha. Organizacija potrage mora biti takva da policija može odmah postupati.

b) Pripreme i plan traganjaObim i temeljitost pripreme i plana ovisi o težini i složenosti konkretnog slučaja u vezi s kojim se organizuje traganje, vremenu koje stoji na raspolaganju, ljudstvu i tehničkim sredstvima koje treba koristiti. U toku priprema i planiranja treba koristiti

sve raspoložive izvore informacija, a kad se radi o traganju velikih razmjera, treba da se osigura jedinstveno rukovođenje akcijom, i ako postoji opasnost od odlaganja, po potrebi treba razraditi i precizirati zadatke pojedinih operativnih grupa.

c) Pretraživanje terenaNačin pretraživanja otvorenog terena ovisi o veličini, prohodnosti i preglednosti. Važnu ulogu ima broj uključenih policijskih organa, a posebno se provode mjere predostrožnosti kad se sumnja na otmicu, terorizam i sl.

d) Pretraživanje naseljaPretraživanje zatvorenih prostora i prostorija vrši se u skladu sa ZKP odredbama, tok javnog života se smije ometati samo ako je potrebno provođenje mjera traganja.plan pretraživanja može da se odnosi na cijelo naselje ili njegove pojedine djelove, a nerijetko se obavlja i munjevita blokada ali policija mora dobro poznavati tehniku ulaska u zgrade i voditi računa o klopkama koje ih možda očekuju.

Koriste se dvije vrste policajaca: jedna se za neposredno pretraživanje, a druga za posmatranje i osiguranje. U slučaju traganja za kriminalcima koji su uključeni u nestanak osobe i u bjekstvu, treba imati u vidu da su oni u povoljnijem položaju u odnosu na policajce jer imaju zakone.

Pretraživanja se vrše ovisno o tome ko se traži i na kakve nepredvidive okolnosti se može naići. Tako pretraživanje može biti potpuno i djelomiočno.

e) Pregled užeg prostora, prostorija i lične imovine nestale osobeMoguće je korištenje specijalnih pasa tragača te raznih tehničkih pomagala. Preporučuje se konzerviranje tragova mirisa nestale osobe, te izuzimanje bioloških materijala koji su pripadali nestaloj osobi radi kasnijeg mogućeg DNK vještačenja.

f) Prikupljenje obavještenja od osobaNajčešće se radi o rođacima, prijateljima, poznanicima, način prikupljanja informacija ovisi o tome da li se radi o nestanku djece i maloljetnika, starijih osoba i sl. Treba imati u vidu kako postoji govor tijela ispitanika, kao sagovornika. Lažljivac se tako može uočiti preko niza fizioloških pojava (jer obično riječi pažljivo bira). Zato se na strani kriminaliste traži iskustvo, jer mora da vodi računa o običajim i navikama ljudi, mogućim predrasudama, životnim stavovima kao i o vjerskoj pripadnosti i sl.

g) Osmatranje određenih punktova i osobaU toku traganja potrebno je odrediti tajnu prismotru. To mogu biti mjesta zadržavanja osoba, mjesta rasturanja ilegalno pribavljenih predmeta, sve do nadziranja „banaka“ ljudskih organa. Moguće je uspostaviti i nadzor nad rodbinom, prijateljima kao i prostorijima u kojim je nestala osoba boravila. Razlog je dobijanje dokaznog materijala koji bi omogućio razrješavanje slučaja nestale osobe. No da bi prismotra bila uspješna moraju su ispuniti neki uvjeti: policija mora da raspolaže

dovoljnim brojem stručno obučenih policajaca, tehničkom opremom, mjere se moraju provoditi permanentno i sl.

h) Permanentno provjeravanje određenih evidencija i izvještaja policijskih organa

Od postojećih operativnih evidencija javljaju se: evidencija nepoznatih leševa ili ljudskih ostataka, nestalih osoba i predmeta, dalje to može biti evidencija nađenih stvari, legitimiranih osoba te evidencija i dokumentacija koju vode druge pravne osobe, osobito zdravstvene. Posebnu ulogu imaju podaci drugih policijskih organa, posebno međunarodnih, kao i nađenim neidentificiranim leševima. U togu traganja nestalim osobama javlja se i potreba za preduzimanjem i drugih opetativnih mjera i radnji kao što su upotreba poligrafa, kontrola pošte i sl. Kao osnovna mjera često se javlja legitimiranje osoba.

i) Provođenje anticipiranih radnji dokazivanjaHitnost postupanja nalaže da se još u toku zaprimanja prijave o nestanku osobe poduzmu mjere osiguranja određenih mjesta i prostora radi kasnijeg poduzimanja uviđaja ili drugih hitnih radnji dokazivanja, ako postoje osnovi sumnje da je nestala osoba moguća žrtva krivičnog djela. Uviđaj i pregled prostorija i prostora se može poduzeti na traženje ili po odobrenju osobe koja je vlasnik ili korisnik nekog stana ili prostorije. To treba pismeno protokolirati da kasnije nebi bio stavljen prigovor da su radnje poduzete bez odobrenja. Uviđaj se vrši na mejstima gdje nestala osoba posljednji put viđena, dok se kod pretrage zna šta se traži. Prilikom uviđaja, posebno u stanu nestale osobe, pažnju treba posvetiti indicijama materijalne prirode koje iniciraju na razlog nestanka ili na krivično djelo.

Ukoliko se određena osoba ne vrati u razumnom roku, policija postavlja verziju da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu na štetu nestale osobe. Slijedi iz navedenog, da je, kad to situacija zahtjeva, potrebno izvršiti potrebna vještačenja koja se može odnositi na sve svrste predmeta.

8. Lažne prijave o nestanku osobaO lažnoj prijavi se govori kad prijavitelj ne zna da osoba čiji nestanak prijavljuje nije nestala. Lažne prijave su vezane za prikrivanje nekog krivičnog djela. Zato je važno iskustvo kriminaliste koji mora ocjeniti da li je riječ o lažnoj prijavi i da li se njom pokušava prikriti neko krivično djelo ili skrenuti istraga u drugom pravcu.

9. Nestanci djeceRazloga za nestanak djece ima mnogo, a na žalost dio njih se nikad ne vrati kući. U takvim slučajevima kad je primljena prijava o nestanku djeteta ili maloljetnika, treba postaviti verziju o tome šta se moglo desiti odbjeglom djetetu ako je samo napustilo boravište. U praksi su zabilježeni različiti slučajevi u kojim djeca postaju sredstvo u rukama profesionalnih kriminalaca, dio postaje žrtvom dječije prostitucije, žrtvama pedofilskih skupina i sl.

Kao neophodan zadatak policije javlja se potreba za obradom svih slučajeva nestanka djece ili maloljetnika, kako bi se dobiveni podaci zajedno sa iskustvom policijskih organa usmjerili na organizovan i znalački pristup rješavanja slučaja. Publicitet koji daju mediji utiče na javno mišljenje pa je policija pod pritiskom javnosti. Ipak, ne postoji posebna odredba o traganju za nestalom djecom.

1989. g Generalna skupština OUN-a usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, a Generalni sekretarijat je donio Rezoluciju o krivičnim djelim protiv maloljetnih osoba. Tu se polazi od činjenice da je inters maloljetnika primaran te da policijska inicijativa treba da ima za cilj saradnju sa svim organitacijamakoje se bave problemom maloljetnika kao žrtava i kao učinitelja.

Psihofizička konstitucija djece i maloljetnika a posebno izraženost nekih njihovih komponenti te vanjski poticaji dovode do dječijih „podviga“ s čijim posljedicama se susreće policija. Jedan od ključnih elemenata o kome ovisi pristup organizaciji traganja za nestalom djecom je njihov uzrast, jer je moguće da se kalendarska i biološka dob često ne podudaraju.

Kriminaističko-taktička pitanja u vezi sa nestankom osoba

U toku obrade koja se provodi u vezi sa nestankom osobe javljaju se brojna taktička pitanja koja variaju ovisno o konkretnim okolnostima nestanka:

- ko je kad i gdje zadnji vidio nestalu osobu

- šta je radila, govorila kako se ponašala, s kim je bila (navesti kako izgleda, spol, dob itd..)

- kako je bila obučena, je li imala šta uza se (kovčeg torba)

- rekonstruirati put kretanja nestale osobe na dan nestanka ako je moguće

- postoje li podatci o namjerama nestale osobe dali se nečeg boji, ima li problema i sl.

- da li kod nekog postoji interes za nestanak te osobe npr.osiguranje ili nasljedno imovinsko stanje i ko drugi ima pravo na to

- treba napravit popis svih osoba koje mogu dati korisne podatke o nestaloj osobi.

- kuda se osoba kretala i kakva je mjesta posjećivala

- da li je već ranije nestajala i zašto i koji su razlozi uticali na to

- da li nestala osoba ikada najavljivala samoubistvo,u kakvim je prilikama osoba živjela

- da li je nestale osoba bila s kim u svadži ipostoji li mogučnost kriv. djela

- da li nestala osoba imala dugove i kod koga

- da li se iko ikada raspitivao za nestalu osobu

Kada se obustavljha traganje sa nestalom osobom

Traganje za nestalom osobom smije se obustaviti samo ako je osoba nadžena ili je sa sigurnošču utvrdženo da je mrtva (tjelo). Sam poziv pismom ili telefonom nje razlog za obustavljanje nego za daljne provjere.

Razgovor sa pronadženom osobom

Kada osoba bude nadžena sa njom treba obaviti razgovor o tome šta su motivi gdje je i skim je bila, kako je preživljavala i sl., iz razloga što takve osobe često znaju biti izvršioci krivičnih djela kao putujući kriminalci ili su mogli biti uključeni u terorističke aktivnosti.

Protokoliranje mjera traganja

Iako se u slučajevima traganja za nestalom osobom u večini slučajeva neradi o kriminalističkoj obradi sastavljaju se zabilješke ili zapisnici o poduzetim radnjama i mjerama što propisuje i ZKP BiH

Analiza slučaja

Po završetku traganja pronalaskom osobe ili njenog mrtvog tjela treba provesti detaljnu analizu svih poduzetih mjera i utvrditi sve ono što je bilo ključno za uspjeh ili neuspjeh traganja radi budućih radnji i sličnih slučajeva.

Uloga profesionalnog policijskog morala

Postupak u vezi sa nestalim osobama traži visoke radne i profesionalne standarde policije. Temeljno načelo kojeg se moraju pridržavati je načelo zakonitosti.Istina se moze prihvatati na temelju samo zakonskih i moralnih metoda. Policija mora postupati lege artis i mora biti djelotvorna a metode zakonite moralne i prikladne. Policiski moral u prvi plan stavlja stručnu sposobnost,profesionalnost,odgovornost,objektivnost. Osobita potreba za moralom je u dvojbenim situacijama kod postojanja pravnih praznina. Pravilan izbor i školovanje policajaca je osnovni preduvjet za uspješno obavljanje poslova i provodženje policiskog morala.

Kriminalističke procedure

Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumjevati kriminalističko istraživanje činjeničnih okolnosti koje izravni ili neizravno ukazuju na postojanje krivičnog djela ili počinitelja. Tu važnu ulogu igra struktura istraživanja. Pod strukturom treba podrazumijevati materijalne, informacijske i energetske veze koje omogucavaju djelovanje te strukture.

Zapravo to je sistem istrazivanja krivičnih djela i njihovih počinitelja.

Srž kriminalističke procedure je otkrivanje novog, nepoznatog. Veliku ulogu u krim.proceduri ima kriminalistička obrada. Kriminalističke procedure mogu biti standardne i nestandardne.

Krivicno djelo je relativna pojava u vanjskom svijetu i u njegove elemente spadaju; radnja, mjesto, vrijeme, način i sredstvo učinjenja, učinitelj i njegova svojstva, žrtva i njezina svojstva, te posljedica krivičnog djela.

Za uspiješno provđjenje kriminalističke procedure potrebno je dobro poznavanje kriminalističkog i kriminološkog područja, posebno onih elemenata koji se odnose na sistem istraživanja.

U kriminalističkoj praksi razlikujemo; primarni (ante delictum i tempore delicti), sekundarni(post delictum) i tercijarni stadij(rekonstruktivan stadij) kriminalističkih procedura.

Polazne krim. situacije variraju od nepotpunih informacija ( tj.kada postoje indicije da je ucinjeno kriv.djelo) do potpunih informacija (tj.kada je odmah znamo da je počinjeno krivicno djelo). Sadrzaj krim.istrživanja policije determiniran je slijedećim faktorima:

1) karakterom početne situacije konkretnog krivičnog događaja ili djela

2) pravilima kriminalistič.ke nauke koja se moraju primjeniti u konkretnom slučaju

3) odredbama ZKPa i drugim zakonskim i podzakonskim aktima.

Delikti koji se zahtijevaju u okviru kriminalističkih procedura zahtijevaju organizovan pristup. Problemi koji se javljaju u vezi sa tim su složeni i uključuju pluaralitet ciljeva. Kad je riječ o procedurama, govorimo krim metodikama. Riječ je o konkretnim šemama.

Krim metodike su specijalni model otkrivanja i dokazivanja, dakle istraživanja pojedinih kategorija krivičnih djela s težištem na fenomenološkim obilježjima delikata uvjetovanih mjestom, vremenom i načinom učinjenja, oblikom krivnje i drugim okolnostima i identifikacijskim mjerama i radnjama.

U okviru kriminalističkih metodika posebnu ulogu imaju istražne situacije kao cjelokupnost uslova pod kojima se u datom trenutku provodi postupak. U okviru krim istraživanja vodi se računa o odrednicama u objašnjavanju i istraživanju delikata. Najvažnije odrednice su:

1) krim-tehnička obrada mjesta krivičnog događaja

2) ispitivanje sudionika i svjedoka krivičnog događaja

3) organizacija i planiranje istraživanja

4) stručna pomoć

5) ostale radnje i mjere istraživanja

Uviđaj je središnja radnja obrade mjesta događaja. Posebnosti uviđaja određuju konkretne okolnosti i prilike svakog delikta.

Cilj krim istraživanja je utvrđivanje da li je riječ o krivičnom djelu i kojem djelu. Taj cilj se postiže ovisno o informacijskom fondu. Radi lakšeg razmjevanja istraživanja daje se hodogram koji obuhvata:

1) dobijanje odgovora na temeljna pitanja krim nauke

2) kategorije radnji prikupljanja informacija iz svih raspoloživih izvora informacija prije pokretanja krivičnog postupka

3) tok istraživanja koji treba da ima kompoziciju predviđenu pravilima krim nauke i odredbama ZKP-a

4) subjekte istraživanja5) subjekte stručno-ekspertizne djelatnosti6) ostale subjekte: tužitelje, učinitelje, žrtve i svjedokeUnutar opšteg modela istraživanja krivičnih djela postoje posebni hodogrami i u njih spadaju:

1) morfološka obilježja kriv djela 2) operacionalizacija s težištem na analizi uzročno-posljedičnih veza kriv djela i

mehanizma viktimizacije s objašnjenjem uloge žrtve3) istraživanje oblika krivnje koji obuhvata:

- elemente situacije učinjenja kriv djela - svojstva učinitelja - okolnosti koje su uvjetovale konkretno postupanje učinitelja- utvrđivanje s kojim oblikom krivnje je učinjeno krivično djelo.

Uspješno provođenje krim procedure vezano je za procjenu situacije, odnosno utvrđivanje postojećeg stanja na mjestu krivičnog djela na temelju poznatih informacija. Do procjene se dolazi analizom informacija i podataka te njihovim povezivanjem. Kad se radi o materijalnim izvorima informacija treba voditi računa o procesu traseološkog istraživanja, a taj se proces sastoji od:

1) preliminarnog pregleda i izučavanja analiza2) saravnjivanja3) opisa i ocjene dobivenih podataka.

Kod prve dvije prevladavaju metode posmatranja i eksperimenata, a u trećoj se posmatraju raspoloživi podaci i postignuti rezultati. Dakle, predmet istraživanja su činjenice, pa se razlikuju:

1) one koje su uključene u opis kriv djela2) odgovarajuće zakonskim opisima činjenica u stvarnosti3) sekundarne činjenice važne za krim proceduru4) činjenice koje nemaju važnosti za krim proceduru, irelevantne

U okviru krim procedura treba voditi računa o stadijima učinjenja kriv djela. Ti stadiji su:

1) stadij prije učinjenja

2) stadij učinjenja

3) stadij nakon učinjenja kriv djela

Krim procedura se sastoji iz slijedećih zadataka:

1) određivanja problema2) postavljanja preliminarnih i pomoćnih verzija

3) njihovog razmatranja i oblikovanja4) izvođenja zaključaka iz verzija5) praktične primjene dobivenih rješenja

S obzirom da krim procedura počinje uočavanjem problema, za ovu polaznu tačku zahtijeva se:

1) prethodno stručno znanje

2) opažanje

3) istraživanje problema.

Krim procedura se sastoji od :

1) posmatranja; 2) mišljenja i 3) prakse. Posmatranje može biti izravno ili posredno; kratkotrajno ili dugotrajno; trajno, povremeno, neprekidno, s prekidima i unaprijed određeno ili neodređeno. Može se odvijati u zatvorenom ili otvorenom prostoru.

Mišljenje pretpostavlja različite procese i to preko sticanja pojmova do logičkog rasuđivanja. Mišljenje se razlikuje od ostalih procesa po tri elementa:

1) ono je sastavljeno od opažanja, predodžbi, riječi te pojmova 2) usmjereno je nakorištenje iskustava 3) uviđanje odnosa i veza koji prije nisu uočeni i čije uviđanje predstavlja

rješenje zadatkaPraksa - njezin rezultat je krim operativna strategija, primjena u praksi i sl.

Može se zaključiti da krim procedura počinje uvijek počinej nekim obliko sumnje, a završava istinom. Početni njen oblik su „osnovi sumnje„, centralni dio je procjenjivanje situacije i to procjena: situacije kriv djela, kriminalne situacije i sl.

Završetak krim procerdure se javlja u dva oblika:

1- kad je utvrđeno postojanje kriv djela i učinitelja i 2- kad je nemoguć nastavak kriv progona jer su iscrpljene sve mogućnosti daljeg

razrješavanja činjeničnog stanja, tj kad se nemože očekivati od krim procedure ni minimalan uspjeh jer se ne može osigurati dostupnost učinitelja, kad je utvrđeno da se ne radi o kriv djelu ili ako postoje prepreke za primjenu kirvičnih sankcija i td.