1. Uvod

Poemu Stojanka majka Knežopoljka Kulenović je ispjevao za jedan dan i jednu noć u toku Drugog svjetskog rata na Kozari. O tome kako je nastajala ova poema pjesnik je napisao i esej pod nazivom “Iz humusa – geneza jedne pjesme” gdje kaže sljedeće:

Odjednom, u meni se rastvori, upravo to: rastvori, bistra te sve vidim, prodolica, kao da se jele razmakoše pa se smiruju u posljednjim njihajima, i osjetih kako mi u grlu vrisnuše dva “i” i u sluhu zazvoniše dva “e” – sjeknu stih kroza me

NEKI OBLICI PONAVLJANJA U POEMI STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA

SKENDERA KULENOVIĆA

E D I M Š AT O R

8 2 1 . 1 6 3 . 0 9 P R E G L E D N I N A U Č N I R A D

95

Sažetak: U radu će se analizirati različiti oblici ponavljanja u poemi Stojanka majka Knežopoljka Skendera Kulenovića. Najviše pažnje je posvećeno asonant-skim, aliteracijskim i asonantsko-aliteracijskim ponavljanjima, ali su istaknuta i druga ponavljanja koja su se činila interesantnim. Pokazat će se da je ponavljan-je jedan od bitnih stilskih postupaka u ovoj poemi. U radu se nastoji objasniti i funkcija ponavljanja i njihova uloga u poetskom tekstu.

Ključne riječi: ponavljanja, asonanca, aliteracija, asonantsko-aliteracijska ponavljanja, anafora, epifora, anadiploza, paralelizam

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

96

od svega dvije riječi, ali kao od dva krila, to je, to je, kličem u sebi, ono, ono, i kao da će mi pobjeći, grabim olovku pa ga zapisujem, zapisujem u drhtavici jer osjećam kako se iza njega zgusnulo čitavo jato... (Kulenović 2006 : 295).

Poema Stojanka majka Knežopoljka je jezički kompaktna i stilski kompleksna, što omogućava različite pristupe pri lingvostilističkoj analizi.

U radu su se analizirali oblici ponavljanja kao stilski postupak pri gradnji poeme. Treba na samom početku naglasiti da je oblike ponavljanja, kao i druge stilističke postupke u ovoj poemi, odredila forma poeme koja kao predložak ima formu narodne tužbalice. Međutim, bitno je naglasiti da Kulenović u ovoj poemi ne imitira taj prototekst, nego stvara novi poetski smisao u kojem je tuga za djecom prerasla u kolektivnu tagediju i poziv na osvetu. Ili kao što je to Vešović (2006: 29) rekao: “‘Stojanka’ se temelji na spoju pjesnikova i pučkog glasa: osjećamo da to jeste narodni govor, da se tako u narodu jauče, kune i nariče za mrtvima, ali ni na čas ne prestajemo osjećati da je to Kulenovićev, i isključivo njegov, način kazivanja.”

2. Asonantska ponavljanja

Poema obiluje ponavljanjima na fonetsko-fonološkom nivou, odnosno asonancom i aliteracijom, što će pokazati izdvojeni primjeri. S obzirom na to da bi navođenje svih asonanci ili aliteracija odvelo ovaj rad u puku statističku analizu i nabrajanja, navest ćemo samo one asonance koje su se činile najinteresantnijim i najeskpresivnijim.Krenemo li od prvog stiha u poemi koji glasi:

Svatri ste mi na sisi ćapćala – joj, blagodatnosunce knešpoljsko! – (Stojanka... 89)

97

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

primijetit ćemo da je u prvom dijelu stiha, gdje se priziva sjećanje na poginule sinove i gdje je prisutan jak majčinski instinkt kao roditeljice života prisutna asonanca vokala a i i koji uz aliteraciju konsonanta s i onomatopejski glagol ćapćati stvaraju čistu, nepatvorenu sliku djeteta na majčinim grudima. Međutim, takav ton pjesme je presječen u drugom dijelu stiha asonancom tamnog i teškog vokala o i uzvikom joj, koji upravo u zadatom kontekstu pokazuju žal i bol majke za izgubljenim sinovima, ali i nagovještavaju osnovni ton poeme. U već navedenom eseju Kulenović naglašava sljedeće: “...vidjeh-čuh nekakvo davno radosno majčinsko nadajanje i alapljivo dječje sisanje, pa kako čuh-vidjeh tako i kazah (a bi mi kao da mi se riječi istopiše kako iziđoše iz usta), i ote mi se onda tih, sjetan zaziv tog davnog sunca što se Krajinom razlijevalo blagodatno” (Kulenović 2006: 303). Navedeni citat, ustvari, pokazuje koliko je bitan zvučni aspekt njegove poezije. Takvo zapažanje iznosi i Vešović (2006: 30): “Ovo ‘vidjeh-čuh’ naputak je kako da čitamo najuzbudljvija mjesta u njegovim pjesmama, zasnovana na istovremenom udaru slike i zvuka. Toliko smo puta, dok čitamo Kulenovića, prisiljeni da istodobno gledamo-slušamo prizore u njoj, a nekad ne znamo šta je jače: slikovni ili zvučni zamah njegova jezika.”

Asonanca je vidljiva i u stihovima koji slijede:

joj, tri goda u mom vijeku,tri prvine u mom mlijeku,tri saća teška,silovita, što ih utroba moja izvrca,joj, rosni trolisni struče djeteline knešpoljske, što procva ispòd moga srca! (Stojanka... 89)

U ovom odlomku koji je natopljen boli za poginulim sinovima i sjećanjem na njih dominiraju tamni i teški vokali o i u koji zajedno uz uzvik joj i aliteraciju sonanta m pojačavaju sliku jauka i boli majke. Međutim, interesantno je naglasiti da u drugom dijelu ovih

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

98

stihova, pored asonance vokala o, dominira asonanca vokala e koji se u predzadnjem stihu javlja 6 puta od ukupno 10 (što čini 14,63 % od ukupnog broja glasova) u ovim stihovima. U ovom slučaju moglo bi se reći da asonanca vokala e doprinosi osjećaju stišavanja boli nagomilane u prethodnim stihovima, ali i spajanju majke i njenih izgubljenih sinova s prirodom i kolektivitetom. Taj vokal e u navedenim stihovima je jedini kanal prema vanjskom svijetu u skoncentrisanom bolnom i ličnom grču majke Stojanke, naglašenom ponavljanjem prisvojne zamjenice moj / moga: moga vijeka, moga mlijeka, moje utrobe, moga srca.

Ekspresivna je asonanca vokala a i u stihovima kada se insistira na osveti:

Okaj mi sina Srđana,okaj mi sina Mrđana, okaj mi sina Mlađena (Stojanka... 94)

Ovdje se vokal a pojavljuje 14 puta što čini 24,48% od ukupnog broja svih glasova koji se javljaju u ovim stihovima. Upravo ova čvrstoća i nepokolebljivost vokala a, vokala ratnog pokliča, je ono što stihovima daje borbenu i ratničku notu koja uz teške konsonantske grupe prisutne u ličnim imenima sinova intenzifi cira poziv na osvetu i utjelovljuje ga imperativnošću glagolskog načina. Imperativ osvete je, dakle, pojačan gramatičkim paralelizmom jer su sva tri stiha ostvarena u istoj strukturi, odnosno: glagol u imperativu + enkl. oblik zamjenice u dativu + imenica u akuzativu + imenica u akuzativu.

Interesantno je zapaziti da se u poemi Stojanka majka Knežopoljka asonanca vokala o često javlja u onim stihovima gdje je prisutna bol, pustoš, beznađe i tragedija, kako majke Stojanke, tako i njenog naroda i zemlje. Također, treba naglasiti da se uz vokal o ponekad javlja i asonanca nekog drugog vokala. Ovakav zaključak se može donijeti na osnovu sljedećih stihova iz poeme:

99

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

Po skotskim crnim rovovima, Na skotskim stozubim žicama,

Nije ovo djeco Knešpolje ovo je polje nevolje

I ljutom dojkom odojila

Pusto leži KnešpoljeObnemoglo, suro, jalovo

O, nije, sejo ovo rosa očinja (Stojanka... 91–97)

3. Aliteracijska ponavljanja

Aliteracija u ovoj poemi je također zastupljena i ima važnu ulogu u stvaranju neposrednih auditivnih slika rata i borbe. Da bismo to pokazali, uzet ćemo dva primjera iz poeme. Prvi primer su sljedeći stihovi:

tolika, sele, vojska udara,toliko srditih nasrće Srđana!Tresak, seko, rsak do nebas daleke strane otkud sunce izlazi:Koliko ljutih te izrani kuršuma,koliko ljutih me nahrani jadova,toliko, sele, iz tog ršuma,toliko mrgodnih namiče Mrđana!Tresak i rsak zemlju premeću (Stojanka... 95)

Kao što se može primijetiti, u ovim stihovima dominira aliteracija suglasnika r koji se javlja kao član teških konsonantskih grupa za izgovor: srd, srđ, tr, rs, str, rš, hr, mrg, mrđ. Time se pokret vojske prikazuje auditivno, a ne vizuelno, odnosno, prema riječima Enesa

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

100

Durakovića (1983: 53) “zvučno se sugerira nezaustavljivo i odvažno kretanje velike mase ljudi”.

Koliko insistiranje na asonanci i aliteraciji može promijeniti osnovni ton i osjećanje poeme možda se najbolje može vidjeti u završnim stihovima:

jer će ovdje, gdje je samrt vršaj zavrgla,i vršući krvlju liptala,pa na koncu svoju samrt ovrhla:ko krv danas, sutra med proliptati,med i mlijeko djeci našoj do grla –zemlja će nam u sunce prociktati! (Stojanka... 98)

Izmjenom teških konsonantskih grupa koje dominiraju u prvom dijelu ovih stihova – mrt, vrš, vrg, krvlj, krv, tr – sonantima, mijenja se i osnovno osjećanje koje iz mržnje, koja je nagoviještena u prvom dijelu ovih stihova, prelazi u san i nadu o slobodi i pravdi što je izraženo eksplozivnim glagolom u inverziji – prociktati.

4. Asonantsko-aliteracijska ponavljanja

Najinteresantiji primjer asonantsko-aliteracijskih ponavljanja, pored nekih na koje smo ukazali, imamo u sljedećim stihovima:

Je li ovo, djeco, pred jesen?Gdje su bijele kosačke družine povijene?Pod kojom kruškom uzrelomčekakosce jarne, uganule i žetelice preplanulevelika rumena pitaod prvog slobodnog žitai velika zdjela kisela mlijeka? (Stojanka... 91)

101

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

gdje asonanca vokala o, e i a, i aliteracija sonanata j, l i n stvara eufoniju, a navedeni vokali i konsonanti čine skoro 50% od ukupnog broja glasova u navedenom primjeru, tačnije e se pojavljuje 27 puta, o 15, a 13, j 10, l 12 i n 8 puta.

Potenciranje glasovne skupine iju u sljedećim stihovima:

Kada bi svaku suzu štočiju,što majčinu,što dječiju,(i kraviju,i ovčiju!)po zbjegovima što poteče s očiju (Stojanka... 96)

doprinosi ritmu i stvara rimu kao i eufoniju u ovim stihovima. Me-đutim, ove stihove možemo posmatrati i kao onomatopeju fi jukanja metaka, što ove stihove čini još ekspresivnijim.

5. Anafora

Anafora se javlja relativno često u ovoj poemi Skendera Kulenovića. Kao anafora se mogu javljati različite vrste riječi. Tako se u poemi Stojanka... kao anafora javlja konstrukcija Ko li će, a svi stihovi imaju skoro identičnu strukturu. Na taj način se pitanja u svojoj važnosti izjednačavaju, a anaforom naglašava zabrinutost:

Ko li će ove godine kositi?Ko li će djevojke prositi?Ko li će rakije peći?Ko li će slanine sjeći? (Stojanka... 93)

Među najekspresivnije anafore u ovoj poemi ubrajamo glagolske. Navest ćemo primjere iz dva dijela poeme. U oba slučaja je u pitanju upotreba imperativa, pa su time navedeni stihovi još ekspresivniji:

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

102

Zavrni, sine Mrđane,zavrni mi desnu nogàvicu (...) (Stojanka... 90)

Okaj mi sina Srđana,okaj mi sina Mrđana,okaj mi sina Mlađena (Stojanka... 94)

U prvom primjeru je u pitanju obraćanje majke mrtvom sinu. Im-perativ glagola zavrnuti je prekinut voktivom, da bi se onda taj gla-gol ponovio i na početku sljedećeg stiha vraćajući pažnju čitaoca na samu radnju poeme.

Drugi primjer anafore je posebno ekspresivan. U drugom primje-ru je u pitanju, između ostalog, i ponavljanje identičnih strukturnih modela koji uz anaforu, ali i asonancu vokala a i i, te aliteraciju so-nanta n, a o čemu je već bilo riječi, pršte jakom emocijom i željom za osvetom.

Iako opozicija količinskih priloga koliko : toliko nas podsjeća na raz-govorni stil i oblike za kojima pjesnik i ne bi posegao, Kulenović ih koristi ponavljajući ih anaforski, a u isto vrijeme uvodi i opoziciju ja : ti, odnosno Stojanka : Kozara:

Koliko ljutih te izrani kuršuma,koliko ljutih me nahrani jadova,toliko, sele, iz tog ršuma,toliko mrgodnih namiče Mrđana! (Stojanka... 95)

U prvom primjeru anafore priloga koliko ponavljaju se identične strukture s bitnom razlikom u ličnim zamjenicama, odnosno licu. Na taj način su Stojanka i Kozara svedene na jedno – majku. Ovakvom doživljaju, kao i njihovoj tragičnoj sudbini, dodatno doprinose sljedeći stihovi u kojima se anaforski koristi količinski prilog toliko. Opozicijom koliko : toliko je posebno naglašen i istaknut otpor

103

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

majke (Stojanka) i zemlje (Kozara), drugačije rečeno – koliko je tragična njihova sudbina, toliko je jaka njihova želja za osvetom i slobodom.

6. Epifora i anadiploza

Ove dvije fi gure ponavljanja ne javljaju se ni približno često u poemi Stojanka majka Knežopoljka kao što je to slučaj s anaforom. Epifora i anadiploza se u ovoj poemi javljaju udružene i to u samo jednom primjeru:

miješaš svetu osvetu!Osvetu, seko, osvetu! (Stojanka... 94)

Iako je poema poziv na osvetu, tek se u ovim stihovima ta riječ javlja prvi put, što je svjestan pjesnički čin, jer bi čestom upotrebom riječ osveta izgubila ekspresivnost koju ovako ima. Ono što doprinosi akcentualizaciji riječi osveta je upravo i “čuvanje” samog postupka anadiploze, a i epifore za ovaj momenat jer se, kao što je već rečeno, u obilju raznih oblika ponavljanja u poemi, javljaju samo u ovom slučaju. Asonancom vokala o-u, uz aliteraciju suglasnika s i v, te pjesničkim homofonima svetu-osvetu dočarava se upravo ljutnja i ogorčenost u pozivu na osvetu.

7. Paralelizmi

U poemi Stojanka... paralelizam se javlja skoro uvijek pri govoru o Stojankinim sinovima, a što je razumljivo jer se na taj način oni u svojoj bitnosti izjednačavaju. Ovo su samo neki od primjera:

joj, tri goda u mom vijeku,tri prvine u mom mlijeku, (Stojanka... 89)

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

104

tri ilinske puške prve,tri suze moje zadnje: (Stojanka... 90)

Okaj mi sina Srđana,okaj mi sina Mrđana,okaj mi sina Mlađena (Stojanka... 94)

Ponavljanjem istih sintaksičkih struktura i reda riječi u ovoj poemi se naglašava jednakost Stojankinih sinova, ali, šire posmatrano, i svih onih boraca za mir i slobodu koji su svoj život dali za te idea-le. Interesantan je drugi primjer gdje uz paralelizam imamo i bitno naglašen kontrast prve-zadnje, a u rasponu između ta dva postpo-nirana atributa je stao cijeli život majke u ratnom periodu. Građe-njem stihova paralelizmima, Kulenović uspijeva izjednačiti majku Stojanku i majku Kozaru, jer su, na kraju, obje žrtve tragičnog rata i gubitka:

Kozara izvila tri bora pod oblak,Stojanka podigla tri sina pod barjak (Stojanka... 90)

Trenutak zabrinutosti za egzistenciju vlastite zemlje i naroda te zapi-tanost za njihovu sudbinu također se izražava stihovima koji imaju identičnu strukturu:

Ko li će ove godine kositi?Ko li će djevojke prositi?Ko li će rakije peći?Ko li će slanine sjeći? (Stojanka... 93)

Evidentno je da se samo prvi stih od ostalih razlikuje po pokaznoj zamjenici. Osim paralelizma, jasno je da u ovim stihovima pjesnik pribjegava i “razbijanju” futura I. Ovakav postupak je primjetan i u kasnijoj poeziji Skendera Kulenovića. Zabrinutost i zapitanost nad sudbinom i egzistencijom zemlje i naroda pojačane su upotrebom anafore u sva četiri stiha s upitnom zamjenicom ko koja se javlja na prvom, najvažnijem mjestu u stihu.

105

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

Paralelizmu kao stilskom postupku u ovoj poemi pjesnik će pribjeći i u trenutku kada je jasan nagovještaj slobode:

Koliko ljutih te izrani kuršuma,koliko ljutih me nahrani jadova,toliko, sele, iz tog ršuma,toliko mrgodnih namiče Mrđana! (Stojanka... 95)

Paralelizam je ovdje interesantan u odnosu prvog i drugog stiha, ali i u odnosu prva dva stiha i četvrtog. Posmatramo li prva dva stiha, uočit ćemo da je jedina ali veoma bitna razlika u ovim stihovima opozicija ličnih zamjenica ti : ja. Na ovaj način Kulenović još jednom izjednačava tragičnu sudbinu majke Stojanke i majke Kozare, odno-sno vlastite zemlje. Tako se tragedija s ličnog izdiže na općeljudski nivo i postaje tragedija naroda i zemlje.

S druge strane, odnos prva dva stiha prema četvrtom je također in-teresantan. Činjenica je da u odnosu prva dva stiha i četvrtog nije u pitanju potpuni paralelizam, a razlika je u izostavljanju ličnih zamje-nica. Međutim, skoro identična strukutura ovih stihova navodi nas na zaključak da je količina stradanja, koja je jasno nagoviještena u prva dva stiha, jednaka snazi slobode i osvete koje su nagoviještene četvrtim stihom. Ovakvoj interpretaciji stihova itekako doprinose upravo paralelizmi u strukturi stihova.

8. Zaključak

U radu se nastojalo na najekspresivnijim primjerima ukazati na različite oblike ponavljanja i njihovu funkciju u poemi Stojanka majka Knežopoljka Skendera Kulenovića. Pokazali smo da posebno zvukovna ponavljanja imaju bitnu ulogu u ovoj poemi, a o tom aspektu je pisao i sam pjesnik. Pored toga, i ostali oblici ponavljanja, kao što su anafora i paralelizmi, bitni su za sveukupno razumijevanje poeme. U radu se nastojalo pokazati da put do suštine poeme može

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 6 / 1 - 2

106

voditi i kroz lingvostilističku interpretaciju. Naravno, u radu nismo uspjeli, niti je to bio cilj, pokazati sve oblike ponavljanja, ali treba istaći da su i ponavljanje vokativa, imperativa, uzvika joj ili broja tri, također veoma interesantni za analizu.Na kraju valja zaključiti da su svi oblici ponavljanja u poemi Stojanka majka Knežopoljka veoma bitan stilistički postupak, jer se ponavljanjima ostvaruje određeni zvukovni sklad, ali i ritmizira cjelokupni tok radnje u poemi.

SOME FORMS OF REPETITION IN SKENDER KULENOVIC’S POEM STOJANKA MAJKA

KNEŽOPOLJKA

Summary: Th is paper will analyze the various forms of repetition in Skender Kulenovic’s poem Stojanka majka Knezopoljka. Th e accent of the paper is on the assonance, alliteration and their combination, but some other forms of repetition that seemed interesting are also stressed. Th e paper will show that repetition is one of the most basic and improtant stylistic techniques in this poem. Furthermore, the intent of the papper is to explain the function of repetition and its role in the poetic text.

Keywords: repetition, assonance, alliteration, anaphora, epiphora, anadiplosis, parallelism

Izvor

Kulenović, Skender (2006): Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo

107

E d i m Š A T O RN E K I O B L I C I P O N A V L J A N J A U P O E M I S T O J A N K A M A J K A K N E Ž O P O L J K A S K E N D E R A K U L E N O V I Ć A

Literatura

Ćorac, Milorad (1974): Stilistika srpskohrvatskog književnog jezika, Naučna knjiga, Beograd

Duraković, Enes (1983): Pjesništvo Skendera Kuelnovića, Veselin Masleša, Sarajevo

Katnić-Bakaršić, Marina (2001): Stilistika, Naučna i univerzitetska knjiga, Sarajevo

Kovačević, Miloš (2000): Stilistika i gramatika stilskih fi gura, 3. do-punjeno i izmijenjeno izdanje, Kantakuzin, Kragujevac

Peco, Asim (2007): “Nad Kulenovićevom poemom posvećenoj maj-ci”, u: Peco, Asim: Izabrana djela, knj. VI (Jezik književnog teksta, Bibliografi ja), Bosansko fi lološko društvo, Sarajevo

Solar, Milivoj (1994): Teorija književnosti, XVI, prerađeno i dopu-njeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb

Šator, Muhamed (2013): Jezik i stil Maka Dizdara, Slovo Gorčina, Stolac

Vešović, Marko (2006): “Predgovor”, u: Kulenović, Skender: Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo