Volim te

zauvijek

Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag

I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:

Volim te zauvijek,Volim te beskrajno,Dok god sam živamoja beba ćeš biti.

Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao.Narastao je u dvogodišnjaka I trčao po cijeloj kući.

Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih,

podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag,

ona je pjevala:

Volim te zauvijek,Volim te beskrajno,Dok god sam živamoja beba ćeš biti.

Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao.Narastao je u devetogodišnjaka.

Ali u noći, kada bi taj devetogodišnjak spavao

Ona bi ga ljuljala naprijed, natrag

Volim te zauvijek,Volim tebeskrajno,Dok god sam živamoja beba ćeš biti.

Volim te zauvijek,Volim te beskrajno,Dok god sam živamoja beba ćeš biti.

Dječak je rastao i rastao, tako je narastao u tinejdžera

Ali u noći, kada bi taj tinejdžer spavao, Majka bi pjevala:

Volim te zauvijek,Volim tebeskrajno,Dok god sam živamoja beba ćeš biti.

Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.”I njen sin ju je došao vidjeti.Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je:

Volim te zauvijek,Volim te beskrajno...

Ali nije ju mogla dovršiti

jer je bila

prestara i prebolesna.

Sin je prišao svojoj majci.Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag. I pjevao je ovu pjesmu:

Volim te zauvijek,Volim te beskrajno,Dok god sam živmoja Mama ćeš biti.

Izradila

Meri rogošić 7.a