Svjedočim da su četničko partizanski zločini nadahnuli poemu Jama

8/6/2019 Svjedoim da su etniko partizanski zloini nadahnuli poemu Jama

1/29

Miljenko Stoji

Ekskluzivni feljton: Svjedoim da sukomunistiko-etniki zloini u Slunjunadahnuli poemu Jama

Ubili su osmerolanu obitelj MravunacO poemi Jama Ivana Gorana Kovaia puno se govorilo i jo se govori. Komunisti su namneprestano utuvljivali u glavu da ona opisuje grozne ustake zloine. Meutim, isto se tako uvijek

potiho aputalo da to nije istina. Naalost, dovoljno dokaza nije bilo sve do ovih dana. Posredstvomfra Andrije Nikia do mene je stigao krai tekst Dragana Hazlera o komunistikom ubijanju uslunjskom kraju, Ivanu Goranu Kovaiu i Vladimiru Nazoru, poemi Jami...

Proitao samga u jednomdahu izamolio gosp.Dragana da

napie sve tozna. On je to sradouuinio.Proitao samnaravno i taj

proireni teksti ostaozapanjennovimspoznajama.Uope mi nije

jasno zbogega se uhrvatskoj

javnosti otome do sadanije iregovorilo, a

moglo se dosta toga uiniti jer su odreeni dijelovi Hazlerovih prisjeanja bili na dohvat ruke. No,sad to je tu je. Dopustimo Hazleru da nam posvjedoi o tim stranim ratnim danima. Prije toga,

ipak, spomenimo jo i sljedee. Kovai u svojoj poemi Jami nigdje ne spominje ustae, negoopenito govori o stranoj zloi ovjeka prema ovjeku. Tek na kraju ljigavo propagandistikigovori o uzvienim partizanima zbog ega uzorno napravljeni pjesniki uradak gubi na svojojkakvoi. A rtve u poemi jesu zapravo slunjsko-hercegovaka mladost. Meutim, neka Hazler

Ivan Goran Kovai meu partizanima
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.digitalne-knjige.com/kovacic.phphttp://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8650:ekskluzivni-feljton-svjedoim-da-su-komunistiko-etniki-zloini-u-slunju-nadahnuli-poemu-jama&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112http://www.digitalne-knjige.com/kovacic.php


2/29

nastavi o svemu tome.

Umjesto uvoda

Ovaj dokumentarni prilog koji slijedi bavit e se uglavnom predratnim i ratnim zbivanjima u Slunjui u Slunjskome kotaru do dolaska Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovaia na osloboeniteritorij. To se dogodilo 29. prosinca 1942., samo jedan dan iza nasilne smrti koju su poinili u

Slunju narodni osloboditelji na hrvatskom vitezu Juri Francetiu i domobranskom zastavniku,zrakoplovnom pilotu, Miji Abiiu. Teko izranjavanoga Juru Francetia su etniko-partizanidotukli, a Miju Abiia su ivoga, zajedno s mrtvim Francetiem bacili u bezdanu pokraj bunara uselu Moile, nedaleko Slunja.

Taj stranizloin zavio jeu crnoondanjigradi Slunj,kojeg je vedrugog dana

potreslo jojedno zlo:dolazakVladimira

Nazora i IvanaGoranaKovaia ketniko-

partizanima.

O ratnim i

drugimzbivanjima uSlunju, uSlunjskomekraju i uHrvatskoj s

naglaskom na etniko-partizanska zloinstva danima su govorile Vladimiru Nazoru i Ivanu GoranuKovaiu sestre, umirovljene uiteljice, Jelena i Lucija Cindri, za vrijeme stanovanja u njihovojkui, kad su pjesnici doli na osloboeni teritorij.

Po svemu sudei Nazor nije prihvaao lekcije o osloboditeljima, koji su oslobaali ljude od

ivota i imovine ponaajui se poput ljudodera i vandala. To se ne bi moglo rei za Ivana GoranaKovaia, koji je iz prvih doivljaja i iz lekcija od uiteljica stvarao sebi sliku o svemu to je vidio,doivio i uo o raju, kojega su instrumentarijem zloinstava, stvarali osloboditelji za sebe.

Sve to slijedi o etniko-partizanskim zloinima u ovom dokumentarnom prilogu je iz osobnogpamenja autora, iz vanih zapisa onoga vremena i brojne pojedinosti potjeu upravo od slunjskihuiteljica Jelene Cindri, udane i obudovljene Hbscher i njezine mlae sestre Lucije Cindri. Udaljnjem pisanju u obadvije uiteljice spominjati pod neudatim prezimenom Cindri, jer su ihSlunjani takovima nazivali.

Radi jasnije slike o etniko-partizanskim zloinstvima u Slunju i u Slunjskome kotaru predstavitu u prilogu predratno etnitvo ka kojemu su se poetkom i tijekom rata pridruivali komunisti pa

su tako nastali etniko-partizani, partizani, NOB, JNA...Komunistiki val bijega iz gradova u ume uslijedio je nakon 21. srpnja 1941., kad je nacifaistAdolf Hitler ratom napao svoga komunistikog prijatelja Josifa Visarionovia Staljina.

Jure Franceti


3/29

Gdje bude potrebno tijekom pisanja navodit u podatke iz odgovarajue literature.

etnici u Slunju i Slunjskome kraju

U Slunjskome kraju, tonije oznaeno u bivem Slunjskome kotaru uoi Drugog svjetskog rata soko dvije treine Hrvata i jedne treine Srba i posrbljenih Vlaha, etnici imaju svoju dugu povijest,malne slinu onoj u Srbiji. Najvanije je za ovu raspravu rei da su etnike organizacije bile za

vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije ne samo legalne, nego ih je drava svestranopomagala: ustrojstveno, izobrazbeno, novano, materijalno i napose orujem, strjeljivom i drugimvojnoratnim potrebtinama.

Od 1937. srbski etnici su faistiko civilno i vojno ustrojstvo

Od sporazuma Milana Stojadinovia (1937.) s Adolfom Hitlerom i Benitom MussolinijemKraljevina Jugoslavija i etnici u njoj postaju faistiko civilno i vojno ustrojstvo i takovi ostaju

javno ili prema prilikama prikriveno tijekom itavog Drugog svjetskog rata i u porau svo dosada. Takovim faistima su se zajedno s komunistima pokazali u srbskome agresivnom,genocidnom, pljakakom i vandalskom ratu na Hrvatsku (na BiH i Kosovo) 1991. 1995. Slineambicije po recepturi velikosrbske ideologije njeguju etnici u Hrvatskoj i sada, ali je politika

Republike Hrvatske prema tome srbskofaistikome zlu slijepa, nemarna, neodgovorna i aktolerantna. Svjedoci smo etniko-faistikih i komunistikih jubilarnih derneka u Petrovoj gori,Brezovici, u Veljunu, u Srbu, u Borovu, u Kumrovcu i drugdje...

Ne ulazei ovdje u etniko brutalno ponaanje prema Hrvatima u Slunjskome kraju od 1935.naovamo, o emu ima dosta podataka u knjizi Vjeeslava Holjevca: Zapisi iz rodnoga grada,Zagreb 1972., valja rei da su etnici u Slunjskome kraju zapoeli oruanu borbu protiv Hrvatskeve 10. travnja 1941., tj. na Dan proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Toga dana je etniko-faistiki protkana divizija Jugoslavenske vojske pod vodstvom srbskog generala Dragutina Antiakrenula na Slunj da se uani u ratne fortifikacije, koje je na lijevoj obali rijeke Korane izgraivalaJugoslavenska vojska u predratnim godinama. Slunjani su taktikom Davida protiv Golijatarazoruali itavu diviziju Jugoslavenske faistiko-etnike vojske. U tome veledjelu veliku su

pomo Slunjanima pruili Hrvati iz Jugoslavenske vojske koji su preli k Slunjanima i zadrali se uSlunju nekoliko dana, a ostali vojnici Srbi i Slovenci bili su razoruani i odmah poiljani unjihove zaviaje. Zarobljene srbske oficire su Slunjani predali nadlenim slubama u Karlovcu. Oovome prvom ratnom dogaaju u Slunju postoje podatci u sauvanome Dnevniku vl. Ivana

Nikia, dekana Dekanata slunjskoga.

etniki napad na Slunj, 12. travnja 1941.

Dana 12. travnja je oko 700 etnika iz Srbije i Crne Gore, s pridruenim etnicima iz srbskih ivlakih sela Slunjskog kraja (Primilje, Raletina, Toboli, Tri i Veljun), naoruanih do zubanapalo hrvatsko mjesto Slunj, koji se je jedva obranio. Taj dan bi etnici trebali slaviti kao dan

svoga ustanka, a ne onaj komunistiki u Petrovoj gori 22. lipnja i faistiko-etniki u Srbu 27.srpnja 1941.

Uz moje osobno sjeanje toga strahovitog etnikog napada na Slunj, nalaze se opisani detalji udokumentarnoj knjizi Ivana Striia: rtvoslov Slunjskoga kotara, Slunj Zagreb, 2005. Izosobnog pamenja, ak iz oevida, znadem da je bilo mrtvih i ranjenih na obadvije strane. S mojimvrnjacima bio sam na svoj nain sudionik u obrani Slunja protiv srbskih faistikih etnika. Prvo,do zaklonjenog mjesta nosio sam, zajedno sa slunjskim dekima, strjeljivo hrvatskim braniteljima.Drugo, nakon pobjede Slunjana, kojima su uz spomenute hrvatske vojnike iz Antieve divizije,doli u pomo i hrvatski vojnici, povratnici iz likih vojarna, srbsko-faistiki etnici su serazbjeali u okolne ume i ostavili svoje mrtve. Budui da sam znao dobro irilicu, itao sam zastarije Slunjane i predstavnike nove vlasti pisma pronaena kod estorice poginulih etnika.Petorica su bila iz Srbije, a esti iz Crne Gore, iz Pljevlja. Zvao se je Vojo Vujadinovi. Svi susahranjeni u slunjskome Pravoslavnom groblju, to dokazuje korektan odnos pripadnika NezavisneDrave Hrvatske prema mrtvima s neprijateljske strane.


4/29

Poraeni etnici su se zadrali po umama oko Slunja i u srbskim selima te nastavili s raznimzloinstvima na prometnicama, sjeom telefonskih stupova, pljakom, muenjem i ubijanjem

prolaznika, putnika i pastira na panjacima.

Faistiki srbski etnici i k njima pridoli komunisti bili su isti

Ve na poetku ovoga dokumentarnog priloga koji slijedi, treba rei da su u Slunjskome kraju do

kapitulacije Italije, 8. rujna 1943., srbski faistiki etnici i k njima pridoli komunisti (pretenoHrvati!) bili udruena umska banda. Dodue, znali su se ponekad meusobno svaditi kao i svesrodne teroristike bande, ali vrlo rijetko oruano sukobljavati. Njihovo odmetanje i opredjeljenje uetnike i partizane kao i meusobni sukobi zapoinju kasnije (u drugoj polovici 1943.) i nastavljajuse napose na relaciji Slunjski kraj i Plaanska udolina od kapitulacije Italije 8. rujna 1943. panadalje. Tada su plaanski etnici, kojima je vrhovni komandant bio slunjski Srbin uro Vujnovi,do nogu potukli, dotada sestrinsku 3. brigadu, kordunakih etniko-partizana.

Srbsko faistiko etnitvo u hrvatskome mjestu Slunju

Za naprijed spominjano srbsko faistiko etnitvo u Slunju i Slunjskome kraju moram navestibarem jedan kompleksni primjer, kako slijedi.

Uoi i poetkom Drugog svjetskog rata u kotarskome mjestu Slunju s jedva oko 1.500 itelja, biloje est domorodakih obitelji koje su sebe smatrale Srbima, a ostali domorodaki itelji su biliHrvati. Ovdje ne u ulaziti u pitanje veeg broja koloniziranih Srba iz Srbije i tzv. Solunaa, koje jeKaraorevieva SHS i Jugoslavija naseljavala u Slunjski kraj i uvodila u sve slube, napose uandarmeriju, financijske slube, na elna mjesta malne svih institucija ukljuujui nastavnike iravnatelja Graanske kole, kao izrazitog velikosrbskog etnika Duana Vitasa.

etniki voe u Slunju su bili Dmitar Draga, Duan Vitas i uro Vujnovi

Kako sam najavio, ostajem samo kod domorodakih Slunjskih Srba, posebice kod slunjskog Srbinaimenom Dmitar Draga. Kod njega je bila srbsko-faistika etnika sredinjica za itav Slunjskikotar, golemo skladite oruja, strjeljiva i drugog ratnog materijala, iz kojeg su se snabdjevaleetnike podrunice u srbskim i vlakim selima i odravala etnika sastajalita, nedjeljom ietvrtkom (sajmeni dan u Slunju).

uvar i zbrinjavatelj oruja u tom srbsko-faistikom etnikom skladitu u samom sreditu Slunjabio je jedan plaeni Hrvat, Pero Potnar. Iz toga skladita su se snabdjevale orujem i strjeljivom svesrbsko-faistike etnike organizacije i vojne postrojbe na prostoru Slunjskog kotara.

Spomenuti oruar u srbsko-etnikom skladitu Pero Potnar umro je 2000. i za ivota sproveo sambrojne sate u razgovoru s njim. Iz svega izdvajam samo ovo: Za vrijeme mira oruje, strjeljivo idruge ratne potrebtine su stizale u etniko skladite iz Srbije, a za vrijeme rata oruje i strjeljivodopremali su Talijani u to etniko-faistiko skladite...


5/29

Iz ovoga jekristalno jasnoda sutalijanskifaisti ietniko-

partizani bilisaveznici. Otome imaobilje

dokumentarnih dokaza, napose iz saveznitva talijanskih faista s etnicima Drae Mihailovia,popa Momila ujia i plaanskih faisto-etnika. Ope je poznato da se etniko-partizani nisuborili (ili vrlo rijetko) protiv talijanskih faista, nego su zajedniki ruili Nezavisnu DravuHrvatsku, progonili i ubijali Hrvate. To je bila velikosrbska ideja u sprovedbi, sa svim oblicimazloinstava protiv Hrvata, koju je uvijek pomagala talijanska politika i vojska.

Pokolj 8-erolane hrvatske obitelji Mravunac 5. svibnja 1941.Zajednikim zloinstvom, srbsko-faistiki etnici i komunisti su izvrili pokolj 8-erolane hrvatskeobitelji Jose Mravunca, mlinara, na Korani u Hrvatskome Blagaju, 5. svibnja 1941. etniko-komunistiki zloin je izvren samo 25 (dvadeset pet) dana nakon proglaenja Nezavisne draveHrvatske, kad jo nitko nije dirao ni Srbe ni komuniste. Jedina preivjela, tada 13-godinja MilkaMravunac, nekoliko svjedoka i istraitelji iz Prijekog suda NDH identificirali su poinitelje zloina,njihove pomagae i pljakae imovine poubijane obitelji Mravunac. Identificiran je i glavniorganizator toga zloina, pop Srpske pravoslavne crkve u Veljunu Branko Dobrosavljevi.

Njih 27 (dvadeset sedam) je Pokretni prijeki sud NDH iz Zagreba osudio na smrt, a osmoricu nazatvor. Smaknue ovih zloinaca izvrio je 9. svibnja 1941. strjeljaki vod Maksa Luburia.

Ovi srbsko-faistiki, etniki i komunistiki zloinci imaju Spomen-kosturnicu u Veljunu, uzglavnu prometnicu s izmiljenim brojem od 528 rtava ustakog terora, a nedune hrvatske rtveetnikog terora, poklana obitelj Mravunac, nemaju javni spomenik. Na ast ministru kulture BoiBikupiu i ostalim dunostnicima Republike Hrvatske!


6/29

Talijani, etnici i komunisti tamane hrvatskipukRat je najvee zloinstvo, koje sprovode ljudi

Ovdje u samo spomenuti da su zajednika zloinstva jugoslavensko-srbskih andara i lokalnihetnika nad hrvatskim seljacima u Slunjskome kraju zapoela ve 1935. naovamo. O tome znademomi, jo ivi stariji ljudi. Ta zajednika zlodjela andara i etnika u selima Slunjskog kotara prijeDrugog svjetskog rata, spominje i opisuje Vjeeslav Holjevac u svojoj knjizi Zapisi iz rodnoggrada, Nakladni zavod MH, Zagreb 1972.

Zatim slijedeetnika i

pridruena impartizanskazloinstvanastavljenatijekomitavogDrugogsvjetskog ratai u porau.

Ne treba tajitiniti osvetnikazloinstvadruge strane uratu i bit e

navedena udrugojraspravi, aovdje, kolikoto istinausporedbe iosvete

iziskuje.

Radi povijesne istine, a ne radi umanjivanja zloinstava od svih vojnih ustrojstava, mora se rei dasu zloinstva etniko-partizana u Slunjskome kraju neizbrojiva i malne u svima zloinstvima prvi

zloin su poinili srbsko-faistiki etnici i etniko-partizani, a onda je uslijedila osveta od straneoruanih pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske.

Srbsko-faistiki etnici i pridrueni im komunistiki partizani ubijali su Hrvate radi ostvarenjaVelike Srbije na hrvatskome prostoru. To je bilo programirano u svim etnikim planovima, anapose u onima srbsko-faistikog etnikog stratega Stevana Moljevia i Drae Mihailovia.

Komunistiki partizani pod vodstvom samozvanog marala Tita ubijali su ljude po Lenjinovojdoktrini: Tko nije s nama taj je protiv nas! Jednostavnije je ubijati nego istraivati! Titovietniko-partizani su na toj Lenjinovoj doktrini skladali svoju zloinaku pjesmu: Narod s nama //Koj' je prot nama // S njim emo pod pete...

Talijani su u Slunju s prekidima od 17. travnja 1941. do 6. travnja 1942.

Razne talijanske postrojbe navraale su se u Slunj tijekom 1941. Zapovjednitvo od (redom) ovihvojnih postrojba: Cavaleria, Biciklisti, Berselieri i Faisti je bilo u velikoj jednokatnoj zgradi

Vjeeslav Holjevac


7/29

srbsko-faistikog etnikog voe Dmitra Dragaa.

Dobro je poznato da su Talijani plijenili oruje od Hrvata, ali nisu Srbima oduzimali etniko orujeiz skladita, nego su ga jo obogaivali strojnicama, lakim minobacaima, strjeljivom, odorama ihranom.

etniki poglavica Dmitar Draga i ostali domorodaki slunjski Srbi, malne svi etnici, paradno su

stajali pri jutarnjem dizanju talijanske zastave na jarbol i pjevali: Per Duce, per Patria, per Re...U tome i u drugim talijanskim ceremonijalima nisu sudjelovali slunjski Hrvati.

Za razliku od svestrano dobrog odnosa Talijana prema Srbima u Slunju, nijedna od spomenutihtalijanskih postrojba nije uspostavljala prijateljske odnose s Hrvatima niti Hrvati s njima. U detaljese ovdje ne moe ulaziti jer je to polje pisanja za podeblju knjigu.

Spomenuti srbsko-faistiki etniki voa Dmitar Draga, vrijedi i za druge slunjske Srbe napose zaMilana i uru Vujnovia, malne su svakog dana (obino pred veer) odlazili u srbsko-vlako seloZbjeg na sastanke s tamonjim etnicima. Za ove susrete mogu tvrditi jer ih je put vodio kroz nae

polje pa smo ih vidjeli. Ponekad je moj otac Joso Hazler pitao Dmitra Dragaa: Kuda ide u no?Dmitar je obino odgovarao da ide ubirati dugove od seljaka, koji su etvrtkom (sajmeni dan u

Slunju) pili na veresiju u njegovoj gostionici. Razlog je, dakako, bio etnikovanje u srbskim selima:Zbjegu, Mrzlome Polju, Toboliu i suradniki sastanci s etnicima iz Plakoga... Dokumentarno seznade da je tijekom itavog rata uro Vujnovi iz Slunja bio glavni etniki komandant uPlakome, a poslije rata je sve do smrti etnikovao kao emigrant u Parizu.

etnici su imali miroljubivi odnos s komunistima

Miroljubivi odnos izmeu srbsko-faistikih etnika i komunista je za razumjeti. Komunisti,uglavnom Hrvati, bjeali su iz gradova u ume nakon Hitlerovog napada na Staljinov Sovjetskisavez 22. lipnja 1941. Pridoli komunisti su bili u manjini i htjeli ne htjeli morali su se podreditisrbsko-faistikoj etnikoj veini. To im nije padalo teko jer su se obadvoji borili za Jugoslaviju, aideologiju su prepustili vremenu. Povezivala ih je i zajednika borba protiv Nezavisne DraveHrvatske.

Ponekenesuglasice,svae ineznatnesukobe sasrbskimfaistikimetnicimaobiavali su tu

i tamo izazvatiponeki (nesvi!) odhrvatskihkomunista

prispjelih uSlunjski kraj(VjekoslavAfri,VladimirBakari,RobertDomani,AndrijaVladimir Bakari i Vladimir Nazor


8/29

Hebrang, Nada Galjer, Vilim Galjer, Mile Graan, Veco Holjevac, Pante Kati, Slavko Markon,Fanika Milaini, Joa Milaini, Stjepan Milaini, Jelka Milinkovi, Pero Milinkovi, SlavoObajdin, Ivo Lola Ribar, Ivo Rukavina, Ivo Vejvoda, Toma alac...).

Hrvatski komunisti Afri, Hebrang i alac nisu bili zloinci

Na ove hrvatske komuniste valja gledati razliito. Prvi meu spomenutima, Afri, bio je glumac i ne

spada u zloince. To se isto moe rei i za posljednjeg po abecedi, uitelja i kasnije dokolovanogsrednjokolskog profesora, Tomu alca koji je iz domobrana preao u partizane. Za njih se znade dasu esto puta spaavali Hrvate od etniko-partizanskih zloinaca.

Njima srodan bio je hrvatski komunist Andrija Hebrang koji je zabranjivao ubijanje zarobljenika izredova svih protivnikih vojska. Napose je zabranjivao ubijanje hrvatskih vojnika: domobrana,orunika i ustaa, koje su kao zarobljenike u Slunjskom kraju bez milosti ubijali etniko-partizanidok se tome nije suprotstavio Hebrang. Zbog takvog stava i ponaanja dolazio je Andrija Hebrangtijekom rata u sukob s Milovanom ilasom, s Moom Pijadom i s najveim zloincom,samozvanim umskim maralom Titom.

Veina

hrvatskihkomunista suratni zloincipremavlastitomenarodu

O ostalimspomenutimkomunistimase ne bi moglorei nita

pozitivno,nego ihsvrstati u ratnezloince pozapovjednoj i

po izvrnojodgovornosti.

Najistaknutijimeu takvimasu diverzanti

na zagrebakupotu u Juriievoj ulici, 14. rujna 1941. Od njih etvero glavnih izvoaa zloina na poti: Josipuljat, Nada Galjer, Vilim Galjer i Slavko Markon, samo uljat nije ostavio nikakvog zloinakogtraga u Slunjskome kraju, zvanome Kordun. Zloinac Vilim Galjer, koji je bio glavni sudionikunitavanja telefonske centrale u Zagrebu, pri emu je bilo ranjavanja i smrti nedunih potanskihslubenika, nastavio je svoje zloinstvo po selima Slunjskog kraja i susjedne Bosanske krajine.Poginuo je kao komandir etniko-partizanske ete tijekom oujka 1942. u jednom napadu na selaturli u Bosanskoj krajini i na Furjan u Slunjskome kraju (Zbornik 18, HAK, Karlovac, 1989.).

Njegova udovica Nada Galjer istakla se je po brojnim zloinstvima. Vrhunac njenog zloinstva jestto to je 15. studenoga 1942. zajedno sa Srbinom Mjeinom Kukiem dala zazidati 22 ivaranjenika u dvorinoj zgradi Nikole Neralia u Slunju. To su bili mladi hrvatski vojnici, ranjeni

ustae iz X. bojne, poglavito deki iz Hercegovine i petorica iz Slunjskog kraja.Meu etniko-partizanskim zloincima u prvome osloboenju Slunja najvei je bio anicaOpai. On je bio glavni sudac u tzv. Narodnome sudu, u kojem se sudilo Hrvate samo na smrt.

Andrija Hebrang


9/29

Hrvatski komunisti su postupno mijenjali etniki naziv u naziv partizani

Neki od hrvatskih komunista su dolaskom u ume na slobodni teritorij postupno razbijalietniko-faistiki duh u redovima srbskih i vlakih banda, ali mrnju na sve hrvatsko nisu iz njihiskorijenili, jer su se i oni kao komunisti borili protiv Hrvatske. Za srbsko-faistiki etniki ikomunistiki savez ima bezbroj primjera u Slunjskom kraju, napose u Blagaju i Glinicama, ususjednoj Lici, prije i napose nakon tzv. ustanka u Srbu i drugdje po Hrvatskoj. Poznata su etnikarazaranja nekoliko hrvatskih sela u Lici i ubojstvo hrvatskog komuniste Marka Orekovia ve

poetkom rata. Od istaknutih Hrvata ubijen je pjesnik Ivan Goran Kovai. Njega su ubili etnici1943., a daljnja ubijanja Hrvata od etniko-partizana po itavoj Hrvatskoj tijekom rata s krunom utragediji Bleiburga su neizbrojiva.

Jedan od etniko-partizana, Srbin Simo Dubaji hvali se da je ubio trideset tisua Hrvata i ali tonije jo vie. Dubaji se u svome zloinstvu ak tono izraava, jer u samohvali kae da je ubio vieod 30.000 Hrvata, koje navodi pod nacionalnim imenom, a ne pod nazivom ustaa. RepublikaHrvatska daje i danas visoke mirovine zaslunim etniko-partizanima ratnim zloincima, kojih

je na mirovinskome popisu 47.000. Nijedan od ovih ratnih etniko-patizanskih zloinaca nijeosuen za svoja zlodjela niti od pravosua Republike Hrvatske ni kroz sprovedbu Deklaracije

Europske Unije za lustraciju komunizma i komunista u Republici Hrvatskoj.

Kovaiev i Nazorov dolazak u partizane

Krajem 1942/1943. Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovai dolaze u Slunj

Prema podatcima iz komunistike literature, Zbornik 18, HAK Karlovac, str. 739. pie da supjesnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovai krenuli iz Zagreba 29. prosinca 1942. ipreavi Savu i Kupu preko Gvozda (onda Vrginmosta) stigli u Slunj. Ve na zadnji danstare godine su zagrebaki bjegunci bili u Slunju.

Osnovni biografski i drugi podatci o Kovaiu i Nazoru

Hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovai (Lukovdol, 21. oujka 1913.) naao se zajedno smnogo starijim pjesnikom Vladimirom Nazorom (Postire, 30. svibnja 1876.) u Slunju ve31. prosinca 1942. Ovo sam ponovio iz tonog pamenja i jednog zapisa, jer u literaturi opjesnicima nema datuma o njihovom dolasku i duljini boravka u Slunju, a meni je topoznato.


10/29

Na putu od Zagreba do Slunja Vladimir Nazor je ve poeo sa svojim ciklusom Pjesmepartizanke i prva meu njima je bila amac na Kupi i Majka pravoslavna. Zatimslijede: Razgovor s mrtvima, Krutim se, Slovo na kamenu, asovi klonua, Crvena

zvijezda, Pjesma o pesti, Mitraljeza, Titov Naprijed, Na Vuevu, Radost... Vei brojsvojih pjesama objavio je Vladimir Nazor ve 1943. u zbirci Pjesme partizanke.

Osim pjesama Nazor vodi dnevnik to ga naziva S partizanima. Zapoeo ga je pisati 10.sijenja 1943. u Bihau i zavrava ga 28. svibnja iste godine na Durmitoru. Ovaj jednevnik, knjievno reeno, nastavak Nazorovih Veernjih biljeaka.

Pored stihova i dnevnika Nazor je pisao i politike lanke, drao politike govore. Svoj prvigovor odrao je u Slunju, zatim u Bihau i drugdje.

Ni u Nazorovoj radnoj biografiji niti u drugoj literaturi o njemu nema datuma dranja togagovora u Slunju. Prema mojemu dobrom pamenju to je bilo 2. sijenja 1943. u dvoranislunjske Osnovne i Graanske kole. Taj datum bio je zapisan i na pozdravnome govoru

to ga je sam Nazor napisao. O tome slijedom ovog priloga.Vladimir Nazor i I. G. Kovai su imali u pratnji tienika komesara

Za razliku od vrlo govorljivoga Vladimira Nazora, Ivana Gorana Kovaia sam upoznaokao vrlo utljivoga. Nije on bio niti pjesniki toliko aktivan kao Nazor. Nije nastupao niti kaogovornik u Slunju niti u razgovoru s ljudima, a u literaturi o Ivanu Goranu Kovaiu pieVlatko Pavleti (Pet stoljea hrvatske knjievnosti, svezak 135) da su zapisi o njegovimaktivnostima u partizanima nestali. O tome neka prosuuju knjievnici, pjesnici ipovjesniari. Osobno ne vjerujem u gubitak Goranovih zapisa, kako pie Vlatko Pavleti,jer su tijekom 1943. etniko-partizani objavljivali u svakome mjestu pa i selu nekakavdnevni listi i tjednik i sve bi bilo zapisano u tim publikacijama. U Slunju su izdavali

strojopisom tiskani i apirografirani list Partizan i nekoliko Zidnih novina. Izlazila su ibarem dva poznata glasila Borba i Vjesnik. Da je bilo Goranovih zapisa, pjesama,govora i dnevnika, osim Jame, to bi se nalo i sauvalo na stranicama spomenutih i


11/29

drugih publikacija, isto kao to je sluaj s Nazorovim umotvorinama.

Ivan Goran Kovai je bio vea zagonetka nego Nazor

Moj osobni dojam zasnovan na nezadovoljnom izgledu i utljivosti ukazuje da Ivan GoranKovai nije bio oduevljen svojim dolaskom u partizane. Moda je on svoj odlazak naosloboeni teritorij elio, ali se je u toj etniko-partizanskoj slobodi vrlo brzo razoarao.

Tako su se o Goranu izjanjavale i vrlo iskusne sestre uiteljice Jelena i Lucija Cindri, kodkojih su nekoliko dana stanovala obadvojica doljaka.

Tu kod sestara Cindri nisu imali u pratnji komesara, nego ih je ispred kue uvao straar.Ovo je jako vano, jer su bez nazonosti komesara uiteljice Cindri mogle Nazoru iGoranu slobodno govoriti o etniko-partizanskim zloinstvima.

Poema Jama Ivana Gorana Kovaia

Goran je svoju pjesniku veliinu u partizanima zasvjedoio potresnom poemom Jama.

On je u njoj najprije naturalistiki preciznom i razgovjetnom naracijom ispriao zloin kaostranu vjerodostojnu realnost. Najistaknutiju inspiraciju je dobivao iz vienoga, uvenoga idoivljenoga upravo u Slunju.

Putanja opisana Jamom vodi ovjeka iz ivota u smrt i ponovo ga vraa ivotu uapoteozi duhovne ljepote pjesme koja njemu slijepom, nadoknauje izgubljenu fizikusvjetlost. Poema Jama je prema pjesnikome kriteriju savreno oblikovano djelo,tradicionalno oblikom, ali moderno egzaktnom asentimentalnom vizijom ivota kao borbe iokrutnosti (Vlatko Pavleti).

Kao pisatelj ovog dokumentarnog priloga, budui da sam nepjesnik, neknjievnik inepovjesniar, najmanje sam pozvan i najmanje mjerodavan ulaziti u ocjenu Goranovog

pjesnitva. To nije niti svrha ovog pisanja, nego osvrt na moje osobno poznanstvo sIvanom Goranom Kovaiem u drutvu s Vladimirom Nazorom, u Slunju, poetkom 1943.,tijekom 4-5 dana. K tome, osjeam potrebu iznijeti postavku o svome osobnom uvjerenju,


12/29

da je Ivan Goran Kovai mogao dobiti inspiraciju za potresnu poemu Jamu ba uSlunju.

To bi se moglo rei i za njegovu prvu pjesmu napisanu u proljee 1943. pod naslovomNaa sloboda, od koje prva kitica glasi:

Sloboda dere meso i krv guta,

Sloboda noge kri, lomi ruke.Darovi njeni, groblja su i muke.

Sloboda je strana, hladna i kruta.

............................

Ovi stihovi govore mnogo o Goranovom doivljavanju etniko-partizanske slobode, kojuje on u punini svih oblika doivio upravo u Slunju. O tome u daljnjem osvrtu na Gorana.

Ivan Goran Kovai je osobno postao rtva takove slobode, koja dere meso i guta krv.Ubio ga je etniki kapetan Boro Blagojevi u blizini Foe, 13. srpnja 1943. Za grob mu se

ne zna. Izgleda da si je sam pjesnik Ivan Goran Kovai, ve 1937. u pjesmi Moj grob,objavljenoj u Hrvatskoj reviji predvidio takovu smrt:

U planini mrkloj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana um,

Ljeti vjean vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje ruke nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajniki glas,Strah obraenika, molitve za spas.

Neka ikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne doe, do prijatelj drag

I kada se vrati, nek poravna trag.

U ovim stihovima Goran je predvidio svoju tragediju, samo to nije naveo poinitelja smrti,isto kao to je postupio u svojoj poemi Jama. Niti u Jami Goran ne navodi imena

zloinaca, koljaa pa ih etniko-partizanska strana pripisuje ustaama jer etniko-partizani U tuem oku vide trun, a u svome ne vide brvno!

etniko-partizanski zloini u Slunju i okolici inspiracija su za poemu Jama


13/29

Slunj nije bioosloboen,negookupiran od14. studenoga1942. do 20.sijenja 1943.

Graniarskigradi Slunj jetada biookupiran odumskihodmetnika,koji su sesami nazivali

etnici ipartizani, ktome

Narodno-oslobodilakavojska,

samopredstavljana kao osloboditelji Slunja...

Mi Slunjani, meusobno (povjerljivo i tajno!) smo ih nazivali: Zloinci, neprijatelji, okupatori,banditi, umski odmetnici, pljakai, palikue, ubojice i koljai...

Ovdje u iznijeti samo jedan podatak. etniko-partizani su popalili vie kua i crkava u Slunjskome

kraju, nego sve druge vojske zajedno koje su se tijekom rata kretale po tome dijelu Hrvatske. To istovrijedi i za broj poubijanih ljudi. etniko-partizani su tu uistinu bili vodei zloinci.

Narodni sud i etniko-partizansko muilite u Slunju

Nedaleko zgrade slunjske kole u mojem neposrednom susjedstvu, u kui Bare Lovreni s vrlovisoko ograenim dvoritem, bio je smjeten takozvani Narodni sud, to znai i etniko-

partizansko muilite u Slunju. Tu su obvezno prije ubojstva prolazili obred muenja zarobljenihrvatski vojnici i brojni civili, kojima je unaprijed bila pripisana neka krivnja radi koje su mueni iubijeni.


14/29

TaLovrenievakua je jedvatridesetakmetaraudaljena odkue pisateljaovih redaka,to ovdjeiznosim radi

vjerodostojnosti podataka vezanih uz Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovaia.

etniko-partizanska muenja i ubijanja nedunih ljudi

Vidio sam, uo sam i zapamtio sam brojna zloinstva koja su u meni susjednoj Lovrenievoj kui,

u podrumu i u dvoritu s visokom ogradom, vrili komesari i ubojice zloinci etniko-partizani,zloinstva kakova ne pamti Slunj niti iz najstranijih vremena ratovanja s Turcima.

Tu su umski banditi, etniko-partizani samozvani osloboditelji, dovodili svakodnevno skupinenovih neprijatelja i neprijatelja na muenje, a one izmuene su odvodili na ubijanje, preteno uslunjski Jelvik, u Grabarje i u oblinje grmove. Najstranije muenje ljudi obavljali su etniko-

partizanski batinai i ubojice iz Narodnog suda nou pa se jauk od bola muenih ljudi, Hrvata izSlunja i okolice, uo nadaleko u susjedstvo. Da bi se jauci muenih ljudi manje uli, obiavali sumuitelji svirati hrmoniku, pjevati i prisiljavati muene ljude da i oni pjevaju.

Ovakove scenarije nalazimo u potresnoj poemi Jama od Ivana Gorana Kovaia. Evo samo dvijekitice iz V. pjevanja:

Korak po korak poli smo; stali opet:Krkljanje, udar, pad i opet korak.

Zauh zvuk jae. Ukoen, ko propet,

Stadoh. Na usni tue krvi gorak

Okus outjeh. Sad sam bio trei

to jamu eka u redu stojei.

Strana mi tama, od sljepoe gora,

Sav um pomuti i na ula lee,

I za njom svjetlost k'o stotine zora:

Iskro! Strijelo! Plamene! Snijee!

Slunj


15/29


16/29

Tu su ulidernjavu

batinaa,etniko-

partizanskihkomesara,muitelja i

jauk nedunihljudi Hrvataiz Slunja iokolice, kojesu umski

banditi vemrcvarenjemubili, a nakon

toga ih mrtveili poluiveodvozili u

prirodnebezdane izaostalerovove bive

Jugoslavenske vojske, u uma-parku zvanom Jelvik... Tu su ih dotukli tupim predmetima i samozasuli zemljom pa su ih njihovi najblii nou iskopali i potajice sahranili u groblju.

Predpostavljam i vjerujem da je Ivan Goran Kovai noenjem u etniko-partizanskomNarodnom sudu i muilitu dobio prvu klicu inspiracije za svoju poemu Jama i za naprijed

navedene stihove iz pjesme Naa sloboda. Upravo u prvoj kitici te pjesmice je prikazao praviobraz etniko-partizanske slobode, a u itavoj poemi Jama sve najstranije to je u Slunju, uNarodnome sudu doivio, vidio i uo od uiteljica Jelene i Lucije Cindri.

Premjetaj doljaka u kuu uiteljica sestara Jelene i Lucije Cindri

Ovdje iznosim jedan toan podatak, kojega nisam uspio pronai u nijednome literarnome izvoru.Prema tonom pamenju Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovai su doli u Slunj 31. prosinca 1942.O tome je brujio iz usta etrniko-partizana itav Slunj. Komesari su drali govor iza govora hvaleise dolaskom pjesnika na osloboeni teritorij.

Sa svojim vrnjacima iao sam u rano predveerje u Crkvu jer sam bio ministrant i rado sam sluao

statistike podatke koje je sveenik iznosio za proteklu godinu. Na Mostacu (bivi sredinji trg uSlunju) jedan je komesar drao vrlo glasni govor o pridolim narodnim pjesnicima VladimiruNazoru i Ivanu Goranu Kovaiu, koji su ve u osloboenome Slunju.

Pjesnici su po zapovjedi svojih gospodara napustili Slunj tijekom 5./6. sijenja 1943., uoi danaSveta tri kralja.

Ve drugog dana dolaska u osloboeni Slunj premjeteni su Vladimir Nazor i Ivan GoranKovai iz kue Narodnog suda u susjednu, vrlo lijepu kuu slunjskih uiteljica Jelene i LucijeCindri. Tu su ostali nekoliko dana, tono do 5. sijenja 1943., a zatim su ih nou njihovi domainietniko-partizani odpremili preko Laevca, turlia, Cazina i Ostroca u Biha i...

U kui uiteljica Cindri nisu imali stalnog komesara, nego je ispred kue straario jedan etniko-partizan. Ova pripomena je jako vana, jer su bez komesara mogle uiteljice Cindri slobodnogovoriti Nazoru i Goranu o etniko-partizanskim zloinstvima.

Ivan Goran Kovai meu partizanima


17/29

Pripominjem da su ove dvije uiteljice moje roakinje tetke u drugome koljenu sa enske stranerodoslovnog stabla. Ovo iznosim jer sam uz osobno doivljeno dobivao od svojih tetaka, ve onda,a napose kao odrastao ovjek, brojne podatke o ponaanju Vladimira Nazora i Ivana GoranaKovaia i o svim etniko-partizanskim zloinima o kojima su im obadvije uiteljice mnogogovorile. One su predviale da e upravo kroz mene biti zapamena ta istina i moda nekada

proirena u javnost.

Uz moje osobne doivljaje etniko-partizana kao stranih ubojica, uiteljice Jelena i Lucija Cindrisu mi proirile znanje o zloinstvima etniko-partizana koji su sebe nazivali Narodno-oslobodilakavojska... Ove umirovljene uiteljice su neiscrpno govorile Nazoru i Goranu o svim etniko-

partizanskim zloinstvima u Slunju i u Slunjskome kraju.

Jauk uasa muenih ljudi iz Narodnog suda uo se je najstranije nou

Do moje kue, do Cindrieve kue (udomiteljice Nazora i Gorana) i po itavom susjedstvu jedopirao jauk muenih ljudi iz etniko-partizanskog Narodnog suda i muilita u Lovrenievojkui, podrumu i dvoritu. Od toga jauka, ponekad svirke harmonike i pjesme, nije se moglo nouspavati u itavom susjedstvu, ukljuujui i Cindrievu kuu, u kojoj su tada stanovali Vladimir

Nazor i Ivan Goran Kovai.

Tu je Ivan Goran Kovai dobivao i obogaivao inspiraciju za svoju potresnu poemuJAMU, za koju su sestre uiteljice Jelena i Lucija Cindri govorile da je zapoeta u njihovojkui, u Slunju. Onda je to bila kua broj 42, a sada je Stara cesta 7, Slunj.

S pjesnicima ve prvog jutra u Cindrievoj kui

Kao 14-ogodinjak sa zrelou III. razreda gimnazije, upoznao sam pjesnika VladimiraNazora i njegovog suputnika Ivana Gorana Kovaia ve prvog jutra u kui sestara uiteljica Jelene i Lucije Cindri. To se odvijalo ovako. etniko-partizani su zapovjedilimojim roditeljima Josi i Franciki Hazler da moraju od svojih krava dati svako jutro po dvijelitre mlijeka za drugove pjesnike Nazora i Gorana. To mlijeko sam im donosio ja osobno.Prema sjeanju to sam inio samo etiri jutra.

Tu dunost sam obavljao s nekakvim oblikom mijeanog nezadovoljstva (Zato ba jamoram nositi mliko?!) i istovremene radoznalosti, jer sam elio upoznati ove zalutalehrvatske pjesnike, uti neto od njih i u razgovoru pitati ih tota. To mi je uspijevalo s vrlogovorljivim Vladimirom Nazorom, ali ne i s Goranom Kovaiem, koji je uvijek samo utiokao mumija i davao je izgled nezadovoljnog ovjeka.

Slika i dojam prvog jutra

Susret prvog jutra bio je ovakav. Donio sam mlijeko (mi u Slunju kaemo mliko) i pozdravio

s Dobro jutro! Uiteljice su jednako tako odzdravile. Nazor mi je odgovorio: Zdravodrue!, a Goran je preutio pozdrav.

U predsoblju, ujedno zimskoj kuhinji, iznad umivaonika brijao se je Vladimir Nazor britvomkoju je od nekoga dobio, jer su njegove stvari nestale na putovanju prema Slunju. Netko ihje prisvojio. Pri brijanju je dosta glasno razgovarao s umirovljenom uiteljicom JelenomCindri, a Ivan Goran Kovai je tmurno zamiljen sjedio na udobnom tapeciranom stolcu inije nita govorio. Nazor je bio pri zavretku brijanja. Mene se je jako dojmio njegovstaraki vrat s viseim podbradkom, obrazi i piasta bradica.

To se je odvijalo oko 8 sati ujutro tono 2. sijenja 1943. Obadvije sestre uiteljice su bilebudne. Uiteljica Lucija je utke obavljala neke poslove, loila kuhinjsku pe, koja je

ujedno zagrijavala i susjednu prostoriju otvorenih vrata u kojoj je sjedio Goran, a njenasestra Jelena se je naprosto svaala s Nazorom. Oslovljavali su se s Ti jer su se valjdapoznavali od ranije. Naime, Vladimir Nazor i Jelena Cindri su bili prosvjetari, po starosti


18/29

priblini vrnjaci. Uz ostalo Nazor je bio i profesor na Uiteljskoj koli, a na jednoj koli jepored uiteljevanja u Tounju i drugdje djelovala i Jelena kao nastavnica pa su se vjerojatnopoznavali iz raznih susreta i uiteljskih sjednica.

Vladimir Nazor je djelovao zadovoljno

Po prvome dojmu na mene, mogu rei da je Vladimir Nazor pokazivao ope zadovoljstvo,

radost, govorljivost, ushienost pa moda i sreu sa svojim dolaskom meu partizane, naosloboeni teritorij. To je pokazivao u svome odnosu s etniko-partizanima, u susretima sobinim ljudima, na ondanjim svakoveernjim priredbama, koje su organiziraliosloboditelji radi promidbe i svoje zabave i u svakome nastupu, napose u svomeprvome govoru u Slunju... U tome ponaanju djelovao je vrlo uvjerljivo, to iskljuuje svakupomisao na glumu.

Sjeam sedobronjegovograzgovora sVjeeslavomHoljevcem,anicomOpaiem,PantomKatiem,Ivom LolomRibarom iLjubiomGruborom,koji su sjedili

u prvimredovima najednojveernjojpriredbi ukolskojdvorani. Midjeca raznihuzrasta,

meu kojom sam bio i ja, sjedili smo na podu izmeu pozornice i prvog reda publike pasmo rado i znatieljno promatrali te susrete i djejom znatieljom prislukivali razgovore.

Dakako, u prvome redu sjedili su uvijek najvaniji etniko-partizanski elnici. VecoHoljevac je tada bio komesar kordunakih partizana, anica Opai je bio glavni sudac uNarodnome sudu, Pante Kati je bio komandant grada, a najmlai meu njima LjubiaGrubor je bio sekretar Pokrajinskog komiteta Skoja. Ivo Lola Ribar je bio glavni sekretarSkoja (Saveza komunistike omladine Jugoslavije). Upravo u to vrijeme organizirao jenekakav skojevski dernek u Slunju, koji je uao u komunistiku povijest. RazgovorVladimira Nazora s njima je bio vrlo uzbudljiv i popraen s dosta smijeha.

Tek spomena radi dodajem da sam viao Ivu Lolu Ribara i druge skojevce svakog dana,jer im je sredinjica bila u stambenom dijelu kue Hrvatskog katolikog doma u Slunju,tono nasuprot mojoj obiteljskoj kui, tada kue broj 2 i sada Stara cesta broj 2, a moja

kua je tada bila broj 39, a sada je Stara cesta 1, Slunj.Nazorov odnos prema meni

Ne smijem propustiti Nazorov odnos prema meni osobno, koji je bio vrlo zamimljiv po

Vjeeslav Holjevac u to je vrijeme bio politiki komesar kordunakih partizana


19/29

njegovim kazivanjima i upitima. Neizostavno mi je zahvaljivao na mlijeku, koje samdonosio, pitao me je o koli, o uspjehu i postavljao kojekakova pitanja shodna mojemuuzrastu. Pitao me je ak volim li narodno-oslobodilaku vojsku?! Naavi se u nedoumici,rekao sam mu da ne volim niti jednu vojsku jer vojske ratuju, a ja ne volim rat. On me je nato uvjeravao da je narodna vojska i narodno-oslobodilaki rat pravedan i poeljan jer sebori za slobodu. Ja sam si mislio svoje, jer etniko-partizansku slobodu sam doivljavao

kao strahovladu, muenje i ubijanje ljudi koji nisu plesali onako kako su oni svirali.Nazorov prvi govor u Slunju

Za svoj javni nastup, prvi govor u velikoj dvorani Osnovne i Graanske kole u Slunju,napisao mi je sam Vladimir Nazor kratki pozdravni govor kojim sam ga trebao kao drugomladinac javno pozdraviti. To sam i uinio na pozornici velike dvorane u slunjskoj koli.Prema sjeanju taj pozdravni govor slovio je ovako: Ponosan narod i narodna vojskaSlunja grada i Korduna, sretni smo da Te pozdravimo, na veliki pjesnie, Nazor Vladimire!Osjeaj se ugodno i budi s nama sretan kao to smo mi sretni s Tobom u slobodnomegradu Slunju! Taj pozdravni govor su spalili suvremeni etniko-partizani. Kao uvarsvojih knjiga, svojih i obiteljskih slika, kolskih biljenica, crtea, pisama i svih zapisa,

ukljuujui i spomenar, imao sam u svojim arhivalijama sauvan i taj pozdravni govor.Naalost,sve su umojoj rodnojkui u Slunjuspalili iunitiliraznimdivljakimmetodama

dananjietniko-partizani,srbskizloinci u

osloboenome Slunju, prozvanom eeljevo 1991. 1995. Tko to kae da se povijestne ponavlja?!

Ivan Goran Kovai je u Slunju samo utio

Kako sam ve pripomenuo, za razliku od govorljivog Nazora Ivan Goran Kovai nijepokazivao ni zadovoljstvo, ni sreu, ni dobro raspoloenje, ak niti rjeitost. Za nekolikodana boravka u Slunju uo sam iz usta Ivana Gorana Kovaia samo jednu jedinureenicu i to pitanje upueno meni: Jesi li ti to klanje ranjenika zaista vidio?

To sam mu potvrdno odgovorio. Moj odgovor slijedi u osvrtu na razgovor izmeu VladimiraNazora i Jelene Cindri, jer je u tome razgovoru uslijedilo ovo pitanje.

Povijest se ponovila 1991.-1995.


20/29

Goran je pravio nekakve pribiljeke, vjerojatno za Jamu!?

Toga, po sjeanju drugog jutra, kad sam donio mlijeko, pjesnik Ivan Goran Kovai jepravio neke pribiljeke, vjerojatno iz, rekao bih, unog dijaloga izmeu Nazora iumirovljene uiteljice Jelene Cindri, koja mu je nabrajala poinjene etniko-partizanskezloine u Slunju i u Slunjskome kraju, zvanome Kordun.

U toj prepirki s Vladimirom Nazorom u nazonosti Ivana Gorana Kovaia, koji je sjedio naistoj stolici kao i juer, kad je Jelena Cindri govorila Nazoru (kao da ita) o etniko-partizanskim ubijanjima u Slunju, dola je na oko 500 (petsto) ranjenika koje su nakolskom prozoru klali etniko-partizani. Tada su uslijedile Jelenine rijei: One ranjenike uredu za klanje koji nisu mogli hodati gurali su etniko-partizani i nosili su ih laki ranjenici ilisu se na njih naslanjali u redu do etniko-partizanskog klanja i bacanja u kamion. Tajkamion je odvozio poklane ranjenike u veliku i vrlo duboku bezdanu na Debeloj Glavi oko4 km daleko od Slunja u smjeru Plakoga. Kad su se zloinci umorili klanjem, odvozili sukamionom nezaklane ranjenike i ive ih bacali u duboku bezdanu na Debeloj Glavi...

Ja samdoniojutarnjemlijeko inazoiotome burnomrazgovoruuiteljiceJeleneCindri iVladimiraNazora.

Jednog asaupreuiteljicaJelenaCindriprstom umene i kae:Ovajdjeak sasvojimvrnjacima

je gledao toetniko-partizansko klanje zarobljenih ranjenika, hrvatskih vojnika! Tada sam prvi izadnji put uo iz usta Ivana Gorana Kovaia jednu reenicu i to pitanje, koje sam venaprijed napisao i ovdje ga radi slijeda razgovora ponavljam i donosim svoj odgovor.

Ivan Goran Kovai: Jesi li ti to klanje ranjenika zaista vidio?

Odgovorio sam sljedee: To klanje ranjenika sam gledao zajedno s bratiem TomomHazlerom i Matom Sminderovcem. Nae kue su u neposrednoj blizini kole i mismo gledali taj uasni in ispred naih kua, zapravo s Kriopa, a mogli smo gavidjeti i kroz prozor iz Matine kue. Taj uas nad ranjenicima vidjeli su svi susjedi iprolaznici. Skupina etniko-partizana je gurala ranjenike pred skupinu etniko-

partizanskih koljaa koji su klali ranjenike puanim noevima (bajunetama).Najstranije mi je bilo, kad me je iz reda, neposredno pred klanje, glasnim povikomzamolio moj daljnji roak, ranjenik Mato Pavlei, Mandin: Dragane, reci mojoj mami da

Josip Broz Tiro i Vladimir Nazor


21/29

sam umro od rana, ali joj nemoj rei da su me zaklali! Ja sam to rekao svojojj majki ine znam kako je ona prepriala svojoj sestrini Mandi Pavlei, majki od zaklanog jedva18-ogodinjeg ranjenog jedinca, sina Mate. Za njega su irili glas meu rodbinom da jepoginuo kod Topuskoga, to nije tono. Mate je zaklan etniko-partizanskim noem naprizemnom prozoru lijevog krila koje je pripadalo Graanskoj koli u Slunju. To samosobno vidio i drhtei od uasa pobjegao sam kui.

Taj Mate Pavlei je inae bio vrlo miran deko, prognanik iz Primilja. Naime, Talijani suna bijegu iz Slunja, tono na dan Cvjetnice 1942. prognali Hrvate iz Primilja. Nekiprognanici su dospjeli u Slunj, a ostali kojekuda: u Ogulin, u Tounj, Karlovac... Sredinomljeta 1942. Mato je dragovoljno pristupio u Hrvatsku vojsku, u 10. ustaku bojnu podzapovjednitvom bojnika Slavka Bednjanca. Svoj mladi ivot je kao ranjenik zavrio odetniko-partizanskog noa.

etniko-partizanska literatura navodi 700-800 ranjenika

etnikopartizanska literatura, Zbornik 18, HAK, Karlovac, Stevo Opsenica, Borbe zaosloboenje Slunja novembra 1942., str. 435. 447. navodi 388 poginulih ustaa, 162zarobljenih i oko 700-800 ranjenih. Svi ovi brojevi su uveani na etniko-partizanskinain. Objektivno sudei moglo je biti oko 500 ranjenika, jer su borbe za osloboenjeSlunja trajale vie tjedana, a k tome su dopremani u Slunj svi ranjenici iz Bihaa, Zavalja,Petrovog Likog sela, Vaganca, Drenika, Rakovice i iz okolnih sela blie mjesta Slunja.

Zarobljenih hrvatskih vojnika je takoer bilo mnogo manje nego to navodi Stevo Opsenicai to su bili preteno domobrani i orunici. Ustae se nisu nikada predavali, a u beizlaznojsituaciji imali su za sebe i za najblie neprijatelje posljednju bombu.

Zarobljene domobrane i orunike, njih oko 60, etniko-partizani su sve poubijali. Neke odnjih sam zajedno s mojom majkom morao voziti na naim kolima u groblje. Jo i sada mi jepred oima izmrcvareni mrtvi domobran Joso od Kate Brinke iz sela Cvitovi.

Sve prognanike obitelji iz Primilja nastradale su od etniko-partizana

U kui uiteljica Cindri razgovaralo se je s pjesnicima Nazorom i Goranom i o drugim ivotnimsadrajima, ali ipak najvie o etniko-partizanskim zvjerstvima, jer je uiteljicama bio cilj, da

Nazora i Gorana kroz takove razgovore uvjere u pogrjeku njihovih dolazaka k umskim banditima.

Jelena Cindri je govorila o stradanjima Hrvata, prognanika iz Primilja, u Slunju. Tako su etniko-partizani ubili 10-ogodinjeg Matu Pavleia (Ivanovog) kao pastira, jer se je opirao pljakanju

svog stada. Njegovog oca Ivana Pavleia, sina Mikinoga, su nakon muenja ubili po presudiNarodnog suda. Ivanov brat Mate ubijen je u Srebrenici kao hrvatski vojnik, a brata NikoluPavleia, oca sedmero djece, su natjerali etniko-partizani da skae u smrt s visoke stijene. Uslinu smrt natjerali su etniko-partizani Ivana Pavleia Dragicinog. Strijeljali su presudomNarodnog suda Matu Rigljana, oca estero djece. Ivan Vukovi, prognanik iz Primilja, je umrood posljedica etniko-partizanskog muenja, a Dragan Vukovi, sin Nikole Vukovia iz Primilja,

je netragom nestao.

O ovima i drugim etniko-partizanskim zvjerstvima svakodnevno su uiteljice Cindri govorileVladimiru Nazoru i Ivanu Goranu Kovaiu.

Uvjeren sam da je Ivan Goran Kovai inspiriran za svoju poemu Jama u etniko-

partizanskome klanju u Slunju, napose na klanju oko 500 ranjenika. Ti ranjenici veinom subili slunjsko-hercegovaka mlade.

Na ovu inspiraciju za poemu Jama ukazuje mi Goranovo biljeenje podataka uiteljice Jelene


22/29

Cindri i ono to sam naprijed naveo o njegovom nezadovoljstvu, utljivosti i jednom jedinompitanju: Jesi li ti to klanje ranjenika zaista vidio?

S tim uvjerenjem da je Goran inspiriran u Slunju za potresnu poemu Jama ivjele su sestreuiteljice Jelena i Lucija Cindri i s tim uvjerenjem su umrle. Napose je Jelena u povjerljivimkrugovima uvijek govorila da Ivan Goran Kovai prije dolaska u Slunj nije imao gdje vidjeti nititako zorno uti o klanjima ljudi kao to mu je ona govorila o etniko-partizanskim klanjima ljudi uSlunju. Dakako, Ivan Goran Kovai je i osobno doivljavao etniko-partizansko muenje, klanje idruge oblike ubijanja hrvatskih vojnika i civila. Naalost i sam Ivan Goran Kovai je postaortvom srbsko-faistikih etnika.

Iz iznesenogase, dakle,moe suvjerljivomdozomsigurnostismatrati dasu Gorana zaJamuinspiriraleljudsketragedije uSlunju i da subarempribiljeke zanjene stihove

napravljeneu Slunju.

Jelena iLucijaCindri su

Goranu i Nazoru predstavile etniko-partizane

etnici i partizani (preteno komunisti) su se u Slunjskome kraju, zvanome Kordun, pokazali kaopljakai i koljai prije i istaknutije nego u bilo kojemu kraju Hrvatske. U tome zanatu pljake,muenja i klanja nedunih ljudi i svojih protivnika istakli su se etniko-partizani vie nego svakadruga vojska u ratu. Druge vojske u ratu su imale sabirne logore u kojima je ivot bio ispatanje,

muenje i vrlo esta smrt, ali je ipak netko bio osloboen ili je pobjegao ili na neki nain ostao iv,ali etniko-partizani nisu imali ratne logore, nego sve zarobljenike i osumjiene protivnike najprijesu obredno! muili, a zatim muenjem, klanjem i drugim teroristikim metodama smaknuli.

etnikoartizani su se odravali i razvijali od pljake i klanja ljudi jer drugih izvora za obstanak nisuniti imali, a ljude su likvidirali klanjem (to esto ponavljam jer im je to bila glavna metodasmaknua ljudi!) i srodnim brutalnim metodama, budui da nisu imali dovoljno strjeljiva pa su gamanje troili za ubijanja ljudi.

Vrlo esti i omiljeni zloini etniko-partizana bili su otimanje stoke, uz nerijetko ubijanje pastira, abrojne pastirice su muili, batinali i silovali, neke su i ubili, a ostale prognali u svoje selo...

Najei zloini etniko-partizana bili su prepadi na seoske redarstvenike postaje, u kojima je biloobino 2-6 redarstvenika orunika. Orunike su ubijali bez milosti i tako su dolazili do

pljakakog plijena: oruja, strjeljiva, ivei i drugih potrebtina. Omiljena zlodjela etniko-parizana su bila miniranje eljeznikih pruga, u kojima su najvie pogibali neduni putnici.


23/29

Ve od samog poetka uspostave Nezavisne Drave Hrvatske bilo je vrlo opasno putovati cestamaSlunjskog kraja. umski banditi etniko-partizani su saekivali te pljakali i u najveem brojuubijali pjeake, ljude prevoene na konjskoj sprezi, motornim vozilima i napose u potanskomautobusu i u tzv. Tapredu.

Jedan dio ljudi koje su etniko-partizani poubijali tijekom 1941. i 1942.

Autor ovog priloga ima popis od tono 106 preteno poklanih ljudi Slunjana (preteno 1941. i 1942.iz najueg mjesta Slunja), putnika ili zateenih u svojim kuama, od kojih u navesti samo nekolikoimena nedunih ljudi, samaca, ena, oeva obitelji i slino: (abecedno): Franjo Bari, SlavkoBednjanac, Grgur Begovi, Mijo Begovi, Ivan Bogovi, Ive Bogovi, Ivan Bosanac, JelenaBosanac, Juraj Boievi, Jure Boievi, Tomica Boievi, Boidar Brki, Mato Cvitkovi, Jankoop, Vid Flanjak, Milan Fumi, Ljubica Graan, Slavo Graan, Ante Grdi, Milan Hazler, MileHoljevac, Stipe Holjevac, Slavo Ivi, Jure Jareb, Ivica Juri, Jelena Juri, Ante Kati, Adam Kos,Milan Kosanovi, Pero Lali, Marija-Valentina Lesar, Stjepan Lali, Ivan Lovreni, Jure Luci,Ljekarnik Puba, Stanko-Anton Meguar, Mike Moilac, Slavo Mravunac, Mijo Nerali, IvanObajdin, Joso Obajdin, Mare Obajdin, Mate Obajdin, Ivan Pavlei (Barin), Ivan Pavlei (Mikin)Mate Pavlei (Ivanov), Nikola Pavlei (Mikin), Milo Poega (s tri suputnika), Ivica Radoaj, Ivo

Radoaj (s etiri suputnika), Janko Skukan, Joso Stipeti, Jure tefanac, Mia tefanac (s etirisuputnika), Milan tefanac, Nikola tefanac, Zvonko tefanac, Dragutin Turkalj, Ivo Tutek sdvojicom suradnika, Ivo Vrani, Otto Wolf, Mia Zmajlovi, Juraj alac (s dvoje suputnika)...

Rezanje naivo djece i mladih ljudi

etniko-partizani iz brigade Hamdije Pozderca su 13-godinju Ljubicu Graan zaklali predroditeljima u kui.

Brata pisatelja ovog priloga Milana Hazlera 14-godinjeg djeaka su pri odlasku na naukovanjezanata 21. oujka 1942. u Badljevinu presreli na putu nedaleko Slunja etniko-partizani MilanAdibaba i Branko Ili i predali ga etniko-partizankama u selu Raletina. Ove su ga naivo sasjekle.

Trei slian sluaj je mlada ena u drugom stanju Dragica Kovaevi, koju su radi nekog neposluhaodveli u Budaki i tamo silovali i muenjem umorili.

etvrti iz takvih sluajeva muenja je Ante Grdi, stihoklepac pjesme Na Kordunu grob dogroba, koju je prepjevao s pjesme Na Kupresu grob do groba. Toga deka su etniko-partizankenaivo rezale na Ivi brdu dok nije izdahnuo, a onda su gazile po njemu. To su gledali svi okolni

pastiri, meu kojima je bio i pisatelj ovih redaka. Slino su muili skoro sve rtve prije smaknua.

Ivana Rendulia su etniko-partizani i srbski civili ubili batinanjem kolcima, 21. lipnja 1941., kadjo nije ni bilo ustaa.

Marka Turkalja iz Rakovikog selita su etniko-partizani u Moilama, nakon svestranog muenja,bacili u bavu kuhane vode od ega je umro (Ivan Strii, rtvoslov Slunjskog kotara, Slunj, Zagreb2005.). Ovome nabrajanju je jedva mogue doi do kraja pa ostajem kod navedenih primjera. Njih

je i brojne druge zloine opisala Nazoru i Goranu uiteljica Jelena Cindri.

etniko-partizani su ljude guili dimom i utapali u rijekama

Uz klanje, etniko-partizani su u Slunju ubijali nedune ljude muenjem, premlaivanjem tupimpredmetima, bacanjem ivih ljudi u duboke bezdane (bezdana na Debeloj Glavi, u selu Moile blizuSlunja i u druge bezdane), guenjem dimom u peinama (oko 22 hrvatskih seljaka i dvije majke sdjecom u Kuterevievoj peini). Ovom metodom guenja dimom, kao sa svojim patentom, hvalio se

javno govorom i pisano njezin autor Petar Pepa Zinai, najvei poznati etniko-partizanskizloinac u Slunju i Slunjskome kotaru za vrijeme Drugog svjetskog rata i u porau i za srbsko-

agresivnog i genocidnog rata 1991. 1995.Taj zloinac Petar Zinai, inae ef Ozne, Udbe i njihovih sljedbenica u Slunju, ivi danas uBeogradu i u Budvi, pie protuhrvatske knjige i uiva u visokoj hrvatskoj mirovini. Njegovo


24/29

izruenje ne trai hrvatsko pravosue po hrvatskim zakonima niti po slovu Deklaracije EU-a zalustraciju komunizma i komunistikih zloinaca. Neka ovo slui na ast hrvatskome pravosudnomelniku Mladenu Bajiu i drugim pravosudnim dunostnicima u Republici Hrvatskoj.

etniko-

partizani suubijalinedune ljudenasilnimutapanjem urijekama.Primjerice,14. studenoga1942. uveernatjerali suskupinu oko

30 ljudi, enai djece daskau unabujalurijeku Koranui svi su se

potopili.

Evo odbrojnih samo

etiri pojedinana sluaja: udavili su u rijeci Mrenici Miu Zmajlovia (gonia stoke), u rijeci

Korani Janka Skukana (pekara) i Katu Matei (djevojku); u rijeci Slunjici udavili su SlovencaStanka-Antona Meguara (urara). Utapatelj Meguara je bio etniko-partizan Mile Rakini radipljake satova. Ljudima su svezali ruke i noge i k tome tei kamen oko tijela i bacili ih u rijeke.

7.Zavrne misli

etniko-partizanskazlodjela suneizbrojiva ineopisiva

Radipovijesneistine, a neradiumanjivanjazloinstava,od svih vojnih

ustrojstavamora se reida su


25/29

zloinstva etniko-partizana u Slunjskome kraju bila vodea, ak vea nego od svih drugih vojskazajedno. etniko-partizanska zloinstva su neizbrojiva i malne u svima zloinstvima prvi zloin su

poinili etniko-partizani, a onda je slijedila osveta.

etnici i pridrueni im komunistiki partizani su ubijali Hrvate radi ostvarenja Velike Srbije nahrvatskome prostoru. To je bilo programirano u svim etnikim, to e rei, i u etniko-

partizanskim planovima, a napose u onome etnikog stratega Stevana Moljevia i DraeMihailovia koji se svodi na: Poubijati, prognati i ostatak Hrvata od oko 200.000denacionalizirati! (Vidjeti o tome u Jozo Tomasevich: etnici u Drugom svjetskom ratu, Liber,Zagreb, 1979., napose Glava esta, etniki ciljevi i organizacija, str. 155. nadalje.)

Kroz itavuovu raspravu

provlai senaziv etniko-

partizani. Tojenajispravnijinaziv jer suetnici i

partizani biliudrueni udijeluHrvatske, ukoji spadaSlunjski kotari Plaanska

udolina. ak,kad su semeusobnosvaali pa iratovali vrlo

brzo su se etnici i partizani pomirii ili barem prelazili jedni k drugima. To je predmet obirnihstudija, u koje je ovdje nemogue ulaziti. Posvemanje opravdanje za naziv etniko-partizani vrijedido tree godine Drugog svjetskog rata, a to je vrijeme najveih zloina u Slunjskome kraju, kad suVladimir Nazor i Ivan Goran Kovai doli u Slunj na osloboeni teritorij.

Komunistiki zbornici na vie od 10.000 stranica puni su lai i zataja

Doktor povijesnih lai, komunist srbsko-etnikog svjetonazora uro Zatezalo objelodanio je, sasebi slinim suradnicima, dvadesetak Zbornika, izdavanih najvie u HAK-u, Karlovac. TaZatezalova literatura je prepuna lai na raun Hrvata, preuveliavanja glede dobrote, nedunosti irtava u pitanju Srba. K tome dolaze netoni podatci o broju stanovnika i nacionalnosti, razne zatajei tendenciozne manipulacije s postojeim istinama i iskrivljavanja injenica do u bezkraj.

Evo kako Zatezalova suradnica Mirjana Peremin pie u Zborniku 18, str. 905. nadalje pod naslovomLjudski gubici na podruju kotara Slunj i Veljun 1941. 1945. Doslovce na stranici 905. (uzskraivanje nepotrebnog teksta) stoji: Na podruju za koje utvrujemo ljudske gubitke... ivjelo je49.308 stanovnika. Ukupni broj ljudskih gubitaka iznosio je 10.098. Od toga je prema nacionalnomsastavu stradalo 9.852 Srba, 236 Hrvata i 10 ostalih nacionalnosti.

Postoji li ivi ovjek, koji moe vjerovati u ove lai doktora ure Zatezala?!Hrvatska brojidba rtava rata i poraa u kotaru Slunj


26/29

Saborska komisija za utvrivanje svih rtava Drugog svjetskog rata nala je na podruju kotaraSlunja, u kojeg spada i ratni kotar Veljun, oko 7.500 rtava Hrvata i oko 2.500 rtava Srba. Popisrtava je vren poimenino iz svih pristupanih izvora koji su smatrani pouzdanima, ali popis nijedovren jer je Koalicijska vlada na elu s drugom Ivicom Raanom ukinula komisiju. Zato gornje

brojeve izraavamo s oko, jer nisu popisane sve ratne i poratne rtve.

U popis nisu unesene rtve poginulih vojnika obadviju zaraenih strana na prostoru kotara Slunj izdrugih krajeva Hrvatske, bive Jugoslavije, Njemakog Reicha i Italije. Priblini podatci postoje, alie biti predmetom drugog priloga.

Na Kordunu grob do groba

Po svome zloinakome ishodu postoji velika slinost izmeu hrvatske narodne pjesme NaKupresu grob do groba i potresne poeme JAMA od Ivana Gorana Kovaia. Umjesto usporedneanalize, autor ovih redaka vrsto vjeruje da se sadraj obadviju pjesama odnosi na stradanjahrvatskog naroda u Slunjskome kraju i na Kupresu, dakako i drugdje.

Na Kordunu grob do groba,

Trai majka sina svoga

Nala ga je, na grob klekla,

I ovako sinu rekla:

O moj sine, radost moja,

gdje poiva mladost tvoja?

Otac plae, majka cvili,

Otvori se grobe mili

Grobak se je otvorio,

Sin je majci govorio:

Ne pla mila majko moja,

Teka mi je suza tvoja

Tea mi je suza tvoja

Nego crna zemlja moja.

Ajde majko domu svome,

Ne dolazi grobu mome

Ajde majko kai rodu

Da sam pao za slobodu

Idi majko kai rodu

Da se bori za slobodu.


27/29

Pjesma i sudbina prepjevnog pjesnika Ante Grdia

Na Kupresu grob do groba je izvorna hrvatska narodna pjesma. Moe li se uope zamisliti jednasrbska pjesma u kojoj se ne bi niti spomenulo srbsko ime. U pjesmi Na Kupresu grob do groba niu prepjevu Na Kordunu grob do groba nema spomena Srba pa je nepotrebno dokazivati da to nijesrbska pjesma, tim vie to se pjesma pjeva na melodiju budnice ustake Crne legije: Evo zore,evo dana, evo Jure i Bobana.

Hrvatskiorunik AnteGrdi, nakondolaska izKupresa uSlunj,koncemsijenja1943., donio

je tu pjesmu iprepjevao je.Pisatelj ovihredaka jeosobno

poznavaoorunika AntuGrdia. Uzobveznonaoruanje,

Ante je uvijeknosio sasobom

tamburicu zvanu dangubica i usnu harmoniku. Pjevuio je uglavnom domae pjesme Slunjskogkraja, napose iz zaviajne Rakovice, a neke je i sam sklepao kao na primjer: Slunjske dame, ljubeTalijane, // Nisu znale, da e ostat same. // Bilo bi im bolje ljubit domobrane, // Hrabre momke nae

Nezavisne... Sve od Slunja do Plitvice // Najljepe su cure rakovike. // One nose kiklje kratke //Da zavode momke like // Da pokau ubave noice // Koje krase mlade djevojice. // KreviteRakovane // ponosite domobrane... Spjevao je Ante Grdi i poneku politiku rugalicu, kao to jeova koja mi je jo u sjeanju: Tito, Veco, Puba, Nada / i jo Jelka k njima spada, / traljava je to

brigada...

Ante Grdi je zavrio u Slunju kao rtva enskog partizanskog zloina

Naalost i taj miroljubivi i dobri mladi, hrvatski orunik, postao je rtvom razbjenjelogkomunistikog i etniko-partizanskog zloina. Naime, 8. lipnja 1943. su komunisti i etniko-

partizani iz brigade Hamdije Pozderca djelomino zauzeli Slunj i nakon dva dana bili su protjerani.Slunjanima u pomo dola je 11. domobranska pukovnija iz Cetingrada i iz Velike Kladue.Hamdijina brigada je bila zloinakija od svih komunistikih i etniko-partizanskih zloinaca kojisu oslobaali Slunj tijekom itavog rata. Ubijali su staro i mlado, muko i ensko, civile izaroljene vojnike.

Meu zarobljenim nesretnicima naao se i orunik Ante Grdi kojeg su partizanke strijeljale naIvi brdu u Slunju, 9. lipnja 1943. Nije to bilo obino strijeljanje, nego su ga etniko-partizanskezloinke, dakako Srbkinje, rezale ivoga na komade i pritom pucale u njega. Tu je raskomadanostao leati do drugog dana, kad su ga njegovi roditelji odvezli u Rakovicu i sahranili na mjesnomgroblju, gdje i danas poiva vjeni san u dragoj zemlji hrvatskoj.

Kupres nekada


28/29

Pisatelj ovih redova, kao domobranski astnik u priuvi, zavrava ovu raspravu s domobranskimposmrtnim pozdravom: S nama si Ante!

Zakljuak

Tuna narodna pjesma Na Kupresu grob do groba i njeni prepjev Na Kordunu grob do groba,kao i pjevna melodija od Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana... hrvatska je narodna pjesma i

melodija. Svaka dvojba u tu istinu je bez osnove i svako srbsko posizanje za ovom hrvatskompjesmom je primitivni oblik krae tipian za Srbe.

Potresna poema JAMA od Ivana Gorana Kovaia je takoer strana slika stradanja hrvatskognaroda.

Obadvije hrvatske pjesme: Na Kordunu grob do groba i Goranova Jama su svjedoanstvastradanja hrvatskog naroda obadviju vjera, napose Hrvata katolika u Slunjskome kraju. Prva je

prepjev s hrvatskog Kupresa na hrvatski Kordun, a druga je po svim raspoloivim podatcimainspirirana u Slunju na etniko-partizanskim zloinstvima, koja je osobno upoznao i doivio IvanGoran Kovai u Slunju.

Jama ima svoju prvu inspiraciju u kui etniko-partizanskog Narodnog suda i muilita u

Slunju, a tragino obogaenje inspiracije dobio je Ivan Goran Kovai od slunjskih uiteljica,sestara Jelene i Lucije Cindri, prvih dana 1943. kad su mu uiteljice prikazale sva poznataetniko-partizanska zloinstva u Slunju i u Slunjskome kotaru, zvanome Kordun.

to rei?

Rat je uvijek bio i uvijek e biti veliko zlo. Naalost za komuniste to izgleda nije tako. Oni sanjaju oneprestanoj revoluciji i svijetu stvorenom na njezinom teroru. alosno je kad u tu mreu zapadnu iljudi koji bi svojim prirodnim darovima trebali nadahnjivati druge na ispravno ponaanje irazmiljanje. Ovdje smo vidjeli kako je to bilo s Vladimirom Nazorom i Ivanom GoranomKovaiem. Prvi je dulje djelovao kao komunistiki aparatik pa bi bilo potrebno o njemu puno viegovoriti. Ivan Goran Kovai izgleda da se, ne samo prema ovom tekstu, prilino izgubio. Unatosvemu komunistikom zlu i svom nutarnjem nepristajanju uz njega ipak je spjevao uz ostalo isljedeu pjesmu. Komunisti su je namijenili svojim protivnicima, a to ako Kovai govori upravo onjima, neto slino kao u poemi Jami?

Mrzimo vas!

Mrzimo vas, hulje,

Mrzimo, krvnici,

Vi, pljakake rulje!

U majinoj klici

Kunu vau djecuutrobe svih ena.

Nae ljute guje

Kroz kost e vam gmizat,

Pobjenjele kuje

Crijeva e vam lizat

Muhe zukavice i smrdljivi crvi

Osvetu e mnoit

u crnoj vam krvi.


29/29

Srcem bismo jeli

Pogano vam meso,

na leine sjeli

I kliktali bijesno,Smrdeima vaim punili bi plua

Za pobjede nove, nova nadahnua.

(objavljena u Grai za kulturno-umjetniki rad godine 1943.)

Oni su tako postupali. A kako danas postupaju batinici zle komunistike namisli, ne samo ukulturi? Pustimo svakom da odgovori u tiini svoga srca.

Object2

Object3

Documents

Svjedočim da su četničko partizanski zločini nadahnuli poemu Jama