Kapidžić A, Kovačević L. Klinička elektroencefalografija. U: Sinanović i saradnici. Neurologija ; Tuzla:Infograf: Udruženje neurologa, 2012; 55-58.

Klinička elektroencefalografija je metoda registriranja električne moždane aktivnosti, a

izvodi se pomoću elektromedicinskog uređaja nazvanog elektroencefalograf. Za registraciju

bioelektričnih potencijalna koriste se elektrode koje se raspoređuju na poglavini, prema

određenom protokolu. Zapis koji dobijamo na ovaj način nazivamo elektroencefalogram

(EEG). Prvi elektroencefalogram zabilježio je njemački neuropsihijatar Hans Berger, 1924.

godine. Važno je naglasiti pacijentu da nema nikakvoga štetnog zračenja, niti opasnosti zbog

ponavljanja pretrage. U elektroencefalogramu opisujemo različite vrste talasa, koji se

razlikuju prema frekvenci:

• Alfa talasi imaju frekvencu 8 do 13 Hz, a amplituda se kreće od 50-100 microVolta.

Najzastupljeniji su u budnom, relaksiranom stanju, a blokiraju se otvaranjem očiju i

pri mentalnom naprezanju. Predstavljaju dominantnu EEG aktivnost odrasle, budne,

zdrave osobe.

• Beta talasi imaju frekvencu 14 do 30 Hz, a amplituda je manja od 30 microVolta.

Javljaju se pri pojačanim mentalnim aktivnostima, pojačanoj pažnji, a zastupljeniji su

u „emocionalno napetih“ osoba.

• Theta talasi imaju frekvencu 4-7 Hz; nalaze se simetrično iznad temporalnih regija

u EEG-u zdrave, budne osobe do 25. godine života (u svega 10%). Ako su

zastupljeniji u većem procentu, asimetrični i javljaju se nakon 25 godina starosti,

predstavljaju abnormalan nalaz. Normalan nalaz su u pospanom stanju i u snu.

• Delta talasi imaju frekvencu ispod 4 Hz i najveću amplitudu. Normalno se javljaju u

EEG-u djece do godinu dana i u snu, a smatraju se patološkim nalazom u odraslih

budnih osoba.

Slika 1. EEG nalaz u granicama fizioloških varijacija

U specifične grafoelemente (epileptiformne promjene) u EEG-u spadaju: šiljci

(trajanja 20-60 msec), oštri talasi (trajanja 60-500 msec), multipli šiljci, šiljak-talas

kompleksi, multipli šiljak-spor talas kompleksi, oštar talas-spor talas kompleksi. Sve

promjene u EEG-u mogu biti lokalizirane (fokalne) ili difuzne, a prema trajanju kontinuirane

ili paroksizmalne (kratkotrajne).

Slika 2. Šiljak talas i multipli šiljak talas kompleksi (specifični grafoelementi)

U elektroencefalogramu možemo primjetiti i druge talase, koje nazivamo artefakti, a koji

nastaju kao posljedica pomjeranja elektroda, znojenja, mišićne aktivnosti (treptanje,

pomjeranje bulbusa, mrštenje). Važno ih je prepoznati pri interpretaciji nalaza.

Indikacije za elektroencefalografiju:

• epilepsija, kao i svi ostali poremećaji svijesti (krize svijesti)

• encefalitisi, glavobolje, ekspanzivni intrakranijalni procesi;

• cerebrovaskularna i degenerativna oboljenja mozga; demencije;

• kraniocerebralne povrede; intoksikacije;

• poremećaji spavanja; utvrdjivanje cerebralne smrti

Izvođenje pretrage Standardno elektroencefalografsko snimanje (EEG), u prosjeku traje oko 30 minuta, a

pretragu izvodi educirani EEG tehničar. Prije same EEG registracije moraju se izvršiti

određene predradnje koje su preduslov za dobijanje korektnog EEG zapisa:

• Objasniti pacijentu da se radi o bezopasnoj, neinvazivnoj, bezbolnoj metodi, te mu

skrenuti pažnju da sluša uputstva tehničara;

• Pacijent treba biti relaksiran, opušten, sit, udobno obučen;

• Vlasište treba biti čisto, suho, bez laka, gela i sličnih sredstava;

• Pacijent ne smije biti alkoholiziran, a po mogućnosti najmanje 48h prije snimanja ne

bi trebao uzimati psihotropne lijekove.

Elektrode se prema Internacionalnom sistemu “deset-dvadeset” (10/20) postavljaju na

određena mjesta na poglavini i međusobno povezuju. Pri postavljanju (ili ljepljenju),

elektroda koristimo kontaktni EEG gel, koji smanjuje otpor između kože i elektroda. Nakon

postavljanja elektroda, pacijenta se zamoli da zauzme ležeći (rjeđe sjedeći), udoban položaj,

te se elektrode povezuju sa odgovarajućim mjestima na priključnoj kutiji EEG aparata. Izvrši

se provjera kontaktnog otpora, podešavanje filtera i osjetljivosti aparata. Tokom standardnog

EEG-a rade se uobičajene metode provokacije: hiperventilacija (3 do 5 minuta dubokog

sporog disanja) i intermitentna fotostimulacija (IFS) pomoću stroboskopa (izvora svjetlosti),

koji proizvodi bljesak frekvencije 1-30 Hz na udaljenosti oko 30 cm.

Stereoencefalografija vrši se pomoću dubinskih elektroda, a služi za preciznije odredjivanje

epileptogenog fokusa. Elektrokortikografijom se vrši registriranje cerebralne aktivnosti na

otvorenom mozgu, a koristi se u u hirurgiji epilepsije. Poligrafija podrazumjeva istovremenu

registraciju elektroencefalograma, elektrokardiograma, elektrookulograma i elektromiograma.

Holter EEG predstavlja praćenje električne aktivnosti mozga izvan EEG kabineta, tokom 24

sata, pomoću minijaturne kasete za snimanje, a daje uvid u promjene tokom svakodnevnih

aktivnosti pacijenta (u budnom stanju i snu).

Video EEG monitoring-LTME (Long term monitoring for epilepsy) prestavlja višesatno

odnosno višednevno simultano registriranje EEG-a i ponašanja pacijenta (pomoću video

monitoringa). Koristi se u procjeni paroksizmalnih dešavanja, diferenciranja epileptičkih od

neepileptičkih kriza, utvrdjivanja korelacije EEG promjena i semiologije kriza, odnosno

diferenciranju parcijalnih od generaliziranih napada, praćenju terapijskog odgovora, te u

preoperativnoj pripremi pacijenta (izvodi se na Klinici za neurologiju UKC-a Tuzla)