26
KLINIČKA NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA (KNRD) DEFINICIJA OBLASTI KNRD se bavi proučavanjem i definisanjem kliničkih slika koje nastaju usled NEUJEDNAČENOG TOKA RAZVOJA LIČNOSTI u oblasti PSIHOMOTORNOG RAZVOJA, SAZNAJNE ORGANIZOVANOSTI i RAZVOJA GOVORA. Dok, klinička neuropsihologija prati pojave odnosa između lezija CNS, ispada psihičkih funkcija i oblika ponašanja. Pri psihološkoj obradi ličnosti u razvoju, psiholog često izvesti o „organicitetu“, i do skora smo bili skloni da to povezujemo za neki preležani encefalit lakšeg oblika ili neku mikrotraumu. Međutim, danas kod dece sa „organicitetom“ često uz pomoć psihol. testova i EEG-a nalazimo nezrelost CNS-a, bez znakova lezija CNS-a. „Organicitet“ postoji, ali ne usled traume oštećenog CNS-a, već usled NEUJEDNAČENE RAZVIJENOSTI konkretnih NERVNIH STRUKTURA. KNRD danas obuhvata sve one probleme koji su doskora tretirani kao poremećaji psihomotorike (u francuskoj literaturi), a koji su samo delimično bili obuhvaćeni u engleskoj literaturi pod terminom „Minimal Brain Dysfunction“. Specifičnost KNRD je što se usamljene kliničke pojave sagledavaju u uzajamnoj povezanosti i u kontekstu celine kojoj pripadaju, što ih čini jasnijim i tretabilnijim. NASTAJANJE KLINIČKIH SLIKA Pojave kojima se bavi KNRD nastaju posredstvom naslednih i sredinskih činilaca. Npr. razvoj inteligencije: kod dece svih sredina se novi kvaliteti javljaju krajem 2. godine, pa opet oko 6. godine, pa apstraktno mišljenje u 11.,12. god. Dakle postoje genetski neumoljive zakonitosti izvan kojih se ne može, ali u okviru kojih sredinski činioci, u okviru određene faze

Klinička Neuropsihogija Razvojnog Doba

Embed Size (px)

DESCRIPTION

KLINIČKA NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA

Citation preview

KLINIKA NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA (KNRD)

KLINIKA NEUROPSIHOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA (KNRD)DEFINICIJA OBLASTIKNRD se bavi prouavanjem i definisanjem klinikih slika koje nastaju usled NEUJEDNAENOG TOKA RAZVOJA LINOSTI u oblasti PSIHOMOTORNOG RAZVOJA, SAZNAJNE ORGANIZOVANOSTI i RAZVOJA GOVORA.

Dok, klinika neuropsihologija prati pojave odnosa izmeu lezija CNS, ispada psihikih funkcija i oblika ponaanja.

Pri psiholokoj obradi linosti u razvoju, psiholog esto izvesti o organicitetu, i do skora smo bili skloni da to povezujemo za neki preleani encefalit lakeg oblika ili neku mikrotraumu. Meutim, danas kod dece sa organicitetom esto uz pomo psihol. testova i EEG-a nalazimo nezrelost CNS-a, bez znakova lezija CNS-a. Organicitet postoji, ali ne usled traume oteenog CNS-a, ve usled NEUJEDNAENE RAZVIJENOSTI konkretnih NERVNIH STRUKTURA.

KNRD danas obuhvata sve one probleme koji su doskora tretirani kao poremeaji psihomotorike (u francuskoj literaturi), a koji su samo delimino bili obuhvaeni u engleskoj literaturi pod terminom Minimal Brain Dysfunction.Specifinost KNRD je to se usamljene klinike pojave sagledavaju u uzajamnoj povezanosti i u kontekstu celine kojoj pripadaju, to ih ini jasnijim i tretabilnijim.

NASTAJANJE KLINIKIH SLIKA

Pojave kojima se bavi KNRD nastaju posredstvom naslednih i sredinskih inilaca.

Npr. razvoj inteligencije: kod dece svih sredina se novi kvaliteti javljaju krajem 2. godine, pa opet oko 6. godine, pa apstraktno miljenje u 11.,12. god. Dakle postoje genetski neumoljive zakonitosti izvan kojih se ne moe, ali u okviru kojih sredinski inioci, u okviru odreene faze deluju podstiui razvoj sposobnosti linosti ili ne. Odreene porodine grupe ili sredine utiu stimulativno na razvoj govora, druge na razvoj psihomotornih aktivnosti...Svaka struktura linosti relativno samostalne funkcije ima i svoj osoben genetski kod razvoja. Npr. dete dostigne odreeni nivo razvoja inteligencije, ali ne i isti nivo operativnosti miljenja u oblasti matematikog miljenja (razvojna diskalkulija). U takvim situacijama, kada se u datom trenutku javi NEUJEDNAENOST u dostignutom RAZVOJU pojedinih STRUKTURA LINOSTI, dete nije u stanju da adekvatno odgovori zahtevima sredine, to daje KLINIKU SLIKU DISHARMONINOG RAZVOJA. Da bi se omoguilo da mozak funkcionie kao jedinstvena celina, integriui niz funkcionalnih sistema, neophodno je da se razvoj funkcija tih sistema odvija harmonijski ujednaeno. Dakle, vano je da se u datom trenutku sve funkcije linosti nau u istoj ravni razvijenosti, to onda daje sliku dograenosti te linosti u odreenoj oblasti delovanja.DIFERENCIJALNO DIJAGNOSTIKI POSTUPAK

a) Klinike slike nastale usled disharmonikog razvoja- traju od poetka, tokom detinjstva, i to u onoj formi koju odreuje data faza razvoja. Ono to se npr. u doba logikog miljenja javlja kao saznajni problem, u ranijoj se fazi razvoja manifestovalo kao poremeaj u ponaanju. Anamneza ove dece- bez podataka o ranim traumama CNS-a. Anamneza trudnoe majke, poroaja, ranog detinjstva ne razlikuje se od one u optoj populaciji, tek podaci o toku psihomotornog razvoja postaju postepeno specifiniji za ovu decu. Neka kasnije progovore, neka prohodaju, a ree kasnije i prohodaju i progovore. Pokazuju razliite oblike neuklopljenosti u zahteve sredine, u poetku se to podvodi pod nestaluke, a kasnije kada roditelji i okolina ne dobiju oekivane, normalne oblike ponaanja, postaje prvi put jasno da neto ne funkcionie. Neuropsiholoka obrada pokazuje da ne postoje ispadi struktura i funkcija, ve da su neke strukture i funkcije na neto niem nivou integrisanosti, a neke na odgovarajuem nivou. Npr. dete sa motornim debilitetom nema oteenu motoriku, ono je samo paratonino.

b) Klinika slika minimalnog cerebralnog oteenja (MCO)- nastaje kao posledica minimalnih cerebralnih lezija CNS-a, koje unitavaju strukturu i funkciju u neznatnom obliku, ali ipak uoljivo. U anamnezi pronalazimo podatke da je dete imalo pupanu vrpcu oko vrata, da je teko prodisalo, ili imalo visoke temperature sa konvulzijama tokom ranog detinjstva, da je prelealo rani ili blagi oblik encefalita, da je imalo krvav likvor pri roenju...Ova deca tako ve od prvih dana ivota pretstavljaju visoko anksiogen inilac za svoje roditelje, koji svoju strepnju dalje prebacuju na decu., pa jadna deca i pored minimalnih oteenja jo i pojaano strepe i tee su prilagodljiva tokom celog detinjstva. Npr. leva ruka jedva primetno deblja, pa imamo patoloko levatvo, jer je dete prisiljeno da pie jaom levom rukom, ili znaci spasticiteta to se vidi u dranju ake, ruku ee savijenih u laktu...Nekada su prisutni i crvuljasti pokreti ruku...Ali ovim, razvijenost psdihikih funkcija nije ugroena.

c) Klinike slike psihomotornih obolenja- dogaaju se u oblasti vegetativnog sistema, u oblasti oseajnog ivota i u oblasti hormonalnog sistema, to svakako iskljuuje uporeivanje ovih klinikih slika sa onima kojima se bavi KNRD.NAPOMENA: klinike slike nastale usled disharmoninog razvoja pojedinih struktura linosti javljaju se u oblasti VOLJNIH aktivnosti,a ne vegetativnih ili onih u oblasti hormonalnog razvoja.

Diferencijalna dijagnoza izmeu klinikih slika koje su nastale usled disharmoninog razvoja i onih u srodnim podrujimaRed.br.Diferencijalna dijagnostika grupaAnamnezaNeuroloki znaci oteenja CNSOmetene voljne aktivnostiEndokrini poremeajiNeurovegetativni znaciSimbolino znaenje

1Neuroloko oteenje CNS

2MCO (blag intenzitet)

3Disharmonian razvoj

4Psihosomatsko oboljenje

KLASIFIKACIJA POREMEAJA KOJIMA SE BAVI KNRDPrvu klasifikaciju klinikih pojava iz oblasti klinike neuropsihologije, iako danas beznaajnu, sainio je Gurevi 1925. Njegov je spisak inio pet klinikih pojava.

Klasifikacija poremeaja psihomotorike po Valonu

a) Motorni infantilizam (Homburger)- uslovljen je usporenou razvoja motorike i moe da se dijagnostifikuje ve u 3-4 godine. Oekujemo niz refleksa koji bi trebalo da su ve isezli. Ova klinika pojava sama postepeno isezava.

b) Motorna i mentalna asinergija- nistagmus pri krajnjem poloaju bulbusa u stranu i hiperkinetiko ponaanje.

c) Donji ekstrapiramidalni sindrom (Homburger, Gurovi), Srednji ekstrapiramidalni sindromi (Valon), i Gornji ekstrapiramidalni sindrom- u sva tri otkrivamo poremeaje motorike po ekstrapiramidalnom tipu.d) Sindrom motornog i mentalnog debiliteta ili kortiko projektivni sindrom- pojaani tetivni, a snieni koni refleksi, sinkinezije, slabost voljnih pokreta, nespretnost, nedostatci pri hodu i govoru i enuretine smetnje.

e) Kortiko asocijativni frontalni tip poremeaja- nesklad izmeu utiska koje dete odaje i njegovog ponaanja.

f) Posturo psihika nestabilnost- statina nestabilnost dece, pridravaju se za neto, premetaju se, kao da su nestrpljiva, nepaljiva, esto logoroina, to je zdrueno sa oseajnou koja ide iz krajnosti u krajnost, od stidljivosti do besa.

Danas se pojavljuju potpuno novi naini opisivanja klinikih manifestacija i daju im se novi nazivi, a ne kao po Valonu prema pretpostavljenim deficitima kortiko projektivnim ili kortiko asocijativnim. Ali ova Valonova podela se moe smatrati preteom i utemeljenjem savremene KNRD.Klasifikacija prema Airaigeri

Poremeaji su podeljeni u dve grupe,na poremeaje psihomotorike i poremeaje motorne izvrivosti.I Poremeaji psihomotorike podrazumevaju poremeaje ije je etioloko jezgro preteno na instrumentalnom ili motornom nivou, moglo bi se rei da su to tipini motorni poremeaji. To su:

a) Rani tonini poremeaji- tu sreemo opis anaklitike depresije, tu su i tri vida poremeaja tonusa dojenadi (hronina hiperaktivnost, hipertenzija miia, stupor sa hipertonusom miia). Sve ove pojave su uzrokovane poremeajem oseajnog ivota dece na ranom uzrastu.b) Navike i poremeaji psihomotorike tokom razvoja- eksplorativni tip poremeaja navika (trljanje nosa, eljanje...), pranjenje po ritmikom tipu (klaenje u sedeem i stajaem poloaju, klaenje glavom), autoagresivni tip pranjenja (udaranje po sopstvenom licu), trihotilomanija, onihofagija, ofensa capitis (udaranje glavom o tvrdu podlogu). Zatim slede tikovi, il de la Turetova bolest, motorni debilitet, psihomotorna nestabilnost.

II Poremeaji motorne izvrenosti

Tu spadaju apraksije (disgrafija i razvojna dispraksija).

NAA KLASIFIKACIJA POREMEAJA KOJIMA SE BAVI KNRD

r. br.Prakto-gnostiki poremeajiPoremeaji iz razvojne neurolingvistikePoremeaji psihomotorike u uem smisluPoremeaji usled opteg razvojnog neskladaNerazvijenost inteligencije i rani poremeaji oseanja

1Opta razvojna disgnozija--Razvojna dishronijaOligofrenije

2Razvojna diskalkulija----

3Razvojna disleksijaRazvojna disfazija---

4Opta razvojna dispraksijaPoremeaji govora usled poremeaja oseanjaRazvojni hipekinetski sindromOpta razvojna disharmonijaRane deije psihoze

5Razvojna konstruktivna dispraksijaDislalijaTikoviDislateralizovanost-

6Razvojna disgrafijaDizartrijaMotorni debilitet-Navike i poremeaji psihomotorike

Analiza se moe vriti i po kolonama i po redovima.

RAZVOJNE DISGNOZIJEGnostike funkcije ili funkcije prepoznavanja drai i dogaaja u okviru subjektivnog i objektivnog prostora

Samo opaanje, inteligencija, oseajno usmerenje ne obezbeuju i prepoznavanje opaenog. Opaanje drai koje pristiu omoguavaju primarna polja, a gnoziju obezbeuju sekundarna polja.

Opta gnostika aktivnost se raa prva i podrazumeva prepoznavanje oblika ulima vida, sluha, mirisa, dodira, pri emu kinestetika aktivnost ima odreenu ulogu koordinatora tih drai koje pristiu i proimaju se. Svi ovi procesi prepoznavanja iako se odvijaju pojedinano i nezavisno ocelovljuju se u jedinstvenom doivljaju predmeta, osoba, sveta. Kada se ova opta gnostika aktivnost razvije relativno skladno, onda nastaju i vii oblici gnostikih procesa koji obuhvataju oblast otkrivanja i pridavanja znaaja opaenim i prepoznatim delovima sveta. Ovaj vii nivo gnostikih aktivnosti omoguava nivo simbolizacije i ostvaruje se u oblasti tercijalnih senzornih polja u svom osnovnom obliku, da bi se vii integrativni nivo ostvario tek pojavom dominacije hemisfera. Tada se onaj oblik gnostikih aktivnosti koji je okrenut ka uestvovanju u svetu drugih, ka drutvenosti, odvija u oblasti dominantne hemisfere, a onaj oblik koji je okrenut ka oseanjima i intimnosti odvija u oblasti minorne hemisfere.

Imamo tri grupe razvojnih gnostikih poremeaja:

1. OPTU RAZVOJNU DISGNOZIJU

2. RAZVOJNU DISKALKULIJU

3. RAZVOJNU DISLEKSIJU

1. OPTA RAZVOJNA DISGNOZIJAU anamnezi saznajemo da su deca poela da pokazuju tekoe pri prvim pokuajima da se ukljue u organizovan kolektivni ivot. Ne umeju da se uklope, da prepoznaju zakonomernosti, pa iako su usmerena i zainteresovana za druge, ova deca ostaju po strani i poinju da trpe. Ovo se trpljenje razreava ili tako to se dete povlai u sebe, ili povienim aktivnostima, ili povremenim grubostima prema drugima ili samoprekorom i neraspoloenjem.

Saznajni procesi: kasnije shvataju i razumeju vrednost novca, broja, to shvatamo kada ih poaljemo da neto kupe, a sasvim nam postaje oigledno kada krenu u kolu. Sporo usvajaju konkretne operacije u oblasti klasifikacije i serijacije (serije u oblasti pojmova o vremenu, serije slova azbunog niza, serije u nizu brojeva).

Govor: Nivo fonacije je ovladan, a dezorganizovana je sintaksika struktura i semantika vrednost. Ne umeju da prepriaju priu koju su ula i razumela po redosledu, ne umeju po redosledu da prepriaju ta su radili jue, tog dana, u koli.

Pisani govor:Umeju da prepiu tekst sa table, gde se vidi jasna lineacija i prepoznavanje slova i pisanog govora, ali diktat im teko ide i esto se svede na nekoliko poetnih slova, dok slobodni sastav nisu u stanju ni da zamisle.

Oseanja: Jedna grupa dece se doivljava sa povienim raspoloenjem, nasmejana su, deluju vedro, rado su meu decom, odaju utisak uklopljenosti, ali kada im se prate aktivnosti, uvia se da u njima samo statiraju. Druga grupa ove dece deluje povueno, razdraljivo, uklapaju se u grupu samo kada je neka jurnjava, esto na najmanje uskraenje reaguju tuom i razbijanjem igre. Opaaju svoj neuspeh u pisanju, raunanju i prepriavanju i to izaziva gnev na sebe i naputanje napora za uenjem. Ovaj uvid u vlastiti problem se ne primeuje kod dece sa povienim raspoloenjem.

Neuroloki nalaz: uredan

Psiholoki testovi: WISK, upadljivo loi rezultati na subtestovima informacija, slinosti, kodiranja i aritmetike. U celini verbalni faktor je manji od manipulativnog znaajno (za oko 20 poena).

Defektoloki nalazi: nii nivo usvojenosti kolskih znanja, tekoe u usvajanju novih pojmova i otpornost na uobiajene reedukativne postupke disleksikih i diskalkulinih smetnji.

Ova su deca dakle ovladala shemama psihomotornog ponaanja i koriste ih adekvatno, tj. spretno organizuju kretanje u prostoru, manipulativne i grafomotorne aktivnosti. Istovremeno imaju jasno neposredno opaanje injenica sveta oko sebe, to se vidi u relativno dobrom prepisivanju teksta, ali problem nastaje onda kada se sheme senzomotornih odnosa prenesu u ravan predstava, a nivo simbolizacije je sasvim otean, to vidimo pri pisanju sastava.

2. RAZVOJNA DISKALKULIJA

Ovladavanje pojmom broja i njegova upotreba u reavanju problema nam na nivou misaonih operacija omoguava:

a) Klasifikaciju odreenih vrednosti i pojava (npr. broj 5 ini klasu neparnih brojeva).

b) Postavljanje u redosled brojem oznaenih klasa i pojava (npr. broj 5 je po redosledu iza 4 a ispred 6)

c) Svest o permanentnosti predmeta i pojava (npr. u broju 5 je permanentna vrednost svih brojeva do 5)

d) vri se dinamika inkluzija klasa i aditivnosti (npr. broj 5 sadri ukljuenu klasu koja ima vrednost 4 ili je etvrta po redosledu, i klasu 3 i klasu oznaenu sa 2...Broj 5 nastaje dodavanjem (adicijom) vrednosti 1 vrednostima oznaenim sa 4.)

e) uoava se korespodentnost vrednosti oznaenih brojem (npr. broj 5 je korespodentan sa svim vrednostima broja 5 koje se odreuju prema istoj skali vrednovanja, novana vrednost korespondira sa koliinom robe, ocena sa veliinom znanja...)

Razvojna diskalkulija se javlja kao tekoa u savladavanju matematikih operacija i poimanja brojanih odnosa. Ove tekoe se javljaju u prvom susretu deteta sa brojem i korienjem broja.

Obino se javlja samostalno, nezavisno od ovladanosti leksikim sposobnostima i sposobnostima govora koji se ne odnosi na probleme matematikih operacija. U okviru samih matematikih operacija govor se javlja kao ozbiljan problem.

Dete sa diskalkulijom nekada deluje kao dete koje ne ume da rauna, a nekada kao dete koje ne razume ta mu se govori, iako sasvim dobro razume naloge, tekstove pria i te tekstove ume da prepria.

Klasifikacija se razvija usporenije kao i inkluzija klasa, to ini da ova deca sa tekoama razumeju razdvajanje celine na delove, graenje novih celina, odnose izmeu mnoina i njihovih inilaca...

Uoavanje konzervacije se zadrava u ravni uoavanja konzervacije mase due od oekivanog.

Ova deca se radije igraju sa decom mlaeg uzrasta i tako se ponaaju. Doivljavaju se nesposobnom u odnosu na druge od ega se esto brane osmehivanjem i detinjarijama u ponaanju. esto se dovode sa sumnjom na oligofreniju.

Daljom analizom ustanovljava se dislateralizovanost, neprepoznavanje naziva prstiju, naroito onih izmeu palca i malog prsta. Dva krajnja prsta se najee prepoznaju i zna im se naziv.

Umeju da napiu cifre u nizu, ali im esto zamenjuju mesta (broj 14 piu kao 41).

Manje gree prilikom sabiranja dva manja broja, nego pri njihovom oduzimanje, mnoenju, a naroito deljenju. Dui niz cifara koje treba sabrati izazivaju zabunu. Zadaci dati reima ili slikom razumeju se i mogu se reiti sa tekoama ili se uopte ne razumeju. Slike deluju upeatljivije od brojanih vrednosti koje se tu kriju i pod obiljem utisaka koje ove slike daju, gubi se permanentnost brojanih vrednosti koje se u njima podrazumevaju.

Svaka klinika slika diskalkulije duboko je vezana i za kvalitete same linosti u tom trenutku razvoja. Etiologija same pojave nije poznata. Nagaanja idu od onih da je uzrok diskalkulije u dinamici oseajnog ivota, pa do onih da je uzrok u nekim tajanstvenim mikrotraumama CNS.

3. RAZVOJNA DISLEKSIJA I DISORTOGRAFIJADisleksija i disortografija su kliniki oblici istog poremeaja.

Razvojna disleksija je poremeaj koji se sastoji u tekoama u savladavanju itanja u detinjstvu i spada u poremeaje razvoja gnostikih sposobnosti.

Razvojna disortografija je poremeaj koji se sastoji u tekoama u savladavanju gramatikih i sintaksikih oblika pisanog govora.

Obe pojave spadaju u oblast razvojnih problema.

Aleksija kao totalna nemogunost itanja javlja se usled lezija kore mozga i u toku njene rehabilitacije mogu se postii faze disleksinog itanja koje razlikujemo od prethodno opisane razvojne disleksije.

Klinika slika razvojne disleksije

Deca itaju sporo, oteano isitavaju, zastaju pri itanju i onda naglo praskavo proitaju sledei slog ili ostatak rei, proitanoj rei dodaju slog ili glas kog nema, zanemaruju neke glasove ili slogove, ponekad itaju hrpu glasova ili slogova koji nita ne znae, esto zamenjuje slova iji su glasovi slini po zvunosti ili obliku pisanja (p-b, d-t, -, d-d). Dete moe da razume proitano za razliku od onog ko to slua, ali moe i samo da ne razume ta je proitalo.

Ove tekoe se javljaju od samog poetka obuke itanja, a ree posle desete godine. Tada dete ve nae neki svoj model za razumevanje i brzinu itanja, koje se vie u tom uzrastu i ne procenjuju. Tekoe u itanju imamo i kod odraslih koji ree itaju, naroito sporo itanje odraslih.

Dete sa razvojnom disleksijom prepoznaje slova, ali ih ne povezuje ili teko povezuje u leksiku celinu.

Osim problema sa itanjem dete sa disleksijom nema odgovarajue razvijen govor na sintaksikom i semantikom nivou. esto sreemo disfazinu reenicu ili re koja podsea na deije dislalije (pas laje-pas jale, lakat-latak...), to roditelji umeju da pogreno podvedu pod maenje, a dete zapravo nedovoljno jasno vri individualizaciju rei, to se naroito ogleda u pisanom tekstu.

Kod disleksine dece moemo sresti i oberukost, probleme odnosa prema ritmu, poremeaje orijentacije u vremenu i prostoru...Meutim, u klinikim slikama disleksije ne sreemo uvek sve ove nabrojane pratee ili udruene pojave. Najee se disleksija sree udruena sa jednom ili dve od ovih pojava, to govori da disleksija nije samo poremeaj itanja, ve je deo opteg problema koji postavlja nedograenost organizovanosti psihomotorike i govora u datom trenutku razvoja.Klinika slika razvojne disortografije

Disortografija je pojava oteanog savladavanja pravilnog gramatikog, sintaksikog i uopte jeziki ispravnog pisanja pisanog teksta i poruke. Disortografiki rukopis ima iste oblike greaka kao i disleksiko itanje (dodaju se ili oduzimaju slova, povezuju po dve rei ili po polovina sledee rei, a sve praeno obiljem gramatikih nepravilnosti).

Disortografija se esto brka sa disgrafijom. Disgrafija je problem lineacije i grafomotornog ina, a disortografija je problem govorenja, problem simbolizacije govorom. Izvrtanje slova kao u ogledalu pripada disgrafiji i po svojoj sutini je isto kao i zanemarivanje slova slinih po zvunosti, ali disgrafija je problem praksije, a disortografija problem gnozije.

Disortografija kao i disleksija predstavljaju oblike poremeaja u razvoju govora nastale na onom nivou na kojem se sreu i pretau pisani i usmeni govor. U praksi se sreu disleksija bez izraene disortografije, ali veoma retko moemo sresti disortografiju bez disleksije.

Etioloki inioci disleksije i disortografije

itanje i pisanje zahtevaju jasnu i izdiferenciranu gnostiku aktivnost koja omoguava individualizovanje pojmova, to je uslov za individualizovanje rei. Ako gnostike funkcije nisu dograene ili nisu dograene oblasti koje omoguavaju govornu simbolizaciju i ako tokovi oseanja nisu usmereni ka socijalnom polju na potrebnom nivou mogunosti integrisanja ivotnih iskustava, onda e se javiti leksiki i ortografski poremeaj.

Dijagnostiki postupak

U engleza i francuza postoje razliite leksike metode kojima se meri brzina itanja, broj greaka, razumljivost itanja..., ali predlagane skale nisu jednake. Englezi se usmeravaju na razumevanje teksta, a francuzi na broj greaka i brzinu itanja. U naoj sredini je zbog fonetskog pisma znatno manje disleksije, a dijagnostiki postupak se svodi na iskustvo i znanje procenjivaa, tj. na subjektivni metod u kom panju usmeravamo na sledee:- tenost itanja shodno uzrastu, inteligenciji i nivou obuke (razredu koje dete pohaa).

- itanje moe biti sporo, dete teko itava, srie, zastaje, pa odjednom izgovori sledei slog

- dete dodaje ili oduzima glasove, slogove, spaja rei, rastae ih,- razumljivost teksta dobra, smanjena, bitno smanjena za sluaa

- razumljivost za dete ouvana, smanjena, znatno smanjena, to proveravamo prepriavanjem

Za procenu koristimo nepoznato tivo iz itanke koje odgovara razredu koje dete pohaa.

Za procenu disortografije koristimo isti ili slian tekst, koji treba da sadri sva slova azbuke ili abecede. Tekst se prvo diktira, a potom prepisuje. Procenjujemo prisustvo svih oekivanih grafema, njihovo zamenjivanje, dodavanje, jasnou napisanih rei...

Pored ovog procenjujemo i druge gnostike, govorne i opte psihomotorne sposobnosti.

RAZVOJNE DISPRAKSIJE1964 je grupa autora na elu sa Mirom Stambak opisala kliniku sliku dispraksije kao disharmoninog razvoja u sloju konstruktivne praksije. Osnovno obeleje ini razlika izmeu verbalnih i manipulativnih sposobnosti procenjenih WISKom, dok su rezultati na Bender getaltu ispod rezultata na Bine-Simonu.Danas u oblasti disharmoninog razvoja praksikih aktivnosti imamo tri jasno izdiferencirane klinike manifestacije:

1. optu razvojnu dispraksiju

2. razvojnu konstruktivnu dispraksiju

3. razvojnu disgrafiju

Klinike slike su dispraksike, a ne apraksike. Praksija postoji, samo je organizovana na rundimentarnom nivou. U pitanju je ritam razvoja struktura i funkcija psihomotornog sprega i kortikalne organizovanosti, a ne ozlede u tim strukturama.

1. OPTA RAZVOJNA DISPRAKSIJAKlinika slika

Uoava se u detinjstvu i pubescentnom dobu. Dete ostavlja utisak da je nespretno u odnosu na drugu decu, a nekada odaje i utisak mentalne zaostalosti.

Valon je ovu pojavu podelio u etiri grupe, iako se radi o problemu praksinosti u celini. On je deli na

OBJEKTNU APRAKSIJU (ne ume da se obue, da pogodi ta u koji otvor ide, ne prepoznaje levu i desnu cipelu, prednjicu i zadnjicu garderobe...);

APRAKSIJU ORGANA (ne izvrava na nalog pokrete nekih organa, jezika (ne mogu da ga isplaze) oiju (ne prate pogledom prst ispitivaa, ve ga gledaju u lice). Jezik mogu da isplaze ako imitiraju ispitivaa, ali po nalogu ne)

POSTURALNU APRAKSIJU (tekoe u izvravanju motorne aktivnosti po nalogu, npr. prst na nos, dete glavu pribliava prstu; prst ispitivaa ne prati pogledom, ve ga hvata...)

VERBALNA APRAKSIJA (tekoe u oblasti govorne muskulature, kasnije progovore, renik im jednostavan, nalog im se mora ponoviti ili pokazati...)

Meutim nai autori smatraju da se radi o jednoj klinikoj slici, koja se svodi na sledee:manifestna neusklaenost pokreta tela i ekstremiteta (zapinje, posre),

nespretnost u odevanju,

neusklaeno dranje tela, ukrueno, udno i neprikladno (oklembeeno ili ima zblanut izgled), uvek tri pri aktivnostima u grupi, nespretno barata alatkama, povreuje se...Primeuje se dispraksija bukalne muskulature i organa (ne ume da proguta pilulu, da po nalogu isplazi jezik ili ga usmeri ka nosu, da naduva samo jedan obraz, da zvidi...). Primeuju se i tekoe u izvoenju grimasa na nalog miminom muskulaturom, dalje i nespretnost pri izvoenju proba pronacije i supinacije rukama. Nedovoljno je izdiferencirana diskriminacija verbalnih poruka i njihovo neposredno razumevanje. Potrebno je vreme izmeu naloga i izvrenja motorne aktivnosti, pa ova deca deluju kao lenja. Stalno proveravaju da li su nalog dobro uli to deluje kao izbegavanje ili zabuavanje. Ovu decu karakterie opta usporenost i dobrim delom nezainteresovanost za aktivnosti koje odrasli smatraju vanima, pa ih obino opisuju kao decu koja se vuku po ceo dan, nita ne rade, ne itaju...

Oseajni ivot ove dece je takoe u izvesnom neskladu. Ona su obino hiperkinetina, kada njihova nespretnost naroito dolazi di izraaja ili su inhibirana, anksiozna, stidljiva i lako pocrvene. Valon ukazuje na to da se pored anksioznosti kod ove dece moe sresti i depresija i poremeaji u ponaanju u smislu nesposobnosti da se ostvari kontakt sa drugima.

Etiologija

Etiologija ove pojave se moe sagledati samo kao problem razvoja linosti u celini. Uzrok ovog parcijalnog zaostajanja u nekim segmentima praksike organizovanosti je jo uvek otvoreno pitanje. Svakako da u obzir treba uzeti i nasledne i sredinske inioce koji ometaju ujednaeni tok razvoja svih struktura psihomotornog sprega.2. RAZVOJNA KONSTRUKTIVNA DISPRAKSIJAKlinika slika

Decu obino dovode zbog problema ponaanja, jer su usporenih aktivnosti, obino neprilagoena u grupi i veinom usamljena. Drugi razlog je najee neuspeh u uenju, pa i sumnja na mentalnu retardaciju, koja se nije mogla utvrditi testiranjem u koli.Motorna nespretnost prati ovu decu od ranog detinjstva. Sa tekoama naue da se oblae, da se zakopaju, uvlae i vezuju pertle...

U oi upada nedozrelost motorike ove dece, naroito sposobnost vrenja preciznih manipulativnih aktivnosti. Pored toga prisutna je i kontradiktorna lateralizovanost, to znai nesklad izmeu slojeva lateralizovanosti, loa postularna kontrola i loa koordinacija pokreta. Tu je i paratonija, a esto i konzervacija stava. Sve ovo ukazuje na poremeenu dinamiku adaptacije svoje telesnosti prema socijalnom polju.

Inteligencija ove dece je u granicama normalnog. Rezultati WISK-a su za 20 poena vii na verbalnom nego na manipulativnom delu, to je jedno od osnovnih diferencijalno dijagnostikih momenata. Bender Getalt rezultat je za tri godine ispod rezultata na Bine Simonu.

Doivljaj telesne celovitosti se javlja kao poseban problem. Procena se vri crtanjem ljudske figure, sklapanjem ljudske figure i testom imitacije pokreta. Npr. vrat i trup figura nisu u istoj osovini, nejednaka je visina ramena... Ova deca ne prepoznaju delove tela shodno uzrastu. Posebno je problem lateralizovana shema tela. Problem odnosa prema prostoru tela u uskoj je vezi sa odnosom prema koncepciji prostora uopte.

U oblasti oseanja dominira strepnja, naroito u test situaciji. Nekada su bojaljivi, nekada smueni, bizarnog ponaanja, ponekad se skrivaju iza ujednaenog osmeha. Promenljive su naravi i neujednaenog raspoloenja. esto imamo diferencijalno dijagnostiki problem sa psihozama i poremeajima ponaanja.

Uspeh u koli i ponaanje su osnovni problem. Teko savladavaju matematiku, a ponekad imaju i smetnje u pisanju u vidu runog rukopisa i izraene disgrafije.

U detinjstvu ove dece dominiraju bojaljivost i plaljivost da bi kasnije izbili poremeaji linosti. Roditelji u poetku tolerantni, pa konfliktni, to je negde i uzrok stanja psihotizacije u koju ova deca upadaju u pubescentnom periodu. Kod ove dece je sporija i manje uspena depsihotizacija nego kod drugih oblika disharmoninog razvoja tokom razvojnog doba.

Vei deo dispraksine dece prevazilazi svoj problem na starijim uzrastima, kada poinju da prevladavaju sadraji uenja zasnovani na obavljanju operacija na nivou apstraktnog miljenja.

Vie je deaka od devojica.

Etiologija

Praksika aktivnost, koja je ovde nedograena, odnosi se na one delove kore mozga gde se integriu vidne i taktilno-postularne sheme u celovit doivljaj trodimenzionalnosti prostora koji omoguava raanje koncepcije prostora i organizovanje manipulativnih aktivnosti u njemu. To je oblast parijeto-okcipitalne mee, to je ono podruje mozga koje najkasnije mijelinizuje i funkcionalno dozreva tokom razvitka CNS-a. Nema jo uvek jasnih podataka o uzroku nedograenosti ovih struktura, ali pitanje PREMATURITETA ostaje otvoreno. Prvo, prematuritet bi se mogao smatrati direktnim uzrokom raskoraka u razvoju pojedinih struktura, a drugo, odnos majke i deteta prematurusa moe takoe biti od znaaja. Taj odnos se moe razviti u simbiotski ili pak postati suvie tehnicistiki (belina zbog istoe, strah od infektivnih bolesti...), bez dovoljno odivljenog i oseanjima proetog kontakta na blizinu. Ali ovakav odnos majki mogu je i sa detetom koja se nisu rodila kao prematurusi i ta onda?3. RAZVOJNA DISGRAFIJADisgrafijom se moe nazvati svaki poremeen ili nedograen rukopis. Poremeen je onaj rukopis koji se ne odvija u okviru jasno uoblienih grafomotornih celina, ve su grafeme deformisane i neitke. Moe nastati usled oboljenja CNS-a, trovanja CNS-a, oseajnog uznemirenja i strepnje kao i tokom samog razvoja kao tekoa u savladavanju ina pisanja.Razvojna disgrafija je nedograeni rukopis nastao usled disharmoninih tokova razvoja struktura koje uestvuju u radnji pisanja. Razvojnu disgrafiju ine loi oblici slova i grafomotornog niza uopte, koji dete prate od samog poetka uenja pisanja. Dugo se smatrala problemom psihomotorike u uem smislu ili problemom instrumentalne spretnosti dece, a kasnije se u literaturi ukazuje i na praksiju kao problem u kontekstu somato-spacijalne nedograenosti. 1977 u Beogradu doktorska disertacija daje vie dokaza da je osnova ove pojave nedograenost melokinetikog i konstruktivnog sloja praksike organizovanosti.

Klinika slika

Disgrafini rukopis je u celini neuredan, loe postavljen u prostoru stranice, bez jasno odreenih margina. Tekst je umrljan, ukrmaen. Redovi su ulomljeni, talasasti ili silaze koso, naputajui horizontalni pravac. Rei su stisnute ili je prostor izmeu njih neujednaen. as je iri, as je ui. Druga grupa obeleja odnosi se na loe oblikovanje slova. Linija slova je nazubljena, as deblja, as tanja. Pritiskivanje na hartiju je nekada toliko grubo da cepa stranicu. Nekada je sama lineacija koja oblikuje slova sasvim ovla postavljena, tanko, jedva primetno. esta su ispravljanja slova, retuiranja, dodavanjem delova. Tamo gde treba da su obline javljaju se uglasti oblici. Slova se esto nadovezuju tako da naleu jedno na drugo. Neka su slova atrofina, znatno manja od ostalih.

Treu grupu obeleja disgrafinosti ini nepotovanje proporcija delova slova. Vitice slova koje se piu u gornjoj i u donjoj zoni, oblikuju se u srednjoj zoni, gde je i telo slova. Slova umeju da budu visoka, spljotena, ukruena ili iroka, rasplinuta.

Postoji skala za procenu disgrafinosti koja ima 25 obeleja, pa rezultati od 14 poena govore o postojanju disgrafije.

Kada utvrdimo da je re o disgrafiji, vano je da izvrimo analizu anamnestikih podataka, kako bismo utvrdili da li je zapravo dolo do razgradnje ve formiranog rukopisa ili je dete imalo problem od poetka. Ukoliko imamo posla sa razgradnjom, onda nas zanima da li je to posledica oboljenja ili ozleda u okviru psihomotornog sprega ili je re samo o povienoj strepnji i poremeaju u oblasti oseajnog ivota. Tada pored tretmana disgrafije nudimo i psihoterapijski postupak. Ukoliko pak ustanovimo da je problem od poetka prisutan, onda se usmeravamo na procenu tonine organizovanosti i organizovanosti praksikih nivoa da bismo upotpunili kliniku sliku i odabrali tretman.

Razvojna disgrafija kao klinika slika ne iscrpljuje se samo u oblikovanju runog rukopisa, ve predstavlja kliniku sliku koja zahvata celokupnu linost. Usporen razvoj takoe imamo na razliitim nivoima:

MALOKINETIKA praksika nedograenost se izraava u usporenijem obavljanju psihomotorne aktivnosti uopte. U osnovi ove sporosti, naroito sporosti u pisanju je opta tekoa ove dece da izvode alternativne pokrete (supinacija-pronacija). Ovde treba objasniti i pojavu neujednaenosti tonusa miia koji se nalaze oko zglobova koji izvode radnju pisanja. Ujednaenost se postie naknadno i time se moe tumaiti bol u ruci koji nastupa relativno brzo pri pisanju disgrafine dece, sporost u pisanju i neujednaeno pritiskanje podloge. Nedograenu malokinetiku praksiju moemo da okrivimo i za neprecizno oblikovanje slova, za uglaste oblike i ostale deformacije slova.Paratonija je skoro uvek prisutna kod ove dece, koja jo vie oteava elastinost motorne izvrivosti.

KONSTRUKTIVNA praksika nedograenost je kriva za tekoe u konstrukciji kocke, kue od drvaca, precrtavanja sloenijih oblika kod ove dece. Ovaj vid dispraksinosti je odgovoran za loe postavljanje rukopisa na stranici, nedovoljno diferenciranje zona slova i odreivanje razmaka izmeu slova i rei.

LATERALIZOVANOST pokreta je gradivni element klinike slike disgrafije. Javlja se nesklad izmeu vodee ruke i one u sloju gestualne lateralizovanosti.

DOIVLJAJ TELESNE CELOVITOSTI je nepotpun, ova su deca nesigurna pri odreivanju topografije pojedinih delova tela.Svi ovi nalazi nisu obavezno prisutni kod svakog deteta, ali se javlja vei deo ovih nedostataka.

OSEAJNI IVOT- ova deca pokazuju povienu strepnju, ponaanje u koli je ili hiperkinetino ili inhibirano, povueno.

PORODICE dece sa disgrafijom imaju povean obim zahteva, jer tee postiu oekivane rezultate. Sa druge strane roditelji ove dece provode vie vremena izvan kontakta sa decom, i ee su svae.

Epidemiologija i etiologija

Nema obimnijih epidemiolokih studija, ali jedna skromna naa pokazala da u grupi od 866 uenika, 55 disgrafinih, a od toga, 80% deaka, a 20% devojica.

Osim naslednih programa na ritmove razvoja odreenih struktura i funkcija psihomotornog sprega mogu da utiu i sredinski inioci.

KLINIKA NEUROLINGVISTIKA RAZVOJNOG DOBABavi se praenjem, dijagnostifikovanjem i prouavanjem pojava razvijenosti govora kod dece i mladih. Govor se ili ne javlja ili se javlja usporeno i razvija sa tekoama. Oblast klinike neurolingvistike razvojnog doba obuhvata sledee klinike pojave:

1. usporen razvoj govora

2. nerazvijenost govora

3. razvoj govora i oteenje sluha4. nedograenost govora usled ranih ozleda CNS-a

5. oseajni ivot tokom detinjstva i poremeaj govora

1. USPORENOST RAZVOJA GOVORA

Definicija pojma

Usporenost razvoja govora se manifestuje usporenou ovladavanja sposobnostima oblikovanja fonemskih struktura maternjeg jezika ili onog jezika koje dete prvo usvaja. Ova usporenost u razvoju govora se moe javiti i kod dece kod koje se govor javio na vreme, ali se ee sree kod dece kod kojih su problemi bili od poetka.

Ova pojava se naziva DISLALIJA i moe se zasnivati na deformitetima u oblasti frontalnog aparata ili je posledica sporijeg funkcionalnog definisanja viih nervnih funkcija.

Dislalije se esto sreu i kod dece sa disleksijom, dizartrijom ili nekom nedograenou u oblasti saznajne organizovanosti. Odnos izmeu dislalija i disleksija ukazuje na problem gnostike organizovanosti, koja se javlja kao zajedniki imenitelj i jednoj i drugoj pojavi.

Dislalije najee iezavaju tokom prvih 5 godina ivota.

Klinika slika i etiologija

Deca sa dislalijom uspeno oformljuju samoglasnike, a tekoe se javljaju u oblikovanju suglasnika, a naroito kada srodne suglasnike treba izgovoriti diferencirano. Sluh ove dece je ouvan. Kada uju, prepoznaju , , p, i b, ali to ne umeju da ponove. Obino kau neto izmeu. Utisak je da dobro diskriminiu ono to uju, ali ne i ono to sami emituju.Izloenost govornoj aktivnosti poboljava govor, to ukazuje da je problem nerazvijenosti govora u nedovoljnoj i neblagovremenoj diferencijaciji nervnih funkcija u oblastima organizatora govornih aktivnosti. Iskustva pokazuju da dislaliju prate i nedograenost psihomotornih aktivnosti, nedovoljna sposobnost usklaivanja pokreta po ritmu i usporena diferencijacija praktognostike aktivnosti u celini.esto se kod dece sa dislalijom posumnja i na usporenost mentalnog razvoja. Ali deca sa oligofrenijama ni nemaju interesovanja za socijalnim angaovanjem i komunikacijom sa drugima u radi razmene pojmova o sebi svetu, njihova se komunikacija dugo odraava u okviru senzomotornih ponaanja.

Dislaliju, kao tepanje, mazan govor sreemo kod dece iz prezatienih porodinih sredina. Sa majkom se ostvaruje komunikacija, preteno na senzomotornom planu, gde je glas vie u funkciji globalnog izraza privrenosti, nego u funkciji saoptavanja opaenog, ili formulisanja potrebe.Prevazilaenje tog oseajnog odnosa i otkrivanje potrebe za komunikacijom pojmova, kako sa majkom, tako i sa drugima, deluje podsticajno na govornu aktivnost.

Dislaliju, po anamnestikim podacima, ee sreemo kod porodica koje su ve imale taj problem, pa se deava da se on doivi kao porodini problem, koji e se sam od sebe reiti. Kod porodica u kojima nije bilo dislalije, ista vie zabrinjava, pa se sluti i na zaostalost. Tako da u kliniku sliku dislalije spada svakako i stav roditelja, njihovo ponaanje i odnos prema problemu, ime se od usporenog razvoja govora moe stvoriti problem govora sa ozbiljnim posledicama po linost deteta. Poviena strepnja roditelja, briga, depresivno raspoloenje, ine da se dete doivi neuspenim, to razvija oseanje nemoi i krivice, koja se esto razreavaju tako da ih ne moemo kontrolisati.2. NERAZVIJENOST GOVORA U DETINJSTVUDefinicija problemaTermine kao to su alalija, idioglosija i disfazija sreemo u oznaavanju potpuno iste pojave, nedostatka govora usled funkcionalnih uzroka.

Pojave poremeaja govora usled neujednaenog razvoja, moemo da podelimo u dve grupe:

a) ALALIJE- potpuna nerazvijenost govora dece sa ouvanim sluhom. Kod dece sa razvijenim sposobnostima inteligencije javlja se kao svojevrsna klinika pojava, koja se najee razreava negde oko pete godine.

Deca nekada progovore odjednom, sasvim isto. U veini sluajeva alalija traje tokom 2-3 godine, da bi se posle javila dislalija ili jo ee neki od disfazinih oblika govorne aktivnosti. Pojava ove zadrke urazvoju govora u vidu alalije najee je pojava koja krui meu lanovima porodice. Osim nerazvijenosti govora kod ove dece ne sreemo druge oblike nedozresosti, koje sreemo kod dislalija.

Ova deca umeju da budu usmerena prema drutvu, ali kasnije, iza 3. godine, znaju da se povuku i ispolje kliniku sliku inhibirane i neaktivne dece.

b) RAZVOJNE DISFAZIJE

oznaavaju razgraen ili nedograen govor, koji se odvija, ali u obliku deformisanih govornih elemenata sa razliitim nivoom razumljivosti. Razvojna disfazija je poremeaj govora od samog poetka oblikovanja govornih aktivnosti i manifestuje se tako to je govor i pored osposobljenosti za jasno oblikovanje fonema, deformisan, loe uoblien, do granica razumljivosti. Deca imaju ouvan sluh i razvijenu inteligenciju ( asna re, to je vrabac- aa e to abac)

Dakle, dete ne koristi prikladno one oblike govora, koje poznaje. Sposobnost fonemske diferencijacije je i pored ouvanog sluha manja. Ova diferencijacija nije zapravo toliko vezana za analizu sluhom, ve za prepoznavanje, kome je osnova vii stepen gnostike izdiferenciranosti.

Pored gnostike insuficijentnosti, kod ove dece sreemo i neprepoznavanje delova tela, nejasnu orijentisanost u pravcima desno-levo, lou usklaenost pokreta u ritmu.

Na osnovu ovoga vidimo da je u sluajevima razvojne disfazije u pitanju nedograenost prakto-gnostikih struktura i funkcija, bez kojih se ne moe ni zamisliti ni vriti govorna aktivnost.Diferencijalna dijagnoza u odnosu na:

1. Dislalije- mogu da se ispolje kao disfazini poremeaj, naroito kod dece sa teim dislalinim poremeajem. Tada dete pri oblikovanju reenica koristi nediferencirane glasovne oznake. Meutim, ukoliko dete ume jasno da izgovori pojedinane glasove, koje deformie pri formiranju rei ili reenice, onda se radi o disfaziji, ali ukoliko ne ume da izgovori jasno te pojedinane glasove, onda je u pitanju dislalina smetnja.

2. Oligofrenija- govor oligofrenog deteta je primarno oskudan, esto dislalian, posebno kod mlae i zaostalije dece. Disfazino oligofreno dete uvek moe jasnije da izgovara pojedinane foneme i slogove nego da ih koristi u reeninom iskazu.3. Psihotino dete ima nedograen govor u ravni modulacije govora i nejasnoa je uzrokovana problemom modulacije, neusmerenou govora ka drugom i bizarnou sadraja.

3. RAZVOJ GOVORA I OTEENJE SLUHA U DETINJSTVUDefinicija problemaVlastita sluna kontrola je onemoguena pri oteenju slunog receptora, pa se govor ne razvije ni u ravni elementarnih fonemskih oblika. Dete komunikaciju obavlja u okviru senzomotornih aktivnosti. Osea se sigurno, sve dok se ne sretne sa ujuom decom. Tada moe nastati konflikt i sa drugima i sa sobom. Svet se deli na ujue i neujue i preti opasnost od utapanja u zatvorenu kulturu pokreta i mimike.

Nemogunost gestualnog sporazumevanja, dakle pojavu afazije sreemo kod osoba sa ozledama istih onih predela koji izazivaju afaziju kod ujuih.

Uenje gestualnog govora koristi praksiju, ali oformljuje odreeni vid manipulativnosti, koji se vie ne zasniva na praksikim sposobnostima, ve se obavlja u okviru shema poreba govorne komunikacije, a to znai gestovnog oznaavanja pojmova i odnosa.Sekundarna polja slunih temporalnih predela omoguavaju razumevanje gestovnog govora, kao i onog ujueg.

Ovde se pominje i jedan prelazni oblik nerazumevanja govora koji se ne zasniva na gluvoi, ve na nerazvijenoj gnoziji u njenom optem smislu. Takva deca sa tekoama prepoznaju ili ne prepoznaju poruke iako ih uju. Dakle za razliku od dece koja su liena slunih drai, ova deca primaju slune drai, ali su liena njihovog jasnog prepoznavanja u kontekstu poruka i govora.

4. POREMEAJI GOVORA USLED OZLEDA CNS U DETINJSTVU

Definicija problema

Vrlo je vano kada se lezija desi. Oteenja predela kore mozga (pre njihove mijelinizacije), u okviru kojih se organizuju specifini oblici govorne aktivnosti, izazivaju promene govorne aktivnosti koje se razlikuju od promena to iste te lezije izazivaju kod odraslih. Klinike slike

a) Poremeaji integracije govora

nastaju kada se lezije dese u prelingvistikoj fazi, a oteuju bilo koji nivo struktura koje organizuju govornu aktivnost. Govor se tada razvija usporeno, bilo da su oteenja u motornoj, ili u senzornoj oblasti, pri emu se senzorna oteenja lake prevazilaze.

U oblast klinikih pojava koje opisujemo spadaju i disleksije i disfazije i disgrafije, dizartrije, dislalije. Sve ove klinike pojave vezane su za motorni ili ekspresivni oblik govornog ponaanja. Govor se dakle razvija i dalje, ali je otean i uvek udruen sa nekim optim ili specifinim neurolokim poremeajem.

b) Afazije u detinjstvunastaju kada se lezije dese u lingvistikoj fazi razvoja govora. Renik ove dece je bitno redukovan, ona sa tekoom nazivaju predmete, zanemaruju sintaksike zakonomernosti, pa im je govor pojednostavljen i uvek u okviru neposrednog saoptavanja opaenog, uz siromanu optu izraajnost. Proitani tekst se obino ne razume, ili se razume sa tekoom.

Istraivanja u ovoj oblasti ukazuju da se dete ne raa sa dominacijom hemisfera, nego se ona uspostavlja tokom prvih 13-14 godina ivota. Insistira se na tome da se sve funkcije mozga javljaju angaovanjem njegovog totaliteta, bihemisferno. Tokom usavravanja funkcija proimanjem sa sredinskim iniocima, one se lateralizuju i formiraju tako dominantne oblasti kore za pojedine funkcije.

5. OSEAJNI IVOT TOKOM DETINJSTVA I POREMEAJI GOVORA

Klinike slikea) Elektivni mutizam je opisao Tramer i kae da se javlja kod oseajne dece koja pred autoritetom pokazuju nesposobnost organizovanja govora. Ovaj mutizam mogu da izazovu i stresne situacije i moe se javiti u vidu konverzivnih smetnji kada dete ili uopte osoba, svoje strepnje povee sa nekim senzacijama u telu, ovoga puta u oblasti fonatorne muskulature.U naim dispanzerima su esta deca sa klinikom slikom mutizma koji se deava obino polaskom u kolu, kada se dete iznenada nae pred mnotvom nepoznatih drugih, kod dece koja se emotivno vrlo usmerena na porodini krug. Ovo se ee deava u ovim stresnim situacijama deci ije su integrativne moi u ravni inteligencije i oseanja nie. Kaemo da je mutizam ELEKTIVAN, jer dete povratkom kui, u porodini krug, ponovo govori sasvim skladno, kao da se nita nije desilo.

Sama klinika slika se manifestuje tako to dete ne stupa u govornu komunikaciju iako se u svemu ostalom ponaa prikladno. Klinika pojava traje po nekoliko nedelja, da bi se ponovila tokom detinjstva (pri promeni vrtia, razreda, kole...). U nekim sluajevima traje i po nekoliko godina, a ponekad poprimi i srazmere psihoze.

b) Govor dece sa psihozama- jezik nije komunikacija sa drugima, ve monolog u kom rei nemaju vrednost razumevanja, ve ih dete koristi radi sebe sama. Posebna odlika govora psihotine dece je bizarnost njihove intonacije, koja je esto neprirodno visoka, ujednaena. Ne prati ni sadraj, ni atmosferu. Nekada je sniena u ravni apata, ujednaena. Kada opomenemo dete, ono neodmereno naglo podigne ton, a posle kraeg vremena opet poinje monotono da apue.Govor psihotine dece se razlikuje od govra oligofrene dece, jer obini nije dislalian, jer se javlja na vreme i veeg je fonda pojmova. Govor psihotine dece je u funkciji sasvim subjektivnih unutranjih potreba.

Razvojne disfazije dece sa povienom anksioznou, esto podseaju na govor psihotine dece. Meutim, oblici dislalinih zamena i nedovrenosti su stalni kod anksiozne dece, a kod psihotine se as javljaju, as gube.