ENDOKRINI SUSTAV

Izv. prof. dr. sc. Reno Hrašćan

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

� održava homeostazu organizma kontroliranjem koncent racije iona u

tjelesnim teku ćinama te metabolizma proteina, ugljikohidrata i lip ida

� surađuje sa živ čanim sustavom

� kontrolira rast i razvoj organizma

� kontrolira spolni razvoj i razmnožavanje

Kemijski glasnici

� kemijski glasnici u tijelu: 1. hormoni ; 2. neurohormoni ; 3. neurotransmiteri

� hormoni – sintetiziraju se i lu če u specijaliziranim stanicama endokrinih žlijezda, izlučuju

se u krvožilni sustav, krvlju odlaze do ciljnih sta nica gdje izazivaju specifi čne biološke

odgovore

� kemijski sastav hormona: 1. derivati amina ; 2. peptidni i proteinski hormoni ; 3. steroidni

hormoni ; 4. derivati masnih kiselina

� kontrola lu čenja hormona (mehanizam povratne sprege) – hormoni se u odre đenim

žlijezdama lu če u koncentraciji potrebnoj organizmu da održi stan je homeostaze;

mehanizam povratne sprege odvija se preko središnje g živčanog sustava koji odašilje

poruku hipofizi; mehanizam negativne povratne sprege – odgovor na po četni podražaj

suprotan je u činku tog podražaja; mehanizam pozitivne povratne sprege – pojačan

odgovor i poja čan podražaj

Kemijski glasnici

Način djelovanja hormonaNačin djelovanja hormona

Način djelovanja hormona

Kontrola djelovanja hormona

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem u čovjekaHipotalamus i hipofiza

� hipotalamus i hipofiza – glavni centri za uskla đivanje rada živ čanog i endokrinog sustava

� hipotalamus – smješten iznad hipofize; prima informac ije iz drugih podru čja mozga te iz

krvnih žila u mozgu, kontrolira fiziološke aktivnos ti i endokrinu sekreciju; živ čanim i

hormonskim signalima kontrolira lu čenje hormona iz hipofize; neurosekrecijske stanice

hipotalamusa provode živ čane impulse te izlu čuju hormone i hormone koji osloba đaju

� živčani završeci neurosekrecijskih stanica otpuštaju u krv hormone ili faktore koji

osloba đaju , odnosno hormone ili faktore koji inhibiraju ; oni kontroliraju lu čenje hormona

iz adenohipofize

� neurosekrecijske stanice hipotalamusa sintetiziraju hormone koji putem aksona odlaze

kroz držak hipofize u stražnji režanj neurohipofize gdje se po potrebi izlu čuju iz živ čanih

završetaka u krv

� hipofiza ili pituitarna žlijezda: sintetizira niz h ormona koji upravljaju radom drugih

endokrinih žlijezda; 1. prednji režanj hipofize ili adenohipofiza ; 2. stražnji režanj hipofize

ili neurohipofiza

� adenohipofiza: 1. prednji režanj – epitelne stanice; 2. tuberalni dio – izdanak prednjeg

režnja koji obuhva ća držak hipofize; 3 srednji režanj – manje šupljine ispunjene

koloidom (Rathkeovi folikuli)

Hipotalamus i hipofiza

� neurohipofiza: genetski i funkcionalno pripada hipo talamusu, brojni završeci neurona; 1.

držak – povezuje hipotalamus sa stražnjim režnjem neurohip ofize, čine ga neuroglije i

snop živ čanih vlakana; 2. stražnji režanj – glija stanice (pituiciti) i živ čana vlakna

� za svaki hormon adenohipofize postoji odgovaraju ći hormon iz hipotalamusa koji ga

osloba đa, a za neke i onaj koji ih inhibira; hormoni koji osloba đaju: 1. hormon koji

osloba đa hormon rasta (GHRH) – poti če lučenje hormona rasta; 2. hormon koji osloba đa

tireotropni hormon (TRH) – poti če lučenje tireotropnog hormona; 3. hormon koji

osloba đa gonadotropne hormone (GnRH) – poti če lučenje hormona koji poti če razvoj

folikula i hormona luteinizacije/hormona koji poti če intersticijske stanice

� hormoni adenohipofize: 1. hormon rasta (GH) ili somatotropni hormon (STH) – poti če

rast organizma; 2. prolaktin (PRL) ili luteotropni hormon (LTH) – poti če stvaranje mlijeka;

3. tireotropni hormon (TSH) – poti če rad štitne žlijezde; 4. adrenokortikotropni hormon

(ACTH) – poti če rad kore nadbubrežne žlijezde; 5. gonadotropni hormoni : 5.a) hormon

koji poti če razvoj folikula (FSH) – poti če stvaranje jajne stanice, odnosno spermija; 5.b)

hormon luteinizacije (LH) u žena – poti če stvaranje žutog tijela; 5.b) hormon koji poti če

intersticijske stanice (ICSH) u muškaraca – poti če izlučivanje testosterona

� hormoni hipotalamusa i neurohipofize: 1. antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin –

povećava reapsorpciju vode u bubregu; 2. oksitocin – poti če kontrakcije maternice

tijekom poroda i mlije čne žlijezde prilikom dojenja

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

žlijezda hormon ciljno tkivo djelovanje

hipotalamus

hipotalamus ineurohipofiza

adenohipofiza

hormoni oslobađanjahormoni koji koče

oslobađanjeantidiuretski hormon

(vazopresin)oksitocin

tireotropin

adrenokortikotropin

hormon rasta(somatotropin)

hormon koji potičemelanociteprolaktin

hormon koji potiče razvoj folikula

hormon luteinizacije

adenohipofiza

bubrezi

mliječne žlijezde i maternica

štitna žlijezda

kora nadbubrežne žlijezde

kosti i mišići

koža

mliječne žlijezdejajnik

sjemenikjajnik, sjemenik

potiče ili koči izlučivanjehormona adenohipofize

povećava reapsorpcijuvode

istiskivanje mlijeka istezanje maternice

izlučivanje tiroksina itrijod-tironina

izlučivanje steroidnihhormona

potiče rast koštanih imišićnih stanica

pigmentacija kože

stvaranje mlijekastvaranje jajne stanice

stvaranje spermijaizlučivanje spolnih

hormona

Hipotalamus i adenohipofiza Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

� epifiza ili pinealna žlijezda – ima ulogu u kontroli dnevnog i godišnjeg ciklusa (ciklus

spavanja, ovulacija); epifiza izlu čuje melatonin koji putem krvi odlazi do hipofize gdje

ima antagonisti čki učinak na lu čenje gonadotropnih hormona; melatonin se lu či u ve ćim

koncentracijama tijekom no ći, dok ga svjetlost inhibira

� štitna žlijezda ili štitnja ča – sastoji se od mnogobrojnih epitelnih mjehuri ća-folikuli koji

sadrže koloidnu teku ćinu -spremište izlu čenih hormona; epitel folikula izlu čuje hormone

u koloid, resorbira ih i ispušta u krv

� hormoni štitnja če: 1. tiroksin (T 4); 2. trijod-tironin (T 3); 3. kalcitonin ; tiroksin i trijod-

tironin imaju ulogu u rastu i razvoju skeleta te po većanju metabolizma u tijelu, dok

kalcitonin sudjeluje u regulaciji razine kalcija u krvi tako što poti če odlaganje kalcija u

kostima

� nuzštitne ili paratireoidne žlijezde ( četiri žlijezde) – izlu čuju paratireoidni hormon (PTH)

koji sudjeluje u regulaciji razine kalcije u krvi t ako što poti če otpuštanje kalcija iz kosti

� timus – limfni i endokrini organ; izlu čuje faktor koji stimulira limfocite (LSF) ili timozin ;

timozin je odgovoran za stimulaciju razvoja limfoci ta T u timusu te imunološke

kompetentnosti plazma stanica slezene i limfnih čvorova

Melatonin

Štitnja ča i nuzštitne žlijezde

Nadbubrežne žlijezde

� par nadbubrežnih žlijezdi: 1. kora (korteks) nadbubrežne žlijezde ; 2. moždina ili srž

(medula) nadbubrežne žlijezde

� kora nadbubrežne žlijezde: 1. zona glomerulosa – epitelne stanice sintetiziraju

mineralokortikoide (aldosteron i deoksikortikostero n) koji reguliraju izlu čivanje natrija i

kalija u bubregu; 2. zona fasciculata – epitelne stanice sintetiziraju glukokortikoide

(kortizon, kortizol i kortikosteron) koji poti ču razgradnju glikogena u jetri i tako

povećavaju koncentraciju glukoze u krvi; 3. zona reticularis – epitelne stanice

sintetiziraju androgene (muške hormone) i manje estrogene (ženske hormone)

� moždina nadbubrežne žlijezde – genetski i funkcionaln o povezana sa simpati čkim

živčanim sustavom; sastoji se od dvije vrste stanica; j edna vrsta stanica izlu čuje

adrenalin (epinefrin) , a druga noradrenalin (norepinefrin) ; oba hormona otpuštaju se u

krv kao odgovor organizma na stresne situacije

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

žlijezda hormon ciljno tkivo djelovanje

epifiza

štitna žlijezda

nuzštitne žlijezde

timuskora nadbubrežne

žlijezde

srž nadbubrežnežlijezde

melatonin

tiroksin i trijod-tirononkalcitonin

paratireoidni hormon

timozinglukokortikoidi

mineralokortikoidigonadokortikoidi

adrenalin (epinefrin)

noradrenalin (norepinefrin)

sva tkiva

sva tkivakostikosti

probavni sustavlimfociti Tsva tkiva

bubrezispolne žlijezde

srce, krvne žile, jetra,glatki i skeletni mišići

krvne žile

nadzor dnevnog i godišnjeg ciklusa

potiče metabolizamodlaganje kalcija u kostima

otpuštanje kalcija u krvapsorpcija kalcija u crijevima

potiče razvoj limfocita Tpovećanje koncentracije

glukoze u krvinadzor lučenja natrija i kalijaizlučivanje spolnih hormona pojačava rad srca, stezanjemišića i disanje, širi ili sužava krvne žile, povisuje krvni tlak,

povećava koncentracijuglukoze u krvi

sužava krvne žile

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

� guštera ča – egzokrina i endokrina žlijezda; endokrini dio čine skupine stanica-

Langerhansovi otoci ; Langerhansovi otoci: 1. stanice α – izlučuju hormon glukagon koji

povećava koncentraciju glukoze u krvi; 2. stanice β – izlučuju hormon inzulin koji

smanjuje koncentraciju glukoze u krvi (inzulin sudj eluje u olakšanom transport glukoze

kroz stani čnu membranu); 3 . stanice δ – izlučuju hormon somatostatin koji inhibira

djelovanje hormona rasta te inhibira izlu čivanje glukagona i inzulina; 4 . stanice PP –

izlučuju guštera čin polipeptid koji se otpušta u krv nakon obroka

� gonade: sintetiziraju hormone koji imaju u činak na rast i razvoj muškarca i žene te na

regulaciju spolnih ciklusa i ponašanja; 1. sjemenici ili testisi – sintetiziraju testosteron ;

2. jajnici ili ovariji – sintetiziraju estrogen i progesteron

Sustav organa s unutarnjim izlu čivanjem

žlijezda hormon ciljno tkivo djelovanje

gušterača

jajnici

sjemenici

inzulin

glukagon

somatostatin

estrogeni (estradiol)

estrogen i progesteron

androgeni hormoni(testosteron)

mišići, jetra i masno tkivo

mišići, jetra i masno tkivo

gušterača

spolni sustav žene,koža, mišići i kosti

maternica

spolni sustav muškarca,koža, mišići i kosti

snizuje koncentracijuglukoze u krvi

povisuje koncentracijuglukoze u krvi

koči izlučivanje inzulina iglukagona

razvoj spolnih karakteristika istvaranje jajne stanice

nadzor mjesečnog ciklusa itrudnoće

razvoj spolnih karakteristika istvaranje spermija

Guštera čaUloga inzulina i glukagona

IMUNOSNI SUSTAV

Izv. prof. dr. sc. Reno Hrašćan

Imunosni sustav

� organizam razlikuje svoje stanice od stranih stanic a i čestica; on se brani uništavaju ći

strane tvari, ali i svoje stanice ukoliko se promij ene na odre đeni način

� imunosni sustav – štiti organizam od infekcije virusi ma, bakterijama i drugim

mikroorganizmima te stranim česticama

� imunosni odgovor – specifi čan način odgovora organizma nakon prepoznavanja strane

molekule- antigen ili imunogen ; on zapo činje proliferacijom stanica, koje zatim mogu

djelovati na jedan od dva na čina: 1. direktno napadaju stranu molekulu, stanicu ili

organizam; 2. stvaraju specifi čne proteine- protutijela

� imunost – sposobnost organizma da pamti antigene prot iv kojih je ve ć djelovao te brzo

reagira kada do đe do ponovnog izlaganja istom antigenu

� limfni sustav (sekundarni cirkulacijski sustav) – pro pusnost stijenki krvnih kapilara

uzrokuje odlijevanje odre đenog volumena krvi u me đustani čni prostor- međustani čna

tekućina ; limfni sustav osigurava vra ćanje teku ćine iz me đustani čnih prostora u

krvožilni sustav; višak me đustani čne teku ćine prvo odlazi u limfne kapilare u kojima se

nalazi teku ćina- limfa ; limfne kapilare udružuju se u ve će limfne žile te čitava mreža

završava s dvije velike limfne žile koje ulijevaju limfu u venski sustav; limfni sustav nije

dio krvožilnog sustava niti je zatvoreni cirkulacij ski sustav, a limfa te če sustavom

zahvaljuju ći kontrakcijama skeletnog miši ćja

Imunosni sustav

� uloga limfnog sustava: 1. održava ravnotežu me đustani čnih teku ćina (krv, tkiva); 2.

prenosi masti iz tkiva koje okružuju tanko crijevo u krv; 3. filtrira i uništava viruse,

bakterije i druge mikroorganizme te strane čestice; 4. osigurava zaštitu organizma od

razli čitih uljeza

� limfni organi i tkiva: 1. primarni limfni organi i tkiva – koštana srž i timus opskrbljuju

periferne limfne organe i tkiva zrelim limfocitima; 2. periferni limfni organi i tkiva – limfni

čvorovi , slezena , krajnici (tonzile) te nakupine limfocita uzduž probavnog trakta

(Peyerove plo če), dišnog, rasplodnog i mokra ćnog trakta

� timus – gra đen od limforetikularnog tkiva grupiranog u dva režnja koja su obavijena

vezivnom čahurom, nastavci čahure protežu se u unutrašnjost dijele ći režanj u više

režnji ća; u svakom režnji ću postoji kora (tamniji dio) i moždina (svijetliji dio); kora se

sastoji od nakupine tkivnih makrofaga i nezrelih limfocita , a moždina od tkivnih

makrofaga i zrelih limfocita ; timus je uklju čen u diferencijaciju limfocita, pristiglih iz

koštane srži, u limfocite T ; aktivnost timusa najve ća je u djetinjstvu i u pubertetu, nakon

puberteta timus postupno propada

Imunosni sustav

� limfni čvorovi – male nakupine limfnog tkiva razbacane uzduž limfnih žila; limfne

čvorove obavija vezivna čahura, nastavci čahure protežu se u unutrašnjost dijele ći čvor

u režnji će; vanjski dio svakog režnji ća naziva se kora koja sadrži nakupine limfocita-

limfni čvori ći; u svakom čvori ću nastaju novi limfociti ; unutrašnji dio svakog režnji ća je

moždina ; glavna uloga limfnih čvorova je filtracija virusa, bakterija i drugih

mikroorganizama te stranih čestica iz limfe prilikom njenog protjecanja kroz čvorove;

uhvaćene uljeze u sinusima uništiti će makrofagi i limfociti; limfnih čvorova najviše ima

u vratu, prsnom košu, pazusima i preponama

� slezena – obavijena vezivnom čahurom, nastavci čahure protežu se u unutrašnjost i

dijele slezenu u više režnji ća; režnji će ispunjava tkivo slezene- pulpa ; pulpa slezene

sastavljena je od retikuloendotelnih stanica, vensk ih sinusa i mreže krvnih kapilara;

razlikuje se bijela i crvena pulpa ; bijela pulpa sastoji se od nakupine limfocita i p lazma

stanica u obliku čvori ća-Malpighijeva tjelešca ; tračci crvene pulpe sastoje se od

nakupine limfocita i makrofaga; slezena je filter z a krv i hematopoetski organ (stvaranje

limfocita)

Organizacija imunosnog sustava

sastavnica uloga

koža

limfa

limfne žile

limfni čvorovi

tonzile

Peyerove plo če

krv

koštana srž

slezena

timus

sprječava prodor virusa i bakterija u organizam

prenosi bijele krvne stanice i protutijela;

prenosi viruse i bakterije do limfnih čvorova

protjecanje limfe

filtracija virusa i bakterija iz limfe i njihovo uništavanje;

pohrana bijelih krvnih stanica

filtracija virusa i bakterija iz limfe i njihovo uništavanje;

pohrana bijelih krvnih stanica

sprječava prodor virusa i bakterija u krvotok

prenosi bijele krvne stanice i protutijela

stvaranje bijelih krvnih stanica; dozrijevanje limfocita B

pohrana bijelih krvnih stanica

dozrijevanje limfocita T

Limfni organi i tkiva

Imunosni sustav

� antigeni – proteinske ili polisaharidne molekule koje se nalaze na površini virusa,

bakterija i drugih mikroorganizama, ili su slobodne molekule; antigena svojstva imaju

ograni čeni dijelovi molekule- antigenske determinante ili epitopi

� protutijela – proteinske molekule koje organizam sint etizira kao odgovor na prisutnost

antigena, a nazivaju se imunoglobulini (Ig) ; imunoglobulini prepoznaju i vežu specifi čni

antigen te osiguravaju njegovo uništavanje; sastoje se od dva laka i dva teška lanca ;

svaki lanac sastoji se od konstantnog i varijabilnog dijela ; postoji pet skupina

imunoglobulina (IgG, IgA, IgM, IgD, IgE)

Građa protutijela

Protutijela

razred prisustvo uloga

IgG

IgM

IgA

IgD

IgE

najzastupljeniji imunoglobulin u cirkulaciji

najveći imunoglobulin u cirkulaciji

međustanična tekućina; krv

zastupljen u cirkulaciji u tragovima

vezan za membranu bazofila i mastocita

neutralizira viruse i bakterije;

pospješuje fagocitozu

aktivira komplement; izaziva aglutinaciju

sprječava prodor virusa i bakterija

kroz sluznice u organizam

uključen u diferencijaciju limfocita B

posreduje u alergijskim reakcijama

Imunosni sustav

� stanice imunosnog sustava (bijele krvne stanice ili leukociti) – sudjeluju u obrani

organizma koja se temelji na sposobnosti ameboidnog kretanja (provla čenje izme đu

endotelnih stanica krvnih kapilara i smještanje u v ezivnom tkivu) i fagocitoze uljeza

� limfociti: 1. limfociti B – sintetiziraju protutijela; 2. limfociti T – direktno uništavaju

bakterijske stanice, virusom zaražene stanice i tum orske stanice; limfociti B nastaju i

sazrijevaju u koštanoj srži; limfociti T nastaju u koštanoj srži, a sazrijevaju u timusu;

nakon sazrijevanja limfociti postaju imunokompetentni , tj. mogu prepoznati specifi čne

antigene te potaknuti imunosni odgovor ; imunokompetentni limfociti odlaze u limfne

čvorove i slezenu; na površini stani čnih membrana svaki limfocit B, odnosno T ima

jedinstvene receptore odgovorne za vezivanje specif ičnog antigena; svaki limfocit

strogo je programiran u prepoznavanju i reagiranju na specifi čni antigen prije dodira

same stanice s njim

Imunosni sustav

� limfociti B – kada receptori na limfocitima B prepozn aju komplementarne antigene,

započinje njihova dioba i diferencijacija te nastaju plazma stanice i stanice s pam ćenjem

ili memorijske stanice ; plazma stanice sintetiziraju protutijela koja lu če u krv i limfu;

stanice s pam ćenjem sudjeluju u odgovoru na sekundarnu infekciju antigenom

(sekundarni imunosni odgovor)

� limfociti T – kada receptori na limfocitu T prepoznaj u odre đeni antigen, zapo činje

njegova proliferacija i stvaranje klonova limfocita T koji mogu prepoznati taj antigen i

reagirati protiv njega; aktivirani limfocit T izlu čuje molekule- imunocitokini ili limfokini

koji pomažu uništavanju uljeza

� makrofagi – razvijaju se iz monocita koji kroz krvne žile prolaze u okolna tkiva; makrof agi

posreduju u imunosnom odgovoru; velike ameboidne st anice koje fagocitiraju stanice

uljeza u krvotoku i tkivima

Stanice imunosnog sustava

stanice uloga

limfociti B

plazma stanice

pomo ćnički limfociti T

citotoksi čni limfociti T

induktorski limfociti T

supresijski limfociti T

preteče plazma stanica; prepoznavanje određenog stranog antigena

stvaranje protutijela na određeni strani antigen

prepoznavanje antigena kojeg predočuju makrofagi;

potiču limfocite B na stvaranje protutijela;

pomažu sazrijevanje precitotoksičnih limfocita T, potaknutih antigenom,

u citotoksične limfocite T

nastaju nakon susreta s antigenom, u izravnom dodiru razaraju

bakterijske stanice, virusom zaražene stanice i tumorske stanice

posreduju u sazrijevanju limfocita T uključenih u staničnu imunost

djeluju suprotno od pomoćničkih limfocita T

Stanice imunosnog sustava

stanice uloga

monociti

makrofagi

stanice NK

mastociti

preteče makrofaga

fagocitiraju stanice uljeza; predočuju antigen pomoćničkim limfocitima T;

fagocitiraju stanice obložene protutijelima

razaraju ciljne stanice bez prethodnog izlaganja antigenu,

te ukoliko su iste obložene određenim protutijelima

posreduju u upalnim procesima

Klonska selekcija limfocita B

Limfociti TImunocitokini

imunocitokin u činak

histamin

interferoni

interleukin-1

interleukin-2

interleukin-8

interleukin-12

potiče upalni proces

pojačavaju aktivnosti bijelih krvnih stanica

aktivira pomoćničke limfocite T

potiče sazrijevanje limfocita B

potiče sazrijevanje monocita-makrofaga

aktivira citotoksične limfocite T

Citotoksi čni limfociti T

Imunosni sustav

� humoralna imunost – obuhva ća djelovanje limfocita B; zastupljena je u borbi pr otiv

bakterija, virusa i stranih čestica; protutijela se vežu na membranu stanica ulj eza i

ubrzavaju njegovu fagocitozu ili neutraliziraju otr ove koje lu či

� stani čna imunost – obuhva ća djelovanje limfocita T; oni sudjeluju u obrani or ganizma na

jedan od sljede ćih načina: 1. stvaraju spojeve koji uništavaju bakterijsk e, virusne i

tumorske antigene; 2. aktiviraju makrofage koji fag ocitiraju stanice uljeza; 3. stimuliraju

limfocite B na sintezu protutijela; 4. reguliraju i ntenzitet imunosnog odgovora; stani čna

imunost predstavlja zaštitu organizma od bakterija, virusa, tumorskih stanica i

transplantiranih tkiva

Humoralna imunost Stanična imunost

Imunosni odgovor

Imunizacija

Sistemski imunosni odgovor

sastavnica uloga

makrofagi

limfa

limfni čvorovi

pomo ćnički limfociti T

citotoksi čni limfociti T

limfociti B

povišena temperatura

fagocitoza virusa i bakterija; prezentiranje antigena

prenosi viruse i bakterije do limfnih čvorova

filtracija virusa i bakterija iz limfe i njihovo uništavanje

pomažu sazrijevanje citotoksičnih limfocita T;

potiču limfocite B na stvaranje protutijela

uništavanje virusom zaraženih stanica i tumorskih stanica

stvaranje protutijela

pojačava stvaranje bijelih krvnih stanica

Lokalni imunosni odgovor

sastavnica uloga

interferoni

krvni ugrušci

makrofagi

protutijela

komplement

sprječavaju razmnožavanje virusa

izolacija zaraženog mjesta

fagocitoza virusa i bakterija; izlaganje antigena

neutraliziranje virusa i bakterija

liza stanica

Predavanje je prire đeno prema:

1. Mader Sylvia S. Biology. 8th ed. McGraw-Hill, Bo ston, USA, 2004.

2. Bernstein Ruth, Bernstein Stephen. Biology. Wm. C. Brown Publishers, Dubuque, USA, 1996.

3. Raven Peter H, Johnson George B. Biology. 2nd ed . Mosby College Publishing, St. Louis, USA, 1989.