Ekonomski pokazatelji poslovanja na primjerulogističkog poduzeća

Kovačević, Sara

Undergraduate thesis / Završni rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Transport and Traffic Sciences / Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:119:622249

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-21

Repository / Repozitorij:

Faculty of Transport and Traffic Sciences - Institutional Repository

SVEUĈILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Sara Kovaĉević

EKONOMSKI POKAZATELJI POSLOVANJA NA PRIMJERU

LOGISTIĈKOG PODUZEĆA

ZAVRŠNI RAD

Zagreb, 2018.

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

ZAVRŠNI RAD

EKONOMSKI POKAZATELJI POSLOVANJA NA PRIMJERU

LOGISTIĈKOG PODUZEĆA

ECONOMIC INDICATORS OF BUSINESS ON THE

EXAMPLE OF LOGISTICS COMPANY

Mentor: Prof.dr.sc.Mihaela Bukljaš Skočibušić Student: Sara Kovačević

JMBAG: 0135242730

Zagreb, Rujan 2018.

SAŢETAK

Logistička poduzeća proizvode logističke usluge i vaţna su za logističku djelatnost

iako samu logistiku u današnje vrijeme moguće je pronaći i u svim drugim gospodarskim

djelatnostima. Ima bitan značaj za promet samim time, i utjecaj, ali osim na promet utječe i na

gospodarstvo odreĎene drţave. Cilj logističkih poduzeća je što bolji plasman i konkurentnost

na trţištu uz ostvarenje dobiti. Financijskom analizom moguće je dobiti uvid u stanje

poduzeća. Sigurnosni i financijski pokazatelji uspješnosti mogu puno reći o stanju poduzeća.

Iz njih se očituje posluje li poduzeće s dobiti, gubitkom, koliko je sigurno za poslovno-

partnerski odnos, ima li u poslovanju prostora za napredak i razvoj. Uprava poduzeća se brine

za poslovanje, ostvarenje ciljeva, financijske analize i donošenje bitnih odluka što utječu9 na

poslovanje. Pokazatelji uspješnosti poslovanja sluţe prvenstveno upravi samog poduzeća i

daju uvid u poslovne rezultate te pokazuju gdje postoji prostor za unaprjeĎenje poslovanja. U

današnje vrijeme treba pratiti aktualno trţište i pruţati cjelovite logističke usluge kako bi se

ostvarila konkurentnost na trţištu.

Ključne riječi: logistika, financijski pokazatelji, konkurentnost

SUMMARY

Logistic companies produce logistics services and are important for logistics, although

logistics itself is nowadays possible to be found in all other economic activities. It has an

important impact and significance for traffic itself, but also it affects the economy of a

particular country. The aim of logistics companies is to achieve better market placement and

competitiveness while gaining profit. Financial analysis provides an insight into the situation

of the company. Security and financial performance indicators can tell a lot about the situation

of the company. From them, it is clear whether the business is operating with profit, loss, how

safe is it for a business-partner relationship, whether there is room for improvement and

development. The company's management takes care of business, achieving goals, financial

analysis, and making important decisions affecting business. Business performance indicators

primarily serve the management of the business itself and provide insight into business results

and show where there is room for business improvement. Nowadays it is necessary to keep

track of the current market and to provide complete logistic services in order to achieve

market competitiveness.

Key words: logistics, financial indicators, competitiveness

SADRŢAJ

1. Uvod ................................................................................................................................................ 1

2. Logistički sustavi i podsustavi......................................................................................................... 2

2.1. Obiljeţja logističkih sustava i logistički procesi .......................................................................... 3

2.2. Elementi logističkog sustava ........................................................................................................ 3

2.3. Logistički podsustavi ................................................................................................................... 4

2.3.1. Mega-logistički sustavi .......................................................................................................... 5

2.3.2. Globalno-logistički sustavi .................................................................................................... 6

2.3.3. Makro-mikro-meta logistika .................................................................................................. 7

2.3.4. Inter i intralogistika ............................................................................................................... 8

2.3.5. Servisna logistika .................................................................................................................. 9

2.3.6. Informacijska logistika .......................................................................................................... 9

2.3.7. Menadţment logistika ........................................................................................................... 9

2.3.8. Primarna, sekundarna, tercijarna, kvartalna i kvintarna ...................................................... 10

2.4. Faze opskrbnog lanca ................................................................................................................. 11

2.4.1. Logistika nabave ............................................................................................................ 12

2.4.2. Logistika proizvodnje .................................................................................................... 13

2.4.3. Logistika distribucije ..................................................................................................... 14

2.4.4. Logistika prodaje ........................................................................................................... 16

3. Utjecaj logističkih poduzeća na prometni i gospodarski sektor .................................................... 18

3.1. Utjecaj logističkih poduzeća na promet ..................................................................................... 18

3.2. Utjecaj logistike na gospodarstvo ............................................................................................... 20

4. Struktura i uprava (menadţment) logističkih poduzeća ................................................................ 23

4.1. Planiranje kao funkcija i aktivnost uprave ................................................................................. 23

4.2. Logistički menadţment .............................................................................................................. 25

4.3. Struktura poduzeća ..................................................................................................................... 26

4.3.1. Funkcijska organizacijska struktura .................................................................................... 27

4.3.2. Divizijska organizacijska struktura ..................................................................................... 29

4.3.3. Matrična organizacijska struktura ....................................................................................... 31

4.3.4. UreĎenje ekonomskih odnosa izmeĎu dijelova poduzeća ................................................... 32

5. Ekonomski financijski pokazatelji uspješnosti .................................................................................. 34

5.1. Produktivnost.............................................................................................................................. 36

5.2. Ekonomičnost ............................................................................................................................. 38

5.3. Profitabilnost (rentabilnost) ........................................................................................................ 40

5.4. Aktivnost .................................................................................................................................... 43

5.5. Likvidnost i solventnost ............................................................................................................. 44

5.6. Zaduţenost.................................................................................................................................. 45

5.7. Investiranje ................................................................................................................................. 48

6. Izračun financijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja na primjeru logističkog poduzeća DPD

Croatia d.o.o. ......................................................................................................................................... 49

6.1. Izračun produktivnosti ................................................................................................................ 49

6.2. Izračun ekonomičnosti ............................................................................................................... 50

6.3. Izračun profitabilnosti ................................................................................................................ 51

6.4. Izračun aktivnosti ....................................................................................................................... 51

6.5. Izračun likvidnosti i solventnosti................................................................................................ 52

6.6. Izračun zaduţenosti .................................................................................................................... 53

7. Zaključak ........................................................................................................................................... 54

Popis literature ....................................................................................................................................... 57

Popis slika ............................................................................................................................................. 59

1

1. Uvod

Logistika je djelatnost koja se bavi organizacijom prijevoza od prijemne točke do

prihvatne točke uz najmanje troškove, koordinacijom svih kretanja materijala, proizvoda i

robe u procesu reprodukcije od proizvodnje, prodaje do krajnjeg potrošača.

Postoje razne podjele logistike: mikro logistika, makro logisitka, poslovna logistika,

logistika nabave, logistika distribucije i mnoge druge.

U ekonomiji postoje odreĎeni pokazatelji uspješnosti svakog poduzeća tako i

logističkog. U poslovnome svijetu se uvijek teţi k tome da se ostvaruju što veći prihodi stoga

se pokazatelji uspješnosti prate i nastoje unaprijediti. Logistika kao dio prometnog sustava

ima odreĎeni utjecaj na razvoj prometnog sektora i gospodarstvo drţave. Današnja logistička

poduzeća su prilagoĎena globalnim trţištima i omogućuju brz transport proizvoda na bilo koje

svjetsko trţište. Promet je ključan u meĎunarodnoj trgovini i olakšava trţišno poslovanje. U

današnja vremena kada je tehnologija na vrlo visokoj razvijenosti i logistička poduzeća

posjeduju suvremene informacijske i komunikacijske sustave koji omogućuju brzo, lako i

efikasno poslovanje. Globalizacija trţišta povukla je za sobom napredak u poslovanju.

Ekonomski financijski pokazatelji uspješnosti poslovanja su: likvidnost, profitabilnost,

produktivnost, ekonomičnost, aktivnost, zaduţenost. Postoje razne metode kojima logistička

poduzeća nastoje poboljšati navedene parametre zbog toga što oni utječu na konačnu dobit i

smanjenje troškova. Oni daju uvid upravi koji segmenti poslovanja su optimizirani , a koji se

mogu dodatno poboljšati.

Trţište je dosta nepredvidivo što se tiče ponude i potraţnje zato ga treba pratiti kako bi

se moglo prilagoditi oscilacijama u ponudi i potraţnji. U logistici se s točnim predviĎanjem

potraţnje moţe postići znatno smanjenje troškova, a samim time i povećanje profita iako je to

jako teţak zadatak i izazov.

Cilj rada je prikazati financijske pokazatelje uspješnosti poslovanja, utjecaj logističkih

poduzeća i napredak logistike na promet i gospodarstvo, logističko trţište i strukturu

poduzeća, upravu poduzeća, prikazati na primjeru logističkog poduzeća konkretne parametre

uspješnosti i dati zaključak na obraĎenu temu.

Rad je podijeljen na sljedeće cjeline:

logistički sustavi i podsustavi

utjecaj logističkih poduzeća na prometni i gospodarstveni sektor

struktura i uprava logističkih poduzeća

ekonomski pokazatelji financijske uspješnosti poslovanja

konkretan primjer logističkog poduzeća- izračun s pokazateljima uspješnosti

zaključak.

2

2. Logistiĉki sustavi i podsustavi

Logistika kao znanost skup je interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja

izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i sloţenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera,

poslova, pravila, operacija, radnji…) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične

procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari,

(polu)proizvoda, repromaterijala, ţivih ţivotinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne,

brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala,

kapitala, znanja, informacija od točke isporuke do točke primitka, ali sa ciljem da se uz

minimalne uloţene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, financijske…) maksimalno

zadovolje zahtjevi trţišta na osnovi nuĎenja trţištu efikasnije i efektivnije, primjerenije i

optimalne solucije rješavanja trţišnih zahtjeva u obliku konkretnih i primjerenih logističkih

usluga unutar konkretnih i postojećih logističkih sustava.1

Najopćenitije se logistički sustavi mogu definirati kao sustavi prostorno‐ vremenske

transformacije dobara, a procesi koji u njima teku kao logistički procesi. Osnovna funkcija

logističkih sustava je prostorno‐ vremenska transformacija dobara. S njenim ispunjenjem

vezane su funkcije promjene količina i vrsta dobara te funkcije olakšavanja transformacije

dobara. Dakle, ove se funkcije obavljaju u procesima:

transporta, pregrupiranja i skladištenja, gdje su bitni procesi tokova dobara

pakiranja i signiranja, gdje su bitni procesi pomaganja tokovima dobara

dostavljanja i obrade naloga, gdje su bitni procesi tokova informacija.2

„Moţe se reći i da je logistički sustav skup elemenata tehničke, tehnološke,

organizacijske, ekonomske i pravne naravi s ciljem optimizacije tokova materijala, roba,

informacija, energije i ljudi na odreĎenom području radi ostvarivanja najvećih ekonomskih

efekata. Svaki logistički sustav sastoji se od niza elemenata koji su meĎusobno povezani i

utječu na troškove prijevoza, skladištenja, maloprodaje, manipulacije robom i ostalo“.3

Logistički sustavi su izrazito kompleksni sustavi za upravljanje zbog svestranosti

različitih elemenata za upravljanje. U procesima ima jako puno toga što utječe na

komercijalnu dobit i potrebno je puno analiziranja da bi se sustavi optimizirali za odreĎenu

logističku operaciju.

Logistika pa tako i njeni sustavi su danas prisutni svugdje oko nas: u poslovnim

segmentima, zdravstvu, proizvodnji, transportu, industriji, vojsci. Za svaku od tih grana sustav

posjeduje različite prioritete i različito upravljanje.

Prema načelu mreţe razlikujemo sljedeće osnovne strukture logističkih sustava:

1 Pupovac,D.; Rudid,D.; Zelenika,R.: Špediter u funkciji logističkog operatera, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka.

str.147. 2 Šafran,M.: Autorizirana predavanja Planiranje logističkih procesa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb 2017.

3 Mrkonja,D.: Logistički proces hrvatskog proizvodnog poduzeda, završni rad, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac

2015.

3

1. Jedno stupnjevani logistički sustavi – prostor i vrijeme premošćuju se izravnim tokom

dobara izmeĎu točke isporuke (priprema dobara) i točke prijema (korištenje dobara) -

direktna isporuka.

2. Više stupnjevani logistički sustavi – tok izmeĎu točke isporuke i točke prijema prekida

se najmanje u jednoj točki gdje se dobra pregrupiraju u manje ili veće količine ovisno

o potrebama primatelja – doprema u regionalno skladište, a iz njega kupcima u

manjim količinama (zbroj troškova transporta i skladištenja trebaju biti niţi od

troškova transporta direktno od proizvoĎača do kupca).

3. Kombinirani logistički sustavi – ako istovremeno postoje i izravni i neizravni tokovi

dobara.4

2.1. Obilježja logistiĉkih sustava i logistiĉki procesi

Obiljeţja logističkih sustava je shvaćanje povezanosti procesa kretanja (transporta) s

procesima zadrţavanja(skladišta). Kretanje mreţom objekata i zadrţavanje u njezinim

čvorovima iz kojih se usmjeravaju na različita odredišta. Osim dobara, mreţom se kreću i

energija, informacije i ljudi5

U logističkim procesima vaţan je meĎuodnos logistike i distribucije proizvoda . Svi su

poslovni pothvati (biznisi) primorani osmisliti načine na koje će svoje proizvode ili usluge

isporučiti potencijalnim i stvarnim korisnicima i potrošačima. Budući se većina njih ne moţe

svoje proizvode ili usluge prodavati direktno, već to mora učiniti uz pomoć posrednika, javlja

se sve veća potreba za proučavanjem trţišnih posrednika, konkretno trţišnih ili distribucijskih

kanala.6

2.2. Elementi logistiĉkog sustava

Kako bi se mogla logistika adekvatno istraţivati te da bi se mogle definirati metode

planiranja logističkih procesa, potrebno je definirati nositelje tih logističkih procesa ili

elemente logističkog sustava. Prikaz toka od proizvodnje do potrošnje (slika 1).

U njih se ubrajaju7:

Transport

Skladištenje

Zalihe

Distribucija

Manipulacije

Čimbenik - čovjek

4 Zelenika, R.: Logistički sustavi Ekonomski fakultet Sveučilišta, Rijeka, 2005., str.214.

5 www.efzg.hr/UserDocsImages/TRG/ikovac//SYLLABUS%20PL%201617.pptx

6 Pupavac, D.; Zelenika, R.: Suvremeno promišljanje osnovnih fenomena logističkoga sustava, UDK 65.01.012,

Izvorni znanstveni rad, Ekonomski pregled, 52 (3-4) 354-378 (2001) 7 Šafran,M.: op.cit.

4

Informacije, komunikacije i kontrola

Integracija.

Trend u logističkim sustavima je razvoj formalnih kvalitetnih procesa. Upravo ti

procesi su omogućili poduzećima sigurno poslovanje. Razvoj kvalitetnih procesa moţe se

shvatiti kao kretanje kroz četiri različite faze sa značajnim karakteristikama:

Kontrola kvalitete – odreĎuje osnovno proceduralno i statističko upravljanje

kvalitetom

Osiguranje kvalitete – postavlja naglasak na zadovoljavanju potreba kupaca

Upravljanje kvalitetom – to nije zadaća nadreĎenih u logističkim procesima, nego svih

subjekata u tom procesu

Zadovoljavanje potreba potrošača – reflektira se u postupcima koje treba provoditi da

bi se u potpunosti zadovoljile potrebe potrošača.8

Elementi samog sustava bi trebali biti što bolje povezani kako bi se logistički lanac

optimizirao što bi dovelo do kvalitetnijeg sustava. Smanjenje vremena čekanja, točnost

isporuke, popunjenost kapaciteta, točnost informacija samo su neki od faktora koji utječu

na kvalitetu, a samim time u konačnosti i na trošak poduzeća, ugled i reputaciju.

Slika 1 Tok od proizvodnje do potrošnje

Izvor: http://www.fpz.unizg.hr/prom/?p=7109

2.3. Logistiĉki podsustavi

Sloţeni dinamički i stohastički logistički sustav čine ovi najvaţniji podsustavi (slika

2.): mega-logistika, globalna logistika, makro - mikro – meta-logistika, inter i intralogistika,

servisna logistika, informacijska logistika, menadţment logistika, primarna logistika,

sekundarna logistika, tercijarna logistika, kvartarna logistika, kvintarna logistika, logistika

odrţivoga razvoja.9

8 Šafran,M.: op. cit.

9 https://hrcak.srce.hr/file/45043

5

Slika 2 Logistiĉki podsustavi

Izvor: https://hrcak.srce.hr/file/45043

2.3.1. Mega-logistiĉki sustavi

U širem smislu mega-logistiku čine svjetski, odnosno planetarni logistički fenomeni

koji nastaju, razvijaju se, mijenjaju se, usavršavaju, transformiraju na prostorima odreĎenog

planeta, primjerice logistički fenomeni planeta Zemlje. Osvrćući se na razvitak logistike,

moţe se uočiti tendencija njezine sve šire primjene u brojnim profitnim i neprofitnim

tvrtkama i sukladno s time u brojnim gospodarskim i negospodarskim djelatnostima. Takva je

tendencija praćena okrupnjivanjem logističkih tvrtki i njihovim prerastanjem u mega-

logističke operatore, koji svoju logističku djelatnost obavljaju na sve širem logističkom trţištu

regionalnih i/ili ekonomskih integracija nastalih udruţivanjem brojnih regija i/ili zemalja, ili

6

na cijelom kontinentu, na planetu zemlji, ali i izmeĎu planeta sunčevoga sustava. Tako

shvaćena, mega-logistika po prostornoj i vremenskoj dimenziji logističkih fenomena moţe se

izjednačiti s globalnom logistikom koju čine sve globalni logistički fenomeni na planetu

Zemlja. Mega-logistiku bi bilo moguće definirati kao strateški konzistentan i koordiniran skup

primjerenih logističkih aktivnosti i kao najveći skup logističkih znanja, zakonitosti, zakona,

teorija koji se odnose na logističke fenomene velikih planetarnih i meĎuplanetarnih prostornih

i vremenskih dimenzija. Prema tome se zadaća mega-logistike ogleda i u optimiziranju

logističkih aktivnosti i tokova unutar mega-logističkih sustava, pa na takav način pridonosi

povećanju efikasnosti i efektivnosti mega-logističkog sustava kao cjeline. Takvo je sustavno

promišljanje bitna odrednica suvremenog mega-logističkoga menadţmenta, jer je jedan od

glavnih čimbenika logističkih troškova - transport - sve skuplji, a o tomu svjedoče i najnovija

kolebanja cijene nafte na svjetskome trţištu, uz to su cestovni, pomorski i zračni promet sve

opterećeniji.10

2.3.2. Globalno-logistiĉki sustavi

Proces globalizacije koji se odvija u svijetu nameće potrebu da se pod utjecajem

razvitka svjetskoga gospodarstva i društva, uklanjanja trgovinskih barijera i barijera za

kretanje ljudi, robe, usluga, znanja i kapitala, i pod utjecajem jačanja meĎunarodne, svjetske

konkurencije, tehnologije, širenja mogućnosti i povećanja pojedinih trţišta na mnogo široj

razini od nacionalne, definira i globalna logistika, zadaća koje je omogućiti tvrtkama

kombiniranje domaćih i meĎunarodnih logističkih aktivnosti tako da omogući efikasno i

efektivno odvijanje logističkih usluga unutar globalnog logističkoga sustava. Globalna

logistika kao znanost i kao aktivnost dobiva osobito na značenju zbog povećanja udjela

fiksnih troškova u ukupnim troškovima, zbog napuštanja strategija koje su se zasnivale na

varijabilnim troškovima, a i zbog oslanjanja na maksimiziranje marginalnoga doprinosa

fiksnih troškova na osnovi prostorne dimenzije prodaje. Tako se, koncept globalne logistike

moţe shvatiti kao proces fokusiranja logističkih umijeća, resursa i potencijala na mogućnosti

koje nudi globalno trţište, na osnovi kombiniranja nacionalnih i meĎunarodnih logističkih

aktivnosti, normizacije i poslovanja iz baza u konkretnim zemljama, zadovoljenjem potreba i

zahtjeva svakog konkretnoga ili pojedinačnoga trţišta, uz poštovanje načela efikasnosti i

efektivnosti, ali bez obveze da svaka globalna logistička tvrtka bude nazočna na svakom

trţištu svijeta. Naime, svaki mega- ili niša-logistički operator koji se fokusira na pruţanje

vrijednosti logističkih usluga svojim korisnicima i na postizanje konkurentske prednosti

sukladno s meĎunarodnim normama, čini glavni korak prema pravcu transformiranja u

globalnu logističku tvrtku. Slijedom toga, globalna se logistika moţe definirati kao sloţen,

dinamički i stohastički sustav logističkih fenomena, označujući skup koordiniranih,

integriranih i kontroliranih globalnih logističkih aktivnosti, koje osiguravaju istodobno i

sinergijsko ostvarivanje strateških ciljeva i zadataka, i u okviru pojedinih logističkih

podsustava, i u okviru globalnog logističkoga sustava, tj. planeta Zemlja. A to uz kontinuirano

10

Pupavac, D.; Zelenika, R.: Suvremeno promišljanje osnovnih fenomena logističkoga sustava, UDK 65.01.012,

izvorni znanstveni rad, str.363.

7

razvijanje i odrţavanje globalnog strategijskoga okvira, na osnovi normizacije i adaptibilnosti,

ispunjavajući osnovna načela efikasnosti i efektivnosti, ali sa ciljem da se kombiniranjem

resursa i potencijala različitih logističkih podsustava maksimalno zadovolje zahtjevi svakog

pojedinog i ukupnog globalnoga trţišta.11

2.3.3. Makro-mikro-meta logistika

Makro-logistika kao znanost i makro-logistika kao aktivnost mnogo je uţi pojam od

mega-logistike i globalne logistike. Makro-logistički sustav čine dva ili više mikro-.logistička

sustava, a u pravilu se odnose na logističke fenomene nacionalnog gospodarstva, primjerice,

na logističke fenomene robnoga prometa Republike Hrvatske. U skladu s time makro-

logistika je usmjerena na prilagoĎivanje robnih i inih tokova, strukturi i značajkama krajnjih

korisnika robe i usluga unutar narodnoga gospodarstva, pa obuhvaća logističke fenomene

funkcionalnih granskih logistika, kao npr. proizvodne logistike, trgovinske logistike,

prometne logistike, špediterske logistike, skladišne logistike, osiguravajuće logistike. Premda

makro-logistički sustavi mogu biti i višenacionalni, odnosno meĎunarodni, makro-logistika se

bavi i promatranjem utjecaja gospodarske, prometne, transportne, urbanističke politike drţave

u odnosu na efikasnost i efektivnost logističkih tvrtki, odnosno na efikasnost funkcioniranja

makro logističkoga sustava. 12

S mikro aspekta logistika se moţe promatrati i kao jedna od poslovnih funkcija unutar

tvrtki, a odnosi se na logističke fenomene kojima se ţele ostvariti ciljevi tvrtki za efikasno i

efektivno obavljanje logističkih aktivnosti, i to počevši od nabave inputa, preko priprave i

izvoĎenja procesa proizvodnje, pa sve do opskrbljivanja outputa brojnim logističkim

uslugama do trenutka njihova izdavanja finalnom potrošaču. Iz toga proizlazi da se, moţe

govoriti o logistici proizvodnje, logistici nabave, logistici distribucije, marketinškoj logistici,

odnosno sa stajališta djelatnosti tvrtki o logistici trgovine, industrijskoj logistici, ili o usluţnoj

logistici.13

Meta-logistika i kao znanost i kao aktivnost zauzima mjesto na sredini izmeĎu marko-

logistike i mikro-logistike, a označuje interorganizacijske sustave, koji nadilaze pravne i

organizacijske granice pojedinih sudionika.14

Meta-logistika u kojoj se prefiks “meta” moţe shvatiti kao u i metafizici, a znači

iznad, kritički, moţe se definirati i kao znanost i kao aktivnost koja stavlja naglasak na

partnerstvo izmeĎu tvrtki i na podjelu odgovornosti, čime se pred logističke menadţere

postavljaju zahtjevi za preispitivanjem postojećega načina organiziranja logističkih aktivnosti,

a naglasak se stavlja na razvijanje dugoročnih odnosa s kupcima, s dobavljačima, s

posrednicima, s transportnim i sa skladišnim tvrtkama, ali i sa drugim logističkim tvrtkama

koje imaju ili mogu imati značajniji utjecaj na povećanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja

tvrtke. Tako meta-logistika proširuje svoj interes na uključivanje svih relevantnih tvrtki u

11

Ibid, str.364. 12

Ibid, str.364. 13

Ibid, str.364. 14

Ibid, str.364.

8

logistički proces sa svrhom da krajnji potrošač dobije pravi proizvod, u pravo vrijeme, uz

najniţe troškove, u očekivanome stanju i u traţenoj količini. Na osnovi toga je, meta-logistika

kao znanost i kao aktivnost kreirala glavne pretpostavke za nastajanje i za učinkovito

upravljanje logističkim opskrbnim lancima, zadatak kojih je osigurati planiranjem,

analiziranjem i kontrolom glavnih tokova u logističkome lancu (proizvoda, informacija i

novca) prave inpute (sirovine, poluproizvode, opremu), njihovo efikasno pretvaranje u finalne

proizvode i njihovu distribuciju do krajnjih korisnika i potrošača uz brojne popratne usluge

koje osiguravaju dodatnu vrijednost proizvodima, uz istodobno ostvarivanje primjerene

dobiti.15

2.3.4. Inter i intralogistika

Kada je riječ o načinima, odnosno o koncepcijama logistike kao znanosti i logistike

kao aktivnosti, potrebno je istaknuti činjenicu da se u njezinim okvirima često odvijaju

usporedne tendencije u razvijanju logističkih veza i odnosa. Naime, riječ je o dva tipa odnosa,

i to o: interkompanijskim odnosima u razvijanju logističkih aktivnosti (engl. inter-firm

logistics relations) i intrakompanijskim odnosima u razvijanju logističkih aktivnosti (engl.

intra-firm logistics relations).16

Interkompanijski odnosi u razvijanju logističkih aktivnosti unutar logističkoga sustava

i logističkih podsustava logistički su fenomeni relativno novijega datuma s naglašenim

razvojnim značajkama. No, upravljanje interlogističkim aktivnostima veoma je zahtjevno, jer

je veoma teško pronaći optimalnu strategiju za sve sudionike u interlogističkim mreţama, a i

zbog toga što se poloţaj pojedinih sudionika u interlogističkim mreţama moţe u kratkom roku

promijeniti, kao posljedica pokušaja tvrtki da u kratkome roku odgovore na nove zahtjeve

korisnika i potrošača.17

Razvitak interlogistike kao znanosti i interlogistike kao aktivnosti afirmira se osobito

zbog svuda postojećih procesa internacionalizacije poslovanja, zbog intenziviranja

konkurencije, zbog razvitka transportne infrastrukture i suprastrukture, zbog razvitka

telekomunikacijskih veza, razvitka strateških saveza, a iz toga proizlazi i zbog sveukupne

globalizacije poslovanja.18

Intralogistika kao znanost i intralogistika kao aktivnost zasniva se na razvijanju

logističkih procesa i logističkih fenomena vaţnih za efikasno i efektivno obavljanje inter- i

intrazadataka pojedinih poslovnih funkcija, a to ima posljedice na ukupnu, posebno na trţišnu

strategiju i politiku poslovnih pothvata.19

15

Ibid, str.365-366. 16

Ibid, str.366. 17

Ibid, str.366. 18

Ibid, str.366. 19

Ibid, str.366-367.

9

2.3.5. Servisna logistika

Servisna logistika kao znanost i servisna logistika kao aktivnost moţe se definirati kao

sustav logističkih fenomena kojima je osnovno značenje dizajniranje servisnih aktivnosti na

načelima efikasnosti i efektivnosti, označujući skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih

logističkih aktivnosti, koje osiguravaju pruţanje obećane kvalitete krajnjim korisnicima

(jamstava, otklanjanja kvarova, zamjena dijelova i dr. postprodajnih aktivnosti), integriranjem

potrošačevog probitka i oskudnih resursa, radi maksimiziranja dobiti i potrošačkih probitka u

dugoročnom razdoblju. Servisna logistika ima opredjeljujuće značenje, osobito za poslovanje

tvrtki iz računalne industrije i industrije uredske opreme, ali i tvrtki koje se bave pruţanjem

usluga (posredstvom globalnih i regionalnih acount menadţera), proizvodnih tvrtki koje

moraju osigurati pričuvne dijelove.20

2.3.6. Informacijska logistika

Informacijska logistika moţe se definirati kao sustav logističkih fenomena, označujući

skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logističkih aktivnosti, koje osiguravaju

sustavno i efikasno prikupljanje brojnih primarnih i sekundarnih podataka, pospješuju njihovu

obradu, uporabu i razmjenu sa drugim aktivnim sudionicima u logističkome lancu, potičući

tvrtke da se efikasno koriste potencijalima suvremene računalne i telekomunikacijske

tehnologije, tehnologije marketing informacijskoga sustava (E-mail, Viewdata, Teletext,

Telefaks, VSF), podrţavajući razvitak i efikasnu primjenu sustava internog računovodstva,

odnosno sustava marketing izvješćivanja, sustava istraţivanja trţišta i usmjerivanjem toka

informacija.21

2.3.7. Menadžment logistika

Menadţment logistika moţe se definirati kao sustav logističkih fenomena, označujući

skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logističkih aktivnosti, koje osiguravaju

razvitak efikasnoga sustava menadţmenta tvrtke na osnovi koordinacije i kontrole

zemljopisno disperziranih menadţment aktivnosti, povećavajući efikasnost odluka

menadţmenta na svim razinama, istodobno osiguravajući potrebnu fleksibilnost u

prilagoĎivanja trţišnim uvjetima i promjenama u globalnome okruţenju. Menadţment

logistika uz o mora olakšati stjecanje potrebnih menadţerskih znanja i transfer stručnih

umijeća, ideja i iskustava izmeĎu različitih zemljopisnih područja ili iz jedne faze lanca

vrijednosti u drugu, istodobno razvijajući odgovarajuće oblike organizacije, upravljanja,

rukovoĎenja i instrumentarije koji omogućuju potrebne horizontalne i vertikalne veze unutar

tvrtke. Takav je pristup je potreban zato što je menadţment globalno disperziranim

logističkim sustavima izuzetno sloţen i skup, pa moţe izazvati ozbiljne probleme vezane uz

koordiniranost logističkih aktivnosti.22

20

Ibid, str.367. 21

Ibid, str.367. 22

Ibid, str.368.

10

2.3.8. Primarna, sekundarna, tercijarna, kvartalna i kvintarna

Primarna logistika kao znanost i primarna logistika kao aktivnost označuje

koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logističkih aktivnosti, zadatak kojih je

pospješivati efikasnost onih aktivnosti predmet rada kojih je na zemlji ili pod zemljom, tj.

odnosi se na ekstraktivne grane proizvodnje (poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, rudarstvo i

vaĎenje). Primarna logistika mora biti u funkciji povezivanja svih sudionika koji su uključeni

u proces proizvodnje primarnih proizvoda, odnosno svih izravnih i neizravnih sudionika, koji

su više ili manje uključeni u proizvodnju i profiliranje outputa primarnoga sektora.23

Sekundarna logistika kao znanost i sekundarna logistika kao aktivnost označuje

koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logističkih aktivnosti zadatak kojih je

pospješivati efikasnost aktivnosti preraĎivačke djelatnosti (preraĎivačke industrije, opskrbe

električnom energijom, plinom i vodom, graditeljstvo), fokusirajući se na logističke fenomene

lokacije pojedinih grana preraĎivačke industrije, sirovina, radne snage, transporta, veličinu

proizvodnih kapaciteta, opskrbu vodom i energijom.24

Tercijarna logistika kao znanost i tercijarna logistika kao aktivnost označuje

koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logističkih aktivnosti zadatak kojih je

pospješivati efikasnost aktivnosti djelatnosti tercijarnoga sektora, odnosno onih djelatnosti

koje se bave pruţanjem tzv. klasičnih ili tradicionalnih gospodarskih usluga (trgovina na

veliko i malo, hoteli i restorani, prijevoz, špedicija, skladištenje i veze), a koje su izravno

vezane uz privreĎivanje, odnosno koje omogućuju i olakšavaju podjelu rada. Glavni je

zadatak tercijarne logistike kreirati i isporučivati kvalitetu ţivljenja, čime se povećava

blagostanje pojedinaca tako da ih tercijarna logistika meĎusobno povezuje i čini im

dostupnim mnoge materijalne, duhovne i kulturne vrijednosti25

Kvartarna logistika kao znanost i kvartarna logistika kao aktivnost označuje

koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logističkih aktivnosti zadatak kojih je povećavati

efikasnost djelatnosti koje proizvode znanje ili koje razvijaju kvalitetu ljudskih čimbenika

(obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna skrb i ostale društvene, socijalne i osobne

usluţne djelatnosti). Zadatak kvartarne logistike, konkretno logističkih usluga koje pruţa,

ističe značenje kreiranja što efikasnijih i efektivnijih logističkih usluga sa ciljem da se što

učinkovitije promijene, oplemene i unaprijede primatelji usluga, i to duhovno, kulturno,

zdravstveno, intelektualno, sigurnosno. Tako promatrana kvartarna logistika glavni je

čimbenik društvene infrastrukture u podupiranju i u skladu s time u povećavanju efikasnosti i

efektivnosti rada kvartarnih djelatnosti, ali i cjelokupnoga ljudskog potencijala narodnog

gospodarstva, na osnovi povezivanja različitih ljudi i socijalnih skupina, povećavajući

mobilnost i mogućnost komuniciranja prema potrebama svakog pojedinca i cjelokupne

društvene zajednice.26

23

Ibid, str.368. 24

Ibid, str.369. 25

Ibid, str.369-370. 26

Ibid, str.370.

11

Kvintarna logistika kao znanost i kvintarna logistika kao aktivnost označuje

koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logističkih aktivnosti zadatak kojih je

pospješivati efikasnost aktivnosti poslovnih usluga i poslova drţavne uprave. Na takav način

kvintarna logistika sudjeluju u stvaranju “neopipljivih roba”, pri čemu je najznačajnija

informacija. Razvitak logistike nije se ograničio samo na djelatnosti primarnog i sekundarnog

sektora i klasičnih usluga tercijarnoga sektora, već se proširio na sve usluţne djelatnosti.

Brojne djelatnosti kvintarnog sektora sastavni su dio logističke infrastrukture, kao što su

banke, osiguravajuće tvrtke i druge financijske tvrtke, promidţbene agencije, agencije koje se

bave istraţivanjem trţišta, računovodstvene tvrtke, rent a car tvrtke. Iz toga proizlazi da je

glavni zadatak kvintarne logistike u području poslovnih usluga efikasnije korištenje

financijskih i ljudskih potencijala, sve češće po načelu outsourcinga, pa se brojne tvrtke iz

kvintarnoga sektora odlučuju na osnivanje filijala ili se meĎusobno povezuju u odgovarajuće

mreţe s tvrtkama iz brojnih drţava.27

2.4. Faze opskrbnog lanca

Logistički elementi se mogu podijeliti na faze opskrbnoga lanca (slika 3) :

Nabava

Proizvodnja

Zaliha

Prodaja.

Slika 3 Faze opskrbnoga lanca

Izvor: https://www.pfri.uniri.hr/knjiznica/NG-dipl.LMPP/149-2013.pdf

Procesi i tokovi koje se odvijaju u sustavu opskrbnog lanca, mogu se svrstati u niz od

slijedeća četiri funkcionalna ciklusa:

Ciklus materijala

Ciklus zaliha

Ciklus proizvoda

27

Ibid, str.370.

12

Ciklus prodaje.28

2.4.1. Logistika nabave

„Nabava je funkcija i djelatnost poduzeća i drugih poslovnih sustava, koja se brine o

opskrbi materijalima, opremom, uslugama i energijom potrebnima za realizaciju ciljeva

poslovnog sustava, kao djelatnost je izuzetno sloţena i značajna za uspješnost poslovanja

poduzeća. Nabava u uţem smislu podrazumijeva odvijanje operativnih poslova u procesu

pribavljanja objekata nabave“.29

Nabava je nuţna pri odvijanju svakodnevnih logističkih procesa jer kako bi došlo do

same distribucije proizvoda oni od nečeg moraju biti napravljeni a tu je vaţna nabava

materijala. Prilikom nabave treba uzimati odreĎene parametre koja nije samo cijena, vaţna je i

kvaliteta iako se kao glavni parametar uzima što niţi trošak nabave. Kako bi osigurali dobar

status na trţištu nekad je bolje nabaviti kvalitetnije materijale po većoj cijeni ako će to

donijeti veći broj kupaca i bolji plasman na trţištu.

„Operativni poslovi nabave su:

ispitivanje i objedinjivanje zahtjeva za nabavu dobivenih od pripreme rada, razvoja,

skladišta, laboratorija i drugih organizacijskih jedinica

promatranje i praćenje trţišta nabave

izrada i postavljanje upita dobavljačima

prijam, ispitivanje i ocjena ponuda dobavljača

voĎenje pregovora s dobavljačima

izbor najpovoljnije ponude i naručivanje

praćenje rokova isporuke i koordinacija svih izravnih veza s dobavljačima

prijam i ispitivanje pošiljki

kontrola računa dobavljača

reklamacije zbog neodgovarajućeg izvršenja obveza dobavljača

voĎenje evidencija/datoteka nabave.“30

Ciljevi nabave su ekonomski optimizirati odnos cijene narudţbe i kvalitete materijala kako bi

i dobavljači i naručitelji bili zadovoljni te kako bi se poslovni procesi mogli odvijati bez

prestanka tj. kako bi se mogla odvijati reprodukcija. Reprodukcija je neprekidno, stalno

obnavljanje procesa proizvodnje s ciljem povrata sredstava i povećanja dobiti, za koje su

materijali a samim time i njihova nabava od iznimne vaţnosti. Uz ekonomske ciljeve, sve više

dobivaju na značenju ekološki ciljevi. Zbog potrebe zaštite okoliša već bi se kod nabave

materijala trebalo voditi računa jesu li materijali ekološki podobni, razgradivi, mogu li se

reciklirati, kakva svojstva imaju prilikom tretiranja otpadom. 31

28

Šafran,M.: op. cit.. 29

Lešnjak,M.: Procesi i elementi nabave, završni rad, Sveučilište Sjever, Varaždin, 2016. 30

Ibid. 31

Ibid.

13

„U suvremenom poslovanju opći su ciljevi nabave da se pribave materijali i usluge:

funkcionalno odgovarajuće kakvoće:

po najpovoljnijoj cijeni

u ekonomičnoj količini

u pravo vrijeme

s najpovoljnijih izvora

uz visoki servis isporuke

uz postizanje najveće moguće zaštite okoliša i prirodnih resursa,

uz najmanje rizike

uz najniţe troškove

uz dobre odnose s dobavljačima.“32

2.4.2. Logistika proizvodnje

„Logistika proizvodnje je dio logistike koji se bavi koordinacijom unutarnjih tokova

materijala, od mjesta nabave materijala do mjesta proizvodnje. Promjenama na proizvodu,

promjena njegova oblika,mjesta i vremena upotrebe, smatraju se dijelom ukupnog procesa

proizvodnje tj. ukupnog procesa stvaranja ili dodavanja nove vrijednosti. Korištenje usluga

kojima se povećava vrijednost proizvoda konkretno kroz logistiku - prijevoz robe,

skladištenje, osiguranje robe i dr. isprepliće logističku i proizvodnu funkciju. Logistički

elementi integrirali su se u sve dijelove procesa proizvodnje.“ Poduzeća dolaze do zaključka

da kvaliteta igra značajnu ulogu u borbi s konkurencijom kod proizvoda i usluga. Kvaliteta je

od iznimne vaţnosti današnjih poduzeća i uzima se kao jedan od najvaţnijih parametara u

svrhu podizanja standarda i privlačenja novih korisnika.“33

Sama priprema proizvodnje ima najznačajniji utjecaj na konačnu cijenu proizvoda i

vrijeme do plasmana na trţište što na kraju moţe utjecati na trţišni udio i uspješnost samog

proizvoda. Proizvodnja kreće od razvoja gdje se unose zahtjevi u cilju produktivne logističke

usluge, projektira se proizvodnja to se moţe nazvati i logističko projektiranje. Kod pripreme

koristi se automatizacije u svrhu poboljšanja učinkovitosti,smanjenja troškova, potrebne

količine novih alata. Koriste se nove informacijske tehnologije kako bi pomogle stručnjacima

iz pripreme da se što više uključuju u sam razvoj.34

Logistika poduzeća odreĎena je skupovima i mjerama koje odreĎuju ciljevi poduzeća

neki od njih su: osigurati materijalne, informacijske i vrijednosne tokove u procesu.

„Logistika proizvodnje obuhvaća:

razmatranja: proizvoditi ili kupovati, zajednički sa nabavom

strukturiranje proizvodnje prema logističkim aspektima

planiranje proizvodnje i upravljanje proizvodnjom

32

Ibid. 33

Buntak. K, Šuljagid, N.: Ekonomika logistike proizvodnje, Stručni članak SSN 1846-6168 UDK 65.012.4, str.216. 34

Ibid, str.218.

14

uobličavanje fizičkog i informatičkog toka kroz proizvodnju

Suvremeni ekonomski sustavi se temelje na slobodnom djelovanju trţišta. Svaki je

pojedinac slobodan u izboru zanimanja kojim će se baviti i načina na koji će obavljati svoje

radne aktivnosti, ako pritom ne krši zakonske propise. U takvim uvjetima, ekonomika

proizvodnje treba odgovoriti na neka ključna pitanja funkcioniranja poduzeća, a to su:

što proizvoditi

koliko proizvoditi

kako proizvoditi

kako raspodijeliti ostvarene rezultate

gdje i kada nabaviti

gdje i kada prodati.“35

Različiti odgovori na navedena pitanja imaju različite posljedice odluka, trebalo bi

znati moguće posljedice prije donošenja odgovora. Ekonomske odluke su odabir optimalnog

rješenja koje daje uravnoteţenje izmeĎu proporcionalno neograničenih potreba i ograničenih

resursa. Proizvodni resursi daju poduzeću ograničenja raspoloţivih uz koje se vrši

proizvodnja i na temelju toga poduzeće donosi odluke što i koliko proizvoditi.36

2.4.3. Logistika distribucije

„Jedan od najvaţnijih dijelova logistike predstavlja distribucija reprodukcijskog

materijala i gotovih proizvoda. Učinkovita distribucija znači utjecati na smanjenje troškova, a

isporučiti gotove proizvode krajnjem kupcu. Ona se odnosi na maloprodajne i veleprodajne

trgovce, logističke operatere, prijevoznike i druge subjekte koji čine distribucijsku mreţu.

Distribucija obuhvaća skup aktivnosti koje su povezane s prometanjem gospodarskih dobara

izmeĎu proizvoĎača i potrošača. Ona sadrţi tako usklaĎeno pripremanje proizvedenih dobara

prema vrsti i količini, prostoru i vremenu, da se mogu ili odrţati propisani dobavni

rokovi(dovršavanje narudţbi) ili djelotvorno što uspješnije zadovoljiti očekivanu potraţnju.“37

Kod pojma distribucija razlikujemo dva slična termina, a to su kanal distribucije i

fizička distribucija.

Fizička distribucija obuhvaća širok krug aktivnosti koje se bave djelotvornim

kretanjem gotovih proizvoda od kraja proizvodne linije do potrošača kao i kretanjem gotovih

proizvoda od kraja proizvodne linije do potrošača, kao i kretanjem sirovina od izvora nabave

do početka linije proizvodnje.38

Moţe se reći da se sustav fizičke distribucije sastoji od slijedećih elemenata:

35

Ibid, str.219. 36

Ibid, str.219. 37

Vidaček, M.: Distribucijska logistika, završni rad 355/TGL/2017, Sveučilište Sjever, Varaždin, 2017. 38

Šafran,M.: op. cit.

15

razina usluge krajnjem potrošaču

transport

skladištenje

obrada narudţbi i upravljanje zalihama

pakiranje i rukovanje materijalima.

Ovi elementi su u meĎusobno zavisnom odnosu tako da odluke donesene u jednom području

utječu na efikasnost drugih.39

Kanal distribucije podrazumijeva skup institucija koje obavljaju sve one aktivnosti

koje se upotrebljavaju u kretanju proizvoda i njegova vlasništva od proizvodnje do potrošnje.

Odluke o kanalima distribucije ubrajaju se u najvaţnije odluke poduzeća jer izabrani

kanali bitno utječu na sve druge marketinške odluke, o tome tko će prodavati proizvode nekog

poduzeća, ovisi i politika cijena,izbor vlastitih prodavača,izbor načina propagiranja i sl.

Suvremeni tokovi robe sve se rjeĎe koriste direktnom prodajom robe proizvoĎača krajnjem

potrošaču.40

IzmeĎu krajnjih točaka društvene reprodukcije – proizvodnje i potrošnje postavlja se

sve više posrednika, i njihova se posrednička funkcija naziva različitim imenima. Osnovni

razlozi postojanja posredničkih organizacija leţe u nuţnosti prostornog i vremenskog

povezivanja sve udaljenije sfere proizvodnje od sfere potrošnje, u mogućnosti poslovne

specijalizacije i u minimiziranju broja prometnih transakcija.41

Razlika izmeĎu distribucijskih kanala (slika 4), kojega čine organizacije (sudionici) u

organizacije (sudionici) u prometu robe, i fizičke distribucije (slika 5) koju čine fizički tokovi

robe, moţe se prikazati funkcijskim karakteristikama tokova i točaka zadrţavanja, koje kod

kanala imaju karakteristike institucija i poduzeća, potrošača i sl., dok se kod fizičke

distribucije točke karakteriziraju njihovim funkcijskim obiljeţjima.42

Slika 4 Kanal distribucije

Izradio: autor

39

Ibid. 40

Ibid. 41

Ibid. 42

Ibid.

proizvođač trgovina na veliko

trgovina na malo

potrošač

16

Slika 5 Fiziĉka distribucija

Izradio: autor

Logistički operater koji se bavi upravljanjem distribucije proizvoda u nekom poduzeću

je od iznimne vaţnosti jer adekvatnim upravljanjem i optimiziranjem tokova robe moţe

značajno smanjiti troškove i povećati prihode samog poduzeća.

Fazu distribucije slijedi ciklus zaliha, koji je jedan od najkompleksnijih za upravljanje

pošto se niz parametara uzima u obzir i ne postoji gotova formula kojom bi se odredilo

upravljanje zalihama. Prilikom narudţbe zaliha treba uzeti u obzir osim jedinične cijene i

troškove drţanja zaliha u samome skladištu. Ekonomska količina narudţbe nam govori koja je

to optimalna količina koja prilikom naručivanja ima najmanje ukupne troškove tj. troškove

narudţbe i drţanja u skladištu. Iako nam ekonomija obujma nalaţe da naručujemo što više

radi smanjenja jedinične cijene proizvoda treba imati na umu da se ta sva roba treba negdje

uskladištiti iako će i sama cijena skladištenja biti manja zbog veće količine postoje robe koje

nemaju dovoljno dug vijek trajanja, dovoljno veliku potraţnju, potraţnja oscilira pa ju ne

moţemo sa sigurnošću pretpostaviti ili su jednostavno preskupe kako bi se gomilale njihove

zalihe.

2.4.4. Logistika prodaje

Prodaja kao poslovna funkcija predstavlja temeljni element svake profitno usmjerene

organizacije. Upravljanje prodajom sastoji se od: planiranja,implementacije i kontrole.43

Kod prodaje jednu od ključnih vaţnosti ima marketing. Što bolje agenti reklamiraju i

promoviraju odreĎeni proizvod to će on imati bolji plasman na trţištu. U današnje vrijeme se

jako puno novca ulaţe upravo u reklame u svrhu promocije.

Oblikovanje i izbor marketinškog kanala uzima u obzir četiri najvaţnija stavka:

43

www.efzg.hr/UserDocsImages/TRG/ikovac//SYLLABUS%20PL%201617.pptx

skladište proizvođača distribucijski

centar prodavaonica potrošač

17

1. Analiza potrebe kupaca,

2. Definiranje ciljeva i ograničenje kanala,

3. Identificiranje glavnih alternativa,

4. Vrednovanje alternativa. 44

Prodaja ima jako puno različitih strateških pristupa u zavisnosti od trţišta, ne moţe se jednako

planirati prodaja za različita trţišta. Primjerice, ne moţe se već u samoj proizvodnji, zalihama

a na kraju i prodaji planirati isto Mercedes automobile za Njemačko i Hrvatsko trţište.

Njemačka ima veće trţište i veću potraţnju a samim time onda proizvodnju i prodaju skupljih

modela pošto su im i primanja i standardi veći od Hrvatskih u Njemačkoj moţemo očekivati

veći broj skupljih i jačih modela. Trţišta su različitih veličina u zavisnosti od razvijenosti,

BDP-a, prihoda stanovnika i prilikom planiranja prodaje prednost uvijek ima financijski

stabilnije i jače trţište zbog sigurnosti i ostvarenja dobiti.

44

www.efzg.hr/UserDocsImages/TRG/ikovac//SYLLABUS%20PL%201617.pptx

18

3. Utjecaj logističkih poduzeća na prometni i gospodarski sektor

Logistička i špediterska poduzeća danas se većinom bave uvozom i izvozom robe kao

i svim poslovima vezanih uz prijevoz robe. Uz uvoz i izvoz se usko veţe pojam transporta

koji kao radnja ostvaruje dobit. Povećanjem uvoza robe sa stranog trţišta povećava se i carina

koja donosi drţavi prihod i povećava BDP. Logistička poslovanja zahtijevaju i odreĎen broj

LDC-a iz kojih će se roba dalje otpremati i dopremati što za sobom povlači razvoj prometnih

grana, terminala i sredstava.

Promet ima posebno značenje u razvitku gospodarstva i društva. On pruţa prijevozne

usluge. Zbog toga je promet usluţna djelatnost ali prisutna i nuţna u svim fazama

ekonomskog toka. Promet je, dakle, sastavni dio i uvjet svih faza reprodukcije: proizvodnje,

razmjene, raspodjele i potrošnje. Budući je promet sastavni dio kruţnog ekonomskog toka te

se pojavljuje u svakoj njegovoj fazi, on svojom vrijednošću sudjeluje u vrijednosti svake faze.

Glavna funkcija vrijednosti prometnih usluga su prometni troškovi, pa je za svaku fazu

pojedinačno i za gospodarstvo i društvo u cjelini najvaţnije smanjivanje tih troškova.

Smanjenje prometnih (prijevoznih) troškova direktno uvjetuje mogućnost smanjivanja cijena

roba. Mnogi prometni stručnjaci i ekonomisti smatraju da je smanjenje troškova prijevoza

povijesno vaţnije nego povećanje brzine prijevoza. Sloţenost gospodarske, društvene i

prometne strukture uvjetuje postojanje velikog broja činilaca razvoja prometa koji djeluju

skupno ili pojedinačno. Isto tako i promet kao cjelovit sustav ali i putem svojih komponenti

(prometnih grana) djeluje direktno ili indirektno, s većim ili manjim intenzitetom na razvitak

društvene i gospodarske strukture.45

Logistička poduzeća vrše većinu prijevoza robe u trgovini robom pa utječu na

povećanje prometnih usluga i povećanje prometnih troškova.

3.1. Utjecaj logistiĉkih poduzeća na promet

Suvremeni logistički koncept podrazumijeva optimalizaciju cjelokupnog sustava

distribucije roba od prijevoza sirovine za proizvodnju do prijevoza gotove robe od

proizvoĎača do kupaca, odnosno potrošača. Takav pristup je nametnuo brojne tehničko –

tehnološke i organizacijske promjene u cjelokupnom sustavu prometa. Nastale su brojne

inovacije od tehničke prilagodbe prijevoznih sredstava, prekrcajne mehanizacije, pakiranja

tereta do unapreĎivanja tehnološko - organizacijskih veza izmeĎu prometnih grana. Klasična

ambalaţa za prijevoz tereta – sanduk – zamijenjena je paletom,a kasnije i kontejnerom.

Pakiranje tereta je time u velikoj mjeri standardizirano što je bitno olakšalo manipulativne

radove i omogućilo uvoĎenje prekrcajne mehanizacije kao i kooperaciju izmeĎu različitih

prometnih grana. Prijevozna sredstva se takoĎer standardiziraju što omogućava integriranje

više prometnih grana u jednom prijevoznom lancu. U pogledu prijevoznih sredstava u

suvremeno doba dolazi do njihove sve veće specijalizacije. Nekadašnji kamion za opće

namjene danas je zamijenjen vozilima za specifične terete. Osim toga došlo je do razdvajanja

45

http://vladimir-cavrak.from.hr/wp-content/uploads/2015/09/ekonomika-prometa.pdf, str.20.

19

vučnog dijela (traktor, engl. truck) od vučenog (priključnog, prikolice) što povećava

proizvodnost i ekonomičnost vozila. Prekrcajna mehanizacija je takoĎer tehnički i tehnološki

usavršavana što omogućava skraćivanje vremena manipulacije i smanjivanje troškova.

Suvremena organizacija prijevoza podrazumijeva korištenje više prijevoznih grana u jednom

prijevoznom lancu (kombinirani prijevoz, integralni prijevoz). Tome svakako doprinosi

suvremena informatička i telekomunikacijska revolucija koja omogućava adekvatne tokove

informacija i organizacijsko povezivanje svih logističkih operacija u jedinstveni sustav. Na toj

osnovi su nastali suvremeni sustavi prijevoza tzv. “just in time” odnosno sustav Kanban kao

varijanta pruţanja integralne usluge prijevoza “od vrata do vrata”, poznati još i kao tzv.

kontinuirani prijevozni lanci (“proizvodnja bez skladišta”). Sve nabrojene suvremene

inovacije imaju za cilj da se ostvari: povećanje brzine prijevoza, povećanje prijevozne

jedinice, smanjenje vremena mirovanja tereta na putu i smanjenje manipulacijskih operacija.

Ekonomski cilj ovih postignuća odraţava se u smanjenju troškova prijevoza a time i na

povećanju proizvodnosti i ekonomičnosti.46

Razvoj globalnih logističkih poduzeća i globalizacija trţišta omogućili su lakše

povezivanje na inozmena trţišta. Suvremeno trţište zahtjeva i poboljšanje prometnica i

unaprjeĎenje prometnih zakona te regulaciju istih u vezi trgovinskog poslovanja u svrhu

unaprjeĎenja usluga i postizanja kvalitete koja je danas veoma vaţna za konkurentnost na

trţištu. Logistička poduzeća bi trebala pruţati što bolju, kvalitetniju, cjelovitiju uslugu po

pristupačnim cijenama.

Online usluge i internetska trgovina, dvije najznačajnije inovacije u globalnom

gospodarstvu posljednjih godina mijenjaju maloprodajno trţište i imaju izravan utjecaj na

logistički sektor u cijeloj Europi. U Sektoru za promet i veze HGK navode da e-trgovina kao

internetski mehanizam pomaţe dobavljaču proizvoda da smanji broj posrednika s kojima

mora poslovati da bi njegov proizvod došao do kupca-potrošača. MeĎutim i nadalje će se roba

morati prevoziti, skladištiti i distribuirati do kupca, odnosno krajnjeg potrošača. Utjecaj će

ovisiti o širenju e-trgovine kao načina kupoprodaje robe, ali još neće značajno utjecati na

sektor logističkih usluga", poručuju u Sektoru za promet i veze HGK.47

Trend u logističkim sustavima je razvoj formalnih kvalitetnih procesa. Upravo ti

procesi su omogućili poduzećima sigurno poslovanje. Razvoj kvalitetnih procesa moţemo

shvatiti kao kretanje kroz četiri različite faze sa značajnim karakteristikama48

:

Kontrola kvalitete – odreĎuje osnovno proceduralno i statističko upravljanje

kvalitetom

Osiguranje kvalitete – postavlja naglasak na zadovoljavanju potreba kupaca

Upravljanje kvalitetom – to nije zadaća nadreĎenih u logističkim procesima, nego svih

subjekata u tom procesu

46

Ibid, str.32-33. 47

http://www.poslovni.hr/domace-kompanije/razvoj-internetske-trgovine-mijenja-sektor-logistike-222128 48

Šafran,M.: op. cit.

20

Zadovoljavanje potreba potrošača – reflektira se u postupcima koje treba provoditi da

bi se u potpunosti zadovoljile potrebe potrošača.

3 PL operateri su vanjski davatelj logističkih usluga, tj. poduzeće specijalizirano za

pruţanje cjelovitih skladišnih, prekrcajno-manipulacijskih i transportnih usluga, koje

preuzima organizaciju i provedbu odreĎenog dijela opskrbnog lanca korisnika. Napredniji od

njega je 4 PL čiji se koncept zasniva na intelektualnom logističkom kapitalu i IT sustavima, a

ne na posjedovanju infrastrukture (terminala, skladišta) i drugih materijalnih sredstava

(prijevoznih sredstava, prekrcajne mehanizacije), radi čega za pruţanje usluga svojim

klijentima koristi različite 3PL dobavljače.49

4PL utječe na razvoj IT sektora i

telekomunikacijskog prometa jer se potiče razvoj tehnologije i novih IT sustava nadzora i

umreţavanja praćenja robe.

Skladištenje i leţarina robe su isto dio asortimana usluga koja pruţaju i na koja utječu

logistička poduzeća korištenjem usluga raznih skladišta i terminala pri pruţanju što

kvalitetnijih i cjelovitijih usluga svojim korisnicima pri čemu ostvaruju profit sebi i

suradnicima. UnaprjeĎenje logistike povuklo je za sobom unaprjeĎenje prometa, prometnih

sredstava i svih dijelova logističkog lanca kako bi se moglo pratiti suvremeno trţište i zahtjevi

za uslugama. U Hrvatskoj ima puno prostora za napredak pošto hrvatske prometne grane nisu

pretjerano razvijene, u ţeljeznici ima puno mjesta za napredak, ali to zahtjeva golema ulaganja

i troškove pa je s ekonomskog stajališta neisplativo.

3.2. Utjecaj logistike na gospodarstvo

Potreba za povezanošću nacionalnih, regionalnih i globalnoga gospodarskoga sustava

dodatno povećava sloţenost logističkih sustava zahtijevajući, ne samo njihovu što veću

komplementarnost i harmoniziranost, već i sve veću apsorbcijsku sposobnost i prohodnost,

odnosno nepostojanje prenatrpanosti logističkoga sustava i njegovih najvaţnijih podsustava.

Pomičući vlastite granice, ali i granice gospodarskih sustava, logistički sustav pruţa velike

mogućnosti da se ostvari konkurentna prednost, odnosno osvoje i zadrţe kupci. Takva

konstatacija vrijedi poglavito za one industrijske grane u kojima ne postoji dostatna

diferencijacija proizvoda, kao ni mogućnost da se posredstvom cijena ili smanjivanjem stope

dobiti ostvari prednost u odnosu na konkurenciju. Poradi toga se kao ključni problem

izgraĎenosti logističkoga sustava, njegove infrastrukture i suprastrukture izdvaja

identificiranje vrste logističkih usluga i razine kvalitete logističkih usluga koju odgovarajući

logistički sustav treba osigurati, a da bi se unaprijedila konkurentna sposobnost logističkoga

sustava i/ili posredstvom logističkoga sustava bilo koje razine. Osmišljavanje inovativnih

logističkih programa moţe biti izravno u funkciji povećanja efikasnosti logističkoga sustava,

ali logističkim sustavima daje još jednu dimenziju koja se ogleda u mogućnosti logističkoga

sustava da temeljem takvih poboljšanja bude respektabilnom čimbenikom kreiranja potraţnje.

Područje djelovanja logističkoga sustava nameće potrebu da se pod utjecajem razvoja

svjetskoga gospodarstva i društva, uklanjanja trgovinskih barijera, kao i barijera glede

49

Ibid.

21

kretanja ljudi, roba, usluga, znanja i kapitala te jačanja meĎunarodne, svjetske konkurencije,

tehnologije, širenja mogućnosti i povećanja pojedinih trţišta na mnogo široj razini od

nacionalne, definira i ustroji globalni logistički sustav, čija je temeljna zadaća omogućiti

tvrtkama kombiniranje domaćih i meĎunarodnih resursa, odnosno fokusiranje na resurse i

potencijale koje nudi globalno trţište. Tako logistika postaje nova poslovna filozofija, čija je

temeljna zadaća upravljanje premještanjem resursa i potencijala, od njihova izvorišta, kroz

proces proizvodnje i distribucije do krajnjega korisnika. Logistika odrţivoga razvoja kao

znanost i logistika odrţivoga razvoja kao aktivnost moţe se definirati kao sustav logističkih

fenomena, označavajući skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logističkih aktivnosti,

koje osiguravaju istodobno i sinergijsko ostvarivanje gospodarskih i ekoloških ciljeva,

sukladno zahtjevima environmentalističkog pokreta, sve stroţim ekološkim zakonima i

zakonima za zaštitu potrošača te povećanim zahtjevima s trţišta za “zelenim” proizvodima i

uslugama, koji su u funkciji oplemenjivanja ljudi, prostora i svih razvojnih resursa,

osiguravajući pri tome najveću moguću razliku izmeĎu pozitivnih eksternih učinaka (eksterne

ekonomije) i negativnih eksternih učinaka (eksterne disekonomije), poglavito posredstvom

efikasnije i efektivnije uporabe postojećih ili alternativnih transportnih infrastrukturnih i

suprastrukturnih sadrţaja te razvijanja čimbenika povratne logistike, posredstvom smanjivanja

ukupnih troškova u logističkom sustavu, supstituiranja sirovina iz neobnovljivih s onima iz

obnovljivih izvora, uporabe ekoloških sirovina i materijala, ponovne uporabe rabljenih

materijala u proizvodnom procesu, recikliranja ambalaţe.50

Umijeće primjereno organizirane i voĎene gospodarske i prometne politike odreĎene

drţave svodi se na pronalaţenje optimiziranog izbora izmeĎu proizvodnih mogućnosti koje su

na raspolaganju, tako da se podmire potrebe za ekološki prihvatljivim proizvodima i onima

koji to nisu, odnosno ekološki prihvatljivim vrstama prijevoza i onima koji to nisu, na način

da se u okviru danoga realiteta osigura ravnoteţa izmeĎu zahtjeva za zaštitom okoliša i

zahtjeva za ubrzanim gospodarskim rastom. Ako su unutar narodnoga gospodarstva resursi

uspješno koriste, uvijek će se birati ona kombinacija proizvoda koja će biti predstavljena

točkom na granici proizvodnih mogućnosti.51

Logistički sustav za potrebe primarnoga sektora, dotično primarna logistika nalazi se u

funkciji povezivanja svih sudionika koji su uključeni u proces proizvodnje i distribucije

primarnih proizvoda, odnosno svih izravnih i neizravnih sudionika, koji su više ili manje

uključeni u proizvodnju i profiliranje outputa primarnoga sektora. U logističku infrastrukturu

primarnoga sektora, osim mreţe poslovnih pothvata i pojedinaca kao proizvoĎača primarnih

proizvoda (ţitarica i drugih usjeva, voća i povrća, sjemenja, sadnica, vina, stočne hrane, ţivih

ţivotinja, morske ribe, rakova, mekušaca i drugih morskih ţivotinja, ugljena, kamena, nafte,

drva, rude, pijeska, soli i sl.), uključeni su i znanstveni instituti, poljoprivredni i

agroekonomski fakulteti, sjemenske tvrtke, kemijske tvrtke, proizvoĎači transportne

mehanizacije, proizvoĎači sustava za navodnjavanje, protugradnu obranu, transportne i

skladišne tvrtke, tvrtke iz preraĎivačke industrije, trgovinske tvrtke, osiguravajuće tvrtke,

50

Pavlid,H., Pupovac,D., Zelenika, R.: Gospodarski učinci ekologizacije globalnog logističkoga sustava, izvorni znanstveni rad,Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka, str. 268. 51

Ibid, str.275.

22

banke, vladine agencije. Sukladno tome, temeljna zadaća primarne logistike ogleda se u

efikasnom povezivanju izravnih i neizravnih sudionika u proizvodnji primarnoga sektora

osiguravajući što efikasniju uporabu inputa u primarnome sektoru, povećanje efikasnosti

proizvodnje primarnoga sektora i distribucije primarnih proizvoda, stvarajući i razvijajući

svjetsko trţište za proizvodima primarnoga sektora. Razvoj primarnoga sektora u kojemu je

uposleno više od polovice svjetske radne snage izloţen je stalnim promjenama, posebice

uslijed primjene novih tehnologija i novih zahtjeva za kvalitetom ţivljenja.52

Logistička poduzeća utječu na razne grane gospodarstva, omogućuju lakši izvoz na

globalno trţište, povećavaju svojim transportnim entitetima prihod od cestarina, prihod od

carina koji puni drţavnu blagajnu, zahtjeva razvoj novih IT sustava pa indirektno potiče

razvoj novih aplikacija i IT korporacija. Unutar EU uveden je sustav koji prati statistiku

razmjena robe izmeĎu zemalja EU. Značaj tih podataka očituje se u:

Izvor podataka za sastavljanje platne bilance i bruto domaćeg proizvoda (BDP)

koriste se pri donošenju odluka vezanih za nacionalnu i europsku monetarnu i

gospodarsku politiku, makroekonomske analize (Vlada RH, HNB, EU, UN, MMF,

OECD, WTO)

pokazatelj gospodarske uspješnosti i razvoja zemlje.

Izvještajna jedinica obvezna je izvještavati za INTRASTAT za onaj tok u kojem je

njena godišnja vrijednost robne razmjene sa zemljama članicama EU u prethodnom

obračunskom razdoblju već od odreĎene vrijednosti praga uključivanja za taj tok, ili za oba

trgovinska toka (primitak/otprema). Obveza izvještavanja nastaje i u tijeku godine za koju se

izvještava, kada kumulativna vrijednost robne razmjene poslovnog subjekta dobivena na

osnovu podataka s PDV obrasca prijeĎe vrijednost praga uključivanja. Obveza izvještavanja

traje najmanje do kraja izvještajne godine i na snazi je do primitka obavijesti o prestanku

obveze. Izvještajna jedinica u nekom mjesecu nema nikakvu transakciju prazan INTRASTAT

obrazac.53

52

Ibid, str.278. 53

Babid,D.: Autorizirana predavanja Špedicija, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb 2018.

23

4. Struktura i uprava (menadžment) logistiĉkih poduzeća

Moderno upravljanje (menadţment) naglašava vaţnost tzv. „mekih varijabli“ kao što

su: ljudi u organizacijama, njihova znanja i sposobnost stilova voĎenja, za razliku od ranijih

faza u razvoju menadţmenta koji su se fokusirali na tzv. „tvrde varijable“, kao što su:

strategija, veličina, tehnologija, planiranje, kontrola itd.54

Menadţment je kao pojam vrlo kompleksan i interdiscipliniran, ali i višeznačan pa se

odnosi na procese i djelatnosti, kao i nositelje i realizatore menadţerskih funkcija u

prometnim i logističkim poduzećima. Za svakog je menadţera vaţno da što bolje razumije

svoj posao ali i da je u stanju razumjeti svoje ljude odnosno svoje suradnike.55

U prometnom i logističkom sektoru menadţment bi se mogao opisati kao djelatnost i

aktivnost usmjerena pravcu postizanja ciljeva koji su unaprijed zadani. Tada je funkcija56

:

1. Planiranje,

2. Organiziranje,

3. VoĎenje i kontrola,

4. Upravljanje ljudskim potencijalima,

5. Interpersonalna uloga (predstavlja, vodi, povezuje),

6. Informacijska uloga,

7. Uloga donošenja odluka.

Proizvodnost u prometu i logistici podrazumijeva učinkovitost i efikasnost u

djelovanju pojedinaca i organizacije. Učinkovitost je postizanje ciljeva a efikasnost postizanje

ciljeva s najmanjom količinom resursa ili uz najmanje troškove. Ciljevi uprave poduzeća su

kratkoročno ostvarivanje profita a dugoročno povećanje vrijednosti njihovog dioničkog

kapitala.57

4.1. Planiranje kao funkcija i aktivnost uprave

Svaki put kada uprava planira, uzima u obzir potrebe i ţelje članova društva izvan

prometne,logističke ili druge proizvodno-usluţne organizacije kao i potrebe za materijalnim i

ljudskim resursima, tehnologijom i drugim potrebama iz vanjskog okruţenja. Mora se

prepoznati sile izvan poduzeća koje mogu utjecati na njegovo djelovanje, ocijeniti ih i

reagirati na njih. Utjecaj vanjskog ograničenja dan je prikazom (slika 6). Planiranje se sastoji

u tome da se u društvenim pojavama, na koje se ţeli utjecati, utvrde uvjeti i uzorci njihovog

nastanka, zakonitosti nastajanja i razvoja te da se usmjere u pravcu daljnjeg funkcioniranja.58

54

Perid,T.: Menadžment u prometu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2007. Str.5 55

Ibid, str.5. 56

Ibid, str.5. 57

Ibid, str.18 -19. 58

Ibid, str.35.

24

Slika 6 Poduzeće i vanjsko okruženje

Izvor: Perić, T.: Menadţment u prometu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2007. str.34.

Za uvoĎenje bilo koje strategije nije dovoljno samo odrediti organizacijsku strukturu

već utvrditi odgovornost svakome odijelu i svakoj organizacijskoj razini.

Plan obuhvaća bilo koji pravac buduće akcije prema tome moţe se reći da postoje

razne vrste planova i stilova planiranja. U širem smislu klasificiraju se u59

:

svrhe ili misije

ciljeve

strategije

politike

procedure

pravila

programe

proračune.

59

Ibid, str.41.

25

Svaka vrsta organizacijskog djelovanja, da bi imala smisla, mora imati svrhu. Svrha

logističkog poduzeća je proizvodnja usluga i distribucija dobara. Ciljevi su krajnje točke

prema kojima je usmjerena aktivnost. Strategije imaju cilj utvrditi i dati do znanja, pomoću

sustava glavnih ciljeva i politika, zamišljenu sliku poduzeća. Procedure su planovi koji

utvrĎuju neki nuţni način postupanja u budućim aktivnostima. Pravila izričito nalaţu posve

odreĎene akcije i ne dopuštaju bilo kakvo slobodno odlučivanje. Programi su skupovi ciljeva,

politika, procedura, pravila, dodijeljenih zadataka, koraka planiranja koje treba poduzeti.

Proračun je kontrolni instrument planiranja, iskaz očekivanih rezultata izraţen numerički. 60

Kod logističkih aktivnosti imamo planiranje svake usluge koja se nudi. Organizacija

prijevoza ili distribucija robe treba biti planirana uz što manje troškove, što kraći rok isporuke

ili optimizirane parametre koje postavimo kao najvaţnije, kvaliteta logističke usluge koju

nudi poduzeće u veliko ovisi o planu njene provedbe. Što se bolje isplanira posao će biti bolje

odraĎen.

4.2. Logistiĉki menadžment

Logistički menadţment obuhvaća upravljanje transportnim postupcima, distribucijom,

komunikacijom i drugim aktivnostima u lancu od nabave materijala do isporuke gotovih

proizvoda krajnjem korisniku. U mnogim proizvodnim kompanijama troškovi logistike iznose

10-20 % ukupnih troškova poslovanja. U trgovačkim i usluţnim poduzećima iznose 20-30 %.

U većim proizvodnim, trgovačkim i usluţnim poduzećima logistika je u pravilu organizirana

kao posebna poslovna funkcija. Unutar te funkcije objedinjuju se i prostorno-vremenski

koordiniraju:

rukovanje materijalima,

pakiranja,

skladištenja,

upravljanja nabavom,

obrade narudţbi,

disponiranje logističkih usluga,

transporta i dr.61

Koncept logističkog menadţmenta sazrijeva tokom 80-ih i početkom 90-ih godina.

Prema definiciji „matične“ udruge logistički menadţment je proces planiranja,

implementiranja i kontroliranja efikasnog i troškovno efektivnog tijeka i skladištenja sirovina,

60

Ibid, str.42. 61

Bošnjak, I., Čekid, Š.: Menadžment u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobradaj i komunikacije

Sarajevo i Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Sarajevo-Zagreb, 2000., str 52.

26

proizvoda, poluproizvoda zajedno s pripadajućim informacijama od izvora do mjesta

potrošnje, sa svrhom uspješnog zadovoljenja potreba korisnika.62

Ključne odrednice i zahtjevi definirani su prema konceptu „7 R's“; osigurati

odgovarajući proizvod (engl. right product), u odgovarajućoj količini (engl. right quantity) i

odgovarajućim uvjetima (engl. right condition), na odgovarajućem mjestu (engl. right place),

u odgovarajuće vrijeme (engl. right time), za odgovarajućeg korisnika (engl. right customet),

uz odgovarajuće troškove (engl. right cost).63

UvoĎenje efikasnog i efektivnog procesno-orijentiranog logističkog sustava moţe

znatno unaprijediti poslovanje poduzeća. Otvaranje trţišta i globalizacija uz napredne

računalne i telekomunikacijske sustave uspostavlja nove odnose izmeĎu kupaca i

proizvoĎača. Logistika se sve više preusmjerava sa „push“ načina prema „pull“ načelu gdje će

se proizvoditi i isporučivati prema narudţbi i specifičnim zahtjevima kupaca. Poslovni

partnerski odnosi izmeĎu komitenta i dobavljača trebaju omogućiti optimizaciju ukupnog

logističkog lanca. Smanjenje troškova, vremenskih neusklaĎenosti i drugih izvora

neracionlanosti. Sve više globalnih logističkih tijekovi uključivat će virtualne logističke centre

za koncentraciju i obradu narudţbi, te skupnu meĎudrţavnu distribuciju dobara. Poduzeća će

tako poprimiti sve više obiljeţja virtualne korporacije sa širokom meĎunarodnom prisutnošću. 64

4.3. Struktura poduzeća

Poduzeće ili druga poslovna organizacija treba uspostaviti vlastitu specifičnu

organizacijsku strukturu koja omogućuje ostvarivanje misije i temeljnih ciljeva te uvaţava

relevantne čimbenike organizacijske izgradnje. Formalnom organizacijom utvrĎuje se

namjeravana struktura uloga,podjela, grupiranje resursa i aktivnosti, definiraju organizacijske

jedinice i uspostavljaju mehanizmi koordinacije. Formalna organizacija je propisana, sluţbeno

priznata i primijenjena u organizaciji. Iskazuje se organizacijskom shemom, opisom poslova

ili uputama te drugim formalnim pravilima koje utječu na strukturu odnosa u organizaciji.65

Pored formalne organizacijske strukture svaka organizacija ima i tzv. neformalnu

organizacijsku strukturu koja se stvara spontanim, „neoficijelnim“ odnosima i interakcijama

članova organizacije. Neformalna organizacija funkcionira po nepisanim pravilima i normama

ponašanja koje poštuju članovi skupine i koje mogu biti vrlo čvrste. Moţe biti od koristi,

odnosno posluţiti kao dopuna formalnoj organizaciji, no ne moţe biti i o njoj neovisna.66

Uspostavljena formalna organizacijska struktura obično je relevantna za duţe vrijeme

tj. više godina. Klasični organizacijski pristup bio je usmjeren prvenstveno na oblikovanje

organizacijske strukture, dok noviji pristupi naglašavaju probleme povezivanja, uvode

62

Ibid, str.53. 63

Ibid, str.54. 64

Ibid, str.54. 65

Ibid, str.200. 66

Ibid, str.200.

27

dinamičko promatranje i strategijski koncept. Pri tome treba razlikovati organizacijsku

strukturu upravljanja i istinsku organizacijsku strukturu koja opisuje povezivanje i grupiranje

aktivnosti u organizaciji, zajedno s elementima organizacije.67

Prema klasičnoj tipologiji,

postoje tri osnovna tipa organizacijskih struktura:

1. Funkcijska: početna, standardna, prijelazna

2. Divizijska: produktivna, teritorijalna, kombinirana

3. Matrična.68

4.3.1. Funkcijska organizacijska struktura

Funkcijska organizacijska struktura predstavlja najstariji i najrašireniji oblik grupiranja

povezivanja poslovnih aktivnosti unutar poduzeća. Njeno temeljno obiljeţje je meĎusobna

povezanost i objedinjavanje poslova prema bazičnim poslovnim funkcijama. Poslovi vezani

za jednu poslovnu funkciju ustrojavaju se u odgovarajuću organizacijsku jedinicu,

primjnenjuući načelo sličnosti u grupiranju pojedinačnih zadataka. Rukovoditelj te

organizacijske jedinice je u pravilu direktno odgovoran direktoru i u pravilu je stručnjak za

poslove te funkcije. Funkcijsku strukturu poduzeća čine više sektora unutar kojih se vrši

jedinstveno koordiniranje i usmjeravanje aktinosti (slika 7). Oblikovanje funkcijske strukture

prema načelu „jedna funkcija- jedan sektor“ ne treba doslovno shvatiti, budući da su u praksi

odstupanja redovna.69

Slika 7 Shema jednostavne organizacijske strukture

Izvor:

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf

Kao osnovni modaliteti funkcijske strukture pojavljuju se: početna, standardna i

prijelazna struktura. Početna funkcijska struktura (slika 8) primjenjuje se u malim poduzećima

67

Ibid, str.201. 68

Ibid, str.202. 69

Ibid, str.202.

28

s ograničenim obujmom poslovanja i jednostavnom tehnološko-proizvodnom i trţišnom

problematikom. Često se poslovi dva ili više sektora objedinjavaju. Osnovna značajka tog

oblika organizacijske strukture je da su sve bazične poslovne funkcije organizirane u posebne

sektore koji imaju jednak tretman. Prijelazni oblik je treći najrazvijeniji oblik (slika 9) koji se

primjenjuje u velikim organizacijama s velikim i raznovrsnim resursima lociranim na više

mjesta, ali sa jednim i/ili nekoliko srodnih proizvoda/usluga. Uz opće značajke funkcijske

strukture, specifičnost prijelaznog oblika je u formiranju dva ili više sektora u okviru jedne

poslovne funkcije. Ovaj oblik obično predstavlja prijelaznu fazu prije uvoĎenja divizijske

organizacijske strukture.70

Organizacijska struktura daje nam podjelu voĎenja i brigu oko odreĎenog sektora

poslovanja. U svakom sektoru postoji osoba koja odgovara direktoru za djelovanje toga

sektora i koja provodi plan poslovanja u tome sektoru sa svojim podreĎenima i suradnicima iz

ostalih sektora. Što je oblik funkcijske organizacije razvijeniji to ćemo imati više sektora što

ima svoje prednosti i nedostatke. 71

Neke prednosti funkcijske organizacije su:

visok stupanj specijalizacije i podjele rada,

racionalno korištenje prostora i opreme,

niţi reţijski troškovi,

čvrsta kontrola na vrhu,

stručno voĎenje i jedinstvena koordinacija poslova iste funkcije.

Nedostaci:

sporo prilagoĎavanje promjenama u okolini poslu,

odsustvo timskog rada

sporo i neadekvatno donošenje odluka

odsustvo odgovornosti rukovodilaca za krajnji rezultat.72

70

Ibid, str.202-203. 71

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf. 72

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf.

29

Slika 8 Poĉetna funkcijska struktura

Izvor:

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf

Slika 9 Prijelazni oblik

Izvor:

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf

4.3.2. Divizijska organizacijska struktura

Divizijska ili (više linijska) organizacijska struktura, za razliku od funkcionalne,

oblikuje se prema proizvodima/uslugama, geografskim područjima ili kao kombinirana

divizijska struktura.73

U divizijskoj strukturi (slika 10) poslovi bazičnih funkcija nisu objedinjeni niti locirani

na istome mjestu, nego su rasprostranjeni i rasporeĎeni po proizvodnim i trţišnim segmentima

kao osnovama povezivanja u organizacijske jedinice. Jedno od općih pravila je da se svi

73

Bošnjak, I., Čekid, Š.: op.cit., str.203.

30

poslovi neposredno vezani za proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine proizvoda

meĎusobno povezuju i grupiraju. Poslovne jedinice izvan tog obuhvata grupiraju se posebno,

najčešće po funkcionalnom načelu. Ključna značajka divizijske strukture je vezivanje i

grupiranje poslova po proizvodima i regijama(slika 11). Takvim raščlanjivanjem nastaju

brojni, relativno samostalni, organizacijski segmenti kojima rukovode posebne osobe. One

koordiniraju i usmjeravaju djelovanju svih zaposlenih u okviru tog segmenta bez obzira na to

koje poslove obavljaju.74

Divizijska struktura primjenjuje se u velikim i najvećim korporacijama. Divizijska

struktura nije primarna nego nastaje na odreĎenom stupnju rada poduzeća (orijentacijski kada

godišnji prihodi prelaze 50-100 miliona $). MeĎutim veličina i stupanj rasta nisu presudni

čimbenik za primjenu divizijske strukture nego su to širina i raznovrsnost

proizvodnih/usluţnih programa ili dislociranost jedinica.75

Slika 10 Shema divizijske strukture

Izvor:

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf

74

Ibid, str.203. 75

Ibid, str.204.

31

Slika 11 Divizijska struktura po regijama

Izvor: http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-

content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf

Prednosti divizijske strukture su:

fleksibilnost i prilagodljivost zahjtevima okoline,

relativna autonomnost,

trţišna orjentiranost,

decentralizacija.

Nedostaci:

paralelno obavljanje poslova istih poslovnih funkcija,

jačanje dijelova na račun cijeline,

potrebno je više osoba s kvalifikacijama glavnog menadţera,

oteţana kontrola s vrha.76

4.3.3. Matriĉna organizacijska struktura

Matrična organizacijska struktura je za razliku od funkcijske i divizijske

dvodimenzionalnog karaktera (slika 12). Nastaje kombiniranjem funkcijske podijele i podjele

temeljem projekata, proizvoda ili prema istoj organizacijskoj strukturi. U matričnom modelu

funkcijske organizacije jedinice servisiraju pojedine sektore- divizijske jedinice. 77

76

http://www.efzg.unizg.hr/UserDocsImages/OIM/mklindzic/Organizacijske%20strukture_WEB.pdf 77

Bošnjak, I., Čekid, Š.: op. cit., str.204.

32

Slika 12 Razvijena matriĉna struktura

Izvor:http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-

content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf

Prednosti su ovog tipa organiziranja u boljoj iskorištenosti resursa, fleksibilnosti, te

preciznijoj odgovornost za profit, interdisciplinarna kooperacija. Nedostaci ovog tipa

organiziranja su dvostruka odgovornost menadţeru odjela i menadţeru projekta što dovodi do

frustracije djelatnika, te potiče sporost, povećava troškove i stimulira sukobe unutar

organizacije. Potrebna obuka ljudskih resursa za specifične upravljačke tehnike projektnog ili

timskog menadţmenta.78

4.3.4. UreĊenje ekonomskih odnosa izmeĊu dijelova poduzeća

IzmeĎu i unutar pojedinih organizacijskih dijelova poduzeća odvijaju se informacijski,

materijalni, ali i novčani tijekovi koje je moguće objediniti pojmom ekonomskih odnosa u

poduzeću. Suštinu ekonomskih odnosa čini transfer roba i usluga unutar poduzeća, te transfer

i alokacija kapitala izmeĎu centara odgovornosti. Centri odgovornosti su organizacijske

jedinice poduzeća koje su odgovorene za ostvarenje odreĎenih ciljeva i za to imaju odreĎenu

autonomiju: jedne su odgovorene za efikasnu uporabu resursa (materijala i ljudi,) druge za

ostvarenje prihoda i profita, a treće za uporabu kapitala. S obzirom na to u poduzećima se

razlikuju tri osnovna tipa centara odgovornosti i to:

Troškovni centri

Profitni centri

Investicijski centri. 79

78

http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf 79

http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf

33

Troškovni centri su oni dijelovi poduzeća koji su zaduţeni za ostvarenje nekog

zadatka uz zadane troškove. Stoga su usmjereni na ekonomiziranje sa zadanom masom

troškova koju nastoje ne premašiti. Oni su usredotočeni na izvršenje odreĎenog zadatka,

zadane kvalitete u zadanim rokovima i uz zadane troškove. Njihove ekonomske odluke tiču se

operativnog plana rada, rasporeda osoblja na zadatke, predlaganja pojedinih oblika i visine

troškova. Takvi su centri obično: prodajna sluţba, financijska sluţba, sluţba istraţivanja ili

centri koji objedinjuju pojedinu fazu rada i rezultiraju poluproizvodom koji se transferira

narednoj fazi rada. Njihovi su troškovi odreĎeni budţetom i imaju karakter unaprijed

utvrĎenih troškova. 80

Profitni centri su dijelovi poduzeća koji imaju visok stupanj poslovne autonomije, pa

su odgovorni za izvršenje svojih zadataka, visinu troškova ali i dobitke i gubitke. Profitni

centri plasiraju svoje proizvode na eksterno trţište po cijenama koje se formiraju na tom

trţištu. 81

Investicijski centri su organizacijske jedinice koje su odgovorne za korištenje

raspoloţivog kapitala, te ostvarenje odgovarajućeg povrata na uloţeni kapital, aktivu,

dioničarskoj vrijednosti. Velike korporacije često razvijaju interno trţište kapitala. U takvim

situacijama alokacija kapitala fokusirana je na one dijelove poduzeća koje obećavaju najveći

dobitak. Cilj je usmjeriti kapital poduzeća na one točke na kojima se će najbolje oploditi

odnosno na kojima će dati najbolje efekte.82

80

http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf 81

http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf 82

http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf

34

5. Ekonomski financijski pokazatelji uspješnosti

Zadovoljavajuće izvoĎenje financijskih pokazatelja uspješnosti i stabilnosti poslovanja

poduzeća odnosno mjerenja njegovih ekonomskih učinaka zahtijeva kvalitetno sastavljanje i

obraĎene financijske izvještaje na temelju kojih se dobiva prikladna informacijska podloga za

voĎenje poslovne i financijske politike, donošenje poslovnih odluka, usmjeravanje odluka i

kontrolu poslovanja. Vaţniji pokazatelji mjerenja ekonomskih učinaka koji se izvode iz

financijskih izvještaja mogu se svrstati u nekoliko skupina.83

To su:

produktivnost,

ekonomičnost,

profitabilnost,

solventnost i likvidnost,

aktivnost,

zaduţenost,

investiranje.

Uspješno voĎenje poduzeća pretpostavlja sustav stalnog integralnog planiranja

poslovnih i financijskih aktivnosti. Rukovodeći se načelom profitabilnosti i odrţavanja

poţeljnog financijskog poloţaja organi upravljanja i rukovoĎenja (menadţment) bave se stalni

kombiniranjem elemenata poslovnog rezultata, elemenata ulaganja i izvora financiranja, tj.

planiranjem i planskom kontrolom tih elemenata i područja odgovornosti u vezi njih.84

Na osnovi financijskih izvještaja poduzeća i financijske strukture polučuje se

financijska situacija poduzeća koje ukazuje na stanje imovine, obveza i vlastitog kapitala, s

potrebnom pozornošću usmjerenoj na rokove imobilizacije imovine i dospijeća obaveza, koje

u dinamičnom smislu uključuju i novčane tokove. Ona odrţava sadašnji i budući poloţaj

poduzeća temeljem meĎusobnih odnosa dijelova imovine, dijelova obveza i dijelova

kapitala.85

Financijska analiza uključuje upotrebu različitih financijskih izvještaja koja su

propisana zakonom, a pruţaju odreĎene informacije o kapitalu, imovini, prihodima, novčanim

tokovima, zalihama i sl.86

Analiza financijskih izvještaja predstavlja proces odreĎivanja značajnih poslovnih i

financijskih karakteristika poduzeća na temelju računovodstvenih podataka. Takvi podaci

predstavljeni u financijskim izvještajima čine neobraĎene vrijednosti koje je potrebno

naknadno obraditi različitim analitičkim metodama i tehnikama. Osnovne metode su

komparacija, raščlanjivanje, izolacije i korelacije,a dodatnim ili pomoćnim smatraju se

metoda odstupanja, standardizacije, odnosa vrijednosti, te razne matematičke metode. Osim

83

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: Ekonomika prometa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2011., str.199. 84

Ibid, str.199. 85

Ibid, str.200. 86

Ibid, str.203.

35

navedenih koriste se i različite analize, horizontalna i vertikalna, te analiza stanja i trenda.

Analiza financijskih izvještaja ne osigurava informacije za donošenje poslovnih odluka samo

menadţmentu poduzeća već i ostalim korisnicima koji se nalaze u poslovnom i financijskom

okruţenju. Iz tog razloga moţe biti promatrana kao interna i eksterna. Interna analiza

obuhvaća financijski i računovodstveni dio poduzeća, obuhvaća više elemenata od eksterne, iz

razloga što pruţa financijskim analitičarima detaljne i aktualne informacije. Eksternu analizu

provode korisnici iz okruţenja poduzeća pa to podrazumijeva korištenje postojećih

financijskih izvještaja uz ograničen pristup povjerljivim informacijama o poslovanju

poduzeća.87

Financijski pokazatelji uspješnosti i stabilnosti poslovanja poduzetništva se nalaze u

promjenjivom okruţenju svakog poduzeća. Oni su u funkciji opstanka, rasta i razvoja

poslovanja. Mnogobrojni su i sloţeni:

Rangiranje prema pokazateljima profitabilnosti (imovine,kapital i neto profitna marţa)

Rangiranje prema pokazateljima likvidnosti ( koeficijent likvidnosti)

Rangiranje prema pokazateljima aktivnosti (koeficijent obrtaja ukupne

imovine,koeficijent obrtaja potraţivanja i koeficijent obrtaja prema dobavljačima)

Rangiranje prema pokazateljima ekonomičnosti (koeficijent ukupne ekonomičnosti)

Rangiranje prema pokazateljima zaduţenosti.88

Ispravnim tumačenjem i razumijevanjem dobivenih pokazatelja, menadţment

poduzeća na taj način raspolaţe učinkovitim instrumentima upravljanja u funkciji osiguranja

brţe, sigurnije i racionalnije proizvodnje usluga, a samim time rasta i razvoja poduzeća. 89

Dio pokazatelja financijske uspješnosti se odnosi na uspješnost poslovanja a dio na

sigurnost poslovanja (slika 13).90

Pokazatelji sigurnosti poduzeća opisuju financijsko stanje

poduzeća, ukoliko je neko poduzeće pretjerano zaduţeno ili nije likvidno rizično je ulaziti u

poslovno-partnerske odnose s istim.

Financijski pokazatelji daju i uvid o konkurentnosti na trţištu usporedbama

performansi i podataka s drugim poduzećima moţemo dobiti uvid u stanje naših usluga u

odnosu na konkurentne i vidjeti gdje ima prostora za napredak i poboljšanje kvalitete. U

suvremeno doba logistička poduzeća trebaju se što više prilagoĎavati potrebama korisnika u

logističkim sustavima se teţi ka tome da se sama usluga proizvodi prema zahtjevu korisnika

jer to donosi najmanje troškove i veći profit.91

87

Ibid, str.203. 88

Ibid, str.225. 89

Ibid, str.225. 90

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf 91

autor prema www.pbf.unizg.hr/content/download/3727/.../Seminar_Pokazatelji_uspjesnosti.pdf

36

Slika 13 Podjela pokazatelja

Izvor: https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-

financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf

5.1. Produktivnost

Produktivnost u stručnom ekonomskom poimanju ne saţima se jednostavno izrazom

proizvodnosti jer pojam produktivnost kao ekonomski princip izraţava nastojanje ili zahtjev

da se ostvari odreĎeni obujam usluga ili proizvoda sa što manjim utrošcima radne snage. u

širem smislu produktivnost se tumači kao učinkovitost nekoga djelatnog procesa koja je

izraţena u ostvarenom rezultatu i njegovom odnosu prema angaţiranim sredstvima ili

količinom utrošenog radnog vremena.92

Kvantitativno se produktivnost izraţava kao odnos izmeĎu realiziranog fizičkog

obujma proizvodnje ili usluga i njegovom odnosu prema angaţiranim sredstvima ili količinom

utrošenog radnog vremena u promatranom radnom vremenu.93

Produktivnost tako jednostavno moţemo definirati kao odnos količine učinaka i bilo

kojeg pojedinačnog elementa (faktora) ili više njih koji sudjeluju u procesu proizvodnje.94

PRODUKTIVNOST= IZLAZ(OUTPUT)/ POJEDINAĈNI ULAZI(INPUTI)

U logističkim procesima onda govorimo o parcijalnim i multifaktorskim mjerama

produktivnosti. Parcijalne mjere produktivnosti koriste se u slučaju da jedan od inputa (npr.

rad, materijal, energija ili sl.) predstavlja veliki udio troškova u ukupnim troškovima

poslovanja.

Output/rad ili output/kapital ili output/materijal ili output/energija

92

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str.204. 93

Ibid, str.204. 94

Ibid, str.204.

37

Multifaktorske mjere produktivnosti Kod ovih mjera obično usporeĎujete veličine

koje se mjere u različitim jedinicama pa je specifično za tu multifaktorsku produktivnost da su

svi članovi jednadţbe izraţeni u novčanim jedinicama.95

Output/Rad + kapital + energija

Produktivnost rada predstavlja jedno od mjerila uspješnosti, koje prikazuje efikasnost

rada izraţenu u izraţenu izmeĎu ostvarene količine učinka i uloţenog ljudskog rada

upotrijebljenog za njeno ostvarenje. Povećanje produktivnosti rada omogućuje mnoge

pozitivne učinke, od kojih se tri posebno ističu:

Predstavlja osnovni način povećanja osobnih primanja, što ima utjecaj na kupovnu

moć stanovništva,

Djeluje protuinflacijski jer smanjuje troškove proizvodnje,

Smanjuje cijenu proizvoda ili usluga po jedinici proizvoda , pa time znatno utječe na

konkurentnu sposobnost na trţištu.

Danas se povećanju produktivnosti rada pridaje općenito veliko značenje. Na povećanje

produktivnosti logističkog poduzeća djeluju ne samo njegovi zaposlenici nego i stupanj

tehničke opremljenosti.96

Produktivnost ima svoje pokazatelje, neki od njih su:

Prodaja (naturalno) po zaposlenom

Prodaja (naturalno) po satu rada

Vrijednost prodaje po zaposlenom

Vrijednost prodaje po satu rada

Troškovi prodajnog osoblja u postotku od prodaje

Prosječni troškovi plaća po satu rada

Troškovi rada po jedinici prometa

Prodaja po četvornom metru prodajne površine

Prodaja po kupcu

Broj kupaca po jedinici vremena (satu rada)

Broj prodanih artikala po jedinici vremena

Vrijednost prodaje po blagajni

Prodaja: uloţena sredstva

Prodaja: zalihe

Bruto profit po metru četvornom prodajne površine

Neto profit po metru četvornom prodajne površine

Bruto i neto profit u odnosu na vrijednost prodaje

Marţa kao postotak od vrijednosti prodaje

95

Jagušt,K.; Kovačevid,S.; Pavlid,M.: Utjecaj logističkih procesa na produktivnost- seminarski rad, Fakultet

prometnih znanosti, Zagreb 2018. 96

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str.204-205.

38

Ostali troškovi kao postotak od prodaje

Gubitak kao postotak od prodaje. 97

Sukladno globalizaciji trţišta povećava se dostupnost plasmana usluga prema

inozemnim trţištima, na kojima je konkurencija veća, kako bi se ostvarila konkurentnost na

istima povećanje produktivnosti, a i ostalih vaţnih parametara je od iznimne vaţnosti.

Logističko poduzeće dobrim vodstvom i organizacijom moţe optimizirati parametre koji

utječu na produktivnost. Rasterećenje članova poduzeća moţe dovesti do povećanja

produktivnosti jer ako se rastereti jedan član i smanji mu se opterećenost, smanjit će se i

vrijeme obavljanja zadatka i obujam posla, što će rezultirati brţim i kvalitetnijim obavljanjem

zadanog posla. Preopterećenost zaposlenika je danas jedan od glavnih negativnih faktora što

utječe na smanjenje produktivnosti.

5.2. Ekonomiĉnost

Ekonomičnost predstavlja najkompleksnije mjerilo uspješnosti poslovanja izraţava se

odnosom izmeĎu ostvarenih učinaka i količine rada, predmeta rada, sredstava rada i tuĎih

usluga potrebnih za njihovo ostvarenje.98

Djelovanje ekonomskih zakona stimulira poduzeća u ostvarivanju ciljeva poslovanja

uz što manje troškove. Ekonomičnost pokazuje u kojoj mjeri se postiţu poslovni ciljevi i u

kojoj mjeri se štede resursi potrebni za njihovo ostvarivanje. Navedeno mjerenje uspješnosti

poslovanja treba se temeljiti na krajnjem rezultatu koji se u poslovanju postiţe. Često se mogu

postići bolji poslovni rezultati s manje inputa. Kako bi se svjesno utjecalo na kvalitetu

poslovanja , potrebno je mjeriti udio pojedinih elemenata na ekonomičnost poslovanja, zato

što se optimalan uspjeh postiţe optimalnom kombinacijom svih elemenata reprodukcije.99

Za odreĎeno poslovanje moţemo reći da je ekonomično ako je ostvareni učinak

rezultat ekonomičnog trošenja sredstava za rad, predmeta rada, tuĎih usluga i racionalnog

raspolaganja radnom snagom, te ako postoji mogućnost za realizaciju ostvarene

proizvodnje.100

Ekonomičnost se moţe izračunati na način da se ostvareni učinak i utrošeni elementi

radnog procesa stave u odnos:

e=Q/T

gdje je:

e- ekonomičnost

Q- ostvareni učinak

97

Jagušt,K.; Kovačevid,S.; Pavlid,M.: op.cit. 98

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str.207. 99

Ibid, str.207. 100

Ibid, str.207.

39

T- utrošeni elementi proizvodnje

Ovisno o veličini izračunatih koeficijenata poslovanje moţe biti:

e > 1 – poslovanje je ekonomično, postoji dobit

e < 1 – poslovanje je neekonomično, posluje s gubitkom

e = 1 – poslovanje je na granici ekonomičnosti.

Ili se moţe koristiti formula štedljivosti tj. recipročne ekonomičnosti. Tada izračunati

koeficijent znači stupanj štedljivosti ili prosječni utrošak radnog procesa po jedinici

učinka101

:

r^e= Q/T

gdje je:

r^e- ekonomičnost (štedljivost)

T- utrošeni elementi radnog procesa

Q- ostvareni učinci

re > 1 = poslovanje je neekonomično

re < 1 = poslovanje je ekonomično

re = 1 = poslovanje je na granici ekonomičnosti

Povećanje ekonomičnosti moţe se postići na četiri načina102

:

1. povećanjem količine učinaka uz nepromijenjene troškove

2. ostvarenjem većih prodajnih cijena proizvoda i usluga

3. smanjenjem količine elemenata radnog procesa

4. niţim nabavnim cijenama elemenata radnog procesa.

Iz toga je vidljivo da se povećanje ekonomičnosti temelji na zahtjevu štedljivosti

sredstava i maksimiziranju prihoda103

.

Djelomična ekonomičnost nam daje uvid u ekonomičnost trošenja pojedinih

elemenata, te o ekonomičnosti pojedinih dijelova i pojedinih učinaka. Na temelju izračunatih

koeficijenata ekonomičnosti, poduzeće moţe pravodobno poduzeti mjere za otklanjanje

eventualnih slabosti.104

Pokazatelji ekonomičnosti su:

101

Ibid, str.208. 102

Ibid, str.208. 103

Ibid, str.209. 104

Ibid, str.210.

40

odnos prihoda i rashoda tj. koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda

ekonomičnost ukupnog poslovanja = ukupni = ukupni prihodi / ukupni rashodi

ekonomičnost prodaje = prihodi od prodaje / rashodi od prodaje

ekonomičnost financiranja = financijski prihodi / financijski rashodi 105

Moţe se promatrati kao:

UsporeĎivanje ostvarene i planirane ekonomičnosti

Vremensko usporeĎivanje ekonomičnosti poslovanja (dinamika ekonomičnosti)

Prostorno usporeĎivanje ekonomičnost 106

5.3. Profitabilnost (rentabilnost)

Profitabilnost je sastavnica ekonomičnosti, koja takoĎer odreĎuje veličine odnosno

prihod i rashod, ali s drugačijim polazištima. Očekuje se da će ekonomičnija proizvodnja biti

profitabilnija ali u praksi to ne mora biti tako ako se npr. dogodi da se pri većoj ekonomičnost

uloţi nerazmjerno više kapitala. Prema tome ekonomičnost i profitabilnost mogu se, ali ne

moraju podudarati.107

Profitabilnost je ekonomsko mjerilo uspješnosti, koje ocrtava unosnost uloţenog

kapitala u nekom vremenskom razdoblju. Iskazuje se odnosom poslovnog rezultata, odnosno

profita i uloţenog kapitala. Za poduzeće se moţe reći da posluje profitabilno ako ostvaruje

dobit a ne profitabilno ako posluje s gubitkom. Razina profitabilnosti utječe na alokaciju

kapitala i stalno prestrukturiranje poslovanja, što znači da načelo profitabilnosti predstavlja

zahtjev po kojemu treba raspoloţivim kapitalom postići maksimalno mogući poslovni

rezultat. Drugim riječima, s ekonomskog stajališta, profitabilnost je pokazatelj koji u sebi

sadrţi srţ dobiti, pa je izravan iskaz za osnovni princip poslovanja, odnosno princip

ostvarenja maksimalne dobiti. Ujedno je i stopa ukamaćenja uloţenog kapitala.108

Profitabilnost poslovanja moţe se izraziti navedenom formulom:

Profitabilnost(profitabilnost) = (profit/uloženi kapital) x 100

Dobiveni koeficijent pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata ostvari na

jedinicu uloţenog kapitala.109

Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i

investicijama, a ukupno promatrani ukazuju na ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća.

Mjere profitabilnosti su slijede će:

105

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf 106

www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/2_godina/ekonomika.../ekonomicnost.PPT 107

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str. 212. 108

Ibid, str.212. 109

Ibid, str.212.

41

profitna marţa

povrat na investirano povrat na investirano (stopa povrata imovine).

Profitna marţa (marţa dobitka) = dobitak / prihod

Neto profitna marţa = neto dobitak + neto profitna marţa = neto dobitak + tr. kamata / .

kamata / prihod

Bruto marţa profita = dobitak prije oporeziv.+ bruto marţa profita = dobitak prije oporeziv.+

tr. kamata / prihod110

Odnos dobiti i prihoda mnoţenjem sa 100 pokazuje postotak ostvarenog postotak

ostvarenog dobitka prema vrijednosti cjelokupnog posla izraţenog kroz ostvareni prihod u

odreĎenom razdoblju, ili za svaki pojedinačni posao, ovisno o tome koja se kategorija dobiti i

prihoda koristi moguće utvrĎivati prema različitima kategorijama dobiti111

:

bruto profitna marţa

operativna profitna marţa

profitna marţa prije oporezivanja

neto profitna marţa

Bruto profitna marţa pokazuje koliko prostora u prihodu ostaje za koliko prostora u

prihodu ostaje za pokriće poslovne nadogradnje e poslovne nadogradnje nakon što se

odreĎeni proizvod dovede do realizacije na trţištu. Tvrtki nakon pokrića proizvodnih troškova

ostaje n% prihoda za pokriće troškova uprave i prodaje, financiranja te ostvarenja dobiti –

ukazuje na mogućnost racionaliziranja ukupnih troškova .112

Operativna profitna marţa pokazuje da poduzeću nakon podmirenja svih troškova,

osim troškova financiranja, ostaje n% prihoda za pokriće troškova financiranja i dobitak.

Koliko bi dobitka prije oporezivanja ostvarili ako bi se poduzeće financiralo iz vlastitih

sredstava bez kreditiranja i zajmova.113

Profitna marţa prije oporezivanja pokazuje koliko poduzeću ostaje % prihoda za

dobitak, nakon podmirenja svih troškova (prije oporezivanja porezom na dobit). Kod čestih

promjena porezne politike, za usporedbu u različitim razdobljima ili poreznim reţimima za

poduzeća koja posluju u različitim drţavama.114

Neto profitna marţa pokazuje koliko % od prihoda ostaje dobitka kojim moţe

raspolagati po slobodnoj volji. Taj dio dobitka poslije oporezivanja poduzeće moţe

110

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf 111

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 112

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 113

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 114

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf.

42

rasporediti na dividendu ili dio moţe prenijeti na zadrţani dobitak. Najprecizniji podatak o

konačnim efektima obavljenog i realiziranog posla.115

Ako se marţu profita pomnoţi s pomnoţi s koeficijentom obrtaja ukupne imovine

koeficijentom obrtaja ukupne imovine, kao rezultat će se dobiti pokazatelj profitabilnosti

imovine. Znači da se profitabilnosti imovine moţe povećati povećanjem koeficijenta obrtaja

i/ili povećanjem marţe profita.116

Du Pontov sustav pokazatelja sustav pokazatelja polazi od profitabilnosti imovine ili

kapitala kao temeljnog cilja poduzeća koji se raščlanjuje na:

1. Profitabilnost prometa profitabilnost prometa (profitna marţa ili stopa koeficijent

dobiti iz osnovne aktivnosti) = Dob. / PR

2. Profitabilnost imovine proizišla iz uzajamnog djelovanja profitne marţe (koeficijent

dobiti) i koeficijenta obrtaja imovine: Dob. / IMOV

3. Koeficijent obrtaja ukupne imovine = PR / IMOV 117

Profitabilnost imovine = (dobit / ukupna imovina) x 100 (slika 14)

profitabilnost kapitala = (dobit / kapital) x 100

Slika 14 Profitabilnost imovine

Izvor:https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-

financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf

Profitabilnost je glavni cilj svakog poduzeća pa tako i logističkog. Menadţment i

kontrola poslovanja moraju točno odrediti koje poslovne aktivnosti im donose veći profit i

115

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 116

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 117

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf.

43

koji su rizici poslova u koje ulaze. Ostvarenje profita poduzeća i samoj drţavi donosi profit

preko PDV-a. Poslovna politika drţave bi trebala ići ka tome da svojim mjerama i

instrumentima pomaţe logističkim poduzećima i što lakše im omogućava poslovanje na

domaćem i inozemnom trţištu. Pošto će na kraju i sama drţava imati korist od povećanja

profita domaćeg poduzeća.

Logistička poduzeća osim novčanog kapitala posjeduju i kapital u obliku imovine

(skladišta, prekrcajno-manipulacijska sredstva, vlastita prijevozna sredstva, tehnologija za

praćenje pošiljki) što je veći koeficijent obrtaja tih sredstava znači da se imovina racionalno

koristi i ostvaruje dobit.

5.4. Aktivnost

Pokazatelji aktivnosti nazivaju se još i koeficijentima obrta sredstva koji se računaju

na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Ukazuju na brzinu cirkulacije imovine u

samom poslovnom procesu.118

Ukoliko je poznat koeficijent obrta sredstva. Moguće je izračunati prosječan broj dana

vezanja tih sredstva, odnosno prosječno trajanje obrta. Koeficijent obrta se najčešće

izračunava za ukupnu imovinu, kratkotrajnu imovinu te potraţivanja. Temeljem njega

moguće je utvrditi prosječno trajanje naplate potraţivanja.

Pokazatelji aktivnosti mogu biti:

1. Koeficijent obrta ukupne imovine = ukupni prihod/ukupna imovina

2. Koeficijent obrta kratkotrajne imovine = ukupni prihod/kratkotrajna imovina

3. Koeficijent obrta potraţivanja= prihodi od prodaje/potraţivanja

4. Trajanje naplate potraţivanja (u danima)= broj dana u godini (365)/koeficijent obrta

potraţivanja).119

Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje koliko poduzeće uspješno koristi

imovinu s ciljem stvaranja prihoda. Ukazuje na veličinu imovine potrebne za obavljanje

odreĎene razine prodaje, odnosno ukazuje koliko svaka kuna imovine donosi kuna iz

prodaje.120

S aspekta sigurnosti i uspješnosti koeficijenti obrtaja bi trebali biti što veći a dani

vezivanja kratkotrajne imovine u operativnom ciklusu što kraći. Transformacija pojedinih

oblika imovine od kupnje zaliha sirovina i materijala→ proizvodnja i gotovi proizvodi

→prodaja gotovih proizvoda → naplata potraţivanja → plaćanje dobavljačima. Što su veći

koeficijenti obrtaja veća efikasnost poslovanja i manje potrebe za radnim kapitalom.121

118

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str. 223. 119

Ibid, str.224. 120

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf 121

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf.

44

5.5. Likvidnost i solventnost

Likvidnost predstavlja sposobnost nesmetanog toka bitnih čimbenika u poslovnom

procesu, te njihovo pretvaranje u materijalne oblike, odnosno materijalnih u novčane

oblike.122

Ipak, solventnost se prvenstveno tumači kao plateţna sposobnost poduzeća odnosno

sposobnost poduzeća da raspoloţivim novčanim sredstvima podmiri svoje obveze plaćanja u

rokovima njihovog dospijeća.123

Solventnost proizlazi neposredno iz likvidnosti,a zbog bliske veze izmeĎu tih pojmova

oni se najčešće uzimaju kao sinonimi. Solventnost se mjeri koeficijentom tekuće likvidnosti.

To je najznačajniji pokazatelj likvidnosti jer pokazuje u kojoj mjeri poduzeće podmiruje svoje

dospjele kratkoročne obveze. Dobiva se stavljanjem u odnos kratkoročne imovine i

kratkoročnih obveza poduzeća. Solventnost se izjednačuje s plateţnom moći poduzeća.124

Likvidnost poduzeća je odnos tekućih obveza poduzeća prema onom dijelu njegove

imovine koji se sastoji u novcu ili se lako moţe unovčiti. Prema tome u kojoj su mjeri tekuće

obveze pokrivene takvim dijelovima njegove imovine, u toj mjeri je stupanj likvidnosti

poduzeća veći ili manji. Manji stupanj likvidnosti često nastaje zbog slabljenja gospodarske

aktivnosti poduzeća ili zbog restriktivne politike ali i neodgovarajuće platne politike. Veći

stupanj likvidnosti predstavlja veću sigurnost za trećeg, a poduzeću moţe biti pokazatelj

neracionalnog ulaganja sredstava. Likvidnost je uz profitabilnost jedno od osnovnih načela

privreĎivanja poduzeća u robno-novčanom poslovanju.

Najvaţniji čimbenici likvidnosti su125

:

Metode financiranja poslovnih ulaganja,

Kompozicija financijske strukture,

Efikasnost i ekonomičnost korištenja poslovnih sredstava,

UsklaĎenost novčanih tokova.

S obzirom na to da je likvidnost dinamična kategorija treba je planirati. U tu se svrhu

koristi tekući financijski plan i planiranje bilanca stanja i uspjeha sa svojim analitičkim

komponentama koje se odnose na projekciju rashoda i prihoda,ulaganja u poslovna sredstva i

izbor njihovog financiranja, meĎu kojima plan novčanih tokova zauzima središnje mjesto.

Likvidnost se prema tome moţe prikazati126

:

L= raspoloţiva novčana sredstva/dospjele novčane obveze

122

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str. 217. 123

Ibid, str.217. 124

Ibid, str.217. 125

Ibid, str.219. 126

Ibid, str.219.

45

Ako poduzeće nije likvidno ono posluje se poteškoćama jer nema dovoljno sredstava

za pokrivanje svojih obveza. Drugi pokazatelji likvidnosti koji su u izravnoj vezi s plateţnom

sposobnošću poduzeća su127

:

1. Koeficijent tekuće likvidnosti= kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze

2. Koeficijent ubrzane likvidnosti= (kratkotrajna imovina – zalihe)/ kratkoročne obveze

3. Koeficijent trenutne likvidnosti= novac/ kratkoročne obveze

4. Koeficijent financijske aktivnosti= dugotrajna imovina/ (kapital + dugoročne obveze)

Svako poduzeće teţi pravodobnom ispunjavanju svojih obveza, što od njega zahtjeva

brigu o pravodobnoj naplati vlastitih potraţivanja od drugih. S tim u vezi je jedini način

izbjegavanja rizika poslovanja s prekomjerno zaduţenim poduzećima tzv. ocjena njegovog

boniteta. Poduzeća, dionička društva, fizičke osobe, pojedinačni trgovci, financijske

institucije i al. moraju kontinuirano ocjenjivati bonitet svojih poslovnih partnera, iz tog

razloga, ocjena boniteta mora jasno pokazati koja poduzeća nemaju sposobnost plaćanja

odnosno su insolventna (BON-2) a koja poduzeća su prezaduţena (BON-1).128

U Hrvatskoj se boniteti poduzeća mogu zatraţiti u FINI, nakon toga potencijalni

poslovni partneri mogu odlučiti i procijenit rizik ulaska u poslovanje s odreĎenim poduzećem.

Nijedno poduzeće ne ţeli ulaziti u preveliki rizik jer ako je partnersko poduzeće nelikvidno to

moţe utjecati na financijsku stabilnost drugoga. Agrokor je pretjeranim zaduţivanjem narušio

svoju likvidnost i donio velike nestabilnosti i promjene na Hrvatskom trţištu. Što zbog

golemih dugova i nelikvidnosti prema dobavljačima, što zbog veličine i značaja takvog

domaćeg poduzeća za financijsku stabilnost.

Svako poduzeće bi trebalo voditi računa o četiri komponente poslovanja:

1. O ukupnom iznosu i strukturi sredstva

2. O dinamici njihovog kretanja, prema dospijeću i prema njihovu roku

3. O rokovima dospijeća obveza

4. O rokovima naplata svojih potraţivanja.129

Potrebno identificirati optimalan stupanj samostalnosti u financiranju poduzeća u

konkretnim uvjetima, jer visoki udio vlastitih izvora ne znači ujedno i idealnu poslovnu

situaciju. Dok nisko samofinanciranje, odnosno, visoka zaduţenost su dokazano prvi i

najčešći uzrok poslovne krize i stečaja.130

5.6. Zaduženost

Pokazatelji zaduţenosti zauzimaju u recentnim uvjetima sve značajnije mjesto.

Koeficijent zaduţenosti pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduţivanje kao oblik

127

Ibid, str.220. 128

Ibid, str.222. 129

Ibid, str.222. 130

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf

46

financiranja odnosno koliki postotak imovine je nabavljen zaduţivanjem. Što je veći omjer

duga i imovine, veći je financijski rizik odnosno rizik da poduzeće neće moći vratiti dug.131

Omjer ukupnih obveza i ukupne imovine je mjera financijske poluge poduzeća

izračunata odnosom ukupnog duga (dugoročne obveze + kratkoročne obveze) i ukupne aktive.

S obzirom na to da poduzeća svoje poslovanje mogu financirati samo i dva izvora, vlastitim

sredstvima i zaduţivanjem, taj omjer daje nam podatak o veličini zaduţenja po jednoj

novčanoj jedinici imovine.132

Koeficijent zaduţenosti odnos ukupnih obveza i imovine tj. koliki se dio imovine

financira iz tuĎih izvora.

Koeficijent vlastitog financiranja (odnos vlastitog kapitala i imovine)

Koeficijent financiranja (odnos ukupnih obveza i vlastitog kapitala) – zaduţenost u

odnosu na vrijednost kapitala

odnos pokrića kamata (dobit prije poreza i troškova kamata, tj. operativna dobit /

kamate) koliko su puta troškovi kamata pokriveni ostvarenim dobitkom.133

Suvremena poslovna ekonomija, zbog korištenja zbog korištenja efekata financijske

poluge efekata financijske poluge, ide u smjeru povećanja zaduţenosti kritičnom vrijednošću

smatra do 0,7 (70 %). znači da postotni udio tuĎih izvora financiranja ne bi smio premašiti

oko 2/3 ukupnih izvora.134

Vrijednost razmatrati u kontekstu djelatnosti poduzeća i specifične situacije. Praćenje

vremenskog razvoja ukupne zaduţenosti i usporedba s drugim poduzećima iste grane.

Zaduţenost veća od 50% prisutna je kod poduzeća kod kojih se veliki dio imovine odnosi na

nekretnine (zemljišta i zgrade), stoga je normalno da ona imaju i ve ću stopu zaduţenosti.

Njihova imovina predstavlja solidan temelj za osiguranje kredita.135

Koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala.

Koeficijent vlastitog financiranja = vlastiti kapital / ukupna imovina. Razlikuje se s

obzirom na djelatnost poduzeća, karakter proizvodnje kao i dostupnost kredita. porast ovoga

koeficijenta ukazuje na jačanje financijske stabilnosti poduzeća.136

Konzervativno stajalište koeficijent ≥ 0,5 (tj. 50%). Suvremena poslovna ekonomija

kritičnom vrijednošću udjela vlastitog kapitala smatra 0,3 (30 %). Ide u smjeru povećanja

zaduţenosti zbog korištenja efekata financijske poluge efekata financijske poluge, no treba

131

Bukljaš Skočibušid, M.; Radačid, Ž.; Jurčevid, M.: op.cit., str. 224. 132

Ibid, str.224. 133

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf 134

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 135

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 136

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf.

47

voditi računa o potencijalnoj opasnosti od nelikvidnosti, jer pad udjela vlastitih izvora ispod

30% izuzetno je rizično.137

Koeficijent financiranja odnos duga i vlastitog kapitala koeficijent financiranja =

ukupne obveze / vlastiti kapital. Konzervativno stajalište omjer do 1:1 (koeficijent ≤ 1).

Prema tradicionalnom konzervativnom stajalištu ne prema tradicionalnom konzervativnom

stajalištu ne bi se trebalo i se trebalo zaduţivati iznad vrijednosti kapitala.138

Suvremena poslovna ekonomija zastupa stajalište prema kojemu je zbog korištenja

financijske poluge prihvatljiv omjer 70:30 u korist obveza. Visoka vrijednost pokazatelja

ukazuje na mogu će poteško će pri vraćanju posuĎenih sredstava i plaćanju kamata. Vaţan

pokazatelj financijskog rizika poduzeća jer kada njegova vrijednost raste i financijski se rizik

povećava.139

Faktor zaduţenosti je pokazatelj koji odraţava dinamičku likvidnost i zaduţenost ako

se ostvaruje niski novčani tok, tada i niska zaduţenost moţe predstavljati teret poduzeću.140

Faktor zaduženosti = obveze / novĉani tok

Prema brojnim istraţivanjima najbolji dijagnostički i prognostički pokazatelj ako

nema podataka o novčanom toku, moguće ga je utvrditi neizravnom metodom kao zbroj neto

dobiti i amortizacije. referentna vrijednost bi trebala biti do 3,5. Obveze bi trebale biti najviše

3,5 puta veće od novčanog toka, tj. poduzeće se smije zaduţiti najviše do granice prema kojoj

u 3,5 godina moţe podmiriti sve svoje obveze.141

Pokriće troškova kamata dinamička zaduţenost poduzeća:

Pokriće troškova kamata = dobit prije poreza + troškovi kamata / kamate

Sagledava sposobnost poduzeća da iz ostvarene operativne dobiti (dobiti prije odbitka

troškova za kamate i poreza) podmiruje troškove kamata s temelja korištenja tuĎih izvora

ukazuje hoće li poduzeće moći osigurati plaćanje kamata na posuĎena sredstva u

budućnosti.142

137

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 138

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 139

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 140

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 141

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf. 142

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf.

48

5.7. Investiranje

Investicija je pojam s nekoliko povezanih značenja u ekonomiji i financijama. U

najširem smislu riječi, investicija je akumulacija u sadašnjosti s nadom dobitka u budućnosti.

Investicijom se moţe označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi

stjecanja odreĎenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se moţe ulagati u

financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine

koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz odreĎene

produktivne poslovne aktivnosti.143

Investicije su uslov egzistencije, rasta i razvoja poduzeća, ostvarenja njegove misije,

poboljšanja i odrţavanja konkurentske prednosti putem prilagoĎavanja internih sposobnosti

eksternim promjenama. Znači, investicije čine podnošenje ţrtve ili odricanje od potrošnje u

sadašnjosti, da bi se povećala konkurentnost u budućnosti. Investicije su razmjena nečeg

izvjesnog za niz nada u vremenu, tj. razmjena današnjeg zadovoljenja potrebe za očekivanje

njenog zadovoljenja u budućnosti.144

Pokazatelji investiranja:

uspješnosti ulaganja u redovne (obične) dionice poduzeća

osim podataka iz financijskih izvještaja, potrebni su i podaci o dionicama, posebice o

broju i trţišnoj vrijednosti dionica dobit po dionici

dobit po dionici – EPS

dividenda po dionici dividenda po dionici - DPS

ukupna profitabilnost dionice = dobit po dionici / trţišna cijena dionice

dividendna profitabilnost dionica = dividenda po dionici / trţišna cijena dionice.145

143

http://studenti.rs/skripte/ekonomija/investicije-poslovna-ekonomija/ 144

http://studenti.rs/skripte/ekonomija/investicije-poslovna-ekonomija/ 145

https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf

49

6. Izraĉun financijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja na

primjeru logistiĉkog poduzeća DPD Croatia d.o.o.

Na temelju dobivenih podataka potrebno je izračunati ekonomske financijske

pokazatelje uspješnosti poslovanja i dati osvrt na dobivene rezultate.

6.1. Izraĉun produktivnosti

Iz podataka za 2017. god. se uzimaju ukupni prihodi kao izlazni output koji kada se

svi zbroje znose 68106 kuna a za pojedinačne ulaze koji se na kraju zbrajaju koriste se

troškovi materijala, osoblja vanjski troškovi. Podatak iz čelije B10 (slika 15) rezultat

produktivnosti je dobiven tako što se rezultat(ukupni prihod) iz čelije b4 podijelio sa zbrojem

(ulaznih inputa) iz ostalih ćelija B5,B6 i B7. Za usporedbu sa 2016. Godinom dan je prikaz

rezultata. U 2016. Godini ukupni prihodi su bili 49514 kuna i troškovi inputa su bili manji.

Slika 15 Izraĉun produktivnosti

Izradio: autor

Poduzeće DPD Croatia d.o.o. posluje produktivno pošto izračun pokazuje da je veći

od jedan. U odnosu na 2016. Godinu povećala se ukupna produktivnost. Kada bi se gledala

parcijalna produktivnost onda se takoĎer povećala osim u odnosu na vanjske troškove gdje se

smanjila. Povećanje vanjskih troškova nije utjecalo na prihode jer su se i oni povećali.

50

6.2. Izraĉun ekonomiĉnosti

Prema dobivenim podatcima moţe se izračunat ekonomičnost ukupnog poslovanja i

ekonomičnost financiranja. U ćelijama (C12-C15) prikazane su vrijednosti prihoda i rashoda

za 2017. godinu a u ćelijama (D12-D15) za 2016. godinu (slika 16). Ekonomičnost ukupnog

poslovanja računa se prema vrijednostima prihoda i rashoda ukupnog poslovanja, a

ekonomičnost financiranja prema vrijednostima prihoda i rashoda financiranja.

Slika 16 Izraĉun ekonomiĉnosti

Izradio: autor

Nakon izračuna dobivene vrijednosti prikazane su ekonomičnost ukupnog poslovanja

za 2017. Godinu u ćeliji C7 kao rezultat (C14/C15) a isti podatak za 2016. kao rezultat

(D14/D15). Iz izračuna je vidljivo da je poslovanje ekonomično iako prelazi vrijednost 1 ima

još prostora za napredak pošto se radi o malom postotku prijelaza vrijednosti ekonomičnog

poslovanja.

Izračun ekonomičnosti financiranja vidljiv je u ćeliji C9 za 2017. dobiven kao rezultat

(C12/C13), a za 2016.godinu u ćeliji D9 kao rezultat (D12/D13).

Iz izračuna se da zaključiti osim da je poslovanje ekonomično i da ostvaruje dobit,

kako se ekonomičnost povećala u 2017. godini u odnosu na prethodnu iako se ekonomičnost

financiranja smanjila značajno.

51

6.3. Izraĉun profitabilnosti

Dobiveni koeficijent pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata ostvari na

jedinicu uloţenog kapitala (slika 17).

Slika 17 Izraĉun profitabilnosti

Izradio: autor

Iz rezultata u ćelijama B10 i C10 je vidljivo da poduzeće posluje profitabilno. U 2016.

godini više profitabilno nego u 2017. Rezultat u ćeliji B10 je dobiven prema formuli(B8/B9)

x100 a u ćeliji C10 rezultat (C8/C9) x100. Poduzeće posluje s ostvarenjem profita što znači da

ostvaruje dobit u svome poslovanju.

U ćelijama D14 i E14 dan je prikaz profitabilnosti imovine dobiven za 2017. godinu

kao(B8/B11)x100 odnosno rezultat dobiti kroz ukupnu imovinu x100 a za 2016. godinu kao

(C8/C11) x100. Koeficijent profitabilnosti imovine se povećao u odnosu na prethodnu

godinu.

6.4. Izraĉun aktivnosti

Aktivnost se moţe predočiti pomoću svoja 4 pokazatelja/koeficijenata (slika 18).

Slika 18 Izraĉun aktivnosti

Izradio: autor

52

1. Koeficijent obrta ukupne imovine dobiven je kao rezultat (D6/D7) za 2017. Godinu a

za 2016. kao rezultat (E6/E7) gdje je vidljivo iz rezultata da se smanjuje.

2. Koeficijent obrta kratkotrajne imovine dobiven je kao rezultat (D6/D8) za 2017.

godinu a (E6/E8) za 2016. kod ovog koeficijenta iz rezultata se očituje pad.

3. Koeficijent obrta potraţivanja dobiven je kao rezultat (D9/D10) za 2017. Odnosno

(E9/E10) za 2016. godinu gdje se iz rezultata takoĎer moţe uvidjeti pad u odnosu na

prethodnu godinu.

4. Trajanje naplate potraţivanja dobiva se tako što se broj dana u godini (365) podjeli sa

D11 za 2017. a E11 za 2016. godinu. Iz čega slijedi da je u 2017. Trebalo 75 dana za

naplatu, a u 2016., 55 dana.

6.5. Izraĉun likvidnosti i solventnosti

Likvidnost je izračunata prema 4 koeficijenta od kojih za neke u financijskom

izvještaju nedostaju podatci (slika 19).

Slika 19 Izraĉun likvidnosti

Izradio: autor

Koeficijent tekuće likvidnosti izračunat je pomoću ćelija (C11/C12) za 2017. godinu

odnosno (D11/D12) za 2016. Pošto je veći od jedan moţe se reći da su kratkoročne obveze

pokrivene i da se posluje likvidno uz povećanje za 2017. u odnosu na prethodnu godinu.

TakoĎer pošto se solventnost mjeri koeficijentom tekuće aktivnosti moţe se zaključiti da je

poduzeće solventno.

Koeficijent trenutne likvidnosti izračunat je kao odnos novca i kratkoročnih obveza

(C14/C11) za 2017. odnosno (D14/D11) za 2016. TakoĎer prelazi jedan. Smanjuje se u

odnosu na prethodnu godinu.

53

Koeficijent financijske aktivnosti je izračunat kao odnos dugotrajne imovine i kapitala

pošto nedostaju podatci o dugoročnim obvezama. Za 2017. (C15/C16) i (D15/D16) za 2016.

godinu. Iz rezultata je vidljivo da je poduzeće bilo više financijski aktivno u 2016. nego

2017.

6.6. Izraĉun zaduženosti

Iz podataka je moguće očitati tri koeficijenta koji pokazuju stanje zaduţenosti (slika

20).

Slika 20 Izraĉun zaduženosti

Izradio: autor

Koeficijent zaduţenost dobiven je kao rezultat ćelija (C13/C12) za 2017. godinu, a

(D13/D12) za 2016. U oba slučaja rezultat je oko 0,5 što se smatra prihvatljivim sa stajališta

suvremene poslovne ekonomije.

Koeficijent vlastitog financiranja dobiven je kao rezultat (C11/C12) za 2017. godinu,

a (D11/D12) za 2016. Iz rezultata je vidljiv pad, odnosno u 2016. je iznosio preko jedan a u

2017 oko 0,7 što još uvijek nije prerizično za poslovanje.

Koeficijent financiranja dobiven je kao rezultat (C13/C11) za 2017., a (D13/D11) za

2016. godinu. Koeficijent financiranja je manji od jedan što se smatra u redu jer on ne bi smio

prelaziti vrijednost jedan.

54

7. Zakljuĉak

Suvremena logistika sve je rasprostranjenija kroz razne sustave, dobra organizacija

poboljšava performanse drugih grana kao što su promet, medicina, vojna industrija, trgovina,

meĎunarodan razmjena robe i dobara. Logistička poduzeća organiziraju i provode poslove

vezane uz prometnu i trgovačku logistiku. Prijevoz robe/pošiljaka, uvoz, izvoz, carina,

praćenje transporta samo su neki od poslova koje provode. Logistička poduzeća svojim

razvojem i razvojem novih tehnologija usklaĎuju i donose neke nove tehnologije na globalnoj

razini. Primjerice standardiziranje kolosijeka pruga kako bi se vagonima lakše roba mogla

prevoziti na meĎunarodnom trţištu. TakoĎer potiču razvoj gospodarstva brigu za okoliš i sl.

Carina je direktni faktor koji donosi dobit drţavi preko novčane naplate uvoza stranih

proizvoda. Što više logistička poduzeća uvoze i izvoze to drţava u kojoj obavljaju te radnje

ima više koristi bilo da se njezina roba izvozi na strano trţište ili uvoze stranu robu na

domaće. Ekologija se već duţi niz godina stavlja u prvi plan kad se radi o industriji,

gospodarstvu i prometu, stoga se mora voditi briga da se poštuju donesena pravila i da se

maksimalno ide na ekološki prihvatljive materijale zbog globalnih posljedica ekoloških

zagaĎenja.

Logistička poduzeća kao i svaka druga imaju svoje vodstvo (menadţment) i strukturu.

Menadţment poduzeća je glavni odgovoran za donošenje odluka o aktivnostima na trţištu tj.

donošenje odluka u koje poslove će se više ulaziti zbog ostvarenja veće dobiti. Poboljšanje

kvalitete i konkurentnost na trţištu jedan je od najvaţnijih faktora za odrţavanje dobrog

poloţaja u poslu. Kako bi se mogli mjeriti s konkurentima logistička poduzeća trebaju pratiti

trendove i pruţati što cjelovitije usluge. Treba provoditi kontrolu planova i tok novčanih

sredstava jer je to od iznimne vaţnosti za ostajanje pri početno donesenom planu na temelju

kojeg se profit i produktivnost povećavaju. Struktura poduzeća je jasno organizirana jer time

se bolje iskorištavaju ljudski potencijali. Podjela odgovornosti izmeĎu članova organizacije je

vaţna kao i suradnja izmeĎu sektora iste kako bi se to sve povezalo u cjelinu. Lakše je voditi

jedan sektor nego sve odjednom, struktura organizacije je takva da voditelji pojedinih sektora

odgovaraju za rezultate ili pogreške u istom, menadţmentu poduzeća. Dobar menadţer je od

iznimne vaţnosti, osoba koju ljudi slijede i kojoj vjeruju puno će bolje moći organizirati

poslovne aktivnosti od neke prema kojoj su njezini podreĎeni skeptični. DPD je divizijski

strukturirano poduzeće po regijama direktor DPD Croatia je ujedno i direktor za Sloveniju.

Ekonomski financijski pokazatelji uspješnosti poduzeća daju uvid u stajalište

poduzeća s financijskog aspekta. Oni pokazuju koliko uspješno, ali i koliko je sigurno

odreĎeno poduzeće. Produktivnost, profitabilnost, ekonomičnost, investiranje i aktivnost

pokazuju uspješnost poduzeća, a likvidnost i zaduţenost sigurnost poslovanja. Mnoga

poduzeća kada ulaze u partnerske odnose preuzimaju rizik poslovanja sa drugim poduzećem

što je to drugo poduzeće sigurnije odnosno nezaduţeno i likvidno to je taj odnos manje.

Produktivnost je cilj svake poslovne aktivnosti da sa što manje inputa dobiva što veće

outpute. Ekonomičnost je vaţna za ostvarivanje dobiti kako bi smo ostvarivali što veći profit.

Profitabilnost pokazuje ostvaruje li poduzeće profit ili posluje s gubitkom. Nikome nije u

55

interesu neprofitno voditi poslovanje jer time nastaje dug i dugoročno takvo poslovanje

dovodi do prevelike zaduţenosti i stečaja.

Poduzeće DPD d.o.o. Croatia je dio Francuskog društva GEOPOST S.A i u njihovom

je 100%-postotnom vlasništvu. Iz podataka dobivenih iz financijskih izvještaja bilo je moguće

izračunati većinu koeficijenata i pokazatelje uspješnosti poslovanja.

Poduzeće posluje produktivno s produktivnošću nešto većom od vrijednosti jedan i

različitim parcijalnim produktivnostima u ovisnosti od inputa. TakoĎer ostvaruje povećanje u

odnosu na prethodnu godinu.

Ekonomičnost ukupnog poslovanja prelazi vrijednost jedan za sitan iznos, ali se moţe

reći da posluje ekonomično dok ekonomičnost financiranja značajno prelazi vrijednost jedan i

moţe se reći da je vrlo ekonomično.

Profitabilnost poduzeća pokazuje porast u odnosu na prethodnu godinu i pokazuje

koliko se jedinica poslovnog rezultata ostvari na jedinicu uloţenog kapitala što je dosta velika

vrijednost i moţe se reći da je poduzeće profitabilno. Profitabilnost imovine takoĎer pokazuje

porast i veliku vrijednost.

Kod aktivnosti se moţe uvidjeti pad u odnosu na prethodnu godinu, ali svi koeficijenti

prelaze vrijednost jedan i pokazuju aktivnost poslovanja.

Za likvidnost su nedostajali neki ulazne podatci. Koeficijent tekuće likvidnost veći je

od jedan, a koeficijent trenutne likvidnosti poprima veću vrijednost.

Zaduţenost ne pokazuje prevelik rizik poslovanja i koeficijenti su iznad granica

kritičnih vrijednosti.

Prema dobivenim rezultatima da se zaključiti da poduzeće posluje produktivno,

ekonomično s profitom uz dovoljno sigurnosti. Ima prostora za napredak i razvoj,

ekonomičnost bi se dala povećati skupa sa aktivnosti što bi vrlo vjerojatno dovelo i do

povećanja profitabilnosti. Sigurnosni pokazatelji uspješnosti se takoĎer mogu malo povećati

iako su u granicama.

56

Popis kratica:

BDP- bruto domaći proizvod

LDC- logističko-distribucijski centar

3PL- third-party logistics

4PL- fourth-party logistics

RH- Republika Hrvatska

HNB- hrvatska narodna banka

EU- europska unija

UN- ujedinjeni narodi

MMF- meĎunarodni monetarni fond

OECD- (Organisation for Economic Cooperation and Development) organizacija za

ekonomsku suradnju i razvoj

WTO-( World Trade Organization) svjetska trgovinska organizacija

IT- informatička tehnologija

PDV- porez na dodanu vrijednost

57

Popis literature

Knjige:

1. Bošnjak, I. i Čekić, Š.: Menadţment u transportu i komunikacijama, Fakultet za

saobraćaj i komunikacije Sarajevo i Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Sarajevo-

Zagreb, 2000.

2. Bukljaš Skočibušić, M.; Radačić, Ţ.; Jurčević, M.: Ekonomika prometa, Fakultet

prometnih znanosti, Zagreb,2011.

3. Perić, T.: Menadţment u prometu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2007.

Članci i radovi:

1. Babić, D.: Autorizirana predavanja Špedicija, Fakultet prometnih znanosti u

Zagrebu, Zagreb 2018 2. Buntak. K, Šuljagić, N.: Ekonomika logistike proizvodnje, Stručni članak SSN

1846-6168 UDK 65.012.4, str. 389-392.

3. Jagušt, K.; Kovačević, S.; Pavlić, M.: Utjecaj logističkih procesa na produktivnost-

seminarski rad, Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, Zagreb 2018.

4. Lešnjak, M.: Procesi i elementi nabave, Završni rad,Sveučilište Sjever, Varaţdin,

2016.

5. Mrkonja, D.: Logistički proces hrvatskog proizvodnog poduzeća, završni rad,

Veleučilište u Karlovcu, Karlovac 2015.

6. Pavlić,H., Pupovac,D., Zelenika, R.: Gospodarski učinci ekologizacije globalnog

logističkoga sustava, izvorni znanstveni rad,Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka.

7. Pupavac, D.; Rudić, D.; Zelenika, R.: Špediter u funkciji logističkog operatera,

Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka

8. Pupavac, D.; Zelenika, R.: Suvremeno promišljanje osnovnih fenomena

logističkoga sustava, UDK 65.01.012, Izvorni znanstveni rad, Ekonomski pregled,

52 (3-4) 354-378 (2001)

9. Šafran, M.: Autorizirana predavanja Planiranje logističkih procesa, Fakultet

prometnih znanosti u Zagrebu, Zagreb 2017.

10. Vidaček, M.: Distribucijska logistika, završni rad 355/TGL/2017, Sveučilište

Sjever, Varaţdin,2017.

Web linkovi:

1. https://hrcak.srce.hr/file/45043 pristup: (Lipanj,2018.)

2. http://studenti.rs/skripte/ekonomija/investicije-poslovna-ekonomija/ pristup:

(Srpanj,2018.)

58

3. http://vladimir-cavrak.from.hr/wp-content/uploads/2015/09/ekonomika-

prometa.pdf pristup: (Lipanj,2018.)

4. http://www.efos.unios.hr/menadzment/wp-

content/uploads/sites/205/2013/04/Interna_skripta_Menadzment_6v1.pdf pristup:

(Srpanj,2018.)

5. http://www.fpz.unizg.hr/prom/?p=7109 pristup: (Lipanj, 2018.)

6. https://www.pfri.uniri.hr/knjiznica/NG-dipl.LMPP/149-2013.pdf pristup:

(Lipanj,2018.)

7. https://www.veleri.hr/files/datotekep/nastavni_materijali/k_poduzetnistvo_2/6-

financijskaAnaliza-pokazatelji-web.pdf pristup: (Srpanj,2018.)

8. www.efzg.hr/UserDocsImages/TRG/ikovac//SYLLABUS%20PL%201617.pptx

pristup: (Lipanj,2017.)

9. www.pbf.unizg.hr/content/download/3727/.../Seminar_Pokazatelji_uspjesnosti.pdf

pristup: (Srpanj,2018.)

10. www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/2_godina/ekonomika.../ekonomicnost.PPT

pristup: (Srpanj,2018.)

59

Popis slika

Slika 1 Tok od proizvodnje do potrošnje ................................................................................................ 4

Slika 2 Logistički podsustavi .................................................................................................................. 5

Slika 3 Faze opskrbnoga lanca .............................................................................................................. 11

Slika 4 Kanal distribucije ...................................................................................................................... 15

Slika 5 Fizička distribucija .................................................................................................................... 16

Slika 6 Poduzeće i vanjsko okruţenje ................................................................................................... 24

Slika 7 Shema jednostavne organizacijske strukture ............................................................................. 27

Slika 8 Početna funkcijska struktura ..................................................................................................... 29

Slika 9 Prijelazni oblik .......................................................................................................................... 29

Slika 10 Shema divizijske strukture ...................................................................................................... 30

Slika 11 Divizijska struktura po regijama ............................................................................................. 31

Slika 12 Razvijena matrična struktura ................................................................................................... 32

Slika 13 Podjela pokazatelja .................................................................................................................. 36

Slika 14 Profitabilnost imovine ............................................................................................................. 42

Slika 15 Izračun produktivnosti............................................................................................................. 49

Slika 16 Izračun ekonomičnosti ............................................................................................................ 50

Slika 17 Izračun profitabilnosti ............................................................................................................. 51

Slika 18 Izračun aktivnosti .................................................................................................................... 51

Slika 19 Izračun likvidnosti ................................................................................................................... 52

Slika 20 Izračun zaduţenosti ................................................................................................................ 53