Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET
ZAVRŠNI RAD
DUGOROČNO KREDITIRANJE MALOG GOSPODARSTVA – PRIMJER ZAGREBAČKE
BANKE
Mentor: Student:
Prof. dr. sc. Ljiljana Vidučić Jerko Dumanić 1141023
Split, svibanj, 2017.
Sadržaj
1. UVOD .................................................................................................................................... 2
2. ULOGA I OBILJEŽJA MALOG GOSPODARSTVA ..................................................... 3
2.1. Definicija, klasifikacija i oblici organiziranja malog gospodarstva ................................ 3
2.2. Važnost malog gospodarstva i prepreke njegovom razvitku u EU i Hrvatskoj............... 5
2.3. Izvori financiranja malog gospodarstva .......................................................................... 7
2.4. Malo gospodarstvo u Hrvatskoj - okvir poduzetničkih uvjeta ........................................ 9
3. OBILJEŽJA KREDITNOG FINANCIRANJA ............................................................. 14
3.1. Pojam i uloga kredita ..................................................................................................... 14
3.2. Klasifikacija i vrste kredita ............................................................................................ 15
3.2.1. Klasifikacija kredita ................................................................................................ 15
3.2.2. Vrste bankarskih kredita ......................................................................................... 16
3.2.2.1. Kratkoročni bankarski krediti ........................................................................... 17
3.2.2.2. Dugoročni bankarski krediti ............................................................................. 19
3.3. Dugoročno kreditno financiranje malog gospodarstva .................................................. 20
3.4. Kreditno nasuprot vlasničkom financiranju .................................................................. 23
4. DUGOROČNO KREDITIRANJE MALOG GOSPODARSTVA - PRIMJER ZAGREBAČKE BANKE ...................................................................................................... 25
4.1. Osnivanje i djelatnost banke .......................................................................................... 25
4.2. Dugoročni investicijski krediti ...................................................................................... 26
4.2.1.Krediti za investicije ................................................................................................ 26
4.2.2. Krediti za razvoj turističke djelatnosti .................................................................... 27
4.2.3. Krediti za specijalistička slobodna zanimanjima (Početnik, Senior, hipotekarni) . 28
4.3. Posebni programi kreditiranja ....................................................................................... 29
4.3.1. Suradnja s HBOR-om ............................................................................................. 29
4.3.2. Suradnja s ministarstvima i jedinicama lokalne i područne samouprave ............... 30
4.3.3. Suradnja s međunarodnim financijskim institucijama ............................................ 31
5. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 32
LITERATURA: ...................................................................................................................... 33
Popis tablica: ........................................................................................................................... 35
Popis slika: .............................................................................................................................. 35
1
1. UVOD
Malo gospodarstvo bitan je sektor svakog nacionalnog gospodarstva. Doprinosi stvaranju
novih radnih mjesta, potiče inovativnost, povećava izvoz, smanjuje regionalne razlike te tako
utječe na povećanje ukupnog gospodarskog i socijalnog blagostanja zemlje.
Zbog njegove važnosti, u okviru svakog gospodarskih sustava, politikom vlada nastoji se
poticati osnivanje i razvoj ovoga sektora. Unatoč tome, malo gospodarstvo susreće se s
brojnim preprekama u svom djelovanju, a jedna od najznačajnijih je problem pristupa
financijskim sredstvima. Osnovni problem istraživanja u ovom radu odnosit će se na
dugoročno kreditiranje malog gospodarstva, posebno dugoročne bankarske kredite, kao
jedan od njegovih najvažnijih vanjskih izvora financiranja.
Osnovni cilj istraživanja ovoga rada je utvrditi obilježja malog gospodarstva, obilježja
kreditnog financiranja te mogućnosti pribavljanja sredstava iz dugoročnih kreditnih izvora.
Rad će se većim dijelom (obilježja malog gospodarstva i obilježja kreditnog financiranja)
zasnivati na proučavanju dostupne literature i znanstvenih članaka različitih autora, izvješća i
dr. te će se pri tom koristiti sljedeće metode: metoda deskripcije - jednostavno opisivanje
činjenica bez naučnog pristupa i dokazivanja; metoda kompilacije - postupak sekundarnog
prikupljanja podataka; metoda analize - raščlanjivanje složenih pojmova na jednostavnije
elemente; metoda sinteze - postupak spajanja jednostavnih sudova u složenije; metoda
indukcije - postupak izvođenja općeg zaključka na temelju pojedinačnih činjenica; metoda
dedukcije - postupak zaključivanja od općih ka pojedinačnim sudovima. Koristit će se i
metoda slučaja – postupak sagledavanja bitnih aspekata jedne pojave putem analiziranja
pojedinačnog slučaja (primjer Zagrebačke banke).
Rad se strukturno sastoji od pet cjelina u kojima će se obraditi tema istraživanja. U uvodu je
definiran problem istraživanja, cilj istraživanja, korištene znanstvene metode te struktura rada.
Drugi dio govori o obilježjima malog gospodarstva kao i o preprekama na koje nailaze mala i
srednja poduzeća u svom djelovanju, izvorima njihovog financiranja i okviru njihovog
poslovanja u RH. U trećem dijelu bit će prikazana obilježja kreditnog financiranja tj. uloga,
klasifikacija i vrste kredita, oblici dugoročnog kreditnog financiranja kao i razlike između
kreditnog i vlasničkog financiranja. Četvrti dio je studija slučaja o ponudi dugoročnih kredita
namijenjenih malim i srednjim poduzećima na primjeru Zagrebačke banke. U petom,
zaključnom dijelu bit će sumirani rezultati rada.
2
2. ULOGA I OBILJEŽJA MALOG GOSPODARSTVA
2.1. Definicija, klasifikacija i oblici organiziranja malog gospodarstva
Malo gospodarstvo (SME) značajan je segment svih nacionalnih ekonomija suvremenog
svijeta. Zbog niza svojih specifičnosti glavni je pokretač razvoja suvremenog gospodarstva.
To se posebno očituje u uvjetima brzih ekonomskih promjena, globalizacije i liberalizacije
tržišta, kada mala i srednja poduzeća igraju važnu ulogu u razvijanju i održavanju
konkurentnosti svojom sposobnošću stalnog i dinamičnog prilagođavanja tržišnim uvjetima.1
Važnost malog gospodarstva uočena je tek 70-tih godina prošlog stoljeća. Do tada su u
ekonomskoj teoriji i praksi dominantan predmet proučavanja bila velika poduzeća, sukladno
prevladavajućem stavu o velikim poduzećima kao pokretačima ekonomskog rasta. Na mala i
srednja poduzeća, pozornost je skrenuo David Birch svojim radom „Proces generiranja posla“
iz 1979. godine, u kojem ukazuje na doprinos malih i srednjih poduzeća na zapošljavanje u
SAD-u. Nakon toga, fokus istraživanja prebacuje se na ovaj sektor te se ostvarivanje veće
stope gospodarskog rasta počinje dovoditi u vezu s postojanjem razvijenog sektora SME.2
U RH, prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva3 subjekti malog
gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje samostalno i trajno obavljaju dopuštene
djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tržištu.
Sukladno Zakonu, malo gospodarstvo čine subjekti koji:
• prosječno godišnje zapošljavaju manje od 250 radnika
• ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 50.000.000,00 eura, ili
imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu
imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu protuvrijednosti do
43.000.000,00 eura
• su neovisni u poslovanju (što znači da druge fizičke ili pravne osobe pojedinačno ili
zajednički nisu vlasnici više od 25% udjela u vlasništvu ili pravu odlučivanja u
subjektu malog gospodarstva).
Prema kriteriju veličine, Zakon klasificira subjekte na sljedeći način:
1 Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015): Financijski menadžment, RRiFplus, Zagreb, str.483. 2 Ibid. 3 Narodne novine br. 29/02, 63/07, 53/12, 56/13, 121/16, dostupno na Zakon.hr. https://www.zakon.hr/z/527/Zakon-o-poticanju-razvoja-malog-gospodarstva (29.03.2017.)
3
• Mikro subjekti - prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 10 radnika,
ostvaruju ukupni godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000,00
EUR-a, ili imaju ukupnu aktivu u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000,00 EUR-a,
• Mali subjekti - prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 50 radnika, ostvaruju
godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR.a, ili imaju
ukupnu aktivu u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR-a,
• Srednji subjekti - prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 250 radnika,
ostvaruju godišnji prihod u iznosu protuvrijednosti do 50.000.000,00 EUR-a, ili imaju
ukupnu aktivu u iznosu protuvrijednosti do 43.000.000,00 EUR-a.
Tablica 1. Kriteriji razvrstavanja malog gospodarstva
Tip
poslovnog
subjekta
Broj
zaposlenih
EU/Hrvatska
Godišnji prihod u
milijunima EUR
EU/Hrvatska
Imovina (aktiva/dugotrajna
imovina) u milijunima EUR
EU/Hrvatska
Mikro 0-9 2 2
Mali 10-49 10 10
Srednji 50-249 50 43
Izvor:Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj- 2015., Cepor,2016.
Osim Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva, u RH se klasifikacijom malog
gospodarstva bavi i Zakon o računovodstvu ( NN br.78/15, 134/15 i 120/16 ). Međutim, ova
dva zakona nemaju ujednačen kriterij o veličini prihoda i ukupnoj aktivi pojedinih kategorija.
Naime, Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva usklađen je s kategorizacijom
subjekata malog gospodarstva kakav se primjenjuje u EU što omogućuje kvalitetniju analizu i
usporedbu ovog sektora u Hrvatskoj i EU, te bolje iskorištavanje potpora malom
gospodarstvu kroz programe potpora EU. No, problem neusklađenosti ovih dvaju zakona i
dalje ostaje.4
4CEPOR (2016), Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj- 2015. uključujući rezultate GEM istraživanja za Hrvatsku za 2014.godinu, dostupno na http://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2016/06/Cepor-izvjesce-2015-HR.pdf (30.03.2017.)
4
Organizacijski oblici u okviru kojih mogu djelovati mali i srednji poduzetnici u hrvatskom
zakonodavstvu, prvenstveno su određeni Zakonom o trgovačkim društvima, pa se tako mali
i srednji poduzetnici mogu organizirati kao:5
• Trgovac pojedinac
• Javno trgovačko društvo
• Komanditno trgovačko društvo
• Dioničko društvo
• Društvo s ograničenom odgovornošću
• Gospodarsko interesno udruženje
Osim toga, Zakonom o obrtu propisuje da poduzetnici mogu poslovati kao obrtnici. Zakonom
o zadrugama utvrđuje se da mogu djelovati kao zadrugari, a Zakonom o poljoprivredi
određuje da poduzetnici mogu poslovati kao poljoprivredna gospodarstva.6
2.2. Važnost malog gospodarstva i prepreke njegovom razvitku u EU i Hrvatskoj
Malo gospodarstvo je sektor koji pokreće cjelokupnu nacionalnu ekonomiju. Značajno
doprinosi stvaranju novih radnih mjesta te kreiranju dodane vrijednosti. Zbog svoje
prilagodljivosti i sposobnosti brzog odgovora na promjene gospodarskih prilika važan je
faktor u postizanju i održavanju konkurentnosti. Karakterizira ga inovativnost i brži transfer
suvremenih tehnologija te bolje korištenje vlastitih resursa. Također, doprinosi smanjenju
regionalnih razlika i povećanju izvoza.
O važnosti malih i srednjih poduzeća govore i neki brojčani podaci. U 2014. godini u
zemljama članicama EU mala i srednja poduzeća činila su 99,8% svih poduzeća, generirala su
58% ukupne dodane vrijednosti te zapošljavala 67% ukupno zaposlenih. U RH, za istu
godinu, mala i srednja poduzeća obuhvaćala su 99,7% svih poduzeća , ostvarivala su udio od
53% u ukupnom prihodu, 68,4% u zaposlenosti i 48,5% u izvozu RH.7 Iako se gospodarstvo
Hrvatske i gospodarstvo u EU u značajno razlikuju po razini dostignutog razvoja i
5Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015): Op. cit., str. 485. 6 Ibid. 7 CEPOR(2016), Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj-2015. uključujući rezultate GEM istraživanja za Hrvatsku za 2014.godinu, dostupno na http://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2016/06/Cepor-izvjesce-2015-HR.pdf (30.03.2017.)
5
ekonomskoj efikasnosti, slični udjeli govore o jednakoj važnosti malog gospodarstva i u EU i
Hrvatskoj.
Slike 1. 2. i 3 . Stuktura zaposlenosti, ukupnog prihoda i izvoza prema veličini poduzeća
Izvor. Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj- 2015., CEPOR, 2016.
Unatoč tome, malo gospodarstvo nailazi na brojne prepreke koje otežavaju njegov razvoj,
jednako u Hrvatskoj kao i u EU. Najvažnije od njih, u okviru EU su: administrativna
ograničenja, ograničena potražnja, nedostupnost stručnog kadra i iskusnih menadžera,
problemi s infrastrukturom, primjena novih tehnologija, primjena novih organizacijskih
struktura, ograničen pristup financiranju i dr. U Hrvatskoj, uz navedene probleme, a zbog
činjenice da se radi o tranzicijskoj zemlji koja još uvijek nema dovoljno razvijen sustav
praćenja i podrške razvoja malog gospodarstva, ističu se još: neefikasno pravosuđe, korupcija,
nerazvijenost financijskih tržišta, nedovoljna razina aktivnosti u pokretanju novih poslovnih
6
pothvata i mali udio rastućih poduzeća, nerazvijenost neformalnih oblika financiranja
pokretanja poslovnih pothvata, neprofitabilnost sektora malih i srednjih poduzeća,
nekoordiniranost Vladinih politika pri stvaranju povoljnog poduzetničkog okruženja,
nedostatak edukacije usmjerene na razvoj poduzetničkih znanja i vještina, velika regionalna
raznolikost u poduzetničkim aktivnostima.8
Iako je malo poduzetništvo prepoznato kao pokretač gospodarskog napretka u Hrvatskoj,
dugogodišnja prisutnost istih poteškoća ukazuje na potrebu strukturnih reformi kojima bi se
povećala produktivnost i efikasnost malog gospodarstva a time i ekonomski rast u cjelini.
2.3. Izvori financiranja malog gospodarstva
Financiranje malog gospodarstva, prema porijeklu sredstava financiranja, može biti unutarnje
i vanjsko.
Unutarnji izvori financiranja su ušteđevine vlasnika odnosno sredstva koje poduzeće ostvari
svojim poslovanjem. U pravilu, vlastite izvore financiranja uglavnom koriste manje tvrtke iz
tradicionalnog sektora kojima je to, uz manjim dijelom vanjske izvore u pravilu iz kreditnih
izvora (banke, razvojni fondovi, spec.kreditni programi), osnovni izvor financiranja.9
Vanjski izvori financiranja dijele se na financiranje:
1. vlastitim kapitalom
2. dužničkim kapitalom.
1. Financiranje vlastitim kapitalom osigurava se:10
• javnom emisijom dionica - burze i OTC tržišta; javna emisija dionica nije prikladna za
manje iznose i manja poduzeća, a u zemljama u tranziciji još nema veliku značaj ni
kod velikih poduzeća
• pribavljanjem kapitala iz privatnih izvora - radi se o rizičnom kapitalu (ulaganja
investitora u temeljni kapital poduzeća koja ne kotiraju na burzi ali imaju potencijal
8 Kersan-Škabić, I., Banković, M. (2008): MALO GOSPODARSTVO U HRVATSKOJ I ULAZAK U EUROPSKU UNIJU. Ekonomska misao i praksa, (1), 57-75. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/26360 (30.03.2017.) 9 Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M.(2015): Op. cit., str.492. 10 Ibid. str.492-494.
7
ostvariti visoke stope rasta tijekom određenog razdoblja). Izvori ovoga kapitala mogu
biti:
• formalni
o banke- ulaganja banaka u fondove vlastitog kapitala, u fondove za
razvoj poduzetništva
o posebne sheme investiranja- država, lokalne zajednice ili sami
poduzetnici osnivaju npr. zajedničke štedne fondove ili kreditna
udruženja poduzetnika te prikupljena sredstva koriste za ulaganja u
vlastiti kapital članica i sl.
o tvrtke za ulaganja u dioničku glavnicu i rizična ulaganja (ulaganja u
dioničku glavnicu manjih, rizičnijih pothvata)
• neformalni
o korporativni investitori
o poslovni anđeli (bogati pojedinci koji su spremi ulagati u rizičnije
tvrtke koje ne kotiraju na burzi)
2. Financiranje dužničkim kapitalom u većoj mjeri obuhvaća bankarske kredite (kratkoročne i
dugoročne), kreditne unije te kredite i jamstva države i lokalnih organa uprave.
U Hrvatskoj, malo gospodarstvo, osim vlastitih izvora financiranja (koje najčešće koriste
poduzetnici početnici), koristi bankarske kredite, trgovačke kredite te, kao alternativne oblike,
leasing i faktoring.
Bankarski krediti su najvažniji izvori financiranja sektora malog gospodarstva. Međutim, i
u razvijenim i u gospodarstvima s nedovoljno razvijenim financijskim tržištima, mala i
srednja poduzeća redovito se susreću s brojnim problemima u pristupanju bankarskim
kreditima. Pristup malih poduzetnika kreditima određen je njihovom kreditnom sposobnošću,
djelatnošću i položajem na tržištu, veličinom, regijom u kojoj djeluju i razvojnom fazom
poduzeća (položaj poduzetnika početnika posebno je nepovoljan)11. Financijske institucije
smatraju kreditiranje sektora SME vrlo rizičnim zbog nedostatka kapitala, netransparentne
kreditne sposobnosti, nepostojanja kreditne povijesti, slabijih mogućnosti drugih oblika
financiranja kao i viših transakcijskih troškova u odnosu na povrat. Stoga od njih traže više
razine kolaterala te im naplaćuju više kamatne stope. Glavni razlozi zbog kojih njihovi
11 Vidučić, Lj. (ur.) (2012): Mala i srednja poduzeća: Financijska politika i ekonomsko-financijski okvir podrške, Ekonomski fakultet u Splitu, str.6.
8
zahtjevi za kreditima bivaju odbijeni su nedostatak dovoljnog kolaterala (posebno kod malih
poduzeća) te nezadovoljstvo banke poslovnim rezultatima i dostavljenim informacijama
(značajnije kod srednje velikih poduzeća). S druge strane (kao i kod svih oblika vanjskog
financiranja) poduzetnici mogu biti neskloni riziku kojeg sa sobom nosi zaduživanje, mogu
ih odbijati administrativne procedure, a uzrok može biti i nedostatak iskustva i znanja o
vođenju posla i financija od strane poduzetnika.12
Poduzetnici u RH, kada su u pitanju bankarski krediti, izražavaju nezadovoljstvo visokim
zahtjevima kolaterala, visokim kamatnim stopama, visokim bankarskim naknadama, velikim
brojem potrebne dokumentacije i dugotrajnim bankarskim procedurama obrade kreditnih
zahtjeva kao i težom dostupnošću dugoročnih kredita.13
2.4. Malo gospodarstvo u Hrvatskoj - okvir poduzetničkih uvjeta
Hrvatska je donošenjem Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva iz 2002. godine
uredila osnove za primjenu poticajnih mjera gospodarske politike usmjerenih razvoju,
restrukturiranju i tržišnom prilagođavanju malog gospodarstva. Tim zakonom određeni su i
ciljevi razvoja malog gospodarstva:14
• povećanje zapošljavanja
• povećanje izvoza i prilagodba svjetskom tržištu
• povećanje učinkovitosti, kvalitete i konkurentnosti malog gospodarstva
• istraživanje, razvoj i primjena suvremenih tehnologija i inovacija
• povećanje broja subjekata u malom gospodarstvu
• poticanje djelatnosti koje ne onečišćuju okoliš
Od tada pa do danas doneseni su brojni zakonski i podzakonski akti koji čine regulatorni
okvir za njegovo djelovanje. Također, postoje brojni programi za podršku malom
gospodarstvu a ustanovljena je i potporna infrastruktura koja osigurava odgovarajuće
programe i pruža financijsku podršku. Nju čine resorna ministarstva (u prvom redu
Ministarstvo poduzetništva i obrta) te institucije kao što su HBOR (Hrvatska banka za obnovu
i razvoj), HAMAG-BICRO (Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije), zatim
12 Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M.(2015): Op.cit., str.487- 488. 13 Ibid., str.500. 14Kersan-Škabić, I., Banković, M. (2008). MALO GOSPODARSTVO U HRVATSKOJ I ULAZAK U EUROPSKU UNIJU. Ekonomska misao i praksa, (1), 57-75. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/26360 (30.03.2017.)
9
Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora,
jedinice regionalne i lokalne samouprave, poduzetnički zone, poduzetnički inkubatori,
razvojni centri, znanstveno- tehnološki parkovi i sl.15
Unatoč tome, prema GEM (Global Entrepreneurship Monitor) istraživanju u okviru
CEPOR-a (Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva) za
2015.godinu, ocjene politike potpore Vlade poduzetničkoj aktivnosti kao i politike Vlade
prema regulatornom okviru (koja treba biti usmjerena na uklanjanje administrativnih prepreka
i pojednostavljene procedura vezanih za pokretanje, likvidaciju poduzeća i sl.) niže su od
prosjeka zemalja koje sudjeluju u ovom istraživanju, što ukazuje na potrebu ulaganja većih
napora na ovim područjima. I u svim drugim istraživanjima redovito se zaključuje da su
složenost i netransparentnost zakonodavnog okvira značajna prepreka razvoju malog
gospodarstva u Hrvatskoj.
Tablica 2. Ocjene Vladinih politika za 2013. i 2014. godinu
2013. 2014.
GEM
prosjek
Hrvatska GEM
prosjek
Hrvatska
Politike potpore poduzetničkoj aktivnosti 2,58 2,19 2,63 2,15
Politike prema regulatornom okviru 2,35 1,83 2,48 1,55
Izvor: Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2015., CEPOR, 2016.
Jedan od problema je i niska razina aktivnosti u pokretanju poslovnih pothvata. Razina te
poduzetničke aktivnost mjeri se TEA indeksom. Prema GEM istraživanju, bilježi se pad
aktivnosti ( s 8,3% u 2013. na 8,0% u 2014. godini) u odnosu na prosjek u skupini zemalja
čija se gospodarstva temelje na efikasnosti, što je vidljivo iz tablice 3.16
Tablica 3. Poduzetnička aktivnost u Hrvatskoj, mjerena TEA indeksom
2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
TEA indeks (%), Hrvatska 5,5 7,3 8,3 8,3 8,0
TEA indeks (%), prosjek 11,7 14,0 12,4 14,4 14,0
Izvor: Izvješće o malom i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2015., CEPOR, 2016.
15 Vidučić, Lj. (ur.) (2012): Op. cit., str.2. 16 CEPOR (2016), Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj-2015. uključujući rezultate GEM istraživanja za Hrvatsku za 2014.godinu, dostupno na http://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2016/06/Cepor-izvjesce-2015-HR.pdf (02.04.2017.)
10
Uzrok tome svakako su nedovoljno razvijeni mehanizmi financiranja poduzetnika (posebno
početnika), prethodno spomenute administrativne prepreke, kao i nedostatak odgovarajuće
infrastrukture, a velikog je utjecaja imala i dugotrajna recesija. Jednim manjim dijelom,
moguće je da nekog utjecaja ima i mentalitet naslijeđen iz bivšeg sustava u kojem se više
cijeni sigurnost zaposlenja nego rizik povezan s pokretanjem vlastitog posla.
Pristup informacijama i savjetodavnim uslugama također je važan faktor u razvoju malog
gospodarstva. Tu funkciju, kao što je već spomenuto, osim resornih ministarstava, HBOR-a,
HAMAG-BIRCO-a, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca i
dr.,obavljaju i poduzetničke potporne institucije kao što su poduzetničke zone, razvojne
agencije, poduzetnički centri, poduzetnički inkubatori i akceleratori, poslovni parkovi,
znanstveno-tehnološki parkovi te centri kompetencije. Osim što osiguravaju pristup
informacijama i pružaju savjetodavne usluge i edukaciju poduzetnicima, ove institucije u
okviru svoga djelovanja pružaju i podršku u obliku osiguravanja materijalnih uvjeta, pristupa
novim tehnologijama, pristupa financijama i dr. Prema GEM istraživanju u okviru CEPOR-a
bilježi se rast ocjene o percepciji kvalitete infrastrukturne podrške za razvoj sektora malih i
srednjih poduzeća u Hrvatskoj s 2,7 u 2013. godini na 2,9 u 2014. godini (što je gotovo na
razini ocjene drugih zemalja iz istraživanja (3,0 u 2014.godini).
Iako u Hrvatskoj postoje programi za financiranje inovacija (npr. programi HAMAG-BIRCO-
a kao što su TEST, RAZUM, TEHCRO, EUREKA i dr.), u 2014. godini izdaci za istraživanje
i razvoj smanjeni su za 3,5% u odnosu na 2013.godinu. Prema GEM istraživanju, u 2014,
godini 72,7% rastućih poduzeća ( poduzeća koja su usmjerena na povećavanje konkurentnosti
odnosno na razvoj inovativnog kapaciteta poduzeća)17 imaju proizvode koji nisu novi nikome,
dok je samo 8,2% poduzeća koji proizvode nove proizvode, što je znak niske razine
inovativnosti.
17 Ibid.
11
Slika 4. Rastuća poduzeća u Hrvatskoj prema kriteriju razvoja novih proizvoda 2014. godine
Izvor: Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj- 2015., CEPOR, 2016.
Nadalje, iako je Hrvatska 2010. godine usvojila Strategija razvoja učenja za poduzetništvo
2010-2014 u kojem se , između ostalog, predlaže uvođenje programa učenja o poduzetništvu
u obrazovni sustav RH, istraživanje pokazuje da obrazovanje za poduzetništvo još uvijek nije
u dovoljnoj mjeri zastupljeno u okviru sustava.
Pristup financijskim sredstvima jedna je od najbitnijih pretpostavki za rast i razvoj malog
gospodarstva. U Hrvatskoj, malim i srednjim poduzećima tradicionalne izvore financiranja
predstavljaju banke i kreditne unije te Vladini programi poticaja i subvencioniranih kreditnih
linija.18 Ponude fondova rizičnog kapitala i neformalnih oblika financiranja kao što su
poslovni anđeli , vrlo je ograničena ( tako je CRANE- hrvatsko udruženje poslovnih anđela, u
2014. realiziralo samo jednu investiciju, a u 2015. godini četiri poduzetnička pothvata).19
Prema GEM istraživanju u okviru CEPOR-a za 2015. godinu u Hrvatskoj postoji razvijeno
tržište bankarskih kredita. Banke nude širok asortiman različitih vrsta kredita (po ročnosti,
namjeni, valuti i dr.) namijenjenih malim i srednjim poduzećima (investicijske, hipotekarne,
kredite za obrtna sredstva, kredite za početnike, za mlade, za žene poduzetnice, tzv.zelene
kredite odnosno kredite za poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora
energije, itd.). Uz to, tu su još i dodatne linije financiranja koje banke omogućuju svojim
18 Ibid. 19 Ibid.
12
klijentima u suradnji s ministarstvima, HBOR-om, HAMAG-BIRCO-om, jedinicama lokalne
samouprave, gradovima, županijama te međunarodnim institucijama (kao što su EBRD-
Europska banka za obnovu i razvoj, EFSE- Europski fond za Jugoistočnu Europu, EIB-
Europska investicijska banka i dr.).
Prema istraživanju, prevladavajući bankarski plasmani malim i srednjim poduzećima u
Hrvatskoj su:20
Dugoročni krediti
Iznos: do 5 milijuna kuna (ovisno o kreditnoj sposobnosti i namjeni)
Trajanje: do 15 godina
Kamata: dogovorna
Osiguranje: 1:1 – 1:1,5; mjenice, zadužnice, depoziti
Kratkoročni krediti
Iznos: od 10.000,00 kn do 150.000,00 kn, ovisno o kreditnoj sposobnosti klijenta
Trajanje: do 12 mjeseci
Kamata: dogovorna
Osiguranje: depozit, zalog komisionih plasmana, zalog vrijednosnica, mjenice, zadužnice
Ukupna ocjena je da pristup financijskim sredstvima za mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj
vrlo ograničen. Razlozi za to su nedostatak potrebnih garancijskih shema kao i nedostatak
izvora financija za rizičnije faze razvoja poduzetničkog pothvata (fondovi rizičnog kapitala i
poslovni anđeli). Poseban problem je nerazvijeno mikrofinanciranje i to zbog nedostataka
garancija za kredite, neodgovarajuće ponude bankovnih proizvoda i usluga, zahtjevne
kreditne dokumentacije, previsoke kamatne stope te neinformiranosti potencijalnih korisnika
o financijskim proizvodima.21
Zaključno, iako su u Republici Hrvatskoj u okviru politike poticanja malog gospodarstva
zabilježeni pozitivni rezultati, još uvijek postoje brojne prepreke s kojima se malo
gospodarstvo suočava.
20 Ibid. 21 Ibid.
13
Uloga države je i dalje razvijati sustav potpore malom gospodarstvu te odgovarajućim
mjerama ekonomske politike kao i unaprjeđenjem normativnog okvira utjecati na razvoj
takvog poslovnog okruženja u kojem će malo gospodarstvo moći povećati svoju ekonomsku
efikasnost i biti nosilac nacionalnog gospodarskog prosperiteta.
3. OBILJEŽJA KREDITNOG FINANCIRANJA
3.1. Pojam i uloga kredita
Kredit je takav dužničko-vjerovnički odnos u kojem vjerovnik ustupa dužniku određenu
vrijednost (robu ili novac) na određeno vrijeme i uz određenu naknadu.22 Naziv kredit
označava povjerenje (lat. credo - vjerovati) kao bitan element koji mora postojati između
davatelja i primatelja kredita. Naime, u početku, odobravanje kredita temeljilo se isključivo
na međusobnom povjerenju i osobnoj procjeni pojedinca - davatelja kredita da će primatelj
kredita kredit uredno vratiti. Danas se kredit manje zasniva na osobnom povjerenju, a više na
sustavu raznih osiguranja i garancija koje je korisnik kredita dužan pribaviti.
Povijesno gledajući, u epohama koje su prethodile tržišnoj proizvodnji kredit je imao
naturalni karakter ( davao se i vraćao u robi). S razvojem robno-novčanih odnosa, razvija se i
kredit kao ekonomska kategorija. U periodu robovlasništva i feudalizma zajmovi se koriste u
potrošačke svrhe, a česta je i pojava zelenaških kredita.Tek razvojem kapitalizma, kredit gubi
svoj isključivo potrošački karakter te se počinje koristiti prvenstveno za proširenje
proizvodnje čime postaje značajan faktor u procesu reprodukcije. U suvremenim uvjetima,
novčani kredit je dominantan kreditni oblik.
Aktivna uloga kredita u gospodarskom životu očituje se kroz sljedeće njegove funkcije:23
• omogućuje prikupljanje novca financijski suficitarnih subjekata i njegov transfer ka
financijski deficitarnim subjektima ( mobilizatorska funkcija)
• u procesu proizvodnje osigurava početak proizvodnje (svaki financijski pothvat
zahtijeva određena sredstva koja vlasnik najčešće ne može osigurati vlastitim
sredstvima, već poseže za kreditom kao vanjskim oblikom financiranja), kontinuitet
proizvodnje (omogućava prevladavanje raskoraka između plasmana i naplate) kao i
22 Marković, I. (2000): Financiranje - Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava, RRiF, Zagreb, str.166. 23 Nikolić, N., Pečarić, M. (2012): Uvod u financije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, str.67-69.
14
realizaciju proizvedenih dobara i usluga (kreditiranje klijenata koji trenutno ne
raspolažu platežnom moći, čime se održava stabilnost cijena, smanjivanje zaliha i
stabilizacija tržišta)
• ubrzava i pojednostavljuje novčani opticaj te tako pridonosi povećanju gospodarske
aktivnosti a time i gospodarskom rastu
• na međunarodnom planu smanjuje regionalne razlike (zbog transfera novca iz
razvijenih zemalja prema manje razvijenim zemljama), potiče međunarodnu suradnju i
doprinosi konkurentnosti nacionalnog gospodarstva.
3.2. Klasifikacija i vrste kredita
3.2.1. Klasifikacija kredita
Postoje brojne klasifikacije kredita prema različitim kriterijima. Pa tako, kredite možemo
razvrstati:24
• prema predmetu kreditnog odnosa
1. naturalni
2. novčani
Ovaj je kriterij više povijesna kategorija,budući da kredit naturalnog tipa (krediti koji se
odobravaju i vraćaju u robi) predstavlja prvobitni oblik svih kreditnih oblika te je danas
gotovo iščezao. Iz njega se razvio robni kredit (kredit koji se odobrava u robi, a vraća u
novcu), te na kraju danas prevladavajući, novčani kredit.
• prema davateljima kredita
1. bankarski
2. konzorcijski
3. javni
4. privatni
5. međunarodni
• prema primateljima kredita
1. industrijski
2. agrarni
24 Ibid., str.79.
15
3. trgovački
4. poduzetnički
5. komunalni
6. javni
• prema svrsi kredita
1. proizvođački
2. potrošački
• prema roku dospijeća kredita
1. kratkoročni (do dvije godine)
2. srednjoročni (od dvije do pet godina)
3. dugoročni (preko pet godina)
U teoriji i praksi bankarskog poslovanja, ne postoji ujednačen stav u pogledu ročnosti.
Osim navedenih rokova, često se krediti odobreni do godine dana smatraju kratkoročnim,
od godine dana do deset godina srednjoročnim, a krediti odobreni s rokom duljim od
deset godina dugoročnim.
• prema sigurnosti ili pokriću kredita
1. otvoreni (krediti bez realnog pokrića)
2. zatvoreni (krediti s realnim pokrićem)
• prema obliku
1. isplatni
2. garantni
Razlika je u tome što kod isplatnog kredita banka odobrava određena novčana sredstva
primatelju kredita ( npr. eskontni kredit), a kod garantnog kredita daje garanciju davatelju
da će primatelj o roku dospijeća uredno ispuniti svoju obvezu ili da će banka, u slučaju
neispunjenja obveze, to učiniti umjesto njega ( npr. akceptni kredit).
3.2.2. Vrste bankarskih kredita
Kreditiranje, kao aktivni bankarski posao, još uvijek predstavlja jedan od najznačajnijih
bankarskih poslova, unatoč činjenici da je u novije vrijeme došlo do velikog proširenja
bankarskih poslova i usluga koje banke obavljaju.
16
Bankarske kredite uobičajeno je klasificirati prema ročnosti izvora raspoloživog kreditnog
potencijala na:
• kratkoročne bankarske kredite
• dugoročne bankarske kredite
Kratkoročne kredite banka odobrava iz prikupljenih depozita po viđenju, kratkoročnih kredita
od središnje banke i kratkoročnih kredita drugih banaka, dok dugoročne kredite odobrava iz
prikupljene oročene štednje.25
Podjela na kratkoročne i dugoročne kredite ima svoje opravdanje i u činjenici da banka
odobravanjem kratkoročnih kredita stvara novac tj. povećava postojeću novčanu masu u
opticaju i time utječe na robno-novčane odnose na tržištu. Odobravanjem dugoročnih kredita,
prikupljena sredstva se samo preraspodjeljuju što ne utječe na količinu novca u opticaju.
3.2.2.1. Kratkoročni bankarski krediti
Odobravajući kratkoročne kredite, banke se vode načelima bankarskog poslovanja te načelima
likvidnosti i sigurnosti u poslovanju u svrhu osiguranja povrata odobrenog kreditnog iznosa.
Pri tom analizira i utvrđuje kreditnu sposobnost klijenta. Potrebne informacije dobivaju
neposrednim kontaktom s klijentom kao i korištenjem drugih izvora (financijski stručnjaci i
dr.). Na temelju toga, banka odobrava jedan od sljedećih kratkoročnih kredita:26
• kontokorenti kredit
• eskontni kredit
• lombardni kredit
• akceptni kredit
• avalni kredit
• rambursni kredit
Kontokorentni kredit ili kredit po tekućem računu najčešći je oblik kratkoročnog kredita,
a radi se o kreditu koji banka odobrava svojim klijentima na njihovim tekućim računima.
Ugovorom između banke i klijenta, klijent se obvezuje da će svoje financijsko poslovanje
25 Božina, L. (2003): Novčana ekonomija - Novac i bankarstvo, Fakultet ekonomije i turizma u Puli, Pula, str.268. 26 Ibid., str.269.
17
obavljati preko bankovnog računa što znači da banka na taj način ima mogućnost stalnog
uvida u njegovo financijsko stanje kao i način korištenja odobrenog kredita. Priljev sredstava
na račun predstavlja pokriće otplate kredita. Ukoliko je priljev sredstava manji od odljeva
sredstava, banka na to zaračunava aktivnu kamatu. U obrnutom slučaju, banka u korist
primatelja kredita obračunava pasivnu kamatnu stopu.
Eskontni kredit je jedan od najstarijih i dugo vremena najznačajnijih bankarskih kredita.
Osnovna mu je značajka da ga banka odobrava po osnovi nekog budućeg potraživanja,
najčešće mjenice. Budući da banka otkupljuje mjenično potraživanje prije roka njegovog
dospijeća, naplaćuje eskontnu kamatu, odgovarajuću proviziju i troškove, a klijentu isplaćuje
diskontiranu vrijednost mjenice. Nadalje, banka ima mogućnost reeskonta odobrenog
eskontnog kredita tj. mogućnost prodati ga dalje središnjoj banci ili drugoj poslovnoj banci i
tako dobiti novčana sredstva. To je istodobno i razlog popularnosti ove vrste kredita, iako ga
u novije vrijeme sve više zamjenjuju drugi, suvremeniji oblici kreditiranja.
Lombardni kredit je kredit koji banka odobrava na temelju zaloga pokretne imovine kojom
se garantira povrat kredita.To mogu biti razne dragocjenosti (zlato i drugi plemeniti metali,
nakit i sl.) kao i razni vrijednosni papiri (visoko kotirane dionice, državne obveznice i sl.).
Lombardni kredit se odobrava u određenom postotku od tržišne vrijednosti zaloga ( najčešće
60-80 %). Banka, osim toga, ima mogućnost tražiti dodatno pokriće za odobreni kredit u
slučaju da se tržišna vrijednost zaloga smanji.U tom, slučaju, primatelj kredita dužan je
osigurati novu imovinu kao nadopunu prethodno založenoj imovini.Prednost lombardnog
kredita za tražitelja kredita je ta što on zadržava vlasništvo nad založenom stvari. Sa stajališta
banke, lombardni kredit ima i tu prednost što banka može založenu imovinu založiti dalje kod
središnje banke, u slučaju da su joj potrebna novčana sredstva i tako lombardni kredit
pretvoriti u relombardni.
Akceptni kredit je bankarska garancija koja se daje u mjeničnoj formi. Banka akceptira
mjenicu koju na nju trasira njezin klijent. Time ona jamči da će njezin klijent svoju obvezu o
roku dospijeća uredno ispuniti. Klijent je dužan, prije roka dospijeća, dostaviti banci novčano
pokriće iz kojeg će isplatiti vjerovnika po roku dospijeća. Iz ovoga je razvidno da banka ovdje
ne angažira svoja sredstva, već, stavljanjem potpisa na mjenicu, svojim imenom i ugledom
jamči vraćanje kredita. To povećava bonitet mjenice i omogućuje trasantu dobivanje
eskontnog kredita ili njeno daljnje korištenje u platnom prometu putem indosiranja.
18
Odobravanjem akceptnih kredita najčešće se, stoga, bave vrlo ugledne financijske institucije,
a on se najčešće koristi u međunarodnim plaćanjima.
Avalni kredit sličan je akceptnom kreditu. Banka također daje jamstvo klijentu na njegovu
mjeničnu obvezu te se obvezuje da će isplatiti iznos ukoliko to njezin klijent ne učini. Kod
avalnog kredita jamstvo se daje u običnoj pismenoj formi za razliku od akceptnog kredita
kod kojeg se daje u mjeničnoj formi. Također, što je još važnije, kod ove vrste kredita banka
angažira vlastita sredstva, što znači i veći rizik za banku.
Rambursni kredit je kredit koji se uglavnom koristi u međunarodnim plaćanjima. To je
svojevrsni akceptni kredit koji banka akceptira mjenicu uvozniku temeljem pokrića u robnim
dokumentima koje mu dostavlja izvoznik koji je prodao robu uvozniku. Na taj način izvoznik
dolazi do mjenice koju dalje može koristiti kao sredstvo plaćanja ili je eskontirati kod svoje
banke. Kada uvoznik dostavi rambursnoj banci sredstva za pokriće mjenice, ona mu predaje
robne dokumente i on preuzima kupljenu robu.
3.2.2.2. Dugoročni bankarski krediti
Dugoročni krediti, kao što je već spomenuto, odobravaju se iz financijskog potencijala
oročene štednje, a koriste se za ulaganje u realne i financijske investicije što ima indirektan
utjecaj na likvidnost poslovnog procesa kao i likvidnost cjelokupnog gospodarstva.27
U odnosu na druge kredite, dugoročni krediti imaju neke posebne karakteristike. U prvom
redu, to je dugi rok vraćanja kredita, iz čega proizlazi veći rizik koji sa sobom nosi. Naime, na
tržištu može doći do različitih promjena (bilo u vrijednosti pokrića, bilo u zastarjelosti objekta
za koji se kredit odobrava). Zbog toga su banke ulažu dodatni oprez kada se radi o ovoj vrsti
kredita. Zbog toga je i tehnika odobravanja kredita znatno složenija te od banke traži razna
specijalistička znanja u pogledu odobravanja, praćenja i amortizacije odobrenog kredita.
Nadalje, dugoročni krediti imaju veću kamatnu stopu kojom se osigurava rentabilnost
ulaganja, a banka zahtjeva i realno pokriće za odobreni kredit u vidu hipoteke na objekte,
zemljišta i drugu imovinu tražitelja kredita.28
Dva su osnovna dugoročna kredita:
27Božina, L. (2003): Op. cit., str.271. 28Ibid.
19
• hipotekarni kredit
• investicijski kredit
Hipotekarni kredit banka odobrava tražitelju na temelju zaloga nepokretne imovine. Kredit
se odobrava u određenom postotku prometne ili procijenjene vrijednosti nekretnine (najčešće
između 50-70% vrijednosti založene nekretnine). Poseban oblik hipotekarnog kredita je
građevinski kredit. Kod ovog kredita zalog je građevina u izgradnji, a kredit se po završetku
gradnje pretvara u hipotekarni.
Investicijski kredit predstavlja kredit odobren za dugoročna ulaganja u osnovna ili trajna
obrtna sredstva budući da vlastita sredstva najčešće nisu dostatna za tako velika ulaganja.
Investicijski kredit predstavlja osnovni oblik financiranja razvoja gospodarstva. Budući da
predstavlja veliki rizik, prije odobravanja kredita banka ispituje efikasnost i rentabilnost
poslovanja tražitelja kredita te provodi detaljnu i kvalitetnu analizu budućeg financijskog i
ekonomskog toka kako bi se utvrdila dinamika vraćanja kredita te minimalizirao rizik
njegovog vraćanja.
3.3. Dugoročno kreditno financiranje malog gospodarstva
Temeljni oblik kreditnog dugoročnog financiranja malog gospodarstva je kredit na obročnu
otplatu. U novije vrijeme, kao alternativi oblik koristi se i leasing, posebno kada je u pitanju
opremanje poduzeća.
Kredit na obročnu otplatu je dugoročno privatno plasirani dug29. Njime kreditor (banka ili
neka druga financijska institucija) ustupa tražitelju kredita pravo raspolaganja njegovim
novčanim sredstvima, a on se obvezuje na vraćanje tih sredstava (kamate i glavnice) u
redovitim, jednakim obrocima kroz ugovoreno razdoblje (najčešće između 1 i 15 godina, iako
može biti i do 30 godina). Za gospodarske subjekte posebno su značajni dugoročni krediti
kojima se financiraju ulaganja u osnovna i trajna obrtna sredstva, čime dugoročni krediti
dobivaju važnu ulogu u razvoju gospodarstva u cjelini. U svijetu ih odobravaju banke,
osiguravajuće kompanije, mirovinski fondovi i vladine agencije. U Hrvatskoj se dobivaju od
banke ili, kada su u pitanju mali poduzetnici, HBOR-a.30
29 Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015): Op. cit., str.174. 30 Ibid.
20
Malim i srednjim poduzećima ovaj način financiranja predstavlja temeljni oblik dugoročnog
kreditnog financiranja jer im je, zbog njihove veličine, emisija obveznica ( kao mogući oblik
dugoročnog kreditnog financiranja) nedostupna. U Hrvatskoj, koja nema razvijeno
financijsko tržište i koja je pretežno orijentirana na banke, krediti su uobičajen način
financiranja i velikih poduzeća.
Kao i svi oblici kreditnog financiranja i kredit na obročnu otplatu ima tu prednost što
njegovom upotrebom ne dolazi do promjene u kontroli poduzeća, što je posebno važno
vlasnicima malih i srednjih poduzeća koji su tome često neskloni. Isto tako, troškovi
financiranja, u odnosu na druge oblike financiranja, su niži jer se kamata obračunava kao
porezno odbitna stavka. Ostale prednosti su niži flotacijski troškovi i brži plasman u odnosu
na emisiju obveznica, lakša komunikacija (zbog bilateralnosti) između vjerovnika i dužnika u
slučaju pojave nepovoljnih okolnosti u poslovanju kao i mogućnost usklađivanja vijeka
imovine koja se financira kreditom s rokom dospijeća kredita31.
Nedostaci financiranja kreditom na obročnu otplatu ( i ostalih oblika dugoročnog kreditnog
financiranja) su što prekomjerno korištenje duga dovodi poduzeće u ovisnost o vjerovnicima a
isto tako, preko rasta rizičnosti korisnika utječe na njegovu smanjenu kreditnu sposobnost.
Nadalje, kredit na obročnu otplatu uključuje veću rizičnost duga i mogućnost bankrota
ukoliko poduzeće nije u mogućnosti (zbog niske zarade, problema s likvidnošću i sl.)
otplaćivati kredit u utvrđenim rokovima i ugovorenim iznosima. Uz to, mogućnost unošenja
restriktivnih odredbi u ugovor (kojima banka, u svrhu dodatnog osiguranja, kontrolira
imovinu tvrtke, gotovinske izdatke ili zahtjeva promjene menadžmenta) dodatno otežava
položaj poduzeća.32
O problemima s kojima se susreću mala i srednja poduzeća u vezi s pristupom bankarskim
kreditima već je bilo govora u prvom dijelu rada.
Leasing je oblik financiranja nabavke pokretnih i nepokretnih dobara ( strojevi, industrijska
oprema, automobili, zemljište, građevinski objekti itd.) koja se na temelju ugovora daju na
uporabu korisniku leasinga, uz određenu naknadu i na određeno vrijeme33. Leasing je
višestranopravni odnos između proizvođača opreme/dobavljača, korisnika/primatelja leasinga
te financijske ustanove/leasing društva.Nakon isteka roka leasinga primatelj leasinga može
31 Ibid., str 178. 32 Ibid., str.174-178. 33Hrvatska enciklopedija, dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/ (7.04.2017.)
21
otkupiti opremu, vratiti opremu dobavljaču ili produžiti ugovor o leasingu. Ovisno o
odredbama ugovora leasing može poprimiti karakteristike najma - operativni leasing ili
karakteristike kupoprodaje - financijski leasing. Iako se leasing može razvrstati prema
različitim kriterijima, najčešće se razvrstava prema stupnju i karakteru ugovorne obveze na,
već spomenute kategorije, financijski i operativni leasing.
Kod financijskog leasinga, koji se ubraja u kategoriju dugoročnog najma, prema Zakonu o
leasingu34“… primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju
leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove
amortizacije objekta i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad objektom leasinga po
određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta
leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim
dijelom prenose se na primatelja leasinga.“
Operativni leasing je vrsta kratkoročnog ugovora o leasingu s trajanjem kraćim od vijeka
trajanja predmeta leasinga kojega stranke mogu raskinuti u svakom trenutku prema
ugovorenim odredbama. Prema istom Zakonu podrazumijeva“… takav pravni posao u kojem
primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu
naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta , davatelj leasinga snosi
troškove amortizacije tog objekta i primatelj leasinga nema ugovorenu opciju kupnje, a rizici i
koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom ostaju na davatelju leasinga,
odnosno ne prenose se na primatelja leasinga.“
Dakle, razlike između financijskog i operativnog leasinga očituju se u visini naknade koju
plaća primatelj leasinga koja kod financijskog leasinga u obzir uzima cjelokupnu vrijednost
objekta leasinga, snošenju troškova amortizacije (kod financijskog leasinga u pravilu ih
snosi primatelj leasinga, a kod operativnog davatelj leasinga) te u mogućnosti kupnje tj.
stjecanju vlasništva nad objekta leasinga koja ne postoji kod operativnog leasinga.
Financiranje uz pomoć financijskog leasinga vrlo je slično financiranju putem kredita
odnosno kupnji na kredit. Razlika je u tome što kod financijskog leasinga pravo vlasništva
nad predmetom leasinga prenosi na primatelja tek nakon otplate posljednje rate najamnine,
dok kod kupnje na kredit kupac stječe pravo vlasništva nad predmetom kupnje po sklapanju
ugovora o kreditu.
34Narodne novine br. 141/13, dostupno na zakon.hr. https://www.zakon.hr/z/256/Zakon-o-leasingu
22
Prednosti leasinga su brže i jednostavnije sklapanje ugovora nego što je to slučaj kod
dobivanja bankarskog kredita (nema kolaterala i sl.) zbog čega je dostupniji većem broju
poduzetnika, predmet leasinga nabavlja se bez angažiranja kapitala koji vlasniku ostaje na
raspolaganju za druge investicije što poboljšava likvidnost i kreditnu sposobnost poduzeća,
leasing naknada se otplaćuje iz prihoda ostvarenih upotrebom predmeta leasinga (opcija „plati
koliko zarađuješ“). Nadalje, moguće je uskladiti vijek trajanja predmeta leasinga s rokom
trajanja leasinga. Također, troškovi operativnog leasinga priznaju se u troškove poslovanja što
je porezno odbitna stavka. Operativni leasing pruža poduzeću mogućnost obnavljanja opreme
na troškovno učinkovit način, budući da istekom roka leasinga opremu može zamijeniti
novijom i modernijom, čime poduzeće postaje konkurentnije. K tome, opcija „ prodaja i
povratni zakup“ omogućuje poduzetniku prodaju predmeta leasinga leasing društvu a zatim
uzimanje u zakup od leasing društva, čime se ostvaruje dodatna likvidnost.
Glavni nedostatak leasinga je to što predstavlja skuplji način financiranja od financiranja
bankarskim kreditom ( leasing naknada obuhvaća vrijednost dobra, dobit davatelja leasinga i
osiguranje od rizika). Također, obveza plaćanja najamnine je fiksna, a neplaćanje za sobom
povlači prekid ugovora i oduzimanje predmeta najma.
3.4. Kreditno nasuprot vlasničkom financiranju
Emisija obveznica, kredit na obročnu otplatu i leasing osnovni su oblici dugoročnog kreditnog
financiranja korporacija. Koji će oblik kreditnog financiranja prevladavati u gospodarstvu
neke zemlje ovisi o tome radi li se o sustavu koji je orijentiran bankama ili o sustavu koji je
orijentiran burzama. Osim toga, važnu ulogu imaju i veličina poduzeća, djelatnost kao i
preferencije menadžera po pitanju korištenja pojedinih oblika financiranja35.
Nasuprot kreditnom, vlasničko je financiranje odnosno emisija dionica kao osnovni dugoročni
instrument financiranja korporacija.
Dionice su dugoročni instrumenti financiranja kojim poduzeće formira svoj trajni kapital.36To
su vrijednosnice bez roka dospijeća, a njihovi vlasnici ostvaruju udio u vlasništvu poduzeća
( pravo glasa), sudjeluju u ostvarivanju prihoda u obliku dividendi razmjerno njihovom ulogu,
35Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015): op. cit. 165. 36Orsag, S. (1992): Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Institut za javne financije, Zagreb, str.175.
23
kao i prihoda u obliku kapitalnog dobitka kojeg mogu realizirati uslijed povoljnih promjena
cijena dionica na tržištu. Razne su vrste dionica, a najčešće su obične dionice i povlaštene
dionice ( predstavljaju vrstu hibridnih vrijednosnih papira koje svojim vlasnicima osiguravaju
naplatu preferencijalnih dividendi, ali im ne daju pravo glasa u upravljanju korporacijom).
Iako između kreditnog i vlasničkog financiranja postoje neke temeljne razlike, zbog pojave
tzv. hibridnih vrijednosnih papira, obveznice (kao jedan od oblika kreditnog financiranja) i
dionice sve su sličnije po svojim karakteristikama. Naime, u hibridnim vrijednosnim papirima
kumulirane su karakteristike kreditnih i korporacijskih vrijednosnih papira (npr.već
spomenute povlaštene dionice,obveznice s fluktuirajućim kamatama , junk bonds i sl.). Njima
se nastoje zadovoljiti potrebe i proširiti mogućnost izbora investitora s jedne strane te
osigurati priljev novih, potrebnih sredstava gospodarskim subjektima s druge strane.
Osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja prikazane su tablicom 4.
Tablica 4. Osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja
Karakteristika Kreditni izvori Dionička glavnica
Kontrola Odredbe ugovora o
obveznicama/kreditnog
ugovora
Pravo glasa
Trošak izvora Kamate Dividenda
Porezni tretman troška
Kamate su trošak poslovanja
i porezno odbitna stavka
Dividende nisu trošak
poslovanja – isplaćuju se iz
dobitka nakon obračuna
poreza
Posljedice neplaćanja troška Bankrot Nema zakonskih posljedica
Izvor:Vidučić.Lj.,Pepur, S.,Šimić Šarić, M. (2015.): Financijski menadžment, RRiF, Zagreb
Ukoliko se radi o običnim dionicama, vlasnici dionica imaju dobivaju pravo upravljanja
korporacijom razmjerno svom udjelu te na taj način ostvaruju zaštitu svojih potraživanja. Ovo
svoje pravo, u praksi, često ne aktiviraju ( u slučaju disperziranog vlasništva, s mnoštvom
malih dioničara), a ukoliko se želi izbjeći podjela upravljanja kompanijom emitiraju se
povlaštene dionice kod kojih ne postoji ova opcija. Zaštita vlasnika kreditnih oblika
financiranja ostvaruje se odredbama ugovora o obveznicama ili odredbama kreditnog
ugovora. U ugovor se mogu unijeti i razne, za kompaniju, restriktivne odredbe kojima će se
24
vršiti kontrola tvrtke, kontrola gotovinskih izdataka i sl. Uz to, kod bankarskih kredita banke
imaju dodatnu mogućnost osiguranja svojih potraživanja raznim pokrićima kao što su zalog
nekretnina, polog i sl.
Dividenda nije zakonska obveza, što znači da neisplaćivanje dividende ne proizvodi nikakve
pravne posljedice. Kompanija odlučuje hoće li isplatiti dividendu ili će sredstva kojima
raspolaže uložiti u proširenje poslovanja. U slučaju lošeg poslovanja, dividendu neće isplatiti
pa nema opasnosti od bankrota. S druge strane, kamata je zakonska obveza koja se mora
isplaćivati utvrđenom dinamikom i u ugovorenim iznosima. U slučaju lošeg poslovanja ili
problema s likvidnošću postoji opasnost od bankrota kompanije.
Pogodnost kamate je ta što se broji kao porezno odbitna stavka pa je trošak financiranja
kreditnim oblicima niži u odnosu na druge oblike financiranja. Dividenda se, međutim, ne
ubraja u troškove poslovanja a često se i dvostruko oporezuje (kao dio porezne baze
kompanije i kao dio oporezivog dohotka dioničara).37
4. DUGOROČNO KREDITIRANJE MALOG GOSPODARSTVA - PRIMJER
ZAGREBAČKE BANKE
4.1. Osnivanje i djelatnost banke
Zagrebačka banka (ZABA)38 započela je s poslovanjem davne 1914. godine pod imenom
Gradska štedionica. Godine 1946. preimenovana je u Gradsku štedionicu Zagreb. Pod tim
imenom posluje do 60-tih godina. Tada postaje dio Komunalne banke Zagreb koja je uskoro
preimenovana u Kreditnu banku i postala dijelom sustava Udruženja poslovnih banaka u
Zagrebu.
Početkom 70-ih osnovana je Udružena banka Zagreb, među kojima je i Kreditna banka.
Krajem 70-tih Kreditna banka Zagreb i Jugobanka udružuju se u Zagrebačku banku.
Zagrebačka banka 1989. godine postaje prva banka u bivšoj državi koja je organizirana kao
suvremeno dioničko društvo.
1991. godine postaje prva hrvatska banka koja primjenjuje Međunarodne računovodstvene
standarde. Njene dionice 1995. godine uvrštene su na Zagrebačku burzu, a godinu kasnije i
na međunarodno tržište Londonske burze. 1997. godine njezine su dionice proglašene
37 Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015):Op. cit. , str. 167. 38 Zagrebačka banka d.d. (Hr.); dostupno na https://www.zaba.hr/home/ (17.04.2017.)
25
najlikvidnijima na tržištu, dobiva i nagradu za najbolje odnose s javnošću te uvodi ESOP
program, dajući mogućnost zaposlenicima da pod povoljnim uvjetima postanu dioničari
banke.
Zagrebačka banka je prva banka u svijetu koja je izdala GDR-ove denominirane u eurima, te
je prva hrvatska banka koja je, iste te godine, osnovala specijaliziranu stambenu štedionicu.
Dobitnik je više zlatnih i na kraju kristalne kune ( nagrade HGK) 2000., 2001. i 2002. godine.
Banka dobiva nagrade i kao donator godine, kao najbolji partner poduzetnicima te za doprinos
u zaštiti okoliša.
Od ožujka 2002. godine postaje dijelom Grupe UniCredit, jedne od najjačih financijskih
grupacija u Europi, koja djeluje na ukupno 17 ključnih tržišta s više od 8.900 poslovnica i s
više od 25 milijuna klijenata.
Zagrebačka banka je banka lider na domaćem tržištu i jedna od najuspješnijih članica
grupacije UniCredit.
4.2. Dugoročni investicijski krediti39
Zagrebačka banka pruža široku asortiman različitih dugoročnih kredita kojima financira male
poduzetnike. Uvjeti dugoročnih kredita ovise o vrsti ulaganja te kreditnoj sposobnosti dužnika
i održivosti projekta. Primjerice, to su krediti za:
• investicije
• razvoj turističke djelatnosti
• razvoj investicijskih radova i popravaka stambenih zgrada
• specijalistička slobodna zanimanja ( Početnik, Senior, hipotekarni)
4.2.1.Krediti za investicije
Namjena kredita
a) kupnja poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i uređenje infrastrukture u svrhu
proširenja djelatnosti ili izgradnje objekta za obavljanje djelatnosti, kupnja i izgradnja
poslovnog prostora, izgradnja farmi, podizanje dugogodišnjeg nasada
b) kupnja, izgradnja, rekonstrukcija, uređenje ili proširenje objekta
c) nabava opreme ili pojedinih dijelova opreme
39 Zagrebačka banka d.d.( Hr.); dostupno na https://www.zaba.hr/home/ (17.04.2017.)
26
d) nabava osobnih vozila za poslovne potrebe
e) kupnja osnovnog stada i ostala ulaganja u poljoprivredu
f) gradnja, rekonstrukcija,uređenje ili opremanje broda za poslovne potrebe
g) kupnja broda za poslovne potrebe
h) refinanciranje namjenskih dugoročnih kredita za ulaganje u gore navedene namjene
i) refundacija ulaganja u dugotrajnu imovinu za gore navedene namjene izvršenih u
prethodnih 12 mjeseci
Iznos kredita ovisno o kreditnoj sposobnosti korisnika kredita
Kamatna stopa promjenjiva
Rok otplate
o do 10 godina za namjene a), b) f) i g)
o do 7 godina za namjenu c)
o do 5 godina za namjene d) i e)
o za kredite namjene g) i h) sukladno rokovima za istovjetne namjene
Instrumenti osiguranja različite kombinacije instrumenata u dogovoru s korisnikom, uz
minimalno pokriće u omjeru 1:1,2
4.2.2. Krediti za razvoj turističke djelatnosti
Namjena kredita
a) kupnja, izgradnja, uređenje, adaptacija, rekonstrukcija, opremanje i sl. turističkih
kapaciteta
b) kupnju plovila, opreme i sl. u svrhu iznajmljivanja
c) refinanciranje postojećih kredita korištenih za ulaganje u gore navedene namjene
d) refundaciju ulaganja u dugotrajnu imovinu za gore navedene namjene, izvršenih u
prethodnih 12 mjeseci
Iznos kredita najmanje 2.500 EUR-a ( u kunskoj protuvrijednosti), najveći iznos kredita
ovisi o kreditnoj sposobnosti korisnika kredita
Kamatna stopa promjenjiva
27
Rok otplate do 15 godina (ovisno o namjeni)
Instrumenti osiguranja minimalno pokriće 1:1,2; zadužnica/bjanko zadužnica korisnika
kredita
4.2.3. Krediti za specijalistička slobodna zanimanjima (Početnik, Senior, hipotekarni)
Nekim poduzetnicima u odabranim profesijama banka odobrava kredit bilo za pokretanje
djelatnosti (Program početnik) bilo za investiranje u već uhodanu djelatnost (Program
senior).
Korisnici kredita obrtnici, slobodna zanimanja i trgovačka društva u zanimanjima: zdravstvu
( liječnici, stomatolozi, biokemičari, farmaceuti i veterinari), odvjetnici,
javni bilježnici, ovlašteni revizori, knjigovodstveni servisi, ovlašteni
porezni savjetnici te članovi Hrvatske komore arhitekata i inženjera u
graditeljstvu koji najmanje 75% prihoda iz redovnog poslovanja ostvaruju
iz osnovne djelatnosti
Namjena kredita
a) kupnja zemljišta i uređenje infrastrukture u svrhu proširenja djelatnosti ili izgradnje
objekata za obavljanje djelatnosti
b) kupnja , izgradnja, rekonstrukcija, uređenje ili proširenje stambeno-poslovnih objekata
c) nabava opreme ili pojedinih dijelova opreme
d) nabava prijevoznih sredstava, osobnih automobila za poslovne potrebe te informatičke
i telekomunikacijske opreme
e) refinanciranje namjenskih dugoročnih kredita za ulaganje u navedene namjene (samo
Program senior)
f) refundacija ulaganja u dugotrajnu imovinu za navedene namjene izvršenih u
prethodnih 12 mjeseci
Iznos kredita
o za Program početnik - najmanje 5.000 EUR-a do 250.000 EUR-a u kunskoj
protuvrijednosti te uz učešće korisnika kredita od najmanje 25% od iznosa investicije
28
o za Program senior- najmanje 5.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, najveći iznos
kredita ovisi o kreditnoj sposobnosti korisnika kredita te uz učešće korisnika od
najmanje 10% od iznosa investicije
Kamatna stopa promjenjiva
Rok otplate do 25 godina, ovisno o namjeni.
Instrumenti osiguranja
o za Program početnik - zalog na nekretnini u omjeru najmanje 1:1,5; polica osiguranja
nekretnine od požara, zadužnica/bjanko zadužnica korisnika kredita
o za Program senior – minimalno pokriće u omjeru 1:1,3; zalog na nekretnini u omjeru
najmanje 1:1, polica osiguranja nekretnine od požara, zadužnica/bjanko zadužnica
korisnika kredita
Istim kategorijama banka nudi i nenamjenski hipotekarni kredit u iznosu od 5.000 EUR-a do
70.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom i rokom otplate
do 7 godina. Instrumenti osiguranja su zalog na nekretnini u omjeru 1.2, polica osiguranja
nekretnine od požara, zadužnica /bjanko zadužnica korisnika kredita.
Mali poduzetnicima nudi se i mogućnost korištenja dugoročnog kredita za financiranje
trajnih obrtnih sredstava ( uz rok otplate do 5 godina).
4.3. Posebni programi kreditiranja
Posebni programi financiranja namijenjeni su poticanju razvoja gospodarstva uz povoljne
uvjete financiranja. Njih Zagrebačka banka ostvaruje suradnjom s HBOR-om, međunarodnim
financijskim institucijama, ministarstvima i jedinicama lokalne i regionalne samouprave.
4.3.1. Suradnja s HBOR-om
Hrvatska banka za obnovu i razvitak ( HBOR) je razvojna i izvozna banka osnovana sa
svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva. Osnovana je 1992. godine a
njene osnovne djelatnosti su financiranje obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva,
financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, pružanje potpore razvitku malog i srednjeg
29
poduzetništva, poticanje zaštite okoliša te osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od
netržišnih rizika40. U okviru potpore razvitku malog i srednjeg poduzetništva ,između ostalog,
HBOR u suradnji s poslovnim bankama, financira osnivanje i razvoj malih i srednjih
poduzeća kroz raznovrsne kreditne programe. Uvjeti kreditiranja ovise o vrsti, namjeni i
području kreditiranja. Cilj im je razvoj konkurentnosti malog gospodarstva, ravnomjeran
regionalni razvoj, otvaranje novih radnih mjesta. Posebno je važna uloga HBOR-a u
kreditiranju onih malih i srednjih poduzetnika koji imaju posebno otežan pristup financijskim
sredstvima kao što su poduzetnici početnici, mladi poduzetnici i žene poduzetnice te njima
nudi posebne programe s povoljnim i prilagođenim uvjetima.
Zagrebačka banka, kroz suradnju s HBOR-om, kada su u pitanju dugoročni krediti malim i
srednjim poduzetnicima , kao najvažnije nudi:
• program kreditiranja razvitka malog i srednjeg poduzetništva
• program kreditiranja poduzetnika početnika
• program financiranja pronalazaka
• program financiranja ženskog poduzetništva
• program kreditiranja poduzetništva mladih
4.3.2. Suradnja s ministarstvima i jedinicama lokalne i područne samouprave
U suradnji s Ministarstvom poduzetništva i obrta te jedinicama lokalne uprave i samouprave ,
Zagrebačka banka nudi posebne programe namijenjene poticanju razvoja malog gospodarstva.
Tako npr. u okviru programa „ Kreditom do uspjeha 2014.“ MJERA1. „Kreditom do
konkurentnosti“ u suradnji s Ministarstvom poduzetništva i obrta , nude se dugoročni krediti
namijenjeni kupnji, izgradnji i uređenju gospodarskih zgrada; kupnji nove opreme ili krediti
za obrtna sredstva. Neki od njih mogući su uz jamstva HAMAG-BIRCO-a, a ukupna kamatna
stopa umanjuje se za subvenciju Ministarstva, Županije ili Grada. U suradnji s gradovima i
županijama postoje također brojni programi.
40 Hrvatska banka za obnovu i razvitak, dostupno na https://www.hbor.hr/naslovnica/hbor/o-nama/ (03.05.2017)
30
4.3.3. Suradnja s međunarodnim financijskim institucijama
Zagrebačka banka pruža i mogućnost dugoročnog kreditiranja malih i srednjih poduzetnika u
suradnji s međunarodnim financijskim institucijama kao što su Europska banka za obnovu i
razvoj (EBRD), Green for Growth Fund (GGF) , Europska investicijska banka (EIB) Europski
fond za Jugoistočnu Europu.
U suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj kao i s Europskim fondom za
Jugoistočnu Europu, banka kreditira malo i srednje poduzetništvo kroz dugoročne kredite za
financiranje ulaganja u kupnju, izgradnju, uređenje ili proširenje objekta, za kupnju zemljišta
za gospodarske svrhe, za nabavu opreme, za obrtna sredstva (do 30%) u funkciji investicije,
trajna obrtna sredstva, za refundaciju.
Europska investicijska banka i Zagrebačka banka također financiraju kredite za investicije i
obrtna sredstva, kao i refundaciju vlastitih ulaganja pod određenim uvjetima.
Isto tako, u suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj i Green for Growth Fund,
Banka financira ulaganja u poboljšanje energetske učinkovitosti i u obnovljive izvore
energije. Dodatne pogodnosti klijentima predstavlja besplatna tehnička podrška konzultanata
te bespovratna poticajna sredstava EU, pod uvjetom da projekt nakon završetka ostvaruje
predviđene količine ušteda
Zagrebačka banka, kao jedan od načina dugoročnog kreditnog financiranja, malom
gospodarstvu nudi i financiranje leasingom ( operativni, financijski, opcije „plati koliko
zarađuješ“ i „prodaja i povratni zakup“ i druge mogućnosti ) i to leasing vozila, leasing
nekretnina i leasing opreme i strojeva.
Iz navedenih podataka vidljivo je da Zagrebačka banka, kao jedna od vodećih banaka u
Hrvatskoj, malom gospodarstvu nudi brojne i raznovrsne dugoročne bankarske kredite. Uz
ponudu vlastitih financijskih proizvoda, svojim klijentima nudi i dugoročne kredite uz
povoljnije uvjete kreditiranja u suradnji s razvojnim financijskim institucijama,
ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave i međunarodnim institucijama te na taj način
podupire programe namijenjene poticanju razvoja malog gospodarstva u Hrvatskoj.
Uvjeti financiranja prilagođeni su pojedinačnim zahtjevima a ovise o namjeni kredita,
procjeni kreditne sposobnosti tražitelja kredita te održivosti projekta.
31
5. ZAKLJUČAK
Općeprihvaćeni je stav da malo gospodarstvo, zbog značajnog doprinosa zapošljavanju
poticanja inovativnosti, utjecaja na povećanje izvoza te smanjenje regionalnih i socijalnih
razlika, predstavlja važan faktor gospodarskog napretka svake zemlje.
Zbog svijesti o važnosti sektora malog gospodarstva, u okviru svake nacionalne ekonomije,
različitim mjerama nastoji se potaknuti njegov nesmetan razvoj. Međutim, malo
gospodarstvo, usprkos tome, nailazi na brojne probleme. Jedan od najvažnijih je otežan
pristup izvorima financiranja.
Pristup bankarskim kreditima, kao najvažnijim vanjskim oblikom financiranja malog
gospodarstva, također je problematičan. Financijske institucije ovaj sektor smatraju rizičnim
pa od njih traže više razine kolaterala ili im naplaćuju veće kamatne stope. Glavni razlozi za
odbijanje zahtjeva za kreditom su nedostatak dovoljnog kolaterala te nezadovoljstvo banke
poslovnim rezultatima i dostavljenim informacijama. S druge strane, poduzetnici (u
Hrvatskoj) navode visoku kamatnu stopu, visoke bankarske naknade, zahtjevnu
dokumentaciju, dugotrajne procedure obrade kreditnih zahtjeva i težu dostupnost dugoročnih
bankarskih kredita kao najznačajnija negativna obilježja financiranja bankarskim kreditima.
Dugoročni bankarski krediti, kojima se financiraju ulaganja u osnovna i trajna obrtna
sredstva, značajni su ne samo zbog svoje uloge u osiguravanju likvidnosti i nesmetanog
odvijanja poslovnog procesa već i zbog utjecaja kojega imaju na likvidnost i razvoj
ukupnog gospodarstva Prema GEM istraživanju u okviru CEPOR-a za 2015. godinu u
Hrvatskoj postoji razvijeno tržište bankarskih kredita (kratkoročnih i dugoročnih), koji su
primarni oblik financiranja malog gospodarstva (kao alternativni oblik dugoročnog
financiranja prisutan je leasing). Banke (što je i potvrđeno na primjeru Zagrebačke banke i
njezine ponude dugoročnih kredita malom gospodarstvu) nude širok asortiman različitih vrsta
kredita namijenjenih malim i srednjim poduzećima. Uz to, tu su još i dodatne linije
financiranja koje banke omogućuju svojim klijentima u suradnji ministarstvima, HBOR-om,
HAMAG-BIRCO-om, jedinicama lokalne samouprave, gradovima, županijama te
međunarodnim institucijama.
Bez obzira na značajnu ponudu bankarskih kredita, otežan pristup bankarskim kreditima
(unatoč izvjesnim poboljšanjima), zbog gore navedenih razloga, i dalje ostaje jedan od
problema s kojim se mala i srednja poduzeća suočavaju u svom djelovanju.
32
LITERATURA:
1) Božina, L. (2003): Novac i bankarstvo, Fakultet ekonomije i turizma u Puli 2) Katunarić, A. (1988): Banka: principi i praksa bankovnog poslovanja, Centar za
informacije i publicitet, Zagreb 3) Marković, I: Financiranje: Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava, RRiF,
Zagreb 4) Nikolić, N., Pečarić, M. (2012): Uvod u financije, Ekonomski fakultet u Splitu, Split 5) Orsag, S. (1992): Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Institut za javne
financije, Zagreb 6) Vidučić, Lj. (ur.) (2005): Mala i srednja poduzeća: Financijski, računovodstveni i
pravni aspekti osnivanja i poslovanja; Ekonomski fakultet u Splitu 7) Vidučić, Lj. (ur.) (2012): Mala i srednja poduzeća: Financijska politika i ekonomsko-
financijski okvir podrške, Ekonomski fakultet u Splitu 8) Vidučić, Lj., Pepur, S., Šimić Šarić, M. (2015): Financijski menadžment, RRiF,
Zagreb
Izvori s interneta:
1) CEPOR (2016), Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj-2015.
Uključujući rezultate GEM istraživanja za Hrvatsku za 2014.godinu, dostupno na
http://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2016/06/Cepor-izvjesce-2015-HR.pdf (30.03
i 02.04.2017.)
2) HBOR, dostupno na https://www.hbor.hr/ (03.05.2017.)
3) Hrvatska enciklopedija, dostupno na http://www.enciklopedija.hr/ ( 07.04.2017.)
4) Kersan-Škabić, I., Banković, M. (2008). MALO GOSPODARSTVO U HRVATSKOJ
I ULAZAK U EUROPSKU UNIJU. Ekonomska misao i praksa, (1), 57-75. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/26360 (30.03.2017.)
5) Vrdoljak, M. (2015): Računovodstvo leasinga i njegova budućnost kao alternativnog
izvora financiranja (diplomski rad), Ekonomski fakultet u Splitu, dostupno na :
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:124:808978 (29.04.2017.)
6) Zagrebačka banka d.d., (Hr.), dostupno na https://www.zaba.hr/home/ (17.04.2017.)
33
7) Zakon o leasingu, NN br. 141/13, dostupno na Zakon.hr
https://www.zakon.hr/z/256/Zakon-o-leasingu (30.04.2017.)
8) Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, NN br.29/02, 63/07, 53/12,56/13 i
121/10,dostupno na Zakon.hr. https://www.zakon.hr/z/527/Zakon-o-poticanju-razvoja-
malog-gospodarstva (29.03.2017.)
34
Popis tablica:
Tablica 1. Kriteriji razvrstavanja malog gospodarstva
Tablica 2. Ocjene vladinih politika za 2013. I 2014.godinu
Tablica 3. Poduzetnička aktivnost u hrvatskoj, mjerena TEA indeksom
Tablica 4. Osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja
Popis slika:
Slika 1., 2. i 3. Struktura zaposlenosti, ukupnog prihoda i izvoza prema veličini poduzeća
Slika 4. Rastuća poduzeća u RH prema kriteriju razvoja novih proizvoda 2014. godine
35