Upload
others
View
8
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
Značaj izbora sorte vinove loze u proizvodnji grožđa i vina Pripremili: Tatjana Jovanović-Cvetković, Dragutin Mijatović
Uvod. Preci današnje kulturne loze se svrstavaju u red najstarijih biljaka cvjetnica naše planete.
Brojni paleontološki nalazi pokazuju da su izvjesne forme loze izumrlog roda Cissetes rasle u
geološkom periodu krede. U periodu tercijara, postojale su forme rodova Ampelopsis,
Parthenocissus i Tetrastigma. Na širokom prostoru Amerike, Evrope i Azije nađeni su dokazi
o nekadašnjem postojanju predstavnika roda Vitis. Iz roda Vitis najviše je bila raširena Vitis
teutonica koja mnogo podseća na današnji Vitis silvestris. Pored Vitis silvestris kao reliktne
vrste porijeklom iz tercijara, iz istog perioda su i Vitis amurensis u istočnoj Aziji, Vitis labruska
i Vitis riparia u Severnoj Americi. Pod uticajem spoljne sredine, tokom svoje duge evolucije,
ove vrste su se mijenjale i prilagođavale, ali su sačuvale mnoge zajedničke biološke osobine.
U dugom periodu evolucije, na prostorima gde je preživela ledeno doba, Vitis silvestris je po
zakonima prirodne selekcije dala veliki broj ekotipova. Rezultat prirodnog odabiranja je bio:
različita otpornost na niske temperature, na sušu i tip zemljišta, na biljne bolesti i štetočine, kao
i na različitu dužinu vegetacionog perioda. Kada je čovek počeo da posebno odabira i gaji sočne
plodove vinove loze stvorena je domaća – kulturna odnosno plemenita vinova loza. Nastale su
mnoge sorte sa različitom krupnoćom i oblikom grozdova i bobica, različitim mirisom i ukusom
mesa, kao i sa različitim tipom cvijeta.
Kada je krajem 60-tih godina XIX veka iz Amerike u Evropu prenijeta filoksera (Phylloxera
vastritix), koja je uništila vinogradarstvo na tlu Evrope, spas je potražen u donošenju iz Sjeverne
Amerike hibrida nastalih spontanim ukrštanjem različitih sorti Vitis vinifera, koje su donijeli
doseljenici iz Evrope i američkih vrsta roda Vitis koji su bile otporne na filokseru. Selekcijom
američkih vrsta i spontanih međuvrsnih hibrida i njihovim ukrštanjem sa sortama plemenite
loze nastala je grupa sorti koja je označena kao “stari međuvrsni rodni hibridi”. Ovi hibridi su
pored otpornosti na filokseru, posjedovali i otpornost na najopasnije bolesti vinove loze.
U dugom trajanju geoloških epoha, stvarala se osnova svih oblika današnje kulturne loze. Prvi
i najmasovniji oblik kulturne loze stvaran je pod uticajem čovjeka u periodu dugom više stotina
godina i još uvijek traje. Druga dva oblika kulturne loze međuvrsni rodni hibridi i lozne podloge
stvorene su u novije vreme, što je bilo izazvano pojavom filoksere u Evropi.
O sortama vinove loze napisane su mnogobrojne knjige. O broju sorti vinove loze koje se danas
gaje u svijetu postoje toliko kontradiktorni podaci da se praktično ne zna koliko ih ima. Mnogi
autori navode podake koji se najčešće kreću između 5.000 i 15.000. Najnovija svjetska
inventarizacija genofonda vinove loze je pokazala da se u 40 vinogradarskih zemalja
komercijalno gaji 1.383 sorti (kultivara), a da se u 121 kolekciji u Svijetu nalazi 10.659
različitih sorti (Cindrić i sar, 2000)
Od veliog broja sorti smatra se da se samo jedan manji dio gaji na svim kontinentima, 30 do 50
standardnih odnosno klasičnih sorti vinove loze tipa: Chardonnay, Riesling, Cabernet
sauvignon, Merlot, Pinot noir. Lokalni sortiment je mnogo češće zastupljen, tako da svaka
vinogradarska zemlja gaji autohtone sorte u kombinaciji sa introdukovanim već poznatim
svjetskim sortama. Ako zanemarimo Francusku kao kolijevku standardnog sortimenta može se
primjetiti da sve ostale zemlje Svijeta rade na očuvanju i širenju domaćih sorti.
2
Španija ima svoje sorte kao što su: Tempranillo, Garnacha, Macabeo, Pardina, Palomino. Italija
je ponosna na svoje sorte tipa: Sangiovese, Barbera, Nebbiolo, Lambrusko, Nero d’Avola,
Prosecco, Verduzzo. Njemačka kao i da ne poznaje druge sorte osim već odomaćenih Riesling,
Mueller Thurgau i tako redom.
Rad na stvaranju i oplemenjivanju sorti vinove loze traje već vijekovima. Tri su osnovna puta
obogaćivanja sortimenta jedne zemlje, to su:
1. klonska selekcija odomaćenih već gajenih sorti,
2. introdukcija stranih kvalitetnih sorti, i
3. stvaranju novih sorti vinove loze hibridizacijom.
Sorta. Sorta je biološka jedinka dobijena vegetativnim razmnožavanjem. Prve sorte vinove loze
čovjek je izdvojio iz divljih populacija šumske loze (Vitis silvestris) odabiranjem
najkvalitetnijih plodova. Slobodnom oplodnjom i spontanim mutacijama od njih su nastale
nove sorte. One su formirale autohtoni (domaći) sortiment svake zemlje. Negrulj je razvio
teoriju o ekološko-geografskom porijeklu sorti. On je zapazio da različite sorte koje su
porijeklom iz jedne geografske oblasti imaju niz sličnih morfoloških i bioloških karakteristika.
Definisao je tri grupe sorti:
1. Convarietas orientalis
2. Convarietas pontica
3. Convarietas occidentalis
3
Prema Negrulj-u osnovna klasifikacija sorti kulturne loze izrađena prema metodici
ampelografske klasifikacije i identifikacije sorti (O.I.V. 1983) izgleda ovako:
Obilježja
Grupa istočnih
Sorti
(Convarietas
orientalis)
Grupa sorti
Bazena Crnog
mora
(Convarietas
pontica)
Grupa
Zapadno-evropskih
sorti
(Convarietas
occidentalis)
1 Porijeklo Armenija,
Ajzerbedžan,
Iran, Avganistan
Gruzija,
Moldavija,
Balkanske zemlje
Francuska, Njemačka,
Španija i dr
2 Morfološke
karakteristike
organa
Grozd krupan i
rastresit
Grozd srednje
krupan,
srednje zbijen
Grozd sitan i zbijen
3 Agrobiološke
karakteristike
Slabo otporne
sorte na niske
temperature
Srednje otporne
sorte
na niske
temperature
Sorte vrlo dobre
otpornosti na niske
zimske temperature
4 Privredno-
tehnološke
karakteristike
Stone sorte Uglavnom vinske
(sorte za stona i
kvalitetna vina)
Vinske sorte
(sorte za proizvodnju
visokokvalitetnih vina)
5 Podgrupe i
Predstavnici
sortimenta
Caspica
(Chasselas blanc,
Muscat blanc,
Kišmiš beli)
Georgica
(Rkaciteli,
Saperavi)
Gallica
(Pinot Noir,
Cabernet Sauvignon,
Sauvignon Blanc)
Anthasiatica
Dattier de Beyrouth,
Taifi crveni,
Nimrang)
Balcanica
(Plovdina,
Skadarka,
Prokupac)
Iberica
(Carignane noir,
Mourvedre)
Različita su polazišta svrstavanja sorti u različite kategorije, grupe i podgrupe. Najznačajnija
su ona polazišta koja uvažavaju kriterijume Međunarodne ampelografske komisije, ali to nisu
jedina mjerila. Opis sorti obuhvata botaničke, biološke i privredno-tehnološke osobine sorte.
Poznavanje ovih osobina ima poseban značaj u determinaciji i međusobnom razlikovanju
sorata, izboru sorte i podloge, načinu gajenja, projektovanju prinosa, iskorišćavanju grožđa,
selekciji itd.
Veliko variranje broja sorti koje se sreće u različitim literaturnim izvorima, posledica je brojnih
sinonima koji se vezuju za pojedine sorte. Ista sorta u različitim zemljama, pa i u istoj zemlji,
ima više imena. Najznačajnija podela je izvršena na bazi tehnološko-organoleptičkih svojstava.
Na toj osnovi, sve sorte plemenite loze i međuvrsnih hibrida podeljene su na vinske i stone.
Jedna od grupa je i podijela sorti prema epohama dozrijevanja, tako svaka zemlja prilagođava
sortiment svojim klimatskim uslovima. Ovu podijelu sorti predložio je (Pulliat, 1897). Kao
standard sorta poslužila je sorta Chasellass blanc (Šasla bijela). Prema ovoj podijeli sorte su
svrstane u slijedećih pet epoha dozrijevanja:
Grupa sorti
Epoha
dozrijevanja
Dozrijevanje sorti
1 Vrlo rane sorte predepoha 15 dana prije Šasle
2 Rane sorte I epoha istovremeno sa Šaslom
3 Srednje pozne sorte II epohe oko 15 dana poslije Šasle
4 Pozne sorte III epohe oko 30 dana poslije Šasle
5 Vrlo pozne sorte IV epohe oko 45 dana poslije Šasle
4
Na osnovu botaničkih svojstava, sve vinske sorte se dijele na: bijele vinske sorte, koje se koriste
isključivo za proizvodnju bijelih vina, sokova i vinjaka i crne vinske sorte, koje se u zavisnosti
od tehnoloških postupaka u preradi grožđa, koriste za proizvodnju bijelih, ružičastih i crvenih
vina, ali i za sokove i vinjak. Unutar crnih vinskih sorti postoji izvjestan broj sorti sa obojenim
grožđanim sokom – bojadiseri, koji se koriste za popravku boje vinima od drugih sorti. Sorte
sa bobicama roze boje se ne mogu koristiti za proizvodnju obojenih vina i zato se one svrstavaju
u red bijelih vinskih sorti.
Na uspješnost vinogradarsko-vinarske proizvodnje utiču objektivni i subjektivni faktori. Kao
objektivni faktori mogu se navesti sorta, proizvodni region, godina, tehnologija proizvodnje
grožđa i vina. Kao subjektivni faktori mogu se navesti pakovanje, marketing, ulaganja, ugled
regiona, ugled sorte, ugled proizvođača, moda, socijalni faktori u društvu, vinska kultura i
drugo. Kada je u pitanju vinogradarsko-vinarska proizvodnja, sorta ima vjerovatno najveći
značaj od svih faktora.
Kod prehrambenih proizvoda od pšenice, kukuruza, šećera, povrća, mlijeka, ili mesa potrošač
se ne informiše o tome od koje sorte, hibrida ili rase stoke su proizvedeni. Kada je u pitanju
vino, potrošači žele da znaju od koje sorte je ono proizvedeno, iz kojeg regiona i koje godine
potiče grožđe, ko je proizvođač i slično. Najznačajnija podjela svih vinskih sorti se zasniva na
razlikama u nivou kvaliteta vina koje se od pojedinih sorti proizvodi. Vinske sorte su razvrstane
prema kvalitetnim svojstvima i to je sankcionisano odgovarajućim administrativnim propisima.
Na osnovu ovih propisa i drugih činilaca, ustanovljene su kategorije vinskih sorti:
1. Sorte za visokokvalitetna (vrhunska) bijela ili crvena vina
2. Sorte za kvalitetna bijela ili crvena vina
3. Sorte za stona bijela ili crvena vina
Druga specifičnost vinogradarstva se ogleda u tome što se pojedine sorte nalaze u proizvodnji
više vjekova, poneke već hiljadu i više godina. U ovako dugom vremenskom periodu pojedine
individue u okviru sorte bile su izložene različitim stresnim uslovima abiotske ili biotske
prirode, što je dovelo do mutacija. Mutacije dovode do heterogenosti u okviru sorte. Budući da
je veća vjerovatnoća da te promjene budu negativne, dolazi do degradacije sorte. Što je sorta
starija to je ona više degradirana. Mutacione promjene na somatskim djelovima biljke se
prenose vegetativnim razmožavanjem pa je zbog toga potrebno vršiti selekciju u okviru sorte.
Sorta kao faktor kvaliteta, svojom specifičnošću, ima presudnu ulogu u proizvodnji vina,
pogotovu ako se radi o proizvodnji kvalitetnog i visokokvalitetnog vina (Cindrić i sar. 2000,
Jovanović i sar. 2008). Decenijama stvaraju se širom Svijeta nove sorte kako bi se udovoljilo
zahtijevima potrošača vina. Stvaranju sorti otpornih na niske zimske temperature, sorti sa
dobrom otpornošću na gljivične bolesti odnosno sorti koje bi se mogle preporučiti u ekološkoj
proizvodnji grožđa odnosno vina pridaje se još veći značaj (Vojtović 1981, Cindrić i sar. 2000,
Rombought 2002, Nicolas 2008).
Pod kvalitetom grožđa se prvenstveno podrazumijeva hemijski sastav šire. Da bi se ustanovio
kvalitet grožđa treba imati na umu da on zavisi od velikog broja faktora: klimatskih (svjetlost,
temperatura, vlažnost, padavine...), geografskih (geografska širina, nadmorska visina, reljef...),
edafskih (tip zemljišta, mehanički sastav, struktura, propusnost, pH...), biotičkih (flora i fauna)
te antropogenih (cjelokupno djelovanje čovjeka).
5
Svi ovi faktori objedinjeni su pod nazivom teruar
(franc. terroir). Ipak, kada se govori o kvalitetu grožđa,
neosporno je da je najznačajniji faktor sorta vinove
loze, jer je ona glavni nosilac ampelografskih obilježja
i tehnoloških svojstava grožđa.
Uticaj sorte ne ogleda se samo u sadržaju šećera i
kiselina, već i u drugim svojstvima grožđa. Sa
stanovišta vinarske proizvodnje veliki značaj imaju
aromatična svojstva pojedinih sorti, kao i sadržaj
taninskih, bojenih i drugih materija. Takođe, otpornost
sorte na bolesti i niske temperature mogu imati značajnog udjela na kvalitet zrelog grožđa.
Prema sadržaju šećera u širi kao osnovnog pokazatelja kvaliteta grožđa, sa gledišta tehnologije
vina, vinske sorte se mogu podijeliti u četiri grupe:
1. Sorte za stona vina slabijeg kvaliteta, (do 16% šećera),
2. Sorte za stona vina srednjeg kvaliteta, (16-18% šećera),
3. Sorte za kvalitetna vina (18-20% šećera) i
4. Sorte za visokokvalitetna vina (preko 20% šećera).
Kada se govori o kvalitetu grožđa ovih grupa sorti, (Radovanović 1986) navodi da se po
sadržaju šećera u grožđu grupa visokokvalitetnih sorti ne razlikuje mnogo od grupe sorte za
proizvodnju kvalitetnih vina. Međutim, vina spravljena od visokokvalitetnih sorti karakterišu
se veoma izraženim ali skladnim organoleptičkim osobinama, boja, okus i miris. Poznatije sorte
iz ove grupe su: Chardonnay, Gewurztraminer (Traminer), Riesling, Cabernet Sauvignon,
Merlot, Pinot Noir itd.
6
(Gasparen, 1948) je predložio podjelu sorti u sedam epoha u zavisnosti od potrebne sume
toplotnih stepeni za sazrijevanje grožđa. Ta podijela sorti data u narednoj tabli je primjenljiva
samo za uslove južne Francuske (Primjena u drugim ekološkim uslovima zahtijeva prikupljanje
meteoroloških podataka i njihovo obračunavanje):
Epoha
Potrebna suma
toplotnih stepeni
1 I epoha 2254
2 II epoha 3400
3 III epoha 3564
4 IV epoha 4135
5 V epoha 4238
6 VI epoha 4392
7 VII epoha 5000
(Negrulj, 1946) je predložio podijelu sorti prema načinu iskorišćavanja na slijedeće grupe:
Grupe sorti Podgrupe sorti
Vinske sorte Sorte za obična vina – stona vina
Sorte za kvalitetna vina
Sorte za visokokvalitetna vina
Sorte za desertna vina
Sorte za pjenušava vina
Sorte za jaka alkoholna pića Sorte za proizvodnju konjaka – vinjaka
Sorte za destilate i rakije
Sorte za potrošnju u svježem stanju Sorte za lokalnu upotrebu
Sorte za udaljenija tržišta
Sorte za duže čuvanje u toku zime
Sorte za proizvodnju suvog grožđa Besjemene sorte
Djelimično besjemene sorte
Sorte za proizvodnju bezalkoholnog
soka i koncentrata
Sorte za spravljane slatka i kompota
Sorte za proizvodnju boje Sorte bojadiseri
Sorte kao lozne podloge Podloge otporne prema filokseri
Podloge otporne prema mrazu
Podloge za slana zemljišta itd
Sorte za ukrasne svrhe
(Dekorativne sorte)
U današnjim uslovima proizvodnje grožđa mnogo često se čuje termin ekološko vinogadarenje.
Prema Miroševiću, ekološko vinogradarstvo porazumijeva:
-održavanje prirodne plodnosti zemlišta;
-uzgoj zdravih i otpornih sorti bez upotrebe sintetičkih sredstava za zaštitu bilja;
-uzgoj visokokvalitetnog grožđa kao sirovine za proizvodnju vina visokog kvaliteta;
-podsticanje raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta unutar eko-sistema vinograda;
-smanjivanje zagađivanje zemljišta i vode;
-stvaranje povoljnijih, zdravijih uslova za ljudsku egzistenciju.
7
Vinograd i sorta. Koliko je učešće sorte u opredjeljenju pri podizanju vinograda? Izbor sorti
plemenite loze u proizvodnji grožđa ima izuzetno veliki značaj u savremenom vinogradarstvu.
Izbor, po pravilu, prethodi zasnivanju novih vinogradarskih zasada, te ima obelježje ozbiljne
studije, a temelji se na saznanjima klimatsko-edafskih karakteristika vinogradarskih lokacija,
na poznavanju agrobioloških i ampelografskih svojstava sorti, zahtjevima ekonomične
proizvodnje grožđa i racionalnog uklapanja vinogradarstva u cjelokupni sklop biljne
proizvodnje.
Klimatski činioci najznačajnije utiču na areal rasprostranjenja i uspješnost gajenja vinove loze.
Ti činioci su malo promjenljivi, na njih se ne može mnogo uticati, i zato im se treba prilagoditi
izborom sortimenta i tehnikom gajenja loze. Klimatski činioci ne utiču na uspijevanje vinove
loze ponaosob, već se to ispoljava kao međuzavisni biofizički kompleks između sorte i
osnovnih klimatskih elemenata - temperature, svjetlosti i vode.
Značajno mjerilo pri izboru sorti plemenite loze, predstavljaju činioci ekonomskog karaktera -
tržište, dostignuti ugled vinogorja, navike i tradicija odgajivača i potrošača grožđa i proizvoda
od grožđa i vina. Posebno je značajna proizvodna namjena - šta se želi proizvoditi: stono
grožđe, stona vina, kvalitetna vina, visokokvalitetna vina i sl. i za koje je proizvode
obezbijeđeno tržište ali i kakav se intenzitet proizvodnje želi i može u datim ekološkim i
ekonomskim uslovima ostvariti. Svi činioci: ekološko-geografski, agrobiološki i ekonomsko-
tržišni, neposredno se uzimaju u obzir pri izboru sortimenta za datu, neposredno definisanu
lokaciju.
Kao opšta naznačenja mogu se prihvatiti:
-u sjevernijim vinogradarskim rejonima uspješnije se gaje bijele vinske sorte, a u južnim crne
vinske i stone sorte;
-da se u sjevernijim rejonima i na većim nadmorskim visinama odabiraju sorte sa kraćim
vegetacionim periodom;
-na suvim i siromašnijim zemljištima odabiraju se manje prinosne a visokokvalitetne vinske
sorte;
-za uspješno gajenje stonih sorti odabiraju se topli rejoni i rastresita zemljišta uz mogućnost
navodnjavanja;
-za rejone u kojima se češće javljaju jaki zimski mrazevi biraju se ranostasne i manje prinosne
sorte.
-za rejone u kojima se češće javljaju rani proljetni mrazevi biraju se sorte koje kasnije kreću,
itd
Zašto vina imaju različit okus?
Klima značajno utiče na stil vina. Uopšte, može se reći da se u vlažnoj klimi produžava period
sazrijevanja grožđa, što ima pozitivan uticaj i na vino. U toplijem klimatu proces sazrijevanja
je brži, grožđe tako gubi neke osobine, prije svega karakter grožđa. Usporeniji prosec
sazrijevanja daje grožđu više aromatskih sastojaka.
Mjesto uzgoja ima veliko značenje u uzgoju vinove
loze, ali je mnogo manje izraženo u toplijim
područjima. U vlažnom području mnogo je važno da li
je nagib teren prema jugu ili sjeveru. Ako se proizvode
vina čije je grožđe napadnuto plemenitom truleži,
blizina većih vodenih površina ima odlučujući uticaj.
Bez područja sa riječnim tokovima u blizini vinograda,
Njemačka nebi mogla proizvoditi svoja desertna vina
(Trockenbeerenauslese).
8
Zemljište je od velikog značaja u proizvodnji grožđa. U
siromašnom zemljištu korjen vinove loze prodire duboko u
zemljište u potrazi za vodom. Voda koja se nalazi na pet do
deset metera dubine sadrži mnogo više soli i minerale koji
pozitivno utiču na ukus vina. To posebno dolazi do izražaja
kod sorti tipa Riesling, Chardonnay i Sauvignon Blanc,
mnogo više nego kod aromatskih sorti tipa Gewurztraminer.
Različiti tipovi zemljišta daju različite tipove vina po okusu.
Sorta je ta koja u najznačajnijoj mjeri utiče na
karakter vina. Različite prirodne sortne osobine
pojačavaju se kroz kombinacije tipa zemljišta,
načina proizvodnje i izbora metoda
proizvodnje. Uporediti i prepoznati različite
sorte nije manje važno od samog razumijevanja
vina.
9
Proces proizvodnje vina može se podijeliti na radove koje se izvode u podrumu i na radove
koji se provode i vinogradu. Čovjek svojim postupcima konačno oblikuje vino. Jedna
visokokvalitetna sorta, gajena na dobrom zemljištu, nemože nikad biti uništena pogrešnim
postupkom.
Skladištenje (Čuvanje) vina ima takođe veliko
značenje u proizvodnji vina. Vina koja se čuvaju u
hrastovim buradima imaju sasvim drugi karakter od
vina koja su čuvana u nerđajućim čeličnim tankovima.
Dužina čuvanja, vrsta drveta, nova ili stara burad utiču
mnogo na okus vina.
Zakonska regulativa se često zaboravlja kao faktor kvaliteta vina. Norme kvaliteta određuju
praktično razvoj područja. Često se smatra da su zakonske norme kvaliteta konservativne.
Izgleda da je važnije očuvati jedan stil vina u jednom području nego da se stimuliše poboljšanje
i napredak.
10
Umjesto zaključka. Na uzgoj vinove loze i izbor sorte utiču mnogobrojni faktori (abiotički,
antropološki i biotički), što se vidi iz sljedeće šeme.
11
Pretpostavke za uspješno podizanje vinograda dati su u donjoj tabeli, preko parametra na koje
treba obratiti pažnju prilikom podizanja vinograda.
POKAZATELJI
Normalne
vrijednosti
Opšti pokazatelji
Geografska širina (sjeverna geografska širina) 35-500
Nadmorska visina 100-400 m
Dužina vegetacije sa temperaturom preko 100С min 180 dana
Klimatski pokazatelji
Srednja godišnja temperatura vazduha 90С - 210С
Srednja vegetaciona temperatura min 160С
Apsolutna minimalna temperatura-slabo otporne sorte -150С -170С
Apsolutna minimalna temperatura –srednje otporne sorte -180С -200С
Apsolutna minimalna temperatura –otporne sorte -210С -240С
Apsolutna maksimalna temperatura max 350С
Suma efektivnih temperatura (IV-X)- zona А min 13900С
Suma efektivnih temperatura (IV-X)- zona B 13900С-16700С
Suma efektivnih temperatura (IV-X)- zona C1 16700С-19450С
Suma efektivnih temperatura (IV-X)- zona C2 19450С-22200С
Suma efektivnih temperatura (IV-X)- zona C3 ➢ 22200С
Suma ukupnih toplotnih stepeni (IV-X)-rane sorte min 25000С
Suma ukupnih toplotnih stepeni (IV-X)-srednje rane sorte min 29000С
Suma ukupnih toplotnih stepeni (IV-X)-kasne sorte min 33000С
Količina padavina (IV-X) min 400 мм
Indeks suše-nema suše 50 do 150
Indeks suše –suša postoji (umjerena suša) 50 do -100
Indeks suše - suša postoji (jaka suša) -100 do -200
Indeks suše - suša postoji (veoma jaka suša) >-200
Relativna vlažnost vazduha 60-80%
Bioklimatski pokazatelji
Termički koeficijent min 5%
Hidrotermički koeficijent 1,0 – 2,0
Heliotermički proizvod >4,5 (min 2,6)
Bioklimatski indeks 3 – 8
Zemljište
Dubina zemljišnog profila min 80 cm
pH zemljišta 6,0- 7,5
Sadržaj - humusa 3,0 – 5,0%
Sadržaj - azota 100-150 mg
Sadržaj - fosfora (mg na 100 grama vazdužno suvog tla) 12-25 mg
Sadržaj - kalijuma (mg na 100 grama vazdužno suvog tla) 25-50 mg
Za vinogradarska područja Republike Srpske, sortiment – izbor sorti zavisi upravo od
vinogradarskog regiona. Najmjerodavniji pokazatelj pravilnog izbora sorte je vinogradarska
rejonizacija i sortna lista uz konsultacije stručnjaka sa Poljoprivrednog Fakulteta i Savjetodavne
službe Ministarstva Poljoprivrede.
12
Za vinogradarski rejon Sjeverne Bosne, treba se opredjeliti (za sortiment ranijih epoha
dozrijevanja – do treće epohe) u prvom redu za sorte za proizvodnju vina baziranu na izboru
bijelih vinskih sorti, kontinentalnog tipa kao što su: Chradonnay, Sauvignon Blanc, Pinot Blanc,
Riesling, Welchriesling (Graševina) i njihovi klonovi, Panonia, Merzling i druge.
Kod sorti za proizvodnju crvenih vina treba biti još obazriviji i birati sorte ranijih epoha
dozrijevanja, kao što su: Pinot Noir, Gamay, Merlot, Frankovka i njima slične. Sorta Cabernet
Sauvignon je na granici, izvjesnih godina može da da odlična vina, ali i da razočara. Na
području Sjeverne Bosne ne preporučiju se sorte kao što su Vranac, Blatina, tipične sorte južnih
predjela.
Što se tiče stonog sortimenta u obzir dolaze stone sorte ranijih epoha dozrijevanja (do treće
epohe) i sorte otpornije na niske zimske temperature (Beogradska rana, Gročanka, Karmen,
Lasta). Uzgoj sorti kao što su Cardinal (Kardinal), Reine des vignes blanche (Kraljica
vinograda) i Dattier de Beyrouth (Afus Ali) nije za za preporuka zbog osjetljivosti ovih sorti na
niske temperature.
U vinogradarskom rejonu Hercegovine treba se opredjeliti za sorte već odomaćene u tom
području, bilo da se radi o vinskom ili stonom sortimenu.
Kao bijele vinske sorte to su, domaće: Žilavka, Bena i dr. Od introdukovanih sorti tu je
Smederevka, Chardonnay.
Za proizvodnju crvenih vina, treba se opredjeliti za domaće sorte kao što su Blatina, Trnjak i
dr, te za introdukovane sorte, kao što su Vranac, Merlot, Cabernet Sauvignon, Pinot Noir,
Alicante Bouchet, itd
Kada su u pitanju sorte čije se grožđe koristi za jelo, na ovom području sa uspjehom se mogu
gajiti stone sorte od najranijih do najkasnijih epoha dozrijevanja, Cardinal (Kardinal), Dattier
de Beyrouth (Afus Ali), Viktoria, Black Magic, Italia i mnoge druge.
Ako se sve to sagleda iz jednog ugla, a to je zdravija i rentabilnija proizvodnja grožđa i vina,
uzgojem odgovarajućih sorti, onda su osnovni ciljevi savremenog vinogradarstva ispunjeni, ali
uz to i vrlo zahtijevni. Na kraju ne treba zaboraviti, sistem uzgoja, odnosno odgovarajući
uzgojni oblik čokota. Nije na odmet podsjetiti se da upravo izbor, uzgojnog oblika čokota,
definisanje broja čokota po jedinici površine i predviđeno opterećenje čokota– pronos po
jedinici površine, čine vinogradara proizvođačem grožđa, a vinara tehnologom čija vinarija
postaje prepoznatljiva za sva vremena.
Literatura
1. Avramov, L., Žunić, D. (2001) Posebno vinogradarstvo. Beograd
2. Blesić, M., Mijatović, D., Radić Gordana, Blesić Sanja (2013) Praktično vinogradarstvo i
vinarstvo. Sarajevo
3. Cindrić. P., Korać Nada, Kovač, V. (2000) Nove sorte vinove loze pogodne za ekološku
proizvodnju vina (New grapevine cultivars convenient for ecological wine production) 23
Savetovanje o unapređenju proizvodnje voća i grožđa u Vojvodini. Novi Sad, LIII br. 1-2, str.
33-41
4. Cindrić. P., Korać Nada, Kovač, V. (2000) Sorte vinove loze – Metode i rezultati ispitivanja.
Novi Sad
5. Jovanović-Cvetković Tatjana, Mijatović, D., Radojević Ivana, Ranković Vesna (2008) Uticaj
sorte vinove loze na kvalitet grožđa i vina. Agroznanje, vol. 9, br 2
6. Korać Nada: Stone sorte vinove loze tipa interspecies hibrida
7. Korać Nada, Cindrić P., Kovač V., Kozma P.(2002) New grapevine cultivar - Kosmopolita
8. Korać Nada, Cindrić, P. (1998) Stone sorte vinove loze pogodne za ekološku proizvodnju
grožđa
13
9. Kuljančić, I., Paprić, Đ.: Rodnost novih sorti vinove loze sa aromatičnim vinom gajenih na
različitim uzgojnim oblicima. Poljoprivreda, XIII Savjetovanje vinogradara i vinara Srbije, br.
388-389, str. 72-79
10. Mijatović, D. (1991) Zavisnost veličine grozda od položaja nodusa po dužini lastara. (XIV
Naučni skup poljoprivrednih stručnjaka SR BiH, Neum
11. Mijatović, D., Jovanović Cvetković Tatjana (2008) Ovisnost krupnoće grozda o položaju
nodusa na rodnoj mladici. 43 Croatian and 3 International Symposium on Agriculture, Poreč
12. Mirošević, N. Kontić Karoglan Jasminka (2008) Vinogradarstvo. Zagreb
13. Nicolas, J. (2008) Biodynamic Wine. Wine Appreciation Guild
14. Radovanović, V. (1986) Tehnologija vina. Beograd
15. Rombough, L. (2002) The Grape Grower – A Guide to Organic Viticulture. Chelsea Green
Publishing
16. Vojtovič, K. A. (1981) Novie komplesksnoustoičivije sorta vinograda. Kišinjev