26
SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA SVEUČILIŠNI PREDDIPLOMSKI STUDIJ Nutritivni značaj meda i mednih prerađevina Seminarski rad

Nutritivni Značaj Meda

Embed Size (px)

DESCRIPTION

nutritivni značaj meda i medne prerađevine

Citation preview

SVEUILITE U RIJECIFAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJASVEUILINI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Nutritivni znaaj meda i mednih preraevinaSeminarski rad

Opatija, 2014.SVEUILITE U RIJECIFAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJASVEUILINI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Nutritivni znaaj meda i mednih preraevinaSeminarski rad

Mentor: dr. sc.Greta Krei Kolegij: Hrana i prehrana Student: Gergori Nino Nedeljkovi edita Rado NivesStatus: redoviti

Opatija, prosinac 2014.

SADRAJ

UVOD11. MED21.2. Konzumacija meda31.3. Med prema konzistenciji32. KEMIJSKI SASTAV MEDA72.1. Ugljikohidrati82.2. Voda92.3. Proteini i aminokiseline92.4. Enzimi92.5. Vitamini92.6. Organske kiseline102.7. Mineralne tvari103. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA104. ANTIOKSIDATIVNA I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA115. MEDNE PRERAEVINE12ZAKLJUAK14LITERATURA15

POPIS ILUSTRACIJASlika 1. Kemijski sastav meda8Slika 2. Med11

UVOD

Tema ovog seminarskog rada je ''Nutritivni znaaj meda i mednih preraevina''. Prema Pravilniku o kakvoi meda i drugih pelinjih proizvoda med je sladak, gust, viskozni. tekui ili kristaliziran proizvod to ga medonosne pele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pele skupljaju, dodaju mu vlastite specifine tvari i odlau stanice saa da sazrije.Cilj seminarskog rada je opisati nutritivni znaaj meda i njenih preraevina te njihovo znaenje u dananjici u obliku dodatka prehrani i u ljekovitoj svrsi.Svrha je prikazati samu vanost postojanja pela i njihovu ulogu u stvaranju meda.Znanstvene metode koje su koritene u pisanju seminarskog rada su induktivna metoda, metoda analize, metoda dokazivanja i statika metoda.Seminar se sastoji 5 tematskih cjelina: Meda, kemijski sastav meda, fizikalna svojstva meda, antioksidativna i ljekovita svojstva meda i medne preraevine.

1. MED

Codex standard med definira kao prirodnu slatku tvar koju od nektara biljaka ili izluevina ivih dijelova biljaka, odnosno izluevina kukaca koji siu sokove na ivim dijelovima biljaka, proizvode pele medarice (Apis mellifera), na nain da iste skupljaju,preinauju dodajui im vlastite specifine tvari, odlau, isuuju, pohranjuju i ostavljaju u sau da sazru. Kvantitativnim istraivanjima utvreno je da se med moe svrstati u 5 kategorija prema omjeru biljnihestica: I.kategorijuine peludom siromaan med. U ovu vrstu spadaju npr. lavandin med, lipov med, naranin med i lucerkin med. II. kategoriju predstavlja srednja koliina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaa veinu na higijenski nain dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pelinjih paa, ali i veina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih estica na 10 grama meda. III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim esticama na 10 grama od 100.000 - 500.000. IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih estica na 10gramameda. To je na primjerkestenovmed, neke vone vrsteumskogmeda i sl. U njima jekoliinapeludnihzrnaca odreene vrste 90 i vie posto. V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom preanja.

1.2. Konzumacija meda

Ako med uzimate u raznim napicima (ajevimai sl.) morate paziti da aj nije prevru jer se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med treba biti potpuno otopljen utekuini, jer samo eljudskiorganizampotpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo li med bez tekuine, poeljno ga je drati u ustima sve dok se ne otopi. Zbog lake probavljivosti trenutno vraa izgubljenuenergiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fiziku izdrljivost i psihiku stabilnost. Njegova gasvojstvaine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan nain taj proizvod pretvaramo u lijek.

1.3. Med prema konzistencijiOvim definicijama odreeno je dvostruko podrijetlo meda kao namirnice: biljno i ivotinjsko. Takoer proizlazi osnovna podjela prema samom podrijetlu na nektarni ili cvjetni med koji potjee od naktara medonosnih biljaka razliitih vrsta i medljikovac koji dolazi uglavnom od medne rose1. Nektarni med moe biti monoflorni i poliflorni. Monoflorni med je onaj koji u netopljivom sedimentu sadri najmanje 45 % peludnih zrnaca iste biljne vrste. Poliflorni med je mjeavina meda razliitih vrsta. Postoji i tzv. mijeani med koji je mjeavina nektarnog meda i medljikovca Nektarni med pele proizvode od nektara, slatke tekuine koju izluuju biljne lijezde nektarije. Ovisno o mjestu gdje se nalaze, nektarije dijelimo na cvjetne i izvancvjetne. Na koliinu izluenog nektara utjeu dvije vrste imbenika - unutarnji, povezani s biljkomi vanjskiHrvatska je takoer bogata medonosnim biljnim vrstama i postoji oko stotinjak biljnih vrsta koje su zanimljive pelama.Kadulja (Salvia officinalis) je viegodinji drvenasti grm i poslije bagrema je najvrijednija pelinja paa. U Hrvatskoj je iroko rairena na podrujima primorskog i dalmatinskog kra te u nekim predjelima Istre. Najboljim predjelima smatraju se oni od Dubrovnika prema Metkoviu, na Biokovu, Mosoru, na otocima Brau, iovu, Kornatima, Dugom otoku, Pagu i Cresu, te u dolini Rae u Istri. Rana kadulja poinje cvasti koncem travnja ili poetkom svibnja i to najprije blie moru, a zatim u unutranjosti i u viim predjelima gdje cvatnja zavrava oko polovice lipnja. Najbolje medi kad je toplo vrijeme s dosta vlage u zraku. kodi joj promjenjivo, kino i hladno, kao i presuho i vjetrovito vrijeme. Kaduljin med je svijetloute, malo zelenkaste boje koja moe varirati ovisno o prisutnosti peluda vinove loze koja istodobno cvate. Ugodnog je do blago gorkog okusa i ima izraziti miris po cvijetu biljke.

Kesten (Castanea sativaMill.) je jednodomna biljka visokog i razgranatog stabla i raste u samoniklim umama od kojih su najvee u okolici Petrinje, Hrvatske Kostajnice, Dvora na Uni, Zagreba (Medvednica) i u Istri. Najmedonosnija je vona vrsta (zbog vrijednih plodova kesten se ubraja u voke) i jedina koja spada u biljke glavne pelinje pae. Cvatnja kestena poinje u drugoj polovici lipnja i traje oko 10 dana, ali kako sva stabla ne procvatu odjednom cvatnja potraje i 20 dana. Medenju odgovara toplo vrijeme, bez vjetra, s dovoljno vlage u zraku. Sa enskih cvjetova pele skupljaju nektar, a sa mukih pelud i kesten se smatra najbogatijim izvorom peluda od svih medonosnih biljaka. Med je tamne boje, vrlo jakog i otrog mirisa po samoj biljci. Karakteristinog je trpko - gorkog okusa, zbog kojeg ga mnogi potroai ne vole. Lipa (TiliaL.) spada meu najmedonosnije biljke. Ima ih vie vrsta od kojih su u nas najzastupljenije sitnolisna lipa (Tilia parvifoliaEhrh.), krupnolisna lipa (Tilia grandifoliaEhrh.) i srebrnolisna lipa (Tilia argenteaDesf.). Krajem lipnja cvjetaju malolisne i velikolisne lipe sa kojih pele skupljaju samo cvjetni prah jer zbog plitkih aica lipovog cvijeta vjetar i sunce isue nektar prije nego ga pele pokupe. Lipa moe biti izvor nektara samo ako raste zatiena od vjetra i sa dovoljno vlage u tlu. Takva je srebrnolisna lipa koja cvjeta kasnije, i kad zamedi obilna je paa kao i bagrem. Ipak za pelarstvo je mnogo manje znaajna od bagrema i smatra se dosta nepouzdanom pelinjom paom. U Hrvatskoj vee povrine pod lipom nalaze se na podruju Bilogore. Lipov med je svijetlout do blago zelenkast, ugodnog, malo gorkastog okusa s izrazitim mirisom po cvijetu.

Lavanda (Lavandula officinalisL.) je viegodinji gust grm s uskim, svijetlim listovima i ljubiasto - modrim cvjetovima skupljenim pri vrhu granica u obliku prividnog klasa. U nau zemlju prenesena je iz Francuske, uglavnom na otok Hvar gdje je vrlo rairena. Prvenstveno se uzgaja radi dobivanja eterinog ulja koji se koristi u kozmetici i farmaceutskoj industriji. Cvate u lipnju i srpnju, oko 30 dana, veoma je bogat izvor nektara i daje visoke prinose meda po konici te se smatra jednom od najsigurnijih pelinjih paa. Ipak, lavanda ima i jednu lou osobinu: na njoj i za najbolje pae pele redovito oslabe, a matica prestane nesti. Razlog tome je to cvjetovi lavande nemaju dovoljno peluda, tako da moe doi do potpunog nestanka legla, o emu treba voditi rauna. Lavandin med je svijetlout, bistar i proziran, jakog mirisa po biljci i otrog okusa zbog ega mnogim potroaima nije omiljen.

Rumarin (Rosmarinus officinalisL.) je zimzeleni samonikli grm visine do 2 m, sa vrlo niskim zadebljanim listovima i modrim cvjetovima smjetenim u prljenovima izmeu listova. Kod nas raste na dalmatinskim otocima, ponekad sam, a ee izmijean s drugim grmljem u makiji. Najvie ga ima na otocima olti, Hvaru, Visu, Koruli, Lastovu, Dugom otoku, djelomino na Peljecu i u Istri oko Limskog kanala. Rumarin je vrlo medonosna biljka, ali daje malo peluda. Cvjeta vei dio godine, od rujna do svibnja, a u proljee cvatnja moe trajati preko 40 dana. Rumarinov med je svijetao i proziran poput ulja. Bez mirisa je, ugodnog i blagog okusa i brzo kristalizira u fine sitne kristale.

2. Med mediljkovac medna rosa jest slatka tvar koja se javlja na listovima i ostalim dijelovima crnogorinog i bjelogorinog drvea. Ona je proizvod tj. izluevina kukaca iz reda jednakokrilaca (Homoptera) od kojih su za pelarstvo najznaajnije lisne i titaste ui. One na biljkama siu sokove kroz tanko i dugako rilo koje uvuku kroz biljno tkivo, sve do sitastih cijevi kojima kolaju biljni sokovi koje iskoritavaju te vie ili manje preraene izluuju kroz analni otvor u obliku sitnih kapljica medljike koja se gomila na biljci ili pada na zemlju ili travu. Prema podrijetlu medljikovac najee potjee od crnogorinog (jela, smreka, bor, ari) i bjelogorinog (hrast, bukva, lipa) drvea. Karakteristike meda medljikovca prema mikroskopskoj analizi jesu mali sadraj peluda i elementi medljike (spore, gljivice i alge). U odnosu na nektarni med, medljikovac ima veu obojanost, vei sadraj mineralnih tvari, te veu koliinu oligosaharida naroito melecitoze. Takoer je manje sladak od nektarnog meda, ima manje kiselina i pH vrijednost mu je vea.Najznaajnije vrste medljikovca jesu:Jelov medljikovac je tamnosive do smee boje s tamnozelenom nijansom, ugodna okusa i mirisa. Spada u najcjenjenije medove Europe. Medljiku lue lisne ui iz rodaCinaraod polovice lipnja do, ovisno o klimi i poloaju, kasne jeseni. Najznaajnija podruja pod jelom su Gorski Kotar i Velika i Mala Kapela.

Smrekov medljikovac je tamnojantarne boje sa crvenkastom nijansom, intenzivnog mirisa po smoli. Medljiku lue titaste ui rodaPhysokermesobino u svibnju i lipnju, dakle prije jelovog. Najvee smrekove ume nalaze se u Gorskom Kotaru.

Hrastov medljikovac je tamno crvene boje, slabog mirisa po hrastu, opornog okusa i pali u grlu. Gust je i rastezljiv, pa se teko vrca iz saa. U nas je manje cijenjen, ali je traeni izvozni artikl. Najvee povrine pod hrastom su u Slavoniji, Turopolju, te okolici Jasenovca i Siska.

Medljikovac od medljike medeeg cvrka (Metcalfa pruinosa(Say)) je mutne smee boje, ponekad skoro crn. Neki znanstvenici ga svrstavaju u posebnu skupinu budui da se po nekim fizikalno - kemijskim parametrima razlikuje od ostalih medljikovaca. Okusom podsjea na suho voe i melasu, te iako nema izraenu slatkou dugo zadrava okus u ustima. Karakteristian je za Istru.Openito se moe rei da se medljikovac u Hrvatskoj smatra manje vrijednim od nektarnog meda, ali se zato dosta izvozi i postie se dobra cijena budui da je u npr. Austriji, Njemakoj i vicarskoj najcjenjenija vrsta meda.3. Kremasti med- 100%-tni je prirodni med, bez dodataka stranih tvari. Dobiva se kontroliranom kristalizacijom tekueg meda. Kremasta se konzistencija postie jednostavnim mijeanjem, ime su ouvana sva prirodna svojstva. Postignuta konzistencija uvijek ostaje takva to olakava koritenje jer med ne curi te se kao takav koristi kao namaz.4. Ekspresni med- poznat je u zapadnim zemljama i uEU. Proizvodnja ekspresnog meda u Hrvatskoj nije doputena. Prema hrvatskim zakonima pela med mora proizvesti posjeujui medonosno bilje ili lisnih ui (medljikovac). Ekspresni med dobiva se hranjenjem pela odreenim sirupom.

2. KEMIJSKI SASTAV MEDAU kemijskom pogledu med predstavlja izvanredno sloenu smjesu vie od 70 razliitih komponenata. Neke od njih u med dodaju pele, neke vode podrijetlo od medonosne biljke, a neke nastaju tijekom zrenja meda u sau. Unato razvoju razliitih analitikih metoda sastav meda do danas nije u potpunosti razjanjen to onemoguuje industrijsku proizvodnju, oteava patvorenje meda te tako on zadrava svojstva prirodne namirnice, proizvedene iskljuivo od strane pela. Moda najvanije svojstvo kojim se moe opisati kemijski sastav meda je varijabilnost i praktiki ne postoje dva uzorka meda koja su u potpunosti identina.Razliite vrste meda, kao i medovi unutar pojedine vrste razlikuju se po svom sastavu u ovisnosti o biljnom i geografskom podrijetlu, klimatskim uvjetima, pasmini pela te sposobnostima samog pelara.Najzastupljeniji sastojci su ugljikohidrati, i to veinom fruktoza i glukoza, te voda koji zajedno ine vie od 99 % meda. Ostatak ine proteini (ukljuujui enzime), mineralne tvari, vitamini, organske kiseline, fenolni spojevi, tvari arome (hlapljivi spojevi) i razni derivati klorofila. Iako je udio tih tvari u medu vrlo mali (< 1 %) one su uveliko odgovorne kako za senzorska tako i za nutritivna svojstva meda.NUTRITIVNA VRIJEDNOST MEDA - Jedna lica meda (21 gram) sadri:1. energetska vrijednost: 64kcal2. proteini: 0,06g3. ugljikohidrati: 17,3g4. ukupne masti: 0,0g5. prehrambena vlakna: 0,042g

Naalost, zastupljenost meda u prehrani ovjeka je premala. Naime, med se smatra jednom od najprobabljivijih i najiskoristivih namirnica. S obrzirom na to da sadri znatan udio jednostavnih eera, med se prvenstveno ubraja u energetske namirnice.

Slika 1. Kemijski sastav meda

2.1. UgljikohidratiUgljikohidrati su glavni sastojak meda i njihov udjel iznosi 73-83 %, to med ini prezasienom otopinom eera. Najzastupljeniji su fruktoza, s udjelom od 33,3-40,0 % i glukoza s udjelom od 25,2-35,3 %. Ova dva monosaharida ine prosjeno 88-95 % ukupnih ugljikohidrata, daju medu slatkou, energetsku vrijednost te najvie utjeu na njegova fizikalna svojstva kao to su viskoznost, gustoa, ljepljivost sklonost kristalizaciji, higroskopnost ta mikrobioloku aktivnost2.2. VodaVoda je poslije ugljikohidrata drugi najzastupljeniji sastojak meda i njezin se udjel u kree izmeu 15 i 23 % . Udjel vode znaajno utjee na neka fizikalna svojstva meda (kristalizaciju, viskoznost, specifinu teinu), a ovisi o klimatskim uvjetima, pasmini pela, snazi pelinje zajednice, vlanosti i temperaturi zraka u konici, uvjetima pri preradi i uvanju, kao i o botanikom podrijetlu meda, no velike razlike izmeu pojedinih vrsta su relativno male.Openito, to je vei udjel vode u medu vea je vjerojatnost da e osmofilni kvasci fermentirati med i tako uzrokovati gubitak okusa i kvarenje.2.3. Proteini i aminokiselineProteini i aminokiseline u medu su ivotinjskog (od pela) i biljnog (iz peludi) podrijetla. Proteini u medu mogu biti u obliku prave otopine aminokiselina ili u obliku koloida, malih laganih estica proteina koje lebde u medu a utjeu na formiranje nekih svojstava meda poput stvaranja pjene i zranih mjehuria, tamnjenje, zamuenje ili kristalizaciju meda. Aminokiseline kondenzacijom s eerima tvore ute i smee produkte to se oituje tamnjenjem meda a do reakcije dolazi pri dugotrajnom skladitenju ili zagrijavanjem.2.4. EnzimiJedna od karakteristika po kojoj se med razlikuje od ostalih zaslaivaa je i prisustvo enzima. Med sadri invertazu, dijastazu, glukoza oksidazu, katalazu, kiselu fosfatazu, peroksidazu, polifenoloksidazu, esterazu, inulazu i proteolitike enzime . Neki enzimi vode podrijetlo od pela koje one dodaju u med prilikom prerade nektara, a ostali potjeu iz peluda, nektara ili ak ponekad iz kvasaca i bakterija prisutnih u medu. Enzimi su vrlo znaajne komponente meda budui da se njihova aktivnost smatra pokazateljem kakvoe, stupnja zagrijavanja i trajnosti te uvanja meda. Enzimi zajedno s proteinima u medu daju mu svojstva koja se umjetnim putem ne mogu proizvesti niti nadomjestiti.2.5. VitaminiMed sadri vitamine, ali zbog malih koliina ne smatra se znaajnim izvorom za ljudski organizam. Kako su nektar, a naroito pelud glavni izvori vitamina u medu. Zastupljenost pojedinih vitamina ponajvie ovisi o botanikom podrijetlu meda. Sadri neto veu koliinu vitamina B, vitamina C i vitamina K.2.6. Organske kiselineIako se prvotno smatralo da je glavna, gotovo jedina kiselina u medu, mravlja kiselina, danas se zna da med sadri itav niz organskih kiselina. Osim mravlje, u relativno veim koliinama prisutne su i oksalna, maslana, octena, limunska, vinska, jabuna, piroglutaminska, mlijena, benzojeva, maleinska, glukonska, valerijanska, jantarna, pirogroana, -ketoglutarna, glikolna, 2,3-fosfogliceratna. Najzastupljenija je glukonska kiselina koja u medu nastaje iz glukoze djelovanjem enzima glukoza oksidaze.2.7. Mineralne tvariIako su mineralne tvari u medu koliinski slabo zastupljene, med sadri itav niz mineralnih tvari od kojih su neke vrlo vane za pravilan rad ljudskog organizma. Prevladavaju kalij, natrij, kalcij, fosfor, sumpor, klor, magnezij, eljezo i aluminij, a u malim koliinama prisutni su jo i bakar, mangan, krom, cink, olovo, arsen, titan, selen i dr. Najzastupljeniji je kalij koji ini do ukupne udjela mineralnih tvari, a zajedno s natrijem, kalcijem i fosforom najmanje 50 %.Udjel mineralnih tvari u medu ponajvie ovisi o njegovom botanikom podrijetlu, ali takoer i o klimatskim uvjetima i sastavu tla na kojem je rasla medonosna biljka3. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA

U fizikalna svojstva meda ubrajaju se kristalizacija, viskoznost, higroskopnost, elektrina vodljivost, optika svojstva, indeks refrakcije te specifina masa i usko su povezana sa kemijskim sastavom meda. Zbog razlika u sastavu meda normalno je oekivati da e vrijednosti ovih parametara pojedinih vrsta meda biti specifine i razliite. Pojedini sastojci meda utjeu na odreeno svojstvo ili istovremeno na nekoliko njih. Tako, na primjer, o udjelu vode ovisi viskoznost, indeks refrakcije i specifina masa. Optika aktivnost je povezana sa sastavom i udjelom pojedinih ugljikohidrata, a elektrina vodljivost ovisi prije svega o udjelu mineralnih tvari.

4. ANTIOKSIDATIVNA I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA

Lijeenje medom se naziva Apiterapija. Med od lavande koristi se protiv nadutosti i greva, regulira rad srca, pomae kod ira na elucu, pospjeuje mokrenje, a djeluje i protiv napetosti ili migrena. Tamni med kestenapotie cirkulaciju, regulira rad eluca, crijeva, te jetre i ui, preporua se kod anemije, uklanja umor i jaa miie kao i imunitet organizma.Bagremov medkoristi se kod problema krvoilnog sustava, kod zatvora, a kako djeluje umirujue, pomae i kod nesanice, nervoze i napetosti.Livadni (cvjetni) medpreporua se osobito kod alergija i za jaanje imuniteta.S obzirom na nutritivne i energentske tvari koje se upliu u normalan metaboliki sustac, velika cijenjenost meda kao namirnice proizlazi moda i iz toga tomed sadri mnogobrojne tvari sa ljekovitim svojstvima. Takve tvari obino nazivamo fitokemikalijama. Med se zbog sastava olako moe ubrajati u namirnice s fitokemijskim profilom, a posebice iz razloga to sadri flavonide i fenole koji djeluju poput antioksidansa.Slika 2. Med

Zbog takvih, ali i drugih molekula slinih svojstava medu se prepisuju razna ljekovita djelovanja. Kao primjer navodimo samo neka, uglavnom dokazana svojstva meda:

1. poboljava rad metabolikog sustava2. potie umnu i fiziku aktivnost3. tamne vrste meda pomau kod slabokrvnosti4. poboljava otpornosti organizma jaajui imunoloki sustav5. djeluje antiseptiko, pa je takav dobar i za vanjsku uporabu(npr zacjeljivanje rana, opekotina, lijeenje akni i sl.)6. poboljava apsorbiranje pojedinih tvari u organizmu(ljekovi, mineralne tvari i sl.)7. zbog odreenog udjela antioksidativnih tvari djeluje poput detoksikacijskog sredstva na razini cijelog organizma8. djeluje poput sedativa

5. MEDNE PRERAEVINE

Blagotvorni utjecaj meda na ljudsko zdravlje poznat je od davnina. Danas je ta spoznaja potkrijepljena i brojnim znanstveno istraivakim radovima. Slobodno moemo ustvrditi da nema gotovo nikoga tko ne bi znao da med ima antibakterijska, antivirusna, antimikrobna, antigljivina, antikancerogena i ina anti svojstva.

Med se koristiti u napicima, kolaima, peenjima (recimo peena purica prethodno premazana medom je izuzetnog ukusa) i drugim kulinarskim pothvatima, te u izvornom obliku direktno u usta.

1. alkoholni napitci: medovaa i medica (razlika jer se rade na drugaiji nain)2. kozmetiki preparati3. gastronomiji4. lijekovi

ZAKLJUAKMoemo zakljuiti da je med jedan on najzdravijih i pristupanijih proizvoda koje moemo koristiti u prehrani. Ima ljekovita svojstva koja na pomau pri oboljenijima. Sama prisutnost i ivot pela je jako vana ne samo zbog meda koji nam daju ve opstanak cijelog svijeta. Kad bi pela nestalo, prekinuli bi se procesi u prirodi, ostali bismo bez hrane i umrli bismo i mi.

LITERATURAwww.wikipedia.org./vrste_medawww.pelarstvo.hr/proizvodiwww.bio-terra.net14