of 13 /13
141 VJERONAUK KAO NASTAVNI PREDMET U ZEMLJAMA S PRAVOSLAVNOM VE]INOM U ISTO^NOJ EUROPI CONSTANTIN CUCOS Faculté de Psychologie et Sciences de l’Education Université »Al. I. Cuza« Rue Toma Cozma, nr. 3 700554 Iasi Rumunjska Primljeno: 13. 5. 2004. Izvorni znanstveni rad UDK 268(4-11):281.9 Sa`etak O vaj tekst je panoramski pregled {kolskoga vjeronauka u zemljama s pravoslav- nom ve}inom u Isto~noj Europi, jer polazi od pravnoga stanja, a bavi se ~ak i didakti~kim prakti~nim pitanjima u pravom smislu rije~i. Prostor pravoslavne duhov- nosti nudi heterogenost situacija i iskustava s obzirom na pou~avanje religije u {koli. Zajedni~ko obilje‘je predstavlja tranzicija, eksperimentiranje, prijelaz od empirijskih formula, eseja i pogre{aka na koherentne, racionalne i usavr{ene strategije. O~it je malen, ali izrazit napredak od amaterizma do profesionalizma. Klju~ne rije~i: školski vjeronauk u zemljama pravoslavne ve}ine u Isto~noj Europi 1. NEKOLIKO OP]IH PRIMJEDBI Religijsko i odgojno podru~je u zem- ljama Isto~ne Europe razvija se neovisno jedno o drugome, razli~itim ritmom, slije- de}i logiku posebne interakcije s politi~- kim, ekonomskim i kulturalnim podru~- jem koje je vrlo raznoliko i razli~ito. Svaka zemlja razvija svoj vlastiti identitet ovisno o politi~kim, ekonomskim, dru{tvenim i kulturalnim promjenama. Iskustvo religiozne pouke u {koli novi- jega je datuma. Rije~ je o oko ~etrnaest go- dina kada je posrijedi Rumunjska, oko 6 do 7 godina u slu~aju Moldavije, Rusije i Ukrajine, tri do ~etiri godine u Bugarskoj, a gotovo da i ne postoji u zemljama neka- da{nje Jugoslavije, zbog nepovoljnih ideo- lo{kih i politi~kih prilika. Odgojna praksa religiozne pouke izme|u dva svjetska rata nije vi{e primjerena s didakti~koga, peda- go{koga i filozofskoga gledi{ta. Religija kao {kolski predmet u pravo- slavlju jo{ uvijek nema jedinstven status s didakti~kog i formalnog gledi{ta. Dok je u Gr~koj i Rumunjskoj {kolski vjeronauk obavezni predmet, u drugim zemljama, kao {to su Ukrajina, Moldavija i Rusija, to je fakultativan ili izborni predmet, ili pak izvan{kolski ili kvazi{kolski predmet kao u zemljama nekada{nje Jugoslavije. Prema tome, simboli~ko umanjivanje vrijednosti doga|a se zbog njegovoga neobaveznog didakti~kog statusa. Nova kulturalna i politi~ka kretanja (otvaranje, po~etak demokratizacije) mogu omogu}iti uno{enje duhovnoga u {kolu, otvaranjem {kola za religiozne vrednote koje su bile toliko ismijavane i kritizirane u pro{losti. @elja za religioznim vredno- tama izvanredno je sna‘na na Istoku, bu- du}i da su one bile asimilirane u slobodu, osobnu intimnost, dostojanstvo i ~ovjeko- vu emancipaciju, a to su vrednote koje su ljudima dugo vremena nedostajale. Upravo opisana situacija name}e veliku odgovornost. Potrebno je ukloniti oportu- nizam i amaterizam kada je rije~ o uvo|e- CORE Metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

VJERONAUK KAO NASTAVNI CONSTANTIN CUCOS PREDMET U

  • Author
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of VJERONAUK KAO NASTAVNI CONSTANTIN CUCOS PREDMET U

cucos.pmdKateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
VJERONAUK KAO NASTAVNI PREDMET U ZEMLJAMA
S PRAVOSLAVNOM VE]INOM U ISTO^NOJ EUROPI
CONSTANTIN CUCOS
Faculté de Psychologie et Sciences de l’Education Université »Al. I. Cuza« Rue Toma Cozma, nr. 3 700554 Iasi Rumunjska Primljeno: 13. 5. 2004.
Izvorni znanstveni rad UDK 268(4-11):281.9
Sa`etak
O vaj tekst je panoramski pregled {kolskoga vjeronauka u zemljama s pravoslav- nom ve}inom u Isto~noj Europi, jer polazi od pravnoga stanja, a bavi se ~ak i
didakti~kim prakti~nim pitanjima u pravom smislu rije~i. Prostor pravoslavne duhov- nosti nudi heterogenost situacija i iskustava s obzirom na pou~avanje religije u {koli. Zajedni~ko obilje‘je predstavlja tranzicija, eksperimentiranje, prijelaz od empirijskih formula, eseja i pogre{aka na koherentne, racionalne i usavr{ene strategije. O~it je malen, ali izrazit napredak od amaterizma do profesionalizma. Klju~ne rije~i: školski vjeronauk u zemljama pravoslavne ve}ine u Isto~noj Europi
1. NEKOLIKO OP]IH PRIMJEDBI
Religijsko i odgojno podru~je u zem- ljama Isto~ne Europe razvija se neovisno jedno o drugome, razli~itim ritmom, slije- de}i logiku posebne interakcije s politi~- kim, ekonomskim i kulturalnim podru~- jem koje je vrlo raznoliko i razli~ito. Svaka zemlja razvija svoj vlastiti identitet ovisno o politi~kim, ekonomskim, dru{tvenim i kulturalnim promjenama.
Iskustvo religiozne pouke u {koli novi- jega je datuma. Rije~ je o oko ~etrnaest go- dina kada je posrijedi Rumunjska, oko 6 do 7 godina u slu~aju Moldavije, Rusije i Ukrajine, tri do ~etiri godine u Bugarskoj, a gotovo da i ne postoji u zemljama neka- da{nje Jugoslavije, zbog nepovoljnih ideo- lo{kih i politi~kih prilika. Odgojna praksa religiozne pouke izme|u dva svjetska rata nije vi{e primjerena s didakti~koga, peda- go{koga i filozofskoga gledi{ta.
Religija kao {kolski predmet u pravo- slavlju jo{ uvijek nema jedinstven status s
didakti~kog i formalnog gledi{ta. Dok je u Gr~koj i Rumunjskoj {kolski vjeronauk obavezni predmet, u drugim zemljama, kao {to su Ukrajina, Moldavija i Rusija, to je fakultativan ili izborni predmet, ili pak izvan{kolski ili kvazi{kolski predmet kao u zemljama nekada{nje Jugoslavije. Prema tome, simboli~ko umanjivanje vrijednosti doga|a se zbog njegovoga neobaveznog didakti~kog statusa.
Nova kulturalna i politi~ka kretanja (otvaranje, po~etak demokratizacije) mogu omogu}iti uno{enje duhovnoga u {kolu, otvaranjem {kola za religiozne vrednote koje su bile toliko ismijavane i kritizirane u pro{losti. @elja za religioznim vredno- tama izvanredno je sna‘na na Istoku, bu- du}i da su one bile asimilirane u slobodu, osobnu intimnost, dostojanstvo i ~ovjeko- vu emancipaciju, a to su vrednote koje su ljudima dugo vremena nedostajale.
Upravo opisana situacija name}e veliku odgovornost. Potrebno je ukloniti oportu- nizam i amaterizam kada je rije~ o uvo|e-
CORE Metadata, citation and similar papers at core.ac.uk
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
nju {kolskog vjeronauka. Ne smije se do- goditi neuspjeh! Uvo|enje religije u {kolu nije samo problem Crkve ili {kole nego sveukupnoga dru{tva koje tra‘i upori{ta koja vrednuju ono {to je vje~no. Po‘eljna je komplementarnost djelovanja i suradnje me|u religioznim, odgojnim, pravnim, politi~kim i ekonomskim ~imbenicima umjesto jednostranih, izdvojenih i autar- ki~nih djelovanja. S tehni~kog odnosno di- dakti~nog gledi{ta, najve}a je zada}a na profesorima, pedagozima, {kolskim ravna- teljima jer se upravljanje jednim predme- tom odnosi na {kolsko osoblje a manje na one izvana koji nisu dostatno kompetentni.
U nekim situacijama postojao je rizik zamjene religioznog odgoja katehizacijom (jo{ uvijek postoji to isku{enje). Ka‘e se da je u Pravoslavnoj crkvi katehizacija slabija, ~e{}e je bez posebnog predmeta kako je to npr. u Katoli~koj crkvi. Mnogi roditelji, sve}enici pa i sami {kolski vjerou~itelji mi- slili su da se na satovima {kolskog vjero- nauka u~enika duhovno uvodi u odgova- raju}e bogoslu‘je. To se doga|alo i stoga {to je, barem na po~etku, sat nastave {kol- skog vjeronauka bio pretvoren u propovi- jed ili u katehetski susret. Zbog svega toga mnogi su se slo‘ili ili se nisu slo‘ili s uvo|e- njem vjeronauka u {kolu.
Jedna od prednosti toga duhovnog uskrs- nu}a (uvo|enja religije u {kolu) je u ~inje- nici da se to doga|a u razdoblju kulturnog preoblikovanja Europe te pravne i diplo- matske revalorizacije. Proces uvo|enja reli- gije u {kolu mo‘e od po~etka spojiti di- namiku koja }e dulje vrijeme obilje‘avati na{ kontinent, na~ela koja su toliko nu‘na aktualnom svijetu kao {to su po{tivanje konfesionalne razli~itosti, interkulturali- zam, tolerancija i me|usobno po{tivanje.
U ve}ini slu~ajeva, inicijativa uvo|enja religije u {kolu dolazila je od sve}enstva, bilo onoga koje je u ve}ini ili onoga koje je
u manjini, koje se pomo}u diplomacije, uvjeravanja i ustrajnosti borilo svim zakon- skim, politi~kim i osobnim sredstvima za to kulturno uskrsnu}e. Pomagali su mu predstavnici lai~ke zajednice, ljudi kulture – gra|ansko dru{tvo op}enito. Najbrojnije zapreke postavljala im je nekolicina politi- ~ara, prista{a ili nositelji drevnih totalitar- nih re‘ima.
Politi~ki re‘imi, ali i dijelovi pu~anstva, slagali su se i jo{ se uvijek sla‘u s okuplja- njem oko religioznih vrednota ~ak i na na- cionalisti~kim i etni~kim temeljima. Jedni u religioznim vrednotama vide samo pri- godu za nacionalno ili etni~ko ponovno potvr|ivanje ili nadmo}. Takav je stav vrlo opasan i {kola ne smije biti dio takvih na- stojanja, naprotiv. Religija se, naime, mo‘e iskoristiti za manje ~asne ciljeve.
Kako se ne bi upalo u upravo spome- nutu opasnost, nazna~eno je da se prou~a- vanje religije, s institucionalnog stajali{ta, ostvaruje na razini lai~kih institucija – na- pose {kole, koje mogu jam~iti odre|enu »neutralnost« i deontolo{ku kontrolu. U problemati~nim situacijama religijskog pluralizma koji jo{ uvijek uzrokuje sukobe (slu~aj zemalja biv{e Jugoslavije), lai~ke ustanove moraju mudro bdjeti nad tim procesima. Lai~nost u tom slu~aju mo`e sprije~iti prozelitizam i religiozni funda- mentalizam. Sâm program za predmet reli- gije mora biti zami{ljen u komparativnom, interkulturalnom obliku tako da ujedno bude manje usredoto~en na konfesionalno gledi{te. Dekonfesionalizacija, makar djelo- mi~na, opravdava se u kriznim situacijama.
U zemljama u kojima postoji o~ita reli- giozna homogenost, lak{e je osigurati reli- giozni odgoj, budu}i da su strategije uvo- |enja religije naprednije. Religijski plura- lizam stvara brojne pote{ko}e na razini {kolske politike i strukturiranja kurikulu- ma za predmet religije.
143
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2. RELIGIJA U [KOLI (prikaz po zemljama)
2.1. Gr~ka
Gr~ko zakonodavstvo podupire reli- gioznu pouku u {koli u skladu s nacional- nim zahtjevima i europskim standardima kojima se moralo prilagoditi.
Religiozni odgoj u Gr~koj ima kao na- ~elo princip slobode religioznog izra‘ava- nja koje odre|uje ~l. 13. Ustava i ~l. 9. Eu- ropske povelje o ljudskim pravima. S ob- zirom na gra|anska i politi~ka prava, u ~l. 18. u ~etvrtom stavku Povelja predvi|a i da se »dr‘ave potpisnice ove Povelje obve- zuju po{tivati slobodu roditelja ili zakoni- tih staratelja te, ako to bude potrebno, osi- gurati religiozni i moralni odgoj u skladu s njihovim vlastitim uvjerenjima«. U dru{- tvu u kojemu se iskazuje veliko pristajanje pu~anstva uz jednu religiju – kao {to je slu- ~aj u Gr~koj – dr‘ava se uklju~uje u orga- niziranje religioznog odgoja u skladu s ve- }inskim vjerovanjem, pravoslavljem (oko 90%). Istovremeno, ako neko dijete nije pravoslavno, ono – na obi~nu zamolbu roditelja ili ravnatelja {kole – ima pravo ne prisustvovati satovima religiozne pouke. Religijske manjine, kojih je sve vi{e u Gr~- koj, zbog pove}anja broja ekonomskih use- ljenika ili politi~kih izbjeglica, pretvorile su gr~ko dru{tvo u dru{tvo koje je sve vi{e multireligijsko i multikulturalno. Zbog to- ga su nastale nove {kole koje se nazivaju in- terkulturalnim {kolama u kojima nova {kol- ska populacija (oko 12%) mo‘e njegovati svoju religijsku i kulturalnu razli~itost.
Pou~avanje religije u Gr~koj zapo~inje u tre}em razredu osnovne {kole i nastavlja se tijekom sveukupnog obaveznog {kolo- vanja. U zadnjem razredu drugoga stup- nja religija se u~i uz filozofiju, povijest, strane jezike i politi~ke znanosti u svim vrstama srednjih {kola. Kao i svi drugi na-
stavni predmeti, religiozni odgoj se odr‘a- va prema programima i priru~nicima {to su ih priredili crkveni predstavnici i nastav- nici koji pou~avaju taj predmet.
2.2. Rumunjska
Zakonske odredbe koje podr‘avaju ostvarivanje institucionalnog religioznog odgoja u prvom su redu Ustav i Zakon o {kolstvu iz 1995. Ti dokumenti odre|uju:
»Sloboda misli i mi{ljenja, kao i sloboda religioznog vjerovanja nikako se ne mogu ograni~avati... Roditelji ili staratelji imaju pravo osigurati, u skladu s vlastitim uvje- renjima, odgoj maloljetnog djeteta za koje su odgovorni« (Rumunjski Ustav, ~l. 29).
»Okvirni plan prvoga stupnja {kolo- vanja, gimnazija, liceja i strukovnih {kola uklju~uje religiju kao {kolski predmet, kao jedan od obaveznih predmeta. U~enik, u dogovoru s roditeljima ili zakonitim stara- teljem, izabire za u~enje religiju ili vjero- ispovijest. Na temelju pisane molbe rodite- lja ili zakonitog staratelja, dijete mo`e ne poha|ati nastavu religije. U tom slu~aju njegov {kolski program je bez toga pred- meta. Na isti se na~in postupa kada je rije~ o u~eniku koji, zbog objektivnih razloga, nije imao uvjete za poha|anje toga pred- meta« (Zakon o {kolstvu br. 85/1995, iz- mijenjen vladinim odlukama br. 36/1997 i br. 151/1999). ^injenica je da ima vrlo malo slu~ajeva da u~enik ne poha|a nasta- vu vjeronauka na izri~it zahtjev roditelja.
Konfesionalna pouka u Rumunjskoj tako|er postoji i u licejima i na fakulteti- ma vi{e vjeroispovijesti koji pripremaju razne bogoslu‘ne slu‘benike (sve}enike, crkvene pjeva~e, socijalne radnike itd.), kao i u osnovnim {kolama, gimnazijama i licejima kojima upravljaju Crkve. Rumunj- ski zakon o {kolstvu u ~l. 9. izri~ito poti~e tu vrstu {kola koje po{tuju didakti~ke pro- pise Ministarstva obrazovanja i znanosti.
144
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Kao i nove ustanove za pou~avanje, i te prolaze proces ovjerovljenja u skladu sa standardima kvalitete, koje je odredila na- cionalna Agencija za vrednovanje.
U Rumunjskoj je religija kao predmet uklju~ena u kurikulum predmeta ~ovjek i dru{tvo, uz povijest, zemljopis, gra|anski od- goj, filozofiju, psihologiju, i izvodi se kao i ti predmeti svugdje jedan sat tjedno. U prvom stupnju {kolovanja (I-IV. razred) i u dru- gom stupnju (V-VIII. razred) religija je obavezan predmet, ali u srednjim {kolama postaje fakultativan.
Nastava religije uvedena je u {kolu go- dinu dana nakon doga|aja iz 1989, na po- ticaj predstavnika rumunjskih Crkava i u dogovoru s lai~kim vlastima (parlament, Ministarstvo obrazovanja itd.). Nakon ne- koliko prijelaznih godina (nepotpun pro- gram, nedostatak didakti~kih pomagala i priru~nika, predava~i-sve}enici koji nisu osposobljeni za nastavnike itd.), danas se nastava religije usavr{ava i ima didakti~ki plan sli~an drugim predmetima. Ako su na po~etku predava~i bili isklju~ivo sve}enici, danas tu pedago{ku aktivnost ostvaruju profesori specijalizirani na teolo{kim fa- kultetima (pravoslavnim, rimokatoli~kim, grkokatoli~kim, reformiranim, baptisti~- kim itd.).
Pou~avanje religije u {koli izvodi se uz po{tivanje nastavnih planova, {kolskih pro- grama i zakonodavstva koje se odnosi na nastavu. Religija je uklju~ena u {kolsku sat- nicu, vrednovanje se vr{i u skladu s pred- vi|enim {kolskim propisima i poznatim didakti~kim zahtjevima. Pedago{ki dje- latnici se zapo{ljavaju pomo}u natje~aja kao i svi drugi nastavnici na razini inspek- torata pojedinih pokrajina u zemlji. Da bi se mogao prijaviti na natje~aj, kandidat mora predo~iti preporuku crkvenih vlasti koje predstavlja, a koja se odnosi na nje- govo moralno vladanje. Pla}u i broj sati
utvr|uje dr‘ava u skladu sa {kolskim statu- tom i propisima nacionalnog Ministarstva obrazovanja.
Osnovni programi nastave religije za- mi{ljeni su u jednokonfesionalnoj perspek- tivi, pripremili su ih stru~njaci teolozi i profesori razli~itih struka. Za svaku vjero- ispovijest biraju se specifi~ne teme, a pod- ru~je isprepletanja za kr{}anske vjeroispo- vijesti je minimalno ili slu~ajno. Jo{ se nije do{lo do timskog rada, barem u odre|enim okolnostima. Zajedni~ki su tim programi- ma isti okvirni ciljevi ({to netko podrazu- mijeva pod religioznim odgojem?) koji su odre|eni programima za sve vjeroispovi- jesti. To su: 1. Spoznaja i ljubav prema Bogu kao te-
melj ~ovjekova otkupljenja i savr{enstva 2. Poznavanje i prikladna uporaba govora
iz djelokruga religijskih vrijednosti 3. Poznavanje po~etaka Svetoga pisma,
religijske tradicije i crkvene povijesti 4. Formiranje kr{}anskih vrednota i osna-
‘enje stavova moralno-religioznog po- na{anja
5. Odgoj stavova prihva}anja, razumije- vanja i po{tivanja onih koji pripadaju drugoj vjeroispovijesti i uvjerenjima.1
Spomenimo da u sada{njem trenutku drugi {kolski predmeti nisu »uskla|eni« s ciljevima religioznog odgoja, nisu dovolj- no utemeljeni na duhovnosti koja se sla`e s kr{}anskim vjerovanjem. Nasuprot tome, mogu se uo~iti brojne informativne skupi- ne koje se formiraju s ateisti~kom orijenta- cijom, razjedinjene, isprekidane, protivne religijskim vrednotama (usp. odre|ene teme iz priru~nika za biologiju, zemljopis, fiziku itd.). Mnogi {kolski predmeti ne sa- mo da ne doprinose olak{avanju religioz-
1 [kolski programi od I. do VIII. razreda, sv. 7, Reli- gija, MEN, Bukure{t 1999, str. 6.
145
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
nom odgoju nego naprotiv pro{iruju razli- ke, predstavljaju jednostrane perspektive poimanja, siju smutnju ili otvoreno napa- daju jasne duhovne temelje.
2.3. Republika Moldavija
U ustanovama predsveu~ili{ne pouke Republike Moldavije, moralno-religiozni odgoj, predvi|en za prvih {est razreda {ko- lovanja, ostvaruje se u skladu s ~l. 4. stav- kom 3. Zakona o obrazovanju koji predvi- |a da taj odgoj bude izboran i fakultativan za sva obrazovna razdoblja. U skladu s podacima {to ih je objavilo Ministarstvo obrazovanja i znanosti u Ki~inevu, sada je moralno-religiozni odgoj uklju~en u pro- grame 35 dr‘avnih {kola u deset pokrajina, a odr‘ava ga 7 nastavnika laika i 24 pred- stavnika religija. Broj {kola u kojima se pou~ava religija pove}ava se ako se u njih ubroje i one u kojima odgojitelji pou~a- vaju moralno-religiozni odgoj.
Sada se razmatra koncepcija pou~ava- nja religije u {koli, odnosno kr{}anski pra- voslavni {kolski vjeronauk na razini ki~i- nevske metropolitanske katedrale i cijele Moldavije, radi ostvarivanja cjelokupnog odgojnog procesa. Okvirni ciljevi religioz- nog odgoja jesu:
1. Poznavanje i ljubav prema Bogu i nje- govoj Crkvi u skladu sa Svetim pismom i crkvenom predajom
2. Formiranje kr{}anskog stava prema svo- jim vr{njacima, dru{tvu i okru‘enju
3. Poznavanje uloge ~ovjeka na zemlji i formiranje kr{}anskoga stava.
Religiozni odgoj u Republici Moldavi- ji po ciljevima i sadr‘ajima slijedi praksu u Rumunjskoj, ali se nagla{ava njegova ulo- ga u o~uvanju nacionalnih, povijesnih i kulturnih vrednota, u prepoznavanju od- re|enih korijena i povijesnih veza, u »po-
imanju pripadnosti pradjedovskoj Pravo- slavnoj crkvi i povijesnom, etni~kom i kul- turalnom prostoru«, u »o~itovanju toleran- cije ali i u postojanosti s obzirom na pluri- konfesionalnu stvarnost Moldavije«.2
Tu strategiju nadopunjuju i nastojanja nekolicine autora da senzibiliziraju odgo- vorne ~imbenike za moralno-duhovni (za- pravo religiozni) odgoj i za pripravu – pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazova- nja, znanosti, mladosti i {porta i Gradskog centra za znanost, metodiku i moralno-du- hovni odgoj – pojmovnog vodi~a za du- hovno-moralni odgoj »Umije}e postajanja ~ovjekom.«3
Uvo|enje religije u {kolu pretpostav- lja sljede}e uvjete: • izradu koncepcije pravoslavnoga
vjeronauka • ustroj kurikuluma toga predmeta • pripremu priru~nika • izradu prikladnih didakti~kih
materijala.
U ovome trenutku ostvaren je samo pr- vi uvjet, zasad samo pokusno. Kako se, zbog nedostatka ud‘benika i priru~nika za nastavnike, ne bi ugrozio proces pou~ava- nja koriste se oni koji su prire|eni u Ru- munjskoj (za {kole u kojima se pou~ava na rumunjskom) i u Rusiji (za {kole u kojima se pou~ava na ruskom), kao i materijali iz drugih pravoslavnih zemalja. O~ekuje se priprema i objavljivanje vlastitih ud‘beni- ka i priru~nika za nastavnike. Proces nes- metanog uvo|enja religije u {kole u Re- publici Moldaviji ote‘an je zbog komunis- ti~kog vodstva posljednjih godina.
2 La conception de l’enseignement de la religion chrétien- ne-orthodoxe, les classes I-IV, l’Eglise Orthodoxe de Moldavie, la Cathédrale Métropolitaine de Ki- chinev et de Toute la Moldavie, Kichinev, 2003.
3 Usp. BUJOR – CALISTRU – MAHU – SME- REA, Education morale-spirituelle, 2001.
146
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2.4. Bugarska
U Bugarskoj, koja broji 8,1 milijuna stanovnika, pu~anstvo ima sljede}i religij- ski ustroj: 78% su pravoslavci, 16% mu- slimani, 15% protestanti, 0,5% ‘idovi, 0,2 armenske vjeroispovijesti, a 4,3% su bez religije.
Bugarski Ustav jam~i religioznu slo- bodu, ali opisuje »isto~nu kr{}ansku, pra- voslavnu religiju kao tradicionalnu religi- ju«. Vlada financijski potpoma`e Pravo- slavnu crkvu, ali i brojne druge religiozne zajednice za koje se dr`i da imaju va`no povijesno mjesto u dru{tvu, npr. musli- mansku, katoli~ku i `idovsku zajednicu. Razli~ite zajednice uglavnom osje}aju po- bolj{anje, ali i{~ekuju i odgovore na kon- kretne probleme, kao {to je pitanje pou~a- vanja islama u {koli za u~enike koji to ele, povrat vlasni{tva i pristup sredstvima dru{- tvenog priop}avanja.
Nakon demokratskih promjena 1989. godine, pitanje odnosa izme|u Crkve, {ko- le i dr‘ave postavljeno je i u Bugarskoj. Najvi{i crkveni vrhovi (Bugarska pravo- slavna crkva i visoko muslimansko vod- stvo) nisu uspjeli posti}i zajedni~ki stav, a i unutarnje shizme (postojanje usporednih metropolita: nasuprot zakonskim i kanon- ski izabranim metropolitima postoje i dru- gi, usporedni) negativno su se odrazile na uvo|enje religije u {kolu. Izme|u 1996. i 1999. unutarnje rasprave su utihnule, ali su novi uvjeti relativnog jedinstva potak- nuli novo nadahnu}e u skladu s uvo|e- njem religije u {kolu.
Zaka{njenje je posljedica s jedne strane rasprava i nesporazuma unutar vjeroispo- vijesti, ali i ateisti~kog i materijalisti~kog mentaliteta ravnatelja {kola i nastavnika. Stvoreni su (pogre{ni) zaklju~ci da – budu- }i da je nastava lai~ka – kultura koja se pre- nosi u {koli ne smije imati nikakvu duhov- nu ili religioznu dimenziju. Takvo je gle-
di{te prevladavalo sve do 1997. godine, ka- da se, nakon mnogobrojnih konferencija, seminara i susreta predstavnika Crkve s po- liti~kim uglednicima i djelatnicima {kola, situacija po~ela mijenjati.
Sa sustavnim religioznim odgojem za- po~inje se u {kolskoj godini 1998/1999. Religija je kao izborni predmet uvedena u osnovnu {kolu u drugom, tre}em i ~etvr- tom razredu. Zbog lo{e organizacije skupi- na u~enika na po~etku godine, predavala se u malom broju razreda. Godine 1999/ 2000. religiozni odgoj je uveden od dru- gog do osmog razreda u {kolama prvoga i drugoga stupnja. Religija se pou~avala kao izborni predmet jedan sat tjedno. Reli- giozna nastava mogla se uvesti ukoliko je barem 13 u~enika odabralo taj predmet.
Religija kao {kolski predmet ima kon- fesionalno obilje‘je i usmjerena je prven- stveno na doktrinarne sadr‘aje i kultnu praksu. U {kolama drugoga stupnja taj je predmet manje konfesionalan, usmjeren je prema pravoslavlju (vi{e-manje 70% sa- dr‘aja), ali i prema drugim kr{}anskim vjeroispovijestima ili prema drugim religi- jama (‘idovska i islamska praksa).
Religija je, kao i svi drugi predmeti, na- kon uvo|enja u {kolu nai{la je na velike pote{ko}e. Prije svega, nedostajali su pri- ru~nici za pou~avanje. Sve do kraja 1998. i po~etka 1999. nisu postojali priru~nici za religioznu pouku, a nastavnici su kori- stili stare knjige koje su imale sasvim dru- ga~ija obilje‘ja od {kolskih priru~nika. Go- dine 1999. objavljen je prvi priru~nik za nastavu religije od drugog do ~etvrtog raz- reda, a ujesen 1999. objavljena su dva dru- ga religiozna priru~nika, za peti i {esti od- nosno sedmi i osmi razred.
Polo‘aj nastavnika religije u {kolama nije pravno ure|en. Teolozi predaju reli- giju, a odgovornost za sadr‘aj i za gradivo koje valja pou~avati nije jasno definirana.
147
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Postoji komisija za religiozni odgoj pri Mi- nistarstvu obrazovanja koja nadzire i odo- brava gradivo koje valja pou~avati i sadr‘aj religioznog odgoja. Zbog shizme u Bu- garskoj pravoslavnoj crkvi sve do 1999, Crkva je bila isklju~ena iz procesa pou~a- vanja religioznog odgoja. Pripravili su ga i organizirali na dvama teolo{kim fakulte- tima i u Ministarstvu obrazovanja. Danas se o~ekuje ve}i anga‘man Bugarske pra- voslavne crkve u izboru gradiva koje valja pou~avati u religioznom odgoju i u pro- cjeni nastavnika. Osim toga, odnos dr‘ave prema drugim vjeroispovijestima i religi- jama kad je rije~ o religioznoj nastavi nije bio pravno ure|en. One su bile isklju~ene iz plana religioznog odgoja. Na po~etku 2000. godine, komisija za religiozni odgoj u Ministarstvu obrazovanja odobrila je na- stavu religije za muslimane te su u {kolskoj godini 2000/2001. muslimani u Bugar- skoj imali vlastite razrede za religiozni od- goj. Me|utim, druge vjeroispovjedne za- jednice ne}e mo}i zapo~eti sa svojim odgo- jem. U skoroj budu}nosti, {kolski program u {kolama drugoga stupnja (sve do dobi od 19 godina) mo‘e sadr‘avati i religiozni odgoj, a nastava religije }e se odr‘avati na sljede}i na~in: • konfesionalni pristup u {kolama prvoga
stupnja • nekonfesionalni pristup u {kolama dru-
goga stupnja s naglaskom na povijesti religija
• nekonfesionalni pristup u vi{im {kola- ma s naglaskom na pou~avanju kr{}an- skoga morala.
O polo‘aju religioznog odgoja – o tome ho}e li biti obavezan ili fakultativan – sada se op{irno raspravlja u bugarskom dru{tvu. Raspravlja se i o uvo|enju drugoga izbor- nog predmeta, etike.4
2.5. Ruska Federacija
Nekoliko ~lanaka Ustava Ruske Fede- racije zakonski odre|uje pravo ostvariva- nja religioznog odgoja.
U ~lanku 19. 2. Ustava dr‘ava jam~i jednaka prava i slobodu ~ovjeka i gra|ani- na neovisno o spolu, rasi, nacionalnosti, jeziku, podrijetlu, imovini ili stru~nosti, mjestu boravka, stavu prema religiji, uvje- renjima, pripadnosti udrugama kao i o raz- li~itim mi{ljenima. Zabranjen je svaki oblik ograni~avanja prava gra|ana zbog dru{tve- ne, rasne, nacionalne, jezi~ne ili religijske pripadnosti.
U ~lanku 28. svakome se jam~i sloboda savjesti i vjerovanja, uklju~uju}i pravo ispo- vijedanja, prakticiranja i izbora vjerovanja te slobodnog {irenja religioznih i drugih uvjerenja ili djelovanja u skladu s njima.
Zakon o nastavi i pou~avanju u Ruskoj Federaciji vrlo je restriktivan u pogledu os- tvarivanja institucionaliziranog religioznog odgoja. On odre|uje:
1. Sustav pou~avanja ima gra|ansko obilje‘je (~l. 2). Religiozni odgoj u {koli je dopu{ten isklju~ivo u sljede}im situacijama: • u okviru pou~avanja religioznih i reli-
gijsko-filozofskih sadr‘aja, a dodatno se pou~ava s obzirom na {kolski program
• u okviru pou~avanja etni~ko-konfe- sionalnih predmeta u dr‘avnoj {koli te ima etni~ko-kulturalnu (nacionalnu) sastavnicu
• u pou~avanju religije izvan {kolskog vremena kao fakultativni predmet.
2. U dr‘avnim i op}inskim obrazovnim institucijama zabranjeno je osnivanje i ak- tivnost religijskih organizacija.5
Sada{nje zakonodavstvo odobrava tzv. »tradicionalnim« religijama otvaranje {kola
4 Usp. KOZHUMAROV, 2000, str. 17-18. 5 Usp. par. 5, str. 1 Zakona o obrazovanju.
148
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
drugoga stupnja i vi{ih instituta. Dvije su vrste odgojnih programa tih ustanova. Jed- ni uklju~uju op}e pou~avanje prema od- gojnim propisima koje je definiralo Mini- starstvo obrazovanja i osim religijske diplo- me izdaju odgovaraju}u dr`avnu svjedod`- bu. Drugi se ograni~avaju na religioznu pouku. U javnim ustanovama pojavljuju se novi predmeti koji jo{ nisu strogo defi- nirani i ograni~eni: povijest religija i teolo- gija. Glavne pote{ko}e su u vezi s diploma- ma. Osim toga, jo{ nije sasvim jasno mogu li javne ustanove osposobljavati teologe. U praksi uprave raznih ustanova svaka na svoj na~in odlu~uje u skladu s ideolo{kim pret- postavkama, ali i u skladu sa svojom pri- premljeno{}u da Ministarstvo obrazovanja prizna nove predmete koji se pou~avaju.
Javne i privatne ustanove razlikuju se prema ugovoru s dr‘avom i prema vrsti svoga financiranja. Pote{ko}e u sklapanju ugovora s dr‘avom prisiljavaju odre|ene privatne ustanove da usvoje oblik »vjerskih i odgojnih institucija« koje po zakonu imaju pravo organiziranja te~ajeva i seminara s vjerskog podru~ja, ali ne mogu izdavati diplome; one mogu izdavati samo potvrde da je u~enik uredno poha|ao odre|eni broj predmeta. S druge strane, brojne privatne ustanove koje su sklopile ugovor s dr‘a- vom a nisu konfesionalne, u svoje progra- me ne uklju~uju nijedan predmet o reli- gijama. Ustanove koje ne pripadaju nijed- nom »tradicionalnom« pokretu, nego su izravno vezane uz jednu ili drugu religijsku skupinu, nastoje, kao nekonfesionalne usta- nove, ishoditi odobrenje da pou~avaju po- vijest, povijest kulture ili jezike. To je po- sebice slu~aj s ustanovama koje su ustano- vili novi religiozni pokreti.
Ruska pravoslavna crkva je uvijek na- stojala ne zauzeti stajali{te o dru{tvenim pi- tanjima, jasno razlikuju}i vremenito i du- hovno. Taj je stav dugo vremena bio sma-
tran jedinim mogu}im u odnosima koje je ‘eljela odr‘avati s dr‘avom. Posljednje je desetlje}e stavilo Pravoslavnu crkvu u novu situaciju: nikada prije rusko dru{tvo nije do‘ivjelo takav religijski pluralizam i nika- da neki pojedinac nije ima toliko mogu}- nosti da sam bira na religioznom podru~ju neovisno o va‘nosti tradicije i vjerske usta- nove. Pravoslavna religija postala je jedna me|u mnogim vjeroispovijestima, iako ju se dr‘i »tradicionalnom«. Ruska pravoslav- na crkva mora nanovo razmi{ljati o svojoj ulozi u dru{tvu. To je veliki zadatak koji je ona preuzela kako bi odgovorila na nove izazove {to ih postavljaju dru{tvo i druge religiozne skupine. Ruska pravoslavna crkva takvu je situaciju prihvatila u kolovozu pro{le godine usvojiv{i Temelje socijalnoga nauka, koji prema samome tekstu odra‘a- vaju slu‘beno stajali{te Crkve prema dr‘avi i prema sekulariziranom dru{tvu.
Zbog ograni~enih materijalnih i ljud- skih potencijala Crkve, konfesionalne {ko- le su jo{ uvijek malobrojne i ve}ina djece iz kr{}anskih obitelji poha|a lai~ke {kole. Zbog toga je razumljivo {to »Crkva dr`i korisnim i neophodnim ustanovljivanje predmeta kr{}anskog odgoja u lai~kim {ko- lama kako bi se udovoljilo `elji djece i nji- hovih roditelja«. Odgojni sustav se u Te- meljima socijalnog nauka pojavljuje kao bitno podru~je suradnje izme|u Crkve i dr`ave. Budu}i da je velik dio stanovni{tva izgubio ve}inu nakada{njih ideala, u op}e- nitom smislu rije~i, pozvana je tradicija ka- ko bi doprinijela ponovnoj izgradnji iden- titeta, a Crkva se osje}a »pozvanom pomo- }i {koli u njezinome odgojnom poslanju« i djelovati na ostvarenju te zada}e.
Ministarstvo obrazovanja Ruske Fede- racije izdalo je u travnju 1999. dokument »O pravima religioznih udruga da djecu pou~avaju religiji izvan {kolskog progra- ma u {kolskim i op}inskim prostorijama«.
149
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
U tom se dokumentu pokazuje kako Mi- nistarstvo izraz »lai~ki« ne tuma~i u »crkve- nom« smislu, nego u »gra|anskom«, i ne smatra ga istozna~nicom izraze »ateisti~ki« i »antireligiozni«.
• U ~etvrtom paragrafu, ~l. 5. o »slobodi savjesti« tuma~i se sljede}i proslijed za rje{avanje problema religiozne pouke u dr`avnim i op}inskim {kolama: »Na zahtjev roditelja ili osoba koje ih zamjenjuju i uz odobrenje djeteta (do dobi od 14 godina; nakon te dobi dije- te vi{e ne treba odobrenje roditelja u danom slu~aju) koje poha|a dr`avnu ili op}insku ustanovu, uprava navedene ustanove u dogovoru s lokalnom upra- vom nudi vjerskoj organizaciji mogu}- nost pou~avanja djece religiji izvan oba- veznog {kolskog programa.«
• Istovremeno vjerske organizacije koje nemaju zakonit polo‘aj nemaju ni pra- vo na religiozno pou~avanje djece u dr‘avnim i op}inskim ustanovama. Tu se spominju i »sekte«.
U dokumentu Ministarstva obrazova- nja spominje se da onaj tko pou~ava religi- ju mora imati posebnu stru~nu osposob- ljenost i potvrdu koju izdaju dr‘avni orga- ni. Osim toga ta osoba mora imati diplo- mu pedago{kih studija koju je izdala od- govaraju}a akademska ustanova.
Primjer podr{ke u~enju religije u {koli je i novi zakon o religiji. Taj federalni za- kon »o slobodi savjesti i o religioznim udru- gama« prihva}en je 26. rujna 1997. i na snazi je od 1. listopada 1997., a regulira o sveukupno djelovanje religioznih udruga.
• Zakon priznaje slobodu savjesti i vje- roispovijesti svim gra|anima i stanov- nicima Ruske Federacije.
• Zakon potvr|uje odijeljenost Crkve i dr‘ave te odre|uje da nijedna religije ne mo‘e imati status dr‘avne Crkve,
isti~u}i »posebnu ulogu pravoslavlja u razvoju ruske nacije i njezine kulture«.
• Nasuprot tome, zakon spominje kr{}an- stvo u cijelosti, a ne samo pravoslavlje, kao u prvom projektu koji je predsjed- nik Jelcin odbacio, kao »sastavni dio po- vijesnog naslije|a ruskog naroda«, jed- nako kao i islam, judaizam i budizam.
• Zakon s jedne strane razlikuje »vjerske organizacije«, koje imaju status moral- ne osobe i tako imaju potpuni zakon- ski ustroj u Rusiji, i s druge strane »vjer- ske skupine«, koje nemaju takav polo- `aj i ~ija je situacija nesigurna.
• Vjerskim organizacijama priznaju se odre|ena prava i povlastice, posebice na podru~ju poreznih davanja i na pod- ru~ju religiozne pouke, dok su druge vjerske skupine podvrgnute odre|enim ograni~enjima djelatnosti i povremeno se moraju ponovno registrirati.
Od trenutka kada je Pravoslavna crkva iznijela ideju o mjestu predmeta »teologija« u sustavu dr`avnog pou~avanja pro{lo je 10 godina. Danas je Ministarstvo obrazo- vanja Ruske Federacije ustanovilo standar- de za predmete »pou~avanje religije« i »teo- logija« u ustanovama vi{eg obrazovanja. Jo{ je uvijek nerije{eno pitanje religiozne pouke u {koli, posebice u vi{ereligijskim zajednicama.
Ministar obrazovanja ne ‘uri se odgo- voriti na pitanja koja postavljaju vjerski aktivisti ili pak izjavljuje da o tome ne mo‘e re}i ni{ta konkretno. To se tuma~i ~inje- nicom {to ni Ministarstvo obrazovanja ni vjerska zajednica ne mogu jasno odgovori- ti koja religija (od ~etiri temeljne religije) mora biti uvedena, tko }e biti nastavnik i koji }e biti sadr‘aj. U crkvenim {kolama eksperimentalno se predaju neki religiozni programi bez velikog govora o tome, a u nekim se {kolama predaju temelji islama.
150
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Osim toga, roditelji pa‘ljivo prate pri- jedloge Ministarstva obrazovanja i Crkve u vezi sa stru~nim ispitivanjem duhovnih, {kolskih i drugih vrsta programa.
Jo{ uvijek je bez odgovora pitanje o broju sati za »dodatne« predmete i o mje- stu na kojemu }e se odr`avati ti satovi jer u ve}ini {kola djeca ve} imaju pet ili {est sati dnevno. Uznemiruje ~injenica da i nakon susreta izme|u predstavnika Ministarstva i Crkve jo{ uvijek nedostaju podaci o djelo- tvornosti religioznog odgoja.
2.6. Ukrajina
^lanak 35. ukrajinskog Ustava utvr- |uje pretpostavke za ostvarenje religioznog odgoja. Taj ~lanak odre|uje: • Svatko ima pravo na slobodu savjesti i
vjeroispovijesti. To pravo uklju~uje pra- vo na ispovijedanje ili neispovijedanje neke religije, na sudjelovanje u pojedi- na~nim ili zajedni~kim obredima i na usmjeravanje svih djelatnosti s religioz- nog stajali{ta.
• Nitko ne mo‘e biti oslobo|en svojih obveza prema dr‘avi ili odbiti po{tivati zakon zbog svojega vjerskog uvjerenja. U slu~aju da je slu‘enje vojnoga roka protivno vjerskom uvjerenju, tu je ob- vezu mogu}e zamijeniti civilnom voj- nom obvezom.
Slu‘bena statistika pokazuju sljede}i ustroj vjeroispovijesti: • pravoslavci: 78,8% • grkokatolici: 11,5%
(posebice na Zapadu) • rimokatolici: 0,96%
(pripadnici ma|arske i poljske manjine op}enito su rimokatolici)
• protestanti (baptisti): 0,38%.
Te brojke valja provjeriti imaju}i na umu nedavne promjene koje utje~u na reli-
giozni ‘ivot Ukrajine. Najnovije sociolo{ke analize ukazuju na to da u samome Kijevu i u nekim isto~nim pokrajinama, kao {to je Donetsk, protestanti, uklju~uju}i sve protestantske skupine, sa~injavaju vode}u vjersku skupinu. Pojavilo se naime vi{e sto- tina Crkvi i zajednica, ponaj~e{}e na poti- caj misionara koji su do{li iz Sjeverne Ame- rike. Te Crkve svoje ~lanove naj~e{}e no- va~e u pravoslavnim sredinama.
Ustav iz 1991. jam~i vjersku slobodu i prakticiranje bogoslu‘ja. Amandman iz 1993. ograni~ava misionarsku djelatnost i poziv stranih misionara samo na zajednice koje su upisane kod vlasti.
Mjesne vlasti ~esto posreduju u vjer- skim pitanjima, bilo da je rije~ o sukobu unutar pravoslavnih Crkvi ili o stranim mi- sionarima. Vjerska sloboda je u Ukrajini za- jam~ena, osim toga ~estog posredovanja vlasti.
Crkve nastoje posti}i slu‘beno odobre- nje osnivanja konfesionalnih {kola, koje }e tako mo}i postojati ravnopravno s dr‘av- nim {kolama. Isto priznanje Crkve tra‘e i za konfesionalna sveu~ili{ta.
Pitanje uvo|enja religije u {kole jo{ je uvijek na razini projekta i rasprave. Prema Izvje{tajnoj agenciji Ukrainform, parla- mentarni zastupnici, kulturni djelatnici i djelatnici dr‘avnih ustanova predlo‘ili su za raspravu konkretne prijedloge u vezi s izradom novog zakona o »slobodi savjesti i vjerskim organizacijama«. Jedan od autora koji priprema taj zakon je zastupnik Vasi- lij Kostitkij, koji je izvijestio da je parla- mentu predlo‘eno preispitivanje Zakona o suradnji izme|u Crkve i {kole. Taj }e ~in omogu}iti stvaranje konkretnih uvjeta za fakultativno pou~avanje religije u {koli.
Ideju o uvo|enju religiozne pouke u {kolske programe podr‘ava i predstavnik Muslimanskoga centra Sulejman Muha- med‘eanov. On dr‘i da }e upoznavanje
151
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Kur’ana dovesti do duhovnog pribli‘ava- nja izme|u muslimanske mlade‘i i vjerni- ka drugih religija.
2.7. Bjelorusija
Predsjednik Aleksandar Luka~enko je 31. listopada 2002. ratificirao novi Zakon o religiji. Zakon obvezuje na registriranje vjerskih skupina i djelatnosti stranaca koji su u njihovoj slu‘bi. Branitelji vjerske slo- bode javno ukazuju na zakonsku diskri- minaciju koja se ti~e polovice katoli~koga klera u zemlji.
Pobornici vjerskih sloboda ukazuju na »drakonske mjere« koje su donesene za vjerske manjine. Prema njima, tim Zako- nom su ugro`ene manjinske Crkve u Bje- lorusiji. Oni upozoravaju da bi velik broj njihovih zajednica mogao nestati. Pravo- slavci, koji ~ine ogromnu ve}inu, zadovolj- ni su Zakonom, koji je na~injen po njiho- voj mjeri, primje}uju protestanti. Vlada se brani tuma~e}i da se na taj na~in nastoji suprotstaviti {irenju sekti.
Bjeloruska pravoslavna crkva je po svom primasu, metropolitu Filaretu iz Minska, namjesniku moskovskog patrijarha za Bje- lorusiju, poru~ila da je »izvanredno zado- voljna« novim Zakonom o slobodi savjesti i o vjerskim organizacijama koji su nakon drugoga ~itanja 27. lipnja i 2. listopada 2002. prihvatila oba doma bjeloruskog parlamenta. U izjavi Ruskoj izvje{tajnoj agenciji Blagovest-Info, metropolit Filaret je odbacio kritike {to su ih uputili odgo- vorni iz bjeloruskih protestantskih Crkvi koji se uznemiruju zbog posljedica primje- ne Zakona koji Pravoslavnoj crkvi daje povla{ten status. »Nema ni~ega protude- mokratskoga u uvodnom dijelu Zakona«, rekao je prije nego {to }e istaknuti kako ~lanak uvodnoga dijela koji priznaje »te- meljnu ulogu Pravoslavne crkve u povijesti i kulturi bjeloruskog naroda«, kao i »zna-
kovitu ulogu« Katoli~ke crkve te mjesto protestantizma i judaizma u Bjelorusiji, »nikako nije u suprotnosti s pravnim nor- mama zemalja Europske unije«. Komenti- raju}i negativne reakcije odgovornih iz pro- testantskih Crkvi, metropolit Minska je procijenio kako »je sva ta buka zapravo dje- lo odre|enih osoba koje se boje da }e se Bjelorusija priklju~iti Rusiji i da bi to mo- gao postati primjer koji }e slijediti druge biv{e republike Sovjetskoga Saveza«.
Nadbiskup Minska, kardinal Kazimierz Swiatek, suzdr‘ano je prihvatio novi Za- kon o religiji koji je 31. listopada 2002. potpisao bjeloruski predsjednik Aleksan- dar Luka~enko. Taj je Zakon jedan od naj- represivnijih u dr‘avama biv{eg Sovjetskog Saveza.
Zakon zabranjuje sve aktivnosti vjer- skih udruga koje nisu registrirane kod vla- de i predvi|a cenzuru religiozne literature. Osim toga, prema Zakonu, nijedan stra- nac ne mo‘e biti na ~elu neke vjerske orga- nizacije. Nakon desetlje}a progonstva i ug- njetavanja Crkve u vrijeme Sovjetskoga Sa- veza i u godinama koje su slijedile pod go- tovo sovjetskim re‘imom predsjednika Lu- ka~enka, kardinal Swiatek, koji je za vrije- me komunisti~ke vladavine bio osu|en na smrt, a zatim deset godina proveo u zatvo- ru, pozvao je vjernike da ~uvaju svoju vje- ru kao i nekada. »Ne vidim da }e u ‘ivotu katolika u Bjelorusiji biti pobolj{anja«, iz- javio je. »Nadajmo se da se situacija ne}e pogor{ati.«
Kardinal Swiatek poja{njava da kato- lici nisu skupina koja je najvi{e pogo|ena tim ograni~enjima. »Neke skupine, me- |u protestantima, koje jo{ uvijek nisu do- bro ure|ene, jo{ su te`e pogo|ene.« Pre- ma najnovijim procjenama, broj katolika u Bjelorusiji popeo se na dva milijuna od sveukupnog stanovni{tva od oko deset mi- lijuna.
152
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2.8.Dr‘ave biv{e Jugoslavije *
Nestanak jugoslavenske dr‘ave uzro- kovao je duboke sukobe zbog razli~itih re- ligioznih polazi{ta. Za ostvarivanje reli- gioznog odgoja nema po zakonu temelja. Jo{ uvijek postoji bojazan da bi pou~avanje religije u {koli moglo potaknuti prastare me|uetni~ke sukobe.
Religiozni odgoj netransparentno i ne- sustavno provode vjerske organizacije, dok je to manje slu~aj na razini dr‘avnih usta- nova.
Trenuta~no ne postoji neko op}e zako- nodavstvo koje bi moglo jasno urediti od- nos izme|u Crkvi i dr‘ave te izme|u Crkvi i {kole. Tako npr. zakonodavstvo Fede- racije i Srbije predvi|aju vjerska prava ko- ja su zajam~ena me|unarodnim dokumen- tima o ljudskim pravima. U Srbiji nema zakona o vjerskim zajednicama i ne razli- kuje se izme|u »tradicionalnih« i »novih« ili »velikih« i »malih« vjerskih zajednica. Nije dopu{teno mije{anje dr‘ave u unutar- nje poslove i djelatnosti vjerskih zajednica.
U Srbiji se priprema novi republi~ki Zakon o vjerskim zajednicama. Projekt Zakona o vjerskim zajednicama jo{ nije odobren i ni{ta ne ukazuje na to da }e ga javnost ili barem stru~njaci za probleme re- ligije imati mogu}nosti vidjeti prije njego- va odobrenja. Prema dostupnim informa- cijama o sadr‘aju Zakona, mogu}a su razli- ~ita naga|anja. Neki ka‘u da }e prednacrt biti moderan i liberalan, drugi sumnjaju da }e biti sli~an ograni~avaju}em ruskom zakonu, koji daje prednost Pravoslavnoj cr- kvi i predstavlja je nekom vrstom dr‘avne Crkve.
Postoje odre|eni poku{aji uvo|enja re- ligiozne pouke u {kole od strane predstav- nika Crkvi. Navodimo samo dva primje- ra: 1) primjer islamskih predstavnika na Kosovu i 2) primjer pravoslavaca i musli- mana u Makedoniji.
1) Prijedlog muslimanskih vlasti s Ko- sova da uvedu religioznu pouku u {kole izaziva ‘ive rasprave. Mnogi se boje da to ne}e biti najbolji na~in promicanja duha tolerancije u provinciji koja je ve} sna‘no podijeljena. Novi prijedlozi su poput ne- beske glazbe u u{ima poglavara islamske zajednice na Kosovu, koji su ubrzali svoju kampanju za uvo|enje religiozne nastave u {kolu, no istovremeno se izra‘ava bojazan o riziku da takva reforma produbi me|uet- ni~ku podjelu u toj nemirnoj pokrajini.
2) Na po~etku {kolske godine 1999/ 2000. »zvijezde« nisu bili u~enici, nego sve- }enici. Prvoga rujna pravoslavni sve}enici i hod`e (muslimanski vjerski dostojanstve- nici) predvodili su molitve u svim osnov- nim {kolama u Makedoniji. Vjerski obre- di bili su sli~ni onima koji se odvijaju u crkvama i d`amijama, a jedina je razlika bila u tome {to je ovoga puta »vjerska zajed- nica« bila sastavljena od pone{to zbunjenih u~enika. Organizator te vjerske predstave bio je ministar prosvjete Nenad Novkov- ski koji je sâm odlu~io da prvi {kolski dan mora zapo~eti sve}eni~kim blagoslovom. Ravnatelji {kola, kojih je ve}inu imenovao ministar, poslu{ali su i nisu postavljali pre- vi{e pitanja. Potrudili su se da prona|u sve- }enike i hod`e. Ministar je osobno, u prat- nji svoje k}erke, prisustvovao obredu u Os- novnoj {koli Ljunan Lape, gdje je barem pet sve}enika molilo molitve njemu u ~ast.
* Autor ovdje misli na Srbiju i Crnu Goru (uklju~iv{i Kosovo) te Makedoniju (nap. prev.).
Bibliografija
BUJOR Nicolae – Rodica CALISTRU – Ion MAHU – Mihael SMEREA, Educatia moral- -spirituala (Ghid conceptual), ChisinAu 2001.
153
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
l’équipe de l’Education et de la Formation Oecuménique, Conseil Oecumenique des Eglises, br. 6/2000.
Le Courrier des Balkans, internet: www.balkans. eu.org.
Portalul »RUDN«, 29. 10. 2003 10:33 – V. V. Vanciugov; http://www.humanities.edu.ru: 8100/db/msg/39788.
Programe scolare pentru clasele I-a VIII-a, vol. 7, Aria curriculara – Om si societate, Religie, MEN, Bucuresti 1999.
Serviciul de informare na¶ionalA »CTpaHa.Ru«, Maria Sveònikova, 20 mai 2002; http://www. strana.ru/stories/01/08/27/2786/135632. html.
SIVERTSEV Mikhail, Religion et systeme educa- tiv en Russie, Journal on Multicultural socie- ties, Vol. 2, 2001, No. 2.
CIOBANU Mihaela, Legislatia civila cu privire la statutul religiei în scoala, u: »Dialog Teolo- gic. Revista Institutului Teologic Romano- -Catolic«, nr. 9, anul V, Sapientia, Iasi 2002.
COLISEE, Comite de liaison pour la solidarite avec l’Europe de l’Est, 2003, usp. www. colisee. org/article.
Conceptia predarii religiei crestin-ortodoxe, clasele I-IV, Biserica Ortodoxa din Moldova, Mit- ropolia ChisinAului si a Întregii Moldove, ChisinAu 2003.
CUCOS Constantin, Educatia religioasa. Repere teoretice si metodice, Editura Polirom, Iasi 1999.