KATOLIKI VJERONAUK

KATOLIKI VJERONAUKPrvo nastavno pismo

Za prvi razred srednje Pomorske koleza zanimanja:

tehniar za brodostrojarstvo pomorski nautiar

Izradio: Stipo eko, dipl. katehetaSplit 2009. god.

SADRAJ:

1.1. ZATO IVIMO? .. str. 3.1.2. TKO SAM JA? . str.4.

1.3. ZLO I PATNJA IVOTNI I RELIGIOZNI IZAZOV str.5. 1.4. ODNOS IVOTA I SMRTI str.7.KORITENA LITERATURA ..str.11.

KONTROLNA PITANJA str.12.

1.1 Zato ivimo ?Najvei i najtei problem ovjeka i njegovih traenja jest injenica da neto uope postoji. Zato nije nitavilo? Da je nekad bilo iz nita ne bi moglo nastati neto. Ne znamo kako su nastali svemir i zemlja. Znanost o tome malo zna, tek stvara teorije. Ne znamo odakle ljudi dolaze na zemlju i tko je odluio da ti ivi na zemlji ? Mnotvo ljudi kae da postoji ivot iza smrti. Drugi pak tvrde da ne postoji. Smrt je nepoznanica. emu onda ivjeti? Kako ivjeti?

Ne samo roenje i smrt nego i sve drugo,ovjeku je darovano. Nisi mogao birati hoe li biti muko ili ensko, pametan ili ne , zdrav ili bolestan, siromaan ili bogat itd. Nisi mogao birati oblik svoga tijela i kose, oiju itd.

Svaki je ovjek original i jedinstven u povijesti ovjeanstva. Samo si ti u nepreglednom mnotvu. Ti si kao osoba dragocjen. Bez tebe bi svijet bio siromaniji za jedan biser. Ti si eljeno bie, od Boga voljeno koji je htio da postoji, da se nekome svia. Ti si drago i voljeno bie.

Postoji li Netko tko te planirao i poslao u svijet, postoji li Bog? Bog je , ini se neistraiva nepoznanica. Ako uope neto postoji onda mora postojati Bog !, jer nikada nije bilo mogue da iz nitavila nastane neto. U odreenim trenucima ivota , uvijek iznova ovjek se pita, u njemu se budi znatielja : otkud sve tajne i ljepote prirode i tajne ivota uope, odakle svemir, ovjek, iva bia? Zato ivjeti ? Kamo ide ovaj ivot? to je s ovjekom poslije smrti? Je li sve oko nas sluaj ili nije? Kakva je budunost svijeta i ovjeka ?

Kad ispovijedamo svoju vjeru, kaemo Vjerujem u Boga Oca Svemoguega Stvoritelja neba i zemlje ,svega vidljivoga i nevidljivoga Stvaranje je temelj svih spasenjskih nauma Bojih, poetak povijesti spasenja , koji dostie vrhunac u Kristu. I obratno, Kristovo otajstvo baca odluujue svjetlo na tajnu stvaranja otkrivajui svrhu zbog koje je u poetku Bog stvorio nebo i zemlju . Govor vjere o stvaranju od temeljne je vanosti jer se tie samih osnovnih pitanja ljudskog i kranskog ivota: daje jasan odgovor kranske vjere na temeljno pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: Odakle dolazimo ? Kamo idemo ? Koje nam je porijeklo? Koja nam je svrha ? Odakle dolazimo i kamo ide sve to postoji?

Pitanje o porijeklu svijeta i ovjeka predmet je brojnih znanstvenih istraivanja koja su izvanredno obogatili nae znanje o starosti i razmjerima svemira, o postanku raznih oblika ivota i o pojavi ovjeka. Ta nas otkria pozivaju da se jo vie divimo veliini Stvoritelja, da mu zahvaljujemo za sva njegova djela i za mudrost koju daje uenjacima i istraivaima. Oni mogu rei sa Salomonom: On mi je podario istinsku znanost o svemu to jest, nauio me sustavu svijeta i svojstvima prapoela () jer me je pouavala mudrost, umjetnica u svemu (Mud 7,17.21 ) . Ljudski razum moe nai neki odgovor na pitanje o poecima. Da postoji Bog Stvoritelj, sa sigurnou se moe spoznati po njegovim djelima, svjetlom ljudskog uma, iako je ta spoznaja esto zamraena i izobliena zabludom. Vjerom spoznajemo da je svijet rijeju Bojom stvoren, da ono to vidimo nije postalo iz onoga to se opaa ( Heb 11,3 ). I u starim religijama i kulturama nalaze se brojni mitovi o poecima i porijeklu svijeta. Neki su filozofi rekli da je svijet Bog, ili da je razvitak svijeta razvitak Boga ( panteizam ). Drugi su rekli da postoje dva vjena poela, Dobro i Zlo, Svjetlo i Tama, u trajnoj borbi ( dualizam, maniheizam ). Nadalje neki doputaju da je Bog stvorio svijet, ali kao neki urar , koji ga je nakon stvaranja prepustio samom sebi ( deizam ). Drugi konano ne prihvaaju nikakvo transcedentno porijeklo svijeta, nego vide u njemu puku igru tvari, koja bi vjeno postojala ( materijalizam ).Svi ti pokuaji tumaenja svjedoe kako se trajno i posvuda postavlja pitanja o poecima . To je traenje vlastito ovjeku.

Temeljna istina koju Pisma i Predaja postojano nauavaju i slave jest Svijet je stvoren na slavu Boju . Bog je sve stvorio , tumai sveti Bonaventura: ne da slavu uvea, nego da slavu oituje, da svoju slavu priopi ili kako kae sveti Toma Akvinski : Kljuem ljubavi otvorio je ruku, i proizioe stvorovi. Stvorenje ima svoju vlastitu dobrotu i savrenost, ali iz Stvoriteljevih ruku nije izilo posve zavreno. Stvoreno je kao neto na putu prema nekom konanom savrenstvu za koje ga je Bog odredio i koje jo treba dostii. Raspored ( plan ) po kojem Bog vodi svoje stvorenje prema tom savrenstvu zovemo Bojom providnou. Bog je vrhovni Gospodar svog nauma. Ali da ga ostvari ,slui se i stvorovima. To nije znak slabosti nego veliine i dobrote Svemoguega Boga. Ljudima Bog daje i mo da imaju slobodu udjela u njegovoj providnosti; povjerava im da podvrgnu zemlju i ovladaju njome; da usavre sklad za dobro svoje i za dobro blinjih. Iako su ljudi esto nesvjesni suradnici volje Boje, mogu oni i promiljeno ui u boanski plan svojim inima, svojim molitvama, pa i svojim patnjama.

Budui da je stvorenje izvedeno Bojom silom, mudrou i dobrotom iz niega, ono ne moe nita ako se otkine od svog izvora : jer stvorenje bez Stvoritelja iezava jo manje moe postii posljednju svrhu bez pomoi milosti.

vrsto vjerujemo da je Bog Gospodar svijeta i povijesti. Ali nama su putovi njegove providnosti esto nepoznati. Tek na kraju povijesti, kad zavri naa djelomina spoznaja, kad budemo gledali Boga licem u lice ( 1 Kor 13,12 ) , bit e nam potpuno znani putovi, kojima je , pa i kroz drame zla i patnje, grijeha, Bog vodio svoje stvorenje. ( KKC ; 279 314 ).

1.2 Tko sam ja ? Upoznati i prihvatiti sebe

Ja sam jedinstvena osoba

Moju originalnost Netko je projektirao Jedan francuski znanstvenik elio je istraivati pustinju. Da se ne bi izgubio u beskrajnim prostranstvima, uzeo je za vodie nekoliko beduina. Svake veeri, kad bi se sunce pribliilo zapadu, beduini bi po pijesku prostrli tepihe i uzdigli Bogu veernju molitvu. Promatrajui to, znanstvenik upita jednoga: to to radi ?- Molim se, odgovori beduin. A kome ? Allahu! Jesi li ga moda vidio, uo, dotakao? Ne!,odvrati beduin. Onda si blesav, zakljui znanstvenik. Slijedeeg jutra, tek to je iziao pred svoj ator, znanstvenik e beduinu: Noas je morala ovuda proi deva: - Jeste li je vidjeli, uli, dotakli? Upita beduin. Ne ! uzvrati istraiva. Onda ste vi stvarno udan znanstvenik.- Ali ovjee, oko atora su njeni tragovi. Sunce je ve bilo na usponu. Prekrasno, kako to zna biti samo u pustinji. Beduin upre prstom prema nebu i ree : Pogledajte, zar i to nisu nekakvi tragovi.?Pitanja:1.Koju istinu donosi pria o znanstveniku i beduinu ?

1. U koju biste kategoriju svrstali znanstvenika, a u koju beduina ?

2. Je li sigurnije ono to spoznaje razum ili srce, zato ?ovjek je bitno povijesno bie. Tijelom je vezan za prostor i vrijeme, a milju je slobodan od njih i moe boraviti u svakom djeliu kugle zemaljske, moe polaziti u prolost i budunost, traiti istinu svih stvari i ponirati u bit stvorenih bia. Svojom svijeu izdie se nad sva stvorenja, a savjeu razluuje dobro i zlo. Stvaralac je na podruju znanosti i svih grana umjetnosti. Istina, dobrota i ljepota sadraji su njegovih misli i tenji.

ovjek je sloeno bie. U njemu su stopljena dva svijeta: vidljivi i nevidljivi , materijalni i duhovni, prolazni i neprolazni.

Temeljne dimenzije koje ga ine ovjekom su:

Dimenzija postojanja ivot

Dimenzija tjelesnosti tijelo

Dimenzija razumnosti razum

Voljna dimenzija volja

Dimenzija drutvenosti zajednitvo ivota

Dimenzija religioznosti otvorenost prema Viem biu.

ovjek sebe doivljava kao cjelinu tijela i due , razuma i volje, srca i savjesti.

1.3 Zlo i patnja-ivotni i religiozni izazovBog je beskrajno dobar i sva su njegova djela dobra. Ipak nitko ne izmie iskustvu patnje, zla u prirodi koja se ini kao vezana s ogranienjima koja su vlastita stvorenjima a napose na izmie problemu moralnog zla. Odakle dolazi zlo? Traio sam odakle dolazi zlo i nisam naao rjeenje, kae sv. Augustin, a njegovo bolno iskustvo traenja nai e rjeenje samo u obraanju ivome Bogu. Jer se otajstvo bezakonja ( 2 Sol 2,7 ) rasvjetljuju samo svjetlom otajstva bezakonja ( 1 Tim 3,16 ). Objava boanske ljubavi u Kristu oitovala je ujedno veliinu zla i preobilje milosti.

Stvarnost zla razjanjava se samo u svjetlu boanske Objave. ovjek bez Objave moe pasti u napast da zlo tumai kao nedostatak rasta, kao neku psiholoku slabost, neku zabludu Samo kad se poznaje Boji naum o ovjeku, shvaa se da je grijeh zloporaba one slobode koju Bog daje stvorenim osobama da mogu ljubiti boga i ljubiti se meusobno.

Izvjetaj o padu ( Post 3 ) upotrebljva slikovit govor, ali izlae pradogaaj, neto to se dogodilo u poetku ljudske povijesti. Objava nam daje siugurnost vjere da je cijela ljudska povijest oznaena istonim grijehom to su ga slobodno poinili nai praroditelji. Iza neposlunog i zbora naih praroditelja nalazi se zavodniki glas koji se protivi Bogu, a koji ih je iz zavisti strovaljuje u smrt. Pismo i crkvena predaja vide u tome biu palog anela, zvanog Sotona ili avao. Crkva ui da je on bio najprije dobar aneo, stvoren od Boga. avao i ostali demoni stvoreni su od Boga po naravi dobri, ali su od sebe postali zli ( IV. Lateranski sabor ) Pismo govori o grijehu tih anela.( 2 Pt 2,4 ) Taj se pad sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bia i neopozivo otkloniti Boga i njegovo kraljevstvo. Odraz te pobune vidimo iz zavodnikovih rijei Bit ete kao Bog ( Post 3,5 ).avao grijei od poetka ( Iv 3,8 ), on je otac lai (Iv 8,44 ). Ono to ini da grijeh anela ne moe biti oproten jest neopoziv znaaj aneoskog izbora, a ne manjak beskonanog Bojeg milosra. Nema kajanja za njih kao to nema kajanja za ljude nakon smrti ( Sv. Ivan Damaanski ).

Pismo potvruje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva ovjekoubojicom od poetka ( Iv 8,44 ), koji je i Isusa pokuao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. Sotonina mo nije beskonana. On je samo stvorenje, mono zato to je isti duh, ali ipak samo stvorenje. Iako Sotona u svijetu djeluje mrnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i prouzrokuje teke tete duhovne i tjelesne- boanska providnost doputa to djelovanje., snano i blago upravljajui ljudskom i svjetskom povijeu. To boansko priputanje avolskog djelovanja velika je tajna, ali mi znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro ( Rim 8,28 ).

Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i postavio ga u svoje prijateljstvo. Kao duhovno stvorenje ovjek moe ivjeti to prijateljstvo samo ako se slobodno podredi Bogu. To je ono to izraava zabrana ovjeku da jede sa stabla spoznaje dobra i zla, jer dan kad bude jeo, umrijet e / Post 2,17 ). ovjek ovisi o Stvoritelju: podvrgnut je stvorenjskim zakonima i moralnim pravilima koja ravnaju uporabom slobode. ovjek napastovan od avla pustio je da mu u srcu zamre povjerenje prema Stvoritelju i zlorabei slobodu, nije posluao zapovijed Boju. U to je bio prvi ovjekov grijeh. Svaki grijeh nakon toga bit e neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovu dobrotu. U tom je grijehu ovjek sam sebe pretpostavio Bogu, a time je prezreo Boga: izabrao je sebe nasuprot Boga, protiv zahtjeva svoga poloaja kao stvorenja, a otud i protiv svoga vlastitog dobra. Pismo pokazuje dramatine posljedice toga prvog neposluha. Adam i Eva smjesta gube milost izvorne svetosti. Plae se od Boga o kojem su stvorili krivu sliku, to jest kao Boga ljubomorna na svoje povlastice. Tim je razoren sklad koji je zahvaljujui izvornoj svetosti, u njima vladao, slomljeno je gospodstvo duhovnih moi due nad tijelom, povezanost mukarca i ene podvrgnuta je napetostima, odnosi e im biti u znaku poude i gospodarenje. Sklad stvorenja naruen je. Zbog ovjeka stvorenje je podvrgnuto prolaznost. I na kraju ostvarit e se posljedica izriito najavljena za sluaj neposluha. Smrt ulazi u povijest ovjeanstva. Nakon prvog grijeha, nastaje prava provala grijeha koja preplavljuje svijet: Kainovo bratoubojstvo Abela, opa pokvarenost kao posljedica grijeha. Pismo i crkvena predaja neprestano podsjeaju na prisutnost i openitost grijeha i ovjekove povijesti.

Po Objavi Adamov grijeh zarazuje svu ljudsku narav koju e oni prenijeti u palom stanju. To je grijeh koji e svemu ovjeanstvu prenijeti razmnoavanjem, to jest prenoenjem ljudske naravi liene izvorne svetosti i pravednosti. Istoni grijeh nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg osobne krivnje. To je nedostatak izvorne milosti i pravednosti.

Kranstvo u KRIST vide novog Adama koji e nau palu narav uzdii do onoga da nam je Kristova milost darovala bolja dobra nego ona koja smo demonskom zaviu izgubili.

1.4 Odnos ivota i smrti

Smrt utkana u ivot. Neraskidiva povezanost

Smrt je kraj svega ( materijalistiki pogled na svijet )

Reinkarnacija

Uskrsnue tijela i ivot vjeni

Oduvijek je u svijesti ovjeka prisutna injenica neizbjene patnje i smrti. Svi znamo da u ivotu ima patnje i da smrt eka svakog ovjeka. To nije sporno. No,postavlja se pitanje : to je smrt u sebi? . Smrt kao da dovodi u pitanje sve to je ovjek svojim stvaralatvom postigao,pobija umiljenost monih i znanje koje ovjek stjee za ivota. Odnos prema smrti i patnji definira uveliko i sam odnos prema ivotu.

Postoje razliiti pristupi i odgovori na pitanje smrti:

Dvije velike filozofske struje koje su prevladavale u antikom svijetu, epikurejci i stoici, dre da je smrt kraj svega. Za Epikura ovjek je skup atoma ( materijalistiki pogled ),agregat koji se nakon smrti raspada. Uzaludan je strah od smrti, jer je to jedno obino nitavilo, nita.

Za stioke kao i za ostale panteiste, smrt je trenutak kada moje postojanje prelazi u sveukupnost postojanja ( kao kap tinte rasplini se moj ivot u oceanu sveukupnosti, totaliteta ).Moj je ivot, u trenutku smrti apsorbiran, utopljen u "sve ". Ma koliko izgledali razliiti, ova dva poimanja smrti su ista to se tie ovjeka. ovjek kao takav se svakako gubi, nestaje.

Smrt je kraj jednog 'nita' , odnosno ovo je gledite onih koji prihvaaju 'metempsihozu',tj seljenje due. Jer, ako nakon ovoga postojanja 'dua' prelazi u neko drugo postojanje, u njoj dakle nije nita definirano Odnosno, ta dua se moe stalno mijenjati, ono to je izgubila ponovno e nai, ono to je stekla moe izgubiti prema tome smrt je kraj neega to u sebi i nije odreeno.

Ako je smrt tako nevana, onda ni ivot nije puno vaniji. Osoba, kao neponovljivo duhovno- tjelesno bie, ne postoji.?Ja' zapravo i nisam ja, jer moja dua ne odreuje mene kroz moju tjelesnost, sam, ateizam sebi ne pripadam.

Vjerovanje u reinkarnaciju kao da potvruje ' ivot poslije ivota', jer dri da besmrtni dio bia ( atma ) ne propada nego poprima neki drugi tjelesni oblik ( ovjek, ivotinja ili biljke ). Meutim, i ovdje se gubi pojam osobe ,tj. ovjeka kao neponovljivog jedinstva due i tijela. 'Ja' se gubi ( gubi se svijest o sebi ) i ivot time gubi na vanosti. Kroz reinkarnaciju ili ponovno roenje sva ljudska bia snose posljedice svojih djela. Vrijednost djelovanja njihova tijela, njihova govora i misli u prijanjim ivotima odreuje okolnosti njihova ponovnog roenja. ( Uenje Bude osnivaa budizma )

Kransko vjerovanje u besmrtnost due i uskrsnue tijela, vjeruje da je svaki ovjek neponovljivo jedinstvo due i tijela ( 'JA' je samo moj i samo moja dua od Boga je stvorena ; i moj 'JA' je istovremeno moje tijelo i nitko drugi ne moe 'dobiti' moju duu. Osoba nikad ne prestaje ivjeti, samo to nakon smrti ovo tijelo, jer je nesavreno, treba biti usavreno i ponovno stvoreno za vjeni i novi ivot u Kristu.

Smrt je prijelaz u ivot. Smrt je najsigurnija stvarnost! " Ljudima je jednom umrijeti,a potom na sud!" ( Heb 9,27).im se ovjek rodi, dovoljno je zreo da umre. Izmeu datuma roenja i datuma smrti samo je jedna crta. Jednom e za mene govoriti:"ivio jebio jeradio je"Poslije toga doi e narataji i pitati:"Tko je on bio..to je radio?"A onda e nastati tiina: nitko nita o meni nee znati, nee govoriti.

Smrt je najvanija stvarnost! U kakvu u stanju i raspoloenju umrijeti? Isus upozorava:" Zato i vi budite pripravni, jer u as kad se i ne mislite Gospodin va dolazi" ( Mt 24,42-44).Vjera mi kae" tvojim se vjernima Gospodine ivot mijenja a ne oduzima ! ( Predslovlje mise za pokojne ). Krist je svom smru otkupio cijeli svijet i otvorio mu vrata u ivot. Kranin kroz ta vrata prolazi u vjeni ivot. Trenutak smrti trebao bi biti svjesno izruenje svoga bia Bogu, dragovoljna rtva svoga sudjelovanja na Kristovom vjenom sveenitvu" za ivot svijeta".

Sv Ignacije Lojolski se u mladosti bojao smrti. U zreloj dobi se kajao to ivot nije bolje upotrijebio, pri koncu ivota plakao je od sree pri pomisli na smrt. Sv. Franjo Asiki pjeva smrti: "Dobro mi dola sestrice smrti"

Halil Dubran u "Proroku" veli: " Vi biste da doznate tajnu smrti? Ali kako ete je nai ako je ne potraite u srcu ivota? Jer ivot i smrt jedno su, kao to su jedno rijeka i ocean. U dubini vaih nada i enji lei vae znanje o onostranom. I to je prestati disati, ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka, da se moe uzdii i potraiti BOGA neoptereena? I kad zemlja zatrai nae udove, tek e te onda istinski proplesati ."

O svojoj smrti odluujem ja i to sada, u ovom trenutku. Sada u otvoriti svoje srce, cijelo svoje bie i u poniznosti i ljubavi predati se Bogu kao da je moj posljednji as.

" VJERUJEM U USKRSNUE TIJELA " vrsto vjerujemo i nadamo se da e kao to je Krist uskrsnuo od mrtvih te ivi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek ivjeti s uskrslim Kristom i da e ih on uskrisiti u posljednji dan. Kao to je bilo njegovo ,tako e i nae uskrsnue biti djelo Presvetoga Trojstva. Izriaj 'tijelo' oznauje ovjeka u stanju slaboe i smrtnosti ,a " uskrsnue tijela" znai da poslije smrti nee ivjeti samo dua ,nego da e i naa " smrtna tijela " oivjeti.

to znai uskrsnuti? Po smrti, dijeljenjem due i tijela, tijelo se ovjekovo raspada, dok dua ide u susret Bogu, ekajui da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog e povratiti nepokvarljiv ivot naim tijelima sjedinjujui ih s naim duama, snagom Kristova uskrsnua.

Tko e uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli" koji su dobro inili na uskrsnue ivota, a koji su radili zlo na uskrsnue osude( Iv 5,29 ).

Kako? Krist je uskrsnuo s svojim vlastitim tijelom:" Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! (Lk 24,39 ),ali se nije vratio u zemaljski ivot. Tako e isto u njemu svi uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima ,koja sada imaju ,samo e biti to tijelo preobraeno u slavno tijelo, u tijelo 'duhovno'. ( Vidi 1 Kor15,35-37;42.52-53 ). Vano je napomenuti da ve sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobraenja naega tijela po Kristu.

Kada? Konano u ' posljednji dan' na svretku svijeta. Uskrsnue mrtvih duboko je povezano s Kristovim drugim dolaskom (paruzija). Jer sam e Gospodin na zapovijed, na glas arkanelov, na zov trublje Boje sii s neba. I najprije e uskrsnuti mrtvi u Kristu.( 1 Sol 4,16).

Da se uskrsnue dogodi treba nam umrijeti s Kristom, treba se ' iseliti iz tijela i naseliti kod Gospodina'( 2 Kor 5,8 ).Pri tom odlasku koji je smrt ,dua se dijeli od tijela. Zagonetka ljudskog poloaja dostie vrhunac pred smru. U neku ruku tjelesna je smrt naravna, ali za vjeru ona je 'plaa grijeha'. U smrti Bog ovjeka zove k sebi. Zbog toga kranin moe prema smrti osjetiti elju kakvu je iskusio sv. Pavao "elja mi je otii i s Kristom biti" (Fil 1,23 )

Smrt je svretak ovjekova zemaljskog hodoaa, svretak vremena milosti i milosra koje mu Gospodin prua da ostvari svoj ovozemni ivot prema Bojem nacrtu i da odredi svoju konanu sudbinu. Kada zavri jedan tijek naega zemaljskog ivota vie se neemo vraati da ivimo druge zemaljske ivote. Ljudi samo jednom umiru. Poslije smrti nema ponovnog roenja reinkarnacije.

Sveti Franjo Asiki ovako pjeva smrti:

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nau tjelesnu Smrt,

Kojoj nijedan ovjek ne moe izmai.

Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu;

Blago onima koje smrt nae

Po tvojoj svetoj volji.

Jer im druga smrt nee nanijeti zla.

Majku Boju molimo uvijek za zagovor na asu smrti nae kao i sv. Josipu zatitniku dobre smrti.

Saetak

Smrt je utkana u ivot. Ona je sastavno dio naeg svijeta, naeg ivota. Neraskidivo je povezana sa naim ivotnim putem. Je li smrt doista kraj naeg bivovanja, naeg postojanja ili je to upravo poetak neeg novog, drugaijeg. Postoje mnoga razmiljanja o odnosu ivota i smrti. Jedna od tih razmiljanja koja mi nazivamo materijalistiki pogled na svijet kae da prestankom biolokog ivota prestajemo postojati. Taj pokret nastao je ve u staroj Grkoj a procvat doivio u 17.; 18. i 19. stoljeu.

Drugi pogled na smrt daje reinkarnacija od latinskog ( re+ inkarnatio ) ponovno raanje, utjelovljenje , po vjerovanju budista o seobi dua. to manje utjelovljenja to prije spajanje sa svemirom. Dua po vjerovanju budista , seli u razne vrste materijalnih tijela od ovjeka do mnogobrojnih vrsta ivotinja.

Uskrsnue je vjerovanje da je Bog Otac Gospodina naega Isusa Krista iz Nazareta uskrisio ( resurectio opet ustati, podii se , ustati iz mrtvih, preporod , obnova ) od mrtvih i objavio njegovu pobjedu nad smru. Uskrsnue svih mrtvih na posljednjem sudu nauava i idovstvo, islam i naravno kranstvo. Zato mi u simbolu vjere ili ispovijedi vjere govorimo vjerujem u uskrsnue mrtvih i ivot buduega vijeka.Veernji susret

Isuse, dooh Ti rei, kako me u grlu gui,

od isplakanih suza kako me boli u dui.

Dooh Ti aptat kao mi kri izrani rame

i kako ga teko nosim

jer je preteak za mene.

Dooh Ti se tuit u suton ovoga dana,

jer me odvie pee i boli ova rana.

Kleknuh da Ti se jadam,

ali me zbuni tvoje raspelo.

iak Ti osvijetli lice,

raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmuen, izboden, raspet i sam,

o, Boe, to da se tuim,

pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo uti,

nikome se potuio nisi,

a Tvoje presveto tijelo

stravino na kriu visi.

Probodene noge i ruke,

probodeno je srce Tvoje.

Kako je tuga tvoja teka

i sitne boli moje.

Isuse, dooh Ti se jadati u suton ovoga dana,

al' motre Tebe, ieznu moja rana. to obuhvaa pojam smisao?Odakle dolazimo?

Kamo idemo?

Koja je budunost svemira, svijeta, ovjeka?Koja je svrha stvaranja?Stvorenost svijeta?Porijeklo svijeta?Koja je temeljna poruka sv. Pisma i Predaje glede stvaranja?Pojam Boje Providnosti?Prepoznajem li Boje tragove?Koje su temeljne dimenzije ovjekova bia?ovjek je drutveno bie. Kako ta injenica utjee na njegov osobni rast i razvoj?

Zbog ega ovjek u potpunosti ne posjeduje svoje tijelo?

Odakle zlo?Prisutnost zla i patnje u svijetu?

Pad anela?

Istoni grijeh?

Koje su posljedice otpada od Boga?Tko je novi Adam?

Objasnite stoicizam, epikureizam, maniheizam, nihilizam glede podrijetla zla i patnje?to je reinkarnacija?

Koritena literatura:

"TRAITELJI SMISLA" vjeronauni udbenik za prvi razred srednje kole,KSC,Zagreb,2003.

BIBLIJA, Kranska sadanjost, Zagreb, 1987.

OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod Miroslav Krlea,Zagreb,2002.

RELIGIJE SVIJETA, Enciklopedijski prirunik, Grafiki zavod Hrvatske i Kranska sadanjost, Zagreb, 1991.Kontrolna pitanja prvo nastavno pismo

1.to podrazumijeva pojam smisao ivota? (odgovor str. 3.)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------2.Koja su temeljna ivotna pitanja? (odgovor str. 3.)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------3. Koje su temeljne dimenzije ovjekova bia? (odgovor str. 5.)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------4.to kranstvo govori o podrijetlu i smislu zla i patnje? (odgovor str. 5.)----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------5.to je reinkarnacija ? (odgovor str. 7.)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Nastavna cjelina

U potrazi za smislom

PAGE 12