Download pdf - VJERONAUK KAO NASTAVNI CONSTANTIN CUCOS PREDMET U

141

Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...

VJERONAUK KAO NASTAVNIPREDMET U ZEMLJAMA

S PRAVOSLAVNOM VE]INOMU ISTO^NOJ EUROPI

CONSTANTIN CUCOS

Faculté de Psychologie et Sciences de l’EducationUniversité »Al. I. Cuza«Rue Toma Cozma, nr. 3700554 IasiRumunjska Primljeno: 13. 5. 2004.

Izvorni znanstveni radUDK 268(4-11):281.9

Saètak

O vaj tekst je panoramski pregled {kolskoga vjeronauka u zemljama s pravoslavnom ve}inom u Isto~noj Europi, jer polazi od pravnoga stanja, a bavi se ~ak i

didakti~kim prakti~nim pitanjima u pravom smislu rije~i. Prostor pravoslavne duhov-nosti nudi heterogenost situacija i iskustava s obzirom na pou~avanje religije u {koli.Zajedni~ko obilje‘je predstavlja tranzicija, eksperimentiranje, prijelaz od empirijskihformula, eseja i pogre{aka na koherentne, racionalne i usavr{ene strategije. O~it jemalen, ali izrazit napredak od amaterizma do profesionalizma.Klju~ne rije~i: školski vjeronauk u zemljama pravoslavne ve}ine u Isto~noj Europi

1. NEKOLIKO OP]IH PRIMJEDBI

Religijsko i odgojno podru~je u zem-ljama Isto~ne Europe razvija se neovisnojedno o drugome, razli~itim ritmom, slije-de}i logiku posebne interakcije s politi~-kim, ekonomskim i kulturalnim podru~-jem koje je vrlo raznoliko i razli~ito. Svakazemlja razvija svoj vlastiti identitet ovisnoo politi~kim, ekonomskim, dru{tvenim ikulturalnim promjenama.

Iskustvo religiozne pouke u {koli novi-jega je datuma. Rije~ je o oko ~etrnaest go-dina kada je posrijedi Rumunjska, oko 6do 7 godina u slu~aju Moldavije, Rusije iUkrajine, tri do ~etiri godine u Bugarskoj,a gotovo da i ne postoji u zemljama neka-da{nje Jugoslavije, zbog nepovoljnih ideo-lo{kih i politi~kih prilika. Odgojna praksareligiozne pouke izme|u dva svjetska ratanije vi{e primjerena s didakti~koga, peda-go{koga i filozofskoga gledi{ta.

Religija kao {kolski predmet u pravo-slavlju jo{ uvijek nema jedinstven status s

didakti~kog i formalnog gledi{ta. Dok je uGr~koj i Rumunjskoj {kolski vjeronaukobavezni predmet, u drugim zemljama,kao {to su Ukrajina, Moldavija i Rusija, toje fakultativan ili izborni predmet, ili pakizvan{kolski ili kvazi{kolski predmet kao uzemljama nekada{nje Jugoslavije. Prematome, simboli~ko umanjivanje vrijednostidoga|a se zbog njegovoga neobaveznogdidakti~kog statusa.

Nova kulturalna i politi~ka kretanja(otvaranje, po~etak demokratizacije) moguomogu}iti uno{enje duhovnoga u {kolu,otvaranjem {kola za religiozne vrednotekoje su bile toliko ismijavane i kritiziraneu pro{losti. @elja za religioznim vredno-tama izvanredno je sna‘na na Istoku, bu-du}i da su one bile asimilirane u slobodu,osobnu intimnost, dostojanstvo i ~ovjeko-vu emancipaciju, a to su vrednote koje suljudima dugo vremena nedostajale.

Upravo opisana situacija name}e velikuodgovornost. Potrebno je ukloniti oportu-nizam i amaterizam kada je rije~ o uvo|e-

CORE Metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

https://core.ac.uk/display/19542895?utm_source=pdf&utm_medium=banner&utm_campaign=pdf-decoration-v1

142


nju {kolskog vjeronauka. Ne smije se do-goditi neuspjeh! Uvo|enje religije u {kolunije samo problem Crkve ili {kole negosveukupnoga dru{tva koje tra‘i upori{takoja vrednuju ono {to je vje~no. Po‘eljnaje komplementarnost djelovanja i suradnjeme|u religioznim, odgojnim, pravnim,politi~kim i ekonomskim ~imbenicimaumjesto jednostranih, izdvojenih i autar-ki~nih djelovanja. S tehni~kog odnosno di-dakti~nog gledi{ta, najve}a je zada}a naprofesorima, pedagozima, {kolskim ravna-teljima jer se upravljanje jednim predme-tom odnosi na {kolsko osoblje a manje naone izvana koji nisu dostatno kompetentni.

U nekim situacijama postojao je rizikzamjene religioznog odgoja katehizacijom(jo{ uvijek postoji to isku{enje). Ka‘e se daje u Pravoslavnoj crkvi katehizacija slabija,~e{}e je bez posebnog predmeta kako je tonpr. u Katoli~koj crkvi. Mnogi roditelji,sve}enici pa i sami {kolski vjerou~itelji mi-slili su da se na satovima {kolskog vjero-nauka u~enika duhovno uvodi u odgova-raju}e bogoslu‘je. To se doga|alo i stoga{to je, barem na po~etku, sat nastave {kol-skog vjeronauka bio pretvoren u propovi-jed ili u katehetski susret. Zbog svega togamnogi su se slo‘ili ili se nisu slo‘ili s uvo|e-njem vjeronauka u {kolu.

Jedna od prednosti toga duhovnog uskrs-nu}a (uvo|enja religije u {kolu) je u ~inje-nici da se to doga|a u razdoblju kulturnogpreoblikovanja Europe te pravne i diplo-matske revalorizacije. Proces uvo|enja reli-gije u {kolu mo‘e od po~etka spojiti di-namiku koja }e dulje vrijeme obilje‘avatina{ kontinent, na~ela koja su toliko nu‘naaktualnom svijetu kao {to su po{tivanjekonfesionalne razli~itosti, interkulturali-zam, tolerancija i me|usobno po{tivanje.

U ve}ini slu~ajeva, inicijativa uvo|enjareligije u {kolu dolazila je od sve}enstva,bilo onoga koje je u ve}ini ili onoga koje je

u manjini, koje se pomo}u diplomacije,uvjeravanja i ustrajnosti borilo svim zakon-skim, politi~kim i osobnim sredstvima zato kulturno uskrsnu}e. Pomagali su mupredstavnici lai~ke zajednice, ljudi kulture– gra|ansko dru{tvo op}enito. Najbrojnijezapreke postavljala im je nekolicina politi-~ara, prista{a ili nositelji drevnih totalitar-nih re‘ima.

Politi~ki re‘imi, ali i dijelovi pu~anstva,slagali su se i jo{ se uvijek sla‘u s okuplja-njem oko religioznih vrednota ~ak i na na-cionalisti~kim i etni~kim temeljima. Jedniu religioznim vrednotama vide samo pri-godu za nacionalno ili etni~ko ponovnopotvr|ivanje ili nadmo}. Takav je stav vrloopasan i {kola ne smije biti dio takvih na-stojanja, naprotiv. Religija se, naime, mo‘eiskoristiti za manje ~asne ciljeve.

Kako se ne bi upalo u upravo spome-nutu opasnost, nazna~eno je da se prou~a-vanje religije, s institucionalnog stajali{ta,ostvaruje na razini lai~kih institucija – na-pose {kole, koje mogu jam~iti odre|enu»neutralnost« i deontolo{ku kontrolu. Uproblemati~nim situacijama religijskogpluralizma koji jo{ uvijek uzrokuje sukobe(slu~aj zemalja biv{e Jugoslavije), lai~keustanove moraju mudro bdjeti nad timprocesima. Lai~nost u tom slu~aju moèsprije~iti prozelitizam i religiozni funda-mentalizam. Sâm program za predmet reli-gije mora biti zami{ljen u komparativnom,interkulturalnom obliku tako da ujednobude manje usredoto~en na konfesionalnogledi{te. Dekonfesionalizacija, makar djelo-mi~na, opravdava se u kriznim situacijama.

U zemljama u kojima postoji o~ita reli-giozna homogenost, lak{e je osigurati reli-giozni odgoj, budu}i da su strategije uvo-|enja religije naprednije. Religijski plura-lizam stvara brojne pote{ko}e na razini{kolske politike i strukturiranja kurikulu-ma za predmet religije.

143


2. RELIGIJA U [KOLI(prikaz po zemljama)

2.1. Gr~ka

Gr~ko zakonodavstvo podupire reli-gioznu pouku u {koli u skladu s nacional-nim zahtjevima i europskim standardimakojima se moralo prilagoditi.

Religiozni odgoj u Gr~koj ima kao na-~elo princip slobode religioznog izra‘ava-nja koje odre|uje ~l. 13. Ustava i ~l. 9. Eu-ropske povelje o ljudskim pravima. S ob-zirom na gra|anska i politi~ka prava, u ~l.18. u ~etvrtom stavku Povelja predvi|a ida se »dr‘ave potpisnice ove Povelje obve-zuju po{tivati slobodu roditelja ili zakoni-tih staratelja te, ako to bude potrebno, osi-gurati religiozni i moralni odgoj u skladu snjihovim vlastitim uvjerenjima«. U dru{-tvu u kojemu se iskazuje veliko pristajanjepu~anstva uz jednu religiju – kao {to je slu-~aj u Gr~koj – dr‘ava se uklju~uje u orga-niziranje religioznog odgoja u skladu s ve-}inskim vjerovanjem, pravoslavljem (oko90%). Istovremeno, ako neko dijete nijepravoslavno, ono – na obi~nu zamolburoditelja ili ravnatelja {kole – ima pravo neprisustvovati satovima religiozne pouke.Religijske manjine, kojih je sve vi{e u Gr~-koj, zbog pove}anja broja ekonomskih use-ljenika ili politi~kih izbjeglica, pretvorilesu gr~ko dru{tvo u dru{tvo koje je sve vi{emultireligijsko i multikulturalno. Zbog to-ga su nastale nove {kole koje se nazivaju in-terkulturalnim {kolama u kojima nova {kol-ska populacija (oko 12%) mo‘e njegovatisvoju religijsku i kulturalnu razli~itost.

Pou~avanje religije u Gr~koj zapo~injeu tre}em razredu osnovne {kole i nastavljase tijekom sveukupnog obaveznog {kolo-vanja. U zadnjem razredu drugoga stup-nja religija se u~i uz filozofiju, povijest,strane jezike i politi~ke znanosti u svimvrstama srednjih {kola. Kao i svi drugi na-

stavni predmeti, religiozni odgoj se odr‘a-va prema programima i priru~nicima {tosu ih priredili crkveni predstavnici i nastav-nici koji pou~avaju taj predmet.

2.2. Rumunjska

Zakonske odredbe koje podr‘avajuostvarivanje institucionalnog religioznogodgoja u prvom su redu Ustav i Zakon o{kolstvu iz 1995. Ti dokumenti odre|uju:

»Sloboda misli i mi{ljenja, kao i slobodareligioznog vjerovanja nikako se ne moguograni~avati... Roditelji ili staratelji imajupravo osigurati, u skladu s vlastitim uvje-renjima, odgoj maloljetnog djeteta za kojesu odgovorni« (Rumunjski Ustav, ~l. 29).

»Okvirni plan prvoga stupnja {kolo-vanja, gimnazija, liceja i strukovnih {kolauklju~uje religiju kao {kolski predmet, kaojedan od obaveznih predmeta. U~enik, udogovoru s roditeljima ili zakonitim stara-teljem, izabire za u~enje religiju ili vjero-ispovijest. Na temelju pisane molbe rodite-lja ili zakonitog staratelja, dijete moè nepoha|ati nastavu religije. U tom slu~ajunjegov {kolski program je bez toga pred-meta. Na isti se na~in postupa kada je rije~o u~eniku koji, zbog objektivnih razloga,nije imao uvjete za poha|anje toga pred-meta« (Zakon o {kolstvu br. 85/1995, iz-mijenjen vladinim odlukama br. 36/1997i br. 151/1999). înjenica je da ima vrlomalo slu~ajeva da u~enik ne poha|a nasta-vu vjeronauka na izri~it zahtjev roditelja.

Konfesionalna pouka u Rumunjskojtako|er postoji i u licejima i na fakulteti-ma vi{e vjeroispovijesti koji pripremajurazne bogoslu‘ne slu‘benike (sve}enike,crkvene pjeva~e, socijalne radnike itd.),kao i u osnovnim {kolama, gimnazijama ilicejima kojima upravljaju Crkve. Rumunj-ski zakon o {kolstvu u ~l. 9. izri~ito poti~etu vrstu {kola koje po{tuju didakti~ke pro-pise Ministarstva obrazovanja i znanosti.

144


Kao i nove ustanove za pou~avanje, i teprolaze proces ovjerovljenja u skladu sastandardima kvalitete, koje je odredila na-cionalna Agencija za vrednovanje.

U Rumunjskoj je religija kao predmetuklju~ena u kurikulum predmeta ~ovjek idru{tvo, uz povijest, zemljopis, gra|anski od-goj, filozofiju, psihologiju, i izvodi se kao i tipredmeti svugdje jedan sat tjedno. U prvomstupnju {kolovanja (I-IV. razred) i u dru-gom stupnju (V-VIII. razred) religija jeobavezan predmet, ali u srednjim {kolamapostaje fakultativan.

Nastava religije uvedena je u {kolu go-dinu dana nakon doga|aja iz 1989, na po-ticaj predstavnika rumunjskih Crkava i udogovoru s lai~kim vlastima (parlament,Ministarstvo obrazovanja itd.). Nakon ne-koliko prijelaznih godina (nepotpun pro-gram, nedostatak didakti~kih pomagala ipriru~nika, predava~i-sve}enici koji nisuosposobljeni za nastavnike itd.), danas senastava religije usavr{ava i ima didakti~kiplan sli~an drugim predmetima. Ako su napo~etku predava~i bili isklju~ivo sve}enici,danas tu pedago{ku aktivnost ostvarujuprofesori specijalizirani na teolo{kim fa-kultetima (pravoslavnim, rimokatoli~kim,grkokatoli~kim, reformiranim, baptisti~-kim itd.).

Pou~avanje religije u {koli izvodi se uzpo{tivanje nastavnih planova, {kolskih pro-grama i zakonodavstva koje se odnosi nanastavu. Religija je uklju~ena u {kolsku sat-nicu, vrednovanje se vr{i u skladu s pred-vi|enim {kolskim propisima i poznatimdidakti~kim zahtjevima. Pedago{ki dje-latnici se zapo{ljavaju pomo}u natje~ajakao i svi drugi nastavnici na razini inspek-torata pojedinih pokrajina u zemlji. Da bise mogao prijaviti na natje~aj, kandidatmora predo~iti preporuku crkvenih vlastikoje predstavlja, a koja se odnosi na nje-govo moralno vladanje. Pla}u i broj sati

utvr|uje dr‘ava u skladu sa {kolskim statu-tom i propisima nacionalnog Ministarstvaobrazovanja.

Osnovni programi nastave religije za-mi{ljeni su u jednokonfesionalnoj perspek-tivi, pripremili su ih stru~njaci teolozi iprofesori razli~itih struka. Za svaku vjero-ispovijest biraju se specifi~ne teme, a pod-ru~je isprepletanja za kr{}anske vjeroispo-vijesti je minimalno ili slu~ajno. Jo{ se nijedo{lo do timskog rada, barem u odre|enimokolnostima. Zajedni~ki su tim programi-ma isti okvirni ciljevi ({to netko podrazu-mijeva pod religioznim odgojem?) koji suodre|eni programima za sve vjeroispovi-jesti. To su:1. Spoznaja i ljubav prema Bogu kao te-

melj ~ovjekova otkupljenja i savr{enstva2. Poznavanje i prikladna uporaba govora

iz djelokruga religijskih vrijednosti3. Poznavanje po~etaka Svetoga pisma,

religijske tradicije i crkvene povijesti4. Formiranje kr{}anskih vrednota i osna-

‘enje stavova moralno-religioznog po-na{anja

5. Odgoj stavova prihva}anja, razumije-vanja i po{tivanja onih koji pripadajudrugoj vjeroispovijesti i uvjerenjima.1

Spomenimo da u sada{njem trenutkudrugi {kolski predmeti nisu »uskla|eni« sciljevima religioznog odgoja, nisu dovolj-no utemeljeni na duhovnosti koja se slaès kr{}anskim vjerovanjem. Nasuprot tome,mogu se uo~iti brojne informativne skupi-ne koje se formiraju s ateisti~kom orijenta-cijom, razjedinjene, isprekidane, protivnereligijskim vrednotama (usp. odre|eneteme iz priru~nika za biologiju, zemljopis,fiziku itd.). Mnogi {kolski predmeti ne sa-mo da ne doprinose olak{avanju religioz-

1 [kolski programi od I. do VIII. razreda, sv. 7, Reli-gija, MEN, Bukure{t 1999, str. 6.

145


nom odgoju nego naprotiv pro{iruju razli-ke, predstavljaju jednostrane perspektivepoimanja, siju smutnju ili otvoreno napa-daju jasne duhovne temelje.

2.3. Republika Moldavija

U ustanovama predsveu~ili{ne poukeRepublike Moldavije, moralno-religiozniodgoj, predvi|en za prvih {est razreda {ko-lovanja, ostvaruje se u skladu s ~l. 4. stav-kom 3. Zakona o obrazovanju koji predvi-|a da taj odgoj bude izboran i fakultativanza sva obrazovna razdoblja. U skladu spodacima {to ih je objavilo Ministarstvoobrazovanja i znanosti u Ki~inevu, sada jemoralno-religiozni odgoj uklju~en u pro-grame 35 dr‘avnih {kola u deset pokrajina,a odr‘ava ga 7 nastavnika laika i 24 pred-stavnika religija. Broj {kola u kojima sepou~ava religija pove}ava se ako se u njihubroje i one u kojima odgojitelji pou~a-vaju moralno-religiozni odgoj.

Sada se razmatra koncepcija pou~ava-nja religije u {koli, odnosno kr{}anski pra-voslavni {kolski vjeronauk na razini ki~i-nevske metropolitanske katedrale i cijeleMoldavije, radi ostvarivanja cjelokupnogodgojnog procesa. Okvirni ciljevi religioz-nog odgoja jesu:

1. Poznavanje i ljubav prema Bogu i nje-govoj Crkvi u skladu sa Svetim pismomi crkvenom predajom

2. Formiranje kr{}anskog stava prema svo-jim vr{njacima, dru{tvu i okru‘enju

3. Poznavanje uloge ~ovjeka na zemlji iformiranje kr{}anskoga stava.

Religiozni odgoj u Republici Moldavi-ji po ciljevima i sadr‘ajima slijedi praksu uRumunjskoj, ali se nagla{ava njegova ulo-ga u o~uvanju nacionalnih, povijesnih ikulturnih vrednota, u prepoznavanju od-re|enih korijena i povijesnih veza, u »po-

imanju pripadnosti pradjedovskoj Pravo-slavnoj crkvi i povijesnom, etni~kom i kul-turalnom prostoru«, u »o~itovanju toleran-cije ali i u postojanosti s obzirom na pluri-konfesionalnu stvarnost Moldavije«.2

Tu strategiju nadopunjuju i nastojanjanekolicine autora da senzibiliziraju odgo-vorne ~imbenike za moralno-duhovni (za-pravo religiozni) odgoj i za pripravu – podpokroviteljstvom Ministarstva obrazova-nja, znanosti, mladosti i {porta i Gradskogcentra za znanost, metodiku i moralno-du-hovni odgoj – pojmovnog vodi~a za du-hovno-moralni odgoj »Umije}e postajanja~ovjekom.«3

Uvo|enje religije u {kolu pretpostav-lja sljede}e uvjete:• izradu koncepcije pravoslavnoga

vjeronauka• ustroj kurikuluma toga predmeta• pripremu priru~nika• izradu prikladnih didakti~kih

materijala.

U ovome trenutku ostvaren je samo pr-vi uvjet, zasad samo pokusno. Kako se,zbog nedostatka ud‘benika i priru~nika zanastavnike, ne bi ugrozio proces pou~ava-nja koriste se oni koji su prire|eni u Ru-munjskoj (za {kole u kojima se pou~ava narumunjskom) i u Rusiji (za {kole u kojimase pou~ava na ruskom), kao i materijali izdrugih pravoslavnih zemalja. O~ekuje sepriprema i objavljivanje vlastitih ud‘beni-ka i priru~nika za nastavnike. Proces nes-metanog uvo|enja religije u {kole u Re-publici Moldaviji ote‘an je zbog komunis-ti~kog vodstva posljednjih godina.

2 La conception de l’enseignement de la religion chrétien-ne-orthodoxe, les classes I-IV, l’Eglise Orthodoxede Moldavie, la Cathédrale Métropolitaine de Ki-chinev et de Toute la Moldavie, Kichinev, 2003.

3 Usp. BUJOR – CALISTRU – MAHU – SME-REA, Education morale-spirituelle, 2001.

146


2.4. Bugarska

U Bugarskoj, koja broji 8,1 milijunastanovnika, pu~anstvo ima sljede}i religij-ski ustroj: 78% su pravoslavci, 16% mu-slimani, 15% protestanti, 0,5% ‘idovi, 0,2armenske vjeroispovijesti, a 4,3% su bezreligije.

Bugarski Ustav jam~i religioznu slo-bodu, ali opisuje »isto~nu kr{}ansku, pra-voslavnu religiju kao tradicionalnu religi-ju«. Vlada financijski potpomaè Pravo-slavnu crkvu, ali i brojne druge religioznezajednice za koje se drì da imaju va`nopovijesno mjesto u dru{tvu, npr. musli-mansku, katoli~ku i ìdovsku zajednicu.Razli~ite zajednice uglavnom osje}aju po-bolj{anje, ali i{~ekuju i odgovore na kon-kretne probleme, kao {to je pitanje pou~a-vanja islama u {koli za u~enike koji to ̀ ele,povrat vlasni{tva i pristup sredstvima dru{-tvenog priop}avanja.

Nakon demokratskih promjena 1989.godine, pitanje odnosa izme|u Crkve, {ko-le i dr‘ave postavljeno je i u Bugarskoj.Najvi{i crkveni vrhovi (Bugarska pravo-slavna crkva i visoko muslimansko vod-stvo) nisu uspjeli posti}i zajedni~ki stav, ai unutarnje shizme (postojanje usporednihmetropolita: nasuprot zakonskim i kanon-ski izabranim metropolitima postoje i dru-gi, usporedni) negativno su se odrazile nauvo|enje religije u {kolu. Izme|u 1996. i1999. unutarnje rasprave su utihnule, alisu novi uvjeti relativnog jedinstva potak-nuli novo nadahnu}e u skladu s uvo|e-njem religije u {kolu.

Zaka{njenje je posljedica s jedne stranerasprava i nesporazuma unutar vjeroispo-vijesti, ali i ateisti~kog i materijalisti~kogmentaliteta ravnatelja {kola i nastavnika.Stvoreni su (pogre{ni) zaklju~ci da – budu-}i da je nastava lai~ka – kultura koja se pre-nosi u {koli ne smije imati nikakvu duhov-nu ili religioznu dimenziju. Takvo je gle-

di{te prevladavalo sve do 1997. godine, ka-da se, nakon mnogobrojnih konferencija,seminara i susreta predstavnika Crkve s po-liti~kim uglednicima i djelatnicima {kola,situacija po~ela mijenjati.

Sa sustavnim religioznim odgojem za-po~inje se u {kolskoj godini 1998/1999.Religija je kao izborni predmet uvedena uosnovnu {kolu u drugom, tre}em i ~etvr-tom razredu. Zbog lo{e organizacije skupi-na u~enika na po~etku godine, predavalase u malom broju razreda. Godine 1999/2000. religiozni odgoj je uveden od dru-gog do osmog razreda u {kolama prvoga idrugoga stupnja. Religija se pou~avala kaoizborni predmet jedan sat tjedno. Reli-giozna nastava mogla se uvesti ukoliko jebarem 13 u~enika odabralo taj predmet.

Religija kao {kolski predmet ima kon-fesionalno obilje‘je i usmjerena je prven-stveno na doktrinarne sadr‘aje i kultnupraksu. U {kolama drugoga stupnja taj jepredmet manje konfesionalan, usmjeren jeprema pravoslavlju (vi{e-manje 70% sa-dr‘aja), ali i prema drugim kr{}anskimvjeroispovijestima ili prema drugim religi-jama (‘idovska i islamska praksa).

Religija je, kao i svi drugi predmeti, na-kon uvo|enja u {kolu nai{la je na velikepote{ko}e. Prije svega, nedostajali su pri-ru~nici za pou~avanje. Sve do kraja 1998.i po~etka 1999. nisu postojali priru~niciza religioznu pouku, a nastavnici su kori-stili stare knjige koje su imale sasvim dru-ga~ija obilje‘ja od {kolskih priru~nika. Go-dine 1999. objavljen je prvi priru~nik zanastavu religije od drugog do ~etvrtog raz-reda, a ujesen 1999. objavljena su dva dru-ga religiozna priru~nika, za peti i {esti od-nosno sedmi i osmi razred.

Polo‘aj nastavnika religije u {kolamanije pravno ure|en. Teolozi predaju reli-giju, a odgovornost za sadr‘aj i za gradivokoje valja pou~avati nije jasno definirana.

147


Postoji komisija za religiozni odgoj pri Mi-nistarstvu obrazovanja koja nadzire i odo-brava gradivo koje valja pou~avati i sadr‘ajreligioznog odgoja. Zbog shizme u Bu-garskoj pravoslavnoj crkvi sve do 1999,Crkva je bila isklju~ena iz procesa pou~a-vanja religioznog odgoja. Pripravili su ga iorganizirali na dvama teolo{kim fakulte-tima i u Ministarstvu obrazovanja. Danasse o~ekuje ve}i anga‘man Bugarske pra-voslavne crkve u izboru gradiva koje valjapou~avati u religioznom odgoju i u pro-cjeni nastavnika. Osim toga, odnos dr‘aveprema drugim vjeroispovijestima i religi-jama kad je rije~ o religioznoj nastavi nijebio pravno ure|en. One su bile isklju~eneiz plana religioznog odgoja. Na po~etku2000. godine, komisija za religiozni odgoju Ministarstvu obrazovanja odobrila je na-stavu religije za muslimane te su u {kolskojgodini 2000/2001. muslimani u Bugar-skoj imali vlastite razrede za religiozni od-goj. Me|utim, druge vjeroispovjedne za-jednice ne}e mo}i zapo~eti sa svojim odgo-jem. U skoroj budu}nosti, {kolski programu {kolama drugoga stupnja (sve do dobiod 19 godina) mo‘e sadr‘avati i religiozniodgoj, a nastava religije }e se odr‘avati nasljede}i na~in:• konfesionalni pristup u {kolama prvoga

stupnja• nekonfesionalni pristup u {kolama dru-

goga stupnja s naglaskom na povijestireligija

• nekonfesionalni pristup u vi{im {kola-ma s naglaskom na pou~avanju kr{}an-skoga morala.

O polo‘aju religioznog odgoja – o tomeho}e li biti obavezan ili fakultativan – sadase op{irno raspravlja u bugarskom dru{tvu.Raspravlja se i o uvo|enju drugoga izbor-nog predmeta, etike.4

2.5. Ruska Federacija

Nekoliko ~lanaka Ustava Ruske Fede-racije zakonski odre|uje pravo ostvariva-nja religioznog odgoja.

U ~lanku 19. 2. Ustava dr‘ava jam~ijednaka prava i slobodu ~ovjeka i gra|ani-na neovisno o spolu, rasi, nacionalnosti,jeziku, podrijetlu, imovini ili stru~nosti,mjestu boravka, stavu prema religiji, uvje-renjima, pripadnosti udrugama kao i o raz-li~itim mi{ljenima. Zabranjen je svaki oblikograni~avanja prava gra|ana zbog dru{tve-ne, rasne, nacionalne, jezi~ne ili religijskepripadnosti.

U ~lanku 28. svakome se jam~i slobodasavjesti i vjerovanja, uklju~uju}i pravo ispo-vijedanja, prakticiranja i izbora vjerovanjate slobodnog {irenja religioznih i drugihuvjerenja ili djelovanja u skladu s njima.

Zakon o nastavi i pou~avanju u RuskojFederaciji vrlo je restriktivan u pogledu os-tvarivanja institucionaliziranog religioznogodgoja. On odre|uje:

1. Sustav pou~avanja ima gra|anskoobilje‘je (~l. 2). Religiozni odgoj u {koli jedopu{ten isklju~ivo u sljede}im situacijama:• u okviru pou~avanja religioznih i reli-

gijsko-filozofskih sadr‘aja, a dodatno sepou~ava s obzirom na {kolski program

• u okviru pou~avanja etni~ko-konfe-sionalnih predmeta u dr‘avnoj {koli teima etni~ko-kulturalnu (nacionalnu)sastavnicu

• u pou~avanju religije izvan {kolskogvremena kao fakultativni predmet.

2. U dr‘avnim i op}inskim obrazovniminstitucijama zabranjeno je osnivanje i ak-tivnost religijskih organizacija.5

Sada{nje zakonodavstvo odobrava tzv.»tradicionalnim« religijama otvaranje {kola

4 Usp. KOZHUMAROV, 2000, str. 17-18.5 Usp. par. 5, str. 1 Zakona o obrazovanju.

148


drugoga stupnja i vi{ih instituta. Dvije suvrste odgojnih programa tih ustanova. Jed-ni uklju~uju op}e pou~avanje prema od-gojnim propisima koje je definiralo Mini-starstvo obrazovanja i osim religijske diplo-me izdaju odgovaraju}u dràvnu svjedod`-bu. Drugi se ograni~avaju na religioznupouku. U javnim ustanovama pojavljujuse novi predmeti koji jo{ nisu strogo defi-nirani i ograni~eni: povijest religija i teolo-gija. Glavne pote{ko}e su u vezi s diploma-ma. Osim toga, jo{ nije sasvim jasno moguli javne ustanove osposobljavati teologe. Upraksi uprave raznih ustanova svaka na svojna~in odlu~uje u skladu s ideolo{kim pret-postavkama, ali i u skladu sa svojom pri-premljeno{}u da Ministarstvo obrazovanjaprizna nove predmete koji se pou~avaju.

Javne i privatne ustanove razlikuju seprema ugovoru s dr‘avom i prema vrstisvoga financiranja. Pote{ko}e u sklapanjuugovora s dr‘avom prisiljavaju odre|eneprivatne ustanove da usvoje oblik »vjerskihi odgojnih institucija« koje po zakonu imajupravo organiziranja te~ajeva i seminara svjerskog podru~ja, ali ne mogu izdavatidiplome; one mogu izdavati samo potvrdeda je u~enik uredno poha|ao odre|eni brojpredmeta. S druge strane, brojne privatneustanove koje su sklopile ugovor s dr‘a-vom a nisu konfesionalne, u svoje progra-me ne uklju~uju nijedan predmet o reli-gijama. Ustanove koje ne pripadaju nijed-nom »tradicionalnom« pokretu, nego suizravno vezane uz jednu ili drugu religijskuskupinu, nastoje, kao nekonfesionalne usta-nove, ishoditi odobrenje da pou~avaju po-vijest, povijest kulture ili jezike. To je po-sebice slu~aj s ustanovama koje su ustano-vili novi religiozni pokreti.

Ruska pravoslavna crkva je uvijek na-stojala ne zauzeti stajali{te o dru{tvenim pi-tanjima, jasno razlikuju}i vremenito i du-hovno. Taj je stav dugo vremena bio sma-

tran jedinim mogu}im u odnosima koje je‘eljela odr‘avati s dr‘avom. Posljednje jedesetlje}e stavilo Pravoslavnu crkvu u novusituaciju: nikada prije rusko dru{tvo nijedo‘ivjelo takav religijski pluralizam i nika-da neki pojedinac nije ima toliko mogu}-nosti da sam bira na religioznom podru~juneovisno o va‘nosti tradicije i vjerske usta-nove. Pravoslavna religija postala je jedname|u mnogim vjeroispovijestima, iako juse dr‘i »tradicionalnom«. Ruska pravoslav-na crkva mora nanovo razmi{ljati o svojojulozi u dru{tvu. To je veliki zadatak koji jeona preuzela kako bi odgovorila na noveizazove {to ih postavljaju dru{tvo i drugereligiozne skupine. Ruska pravoslavna crkvatakvu je situaciju prihvatila u kolovozupro{le godine usvojiv{i Temelje socijalnoganauka, koji prema samome tekstu odra‘a-vaju slu‘beno stajali{te Crkve prema dr‘avii prema sekulariziranom dru{tvu.

Zbog ograni~enih materijalnih i ljud-skih potencijala Crkve, konfesionalne {ko-le su jo{ uvijek malobrojne i ve}ina djece izkr{}anskih obitelji poha|a lai~ke {kole.Zbog toga je razumljivo {to »Crkva drìkorisnim i neophodnim ustanovljivanjepredmeta kr{}anskog odgoja u lai~kim {ko-lama kako bi se udovoljilo èlji djece i nji-hovih roditelja«. Odgojni sustav se u Te-meljima socijalnog nauka pojavljuje kaobitno podru~je suradnje izme|u Crkve idràve. Budu}i da je velik dio stanovni{tvaizgubio ve}inu nakada{njih ideala, u op}e-nitom smislu rije~i, pozvana je tradicija ka-ko bi doprinijela ponovnoj izgradnji iden-titeta, a Crkva se osje}a »pozvanom pomo-}i {koli u njezinome odgojnom poslanju« idjelovati na ostvarenju te zada}e.

Ministarstvo obrazovanja Ruske Fede-racije izdalo je u travnju 1999. dokument»O pravima religioznih udruga da djecupou~avaju religiji izvan {kolskog progra-ma u {kolskim i op}inskim prostorijama«.

149


U tom se dokumentu pokazuje kako Mi-nistarstvo izraz »lai~ki« ne tuma~i u »crkve-nom« smislu, nego u »gra|anskom«, i nesmatra ga istozna~nicom izraze »ateisti~ki«i »antireligiozni«.

• U ~etvrtom paragrafu, ~l. 5. o »slobodisavjesti« tuma~i se sljede}i proslijed zarje{avanje problema religiozne pouke udràvnim i op}inskim {kolama:»Na zahtjev roditelja ili osoba koje ihzamjenjuju i uz odobrenje djeteta (dodobi od 14 godina; nakon te dobi dije-te vi{e ne treba odobrenje roditelja udanom slu~aju) koje poha|a dràvnuili op}insku ustanovu, uprava navedeneustanove u dogovoru s lokalnom upra-vom nudi vjerskoj organizaciji mogu}-nost pou~avanja djece religiji izvan oba-veznog {kolskog programa.«

• Istovremeno vjerske organizacije kojenemaju zakonit polo‘aj nemaju ni pra-vo na religiozno pou~avanje djece udr‘avnim i op}inskim ustanovama. Tuse spominju i »sekte«.

U dokumentu Ministarstva obrazova-nja spominje se da onaj tko pou~ava religi-ju mora imati posebnu stru~nu osposob-ljenost i potvrdu koju izdaju dr‘avni orga-ni. Osim toga ta osoba mora imati diplo-mu pedago{kih studija koju je izdala od-govaraju}a akademska ustanova.

Primjer podr{ke u~enju religije u {kolije i novi zakon o religiji. Taj federalni za-kon »o slobodi savjesti i o religioznim udru-gama« prihva}en je 26. rujna 1997. i nasnazi je od 1. listopada 1997., a regulira osveukupno djelovanje religioznih udruga.

• Zakon priznaje slobodu savjesti i vje-roispovijesti svim gra|anima i stanov-nicima Ruske Federacije.

• Zakon potvr|uje odijeljenost Crkve idr‘ave te odre|uje da nijedna religijene mo‘e imati status dr‘avne Crkve,

isti~u}i »posebnu ulogu pravoslavlja urazvoju ruske nacije i njezine kulture«.

• Nasuprot tome, zakon spominje kr{}an-stvo u cijelosti, a ne samo pravoslavlje,kao u prvom projektu koji je predsjed-nik Jelcin odbacio, kao »sastavni dio po-vijesnog naslije|a ruskog naroda«, jed-nako kao i islam, judaizam i budizam.

• Zakon s jedne strane razlikuje »vjerskeorganizacije«, koje imaju status moral-ne osobe i tako imaju potpuni zakon-ski ustroj u Rusiji, i s druge strane »vjer-ske skupine«, koje nemaju takav polo-àj i ~ija je situacija nesigurna.

• Vjerskim organizacijama priznaju seodre|ena prava i povlastice, posebicena podru~ju poreznih davanja i na pod-ru~ju religiozne pouke, dok su drugevjerske skupine podvrgnute odre|enimograni~enjima djelatnosti i povremenose moraju ponovno registrirati.

Od trenutka kada je Pravoslavna crkvaiznijela ideju o mjestu predmeta »teologija«u sustavu dràvnog pou~avanja pro{lo je10 godina. Danas je Ministarstvo obrazo-vanja Ruske Federacije ustanovilo standar-de za predmete »pou~avanje religije« i »teo-logija« u ustanovama vi{eg obrazovanja.Jo{ je uvijek nerije{eno pitanje religioznepouke u {koli, posebice u vi{ereligijskimzajednicama.

Ministar obrazovanja ne ‘uri se odgo-voriti na pitanja koja postavljaju vjerskiaktivisti ili pak izjavljuje da o tome ne mo‘ere}i ni{ta konkretno. To se tuma~i ~inje-nicom {to ni Ministarstvo obrazovanja nivjerska zajednica ne mogu jasno odgovori-ti koja religija (od ~etiri temeljne religije)mora biti uvedena, tko }e biti nastavnik ikoji }e biti sadr‘aj. U crkvenim {kolamaeksperimentalno se predaju neki religiozniprogrami bez velikog govora o tome, a unekim se {kolama predaju temelji islama.

150


Osim toga, roditelji pa‘ljivo prate pri-jedloge Ministarstva obrazovanja i Crkveu vezi sa stru~nim ispitivanjem duhovnih,{kolskih i drugih vrsta programa.

Jo{ uvijek je bez odgovora pitanje obroju sati za »dodatne« predmete i o mje-stu na kojemu }e se odràvati ti satovi jer uve}ini {kola djeca ve} imaju pet ili {est satidnevno. Uznemiruje ~injenica da i nakonsusreta izme|u predstavnika Ministarstvai Crkve jo{ uvijek nedostaju podaci o djelo-tvornosti religioznog odgoja.

2.6. Ukrajina

^lanak 35. ukrajinskog Ustava utvr-|uje pretpostavke za ostvarenje religioznogodgoja. Taj ~lanak odre|uje:• Svatko ima pravo na slobodu savjesti i

vjeroispovijesti. To pravo uklju~uje pra-vo na ispovijedanje ili neispovijedanjeneke religije, na sudjelovanje u pojedi-na~nim ili zajedni~kim obredima i nausmjeravanje svih djelatnosti s religioz-nog stajali{ta.

• Nitko ne mo‘e biti oslobo|en svojihobveza prema dr‘avi ili odbiti po{tivatizakon zbog svojega vjerskog uvjerenja.U slu~aju da je slu‘enje vojnoga rokaprotivno vjerskom uvjerenju, tu je ob-vezu mogu}e zamijeniti civilnom voj-nom obvezom.

Slu‘bena statistika pokazuju sljede}iustroj vjeroispovijesti:• pravoslavci: 78,8%• grkokatolici: 11,5%

(posebice na Zapadu)• rimokatolici: 0,96%

(pripadnici ma|arske i poljskemanjine op}enito su rimokatolici)

• protestanti (baptisti): 0,38%.

Te brojke valja provjeriti imaju}i naumu nedavne promjene koje utje~u na reli-

giozni ‘ivot Ukrajine. Najnovije sociolo{keanalize ukazuju na to da u samome Kijevui u nekim isto~nim pokrajinama, kao {toje Donetsk, protestanti, uklju~uju}i sveprotestantske skupine, sa~injavaju vode}uvjersku skupinu. Pojavilo se naime vi{e sto-tina Crkvi i zajednica, ponaj~e{}e na poti-caj misionara koji su do{li iz Sjeverne Ame-rike. Te Crkve svoje ~lanove naj~e{}e no-va~e u pravoslavnim sredinama.

Ustav iz 1991. jam~i vjersku slobodu iprakticiranje bogoslu‘ja. Amandman iz1993. ograni~ava misionarsku djelatnost ipoziv stranih misionara samo na zajednicekoje su upisane kod vlasti.

Mjesne vlasti ~esto posreduju u vjer-skim pitanjima, bilo da je rije~ o sukobuunutar pravoslavnih Crkvi ili o stranim mi-sionarima. Vjerska sloboda je u Ukrajini za-jam~ena, osim toga ~estog posredovanjavlasti.

Crkve nastoje posti}i slu‘beno odobre-nje osnivanja konfesionalnih {kola, koje }etako mo}i postojati ravnopravno s dr‘av-nim {kolama. Isto priznanje Crkve tra‘e iza konfesionalna sveu~ili{ta.

Pitanje uvo|enja religije u {kole jo{ jeuvijek na razini projekta i rasprave. PremaIzvje{tajnoj agenciji Ukrainform, parla-mentarni zastupnici, kulturni djelatnici idjelatnici dr‘avnih ustanova predlo‘ili suza raspravu konkretne prijedloge u vezi sizradom novog zakona o »slobodi savjesti ivjerskim organizacijama«. Jedan od autorakoji priprema taj zakon je zastupnik Vasi-lij Kostitkij, koji je izvijestio da je parla-mentu predlo‘eno preispitivanje Zakonao suradnji izme|u Crkve i {kole. Taj }e ~inomogu}iti stvaranje konkretnih uvjeta zafakultativno pou~avanje religije u {koli.

Ideju o uvo|enju religiozne pouke u{kolske programe podr‘ava i predstavnikMuslimanskoga centra Sulejman Muha-med‘eanov. On dr‘i da }e upoznavanje

151


Kur’ana dovesti do duhovnog pribli‘ava-nja izme|u muslimanske mlade‘i i vjerni-ka drugih religija.

2.7. Bjelorusija

Predsjednik Aleksandar Luka~enko je31. listopada 2002. ratificirao novi Zakono religiji. Zakon obvezuje na registriranjevjerskih skupina i djelatnosti stranaca kojisu u njihovoj slu‘bi. Branitelji vjerske slo-bode javno ukazuju na zakonsku diskri-minaciju koja se ti~e polovice katoli~kogaklera u zemlji.

Pobornici vjerskih sloboda ukazuju na»drakonske mjere« koje su donesene zavjerske manjine. Prema njima, tim Zako-nom su ugroène manjinske Crkve u Bje-lorusiji. Oni upozoravaju da bi velik brojnjihovih zajednica mogao nestati. Pravo-slavci, koji ~ine ogromnu ve}inu, zadovolj-ni su Zakonom, koji je na~injen po njiho-voj mjeri, primje}uju protestanti. Vlada sebrani tuma~e}i da se na taj na~in nastojisuprotstaviti {irenju sekti.

Bjeloruska pravoslavna crkva je po svomprimasu, metropolitu Filaretu iz Minska,namjesniku moskovskog patrijarha za Bje-lorusiju, poru~ila da je »izvanredno zado-voljna« novim Zakonom o slobodi savjestii o vjerskim organizacijama koji su nakondrugoga ~itanja 27. lipnja i 2. listopada2002. prihvatila oba doma bjeloruskogparlamenta. U izjavi Ruskoj izvje{tajnojagenciji Blagovest-Info, metropolit Filaretje odbacio kritike {to su ih uputili odgo-vorni iz bjeloruskih protestantskih Crkvikoji se uznemiruju zbog posljedica primje-ne Zakona koji Pravoslavnoj crkvi dajepovla{ten status. »Nema ni~ega protude-mokratskoga u uvodnom dijelu Zakona«,rekao je prije nego {to }e istaknuti kako~lanak uvodnoga dijela koji priznaje »te-meljnu ulogu Pravoslavne crkve u povijestii kulturi bjeloruskog naroda«, kao i »zna-

kovitu ulogu« Katoli~ke crkve te mjestoprotestantizma i judaizma u Bjelorusiji,»nikako nije u suprotnosti s pravnim nor-mama zemalja Europske unije«. Komenti-raju}i negativne reakcije odgovornih iz pro-testantskih Crkvi, metropolit Minska jeprocijenio kako »je sva ta buka zapravo dje-lo odre|enih osoba koje se boje da }e seBjelorusija priklju~iti Rusiji i da bi to mo-gao postati primjer koji }e slijediti drugebiv{e republike Sovjetskoga Saveza«.

Nadbiskup Minska, kardinal KazimierzSwiatek, suzdr‘ano je prihvatio novi Za-kon o religiji koji je 31. listopada 2002.potpisao bjeloruski predsjednik Aleksan-dar Luka~enko. Taj je Zakon jedan od naj-represivnijih u dr‘avama biv{eg SovjetskogSaveza.

Zakon zabranjuje sve aktivnosti vjer-skih udruga koje nisu registrirane kod vla-de i predvi|a cenzuru religiozne literature.Osim toga, prema Zakonu, nijedan stra-nac ne mo‘e biti na ~elu neke vjerske orga-nizacije. Nakon desetlje}a progonstva i ug-njetavanja Crkve u vrijeme Sovjetskoga Sa-veza i u godinama koje su slijedile pod go-tovo sovjetskim re‘imom predsjednika Lu-ka~enka, kardinal Swiatek, koji je za vrije-me komunisti~ke vladavine bio osu|en nasmrt, a zatim deset godina proveo u zatvo-ru, pozvao je vjernike da ~uvaju svoju vje-ru kao i nekada. »Ne vidim da }e u ‘ivotukatolika u Bjelorusiji biti pobolj{anja«, iz-javio je. »Nadajmo se da se situacija ne}epogor{ati.«

Kardinal Swiatek poja{njava da kato-lici nisu skupina koja je najvi{e pogo|enatim ograni~enjima. »Neke skupine, me-|u protestantima, koje jo{ uvijek nisu do-bro ure|ene, jo{ su teè pogo|ene.« Pre-ma najnovijim procjenama, broj katolikau Bjelorusiji popeo se na dva milijuna odsveukupnog stanovni{tva od oko deset mi-lijuna.

152


2.8.Dr‘ave biv{e Jugoslavije *

Nestanak jugoslavenske dr‘ave uzro-kovao je duboke sukobe zbog razli~itih re-ligioznih polazi{ta. Za ostvarivanje reli-gioznog odgoja nema po zakonu temelja.Jo{ uvijek postoji bojazan da bi pou~avanjereligije u {koli moglo potaknuti prastareme|uetni~ke sukobe.

Religiozni odgoj netransparentno i ne-sustavno provode vjerske organizacije, dokje to manje slu~aj na razini dr‘avnih usta-nova.

Trenuta~no ne postoji neko op}e zako-nodavstvo koje bi moglo jasno urediti od-nos izme|u Crkvi i dr‘ave te izme|u Crkvii {kole. Tako npr. zakonodavstvo Fede-racije i Srbije predvi|aju vjerska prava ko-ja su zajam~ena me|unarodnim dokumen-tima o ljudskim pravima. U Srbiji nemazakona o vjerskim zajednicama i ne razli-kuje se izme|u »tradicionalnih« i »novih«ili »velikih« i »malih« vjerskih zajednica.Nije dopu{teno mije{anje dr‘ave u unutar-nje poslove i djelatnosti vjerskih zajednica.

U Srbiji se priprema novi republi~kiZakon o vjerskim zajednicama. ProjektZakona o vjerskim zajednicama jo{ nijeodobren i ni{ta ne ukazuje na to da }e gajavnost ili barem stru~njaci za probleme re-ligije imati mogu}nosti vidjeti prije njego-va odobrenja. Prema dostupnim informa-cijama o sadr‘aju Zakona, mogu}a su razli-~ita naga|anja. Neki ka‘u da }e prednacrtbiti moderan i liberalan, drugi sumnjajuda }e biti sli~an ograni~avaju}em ruskomzakonu, koji daje prednost Pravoslavnoj cr-kvi i predstavlja je nekom vrstom dr‘avneCrkve.

Postoje odre|eni poku{aji uvo|enja re-ligiozne pouke u {kole od strane predstav-nika Crkvi. Navodimo samo dva primje-ra: 1) primjer islamskih predstavnika naKosovu i 2) primjer pravoslavaca i musli-mana u Makedoniji.

1) Prijedlog muslimanskih vlasti s Ko-sova da uvedu religioznu pouku u {koleizaziva ‘ive rasprave. Mnogi se boje da tone}e biti najbolji na~in promicanja duhatolerancije u provinciji koja je ve} sna‘nopodijeljena. Novi prijedlozi su poput ne-beske glazbe u u{ima poglavara islamskezajednice na Kosovu, koji su ubrzali svojukampanju za uvo|enje religiozne nastaveu {kolu, no istovremeno se izra‘ava bojazano riziku da takva reforma produbi me|uet-ni~ku podjelu u toj nemirnoj pokrajini.

2) Na po~etku {kolske godine 1999/2000. »zvijezde« nisu bili u~enici, nego sve-}enici. Prvoga rujna pravoslavni sve}enicii hodè (muslimanski vjerski dostojanstve-nici) predvodili su molitve u svim osnov-nim {kolama u Makedoniji. Vjerski obre-di bili su sli~ni onima koji se odvijaju ucrkvama i dàmijama, a jedina je razlikabila u tome {to je ovoga puta »vjerska zajed-nica« bila sastavljena od pone{to zbunjenihu~enika. Organizator te vjerske predstavebio je ministar prosvjete Nenad Novkov-ski koji je sâm odlu~io da prvi {kolski danmora zapo~eti sve}eni~kim blagoslovom.Ravnatelji {kola, kojih je ve}inu imenovaoministar, poslu{ali su i nisu postavljali pre-vi{e pitanja. Potrudili su se da prona|u sve-}enike i hodè. Ministar je osobno, u prat-nji svoje k}erke, prisustvovao obredu u Os-novnoj {koli Ljunan Lape, gdje je barempet sve}enika molilo molitve njemu u ~ast.

* Autor ovdje misli na Srbiju i Crnu Goru (uklju~iv{iKosovo) te Makedoniju (nap. prev.).

Bibliografija

BUJOR Nicolae – Rodica CALISTRU – IonMAHU – Mihael SMEREA, Educatia moral--spirituala (Ghid conceptual), ChisinAu 2001.

153


l’équipe de l’Education et de la FormationOecuménique, Conseil Oecumenique desEglises, br. 6/2000.

Le Courrier des Balkans, internet: www.balkans.eu.org.

Portalul »RUDN«, 29. 10. 2003 10:33 – V. V.Vanciugov; http://www.humanities.edu.ru:8100/db/msg/39788.

Programe scolare pentru clasele I-a VIII-a, vol. 7,Aria curriculara – Om si societate, Religie,MEN, Bucuresti 1999.

Serviciul de informare na¶ionalA »CTpaHa.Ru«,Maria Sveònikova, 20 mai 2002; http://www.strana.ru/stories/01/08/27/2786/135632. html.

SIVERTSEV Mikhail, Religion et systeme educa-tiv en Russie, Journal on Multicultural socie-ties, Vol. 2, 2001, No. 2.

CIOBANU Mihaela, Legislatia civila cu privirela statutul religiei în scoala, u: »Dialog Teolo-gic. Revista Institutului Teologic Romano--Catolic«, nr. 9, anul V, Sapientia, Iasi 2002.

COLISEE, Comite de liaison pour la solidarite avecl’Europe de l’Est, 2003, usp. www. colisee.org/article.

Conceptia predarii religiei crestin-ortodoxe, claseleI-IV, Biserica Ortodoxa din Moldova, Mit-ropolia ChisinAului si a Întregii Moldove,ChisinAu 2003.

CUCOS Constantin, Educatia religioasa. Repereteoretice si metodice, Editura Polirom, Iasi1999.

KOZHUMAROV Valentin, L’Education reli-gieuse en Bulgarie, u: EEF-NET, Discussionssur l’enseignement œcuménique, Bulletin de