Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica RazumVjeronauk – izazov Crkvi i školi

Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum, Vjeronauk – iza-zov Crkvi i školi. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagrebwww.glas-koncila.hr

Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić

Biblioteka: Vidici. Knjiga 2

Urednik: Nedjeljko Pintarić

Recenzenti:Prof. dr. sc. Josip BalobanDoc. dr. sc. Jadranka GarmazDr. sc. Gordan Črpić

Lektura: dr. sc. Jasna Šego

Priprava za tisak: Glas Koncila

Tiskano u siječnju 2011.

ISBN 978-953-241-274-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižniceu Zagrebu pod brojem 755443.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Vjeronauk izazov Crkvi i školi

Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum

Zagreb, 2011.

5

Sadržaj

Predgovor ......................................................................................................11

Uvodna riječ .................................................................................................13

Valentina Blaženka Mandarić: O istraživanju ..........................................171. Hipoteze ...............................................................................................172. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................183. Istraživački zadatci ...............................................................................184. Ispitanici i područja istraživanja .........................................................19

4.1. Škole ............................................................................................204.2. Nastavnici ....................................................................................22

4.2.1. S obzirom na spol................................................................224.2.2. Vjeroučitelji prema tipu škole u kojoj rade .........................22

4.3. Učenici .........................................................................................234.3.1. S obzirom na spol................................................................234.3.2. Škola koju pohađaju ............................................................234.3.3. Učenici s obzirom na mjesto škole .....................................244.3.4. Učenici s obzirom na mjesto rođenja ..................................254.3.5. Učenici s obzirom na tip obitelji u kojoj su odgojeni .........254.3.6. Učenici s obzirom na izobrazbu roditelja ...........................264.3.7. Učenici s obzirom na mjesečna primanja roditelja .............274.3.8. Pohađanje vjeronauka prema podatcima iz Ministarstva

znanosti, obrazovanja i športa ...............................................27

PRVI DIO: VJERONAUK U ŠKOLSKOM SUSTAVU ...............................31

Ružica Razum – Sanja Plevko: Vjeronauk u okvirima škole ..................33I. Teorijska polazišta ......................................................................................33

1. Religijska nastava u Europi .................................................................332. Vjeronaučna nastava u Republici Hrvatskoj ........................................35

2.1. Od kada i tko može izvoditi vjeronaučnu nastavu? .....................352.2. Utemeljenost uvođenja katoličke vjeronaučne nastave ...............37

3. Škola i vjeronauk ..................................................................................39II. Rezultati istraživanja .................................................................................44

1. Integriranost vjeronaučne nastave u školski sustav ..............................44

6

1.1. Vjeronauk i ciljevi škole ..............................................................451.2. Procjena vjeronaučnih sadržaja ...................................................461.3. Primjerenost vjeronaučne metodike školskom sustavu ...............501.4. Zaključak .....................................................................................52

2. Odgoj za vrjednote ..............................................................................552.1. Vjeronauk i odgoj za vrjednote....................................................562.2. Zaključak .....................................................................................57

3. Zapreke kvalitetnoj realizaciji vjeronučnog programa .........................583.1. Neke zapreke kvalitetnoj vjeronaučnoj nastavi ...........................593.2. Zaključak ....................................................................................62

4. Vjeronauk i kršćanska zajednica .........................................................634.1. Suodnos školskoga vjeronauka i župne kateheze ........................634.2. Zaključak .....................................................................................64

Ružica Razum: Nove perspektive vjeronaučne nastave ...........................671. Prihvaćenost vjeronaučne nastave .......................................................672. Proces trajne obnove vjeronaučne nastave ...........................................68

2.1. Odgojno-obrazovne promjene i vjeronauk ..................................682.2. Nužnost religijske nastave. Pitanje modela .................................692.3. Naslovnici ....................................................................................722.4. Istodobna bliskost i udaljenost vjeronauka i župne kateheze ......73

3. Obrazovanje vjeroučitelja ....................................................................75Zaključne misli .........................................................................................79

DRUGI DIO: IDENTITET VJEROUČITELJA ............................................81

Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović: Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi ...............................................................83

I. Teorijska polazišta ......................................................................................831. Vjeroučitelj – crkveni poslanik i djelatnik Ministarstva ......................84

1.1. Missio canonica ...........................................................................841.2. Vjeroučitelj - djelatnik škole .......................................................86

2. Profesionalni profil vjeroučitelja ..........................................................872.1. Neke temeljne kompetencije vjeroučitelja ..................................872.2. Motiviranost za vjeronaučnu nastavu ..........................................91

3. Inicijalno obrazovanje ..........................................................................924. Stručno obrazovanje .............................................................................93

7

5. Vrjednovanje u vjeronaučnoj nastavi ...................................................955.1. Vanjsko i unutarnje vrjednovanje ................................................965.2 Vrjednovanje i samovrjednovanje ................................................98

II. Rezultati istraživanja ...............................................................................1001. Identitet vjeroučitelja na temelju nekih varijabli ................................100

1.1. Spolna struktura vjeroučitelja ....................................................1001.2 Izobrazba vjeroučitelja ...............................................................1011.3. Status vjeroučitelja/vjeroučiteljica u školi .................................1021.4. Tipovi škola u kojima rade vjeroučitelji ....................................1031.5. Radno iskustvo vjeroučitelja .....................................................1051.6. Zaključak ...................................................................................107

2. Procjena vlastitog inicijalnog obrazovanja ........................................1083. Procjena stručnog usavršavanja vjeroučitelja ....................................111

3.1. Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije ...1123.2. Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi .................1133.3. Županijska vijeća vjeroučitelja ..................................................1153.4. Zaključak ...................................................................................115

4. Vrjednovanje u vjeronaučnoj nastavi .................................................1164.1. Procjena uvjeta rada u školi .......................................................1174.2. Samoprocjena vjeronaučne nastave i uključenosti učenika

u nastavu ...................................................................................1194.3. Samoprocjena uspješnosti vjeroučiteljskog rada .......................1214.4. Metode praćenja i vrjednovanja vjeroučiteljskog rada ..............1234.5. Kako učenici ocjenjuju vjeroučiteljev rad? ...............................1234.6. Procjena učenika o aktivnostima u vjeronaučnoj nastavi ..........1254.7. Briga Crkve za vjeroučitelje ......................................................1274.8. Zaključak ...................................................................................130

Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović: Perspektive razvoja vjeroučiteljevih kompetencija ............................................133

Uvod .......................................................................................................1331. Temeljna usmjerenja europske odgojno-obrazovne politike ..............1342. Kompetencije nastavnika vjeronaučne nastave ..................................1372. Cjeloživotno učenje i obrazovanje vjeroučitelja ................................1413. Unaprjeđenje profesionalne zrelosti vjeroučitelja ..............................144

8

TREĆI DIO: PEDAGOŠKO-DIDAKTIČKO-SADRŽAJNA IMPOSTACIJA VJERONAUKA U ŠKOLI ........................................147

Alojzije Hoblaj: Vjeronaučni program ...................................................1491. Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole u svjetlu

kurikula .........................................................................................1501.1. Aktualni kurikul u svjetlu idejnih začetaka i razvojnih

početaka u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi ...........1501.1.1. Sjedinjene Američke Države .............................................1511.1.2. Europa ...............................................................................1531.1.3. Republika Hrvatska ...........................................................155

1.2. Značenje kurikula i nastavnoga plana i programa nije istovjetno 1571.3. Ideja kurikula prema Saulu B. Robinsonu .................................1581.4. Uvođenje kurikula u školski vjeronauk .....................................160

1.4.1. U podudarnosti s teologijom zemaljskih stvarnosti ..........1621.5. Suvremena kurikulska razvojna kretanja s posebnim osvrtom

na školski vjeronauk..................................................................1641.5.1. Reforma odgoja i obrazovanja kao revizija kurikula ........1641.5.2. Nastavni planovi i programi kao kurikuli .........................1651.5.3. Povratak metodici nastavnoga predmeta ..........................1661.5.4. Kurikul i školski zakon(i) .................................................167

2. Viđenje vjeroučitelja u religijsko-pedagoškoj prouci deskriptivno obrađenih podataka .............................................168

2.1. Vjeroučiteljska prosudba nastavnoga programa na temelju pozornosti koja se pridaje pojedinim područjima vjeronaučne nastave ..................................................................169

2.2. S pomoću sedam kriterija vjeroučitelji su ocijenili sadašnji nastavni program u vrijednosnom sustavu od 1 do 5 ................173

2.2.1. Kriterij opsežnosti ............................................................1742.2.2. Kriterij težine ...................................................................1752.2.3. Kriterij zanimljivosti ........................................................1752.2.4. Kriterij usklađenosti .........................................................1762.2.5. Kriterij povezanosti s iskustvom učenika .........................1762.2.6. Kriterij korisnosti ..............................................................1772.2.7. Kriterij važnosti ................................................................177

2.3. Čimbenici koji sprečavaju kvalitetno ostvarivanje vjeronaučnog programa .............................................................180

9

2.4. Mišljenje vjeroučitelja o potrebnim promjenama u sadašnjim nastavnim programima ..............................................................184

2.4.1. Izbor sadržaja ...................................................................1862.4.2. Postavljanje ciljeva ...........................................................1882.4.3. Izbor metodičkih pristupa i medija komuniciranja ...........1882.4.4. Vrjednovanje ....................................................................189

2.5. Vjeroučitelji se (ne) slažu sa šest različitih tvrdnji o vjeronaučnom programu .......................................................189

Zaključak ................................................................................................192

Ana Thea Filipović: Vjeronaučni udžbenici ............................................1951. Mjesto i uloga vjeronaučnog udžbenika u nastavi vjeronauka danas 1952. Vjeronaučni udžbenici za prvi i drugi razred srednjih škola

u očima vjeroučiteljica i vjeroučitelja, učenica i učenika ...............1982.1. Procjena vjeronaučnih udžbenika iz perspektive

vjeroučiteljica i vjeroučitelja .....................................................1992.1.1. Raznolikost i zanimljivost udžbeničkih sadržaja ..............1992.1.2. Usporedba kvalitete vjeronaučnih udžbenika

i udžbenika drugih predmeta ...............................................2002.1.3. Kvaliteta vjeronaučnih udžbenika za prvi i drugi razred

srednjih škola pojedinačno ..................................................2002.1.4. O potrebi unošenja promjena u vjeronaučne udžbenike

za prvi i drugi razred srednje škole .....................................2012.1.5. Udžbenici – temeljno sredstvo za kvalitetnu nastavu .......202

2.2. Procjena vjeronaučnih udžbenika iz perspekive vjeroučenica i vjeroučenika ............................................................................203

2.2.1. Posjedovanje udžbenika ....................................................2032.2.2. Služenje udžbenikom u nastavi .........................................2062.2.3. Vjeronaučni udžbenik kao pomoć u produbljivanju

vjerskih sadržaja ..................................................................2072.2.4. Procjena zanimljivosti i raznolikosti udžbeničkih

sadržaja ................................................................................2102.2.5. Kvaliteta vjeronaučnih udžbenika u odnosu na druge

udžbenike.............................................................................2122.2.6. Zadovoljstvo učenika vjeronaučnim udžbenicima

za 1. i 2. razred srednje škole pojedinačno ..........................2142.2.7. Percepcija trajne vrijednosti udžbeničkih sadržaja ...........216

10

2.2.8. Mogućnost korištenja sadržajima vjeronaučnih udžbenika u drugim predmetima .........................................218

3. Sažetak i zaključci .............................................................................219

Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum: Zaključna razmatranja 225

Concluding Remarks .................................................................................233

Literatura ....................................................................................................241Vjeronaučni udžbenici ............................................................................251

Upitnici s tablicama ...................................................................................253A. Vjeroučitelji .......................................................................................255B. Učenici ...............................................................................................269

Iz recenzija ..................................................................................................278

11

Predgovor

Ova je knjiga nastala u okviru znanstvenog projekta Vjeronauk u hrvatskom škol-skom sustavu. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije. Empirijski dio istraživanja proveden je 2008. godine u 130 škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije. U istraživanju su sudjelovale dvije različite skupine ispitanika. Prvu su skupinu činili nastavnici vjeronaučne nastave, a dru-gu skupinu 995 učenika završnih razreda (3. ili 4. razred) u 65 srednjih škola.

Rezultati toga istraživanja i njihova interpretacija čine osnovni sadržaj ove knjige. Knjiga se sastoji od tri dijela: prvi se bavi vjeronaukom u školskom sustavu, u drugom se promišlja o identitetu vjeroučitelja, a u trećemu o peda-goško-didaktičko-sadržajnoj impostaciji vjeronauka u školi.

Mnogi su zaslužni za provedeno istraživanje i za objavljivanje ove knjige. Želim stoga svima iskreno zahvaliti. Zahvaljujem ponajprije Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Repu-blike Hrvatske na financijskoj potpori bez koje ne bi bilo moguće provesti ovo složeno istraživanje.

U istraživanju su sudjelovali srednjoškolski nastavnici vjeronauka i učenici završnih razreda srednjih škola koji su činili uzorak. Bez njihove suradnje, kao i suradnje ravnatelja, stručnih suradnika i studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ne bi bilo moguće provesti ovo istraživanje. Hvala im na iznimnoj zauzetosti, susreljivosti i razumijevanju.

Upitnik je grafički osmislio i tiskao Glas Koncila, a složenu i zahtjevnu ana-lizu rezultata proveo je istraživački tim iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, na čemu im još jednom zahvaljujem.

Želim zahvaliti recenzentima čija su mišljenja zasigurno pridonijela poboljša-nju teksta: prof. dr. sc. Josipu Balobanu s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. sc. Jadranki Garmaz s Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta Sveučilišta u Splitu i dr. sc. Gordanu Črpiću, ravnatelju Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Zagreb, 6. siječnja 2011. Valentina Blaženka Mandarić

13

Uvodna riječ

Kardinal Josip Bozanić

S početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj vjeronauk je škol-ske 1991./1992. godine ponovno uveden u osnovne i srednje škole. Crkva u Hrvatskoj pokazuje iznimnu brigu za taj predmet. Od samih početaka njegova ponovnog uvođenja u škole Crkva se hrabro suočila s mnogobrojim zadatcima pred kojima se našla. Tako je u proteklome razdoblju učinjeno mnogo glede usustavljivanja i unaprjeđivanja školskoga vjeronauka: školovanje velikoga broja diplomiranih vjeroučitelja, izradba vjeronaučnih planova i programa, udžbenika i drugih vjeronaučnih pomagala, uspostavljanje sustava trajne for-macije vjeroučitelja i odgojitelja u vjeri, promocija vjeroučitelja u službu men-tora i savjetnika i dr. Posebnu ulogu u promicanju vjeronaučne nastave imaju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i (nad)biskupijski katehetski uredi, odnosno uredi za vjeronauk u školi.

Zagrebačka nadbiskupija višestruku brigu za vjeroučitelje i vjeronauk pokazu-je osobito djelovanjem Ureda za vjeronauk u školi pri Nadbiskupskom duhov-nom stolu. Ured je zadužen za oko 650 osnovnoškolskih i srednjoškolskih vje-roučitelja te više od 80 odgojiteljica u vjeri. Među osnovne djelatnosti Ureda ubrajamo: stručno usavršavanje vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri, koordini-ranje zapošljavanja vjeroučitelja, pružanje stručno-pedagoške potpore putem pedagoškog savjetovanja i nadzora, su-organiziranje doškolovanja odgojitelji-ca u vjeri. Posebnu ulogu u promicanju kvalitete vjeronaučne nastave ima ča-sopis Lađa - Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture, koji je Ured počeo izdavati 2006. godine. Časopis pridonosi kvalitet-nijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju vjerouči-telja. U okviru trajne formacije vjeroučitelja Ured je 2008. godine pokrenuo projekt tribina Zajednički vidici. Riječ je o tribinama čiji je cilj promicanje dijaloga vjere i kulture, senzibiliziranje šire javnosti za odgojna pitanja, po-sebice pitanja vjerskog odgoja, poticanje konstruktivne rasprave radi traženja kvalitetnijih odgovora s obzirom na religiozni odgoj i odgojno-obrazovne per-

14

spektive te promicanje unutarcrkvenog dijaloga, osobito u religijsko-pedagoš-kim i katehetskim pitanjima.

Knjiga koja se nalazi pred nama također je jedan od plodova rada Ureda Za-grebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi - studija Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istraživanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije.

Empirijsko istraživanje donosi rezultate istraživanja o vjeronauku u srednjoj školi na području Zagrebačke nadbiskupije. Istraživanje je provedeno 2008. godine u 130 škola iz sedam županija koje su se nalazile na području Zagre-bačke nadbiskupije prije uspostave Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupi-je. Istraživanje je obuhvaćalo upitnike za nastavnike i za učenike. Riječ je o prvome takvom istraživanju kod nas. Iako se potreba za empirijskim istraživa-njama o vjeronauku u školi zamjećuje već duže vrijeme, dosad takva istraživa-nja nisu provedena u Republici Hrvatskoj.

Objavljivanje ovih razultata poklapa se s važnom obljetnicom vezanom za na-stavu vjeronauka. Ove godine obilježavamo 20 godina od uvođenja vjeronau-ka u školski sustav Republike Hrvatske. Vrijeme od dvadeset godina iznimna je prilika da učinimo prve ozbiljnije osvrte na ono što smo učinili i što nam je dalje činiti. Jesmo li zadovoljni? Jesu li zadovoljni učenici i vjeroučitelji? Treba li što promijeniti ili unaprijediti? To su samo neka od pitanja na koja ova studija pruža barem djelomične odgovore.

Iako postoje različita promišljanja o školi, pa tako i o vjeronauku, teško je danas, nakon dvadeset godina oblikovanja školskog vjeronauka u hrvatskim javnim školama, osporavati njegovo mjesto i ulogu u školi. Tijekom proteklih godina vjeronauk u školi u Hrvatskoj oblikovao je svoj profil, pronašao i učvr-stio svoje mjesto u školskome odgojno-obrazovnom sustavu. O prihvaćenosti vjeronauka kao školskog predmeta najbolje govori visoki postotak učenika u osnovnoj i u srednjoj školi koji izabiru i pohađaju taj predmet.

I u širemu europskom kontekstu sve se više priznaje potreba proširivanja i produbljivanja religijskoga znanja u školskom sustavu. Očito je kako se reli-gijsku činjenicu ne može jednostavno ignorirati ili na nju gledati samo kao na privatnu stvar. O prihvaćenosti vjeronaučnoga obrazovanja svjedoči i opširno istraživanje koje je provedeno prije nekoliko godina u Europi. Na prijedlog Talijanske biskupske konferencije i koordiniranjem Vijeća europskih biskup-

15

skih konferencija (CCEE-a) između siječnja 2005. i studenoga 2007. godi-ne provedeno je istraživanje o školskom vjeronauku u europskim zemljama. U tom projektu sudjelovala je i Hrvatska biskupska konferencija. Rezultati istraživanja objavljeni su u studiji L’insegnamento della religione, risorsa per l’Europa - Vjeronauk u školi - izvor bogatstva za Europu. Knjiga je izašla u izdanju Talijanske biskupske konferencije 2008. godine. Predstavljena je u Strasbourgu pri Vijeću Europe, 4. svibnja 2009. godine. Jedan od pozitivnih elemenata, koji proizlazi kao zaključak tog istraživanja, sve je očitije i rašire-nije priznanje važnosti religijske baštine kao nužnog kodeksa kulture, izvora etičkih vrjednota, ponude obzorja smisla i budućnosti; baštine koju valja pro-micati unutar školske ustanove; baštine koja može pridonijeti odgoju dijaloš-koga i otvorenog europskog i svjetskog društva. Vjeronaučna nastava, koja postoji u većini europskih zemalja, donosi plodove cijelome društvu. Istra-živanje je također pokazalo kako je u Europi prihvaćen konfesionalni model religijskoga obrazovanja.

Rezultati koje nam predstavlja studija Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istra-živanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije izazov su za Crkvu u Hrvatskoj. Potiču Crkvu da s još većom ozbiljnošću i zauzetošću nastavi ulagati u vjeronauk kao školski predmet te u inicijalno i trajno obrazovanje vjeroučitelja. Još je 1979. godine sluga Božji Ivan Pavao II. istaknuo kako je suvremena Crkva „pozvana da katehezi po-sveti svoje najbolje zalihe u ljudima i snagama, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva“ (Catechesi tradendae, br. 15). Danas je taj poziv, zbog složenosti i brojnih izazova suvremenoga društva, još aktualniji. Vjeronaučna je nastava iznimna služba i po tome što s pomoću nje Crkva redovito susreće tisuće učenika.

U proteklome razdoblju mnogo je učinjeno u promicanju i unapređivanju škol-skoga vjeronauka. Nakon dvadeset godina zamjećuje se potreba veće sustav-nosti, koordinacije i organiziranosti u promišljanju vjeronauka u školi i župne kateheze. Nakon dvadeset godina susrećemo se s nekim starima ali i mno-gim novim problemima i zadatcima. Spomenimo samo neke: jasnije defini-ranje pitanja suodnosa školskoga vjeronauka i župne kateheze, izradba novih te unaprjeđivanje postojećih vjeronaučnih udžbenika, materijala i pomagala, primjerenije inicijalno obrazovanje budućih vjeroučitelja, kvalitetna potpora, praćenje i unaprjeđivanje rada vjeroučitelja itd. Promicanje sustava kvalitetno-

16

ga vjerskog odgoja i obrazovanja u školi usko je povezano s potrebom uspo-stavljanja kvalitetne sustavne župne kateheze.

Rezultati ove studije izazov su i za školu, želi li promicati cjelovit razvoj uče-nika. Crkva je uvjerena u značaj vjeronauka u školi koji je u službi cjelovitoga razvoja čovjeka. Vjeronaučna nastava nudi svoj specifičan doprinos cjelovito-me razvoju osobnosti učenika, šireći obzorja transcendencije i pomažući ljud-skoj osobi susret s Bogom. Katolički vjeronauk naglasak stavlja na cjelovit odgoj čovjeka te, imajući u vidu religijsku dimenziju, na promicanje osobnih i društvenih, općeljudskih i vjerničkih vrjednota, kao što su dostojanstvo ljud-ske osobe, sloboda, solidarnost, identitet, odgovornost, dijalog i dr. Riječ je o danas iznimno vrijednoj službi u hrvatskome društvu za koju ne bi trebala biti zainteresirana samo Crkva, nego i društvena zajednica.

Zahvaljujem voditeljima i svim sudionicima istraživanja u okviru znanstvenog projekta o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije. Zahvaljujem priređivačima ove knjige koja je sabrala rezultate tog istraživanja. Ovu studiju preporučujemo našoj javnosti kao novi poticaj za daljnje proučavanje i promicanje vjeronauka u hrvatskim školama.

U Zagrebu, na blagdan Krštenja Gospodnjega, 9. siječnja 2011.

17

O istraživanju

Valentina Blaženka Mandarić

Budući da je prošlo skoro dvadeset godina od uvođenja vjeronauka u hrvatski školski (odgojno-obrazovni) sustav, smatrali smo da je vrijeme analizirati po-stojeće stanje te definirati elemente za unaprjeđenje vjeronaučne nastave.

Vjeronaučna nastava (vjeronauk) važan je i nužan školski predmet koji ima nezamjenjivo mjesto u suvremenoj školi. O njegovoj važnosti govori i činje-nica da religijska nastava postoji u školskim sustavima gotovo svih europskih zemalja. Vjeronaučna nastava pridonosi vrijednosno usmjerenoj školi. Bez re-ligijskog obrazovanja (vjeronauka) škola ne može odgovoriti na potrebu za cjelovitim i autentičnim odgojem i obrazovanjem.

1. Hipoteze

Uvažavajući dosadašnja iskustva, saznanja i istraživanja vjeronaučne nastave u hrvatskome odgojno-obrazovnome sustavu, postavili smo temeljne hipoteze ovoga istraživanja:

1. Sadržaji vjeronaučne nastave daju odgovore na učenička pitanja; proširuju i produbljuju njihova vrijednosna obzorja i interese.

2. Dugogodišnjim pohađanjem vjeronaučne nastave učenici su stekli znanja o vlastitoj i drugim religijama; izgradili su poštovanje prema drugim religija-ma i njihovim pripadnicima; osposobili se za kritičko mišljenje, za dijalog, suživot i prihvaćanje drugog i drugačijeg.

3. Vjeronaučna nastava pridonosi boljoj osviještenosti i spremnosti učenika za osmišljavanje i prihvaćanje obveza i odgovornosti u obitelji, Crkvi i široj društvenoj zajednici.

4. Vjeroučitelj/vjeroučiteljica svojom stručnošću, osobnom motivacijom, iskustvom i primjerom utječe na odgojnu, obrazovnu i duhovnu dimenziju učenika.

18

5. Vjeroučitelj je tijekom temeljnog studija i trajne formacije usvojio nastav-ničke kompetencije za kvalitetno izvođenje vjeronaučne nastave.

6. Vjeroučitelj se u cijelosti integrirao u školski ambijent i participira u svim aktivnostima škole.

7. Vjeroučitelji tijekom aktivne vjeronaučne nastave kritički promišljaju i vr-jednuju vjeronaučni plan, program i vjeronaučne udžbenike.

8. Vjeroučitelji u Crkvi prepoznaju najvažniju potporu u svom vjeronaučnom radu i važnog posrednika u rješavanju problema koji prate njihov vjerouči-teljski rad.

2. Svrha i ciljevi istraživanja

Glavna je svrha ovog istraživanja pomoću izrađenih upitnikâ analizirati aktu-alno stanje (srednjoškolske) vjeronaučne nastave, utvrditi razinu uspješnosti, korisnosti i ostvarenja zadanih ciljeva u nastavi vjeronauka te na temelju dobi-venih rezultata izraditi strategiju za daljnje unaprjeđenje kvalitete vjeronaučne nastave.

Ciljevi su istraživanja:

1. Ispitati mišljenje nastavnika i učenika srednjih škola o sadašnjem stanju vjeronaučne nastave (nastavni plan i program, učeničke kompetencije, na-stavničke kompetencije...).

2. Analizom rezultata steći uvid u najslabije i najjače elemente sadašnje vjero-naučne nastave.

3. Definirati prijedloge promjena nastavnog plana i programa, inicijalog i stručnog usavršavanja vjeroučitelja.

Cilj je ovoga istraživanja, najjednostavnije rečeno, „vidjeti-vrjednovati-djelo-vati“.

3. Istraživački zadatci

1. Utvrditi mišljenje vjeroučitelja srednjih škola na području Zagrebačke nad-biskupije o sadašnjem programu vjeronaučne nastave, vlastitim kompeten-

19

cijama, kompetencijama učenika, o učinkovitosti, integriranosti i korisnosti religioznog odgoja za svakodnevni učenički život.

2. Utvrditi mišljenje vjeroučenika završnih razreda srednjih škola na području Zagrebačke nadbiskupije o sadašnjem programu vjeronaučne nastave, vla-stitim kompetencijama, kompetencijama nastavnika, o učinkovitosti, inte-griranosti i korisnosti religioznog odgoja za svakodnevni učenički život.

3. Procijeniti metodičko-didaktičko-komunikacijsku, psihološko-pedagošku i teološku osposobljenost nastavnika vjeronauka.

4. Istražiti (ne)zadovoljstvo vjeroučitelja svojim statusom u školi, Crkvi i društvu.

U istraživanju polazimo od pretpostavke da ćemo empirijskim uvidom u sa-dašnje stanje nastavnog plana i programa, učeničkih i nastavničkih kompe-tencija dobiti valjane pokazatelje za poboljšanje (unaprjeđivanje) vjeronaučne nastave (ponajprije programa, stručnog usavršavanja nastavnika...). Analiza aktualnog stanja važna je jer pruža empirijski utemeljenu analitičku osnovu za procjenu i definiranje razvojnih potreba u području vjeronaučne nastave.

4. Ispitanici i područja istraživanja

Istraživanje je provedeno 2008. godine u 130 škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije.1 U istraživanju su sudjelovale dvije različite skupi-ne ispitanika. Prvu su skupinu činili nastavnici vjeronaučne nastave, a drugu skupinu 995 učenika završnih razreda (3. ili 4. razred) u 65 srednjih škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije. Upitnici za nastavnike i učeni-ke u određenom su se dijelu poklapali.

1 Kada je provedeno istraživanje (2008.) Zagrebačka nadbiskupija se protezala na sljedeće žu-panije: Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Sisačko-moslavačka županija, Kar-lovačka županija, Koprivničko-križevačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija i Grad Zagreb. U vrijeme pisanja ove studije došlo je do podjele Zagrebačke nadbiskupije i osnutka novih biskupija: Sisačke biskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Podatci koji su predstav-ljeni u ovoj studiji odnose se dakle na prostor koji danas obuhvaća Zagrebačku nadbiskupiju, Sisačku biskupiju i Bjelovarsko-križevačku biskupiju.

20

4.1. Škole

U ovom smo istraživanju obuhvatili stavove vjeroučitelja u sljedećim školama:

Srednja škola Dugo SeloSrednja škola JastrebarskoEkonomska, trgovačka i ugostiteljska škola – SamoborGimnazija A. G. Matoš – SamoborSrednja škola Dragutina Stražimira Sv. Ivan ZelinaGimnazija Velika GoricaSrednja strukovna škola Velika GoricaSrednja škola VrbovecSrednja škola bana Josipa Jelačića – ZaprešićSrednja škola BedekovčinaSrednja škola KonjščinaSrednja škola KrapinaSrednja škola OroslavjeSrednja škola PregradaŠkola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću ZabokSrednja škola ZlatarSrednja škola GlinaSrednja škola Ivana Trnskoga – Hrvatska KostajnicaTehnička škola KutinaSrednja škola PetrinjaGimnazija SisakIndustrijsko-obrtnička škola SisakSrednja škola TopuskoGimnazija KarlovacMedicinska škola KarlovacMješovito industrijsko-obrtnička škola KarlovacGimnazija I. Z. Dijankovečkoga KriževciSrednja škola Ivana Seljanac KriževciGimnazija BjelovarMedicinska škola BjelovarTrgovačka škola BjelovarSrednja škola ČazmaSrednja škola Augusta Šenoe GarešnicaSrednja škola Bartola Kašića – Grubišno polje

21

Srednja škola SesveteDruga ekonomska škola – ZagrebDrvodjeljska škola ZagrebGeodetska tehnička škola – ZagrebGimnazija Tituša Brezovačkog – ZagrebGrafička škola u ZagrebuHotelijersko-turistička škola u ZagrebuI. gimnazija – ZagrebII. gimnazija – ZagrebIII. gimnazija – ZagrebIndustrijska strojarska škola – ZagrebIV. gimnazija - ZagrebNadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti – ZagrebObrtnička škola za osobne usluge – ZagrebPoštanska i telekomunikacijska škola – ZagrebPrehrambeno-tehnološka škola – ZagrebStrojarsko tehnička škola Fausta Vrančića – ZagrebŠkola za cestovni promet – ZagrebŠkola za medicinske sestre Mlinarska – ZagrebŠkola za tekstil, kožu i dizajn – ZagrebTrgovačka škola - ZagrebUgostiteljsko-turističko učilište – ZagrebUpravna i biotehnička škola – ZagrebV. gimnazija – ZagrebVeterinarska škola – ZagrebVII. gimnazija - ZagrebXI. gimnazija - ZagrebŽeljeznička tehnička škola u ZagrebuŽenska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti – Zagreb

22

4.2. Nastavnici2

Nastavničkim upitnikom obuhvaćena su sljedeća područja:

� sociodemografska i profesionalna obilježja ispitanika� inicijalno obrazovanje i stručno usavršavanje� procjena uvjeta i zadovoljstvo uvjetima rada u školi� način izvođenja nastave� procjena sadašnjeg nastavnog programa i udžbenika� prijedlozi za promjenu nastavnih programa� samovrjednovanje� briga i vrjednovanje odgovornih u Crkvi za vjeronauk

4.2.1. S obzirom na spol

Frekvencija %ženski 46 42,6muški 62 57,4ukupno 108 100,0

4.2.2. Vjeroučitelji prema tipu škole u kojoj rade

Frekvencija %gimnazija 26 24,1četverogodišnja strukovna 34 31,5trogodišnja strukovna 13 12,0katolička gimnazija 4 3,7gimnazija i četverogodišnja 3 2,8četverogodišnja i trogodišnja 16 14,8gimnazija, četverogodišnja i trogodišnja 12 11,1ukupno 108 100

2 Drugi relevantni podatci vezani za nastavnike obrađeni su i predstavljeni ovdje pod naslovom Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi.

31

I.VJERONAUK U ŠKOLSKOM SUSTAVU

Polazeći od indikativnih rezultata empirijskoga istraživanja o srednjoškolskom vjeronauku na području Zagrebačke nadbiskupije u prvome dijelu ove studije promišlja se o mjestu vjeronauka u školskome sustavu. Ovaj dio sadrži dva priloga. U prvome, naslovljenome Vjeronauk u okvirima škole, donose se po-najprije osnovni podatci o religijskoj nastavi u Europi, vjeronaučnoj nastavi u Republici Hrvatskoj te školi kao mjestu ostvarivanja vjeronaučne nastave. U drugom dijelu prvoga priloga predstavljaju se i interpretiraju rezultati istraži-vanja koji se odnose na prihvaćenost vjeronaučne nastave, kompatibilnost te nastave s općim ciljevima škole, uspješnost vjeronaučne nastave u promicanju određenih vrjednota, zapreke kvalitetnoj realizaciji vjeronaučnog programa te suodnos školskoga vjeronauka i župne kateheze.

U drugome prilogu, naslovljenome Nove perspektive vjeronaučne nastave, na-značuju se, polazeći od rezultata istraživanja, određene perspektive za razvoj vjeronaučne nastave u Republici Hrvatskoj. Nakon skoro dvadesetak godina od njegova ponovnog uvođenja, razvidno je da je vjeronauk školski predmet koji ima nezamjenjivo mjesto u suvremenoj školi. Rezultati ovoga istraživanja nedvosmisleno pokazuju prihvaćenost postojećega modela vjeronaučne nasta-ve, ali istodobno otkrivaju dovoljno pokazatelja koji upućuju na potrebu traj-noga usavršavanja vjeronaučne nastave.

33

Vjeronauk u okvirima škole

Ružica Razum – Sanja Plevko

I. Teorijska polazišta

1. Religijska nastava u Europi

Religijska nastava7 u Europi nije iznimka nego pravilo: od samih početaka školstva u modernim državama do danas zastupljena je u školskim sustavima katoličkih i protestantskih zemalja, a ponovno je uvedena i u školske sustave zemalja iz kojih je za komunizma bila nasilno izbačena.

U Europi, pa tako i u Republici Hrvatskoj, postoje različita teorijska, znan-stvena i stručna polazišta, stajališta i prijepori o naravi, ciljevima i opravdano-sti religijskoga/vjeronaučnoga obrazovanja u školskome odgojno-obrazovnom sustavu. Iako se o religijskom obrazovanju može govoriti s različitih polazišta i na različite načine, čini se da postoji opće slaganje glede nužnosti religijsko-ga obrazovanja unutar školskoga kurikuluma. Nejasnoće i razlike postoje kada se promišlja o modelu religijskoga obrazovanja i njegovim ciljevima.

Modeli religijske nastave u pojedinim zemljama različiti su i ovise o mnogim čimbenicima. Model religijske nastave ovisi o tome radi li se o pretežito ka-toličkoj, protestantskoj, pravoslavnoj ili miješanoj društvenoj sredini. Snažan utjecaj na religijsku nastavu ima i uloga religije u dotičnom društvu. Na reli-gijsku nastavu utječe i struktura školskoga sustava, ponajprije zastupljenost i odnos privatnih (katoličkih ili protestantskih) i javnih škola unutar određene

7 U ovome promišljanju rabi se termin religijska nastava/obrazovanje kada se govori o širem europskom kontekstu, ili konfesionalna religijska nastava, kad se želi naglasiti konfesionalno obilježje te religijske nastave (religijska nastava može biti i nekonfesionalna). Kada je riječ o religijskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj, rabe se termini vjeronauk u školi, vjeronauč-na nastava ili školski vjeronauk.

34

zemlje.8 Tkogod pokušava definirati i kategorizirati različite modele religij-skoga obrazovanja u različitim europskim zemljama, susreće se s velikim po-teškoćama i velikom raznolikošću tih modela od države do države, a ponekad čak i unutar iste države. Premda postoje različiti pokušaji stvaranja tipologija, ipak nijedna tipologija nije potpuno prikladna da obuhvati i opiše modele reli-gijskoga obrazovanja u nekoj zemlji.9

U Europi možemo prepoznati modele koji se razlikuju s obzirom na (ne)kon-fesionalnost takve nastave ili pak modele s obzirom na načine prenošenja reli-gijskih sadržaja. Model religijske nastave u velikoj mjeri ovisi o ciljevima koji se tom nastavom žele postići. Tako, govoreći o modelima religijske nastave, neki ih autori dijele u tri temeljna tipa: učenje u vjeri/religiji (Learning reli-gion); učenje o religiji (Learning about religion); učenje od religije/religija (Learning from religion).10

Učenje u vjeri/religiji opisuje situaciju gdje se unutar školskoga kurikuluma uči uglavnom o jednoj religiji. O njoj se promišlja iznutra. Očekuje se da na-stavnik i učenici budu vjernici/pripadnici te religije/zajednice. Religijskom se nastavom želi učvrstiti učenike u znanju, stavovima i ponašanju u skladu s doktrinarnim i moralnim naukom te religije.

Učenje o religiji. Riječ je o pristupu koji promatra religiju izvana. Radi se o de-skriptivnom i povijesnom pristupu koji uključuje učenje o vjeri, vrijednostima i ponašanju vjernika/pripadnika različitih religija, kao i razumijevanje načina na koji određena religija utječe na ponašanje pojedinca i zajednice. Ponekad je takav pristup religijskom obrazovanju nazvan „povijest religija“, „znanost o religijama“ i sl.

8 Usp. Peter SCHREINER, The current state of religions education in Europe, na: www.mmiweb.org.uk/cogree/conferences/vienna/ (12. 12. 2007.)9 Hans-Georg ZIEBERTZ – Ulrich RIEGEL (ur.), How Teachers in Europe Teach Religion. An International Empirical Study in 16 Countries, Verlag, Berlin, 2009., 242.10 To je osnovna podjela koja se uzima u obzir u nedavnome međunarodnom istraživanju. Re-zultati toga istraživanja objavljeni su u: Hans-Georg ZIEBERTZ – Ulrich RIEGEL (ur.), How Teachers in Europe Teach Religion. An International Empirical Study in 16 Countries, Verlag, Berlin, 2009.; vidi također: Peter SCHREINER, The current state of religions education in Eu-rope.

81

II.IDENTITET VJEROUČITELJA

Drugo poglavlje bavi se identitetom vjeroučitelja. U prvom dijelu iznose se važna teorijska promišljanja o statusu vjeroučitelja u Crkvi i školi. Poseban naglasak je na inicijalnom obrazovanju, stručnom usavršavanju, brizi Crkve za vjeronauk i vjeroučitelje, vrjednovanju i samovrjednovanju vjeroučiteljskog rada te učeničkom vrjednovanju vjeroučitelja.

U drugom se dijelu navedena područja obrađuju s obzirom na rezultate istra-živanja. U interpretaciji se uglavnom rabe vjeroučiteljski, a djelomično i uče-nički odgovori iz upitnika.

U trećem, završnom dijelu poglavlja, na temelju interpretacije dobivenih re-zultata, daju se smjernice za razvoj vjeroučiteljskih kompetencija s obzirom na potrebe škole i učenika, ali i s obzirom na suvremene europske tendencije glede obrazovanja budućih nastavnika. Osobita se pozornost daje cjeloživot-nom učenju i obrazovanju vjeroučitelja, vjeroučiteljskom trajnom praćenju i samovrjednovanju svoga rada kao bitnim preduvjetima za širenje personalnih obzora.

83

Identitet nastavnika vjeronauka u hrvatskoj školi

Valentina Blaženka Mandarić – Ivanka Petrović

I. Teorijska polazištaZbog društveno-političkih okolnosti više desetljeća u hrvatskim školama nije bilo vjeronaučne nastave ni vjeroučitelja među nastavničkim kadrom.68 Od školske 1991./1992. godine kada je vjeronauk vraćen u odgojno-obrazovni su-stav ponovno je aktualan status vjeroučitelja u hrvatskoj školi.

Važnost uloge vjeroučitelja naglašava više crkvenih dokumenata.69 „Bilo koje pastoralno djelovanje, koje se u svojem ostvarenju ne bi oslanjalo na istin-ski formirane i pripremljene osobe, dovodi u pitanje svoju kvalitetu. Radna sredstva doista ne mogu biti učinkovita ako ih ne upotrebljavaju dobro pripre-mljeni katehete.“70 Kako vidimo, vjeroučitelj/kateheta temelj je vjeronaučnog procesa. Zato se od njega traže sposobnosti koje će mu omogućiti da bude posrednik između učenika i religijskih sadržaja, religije i kulture, religijskih znanja i znanja iz drugih predmeta, religijskog odgoja i obrazovanja itd. Zva-nje vjeroučitelja „zahtijeva posebne darove duha i srca, najbrižljiviju pripravu i trajnu spremnost na obnovu i prilagođavanje.“71

68 Usp. Marin SRAKIĆ, Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma, KSC, Zagreb, 2000. Josip BALOBAN, Die Kirche in Kroatien nach der Wende, u: Johann MARTE – Vicenc RAJŠP – Karl W. SCHWARZ – Miroslav POLZER, Religion and Wendw. In Ostmittel – und Südosteu-ropa 1989 – 2009, Tyrolia-Verlag, Innsbruck Wien, 2010., 112-130.69 PAPA PAVAO VI., Evangelii nuntiandi, KS, Zagreb, 1976., br. 70; KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, KS/NKU HBK, Zagreb, 2000., br. 74.; ZAJEDNIČKA SI-NODA BISKUPIJA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, Vjeronauk u školi, KSC, Zagreb, 1995., 41-43.70 KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, br. 234.71 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gravissimum educationis. Deklaracija o kršćanskom od-goju (28. 10. 1965.), br. 5, u: Dokumenti, KS, Zagreb, 72008.

84

1. Vjeroučitelj – crkveni poslanik i djelatnik Ministarstva

Vjeroučiteljsko je zvanje duhovno zvanje, specifična aktualizacija krsnog poziva. Vjeroučiteljski poziv ne bira, nego se pojedinac odaziva Božjemu pozivu: Krist šalje, a Crkva posvećuje.72 Ta svijest o vlastitom poslanju plod je unutarnjeg di-jaloga koji Bog vodi sa svakim pojedincem. Svijest o vlastitom poslanju rezul-tira unutarnjom potrebom koja se pretvara u snagu koja pokreće iznutra. Nije li vjeroučiteljsko zvanje istinski poziv, ni zavidan profesionalizam nije dovoljan da opravda vjeroučiteljevu kanonsku misiju. Zato je veoma važno da vjeroučitelj od samoga početka potvrdi svoju raspoloživost, da njegova motivacija sazrijeva, da vrši poslanje koje mu je povjerio Bog, da djeluje preko Crkve i u Crkvi.73

Vjeronauk je kao školska disciplina specifičan po svojemu sadržaju. Vjerou-čitelj mora poznavati ne samo temeljne sadržaje vjere (tj. biti teološki ospo-sobljen), nego mora biti u suglasju s naukom Crkve (sensus ecclesiae) - pre-zentirati cjelovito i sustavno sadržaje katoličke vjere u otvorenosti i dijalogu s drugim religijama. Od njega se očekuje duboko kršćansko iskustvo, življeno na osobnoj razini, odnosno autentično svjedočanstvo, jer osim što je posrednik sadržaja, on je prije svega njihov vjerodostojni svjedok. Od njega se očekuje zrela vjera koja se očituje u svjesnom prianjanju uz Isusa Krista, u odgovornoj pripadnosti Crkvi i u sposobnosti aktualiziranja važnosti vjere u rješavanju problema suvremenog čovjeka i društva.74

1.1. Missio canonica

Za predavanje vjeronauka vjeroučitelj mora imati ispravu o kanonskom man-datu (missio canonica) što je izdaje dijecezanski biskup. Ako vjeroučitelj prema prosudbi mjerodavnih crkvenih vlasti, ne radi kvalitetno svoj posao,

72 Usp. CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, Il rinnovamento della catechesi, Roma, 1970., br. 185. Usp. također Josip BOZANIĆ, Propovijed prigodom podjele kanonskog man-data za katolički vjeronauk, Zagreb, 4. rujna 2010., na: http://www.ika.hr/index.php?menu=dokumenti&lima=60&limb=80 (1. prosinca 2010.)73 Josip BALOBAN, Duhovno-vjernički identitet vjeroučitelja, u: ISTI, Djelovanje Crkve u no-vim društvenim okolnostima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., 78-93.74 Stoga će Alberich istaknuti da nisu dobri nastavnici vjeronauka oni koji su možda pobožni i privrženi Crkvi, ali koji na neki način ostaju na margini društvenog i kulturnog života. Samo oni koji su duboko ucijepljeni u životnu stvarnost suvremenog čovjeka, mogu ponuditi vjeru kao ključ kojim se jedino može razumjeti enigma ljudskog života. Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, KSC, Zagreb, 2002., 297.

147

III.PEDAGOŠKO-DIDAKTIČKO-SADRŽAJNA

IMPOSTACIJA VJERONAUKA U ŠKOLI

Polazeći od indikativnih rezultata empirijskoga istraživanja o srednjoškolskom vjeronauku na području Zagrebačke nadbiskupije (Istraživačko izvješće), au-tori trećega dijela usredotočili su se na zadatak da u zadanim mogućnostima što temeljitije prouče dva povezana pitanja: nastavni program katoličkoga vjeronauka za srednje škole i srednjoškolske vjeronaučne udžbenike. Prema toj dvostrukoj tematskoj usredotočenosti strukturiran je treći dio ove teorijske prouke koja pretpostavlja i upotpunjava tematiku prva dva dijela.

U prvom prilogu proučava se nastavni plan i program. Riječ je o pitanju koje je zastupljeno u Istraživačkom izvješću o obrađenoj anketi provedenoj među vjeroučiteljima srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. U drugom prilogu te-meljito se proučava pitanje udžbenika, tako kako se ono predstavlja u poseb-nom kontekstu srednjoškolaca u školi, a u okviru rezultata kvantitativne ana-lize. Radi se, dakle, o dva važna pitanja koja – kako je u naslovu naznačeno - uvelike određuju pedagoško-didaktičko-sadržajni položaj srednjoškolskoga vjeronauka u hrvatskom školskom sustavu. U spomenutoj prouci koristimo se podatcima koji se nalaze u analitičkom obliku Istraživačkoga izvješća. U pro-uci se ti podatci kontekstualiziraju u primjerene suvremene teorijske perspek-tive. Temeljita tematska prouka (nastavni program, udžbenici) usmjerena je, uz teorijsku, i prema inovaciji u praktičnom ostvarivanju školskoga vjeronau-

148

ka za srednjoškolce, tako da je treći dio obilježen interpretativno i operativno. Naime doprinos u dva priloga trećeg dijela predstavlja višestrano tumače-nje, odnosno izlaganje rezultata kvantitativne analize s izravnim usmjerenjem rasprave prema svakodnevici učenika i vjeroučitelja u obiteljskim i školskim uvjetima te širem crkvenom i hrvatskom društvenom okruženju. Dakako da je, barem u neizravnom smislu, temeljita prouka usmjerena i prema svima onima koji se bave srednjoškolcima: pastoralcima, animatorima i ostalima. Treba također napomenuti da bi se rezultati kvantitativne analize mogli interpreti-rati i s motrišta sustavnoga i moralnoga teologa, pedagoga, politologa itd. S njihovog strukovnog profila temeljita prouka dobila bi širi i cjelovitiji in-terdisciplinarni eho. No, takav poduhvat za sada valja ostaviti za okvir većeg nacionalnog istraživanja. Autori trećeg dijela uvjereni su da će oni kojima je temeljitom proukom usmjerena ova interpretacija, a to su prije svega vje-roučitelji, naći dovoljno poticaja za promišljanje i izravne sugestije za svoju stručnu teorijsku i praktičnu orijentaciju u srednjim školama.

149

Vjeronaučni program

Alojzije Hoblaj

Kako je iz Istraživačkoga izvješća razvidno, pitanje nastavnoga vjeronauč-nog programa je u Empirijskom istraživanju u velikoj mjeri zastupljeno. Na to upućuje veliki broj varijabli (62) u kojima su sumirani i prezentirani rezultati ankete koja je o tom pitanju provedena među vjeroučiteljima srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. Valja podsjetiti da su od ponovnoga uvođenja vje-ronauka u hrvatski odgojno-obrazovni sustav (1991.) po načelu kontinuiteta u obnovi i obnove u kontinuitetu za srednjoškolski vjeronauk tijekom proteklih 18 godina (od 1991. do 2009.) pod različitim naslovima odobrena i verificira-na tri nastavna programa:

Vjeronaučni program za srednje škole

(Program 1991.)*

Program nastave katolič-koga vjeronauka za srednje

škole

(Program 2002.)**

Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje

srednje škole

(Plan i program 2009.)***

Odobren u Zadru,

11. travnja 1991.

Objavljen 1991.

Odobren u Požegi,

17. listopada 2001.

Objavljen 2002.

Odobren u Šibeniku,

7. studenoga 2008.

Objavljen 2009.

Za bolje razumijevanje valja isto tako podsjetiti da je za vrijeme anketiranja vjeroučitelja na snazi bio Program 2002. Odgovori vjeroučitelja, dakle, od-nose se na tu ‘drugu generaciju’ nastavnoga programa. Iz cjelovitoga uvida

* Objavljen u: Marko PRANJIĆ, Srednjoškolski vjeronauk u Republici Hrvatskoj, KSC, Zagreb, 1994.** HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA. NACIONALNI KATEHETSKI URED, Pro-gram nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole, Zagreb, 2002.*** Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA. NACIONALNI KATEHETSKI URED, Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje škole, Zagreb, 2009., na: www.nku.hr/dokumenti/index.html.

150

u strukturu programa kao i iz njihovih recenzija,179 razvidno je da su sva tri programa složena po kurikulnoj metodi.180 Nameće se logički zaključak: pita-nje nastavnih programa za katolički vjeronauk u srednjim školama moguće je proučiti samo ako ga se razmatra u kontekstu kurikula. Zato se otvara pitanje što znači slijediti kurikulsku metodu u nastavnom programu. Odgovorom na to pitanje, u prvom dijelu priloga, stvorit će se pretpostavka da se u drugom dijelu prouče deskriptivno obrađeni podatci, i tako utvrdi kakvo je viđenje vje-roučitelja nastavnog vjeronaučnog programa.

1. Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole u svjetlu kurikula

1.1. Aktualni kurikul u svjetlu idejnih začetaka i razvojnih početaka u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi

Koncem šesdesetih i tijekom sedamdesetih godina 20. st. u demokratskim eu-ropskim zemljama promicatelji školstva živjeli se u znaku dubokoga uvjerenja da su kvalitetni nastavni planovi i programi osnova svake školske reforme. Za-hvaljujući kurikulskom pristupu nastavnim programima stvarala se pozitivna klima s puno entuzijazma za obnovu školstva. To pozitivno europsko ozračje pokrenulo je prije svega međunarodno istraživanje o kurikulu čije je rezultate izložio Saul B. Robinson.181 Danas, s relativno dugim vremenskim odmakom, s većom sigurnošću se može tvrditi da se je kurikulom kao stručnim terminom uvelike odredila opća reforma školstva. Potrebna je, stoga, u ovom kontekstu barem kratka povijesna naznaka o kurikulu s izvjesnim težištem na školski vjeronauk i s napomenom da su se počeci kurikula nalazili izvan Europe.

179 Usp. npr. Ante PAVLOVIĆ, Prosudba Programa nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole (u rukopisu, str. 6, 28. svibnja 2000.), u: Pismohrana u Nacionalnom katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije.180 Usp. Radoslav KATIČIĆ, Vijeće za normu o nazivima kurikulum, kurikul i naputnik, u: Je-zik, 57 (2010.) 2, 54-55. Prema savjetu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, autor se opredijelio za tuđicu kurikul; dolazi od latinske riječi curriculum (currere): „trka“, „tijek“, „te-čaj“, „trkalište“. Vijeće također jezikoslovno utemeljeno predlaže hrvatsku tvorenicu uputnik uz napomenu da se ona budući da još nije naučena kao nova riječ, u hrvatskoj javnosti spontano ne razumije kao „skup uputa za izvođenje nastave“ .181 Usp. Saul B. ROBINSON, Bildungareform als Revision des Curriculum, Neuwied-Berlin, 1967.

277

Tablica 14. Učeničko poznavanje vjeronaučnih sadržaja.

Loše

Dobr

o

Veom

a do

bro

drugih religija 15,7 67,7 16,7odnosa vjere i znanosti 10,9 61,3 27,8Biblije 9,7 55,8 34,4povijesti Crkve 19,9 58,1 22,0povijesti Crkve u Hrvata 23,1 55,9 21,0moralnih pitanja i bioetike 21,8 55,3 22,9socijalnog nauka Crkve 18,8 58,1 23,1liturgije i sakramenata 7,2 47,1 45,7

278

Iz recenzija

Ova knjiga po opsegu istraživanja, vrsnoći analize rezultata i kvaliteti njihova tumačenja iznimno je važan religijskopeda-goški rad. Kao takva izvrsna je podloga za daljnji razvoj vje-ronaučne nastave. Autorska trojka stručnjaka religijske peda-gogije i katehetike sa suradnicama dokazala je da hrvatska religijska pedagogija i katehetika oduvijek po vrsnoći stoji rame uz rame s europskom te da su empirijska istraživanja neizostavna za razvoj religijskopedagoške i katehetske zna-nosti tj. školskog vjeronauka i kateheze.

Doc. dr. sc. Jadranka Garmaz

Radovi prezentirani u ovoj Studiji vrijedan su prinos razumije-vanju stanja i perspektiva vjeronauka u školi u Hrvatskoj. Pro-vedeno istraživanje svakako će biti referenca za sva buduća istraživanja na ovome području, a za očekivati je da će takvih istraživanja biti i više. Za to postoje mnogostruke potrebe.

Radovi su obrađeni primjerenim tehnikama i metodama te korištenjem relevantne literature koja obrađuje analizirani fenomen. Izvorni znanstveni radovi otvaraju područje feno-mena vjeronauka u školi na novi način, utemeljen na sintezi teoretskih postavki, dosadašnjih spoznaja i empirijskih uvida. Upravo taj pristup omogućuje autorima da na vidjelo iznesu nove spoznaje koje nisu banalno apologetske, ali ni teoretski apstraktne, nego upravo teoretski osmišljene i empirijski fun-dirane.

Dr. sc. Gordan Črpić

279

Knjiga troje autora i njihovih suradnika Vjeronauk – izazov školi i Crkvi. Istraživanje o vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu na području Zagrebačke nadbiskupije više je nego do-brodošla empirijska studija za školu i Katoličku crkvu, za po-jedince najrazličitijih svjetonazorskih orijentacija u Hrvatskoj, za hrvatske medije i, naposljetku, za hrvatsko društvo u cjelini. Studija znanstveno objektivno i argumentirano uvjerava da je konfesionalnom vjeronauku opravdano mjesto u školskom su-stavu iz osobnih, religioznih i kulturoloških razloga; da su škol-ski vjeronauk i vjeroučitelj bitne i neporecive sastavnice od-gojno-obrazovne i vrijednosno orijentirane škole kao temeljne pretpostavke demokratskog i čovjeku naklonjenog društva; da su državne i crkvene strukture u službi rasta i edukacije jednog te istog čovjeka/građanina, koji ima pravo na integralno odgoj-no-obrazovno oblikovanje i stasanje; da konfesionalni vjerona-uk po svojoj koncepciji, sveobuhvatnosti, otvorenosti i dijalo-gu dovoljno odgovara na sva religijska i(li) metafizička pitanja mladoga hrvatskog čovjeka.

Prof. dr. sc. Josip Baloban

Valentina Blaženka Mandarić – Alojzije Hoblaj – Ružica Razum, Vjeronauk – izazov Crkvi i školi. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Lektura: dr. sc. Jasna Šego

Priprava za tisak: Glas Koncila

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u siječnju 2011.

ISBN 978-953-241-274-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 755443.

Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr