UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET

BIHAĆ

ODSJEK : GRAĐEVINSKI

SMJER : OPĆI

ORGANIZACIJA I EKONOMIKA PREDUZEĆA

SEMINARSKI RAD

Upravljanje zalihama u preduzeću d.o.o. „GRADNJA KONSTRUKT“

Predmetni nastavnik : Student :

prof. dr. Ismet Bišćević Kozlica Sabina, br. ind. 688

Asistent:

doc.dr.Enis Džanić

SADRŽAJUVOD....................................................................................................................................................4

POJAM I SVRHA ZALIHA..................................................................................................................5

MODELI UPRAVLJANJA ZALIHAMA.............................................................................................8

Stohastički postupak...........................................................................................................................8

Deterministički postupci.....................................................................................................................9

Klasični modeli upravljanja zalihama...............................................................................................12

P – sistem upravljanja zalihama....................................................................................................13

Q – sistem upravljanja zaliha........................................................................................................15

ZAKLJUČAK......................................................................................................................................20

LITERATURA:....................................................................................................................................21

2

POPIS SLIKA

Slika 1. Prikaz cirkulacije sirovina.............................................................................................6

Slika 2. Primjer skladišnog kartona preduzeća d.o.o. „GRADNJA KONSTRUKT“...............10

Slika 3. Primjer količinske sastavnice preduzeća d.o.o „GRADNJA KONSTRUKT“............11

Slika 4. Grafički prikaz nivoa zaliha prema EKN....................................................................12

Slika 5. Periodični sistem u uslovima izvjesnosti.....................................................................14

Slika 6. Periodični sistem u uslovima neizvjesnosti.................................................................15

Slika 7. Kontinualni sistem pri izvjesnosti..............................................................................17

3

UVODUpravljanje zalihama je nekada bio problem kojim se, u većoj mjeri, razna preduzeća i nisu

baš pozabavljala. Zalihe su, kao i svi troškovi koji idu uz njih, novac koji nevidljivo cirkuliše,

pa samim tim i ne smatra problemom, sve dotle dok se sav račun ne stavi na papir i temeljno

ne proanalizira, te se utvrdi konkretna vrijednost.

Zalihe zauzimaju veći dio kapitala u preduzeću, samim tim što pokreću samo preduzeće jer

bez sirovine ili poluproizvoda nema gotovog proizvoda. Budući da uzimaju veći dio kapitala,

sama se nameće potreba da se ovdje vrše određene kalkulacije u cilju bolje ekonomičnosti

poslovanja.

Kada se radi o građevinskoj operativi, ovaj problem je jako izražen, jer upotreba zaliha na

skladištu je konstantna, te ukoliko se neće obratiti pažnja, održavanje zaliha može

prouzrokovati određene gubitke. Na primjer, ukoliko građevinska firma d.o.o. „GRADNJA

KONSTRUKT“ ima na skladištu minimalnu količinu zaliha, ali u određenom periodu snizila

se cijena željeza, što znači, jeftnija nabavka armature, šta bi bio pravi potez, ili slične

situacije.

U svakom slučaju, rješenju problema treba pristupiti kalkulacijama, čije metode su navedene

u predstojećem tekstu.

4

POJAM I SVRHA ZALIHAZalihe su vlastiti materijali koji se koristi u poslovanju, odnosno koji je namijenjen

unutrašnjoj potrošnji ili na prodaju, a uključuju sirovine (raw material), poluproizvode

(intermediate products), materijal u radu (work-in process - WIP) i gotove proizvode (final

product).

Pod zalihama se podrazumjevaju uskladišteni materijali koji se koriste u cilju osiguranja

normalne proizvodnje i zadovoljavanja potreba kupaca.

Zalihe se mogu podijeliti kvantitativno na četiri nivoa1:

1. minimalne

2. signalne

3. maksimalne

4. optimalne

Neovisno od toga šta sve posmatramo pod pojmom zaliha, operacije upravljanja zalihama su

skoro identične:

1. nabavna služba prosljeđuje dobavljaču narudžbu za potrebne proizvode

2. naručena roba stiže u dogovorenom terminu

3. isporučena roba se provjerava, sortira i smiješta u skladište

4. tokom vremena, korisnici u okviru preduzeća poručuju količine proizvoda sa zaliha u

skladu sa svojim potrebama poslovanja

5. roba se uzima sa zaliha kako bi se zadovoljila interna tražnja

6. količine zaliha se smanjuju i u određenom trenutku se poručuje nova količina robe.

1 Bišćević, I., Ekonomika u tržišno poduzetničkim uslovima poslovanja, Univerzitet u Bihaću, Ekonomski fakultet Bihać, 1998., p.69

5

Slika 1. Prikaz cirkulacije sirovina

Tri su osnovna problema koja se javljaju pri upravljanju zaliha, a to jeste:

koje artikle držati na zalihama

u kojem trenutku obaviti narudžbu

koju količinu materijala naručiti

Najteži od ova tri problema je problem koje artikle držati na zalihama. Jedino pravilo koje se

može konkretno primijeniti kod ovog problema jeste da koristi od držanja nekog proizvoda na

zalihama moraju biti veće od troškova koji nastaju ukoliko se on ne nalazi na zalihama, pa je

u većoj mjeri ovaj problem podložan subjektivnoj procjeni menadžmenta. Problem je ukoliko

se dobro ne prati koji proizvodi su potrebni na zalihama može doći do nepotrebnog gomilanja

istih, a oni potrebni da budu deficitarni.

Preostala dva pitanja vežu se za to koja je to zapravo prosječna količina zaliha koja treba da se

nalazi na skladištu, pa se prema tome i određuje vrijeme, pa i količina zaliha koja će se

naručiti u određenom vremenu.

Osnovni cilj upravljanja zaliha jeste da se udovolji svakom zahtjevu korisnika. Pri ovome

treba voditi računa da posjedovanje i nabavka zaliha budu na prihvatljivo niskom nivou, kako

bi se ostvario profit iz poslovanja. Problemi upravljanja zalihama proizilaze iz određenih

zahtjeva, i to:

6

zahtjevi tržišta: ogleda se u pravilnoj procjeni organizacije da proizvede određeni

količinu i asortiman robe koja će biti tražena na tržištu

sigurnosne zalihe: dodatna količina zaliha koje se posjeduju sa ciljem kompenzacije u

slučaju da dođe do povećane potrebe za određenim materijalom, ili u slučaju problema

u proizvodnji, kao i problema u isporuci narudžbe, i slično.

proizvodnja minimalne isplative serije: cilj je da se ono što što se uskladišti što prije

iskoristi, tj.dok roba nije izgubila na svojoj vrijednosti

spekulativne zalihe: su zalihe koje se prave kada se očekuje na tržištu porast nabavnih

cijena određene robe

Zadatke upravljanja zalihama bilo bi relativno lako ispuniti da se ne javlja uslov minimalnih

troškova, koji utiču na troškove upravljanja zalihama:

cijena: ovi troškovi uključuju cijenu kupljene robe, trošak transporta, osiguranja,

raznih dozvola, troškova inspekcije, ispitivanja, certifikata, i slično..

trošak čuvanja zaliha: visina ovih sredstava je u direktnoj vezi sa količinom zaliha

koja se posjeduje

troškovi naručivanja zaliha: pored troškova manipulacije i administracije pokrivaju

troškove oko ispostavljanja naloga za izradu tog proizvoda, kao i troškove za

aktivnosti kontrole realizacije izdanog naloga

ostali troškovi: obuhvataju rad na upravljanju aktivnostima u skladištu, provjera

tačnosti podataka, analiza skladišnog poslovanja, probelma koji se javljaju

rukovanjem materijala u skladištu..

7

MODELI UPRAVLJANJA ZALIHAMASamim tim što postoje različite vrste zaliha, tako postoje i različiti postupci utvrđivanja

potrebnog nivoa zaliha.

Tako se razlikuju:

1. stohastički postupak

2. deterministički postupak

Stohastički postupakOvo je jedan od osnovnih postupaka određivanja potrebnog nivoa zaliha. Uglavnom se

primjenjuje za određivanje zaliha repromaterijala ili poluproizvoda.

Q=QZO

QPO

∗QP1

Q – potrebna količina određene stavke zaliha

Qzo – količina potrošenih zaliha u prethodnom periodu, posmatrane stavke zaliha, koja je

obezbijeđena za proizvodnju Qpo jedinica krajnjeg proizvoda.

Qpo – planirana količina krajnjeg proizvoda u prethodnom periodu

Qp1 - planirana količina krajnjeg proizvoda u narednom periodu – periodu za koji se određuje

potreban nivo zaliha.

Ovaj način proračuna ima svoju prednost, tj.jednostavnost jer se radi sa samo tri stavke.

Međutim, nedostatak se ogleda u tome što se greške iz prethodnog perioda preslikavaju u

naredni, pa tako na primjer ako je u prethodnom periodu bilo u proizvodnji 10% škarta, to će

se isto dešavati u narednom periodu.

Iz priloženog se može vidjeti da u kalkulaciju nisu uračunati nikakvi drugi troškovi, odnosno,

da nije otvorena mogućnost kalkulacija sa određenim uštedama, koje bi bile ostvarene sa

nekim drugim planom nabavke.

Ovaj način računanja potrebnog nivoa zaliha je karakterističan za netržišne ekonomije,

monopolistička preduzeća koja sve troškove mogu da ugrade u cijenu svog proizvoda, a da

ipak uspiju da prodaju svu količinu koju proizvedu.

8

Deterministički postupciOvaj postupak kalkulacije potrebnog nivao zaliha se radi prema planovima proizvodnje. Za

ovaj način proračuna potrebno je znati i detaljno razviti plan proizvodnje, kao i precizirati

sastavnice svakog proizvoda čija se proizvodnja planira.

Pri primjeni determinističkog postupka koriste se sastavnice koje mogu biti:

količinska

strukturna

modularna

1. Količinska sastavnica

Količinska sastavnica je najjedostavniji oblik sastavnice koji se najčešće koristi od sve tri

navedene. To je najbrži način prikaza materijala budući da sadrži identifikaciju proizvoda na

koji se odnosi, te samu količinu.

U konkretnom primjeru načina upravljanja zalihama građevinske firme d.o.o. „GRADNJA

KONSTRUKT“ prikazan je primjer količinske sastavnice. Budući da je građevinska operativa

jedna vrsta proizvodno – uslužne djelatnosti, sa naglaskom na uslužna, tu se polazi od malo

drugačijeg tretmana kad je u pitanju upravljanje zalihama.

Naime, nakon prihvaćene ponude na tenderu za radove na izgradnji poslovnog objekta, koja je

detaljno sadržavala popis i opis radova, te količinu i samu cijenu radova, pristupa se stanju

samog skladišta, tj. pregleda se skladišni karton da se dobije uvid u zalihe koje se nalaze na

skladištu, te da li će iste biti dovoljne za završetak radova.

Skladišni karton sadrži količinu, kao i samu cijenu nabavke zaliha. Svaka stavka ima svoju

oznaku, kao i samo skladište građevinskog materijala.

Karakteristika upravljanja zalihama ovog preduzeća je u tome što ovo preduzeće radi po

situacijama, tj. količina nabavljenog materijala jednaka je količini ugrađenog materijala.

Na svakoj od situacija, to jeste, na privremenoj i konačnoj situaciji je definisan tačan obim

radova za svaku on njih, sa cijenama koštanja, kao i količinom proizvoda, odnosno usluge po

mjernoj jedinici.

9

Na količinskoj sastavnici su definisani jasno određeni patrametri, tj.,dobavljač, broj stavke,

opis stavke, količina, mjerna jedinica, cijena sa i bez PDV – a, ukupnu fakturu, te mjesto

utroška.

Slika 2. Primjer skladišnog kartona preduzeća d.o.o. „GRADNJA KONSTRUKT“

10

Slika 3. Primjer količinske sastavnice preduzeća d.o.o „GRADNJA KONSTRUKT“

2. Strukturna sastavnica

Ovdje je proizvod razbijen na sklopove, podsklopove i elemente, odosno, sastavnica sadrži

podatke o strukturi proizvoda.

3. Modularna sastavnica

Modularna sastavnica predstavlja jedan oblik količinske sastavnice. Olakšica je ovdje to što je

osnova za formiranje sastavnice podsklop budućeg proizvoda, a ne cijeli proizvod, ukoliko se

radi o složenom proizvodu koji se mora prizvoditi sklop po sklop.

Dva su pravca determinističkih modela:

1. Klasični

2. Dinamički

11

Klasični modeli upravljanja zalihamaOvi modeli se zasnivaju na vrijednosti ekonomske količine nabave (EKN ili EOQ – Economic

Order Quantity), prema sljedećim zahtjevima:

- što veća količina nabavke, jer to znači manje cijene nabavke, niža cijena

utovara/istovara, niža cijena transporta

- što manja količina nabavke, jer su niže cijene skladištenja, manja novčana sredstva

za realizaciju nabavke

Slika 4. Grafički prikaz nivoa zaliha prema EKN

Dva su sistema klasičnog modela upravljanja zalihama:

1. P sistem (periodični)

2. Q sistem (kontinualni)

Periodični sistem podrazumijeva obnavljanje zaliha u unaprijed određenim vremenskim

intervalima.

Q sistem podrazumijeva nabavku zaliha nakon svake promjene stanja, to jeste, kontinualna

provjera stanja zaliha.

12

P – sistem upravljanja zalihamaP – sistem funkcioniše na osnovu dvije vrijednosti:

a. količina nabavke

b. trenutak provjere nabavke

Karakteristika ovog sistema je u tome što se nabavka zaliha vrši u određenim vremenskim

intervalima, što nije nužno da ovaj vremenski period bude u funkciji kalendara, nego može,

što je i najčešće, u funkciji brzine trošenja zaliha.

Budući da se ovdje radi o izvjesnosti, tačno je poznata količina materijala koja će biti utrošena

za tačno poznato vrijeme, a to se radi prema obrascu:

EKN=√ 200∗P∗TnN c∗Sz

=√ 2∗P∗TnN c∗sz

EKN – ekonomski najisplativija količina za nabavku

P – planirana godišnja za materijalom/dijelovima

Tn – troškovi jedne nabavke

Nc – nabavna cijena

Sz – stopa troškova držanja zaliha, izražena u %

sz – stopa troškova držanja zaliha (vrijednost između 0 i 1)

Kada je poznata godišnja potreba za posmatranim dijelom P, onda se može izračunati količina

robe koja će biti na zalihama do trenutka naručivanja:

qn=t p∗P

qn – količina dijelova na skladištu u trenutku naručivanja

tp – vrijeme prispijeća naručene količine

P – planirana godišnja potreba za materijalima/dijelovima

13

Slika 5. Periodični sistem u uslovima izvjesnosti

Na dijagramu su prikazane neke karakteristike: trenutak naručivanja, naručena količina,

maksimalne zalihe, vrijeme prispijeća naručenih količina i vrijeme između dvije narudžbe.

Iz ovoga je, dalje, moguće odrediti maksimalni nivo zaliha:

qmax=qn + EKN,

a preko veličina EKN i P moguće je odrediti i vrijeme između dvije narudžbe:

tn=EKN/P

14

Slika 6.

Periodični sistem u uslovima neizvjesnosti

Ova slika govori o promjeni stanja zaliha u neizvjesnosti. Može se vidjeti diskretna promjena

stanja zaliha za različite količine, zatim da se količina zaliha koja se naručuje promjenjiva, te

vrijeme prispijeća naručenih količina je promjenjivo.

Q – sistem upravljanja zalihaU ovom sistemu se provjera nivoa zaliha vrši kontinuirano, nakon svake promjene zaliha.

U praksi se ovaj sistem upražnjavao tako da su se zalihe provjeravale nakon radnog vremena,

a drugi način je bio da se provjeravaju svaki put kada se vrši izuzimanje neke stavke.

Nakon svakog uzimanja stavki sa skladišta vrši se poređenje stvarnog stanja zaliha sa

signalnim nivoom zaliha za tu stavku.

Stvarni nivo zaliha se računa prema slijedećem obrascu:

ZSN=ZS+KNN-ZR2

ZSN – stvarni nivo zaliha

2 Beker, I.: Upravljanje zalihama, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2001., p.11

15

ZS – zalihe koje se nalaze u skladištu

KNN – količina posmatrane stvake zaliha koja je naručena od proizvođača, ali još nije stigla u

skladište

ZR – „rezervisana količina zaliha“, odnosno, zalihe koje se još uvijek nalaze na skladištu, ali je

već iskazana potreba za tom količinom

Ukoliko se nivo zaliha ispostavi ispod nivoa signalnih, onda se vrši narudžba koja je jednaka

EKN (ekonomski naisplativija količina za nabavku).

Signalne zalihe se računaju prema izrazu:

Zs,sign=Ptrd*(RI+RIprek)3

Zs,sign – signalne zalihe sirovina i materijala

Ptrd – dnevna potrošnja

RI – rok isporuke

RIprek - probijanje roka isporuke

Maksimalne zalihe se računaju prema izrazu:

Zs,max=Zs,M+Qn

Zs,max – maksimalne zalihe sirovina i materijala

Qn – količina nabavke

Idealan slučaj bi bio da u trenutku kada proizvodnja iscrpi sve zalihe, naručena potrebna

količina zaliha stiže u skladište i proizvodnja može da se nastavi bez prekida.

3 Beker, I.: Upravljanje zalihama, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2001., p.16

16

Budući da ovakva situacija nije realna, potrebno je razmotriti upravljanje zalihama u

neizvjesnosti.

Slika 7. Kontinualni sistem pri izvjesnosti

Za postojanje sigurnosnih zaliha vežu se ukupni troškovi zaliha. Ovi troškovi predstavljaju

sumu troškova držanja operativnih zaliha, troškova naručivanja i troškova držanja sigurnosnih

zaliha:

Tz=Z∗NC∗Sz+PZ∗T N

Z - prosječan nivo zaliha na skladištu, a određuje se pomoću ovog izraza

Z=Zmax+Zmin2

=EKN2

+Zsgr=EKN2

+ z∗σ L

Zmax –maksimalni nivo zaliha na skladištu (EKN+sigurnosne)

Zmin – minimalni nivo zaliha na skladištu (sigurnosne zalihe)

Zsgr – sigurnosne zalihe

NC – nabavna cijena

SZ – stopa troškova držanja zaliha

P – godišnja potreba za zalihama

17

Z – količina koja se poruči tokom jedne narudžbe

TN – trošak naručivanja

z – standardizovana slučajna promjenjiva(dobijena na osnovu CSL – nivoa usluge koji se

pruža korisniku)

18

U konkretnom primjeru preduzeća d.o.o. „GRADNJA KONSTRUKT“, u periodu od

12.08.2012. – 20.06. 2012. na skladištu je bilo stanje zaliha prethodno pirkazano na slici 2.

Kako ovo predzeće radi po situacijama, ipak postoji određena zaliha nekih materijala na

skladištu, kao što su keramičke pločice i cigle. Na slici 3 vidi se da je izvršena određena

narudžba materijala, a koliko je bilo potrebno govore slijedeće kalkulacije.

Stvarno stanje zaliha cigle na skladištu, ako je 500 komada ostalo poslije završenih radova, a

rezervne količine iznose 2500 komada, pa ako je za slijedeću situaciju naručena količina od

5000, je slijedeće:

ZSN= 500+5000-2500=3000 komada

Ovo je trenutni nivo zaliha na skladištu.

Ako dnevna potrošnja u prosjeku iznosi 2500 komada cigle, te ako je procjena nabavne službe

da mogu probiti rok isporuke 10 dana, a ugovoreni rok isporuke je 20 dana, signalne zalihe

trebaju prema kalkulacijama da iznose:

Zs,sign=2500*(20+10)=75000 komada.

Budući da je, prema kalkulacijama, trenutni nivo zaliha na skladištu manji od signalnih,

potrebno je da se izvrši narudžba (koja je jednaka EKN).

Ako je stopa troškova držanja cigle na skladištu iznosi 0,89, te su sami troškovi naručivanja

64 800 KM, pri godišnjoj potrebi, u prosjeku, od 800 000 komada cigle,a nabavna cijena

jednog komada iznosi 0.90 KM, onda ekonomski opravdana količina iznosi:

EKN=√ 2∗800000∗648000.90∗0,89

=284428 komada

19

ZAKLJUČAKKako je već ranije spomenuto, upravljanje zalihama nije, itekako, problem koji bi se mogao

zaobići bez nekih velikih posljedica po preduzeće.

Pri upravljanju zalihama mora se voditi računa o tome da se u kalkulaciju ubroje svi mogući

faktori koji utječu na ekonomiku preduzeća. Treba nastojati da se nađe neki optimum,

odnosno balans, između situacija kao što su, na primjer, dodatna nabavka sirovina jer im je

opala cijena na tržištu, koje bi moglo biti i dobitak i gubitak za firmu, zavisno od toga da li se

sa njima pravilno upravljalo.

Budući da nema idealne situacije, teži se ka što manjim gubicima tako što se, prije svega, prati

stanje na skladištu (koje stavke su u nedostatku, a kojih ima više nego što je potrebno, ako

ima takvih), da li će određene stavke biti potrebne u dogledno vrijeme, ili mogu biti

zamijenjene nekim drugim stavkama (jeftinijim u smislu nabavne cijene i održavanja) u

određenom periodu i slično.

Sve u svemu, najbolje je određivati nabavke prema planiranoj proizovdnji, koja je uvijek

orijentir prema ekonomičnom poslovanju.

20

LITERATURA:[1] Bišćević, I., Ekonomika u tržišno poduzetničkim uslovima poslovanja, Univerzitet

u Bihaću, Viša ekonomska škola Bihać, 1998.

[2] Beker, I., Upravljanje zalihama, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2001.

[3] http://www.efos.unios.hr/repec/osi/bulimm/PDF/BusinessLogisticsinModern

Management11/blimm1104.pdf (04.01.2013., 20:53)

[4] http://organizations.weber.edu/sascm/supply_chain.bmp (05.01.2013., 17:36 )

21