28
PANEVROPSKI UNIVERZITET „APEIRON“ BANJA LUKA FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE ODJELJENJE BIJELJINA SEMINARSKI RAD iz nastavnog predmeta Upravljanje lancima snabdjevanja Tema: Upravljanje zalihama

Seminarski Rad Upravljanje Zalihama)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Upravljanje zalihama

Citation preview

REPUBLIKA SRPSKA

PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON BANJA LUKAFAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

ODJELJENJE BIJELJINASEMINARSKI RAD

iz nastavnog predmeta Upravljanje lancima snabdjevanjaTema: Upravljanje zalihama Student:

Profesor: Vinko Pavlovi

Prof. dr Br. ind. Bijeljina, 2015. S A D R A J1UVOD

21. POJAM I KLASIFIKACIJA ZALIHA

32. TROKOVI ZALIHA

32.1. Trokovi nabavke

32.2. Trokovi konverzije

42.3. Ostali trokovi

42.4. Tehnike vrednovanja troka

53. METODE TROKOVA

64. NETO PRODAJNA VRIJEDNOST (NPV) I PRIZNAVANJE RASHODA

85. OBJAVLJIVANJE ZALIHA

96. UPRAVLJANJE ZALIHAMA NA PRIMJERU APOTEKE ROSI BIJELJINA

96.1. Nabavka lekova

106.2. Vrednovanje zaliha u farmaciji

116.3. Evidencija internog kretanja lijekova

116.3.1. Primjer za knjienje internog kretanja lijekova kada se zalihe u skladitu evidentiraju po nabavnoj cijeni

126.3.2. Primjer za knjienje internog kretanja lijekova kada se zalihe u skladitu evidentiraju po prodajnoj cijeni sa PDV-om

14ZAKLJUAK

15LITERATURA

UVOD

Zalihe predstavljaju uskladiteni materijalni resursi u nekom sistemu transformisanja (zalihe materijala, zalihe komponenata, zalihe robe). One se dre iz niza pragmatinih razloga ali se moraju dobro kontrolisati zbog minimizacije trokova rada.

Ukoliko je potpuno izvjesna tranja i usklaena isporuka u vremenu, zalihe ne moraju da postoje (na primjer proizvodnja automobila za poznatog kupca just-in-time koncept).

Upravljanje zalihama predstavlja vrlo znaajan ali i sloen posao nadlenih menadera. Oni imaju trajan zadatak da obezbjede dovoljno sirovina i materijala po vrstama, koliini i kvalitetu da bi se obezbjedio kontinuitet proizvodnje i eljeni kvalitet proizvoda.

Sve zalihe u nekom preduzeu mogu se grupisati u tri velike grupe, a to su:

1. Zalihe sirovina i materijala,

2. Zalihe nedovrene proizvodnje i

3. Zalihe gotovih proizvoda.

Zalihe su regulisane u meunarodnim raunovodstvenim standardima u grupi MRS2 standarda. Cilj ovog standarda jeste da propie raunovodstveni postupak za zalihe. Osnovna pitanja u raunovodstvu zaliha je iznos troka (izdatka) koji treba priznati kao sredstvo (imovinu), sve do priznavanja povezanih prihoda. Ovaj standard sadri uputstva u vezi s odreivanjem troka (nabavne vrijednosti / cijene kotanja zaliha) i njegovim kasnijim priznavanjem kao rashoda, ukljuujui i sva usklaivanja do neto ostvariva vrijednosti. On, takoe, da je uputstva za metode troka (nabavne vrijednosti / cijene kotanja) koje se koriste za odreivanje trokova zaliha.

Ovaj standard se primjenjuje na sve zalihe, osim na:

a) Nedovrene radove iz osnova ugovora o izgradnji, ukljuujui direktno povezane ugovore o pruanju usluga;

b) Finansijske instrumente,

c) Bioloku imovinu povezanu s poljoprivrednim djelatnou i poljoprivrednim proizvodom u trenutku ubiranja/etve.

1. POJAM I KLASIFIKACIJA ZALIHAUpravljanje zalihama u svakoj organizaciji je jedan od najkompleksnijih i najizazovnijih upravljakih zadataka. Zalihe su esto najvei dio ukupnih sredstava preduzea, zbog ega i zahtevaju velika ulaganja. Da bismo spreili nepotrebno visoka ulaganja, zalihama se mora upravljati efikasno. Kao znaajan faktor u utvrivanju dobiti u veini preduzea se koristi vrednost zaliha.

Posmatrano u kontekstu cirkulacije novanih sredstava ili gotovine u preduzeu koja se izraava formulom N-R-P-R1-N1, zalihe predstavljaju ulaganje u faze R-P-R1. Faza "R" obuhvata ulaganja u sirovine i materijal, faza "P" ulaganja u nedovrenu proizvodnju, odnosno u proizvodnju u toku, dok faza "R1" oznaava sredstva vezana u gotovim proizvodima koji su namenjeni realizaciji.

Prema standardu IAS 2, zalihe se mogu klasifikovati na sledei nain:

Trgovaka roba,

Potroni materijali,

Sirovine,

Proizvodnja u toku i

Gotovi proizvodi.

Polazei od prethodno navedenog standarda zalihe moemo definasati na sledei nain: "Zalihe su sredstva koja se dre u preduzeu za prodaju u toku redovnog poslovanja, koriste se u procesu proizvodnje za takvu prodaju i dre se u obliku sirovina ili potronih materijala koji e se koristiti u procesu proizvodnje ili pri pruanju usluga".

Prema IAS 2 glavno podruje rasprave je vrednost troka zaliha koju treba evidentirati. On se priznaje kao sredstva preduzea koje se evidentiraju kao rashod sve do momenta njihove prodaje kada se priznaju kao odgovarajui prihod. Deo ili ceo troak zaliha takoe se moe priznati kao rashod ako se otpiu do neto prodajne vrednosti ako je potrebno. Neto prodajnu vrednost definiemo kao procenjenu prodajnu cenu u redovnom toku poslovanja umanjenu za procenjene trokove dovrenja i procenjene trokove potrebne da se izvri prodaja.

2. TROKOVI ZALIHA

Posedovanje zaliha u svakom preduzeu izaziva i nastanak oreenih trokova pa zbog toga racionalno upravljanje zalihama zahteva upotrebu "cost-benefit" analize, odnosno analize trokova i koristi posedovanja zaliha. Zapravo, utvrivanje pravog obima zaliha zahteva balansiranje trokova i rizika dranja zaliha sa koristima koje se mogu izvui iz raspolaganja tim zalihama. Pod optimalnim obimom moe se smatrati samo onaj nivo zaliha koji prouzrokuje najnie ukupne trokove njihovog posedovanja.

Pod trokovima zaliha se podrazumevaju svi trokovi

Nabavke,

Trokovi konverzije i

Ostali trokovi nastali dovoenjem zaliha na sadanju lokaciju i stanje.

2.1. Trokovi nabavke

Prema standardu IAS 2 moe se prikazati sledea struktura trokova nabavke zaliha:

Nabavna cena

+ Uvozne dabine i druge takse

+ Transport, rukovanje i drugi trokovi koji se mogu

direktno pripisati nabavci zaliha

- Trgovaki popusti, rabati i slino

= Trokovi nabavke zaliha

U vezi sa nastankom ovih trokova treba razlikovati dva sluaja. Kod prvog se radi o trokovima jednokratnog pribavljanja zaliha sirovina i materijala za potrebe proizvodnje, dok kod drugog se radi o trokovima pribavljanja, odnosno zamene sopstvenih zaliha gotovih proizvoda za potrebe prodaje.

2.2. Trokovi konverzije

Trokovi konverzije zaliha sastoje se iz dva glavna dela:

Trokovi koji se direktno odnose na jedinice proizvodnje npr. direktni materijal, direktni rad.

Fiksni i varijabilni proizvodni trokovi koji se jave u konverziji materijala u gotove proizvode rasporeene na sistematskoj osnovi.

Fiksni proizvodni opti trokovi su oni indirektni trokovi proizvodnje koji ostaju relativno konstantni bez obzira na obim proizvodnje npr. troak uprave administacije preduzea.

Varijabilni proizvodni opti trokovi su oni indirektni trokovi proizvodnje koji variraju proporcionalno ili priblino proporcionalno obimu proizvodnje npr. indirektni materijal i rad.

Standardom IAS 2 se naglaava da fiksni opti proizvodni trokovi moraju biti rasporeeni na stavke zaliha na bazi nomalnog kapaciteta proizvodnih postrojenja, pri emu je normalni kapacitet oekivana proizvodnja koja se moe postii bazirana na proseku tokom nekoliko perioda pod normalnim okolnostima. Pri tome treba uzeti u obzir gubitke kapaciteta tokom planiranog odravanja. Nerasporeeni opti trokovi se priznaju kao rashod perioda u kojem su nastali. Opti fiksni trokovi proizvodnje su obrnuto proporcijonalni u odnosu na jedinicu proizvoda. A opti varijabilni trokovi proizvodnje se rasporeuju na svaku jedinicu prema stvarnom korienju proizvodnih kapaciteta.

2.3. Ostali trokovi

Kao to je ve pomenuto u predhodnom izlaganju ostali trokovi zaliha se mogu priznati ako su nastali dovoenjem zaliha na sadanju lokaciju i stanje.

Trokovi koji se ne mogu ukljuiti u trokove zaliha priznaju se kao rashod perioda i u njih ubrajamo prodajne trokove, trokove skladitenja, nenormalne iznose otpadnog materijala, rada i ostale proizvodne trokove i administrativne opte trokove koji nisu nastali dovoenjem zaliha na njihovu sadanju lokaciju i stanje.

2.4. Tehnike vrednovanja troka

Postoje dve tehnike vrednovanja troka koje daju rezultat priblian troku, a one su:

Standardni trokovi se uspostavlju za obraun normalnih proizvodnih vrednosti.

Maloprodajni metod esto se koristi u maloprodaji gde je veliki obrt stavki zaliha koje imaju slinu maru. Vrednovanje zaliha vrimo tako to od ukupne prodajne cene zaliha oduzmemo sveukupnu prosenu maru. 3. METODE TROKOVATrokovi zaliha predmeta koji se uobiajeno ne mogu meusobno razmjenjivati te dobara i usluga koji su namijenjeni i izdvojeni za specifine projekte odreuju se koritenjem specifine identifikacije njihovih individualnih trokova.

Specifina identifikacija troka znai da se specifini trokovi pripisuju identificiranim predmetima zaliha. To je primjeren pristup za stavke koje se izdvajaju za odreeni projekt, bez obzira na to da li su kupljene ili proizvedene. Meutim, specifina identifikacija trokova nije primjerena u sluajevima gdje postoje velike koliine zaliha koji se mogu meusobno razmjenjivati. U tim uslovima, mogue je koristiti metodu odabira onih predmeta koji ostaju na zalihama kako bi se unaprijed odredili uinci na dobit, odnosno gubitak.

Troak zaliha, osim onih koje su obuhvaene takom 23., odreuje se primjenom metode prvi ulaz - prvi izlaz (FIFO) ili metodom ponderisanog prosjenog troka. Subjekt treba koristiti istu metodu za sve zalihe sline vrste i namjene kod tog subjekta. Za zalihe drukije vrste ili namjene, primjena razliitih metoda za utvrivanje troka je opravdana.

Na primjer, zalihe koje se koriste u jednom poslovnom segmentu, subjekt moe ko- ristiti u svrhu koja se razlikuje od namjene zaliha iste vrste koje se koriste u nekom drugom poslovnom segmentu. Meutim, razliite geografske lokacije zaliha (ili porezna pravila koja se razlikuju zavisno od lokacije), same po sebi, nisu dovoljne da opravdaju primjenu razliitih metoda za utvrivanje troka zaliha.

FIFO metoda polazi od pretpostavke da se stavke zaliha koje su prve kupljene prve i prodaju, te stoga stavke koje ostaju na zalihama na kraju perioda su one koje su posljednje kupljene ili proizvedene. Kod metode ponderisanog prosjenog troka, troak svake stavke odreuje se iz ponderisanog prosjenog troka slinih stavki na poetku perioda i troka slinih stavki koje su kupljene ili proizvedene u tom periodu. Prosjek se moe izraunavati periodino ili po zaprimanju svake dodatne poiljke, zavisno od uslova u kojima subjekt posluje.

4. NETO PRODAJNA VRIJEDNOST (NPV) I PRIZNAVANJE RASHODAPrema standardu zalihe treba vrednovati po niim cenama od troka ili neto prodajnoj ceni. U praksi postoji pravilo koje naglaava da se sredstva ne trebaju voditi po iznosu veem od onog iznosa koji se moe dobiti od njihove prodaje ili upotrebe. Postoje situacije u kojima NPV verovatno jeste manja od troka, a one su: poveanje u trokovima ili pad prodajnih cena; fiziko pogoranje stanja zaliha; zastarelost proizvoda; odluka kompanije da proizvede i proda proizvode sa gubitkom kao deo marketinke strategije i greke u proizvodnji ili nabavci.

Otpis zaliha se vri stavka po stavka, a ako se radi o slinim artiklima oni se mogu grupisati i zajedno otpisivati.Procenu NPV potrebno je vriti u isto vreme kao i procenu prodajne cene upotrebom raspoloivih informacija. Primer vrednovanja zaliha pogledati u Prilogu br. 2.Troak zaliha se, moda, nee moi nadoknaditi ako su zalihe oteene, ako su u cijelosti ili djelomino zastarjele ili ako je smanjena njihova prodajna cijena. Nemogunost nadoknade troka zaliha moe biti prisutna i ako je dolo do poveanja procijenjenih trokova dovrenja ili procijenjenih trokova koji tek trebaju nastati radi prodaje. Praksa otpisivanja zaliha ispod troka do njihove neto ostvarive vrijednosti je u skladu sa naelom da se sredstva ne smiju iskazivati u iznosima koji su vei od iznosa za koje se oekuje da e biti ostvareni njihovom prodajom ili upotrebom.

Zalihe se do neto ostvarive vrijednosti obino otpisuju predmet po predmet. Meu- tim, u nekim okolnostima moe biti primjerenije grupisati sline ili povezane pred- mete zaliha. To moe biti sluaj kod predmeta zaliha koji se odnose na istu liniju proizvodnje sline namjene ili svrhe upotrebe i koji se proizvode i prodaju u istom geografskom podruju te iju vrijednost nije mogue procijeniti odvojeno od drugih predmeta u toj proizvodnoj liniji. Nije primjereno da se zalihe otpisuju na osnovu njihovog razvrstavanja, na primjer, na sve gotove proizvode ili sve zalihe u odreenoj djelatnosti ili geografskom podruju. Pruaoci usluga obino kumuliraju trokove za svaku uslugu za koju zaraunavaju i njenu zasebnu prodajnu cijenu. Stoga se svaka takva usluga tretira kao zasebna stavka.

Procjene neto ostvarive vrijednosti se zasnivaju na najnovijim pouzdanim dokazima koji postoje u vrijeme procjenjivanja iznosa zaliha za koje se oekuje da e biti realizirani. Ove procjene uzimaju u obzir promjene cijena ili trokova koje su direktno povezane s dogaajima nakon kraja perioda u mjeri u kojoj ti dogaaji potvruju uslove koji su postojali na kraju perioda.

Pri procjeni neto ostvarive vrijednosti uzima se u obzir i svrha dranja zaliha. Na primjer, neto ostvariva vrijednost one koliine zaliha koja se dri da bi se udovoljilo ugovorima subjekta o prodaji ili pruanju usluga se zasniva na ugovorenoj cijeni. Ako je za ugovore o prodaji potrebno manje zaliha od koliine koja se dri, neto ostvariva vrijednost vika zaliha se zasniva na opim prodajnim cijenama. Iz vrstih ugovora o prodaji veih koliina od koliine zaliha koja se dri ili vrstih ugovora o nabavci mogu proistei rezervisanja. Takva rezervisanja obraena su u MRS-u 37 - Rezervisanja, potencijalne obaveze i potencijalna sredstva.

Materijal i druga dobra namijenjena proizvodnji zaliha se ne otpisuju ispod troka ako se oekuje da e gotovi proizvodi, u koje e ta dobra biti ugraena, biti prodani po cijeni koja je jednaka ili vea od troka. Meutim, kad smanjenje cijene materijala upuuje na to da e troak gotovih proizvoda biti vei od neto ostvarive vrijednosti, materijal se otpisuje do neto ostvarive vrijednosti. U tim uslovima, troak zamjene materijala moe predstavljati najbolju raspoloivu mjeru za njihovu neto ostvarivu vrijednost.

Neto ostvariva vrijednost se iznova procjenjuje u svakom sljedeem periodu. Ako okolnosti koje su u ranijem periodu uzrokovale otpis zaliha ispod njihovog troka vie ne postoje ili ako postoji nedvosmislen dokaz o poveanju neto ostvarive vrijednosti zbog promjena ekonomskih uslova, ponitava se raniji otpis (npr. do iznosa koji je bio priznat prije otpisa) tako da nova knjigovodstvena vrijednost bude nii iznos izmeu troka i novoutvrene neto ostvarive vrijednosti. Ovo je sluaj kad je, na primjer, predmet zaliha iskazan po neto ostvarivoj vrijednosti zbog smanjenja njegove prodajne cijene jo uvijek na zalihama u iduem periodu i kad se njegova prodajna cijena poveala.

Kad su zalihe prodane, knjigovodstvenu vrijednost tih zaliha treba priznati kao rashod u periodu u kojem je priznat odnosni prihod. Iznos bilo kojeg otpisa zaliha do neto ostvarive vrijednosti i svi manjkovi zaliha trebaju se priznati kao rashod u periodu otpisa, odnosno nastanka manjka. Iznos bilo kojeg ponitenja otpisa zaliha, kao posljedica poveanja neto ostvarive vrijednosti, treba priznati kao smanjenje iznosa zaliha priznatih kao rashod u periodu u kojem je dolo do ponitenja.

Neke zalihe se mogu rasporediti na druga sredstva, na primjer, zalihe koje se koriste kao komponenta pri izgradnji nekretnine, postrojenja ili opreme u vlastitoj izvedbi. Zalihe koje su na ovaj nain rasporeene na neko drugo sredstvo priznaju se kao rashod tokom vijeka upotrebe tog sredstva. 5. OBJAVLJIVANJE ZALIHAU finansijskim izvjetajima treba objaviti:

a) raunovodstvene politike usvojene za vrednovanje zaliha, ukljuujui koritenu metodu obrauna troka zaliha;

b) ukupnu knjigovodstvenu vrijednost zaliha i knjigovodstvene vrijednosti zaliha prema klasifikaciji koja je prikladna za subjekt;

c) knjigovodstvenu vrijednost zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjenoj za trokove do take prodaje;

d) iznos zaliha priznat kao rashod tokom perioda;

e) iznos bilo kojeg otpisa zaliha koji je priznat kao rashod perioda u skladu sa takom 34;

f) iznos bilo kojeg ponitenja otpisa zaliha koji je priznat kao smanjenje iznosa zaliha koji je priznat kao rashod perioda u skladu sa takom 34;

g) okolnosti ili dogaaje koji su doveli do ponitenja otpisa zaliha u skladu sa takom 34; i

h) knjigovodstvenu vrijednost zaliha koje su zaloene kao instrument obezbjeenja podmirenja obaveza.

Informacije o knjigovodstvenim vrijednostima iskazanim prema razliitim klasifikacijama zaliha te o obimu promjena te imovine korisne su korisnicima finansijskih izvjetaja. Uobiajena klasifikacija zaliha obuhvata trgovaku robu, sirovine, materi- jal, proizvodnju u toku i gotove proizvode. Zalihe prualaca usluga mogu se opisati kao proizvodnja u toku.

Iznosi zaliha koji su tokom perioda priznati kao rashod, a koji se esto naziva- ju trokovima za prodano, sastoje se od trokova koji su prethodno bili ukljue- ni u vrednovanje zaliha koje su sada prodane te nerasporeenih opih trokova proizvodnje i neuobiajenih iznosa trokova proizvodnje zaliha. Uslovi u kojima subjekt posluje mogu opravdati i ukljuivanje drugih iznosa, kao to su trokovi distribucije.

Neki subjekti su prihvatili oblik izvjetaja o dobiti u kojem se objavljuju iznosi koji nisu troak zaliha priznat kao rashod tokom perioda. U ovom obliku, subjekt prikazuje strukturu rashoda prema prirodnim vrstama trokova. U ovom sluaju, subjekt objavljuje trokove priznate kao rashod za sirovine i potroni materijal, trokove rada i druge trokove zajedno s iznosom neto promjene zaliha za period.

6. UPRAVLJANJE ZALIHAMA NA PRIMJERU APOTEKE ROSI BIJELJINA

Najveu imovinu apoteke Rosi Bijeljina, kao i svake druge apoteke, predstavljaju zalihe. Meutim, one takoe predstavljaju i najnelikvidniju imovinu, zbog toga to se ne moe pretvoriti u novac sve dok se ne proda pacijentu. Pravilno upravljanje zalihama u ovom sluaju veoma je bitno, i to kako sa finansijskog tako i sa operativnog aspekta.

etiri vrste trokova vezuju se za zalihe: trokovi nabavke, transporta, skladitenja i trokovi nestaice. Prva tri mogu biti precizno procjenjena, i oni utiu na finansijske odluke. Trokovi nestaice predstavljaju neuspjeh u pruanju usluge pacijentima a time i gubitak prodaje. Iako ih je teko kvantifikovati oni utiu na poslovanje apoteke.

Sa finansijskog aspekta, efektivno upravljanje zalihama smanjuje trokove prodatih zaliha i trokova poslovanja rezultirajui u porastu prodaje i zarade. Dok sa operacionog aspekta, efektivno upravljanje zalihama vano je u podmirivanju potreba pacijenata. Nedostatak traenog leka pored gubitka prodaje moe biti i potencijalni gubitak kupca. Takoe zbog specifinosti posla, nedostatak potrebne robe - leka, u odreeno vreme moe prouzrokovati komplikacije po zdravlje pacijenta.

Upravljanje zalihama znai minimiziranje investicija u zalihe, balansirajui izmeu ponude i tranje. Apotekari prave spiskove potrebnih lekova, usaglaavaju ga sa trenutnim stanjem na zalihama, odreuju koliko sredstava imaju za narudbinu, uporeuju dobavljae i tek onda obavljaju kupovinu.6.1. Nabavka lekova

Neki farmaceuti na nabavku gledaju kao na rutinsku radnju u cilju odravanja lekova na policama. Meutim apoteke troe ogromna sredstva za nabavku lekova i ostalih proizvoda, i time ine nabavku vanim investicionim procesom. Cilj je nabaviti pravi proizvod u pravo vreme u pravoj koliini po najpovoljnijoj ceni u pravo vreme od pravog dobavljaa.

Pravi proizvod

Osnovni cilj naruivanja je imati pravi proizvod. Da bi odredili pravu kombinaciju proizvoda apotekari moraju da uzmu u obzir koliko imaju mesta za zalihe i koliko imaju novca da investiraju u nove proizvode. Imati proizvod na zalihama, ali ga ne prodavati zato to nije potreban pacijentima je gubitak resursa. Faktori koje treba razmotriti prilikom narudbine su:

1. Prethodne kupovine, potrebno je pregledati kupljene lekove kao i lekove izdate na recept

2. Lokacija, igra vanu ulogu u izboru zaliha. Apoteke pored bolnice i pedijatrije imaju potrebe za razliitim lekovima.

3. Imid i ciljevi apoteke, apoteka koja eli da ima visok standard usluge mora ili da ima visoke nivoe zaliha ili da stalno pravi manje porudbine

4. Povratna informacija razgovor sa zaposlenima, lekarima i pacijentima moe posluiti u odreivanju zaliha, kao i praenje zahteva pacijenata

Prava koliina u pravo vreme

Kao to je ve reeno, imati previe zaliha vezuje sredstva apoteke i smanjuje zaradu na investicije. Ali imati premalo zaliha dovodi do gubitka zarade kada proizvod nije dostupan kupcima koji ele da ga kupe. Iz ovih razloga vano je imati pravu koliinu proizvoda u pravo vreme.

Prava koliina je ona koliina koja pokriva tranju u bilo kom trenutku. Njeno odreivanje je veoma teko zato to se tranja moe neoekivano promeniti. Ali i dalje je vano da apoteke prate tranju pacijenata i trendove koji mogu da utiu na tranju lekova. Ovim se olakava predvianje promena u tranji.

Prava cena

Nakon to je odgovarajui proizvod izabran, vano ga je nabaviti po pravoj ceni. Naruivanje lekova se razlikuje od ostalih proizvoda jer je esto cena drugaija od konane cene koju apoteka plaa.

Pravi dobavlja

Mogunost nabavke pravog proizvoda u pravo vreme i na pravom mestu zavisi od dobavljaa. Prilikom njihovog izbora potrebno je biti veoma paljiv. Apoteke mogu imati ekskluzivnog dobavljaa ili vei broj njih. Preporuljivo je da apoteke imaju jednog primarnog i par sekundarnih dobavljaa. Dobri poslovni odnosi sa primarnim dobavljaem mogu dovesti do bre isporuke, veih pogodnosti pri kupovini (rabati, cassa sconto), kao i bre reavanje problema. Sekundarni dobavljai su korisni kada lek nije dostupan kod primarnog i da bi se dobile vanredne pogodnosti.

Pored pogodnosti pri naruivanju i plaanju postoje jo neki dodatni uslovi koje dobavlja mora da ispuni. Jedan od vanijih je brza i pouzdana dostava.

Najei oblik dobavljaa je veletrgovina. One imaju funkciju posrednika izmeu proizvoaa i apoteka. Preko njih vie apoteka spaja svoju kupovnu mo sa ciljem da se dobiju bolje cene i vei popusti od proizvoaa. Zbog jasno odreenih mari na lekove, kupovina preko veleprodavca smanjuje cenu lekova. Jo jedna prednost koju prua veleprodavac je nabavka lekova od vie proizvoaa.6.2. Vrednovanje zaliha u farmaciji

Zbog specifinosti lekova FIFO (first in - first out) metoda je najpodesnija za vrednovanje zaliha lekova. Specifinost lekova se ogleda u tome da imaju rok trajanja. Ali za razliku od ostale kvarljive robe zahtevaju poseban reim skladitenja, transporta i unitavanja kada taj rok istekne. Te dodatne aktivnosti proizvode dodatne trokove za farmaceute. Upotrebom FIFO metode se smanjuje rizik od isteka roka leka.

Meutim prilikom poslovanja sa vie veletrgovina, deava se da novi dobavlja ima stariju seriju lekova. Da bi se izbegao rizik isteka roka leka, koristi se modifikovana verzija FIFO metode - FEFO metoda (first expired - first out, privi istie - prvi izlazi). Rok trajanja lekova se odreuje na osnovu proizvodnih serija. Upotrebom FEFO metode se prati i fiziki tok robe, da bi se obezbedila prodaja starijih serija.6.3. Evidencija internog kretanja lijekova

Prilikom prenosa robe iz skladita u apoteke se javljaju interne dostavnice (interne fakture) ili maloprodajna prenosnica.

Prilikom prenosa robe iz jedne u drugu apoteku kao dokument se javlja prenosna dostavnica.

Prilikom vraanja lijekova u skladite pratei dokument je povratnica.Knjienje prenosa robe iz skladita u apoteku je razliito a zavisno od toga po kojoj se cijeni roba evidentira u skladitu, tj. da li je evidentirana po nabavnoj ili prodajnoj cijeni bez ili sa PDV-om. 6.3.1. Primjer za knjienje internog kretanja lijekova kada se zalihe u skladitu evidentiraju po nabavnoj cijeni

1. Poetno stanje na kontu 1032- Roba u skladitu je 6.000,- KM.

2. Po internoj dostavnici iz skladita je prenijeto u prodavnicu po nabavnoj vrijednosti robe u iznosu od 3000,- KM. Prodajna cijena je 3.500,- KM, a PDV 17%.

Kalkulacija nabavke robeR.b.Elementi kalkulacijeIznos

I1.

II2.

IIINabavna vrijednost

Razlika u cijeni

Prodajna vr. bez PDV-a

PDV 17%

Prodajna vrijednost sa PDV-om3.000.-

500,-

3.500,-

595,-

4.095,-

Dnevnik

R.b.Broj

kontaOpisIznos

DugujePotrauje

1.1304

1302

13049

13048Roba u prodavnici

Roba u skladitu

RUC robe prodavnici

Ukalkulis. PDV robe u prod.

Za prenos robe u prodavnicu

4.095,-3.000,-

500,-

595,-

1304- Roba u prodavnici 1302- Roba u skladitu

1) 4.095,-

1) 3.000,-

13049- RUC robe u prodavnici 13048- Ukalkul. PDV robe u prod.

1) 500,-1) 595,-

6.3.2. Primjer za knjienje internog kretanja lijekova kada se zalihe u skladitu evidentiraju po prodajnoj cijeni sa PDV-om1. Poetna stanja na kontima: 1032- Roba u skladitu je 40.000,- KM; 13029-RUC robe u skladitu 5.000,- KM; 1328 - Ukalkulisani PDV robe u skladitu 4.200,- KM.

2. Po internoj dostavnici iz skladita je prenijeto u prodavnicu robe za 14.000,- KM po prodajnoj cijeni sa PDV-om. Mara za ovu robu iznosi 20%, a PDV 17%.

Kalkulacija nabavke robeR.b.Elementi kalkulacijeIznos

I1.

II2.

IIINabavna vrijednost

Razlika u cijeni

Prodajna vr. bez PDV-a

PDV 17%

Prodajna vrijednost sa PDV-om9.573.-

2.393,-

11.966,-

2.034,-

14.000,-

Dnevnik

R.b.Broj

kontaOpisIznos

DugujePotrauje

1.1304

13029

13028

1302

13049

13048Roba u prodavnici

RUC robe u skladitu

Ukalkulisani PDV robe u sklad.

Roba u skladitu

RUC robe prodavnici

Ukalkulis. PDV robe u prod.

Za prenos robe u prodavnicu

14.000,-

2.393,-

2.034,-14.000,-

2.393,-

2.034,-

1304 - Roba u prodavnici 1302 - Roba u skladitu

1) 14.000,-

1) 14.000,-

13049 - RUC robe u prodavnici 13048 - Ukalkul. PDV robe u prod.

1) 2.393,-1) 2.034,-

13029 - RUC robe u skladitu 13028 - Ukalkul. PDV robe u sklad.

1) 2.393,-

1) 2.034,-

ZAKLJUAK

Na kraju ovog seminarskog rada moemo zakljuiti da su zalihe imovina:

a) koja se dri radi prodaje u redovnom toku poslovanja,

b) koja je u procesu proizvodnje za takvu prodaju, ili

c) koja je u obliku materijala ili dijelova zaliha koji e biti utroeni u procesu proizvodnje ili u postupku pruanja usluga.

Neto ostvariva (utriva) vrijednost je procijenjena prodajna cijena u redovnom toku poslovanja umanjena za procijenjene trokove dovrenja i procijenjene trokove koji su neophodni da se obavi prodaja.

Fer vrijednost je iznos za koji se neka imovina (sredstvo) moe razmijeniti ili obaveza izmiriti, izmeu obavijetenih i nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.

Neto ostvariva vrijednost je neto iznos koji subjekt oekuje da e ostvariti prodajom zaliha u redovnom toku poslovanja. Fer vrijednost odraava iznos za koji te iste zalihe mogu biti razmijenjene izmeu obavijetenih i spremnih kupaca i prodavaca na tritu. Prva vrijednost je specifina za subjekt, a druga nije. Neto ostvariva vrijednost zaliha ne mora biti jednaka fer vrijednosti umanjenoj za trokove do take prodaje.

Zalihe obuhvataju kupljenu robu koja se dri radi dalje prodaje, ukljuujui, na primjer, trgovaku robu koju je kupio trgovac na malo i koju dri radi dalje prodaje, ili zemljite i druge nekretnine koje se dre radi dalje prodaje. Zalihe, takoe, obuhvataju gotove proizvode ili nedovrenu proizvodnju subjekta i ukljuuju materijal i dijelove zaliha koji e biti upotrebljeni u procesu proizvodnje. Kod prualaca usluga, zalihe ukljuuju trokove usluga, kako je to opisano u taki 19., po kojima subjekt jo nije priznao povezane prihode (v. MRS 18 - Prihodi).

LITERATURA1. Kovaevi, M., Kurs organizacije raunovodstva, Nauna knjiga, Beograd, 1966. godine;

2. Luki, R., Bankarsko raunovodstvo, Centar za izdavaku delatnost, Beograd, 2000. godine;3. Mati, J., Markovi, N., Raunovodstvo i praktina nastava za 4. razred ekonomske kole, Istono Sarajevo, 2007.

4. Stevanovi, N., Upravljako raunovodstvo, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2000. 5. aponja, Lj., Dmitrovi, D., Petkovi, ., Raunovodstvo, Ekonomski fakultet u Subotici, Subotica, 2004. 6. oki D., ivkovi B., Finansijska trita i institucije, Ekonomski fakultet, Beograd, 2006.

7. Vunjak, N., Bankarske finansije, finansijski menadment, tree dopunjeno izdanje, Subotica, 1999.

8. Vukadin E., Osnovi ekonomske politike, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 1991. Kovaevi, M., Kurs organizacije raunovodstva, Nauna knjiga, Beograd, 1966. godine, str. 191.

aponja, Lj., Dmitrovi, D., Petkovi, ., Raunovodstvo, Ekonomski fakultet u Subotici, Subotica, 2004. godine, str. 92.

aponja, Lj., Dmitrovi, D., Petkovi, ., Raunovodstvo, Ekonomski fakultet u Subotici, Subotica, 2004. godine, str. 106.

Stevanovi, N., Upravljako raunovodstvo, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2000. godine, str. 91.

Kovaevi, M., Kurs organizacije raunovodstva, Nauna knjiga, Beograd, 1966. godine, str. 192.

Luki, R., Bankarsko raunovodstvo, Centar za izdavaku delatnost, Beograd, 2000. godine, str. 192.

Luki, R., Praktikum iz trgovinskog raunovodstva, Ekonomski fakultet univerziteta u Beogradu, Beograd, 2012. godine, str. 146.

Luki, R., Raunovodstvo trgovinskih preduzea, Centar za izdavaku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2006. godine, str. 113.

Mati, J., Markovi, N., Raunovodstvo i praktina nastava za 4. razred ekonomske kole, Istono Sarajevo, 2007. godine, str. 81.

Mati, J., Markovi, N., Raunovodstvo i praktina nastava za 4. razred ekonomske kole, Istono Sarajevo, 2007. godine, str. 83.

PAGE