Čitanje u sebiLeave a reply

Osim što se razlikuje po odsutnošću glasa, postoje i druge razlike u odnosu na glasno čitanje kao što su:

1)      brzina je 3-5 puta veća od glasnog čitanja tj. od brzine razumljivog govora

2)      redosljed čitanja nije određen kretanjem isključivo s lijeva na desno kao kod glasnog, već i logikom teksta a mogućnošću vraćanja na tekst, kao i preskakanja

3)      smisao čitanja ima manju ulogu kod čitanja naglas,  može se čitati glasno i na napoznatom jeziku iako ga ne razumijete, dok čitati u sebi ne možemo ako ne razumijemo.Znači, čitanje naglas je „PRETVARANJE” štampanih simbola u odgovarajuće glasove, dok je čitanje u sebi „PRIDAVANJE“ smisla koji je autor dao tekstu.

4)      kod čitanja u  sebi mentalna aktivnost se odvija bez većih zamaranja, te se oslobađa energija za ostale psihičke aktivnosti (doživljavanje, razumjevanje)

 

Čitanje u sebi obuhvata veći broj riječi, fiksacija traje kraće, ima manje regresivnih pokreta, te ga ne treba zapostavljati već vježbati, ispitivati i unapređivati.Na njega utiče i čitljivost teksta, te za početak školovanja veličina slova treba biti bar 5 mm, dužina reda 5-9 cm, jedna rečenica u jednom redu, više vlastitih imena jer bez obzira što nemaju informativnu vrijednost lako se uočavaju i pamte.

Tehnike vježbanja brzog čitanja u sebiLeave a reply

Usavršavanje vještina, navika i sposobnosti efikasnog čitanja ne može se ni zamisliti vez treninga brzine čitanja u sebi sa potpunijim razumjevanjem osnovnog smisla pročitanog teksta.

            1. TEHNIKA JEDNOG REDA  se sastoji u čitanju onoliko riječi u istom redu koliko čitalac može da obuhvati jednim pogledom  u istom redu.

            Cilj  je da se odustane od navike čitanja po jedne riječi već da se stekne navika čitanja sintagme, fraze, rečenice, cijelog reda ( a kasnije čak dva reda odjednom) jer  je ljudsko oko u stanju da obuhvati više riječi odjednom.

            sastoji se u fiksaciji pogleda na sredinu reda ( a ne s lijeva na desno) i sa 2-3 brza pokreta obuhvati cio red i tako se pomjera prema dole.

            2. TEHNIKA OLOVKE – vježba praćenja i pokazivanja olovkom redova na dolje po sredini čime se povećava odstranjivanje loše navike vraćanja unazad.Druga olovka se može držati u zubima da bi se spriječila subvokalizacija.

            3.  TEHNIKA KARTE  – prekriti pročitane redove da bi se spriječilo vraćanje unazad, čak i ako neki detalji nisu jasni jer se neće mnogo izgubiti a postiže se mnogo u poboljšanju tempa čitanja.

 

            Kad čitalac bude stekao nove navike brzog čitanja u sebi, može  izostaviti pomenuta pomagala.

 

            4.  TEHNIKA DVA REDA  – pogled se fiksira na sredinu između dva reda i pogledom se šara više puta dok se ne usvoji smisao oba reda.Može se preporučiti obilježavanje olovkom mjesta fiksacije, da kombinuje  sa metodom karte, drži olovku u zubima da spriječi subvokalizaciju.

            5. TEHNIKA “ODREĐIVANJA BRZINE”  – unaprijed se ograniči vrijeme za čitanje određenog teksta, štopericom se mjeri, može samostalno ali je u početku poželjno da mjeri neko drugi.Ovom tehnikom čitalac se stavlja u poziciju da očekuje prevazilaženje svog prethodnog rekorda u brzini čitanja, da se takmiči sam sa sobom.

            6.SHVATANJE SMISLA BEZ MENTALNOG PONAVLJANJA RIJEČI  je jedna od najsuptilnijih tehnika vježbanja brzog čitanja u sebi.Čitalac pokušava da  ” u umu ” sagleda suštinu teksta koji čita.Manje pažnje posvećuje samim riječima.Još uvjek čita grupe riječi ali ne troši vrijeme na njihovo ponavljanje na mentalnom nivou. Ne misli o tome koje su to riječi već misli o njihovom suštinskom značenju.Pokušava da njihovu suštinu poveže sa onim što već zna i da to unese (introprojektuje) u svoj sistem saznanja.Ovdje se, dakle, prednost  daje idejama i drugim značenjima sadržanim u riječima teksta nad samim riječima.

 

            Brzo čitanje sa razumjevanjem suštinskog značenja teksta može se vježbati mjerenjem ritma čitanja prema potrebi.To se čini primjenom dvaju tehnika vježbanja brzog čitanja  i to:

            1. Ubrzavanje tempa čitanja prema brzini materije

            2. Usporavanje ritma čitanja kada za tim postoji potreba

 

            Najčešće nije nužno čitati cijeli tekst istom brzinom.Manje teške dijelove čitamo brže, a dozvoljavamo sebi usporavanje ritma kod složenijih dijelova da bi smanjili šanse da se propusti smisao pročitanog.Ovim sprečavamo zamor pri čitanju, a dobijamo utisak da nismo pod spoljašnjim prinudnim režimom nametnutog tempa čitanja.Ovo se može uporediti sa prilagođavanjem brzine voženje automobila uslovima saobraćaja.