Dnevnik itanja

Iva Arnaut

Jaspers, Karl UVOD U FILOZOFIJU

1. to je filozofija?

Filozofija i znanosti - postoje suprotna gledita na filozofiju: vrijedna/bezvrijedna

- za razliku od znanosti, filozofija nema izvjesnih i opdenito priznatih spoznaja te nema karakter procesa napredovanja

- u filozofiji se radi o cjelini bitka, o istinama dubljim od znanstvenih spoznaja

Filozofija bez znanosti - dostupna je svakome - svaki ovjek treba sam razvijati svoju

filozofsku misao - izvorno filozofiranje pokazuje se i kod

djece i kod duevnih bolesnika (duevni bolesnici, za razliku od vedine zdravih ljudi koji u ubrzanome ritmu svakodnevnice nemaju vremena za to, postavljaju si filozofska pitanja i razmiljaju filozofski)

- filozofija se ne moe izbjedi, ona je nezaobilazna za ovjeka

Bit filozofije - traganje za istinom, ne posjedovanje istine

- biti na putu, pitanja su bitnija od odgovora, svaki odgovor postaje pitanje

- gr. philosophos onaj koji ljubi spoznaju - ozbiljavat de se sve dok ljudi ive - ivi u jednodunosti (harmoniji) koja u

temelju ovjeanstva moe sve povezati sa svime

2. Izvori filozofije

Izvorno jest viestruko - uenje, sumnja, ovjekova potresenost - uenje - Platon i je rekao da je uenje

izvor filozofije, da nam je prizor neba dao nagon za istraivanje svemira, iz ega je nastala filozofija; uditi se tjera na spoznaju, uenjem postajem svjestan neznanja

- sumnja - kao metodika sumnja postaje izvor kritike provjere svake spoznaje, stoga bez radikalne sumnje nema nikakvog istinskog filozofiranja

- ovjekova potresenost - predan spoznaji predmeta u svijetu, izvrenjem sumnje kao puta k izvjesnosti, ja sam kod stvari, ne mislim na sebe; to postaje drugaije kada postajem svjestan samoga sebe u svojoj situaciji (granine situacije)

Granine situacije - temeljne situacije naega opstojanja (smrt, bolest itd.)

- to su situacije koje ne moemo mijenjati - postajanje svjesnim tih graninih situacija

jest nakon uenja i sumnje dublji izvor filozofije

- na njih reagiramo ili skrivanjem ili oajem i preporaanjem (mi postajemo mi sami preobrazbom nae svijesti o bitku)

- granine situacije ovjeka tjeraju da se osigura, da ovladava prirodom i bude u ljudskoj zajednici jer to jami ljudsko opstojanje

- ovladavanje prirodom je nepouzdano, smrt i bolest se ne mogu izbjedi

- nasuprot cjelokupnoj nepouzdanosti svijeta stoji predaja (roditelji, djeca, rodbina, prijatelji, zaviaj), no ni ona ne prua nikakvu zatidenost

- ovjek trai otkupljenje koje filozofija ne moe pruiti no ipak je sve filozofiranje prevladavanje svijeta, analogija otkupljenju

Saetak - zbog uenja su Platon i Aristotel tragali za biti bitka

- u beskrajnosti neizvjesnoga Descartes je tragao za onim nuno izvjesnim

- u ivotnoj patnji stoici su traili smirenje due

- tri djelatna motiva (motiv uenja i spoznavanja, sumnje i izvjesnosti,

izgubljenosti i samopostojanja) su vaeda, ali nisu dostatna, oni se podvode pod uvjet komunikacije meu ljudima

- u ovome dobu vjernost i zajednitvo nisu vie neupitni ni pouzdani

- potrebna je tolerancija i razumijevanje, jedinstvo ovjeanstva

- ja sam samo s drugim, sam nisam nita - tek se u komunikaciji ozbiljuje svaka

druga istina - svrha filozofije postie se tek u

komunikaciji: postojanje svjesnim bitka, osvjetljavanje ljubavi, postizanje mira

3. Obuhvatno

to jest? - filozofija je zapoela pitanjem ''to jest? to je bitak koji sve dri skupa, svemu lei u temelju, iz kojega proizlazi sve to jest?''

- voda, vatra, zrak, atom, broj - niz svjetonazora: materijalizam,

spiritualizam, hilozoizam - svako je stajalite pogreno kada ini

sebe jedinim

Rascjep subjekta i objekta - temeljni nalaz naeg misaonog opstojanja

- stalno smo u njemu kada smo budni i svjesni

- u njemu smo uvijek usmjereni na ono predmetno, to god to bilo

- kao sadraj nae svijesti predmeti su nam uvijek izvanjski ili su nam iznutra nasuprot

- bitak u cjelini moe biti samo ono ''obuhvatno'' koje se pojavljuje u tom rascjepu, ne moe biti ni objekt ni subjekt

- ''Luka je stolar'' ''Luka'' je subjekt, ''stolar'' je objekt, a ''je''je rascjep

- bitak uopde mislim kao suprotnost Nita - postojanje svjesnim rascjepa subjekta i

objekta kao temeljnoga injeninog stanja naega misaonog opstojanja i obuhvatnoga koje postaje prisutnim u njemu, tek nam prua slobodu filozofiranja

- bitak se moe imati samo u obuhvatnome koje je povrh svih predmeta i horizonata, povrh rascjepa subjekta i objekta

Dvostruki rascjep - svaki objekt stoji u dvostrukom rascjepu: prvo, u odnosu na mene, misledeg subjekta, i drugo, u odnosu na druge predmete

- obuhvatno je ono to se uvijek samo nagovjetava u miljenosti, ono je ono u emu nam se javlja sve drugo, nikada ono samo

Miljenje - miljenje je preobrazba svijesti i kao takvome, na razum se opire

- filozofirati o obuhvatnome znai prodirati u sam bitak - uvijek samo indirektno

- misao nas oslobaa svakoga bida

Ralamba obuhvatnoga - 1. Razum kao svijest uopde, u kojoj smo svi identini

- 2. Nain ivoga opstojanja, u kojemu je svatko od nas posebna individualnost

- 3. Egzistencija, u kojoj smo zapravo mi sami u naoj povijesnosti

4. Misao o Bogu

ivi i miljeni Bog - Zapadnjaka misao o Bogu ima povijesno dva korijena: Bibliju i grku filozofiju

- Prema Bibliji smatrano je nemogudim da bi svijet u cjelini mogao imati neki, u sebi ostvarivi smisao, da bi postojao u bilo kakvom obliku jer Bog je stvorio sve iz Nita i svojom rukom; gubitkom svega ostaje jedino: Bog jest

- U Bibliji se govori o ivome Bogu - U grkoj filozofiji govori se o miljenome

Bogu - grki filozofi su pojmili da samo po

obiajima postoji mnotvo bogova, a po naravi samo jedan

- boanstvo se misli kao svjetski um ili kao svjetski zakon ili kao sudbina i providnost ili kao graditelj svijeta

- ako se sumnja u Boga, filozof mora dati

neki odgovor ili ne naputa skepsu

Teologijski stav - o Bogu moemo znati samo zato to se On objavljivao poevi od proroka pa sve do Isusa. Bez objave ne postoji nikakva Boja zbiljnost za ovjeka. Bog nije pristupaan u miljenju nego u pokornosti vjere.

Filozofski stav - o Bogu znamo zato to se njegovo opstojanje moe dokazati. Od staroga vijeka dokazi o Bogu su u svojoj ukupnosti jedan velianstveni dokument.

Dokazi o Bogu - izvorno uopde nisu dokazi nego putovi osobnog misaonog osvjedoivanja

- najstariji je kozmoloki: iz kozmosa se zakljuuje na Boga

- iz reda u svijetu zakljuuje se na Boje opstojanje, meutim nered u svijetu tada povlai nuan zakljuak na postojanje avla

- Bog je nevidljiv, ne moe se gledati, u njega se moe samo vjerovati

Otkuda vjera? - vjera dolazi iz ovjekove slobode - sloboda i Bog su nerazdvojni - vezanost za transcendenciju sloboda

(udo samobitka) - prividna sloboda samovolje pretvara tu

slobodu u bespomodnost ispraznosti

Obuhvatna svijest o Bogu - vrhunac i smisao naega ivota je tamo gdje postajemo svjesni prave zbiljnosti, to znai Boga

- izvornost vjere u Boga prijei svako posrednitvo

- Bog nije nita od onoga to predoujemo - najodlunija blizina Bogu sastoji se u

lienosti slike - prekoraujudi pitanje i odgovaranje koje

se u filozofiji tjera do krajnosti, mi dospijevamo u tiinu bitka

Saeto - nae je odnoenje prema Bogu mogude pod zahtjevima: ''nikakvog lika niti slike'', ''jedan Bog'', u predanosti ''budi volja tvoja''

- vjerovati u Boga znai ivjeti od neega to ni na koji nain nije u svijetu, osim u vieznanom jeziku pojava koje nazivamo iframa transcendencije

- Bog u kojega se vjeruje jest daleki, skriveni, nedokazivi Bog

5. Bezuvjetni zahtjev

Uvod - bezuvjetne radnje dogaaju se u ljubavi i u borbi, ali je zajedniko svima da je to djelovanje zasnovano na neemu, u odnosu na to je ivot kao cjelina uvjetovan i nije ono posljednje

- ono to je uvjetovano najprije i uvijek eli pod svaku cijenu ostati u opstojanju, eli ivjeti

Neistoda i istoda u umiranju - umrijeti za neto kako bi se za to svjedoilo nosi svrhovitost, a time i neistodu u umiranju

- Seneka, Beotije i Bruno su jedni od rijetkih filozofa koji su umrli isto, neduni, sa stavom: Filozofiranje znai uiti se umiranju. Oni su za nas zbiljski putokazi jer su ljudi sa slabostima kao i mi te nam njihova bezuvjetnost na koju su bili spremni daje zbiljsko ohrabrenje. S druge strane, sveci ne izdravaju realistian pogled, njihova spremnost na bezuvjetnost nam omoguduje samo jalovo oduevljenje.

Uvjetovani i bezuvjetni zahtjevi - uvjetovani zahtjevi su svi oni koji nas ine ovisnima o neemu drugome, o svrhama opstojanja ili o autoritetu

- bezuvjetni zahtjevi imaju svoj izvor u nama samima; to bezuvjetno nije ono to se hode ved ono iz ega se eli

Karakterizacija bezuvjetnosti - tri karakteristina stava: 1. Bezuvjetnost nije takobitak, ved

odluka koja postaje jasna posredstvom refleksije iz nepojmljive dubine

2. Bezuvjetnost je zbiljska jedino u vjeri iz koje se vri i za vjeru koja je vidi

3. To bezuvjetno jest bezvremeno u vremenu

Dobro i zlo - smisao bezuvjetnosti oituje se tek iz suprotnosti dobra i zla

- dobro i zlo razlikuju se na tri stupnja: 1. Moralni odnos: dunost stoji protiv

sklonosti 2. Etiki odnos: istinitost motiva, inim

dobro neovisno o tome donosi li mi tetu

3. Metafiziki odnos: bit motiva, ljubav spram mudrosti stoji nasuprot mrnji; ljubav tjera k bitku, mrnja k

nebitku

6. ovjek

Uvod - ovjeka kao tijelo istrauje fiziologija, kao duu psihologija, kao bide zajednice sociologija

- ovjek je sebi pristupaan na dvostruki nain: 1. kao objekt istraivanja - ovjek kao

predmet 2. egzistencija slobode nepristupane

bilo kojem istraivanju - ono nepredmetno koje ovjek jest i ega postaje svjestan kada je doista svjestan samoga sebe

- ovjek je naelno vie od onoga to moemo znati o sebi

Odnos prema Bogu - ovjek je bide koje se odnosi prema Bogu - mi nismo stvorili sami sebe

- na vrhuncu slobode svjesni smo sebe kao darovanih od transcendencije; to vie je ovjek doista slobodan, to mu je izvjesniji Bog

Sud o sebi - ovjek nikada ne moe u cjelini konano biti zadovoljan sobom

- o sudu o sebi on se ne moe oslanjati samo na sebe, on nuno zahtijeva sud svojih blinjih o svojemu inu; odluujudi je sud Boji

- ovjeku je uvijek bilo stalo do tuega suda

Istina vodedega suda - ako se istina vodedega suda pokazuje jedino putem samouvjeravanja, onda se ona pokazuje u dvije forme: 1. Opdenito vaedi zahtjev forma

Boje prisutnosti 2. Povijesni oslov

Djelovanje Boga - Bog djeluje kroz slobodne odluke pojedinaca

- svedenici brkaju poslunost Bogu s poslunodu crkvenim institucijama u svijetu, knjigama i zakonima koji vae kao izravna objava

Zakljuak - ovjekov je bitak postajanje ovjekom

7. Svijet

Slika svijeta - realnodu nazivamo ono to nam je prisutno u praksi, to nam je u ophoenju sa stvarima, ivim i ljudima, predstavlja otpor ili postaje tvar

- ono to se susrede u praksi razjanjava se znanstvenom spoznajom te se kao znanje o realnosti opet stavlja na raspolaganje novoj praksi

- ovjek eli znati to zbiljski jest, neovisno o bilo kakvom praktinom interesu

- ini se da se znanje o realnosti zaokruuje u slici svijeta

- slika svijeta uvijek je nepotpuna i potrebuje korekturu

- slika svijeta treba obuhvadati ukupnost u sebi povezanoga znanja

- kritika znanost u svom napredovanju ui da je do sada svaka slika svijeta propala kao pogrena

- ne postoji nikakva slika svijeta, ved samo sistematika znanosti

- svaka je slika svijeta jedan isjeak iz svijeta; svijet ne postaje slikom

- svijet je nedovren; on se ne moe objasniti iz samoga sebe nego se u njemu jedno beskonano objanjava iz drugoga

- odricanje od slike svijeta zahtjev je znanstvene kritike, ali i pretpostavka filozofskoga osvjedenja o bitku

Realnost svijeta - spoznavanje pomodu znanstvenih metoda treba se podvesti pod opdi stav: svako je spoznavanje tumaenje

- cjelokupni bitak za nas je istumaenost - znaenje ukljuuje u sebi razdvajanje

neega to jest od toga to ono znai, poput razdvajanja oznaenoga od znaka

- naemu tumaenju nasuprot stoji tumaeno, sam bitak; ali to razdvajanje ne uspijeva

- karakter realnosti svijeta moemo naelno izredi kao pojavnost opstojanja

- svijet je nedovren i za spoznavanje raskomadan na perspektive zato to se ne moe svesti na jedan jedini princip; svjetobitak u cjelini nije nikakav predmet spoznavanja

- realnost u svijetu ima iezavajude opstojanje izmeu Boga i egzistencije

8. Vjera i prosvjetiteljstvo

Izricanje stavova i rasprava - filozofska naela vjere: Bog jest; postoji bezuvjetni zahtjev; ovjek je konaan i nedovriv; ovjek moe ivjeti pod Bojim vodstvom; realnost svijeta ima iezavajude opstojanje izmeu Boga i egzistencije

- postoji zazor od glatkoga izricanja stavova jer se oni prebrzo tretiraju poput znanja i time gube svoj smisao; iskazivanju pripada rasprava

- sve dok se filozofira, ta borba u raspravi nije borba za vlast, ved borba kao put osvjetljavanja u upitnosti, borba za jasnodu istinitoga, u kojoj se sva orua intelekta stavljaju na raspolaganje protivniku jednako kao i izrazu vlastite vjere

Zahtjevi prosvjetiteljstva - nevjera vai kao posljedica prosvjetiteljstva

- zahtjevi prosvjetiteljstva usmjeravaju se protiv sljepila neupitnoga smatranja neega istinitim

- ono zahtijeva neogranieni napor oko uvida i kritiku svijest o vrsti i granici svakog uvida

- zahtjevi prosvjetiteljstva lako se razumiju krivo, tako da je smisao prosvjetiteljstva dvoznaan; ono moe biti istinito i lano i stoga je borba protiv nj sa svoje strane dvoznana; ta se borba s pravom moe voditi protiv lanoga ili nepravedno protiv istinskoga prosvjetiteljstva - to se dvoje esto spaja u jedno

Lano i istinsko prosvjetiteljstvo - u borbi protiv prosvjetiteljstva tvrdi se da ono razara predaju na kojoj poiva cjelokupni ivot, da ukida vjeru i vodi nihilizmu, da svakom ovjeku daje slobodu njegove samovolje te stoga uzrokuje nerede i anarhije, te da svakoga ovjeka ini nesretnim zato to ga ini bestemeljnim ti se prigovori odnose na lano prosvjetiteljstvo

- LANO smatra da se svako znanje, htijenje i in moe utemeljiti na istome razumu, ono apsolutizira uvijek partikularne razumske spoznaje, ono eli

ovjeka zasnovati na njemu samome tako da on razumskim uvidom moe postidi sve to je istinito i za njega bitno, ono eli samo znati, a ne vjerovati

- ISTINSKO - pokazuje miljenju i mogudnosti propitivanja nenamjerno (ne izvana niti putem prisile) granicu, ali je svjesno granice jer ono razjanjava ne samo ono to do tada nije bilo propitano, predrasude i navodne samorazumljivosti, nego i samo sebe; ono ne mijea putove razuma sa sadrajima ovjekova bitka

Znanost - glavni moment prosvjetiteljstva je znanost i to znanost bez pretpostavki, to znai da nije u svojemu propitivanju i istraivanju ograniena nikakvim prethodno utvrenim ciljevima i istinama, osim dudorednih ogranienja koja recimo protiv eksperimenata na ovjeku proistjeu iz zahtjeva humanosti

Stavovi protiv prosvjetiteljstva - suprotstavlja se liberalizmu, vidi se samo njegova ukoenost u doputanju napredovanja i u izvanjskoj vjeri u napredak, a ne vidi se duboka snaga liberalnosti

- suprotstavlja se tolerantnosti prosvjetiteljstva kao bezdunoj ravnodunosti nevjernika, a ne vidi se univerzalna ljudska spremnost za komunikaciju

- odbacuje se na temelj ljudskoga dostojanstva, sposobnosti spoznavanja, sloboda, i savjetuje se duhovno samoubojstvo filozofske egzistencije

9. Povijest ovjeanstva

Povijest - Za nae samoosvjedoenje nema bitnije realnosti od povijesti; ona nam pokazuje najiri horizont ovjeanstva, prua nam sadraje iz predaje koji utemeljuju na ivot, pokazuje nam mjerila za ono sadanje, oslobaa nas nesvjesne vezanosti za vlastito doba, ui nas promatrati ovjeka u njegovim najviim mogudnostima i u njegovim neprolaznim tvorevinama

- Na ivot napreduje u meusobnom osvjetljavanju prolosti i sadanjosti

- Povijest filozofije znai traganje za strukturom svjetske povijesti

Shema svjetske povijesti - Ljudi su ivjeli ved stotinama tisuda godina

- tek od prije pet-est tisuda godina imamo dokumentiranu povezanu povijest

- povijest ima etiri duboka prijeloma: 1. Nastanak jezika, izum orua, paljenje

i uporaba vatre - prometejsko doba, temelj cjelokupne povijesti

2. Izmeu 5000. I 3000. pr. Kr. nastale su stare kulture u Egiptu, Mezopotamiji, na Indu, u Kini.

3. Oko 500 godina pr. Kr. - od 800. do 200. - uslijedilo je duhovno utemeljenje ovjeanstva, kojim se ono i danas hrani, i to istovremeno neovisno u Kini, Indiji, Perziji, Palestini i Grkoj

4. Znanstveno-tehniko doba, pripremljeno u Europi krajem srednjega vijeka, duhovno konstituirano u sedamnaestom stoljedu, iroko se razgranavajudi krajem osamnaestog, s prebrzim razvojem tek od prije nekoliko desetljeda

Osovinsko vrijeme - osovina svjetske povijesti, ako je ima, mogla bi se nadi samo za profanu (koja ne pripada Crkvi, izvan je posvedenih i kanoniziranih vrijednosti, koja nije religiozna po prirodi ili prema upotrebi) povijest i tu empirijski samo kao injenino stanje koje kao takvo moe biti vaede za sve ljude

- osovinsko vrijeme trajalo je izmeu 800. i 200. pr. Kr. kada je nastao ovjek s kojim do danas ivimo

- u tom se vremenu zgunjava ono to je izvanredno

- novina je da ovjek postaje svjestan bitka u cjelini, samoga sebe i svojih granica; on iskuava strahotu svijeta i svoju vlastitu nemod; bezuvjetnost iskuava u dubini samobitka i u jasnodi transcendencije

- oblikovane su temeljne kategorije u kojima do danas mislimo i stvorene svjetske religije po kojima ljudi do danas ive

- zapoela je borba s mitom na temelju racionalnosti i realnoga iskustva

- ovjek vie nije zatvoren u sebe - javljaju se filozofi - tada se postalo svjesnim povijesti - razmilja se na koji de nain ljudi najbolje

ivjeti skupa, upravljati i vladati - tri kulturna podruja: Kina, Indija, Zapad - zavretak toga doba je politiki, s

nastankom svemodnih carstava gotovo istovremeno u sva tri kulturna podruja

Nae doba - nae je znanstveno-tehniko doba poput drugog poetka

- sada ivimo u doba najstranijih katastrofa

- povijest u nae vrijeme po prvi puta postaje svjetskom povijedu

- mi upravo poinjemo

Jedinstvo ovjeanstva - formalno se ne moe odrediti konani cilj povijesti, ali se formalno moe odrediti cilj koji bi sam bio uvjet postizanja najviih mogudnosti ovjekova bitka: jedinstvo ovjeanstva

- pretpostavka toga ovjeka dostojnog zajednitva jest prostor nenasilja

- kraj ratova bio bi postignut sa svjetskim poretkom prava u kojemu nijedna drava ne bi vie imala apsolutnu suverenost koja bi, naprotiv, pripadala jedino ovjeanstvu u njegovom pravnom poretku i njegovim funkcijama

10. Neovisnost filozofirajueg ovjeka

Slika filozofa kao neovisnog ovjeka - ovjekovu neovisnost odbacuje sve to je totalitarno

- od kasnije antike ivi slika filozofa kao neovisnoga ovjeka: on je neovisan zato to nema potreba, slobodan je od svijeta dobara i vladavine nagona, ivi asketski, nema straha jer je prozreo zastraujude slike religije, ne sudjeluje u dravi i politici, ivi kao graanin svijeta (kozmopolit)

- taj je filozof postao predmetom divljenja, ali i nepovjerenja

Neovisnost - neovisnost se preokrede u suprotnost kada se smatra apsolutnom

- neovisnost je gotovo neprevladivo dvoznana: neovisnost filozofirajudeg ovjeka lei u tome to on postaje

gospodarom svojih misli, to je dvoznano - nevezanost u samovolji ili vezanost u transcendenciji

- neobavezna neovisnost odvrada pogled od same sebe; zadovoljstvo u gledanju postaje oduevljenjem za bitak

- neobavezna neovisnost takoer se pokazuje u proizvoljnom miljenju; neodgovorna igra suprotnosti dozvoljava da se po potrebi zauzme svaka pozicija

- moe se pojaviti u formi da nas se ne tie nita u svijetu

- za postizanje istinske neovisnosti potrebno je osvjetljavanje dvoznanosti i svijest o granicama svake neovisnosti

- nemoguda je apsolutna neovisnost: kao samobitak mi smo upudeni na drugi samobitak s kojim u komunikaciji tek zapravo oba dolazimo do nas samih

Granice neovisnosti 1. neovisni smo samo ako smo ujedno upleteni u svijet; naa je neovisnost o svijetu neodvojiva od naina ovisnosti o svijetu

2. ona kao ona sama postaje nitavnom: sadraj neovisnosti ne dolazi iz nje same

3. temeljno ustrojstvo naeg ljudskog bitka: s prvim buenjem nae svijesti mi ved zapadamo u obmane

11. Filozofsko voenje ivota

Samozaborav - da ne bi dolo do rasutosti, na ivot se mora dovesti u neki red, imati smisao i tlo u povijesti; ukoliko pojedincu to nije omogudeno, on je upuden na sebe, u filozofskom voenju ivota on vlastitim snagama nastoji sebi izgraditi ono to mu okolni svijet vie ne prua

- volja za filozofskim voenjem ivota dolazi iz tmine u kojoj se pojedinac nalazi, iz izgubljenosti, iz samozaborava

- tehniki svijet podupire samozaborav, ali sklonost samozaboravu ved lei u ovjeku kao takvom

- trebamo se oduprijeti izgubljenosti u svijetu, u navikama, u besmislenim samorazumljivostima i vrstoj koloteini

Meditacija i komunikacija - filozofiranje je odluka da se budnim odri izvor, da pronaemo put natrag do sebe i

da pomognemo samima sebi - filozofsko voenje ivota: ne zaboraviti,

ved iznutra usvajati, ne zazirati, ved iznutra obraivati, ne dopustiti da se bude gotovim, ved osvjetljavati

- dva puta: 1. u osami meditacija pomodu svakoga

naina promiljanja 2. s ljudima komunikacija pomodu

svakoga naina meusobnoga sporazumijevanja u zajednikom djelovanju, razgovoru i zajednikoj utnji

Filozofsko promiljanje - ljudima su neizostavni svakodnevni trenuci dubokoga promiljanja

- ono to religije ine u svojim obredima i molitvi ima svoj filozofski analogon u izriitom produbljivanju, vradanju u sebe k samome bitku

- filozofska promiljenost nema nikakav sveti objekt, sveto mjesto, vrstu formu; promiljanje je usamljeno

- sadraj filozofskog promiljanja: 1. samorefleksija 2. transcendirajude promiljanje 3. to je sada initi

Bitak-na-putu - filozofija zahtijeva : stalno traiti komunikaciju, napustiti svoje prkosno samopotvrivanje koje se namede uvijek u novom ruhu, ivjeti u nadi da du sebi nepredvidivo opet biti darovan na temelju predavanja

- stalno se moramo dovoditi u sumnju - filozofiranje je ujedno uenje ivotu i

spremnost na smrt - promiljanje ui modi misli - miljenje je poetak ovjekova bitka - filozofiranje prodire do granica razumske

spoznaje kako bi se rasplamsalo - cilj filozofskog voenja ivota ne moe se

formulirati kao stanje koje se moe dostidi i koje bi onda bilo konano; naa je bit bitak-na-putu