SKRIPTA ZA KOLEGIJ PRAKSA ITANJA

ASONANCA: 1.jez. knji.stilska figura ponavljanja istih samoglasnika radi postizanja odreenog zvukovnog ugoaja ili glasovnih efekata [O monotona naa zvona bona...]

2.srok ili rima u kojima se ne podudaraju slogovi, nego samo vokali [Povedoe dobre konje poljem...]

3.zvuna slinost; suzvuje

ALITERACIJA: jez. knji.stilska figura u kojoj se isti suglasnik ponavlja u nizu naglaenih slogova [Vijavica. Vjetar vije./ovjeka ni vuka nije.]

- LIRSKI PARALELIZMI:ANAFORA - jez. knji.stilska figura ponavljanja neke rijei ili istih rijei na poetku vie uzastopnih stihova ili reenica

EPIFORA

1.retor.ponavljanje iste rijei ili skupine rijei na kraju reenice, odnosno stiha [upotrijebiti epiforu]

SIMPLOKA knji.stilska figura: dva ili vie stihova poinju i zavravaju istom rijeju

ANADIPLOZA jez. knji.pjesnika figura, zavrne rijei jednoga stiha poetne su onoga koji slijedi; epanastrofa, udvostruenje,usp.antimetabolaPOLIPTOTON PoliptotonOvo je stilski postupak ponavljanja vie oblika fleksije, tj. ista se rije ponavlja u istoj reenici u vie padea i brojeva: Homo homini lupus ONOMATOPEJA - Onomatopeja(gr. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponaanja ili prenoenja zvukova iz prirode u nekom knjievnome djelu

- GLASOVNI SIMBOLIZAM

SINESTEZIJA -

1.a.psih.uenje i osjeaj po kojem se ono to opaamo svojim osjetilima moe mijeati (mirisi imaju oblik, boje, zvukove itd.)b.knji.stilska figura povezivanja slika koje ne potjeu od istoga osjetila [meko plavetnilo]

2.fiziol.osjet koji se pojavljuje u jednom dijelu tijela na podraaj primljen na drugom dijelu tijela

1. RIMAEUFONIKA FUNKCIJA - eufonija(gr.).1.Blagozvunost, ugodan akustiki dojam koji se postie prikladnim izborom glasova ili rijei.2.Glasovna promjena nastala zbog tenje za lakim izgovorom (Vuedolmj. Vuji dol).METRIKA FUNKCIJA -

MUKA RIMA rima: knji.glasovno podudaranje krajnjih slogova (ob. od naglaenog vokala posljednje rijei) dvaju (ili vie) stihova; rimovani izraz, srok.daktilska rimarima s podudaranjem u tri sloga;muka rimarima s podudaranjem u jednom slogu;enska rimarima s podudaranjem u dva sloga

leoninski srok,rima unutar jednoga stiha, prema srednjovj. lat. pjesniku L. P. de Leonu.

2. RITMIKE VREDNOTE TEKSTAPROZODIJA - INTONACIJAINTEZITETPAUZAREENINI TEMPOHIPOTAKSA -lingv.podreenost, zavisnost jedne sintaktike cjeline (obino reenice) od druge,opr.parataksaPARATAKSA -

1.lingv.nezavisno, usporedno slaganje reenica ili dijelova reenica,opr.hipotaksa

2.jez. knji.usporedba kao pjesnika figura

3. APOSTROFA -

jez. knji.stilska figura, obraanje neprisutnima kao prisutnima, i neivom kao ivom

ASINDENTON - Asindeton(gr.a= negacija,syndetos= povezan) stilska jefigurakoja nastaje nizanjem rijei bez njihovagramatikogpovezivanja (veznicima). Suprotnost jepolisindetonu.POLISINDENTON

IZOKOLON - izokolon(gr.,d izo-+gr.:dio), naziv za figuru antike retorike koja se temelji na slijedu usporedno graenih reenica, sintagmi ili stihova. Usporedni dijelovi podudaraju se gramatiki i u broju rijei.ELIPSA - U lingvistici i poetici, stilska figura izostavljanja sintaktiki nunih dijelova reenice, npr.to prije[uradi],to bolje. Izostavljanja mogu zahvatiti bilo koji dio reenice, uz uvjet da ona ostane razumljiva iz konteksta. Tu se ne ubrajaju hotimice nedovrene reenice. Katkad se elipsa rabi i kao zajedniki naziv za detrakciju(detractio)pa tada obuhvaa figure poput brahilogije, apokoine, apokope, afereze, asindeta, zeugme itd. Suvremeno se pjesnitvo elipsom rado koristi za predoavanje razgovornoga jezika i izricanje emocionalnih stanja.

ZEUGMA - (gr.:ujarmljenje), u irem smislu rijei isto to isilepsa,sintaktika konstrukcija u kojoj je neka rije ili sintagma lan dvaju ili nekoliko paralelnih izriaja, a izrie se samo jedanput; u uem smislu, retorika figura konstrukcije u kojoj se sintaktiki nadreena rije u reenici (glagol, pridjev) istodobno odnosi na dvije sintaktiki podreene rijei, ali na semantiki nejednak nain (npr. na jednu se odnosi u izravnom, a na drugu u prenesenom smislu:Bacio je pogled na novine, a cigaretu u pepeljaru.).

4. versifikacija(lat.versificatio,odversus:redak; stih+-ficatio:fikacija), termin koji u najirem smislu oznauje graenje stihova, pretvaranje proznoga teksta u stihovni tekst, ili samo umijee sastavljanja stihova. U uem smislu, versifikacija je znanost o nastanku, tvorbi, graenju stihova, pa je tada podudarna s metrikom, prozodijom ili s teorijom stiha, koja prouava prirodu stiha, njegovo znaenje u knjievnosti i strukturu svih pojavnih stihovnih oblika. Promatrana kao odreeni sustav, versifikacija moe biti kvantitativna (naziva se i metrikom, antikom ili klasinom), silabika (naziva se i slogovnom) i akcenatska (naziva se i naglasnom, kvalitativnom ili tonskom). Kvantitativna versifikacija temelji se na injenici da su se u grkoj i latinskoj knjievnosti stihovi pjevali ili govorili tako da su se mogli razlikovati dugi i kratki slogovi; njihovim pravilnim rasporedom dobiva se temeljna ritmiko-melodijska jedinicastopa, a najvia je oblikovna jedinica u toj versifikacijistrofa. U silabikoj je versifikaciji temeljno naelo pravljenja stihova broj slogova u svakom stihu (silabiki stih). Akcenatska versifikacija, osim na podudarnost redaka u stihovnom nizu, teite stavlja na pravilan raspored naglaenih i nenaglaenih slogova u svakom pojedinom retku. Silabiki se versifikacijski sustav najee povezuje s akcenatskim u akcenatsko-silabiki sustav. Hrvatska se versifikacija, poput drugih nacionalnih versifikacija, mijenjala tijekom povijesti. Od prvih zabiljeenih pojava stihovno ustrojenoga govora do polovice XIX.st. prevladavala je silabika versifikacija, potom akcenatska do prve polovice XX.st., kada dolazi do irenjaslobodnoga stiha. (prozodija;stih;ritam)

MORA -

lingv.kratki slog

STOPA - knji.najmanja ritmika jedinica stihaIKTUS - lingv.pojaan izgovor nekog sloga u stihu, izdvaja jedan slog od drugihKOLON -

1.jez. knji.u antikoj retorici, dio reenice spojen jednim ritmikim akcentom

2.u interpunkciji, dvije toke; dvotoka

CEZURA -

1.jez. knji.ritmiki odmor, stanka usred stiha od vie stopa [trohejska cezura;bukolska cezura;muka cezura;enska cezura]

2.glazb.stanka izmeu svretka jednoga i poetka drugoga motiva; predah

IZOMETRINOST - IZOSILABINOSTMETAMETRINOST

6. NJAVANIJI STIHOVI HRVATSKE KNJIEVNOSTIOSMERAC - stih od osam slogova, uz deseterac najei stih hrvatske usmene knjievnosti. Osobito je svojstven usmenomu lirskomu, tzv. enskomu pjesnitvu, a nerijetko su i poslovice u osmercima (npr.Letedanci kao sanci,//a godita kao nita). Najei je stalni oblik osmerca hrvatskog i usmenog i umjetnikog pjesnitva simetrini osmerac, koji ima cezuru iza etvrtoga sloga, a posljednji je slog u stihu nenaglaen. U osmercima je spjevana i najpoznatija pjesma H. LuciaJur nijedna na svit vila,a taj je stih postao osobito popularan u XVII.st., odOsmanaI. Gundulia, i do pred kraj XIX.st. postao, mjesto dvostruko rimovanoga dvanaesterca, jedan od najrairenijih stihova hrvatskoga pjesnitva.

LIRSKI 10erac EPSKI DESETERAC, 11ERAC, 2DRIMOVANI 12ERAC - silabiki stih(kasnolat.syllabicus