Sociologija - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita

SOCIOLOGIJA

SOCIOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

WWW.STUDOMAT.BA 2

SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA

na raznolika ljudska ponašanja teško je primijeniti pojam "zakon"

sociologija pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na određena načela, odnosno zakonitosti

- dodatan zadak sociologa: svojim objašnjenjem utječe na stvarnost; spoznati složene mehanizme društvenog događanja

- on mora odlučiti je li neki događaj tipičan (isti kao neki prethodni) ili

treba na nj primijeniti neku drugu mrežu ili matricu

POJEDINAČNO I OPĆE U SOCIOLOGIJI

primjer: rušenje WTC u NY 9.11.2001. - obilježen početak 21. st.

- utjecalo na sve nas (ISPREPLETENA SOCIJALNA MREŽA) - Marcel Mausse i Georg Gurwitsch takav događaj nazivaju TOTALNIM

FENOMENOM - Clifford Geertz tvrdi da je za takve događaje potreban tzv. podroban

opis (uključuje sve razine ili slojeve objašnjenja)

RAZUMIJEVANJE

sociolog mora odlučiti u kojoj se mjeri želi poistovjetiti s pojedincem ili

grupom čije ponašanje objašnjava - mora održavati ravnotežu između nepristranosti i angažmana, između

objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja

početkom 20. st. - teorija tumačenja = HERMENEUTIKA (Wilhelm Dilthey, Martin Heidegger, George Gadamer, Richard Rorty, Diltheyev

učenik Max Weber) - starija generacija: potrebno uživljavanje kako bi se razumjelo ljudska

djela - novija generacija: proces tumačenja moramo shvatiti kao proces

samospoznaje (drugi su nam sredstva za razumijevanje samih sebe)

PREDMET I DEFINICIJA SOCIOLOGIJE

predmet sociologije u najširem smislu riječi jest sve što ljudi rade

sociologija je znanstvena disciplina koja primarno proučava ljudska ponašanja koja se tiču drugih ljudi te djela kojima se stvaraju društveni

odnosi i njihove manifestacije, poput institucija - sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih odnosa u skupine, narode, klase, kaste i dr., načine na koje se takve skupine

institucionaliziraju - sve su društvene skupine u izvjesnom smislu zamišljene

najbolji primjeri socioloških studija su primjeri začudnih objašnjenja nečega što nam se čini poznatim

- franc. sociolog Emile Durkheim govorio o takvim fenomenima kao o društvenim činjenicama - primjer: brak - time što povezuje dvoje ljudi pritišće ih da djeluju na


WWW.STUDOMAT.BA 3

određen način; svaki je brak na svoj način jedinstven, ali u ponašanju ljudi takva vanjska institucija daje isti rezultat

MIKROSOCIOLOGIJA I MAKROSOCIOLOGIJA

MIKROSOCIOLOGIJA je podvrsta sociologije koja se bavi malim

skupinama (obiteljima, razredima...) - mikroproblemi su vezani za odnose u tim manjim skupinama,

probleme u obiteljima, kriminalno ponašanje, narkomaniju i sl.

- mikrosociologija se češće definira prema metodama koje se koriste u analizi tih odnosa; jedan od tipičnih primjera mikrosociološkog istraživanja je izrada tzv. SOCIOGRAMA (ideja am. soc. Morena) -

profesor želi saznati na koji način da rasporedi učenike u razredu, oni napišu imena, profesor poveže imena crtama = sociogram

MAKROSOCIOLOGIJA je vrsta sociologije koja se bavi globalnim društvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, narodima,

rasama... - primjer: Samuel Huntington u knjizi "Sukob civilizacija" tvrdio da će

do glavnih sukoba dolaziti između religijski različitih civilizacija (prema

njemu postoji devet takvih civilizacija) 4 godine prije rušenja WTC - K. Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli "sredstava za

proizvodnju" na primitivni komunizam, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam i socijalizam (previše grubo - primjer: Kina ima komunistički društveni poredak, a kapitalistički ekonomski)

STRUKTURA I AKCIJA

Raymond Boudon - tradicionalna podjela sociologije na soc. koja proučava strukture i cjeline i soc. koja proučava ljudske interakcije

strukturalizam se gradi na temeljnoj pretpostavci da se ljudska djelatnost može prepoznati kao rezultat pretpostavljenih društvenih

struktura

sukob strukturalne i socijalno-interakcijske orijentacije:

- strukturalna orijentacija se usredotočuje na makro skalu, na pravilnosti ponašanja ljudi u sličnim uvjetima

- socijalno-interakcijska orijentacija se temelji na pokušaju rekonstrukcije tuđih motiva, ljudska je akcija izabrana, stvorena, mogla bi biti drugačija da su pojedinci to htjeli

-KORISTE SE RAZLIČITIM METODAMA (primjer: kriminalni recidivizam)

- strukturalisti će minimalizirati razlike između ljudskog i životinjskog ponašanja (koriste tvred znanosti: ankete, eksperiment, sistematsko proučavanje)

- interakcionisti će preferirati kvalitativne metode poput etnografskih studija, sudioničkog promatranja ili interpretativnih životnih povijesti

SOCIOLOGIJA I DRUGE DRUŠTVENE ZNANOSTI

SOCIOLOGIJA I PRAVO - prije nastanka sociologije kao znanosti i podjele društvenih znanosti prema različitim područjima, objašnjenja


WWW.STUDOMAT.BA 4

društva i objašnjenja prava nisu se razdvajale - u nastojanju da se iz pravne struke izbace elementi metajuridičkih

znanja, nastalo je shvaćanje o potrebi nastanka čiste pravne znanosti, pročišćene od svake političke ideologije i svih elemenata koji pripadaju

prirodnim znanostima (odvojenost nije dugo trajala) - paralelno uz mnoge grane prava nastajale su sociološke inačice:

sociologija uprave uz upravno pravo, sociologija obitelji uz obiteljsko

pravo... - američka pravna teorija poznaje područje Jurisprudence koje je

pravna teorija, pravna filozofija i pravna sociologija zajedno

SOCIOLOGIJA I FILOZOFIJA - A. Comte pružio shemu razvoja uma, prema kojoj se on razvija od teološke, preko metafizičke, u

pozitivnoznanstvenu fazu. Primjer: teorija N. Machiavellia (iz djela "vladar") koja je filozofska koristi se u sociologiji kao opis jedne vrste

vlasti

SOCIOLOGIJA I POVIJEST - sociologija je nekoć bila zamišljena kao

logija, disciplina koja će utvrđivati zakonitosti društvenog razvoja kroz povijest - ta zadaća danas nije više u prvom planu

- ilustracija današnje veze sociologije sa poviješću - Annales škola

(predstavnici Le Goff, Braudel, Bloch) smatra da nije dovoljno samo proučavati povijesne događaje nego je potrebno pružiti brojne detalje

svakodnevnog života u razdoblju koje opisujemo i shvatiti socijalna pravila koja su ljudi slijedili - primjer: studija Emmanuela le Roya "Saint Simon i dvor Luja XIV, detaljno se opisuju razna pravila socijalne

hijerarhije

SOCIOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA - antropologija nastala iz studija

sociologije, njezin predmet početno je bio proučavanje malih plemena (primjer: "Argonauti zapadnog Pacifika" Bronislawa Malinowskog - opis običaja kula, trgovačkih i socijalnih transakcija između stanovnika),

danas sve više antropolozi proučavaju velika društva

SOCIOLOGIJA I POLITOLOGIJA - politologija nastala iz sociologije,

naglasak na proučavanju politike, uspjela stvoriti važne modele političkog i socijalnog ponašanja koji se u sociologiji rijetko spominju

(tzv. teorija javnog izbora - za stranke razumno da prije parlamentarnih izbora pokušaju prikazati svoja stajališta umjerenija negoli su to doista)

SOCIOLOGIJA I BIOLOGIJA - u pov. sociologije mnogo biologističkih

teorija (rasističke, socijaldarvinističke); prema sociobiolozima ljudska genetika odgovorna je barem dijelom za oblike socijalne strukture te za

razlike u postignućima ili spolnim ulogama (primjer: kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika ljudskih društava, kako to da su

muškarci oni koji se udvaraju...)

SOCIOLOGIJA I PSIHOLOGIJA - imaju mnogo dodirnih točaka, velik

broj socioloških teorija proširivao područje psiholoških teorija u 20. st., a nekad su se psihološke teorije izrađivale na temelju socioloških hipoteza (primjer: teorija relativne deprivacije - razina sreće pojedinca

nema nikakve veze s njegovim bogatstvom, ljudi se bolje osjećaju ako su njihovi bližnji jednako ugroženi kao i oni)

SOCIOLOGIJA I EKONOMIJA - tijekom 20. st. te su se dvije discipline

počele razlikovati, pa danas sociolozi često zanemaruju ekonomske aspekte socijalnog ponašanja koji bi po logici stvari trebali pripadati


WWW.STUDOMAT.BA 5

sociologiji

ISTRAŽIVAČKI POSTUPCI U SOCIOLOGIJI

am. sociolozi Phillips i Bonjean tvrdili početkom 70-ih da se sociolozi koriste s onoliko različitih mjerila koliko socijalnih fenomena

proučavaju

MODEL ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA I NJEGOVE FAZE

klasični proces znanstvenog istraživanja uključuje nekoliko faza:

1. definirati problem istraživanja - cijeli niz zanimljivih pitanja kojima se često bavi i javnost neiscrpan izvor sociološke mašte i istraživanja

2. proučiti već postojeću literaturu ili istraživanja o toj temi (da ne ponavljamo tuđe pogreške ili dokaze) 3. izraditi nekoliko preciznih hipoteza (informiranih nagađanja o tome

što bi moglo povezivati fenomene koje želimo objasniti) - formiranje "nulte" hipoteze - znanstveno je pretpostaviti suprotno od onog što

mislimo da je istina 4. izrada plana istraživanja (kako ćemo sakupljati podatke, kojom ćemo se metodom istraživanja koristiti...) - bitno uključiti izradu pilot-

istraživanja 5. izvedba samog istraživanja

6. tumačenje rezultata (ovisi o jasnoći postavljenog cilja istraživanja, o pravilnosti izabranog uzorka...) 7. rezultati se objavljuju u časopisima, knjigama... (drugi istraživači

kritički razmatraju) 8. to može biti početak nekog novog, preciznijeg istraživanja

LOGIKA NASTANKA I LOGIKA OPRAVDANJA

postoji bitna razlika između tzv. logike nastanka i logike opravdanja istraživanja (rezultata)

logika ili kontekst nastanka - rijetko se u časopisima opisuju problemi ili nedoumice kojima je istraživač bio zaokupljen pri samom istraživanju

- ne utječe na procjenu istinitosti nalaza istraživanja

procjena istinitosti nalaza istraživanja pripada tzv. logici ili kontekstu

opravdanja

VRSTE ISTRAŽIVAČKIH METODA

TERENSKO ISTRAŽIVANJE (participativno promatranje) - rezultat

takvog istraživanja se naziva case study (studija slučaja) - sociolog duže živi i boravi u skupini čije ponašanje ispituje (mora

ispitaniku objasniti svoju ulogu) - na taj način se mogu proučavati samo manje sredine, uspjeh


WWW.STUDOMAT.BA 6

istraživača ovisi o njegovoj sposobnosti da se uklopi u novu sredinu - istraživač može zavarati svoje ispitanike (tako postaje neobjektivan) -

primjer: Roy Wallis-ovo istraživanje scijentološke religije, poslužio se varkom da ga zanima nova religija kako bi ušao u sredinu koju želi

kritički ispitati; policajci koji se ubacuju u kriminalne sredine kako bi o njima više doznali - ispitanici se mogu različito ponašati, pa i lagati

- metodom se koriste najviše socijalni interakcionisti

EKSPERIMENT - postupak kojim u vrlo specifičnim uvjetima testiramo

određenu znanstvenu pretpostavku ili hipotezu kako bismo dokazali da je došlo do određenog utjecaja na ponašanje ispitanika zbog izlaganja ispitanika posebnim uvjetima

- klasičan primjer eksperimenta: među učenicima jedne škole odaberemo dvije skupine ispitanika (eksperimentalnu i kontrolnu

skupinu) - tema: narkomanija; objema skupinama se postavlja ista pitanja, zatim se eksperimentalnoj skupini pusti propagandni film o štetnosti narkomanije, ako se pojavi između stajališta značajna razlika

ispitivač će zaključiti da je do razlike u skupinama došlo zbog utjecaja eksperimentalnog STIMULUSA (filma u ovom slučaju)

- placebo eksperimenti - eksperimenti u kojima se ispitanicima kaže da su dobili eksp. stimulus, a zapravo im je dano neutralno sredstvo (npr. voda), ispitanici vjeruju da im je "lijek" pomogao

ANKETE I ISPITIVANJA JAVNOG MNIJENJA - anketiranje najpopularnija metoda kojom se koriste sociolozi, novinari i dr.

- anketa se sastoji od upitnika, tj. teksta s pitanjima, koji se ispitanicima može slati poštom, objaviti na Internetu ili u novinama... - ankete se razlikuju i po vrsti pitanja i po vrsti uzorka

- pitanja mogu biti otvorena (ispitanik može odgovoriti kako želi) i zatvorena (ponuđen ograničeni broj odgovora, npr. da, ne ili ne znam)

- uzorak je izabrana podskupina ispitanika cijele skupine čija stajališta želimo dobiti (ako je dobro odabran, već kod anketiranja stotinu ljudi možemo dobiti prilično pouzdane generalizacije o stajalištima cijele

populacije jedne nacije) - Gallup-istraživanja najuglednija su istraživanja javnog mnijenja u

svijetu

INTERVJU - poanta intervjua je da se od ispitanika dođe do podataka

do kojih se ne bi došlo jednostavnim mehaničkim nabrajanjem pitanja; najbolji istraživači sile ispitanike da budu iskreniji negoli to namjeravaju biti (prema Howardu Beckeru), takve intervjue nazivamo

nestrukturiranim - strukturirani intervju - kad anketar s već gotovim upitnikom od kojega se ne želi udaljiti zainteresiran za svaku pojedinu osobu (pozitivisti

koriste strukturirani intervju) - razlikujemo agresivnu i pasivnu strategiju intervjuiranja

ŽIVOTNE PRIPOVIJESTI I KOMPARATIVNE ANALIZE - ispitivanja životnih pripovijesti korisna u sociološkoj analizi (primjer: sociološka

studija Thomasa i Znanieckog "Poljski seljak u Europi i Americi" - ispitivali različite izvore podataka o deseljenju poljskih seljaka u Ameriku)

- kad ne postoje živi izvori informacija, sociolozi se koriste povijesnim


WWW.STUDOMAT.BA 7

analizama dokumenata - povijesna istraživanja koriste se za komparativne analize društvenih

zbivanja (primjer: Lipsetova analiza povijesnih događaja u postkolonijalnim zemljama iz 1991. pokazala je nekoliko socioloških

pravilnosti)

ANALIZA SADRŽAJA - određenom analizom, primjerice novinskih

čalanaka, dolazimo do zaključka o ideologijii autora; postoje 4 oblika analize sadržaja: - formalna analiza sadržaja je postupak prebrojavanja određenih vrsta

riječi ili slika u tekstu ili poruci (primjer: ako se u određenoj knjizi muškarci pojavljuju s puškom u rukama, onda je vrijednosni sustav autora militantan)

- tematska analiza sadržaja pokušava istaknuti kako uobličenje određene teme implicira jasnije ili latentnije izražen vrijednosni sud

- tekstualna analiza sadržaja je pokušaj pokazivanja da tekstovi mogu ohrabrivati neko posebno tumačenje događaja - analiza publike - pretpostavka je da publika nije pasivna, već da

aktivno oblikuje svoje sudove o ponuđenim porukama

KRITERIJI RACIONALNOSTI ZNANSTVENIH TEORIJA - nekoliko je

normi znanstvenosti teorije: - adekvatnost (slaganje s činjenicama)

- ponovljivost i dosljednost (upotreba jedinstvenih kriterija u objašnjenju svih važnih činjenica kako bi drugi znanstvenici mogli ponoviti postupke)

- uvećanje činjeničnog opsega i bogatstva dosega teorije (sposobnost za generaliziranje iz ograničenih podataka) - heuristička ili metodološka plodnost (povezivanje s podacima iz drugih

znanstvenih disciplina pomoću jedinstvene metodologije) - jednostavnost (izbor teorije koja počiva na manje pretpostavki s

jednako dobrim rezultatima) - povećanje predviđalačke sposobnosti (obećanje da će se korištenjem izabrane metode doći do novih podataka)

KRITERIJI RAZGRANIČENJA I LOGIČKI MODELI ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA - znanstvenici često sporili oko kriterija razgraničenja

znanstvenih i neznanstvenih teorija - racionalnost teorija ovisi o empirijskom sadržaju tvrdnji i njezinoj

dokaznoj moći; ono što se ne može dokazati nije racionalno, odnosno znanstveno

KAUZALNOST I KORELACIJA - sociolozi objašnjenjem neke pojave

najčešće smatraju navođenje njihova uzroka (takvo se objašnjenje naziva KAUZALNO) - primjer: Lipset tvrdio da su Kanađani

konzervativniji od Amerikanaca i da je to uzrok i objašnjenje činjenice da u Kanadi ima manje razvoda - iz korelacije ne smijemo zaključivati na uzročnost

- primjer korelacije: što više pojedenog sladoleda, to više silovanja (uzrok je zapravo ljeto)

SOCIOLOŠKE TRADICIJE


WWW.STUDOMAT.BA 8

NASTANAK SOCIOLOGIJE U 19. STOLJEĆU

- u 19. st. pojmovi bez kojih se današnji život ne može zamisliti nisu ni

postojali - nastanak modernih političkih institucija (parlamenta i političkih stranaka, izbora, javnog mnijenja) datira u to razdoblje

- novi oblici društvenih promjena - tradicija postaje loša riječ i nepoželjna parola, a progres i obrazovanje parole su dana

- Auguste Comte (pozitivizam), Herbert Spencer (evolucionizam), Vilfredo Pareto (teorija elite), Karl Marx (marksizam) : moderni izdanci vrlo malo sliče s

izvorima

AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM U SOCIOLOGIJI

O OSOBI A. COMTEA

smatra se OSNIVAČEM SOCIOLOGIJE

njegov rad koristi se kao ilustracija prijeloma koji je značio definitivnu

pobjedu ideje da u društvima postoje zakonitosti koje se mogu otkriti, na koje možemo djelovati i time utjecati na budućnost

s 19 godina postaje osobni tajnik Henryja de Saint-Simonea; zajednička

namjera im je bila da stvore društvenu znanost

njegov moto: "Ljubav kao načelo, poredak kao temelj, napredak kao cilj"

(L'Amour pour principe et l'Ordre pour base; le Progres pour but)

od 1851. do 1854. objavljuje svoje glavno djelo "Sistem pozitivne

politike" (Systeme de politique positive ou Traite de sociologie instituant

le religion de l'Humanite)

VELIKI ZAKON O TRI STUPNJA RAZVOJA DRUŠTVA

odnose u društvu određuje stanje svijesti ili znanje koje prolazi kroz 3

faze: 1. teološku fazu gdje se traga za prvim i konačnim uzrocima svega 2. metafizičku fazu gdje se nastoji spoznati nadiskustvene sile i

transcendentalnu bit 3. pozitivnoznanstvenu fazu u kojoj se svijet prihvaća kao polje

univerzalne sukcesije uzroka i posljedica

tri stupnja su bit napretka (progresa)

razvoj je pretvaranje kaosa u smišljeni poredak, tj. isto onako kako ljudi sve više znaju o svijetu, imaju sve složenije slike o zakonima koji nas

okružuju, tako i društvo postaje sve koherentniji poredak vlasti, razvijenija kultura i uređeniji sustav


WWW.STUDOMAT.BA 9

SOCIJALNA DINAMIKA I STATIKA

STATIKA ispituje zakone osiguranja cjeline, tj. na području društva sve

ono što društvo čini stabilnim, sve što čini njegovu strukturu (pitanje kojim se bavi: kako društvo djeluje?)

DINAMIKA se bavi otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u društvenom razvoju, društvenih zakonitosti, pri čemu je osnova veliki

zakon o tri razvojna stupnja društva (pitanje kojim se bavi: kako se društvo mijenja?)

TIPOVI ZNANOSTI

matematika je prva razvijena znanost koja za dopunu ne treba vjeru; znanost koja se može primijeniti u svim prilikama, za rješenje svake

znanstvene zagonetke

nakon matematike pozitivistički kriterij znanstvenosti ostvarjue

astronomija (primjena geometrije na objašnjenje kretanja nebeskih tijela)

nakon astronomije razvija se fizika (uvođenje eksperimenta kao glavne istraživačke metode provjere teorije)

slijedi kemija koja se konstituira u 18. st., nakon nje razvija se biologija

svaka znanost ovisi o onoj koja joj kronološki prethodi

Comte, premda smatra prirodne znanosti uzorom, ne vjeruje da je moguće objašnjavati društvo zakonima prirode

istraživanje društva mora započeti sa studijem cjeline međuzavisnog sustava

društvo je sustav sastavljen od dijelova, no više je od puke sume tih dijelova koji ga sačinjavaju

NOVO DRUŠTVO

napredak ljudskog duha, znanja i svijesti nužno vode konačnom

trijumfu industrijskog društva

Comte vjerovao da će obrazovanjem, propagandom i općim

upoznavanjem s njegovim zakonom o "tri razvojna stupnja" čovječanstvo odustati od svojih sebičnih interesa

potrudi se predvidjeti i organizaciju jednog takvog budućeg društva -

sociokracije

buduće društvo počivat će na humanističkim vrijednostima koje će se

stjecati obrazovanjem i odgojem u obitelji

ZNAČAJ A. COMTEA

tvorac riječi sociologija: lat. societas + grč. logos

on se zalaže za eliminiranje metafizičkih kategorija i stvarnim smatra

samo ono što je dostupno osjetilima

POZITIVIZAM

u pravnoj znanosti pozitivizam znači prihvaćanje koncepcije po kojoj


WWW.STUDOMAT.BA 10

pravo čine samo pozitivne norme i u kojem se odbacuju ideje prirodnih prava koje ima svako biće, ideje metafizičkog značaja prava

pozitivizam je znanstveni pristup koji karakterizira neprestano nastojanje da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno

utvrditi, koje se mogu opaziti, mjeriti; pretpostavlja strogu primjenu metoda, poželjno metoda fizikalnih znanosti kao što su eksperiment i

promatranje

pozitivizam je znanstvena orijentacija koja zaključke izvodi iz

materijalnih činjenica života i iskustva

u sociologiji pozitivizam znači prihvaćanje tehnika promatranja,

usporedbi i eksperimenata

zaključivanje prema modelu u kojem za svaki društveni fenomen postoji

odredivi uzrok

četiri načela koja su pomogla emancipaciji znanja:

- fenomenološka regula (ispituju se samo činjenice kao stvari) - fizikalistički program (zagovaranje metoda prirodne znanosti) - vrijednosna neutralnost

- traganje za kauzalitetima

BIHEVIORIZAM

psihološka teorija struje; behaviour - ono što možemo vidjeti i

promatrati je ponašanje ljudi u određenoj okolini pod određenim utjecajima

istraživanje treba što više sličiti eksperimentu u kojem određeni stimulus (S) izaziva izvjesni odgovor u ponašanju - response(R)

iz sociologije treba eliminirati mistične pojmove (F. Skinner, "Beyond Freedom and Dignity")

Skinner odbacuje ideju o čovjeku kao nositelju osjećaja, mišljenja, slobode i samopoštovanja

Skinner i bihevioristi zainteresirani su za odnose i ponašanje ljudi, usredotočuju se na procese ljudske interakcije pojedinaca

Georg Homans smatra da ljudsko ponašanje treba promatrati u eksperimentalnim situacijama malih grupa u kojima proučavamo

neposredne i vidljive (observable) interakcije - sociologija se treba baviti jasno opazivim i mjerljivim ljudskim ponašanjem u interakcijama

EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA

ideja da će se skupljanjem podataka o stvarnom ponašanju skupiti dovoljno znanja za neku novu sintezu pokazala se besperspektivnom

empirizam je doktrina da je jedini izvor znanja iskustvo

pretvaranje pozitivizma u empiricizam pokazalo se opasnim za

sociologiju

kritiku jezgrovito formulira C. Wright Mills: "Postoji nužna proturječnost

između onog što je istinito ali nije važno i onog što je važno ali možda nije točno i istinito ("Sociološka imaginacija, 1959.")

opće ali neprovjerljive teorijske sinteze bile su poticajne, ali neprovjerljive, radikalni empirizam bio je činjenično uvjerljiv, utemeljen


WWW.STUDOMAT.BA 11

na skupljanju podataka, ali bez orijentacije čemu oni svjedoče

Robert Merton, am. sociolog, predložio je razvijanje i rad na teorijama

srednjeg dosega (theories of the middle range) - teorije srednjeg dosega trebaju biti tako oblikovane, od takvih pretpostavki koje se mogu

empirijski provjeravati (njegovo djelo: "Social Theory and Social Structure); teorije srednjeg dosega obećavaju teorijsku relevantnost i

empirijsku provjerljivost

BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER

O OSOBI H. SPENCERA

njegovi poznanici rijetko su se slagali s njegovim tvrdoglavim

mišljenjima, ali su za njega skovali izraz "Aristotel 19. st."

1851. objavio prvu knjigu - "Društvena statika" (Social Statics) - još

danas slovi za jedno od glavnih djela obrane slobode tržišta i individualizma

1855. objavljuje drugu knjigu - "Načela psihologije" (The Principles of Psychology)

radi neprekidno 31 godinu na svom životnom djelu "Sustav sintetičke filozofije" (A System of Synthetic Philosophy) - eklektički skup mišljenja,

nije sustavno djelo

1902. bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost

postao simbolom pokušaja da se zakoni biologije primjene na društva

EVOLUCIJA KAO SOCIOLOŠKA PERSPEKTIVA

Spencerova vizija sociologije sliči na onu A. Comtea (vjerovali su da isti osnovni zakoni vladaju prirodnim i društvenim pojavama)

svaka živa forma (living form), bilo da se radi o planetarnom sustavu, biološkom organizmu ili društvu, mijenja se nastojeći zadržati

stabilnost (equilibrium) svoje unutarnje strukture i odnosa s okolinom - opći smjer razvoja pri tome vodi od jednostavnosti prema složenosti

Spencer vjeruje da postoji univerzalni zakon koji vrijedi za svaku

životnu formu

sistemi opstaju u vremenu ako se mogu prilagoditi okolini, a ako

opstaju tada je to zbog sve veće adaptacije i sve veće složenosti

DEFINICIJA EVOLUCIJE

evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja, pri čemu materija prelazi iz neodređene i nepovezane (nekoherentne)

homogenosti u određenu i povezanu (koherentnu) heterogenost, za vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu ("Progres: Its Laws and Cause", 1857.) = evolucija je kretanje od

nepovezane sličnosti prema povezanoj različitosti

evolucija je slijepo i kontingentno kretanje, nije rezultat nekog "pravog


WWW.STUDOMAT.BA 12

pokretača" i nema cilj kojem teži

mehanizam eliminacije manje sposobnih svodi se na borbu za

preživljavanje (survival of the fittest) ("Principles of Biology, 1864-1867.)

u društvu su jača ona društva koja daju punu slobodu pojedincu i tako

jamče raznovrsnost i specijalizaciju

ELEMENTI DRUŠTVENOG SISTEMA

svako od složenih društava razvija tri specijalizirana podsustava društva:

1. sustav održavanja koji odgovara produktivnim sektorima društva 2. sustav distribucije koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji

3. regulacija koja počiva na strahu od živih (na političkoj vlasti države) i na strahu od mrtvih (nametanjem religioznog morala)

svaki od tih podsustava podvrgnut je stalnoj evoluciji pa se unutar

njega povećava diferencijacija

jednostavna, složena i dvostruko složena društva u osnovi mogu se smatrati jedinstvenim militarističkim tipom društva, a trostruko

složena tendiraju preobrazbi prema industrijskom napretku - vrlo kratak i jasan sažetak toga procesa naveo je 1908. g. F. H. Giddins

- militarizam ujedinjava male društvene grupe u veće, ove u još veće i tako redom - time se postiže integracija društva - miroljubiva privredna aktivnost ne može nastati sve dok ne nastane

ravnoteža između nacija i rasa

DRUŠTVENA REGULACIJA

pravo je zaštita pojedinca od zajednice

pravo nastaje kao izraz zlatnog pravila: ne čini drugom što ne želiš sebi i ono je znak postojanja društva

vlast i država postoje radi pojedinca, te je dobra samo ona vlast koja je

minimalna u pravima, dosegu i moći

OCJENA VAŽNOSTI SPENCERA

on je liberalističkoj političkoj filozofiji pronašao temelje u čvrstim

zakonima razvitka društva

prema E. Bogardusu:

1. naglasio postojanje zakona evolucije i prirodne zakone koji je uzrokuju

2. opisao je društvenu evoluciju kao nastanak prirodne 3. upozorio na razlike i sličnosti između organizma i društva 4. naglasio ulogu slobode ličnosti

5. državu smatrao upravljačkim strojem kojem se građani automatski pokoravaju

SOCIJALNI DARVINIZAM


WWW.STUDOMAT.BA 13

život društva obilježava konflikt, stalna borba među plemenima,

narodima i državama

pojave u društvu (kao što su nejednakost, promjene u načinu života i

vjerovanjima) smatraju posljedicom borbe između raznih društvenih zajednica

LUDWIG GUMPLOWITZ

za njega osnovni moto evolucije jest poligenetičko porijeklo čovječanstva (ne postoji zajednički ishodišni rod svih nacija i rasa)

prvi korak stvaranja države jest podvrgavanje jedne društvene grupe (većine) superiornoj i vojnički discipliniranoj manjini

kad iščeznu sve unutarnje suprotnosti, kad se rase stope u naciju, a država je na vrhuncu svoje savršenosti i postaje nacionalna država,

tada je riješena njezina povijesn a zadaća

GUSTAV RATZENHOFER

smatra da postoji zajedničko porijeklo svih društava, a da ih na stalnu

borbu navodi razlika u interesima

jezgru vlastite teorije sažeo u 18 teza

4. kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti, pojedinci grupe prisiljeni su boriti se za opstanak

7. društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su jednostavne, one koje izviru iz porobljivanja su složene

biološke teorije u posljednjoj četvrtini 20. st. doživjele renesansu

SOCIOBIOLOGIJA

sociobiologija je grana evolucijske biologije, a odnedavno i brojnih

društvenih znanosti, uključujući i sociologiju

njezina je središnja teza da se evolucija socijalnog ponašanja može

razumjeti samo pomoću demografije koja pruža vitalne informacije o rastu populacija i dobnoj strukturi, i pomoću genetske strukture

populacije, čije proučavanje može reći kakva je korelacija među različitim društvima

to se proučavanje (po Edwardu Wilsonu, osnivaču sociobiologije)

sintetizira u "hibridnu disciplinu koja sadrži spoznaje iz etiologije, ekologije i genetike, i ona pokušava izvesti opća načela bioloških

svojstava svih društava

jedna od glavnih odlika sociobiologije je da su geni glavni čimbenici koji

motiviraju borbu za opstanak živih bića; to gensko nasljeđe uzrok je barem jednog dijela našeg socijalnog ponašanja

TEORIJA "SEBIČNOG GENA" koju je smislio William Hamilton, a

popularizirao Richard Dawkins, tvrdi da je jedina naredba koju ispunjavaju geni: "reproduciraj se u što većoj količini"

- interes "gena u nama" da se reproduciraju geni u našim srodnicima - Hamilton-Dawkinsova teorija naziva se još i "teorijom srodničke

selekcije" - usklađena s individualizmom klasične darvinovske teorije selekcije


WWW.STUDOMAT.BA 14

drugi važan doprinos sociobiologije jest činjenica da je uz pomoć

matematičke teorije igara i teze o genetskoj "sebičnosti" uspjela objasniti kako je evolucijski mogao nastati altruizam unatoč općoj sebičnosti

- altruizam se mogao proširiti u situacijama u kojima se moglo etablirati očekivanje da će se na neko požrtvovno ponašanje uzvratiti istom

mjerom

sociologija se u posljednje vrijeme poistovijetila s disciplinama

evolucijske psihologije i bihejvioralne ekologije

RADIKALNA DRUŠTVENA TEORIJA : KARL MARX PROFIL OSOBE

Marx je od početka imao ambiciju stvoriti veliki misaoni sustav zamišljen kao univerzalna društvena teorija

u mladosti glavne teme njegova interesa bile su mu pitanja otuđenja, političkih sloboda te konačno analiza položaja i povijesnog zadatka

eksploatiranih klasa

nakon 1948. pretežno se bavi istraživanjem nastanka kapitalizma te

praktičnim pitanjima organizacije radničkog pokreta

gotovo dva desetljeća radi na nezavršenoj knjizi «Kapital», 1867.

FILOZOFSKI TEMELJI MARKSIZMA

Dijalektika promjena - pod jakim utjecajem mladohegelijanaca u svom ranom razdoblju

interes usmjerio prema filozofskim pitanjima smisla čovjeka - za njega je položaj čovjeka nepodnošljiv u kapitalističkom

društvu

- središnje mjesto veze s klasičnom njemačkom filozofijom je pojam alijenacije

Alijenacija - u sociološkom značenju alijenacija je otuđenje čovjeka od drugih

i od samog sebe - takvo značenje izvodi se iz Marxovog djela Ekonomsko-filozofski

manuskripti (napisani 1844., neobjavljeni do 1932.)

- alijenacija u tri značenja: filozofskom, psihološkom, sociološkom - kao psihološki pojam označuje stanje nezadovoljstva i društvene

isključenosti - socijalne posljedice otuđenja: 1. radnik se otuđuje od proizvoda

svog rada; 2. radnik se otuđuje od djelatnosti rada; 3. radnik se

otuđuje od svoje ljudske prirode; 4. radnik se otuđuje od drugih - filozofsko stajalište – ne smatra da je ljudska priroda

univerzalna i izvanvremenska , već da je rezultat društvenih odnosa


WWW.STUDOMAT.BA 15

SOCIJALNI UTOPIZAM I TEORIJA REVOLUCIJE

Marx se razvija u angažiranog borca za bolje društvo – manje se bavi

nacrtima njegova konkretnog izgleda, a više potrebom da opravda povijesnu nužnost promjena i da radničkoj klasi pruži jasno opisan

cilj borbe

utopizmu dao sjaj znanstvenosti

socijalizam pretpostavlja revoluciju – dva pristupa tome: 1. tvrdnja o nužnom nasilnom ukidanju starih načina proizvodnje koje nastupa

kad represija nad radnicima dosegne vrhunac; 2. revolucija znači radikalno ukidanje države

HISTORIJSKI MATERIJALIZAM

Marx smatra da je moguće shvatiti i objasniti logiku razvoja

društava prateći materijalne promjene u svijetu (historijski materijalizam)

tehnologija stvorila uvjete za društvenu revoluciju, a društvena revolucija proširila je granice napretka, dala nov polet drukčijem

političkom poretku i načinu mišljenja

BAZA I NADGRADNJA

K. Marx, Najmani rad i kapital, 1849.

država nastaje kao aparat nasilja kojem je glavni zadatak osigurati stalnost nepravednih odnosa eksploatacije

vladajuće ideje društva su ideje vladajuće klase

religija je opijum za narod

KLASNA BORBA

postojanje klasa u društvu je posljedica oblika društvene strukture

za Marxa društva ne postoje zbog ugovora ili konsenzusa, njihovo

postojanje uglavnom karakterizira stalna borba društvenih skupina

sva društva su klasna društva, s iznimkom sasvim primitivnih

segmentarnih društava

manjina iskorištava većinu

povijest svakog dosadašnjeg društva je povijest klasnih borbi

K. Marx, F. Engels, Manifest komunističke partije, 1848.

klase su grupe ljudi funkcionalno određene svojim zadacima i

ulogama u određenom obliku društvene proizvodnje – objektivni element određenja

element subjektivnog određenja – klasa nije samo skupina koja dijeli istu sudbinu određenu ekonomskim položajem, već i načinom

organiziranja i svijesti

Marxova teorija klasa najpoznatija je po svojoj teoriji odumiranja

klasa

Kapitalizam mora riješiti problem proizvodnje i materijalne oskudice,

a onda u stalnom napretku nastat će i društva koja će konačno riješiti pitanje slobode ljudskog rada

MARX I MARXIZAM

jednom rekao: «Ja nisam marksist.»


WWW.STUDOMAT.BA 16

pokajao se vidjevši da njegovi učenici iskrivljuju njegove tvrdnje

REVIZIONIZAM

veliki broj njegovih sljedbenika (revizionisti) slagao se u osnovi s

njegovim idejama no nije prihvaćao revolucionarnost kao sastavni dio teorijskog stajališta

glavni aspiranti na Marxovo intelektualno nasljeđe bili su ekstremno agresivni revolucionari, koji su ideju diktature proletarijata pretvorili

u opravdanje stvarnih i osobnih diktatura

marksizam postao karikatura svog izvornog oblika

FRANKFURTSKA ŠKOLA

nije riječ o ortodoksnoj marksističkoj školi

ponovno otkrila potencijale ranih djela K. Marxa

u početku je riječ o Institutu pokrenutom temeljem ostavine njemačkog bogataša H. Weila

mahom Židovi, bježe iz Njemačke te se Institut seli po svijetu da bi se

uglavnom smjestio na sveučilištima Columbia, Princeton i Berkeley

1949. Institut ponovno zaživio u Frankfurtu

teorijski obrazac zajednički za pripadnike škole uobičajeno se naziva i «kritička teorija društva»

škola ne prihvaća idealiziranje i instrumentalizaciju znanstvenog znanja i odbacuje grubi pozitivizam

ljudska spoznaja rezultat je ukupne prakse

razvoj tehničkih instrumentalnih znanja ne vodi većoj slobodi ljudi,

već lažnom dojmu materijalnog napretka

napuštanje ideje o radništvu kao nositelju promjena – novi socijalni

pokretači su proizvođači ideja a ne stvari (studenti, manjine)

STRUKTURALIZAM I MARKSIZAM

skupina postmarksističkih teorija nastala u okvirima francuskog

strukturalizma

oni u Marxovim kasnijim radovima pronalaze zrele znanstvene ideje

sukobi klasa i društvene promjene rezultat su složene cjeline društvene strukture – ne samo pukog odnosa baze i nadgradnje

MODERNI MARKSIZAM

nestao je dogmatski marksizam i nestaju vulgarne lokalne kopije

(Kuba, Laos, Sjeverna Koreja)

VILFREDO PARETO I TEORIJA ELITA

O OSOBI

rođen u aristokratskoj obitelji, nakon školovanja direktor talijanskih

željeznica


WWW.STUDOMAT.BA 17

svoju želju da se posveti akademskoj karijeri na sveučilištu Lausanne,

na mjestu profesora ekonomije, morao je odgađati punih 14 godina

pisao je članke i kolumne, vrlo često protiv vlade

nije uspio na izborima 1882. kao kandidat oporbe

smatra Marxa ekonomskim velikanom, ideju klasne borbe velikom

istinom, a historijski materijalizam izvrsnim analitičkim sredstvom

nakon početka profesure objavljuje ekonomske studije pod naslovom

"Tečaj političke ekonomije" (Cours d'economie politique) 1896/97.

1906. formulira tzv. Paretov zakon raspodjele, prema kojem 20% uzroka

izaziva 80% posljedica (u Italiji 20% ljudi ima 80% vlasništva)

brani pravo ekonomije da barata pojednostavljenim modelima

smatralo ga se radikalnim liberalom, a 1900. g. Pareto objavljuje članke

u kojima oštro kritizira dosege mogućnosti demokracije

sve su revolucije uzaludne, one su samo smjena ljudi na vlasti, ali ne i

stvarne promjene sistema

postao je politički cinik, ali nije bio fašist

smatrao da između društvenih znanosti ne postoje granice jer ih povezuje isti predmet - sociologija (Mind and Society/Trattato di

sociologia generale, 1916.)

smatra da razumijevanje društva treba poći od znanja o pojedincima,

njihovim osobinama i motivima

ljude u akciju pokreću interesi - pojam interesa shvaća ponajprije u

obliku ekonomskih koristi i nastojanja da se ostvari politička moć

smatra da postoje razni načini da unesemo logiku objašnjenja i tamo

gdje je ponašanje nelogično

REZIDUE

rezidue su izraz prave ljudske prirode; odgovaraju instinktima, ili

podsvjesnim događajima, nagonima ili sposobnostima pojedinca

Pareto ih svrstava u šest skupina:

1. rezidua kombinacije - obuhvaća one sposobnosti i nagone koji su doveli do znanstvenih otkrića, inovacija, ili čak fantazija, religioznih

uvjerenja (inovativnost, inteligencija, mašta, snalaženje) 2. rezidua postojanosti agregata - sposobnost održavanja utjecaja, mogućnost da se sačuvaju ideje, običaji, socijalni status (zadržavanje

klasne privilegiranosti, održavanje braka, vlasništva) 3. rezidua izražavanja osjećaja - sposobnost izražavanja osjećaja u

vanjskim oblicima ili religioznim ritualima (veliki glumci, pjesnici, govornici, proroci imaju tu reziduu jače razvijenu od ostalih ljudi) 4. rezidua socijabilnosti - sposobnost poticanja društvene solidarnosti,

grupnog raspoloženja; sposobnost utjecaja na grupu kojoj pojedinac pripada (asketizam, tradicionalizam, modni pokreti) 5. rezidua integriteta - nastojanje da zadržimo integritet znači da imamo

osjećaj uvredu, da na uvrede uzvrećamo, da zadržavamo ponos (ljudi koji u okrutnim uvjetima vrijeđanja, ismijavanja šire oko sebe duh

superiornosti imaju razvijenu tu reziduu) 6. rezidua seksualnog apetita - ne smatra je kao direktni odraz seksualnog instinkta; Pareto pronalazi njegovu povezanost s mnogim


WWW.STUDOMAT.BA 18

pojavama života

nejednaku raspršenost rezidua u društvima i društvenim grupama

Pareto smatra glavnim faktorom objašnjenja društvenih procesa

rezidue su i osobine i instinkti koje ima svaki pojedinac, ali u različitoj

mjeri

rezidue se u svijesti ljudi i u izražavanju javljuju u obliku derivacija

DERIVACIJE

za derivacije možemo reći da su racionalizacije rezidua

moraju biti uvjrljive i subjektivno i objektivno jer se njima prikriva, objašnjava ili transformira djelovanje rezidua i interesa na ponašanje

pojedinca

postoje derivacije koje svoju uvjerljivost izvode iz aksiomatskog

značenja izraza (dva plus dva su četiri - to je tako, i takav aksiom se ne može dovoditi u pitanje)

drugi tip derivacije uvjerljivost izvodi iz autoriteta (bilo da je riječ o autoritetu pol. vođe, naređenju roditelja...) - pri tome je karakteristično

da se značenje autoriteta proteže na područja gdje on inače ne vrijedi (npr. političari ocjenjuju književna djela)

treći tip derivacija Pareto naziva derivacijama usklađivanja s osjećajima

ili načelima - pod time misli na svako rašireno vjerovanje u nadnaravne tvorevine, na afektivno opće slaganje, na pozivanje na nadnaravne

pojave - tu spadaju derivacije koje počivaju na osjećajima (nacionalizam), legalana načela (zakonitost, pravičnost) - određeno

ponašanje traži opravdanje u derivacijama

četvrti tip su verbalni iskazi - postoji razlika između načela i složenih

pravila praktičnog života (npr. često se događa da vjernik opsuje, da žena prevari muža itd.)

KRUŽENJE ELITA

glavni dio Paretove teorije je ideja o postupnoj smjeni, kruženju elita

smatra da društvo čine elite i mase

elita koja osvaja vlast kod svojih pripadnika ima razmjerno jače rezidue kombinacije i postojanosti agregata, tijekom vremena gube se takve

osobine - "povijest je groblje aristokracija"

u nižim slojevima ili nevladajućoj eliti šire se ambicije preuzimanja

vlasti i rezidue koje ih dovode na vlast

analogna podjela postoji i u ekonomskoj sferi; tamo Pareto razlikuje

spekulante (S), obdarene rezuiduama kombinacija, i renitjere (R) obdarene reziduama postojanosti - različiti razmjeri R i S odgovaraju

različitim tipovima civilizacije

DRUGE TEORIJE ELITA

teorija elita oblikovana u Paretovu djelu Trattato di sociologia generale

nije osobita novost u društvenim znanostima


WWW.STUDOMAT.BA 19

jedan od neposrednih prethodnika Paretu, Mosca društvo vidi

piramidalno podijeljeno na društvene slojeve

sam vrh piramihe naziva "političkom klasom"

politička klasa je klasa ljudi koji se ističu vrlinama, sposobnošću i obrazovanjem

sve države razvijene civilizacije, tvrdi Mosca, nužno su birokratizirane

mase su uvijek submisivne zbog inferiornosti prema kvalitetama i

organiziranosti manjine koju slijede

vlast je ostala u rukama manjine, samo što je sad lakše vladati nad

heterogenim, nepromišljenim, emocijama opterećenim masama

u istu skupinu teoretičara može se svrstati i Jose Ortega y Gasset

prema njemu, postoji stalan slijed aristokracija - postoje epohe

formiranja aristokracija i epohe njihove dekadencije

moderno vrijeme, smatra, vrijeme je slabljenja elite

elitu zamjenjuje čovjek mase

na djelu je pobuna masa - proces u kojem mase nekom vrstom pseudoimitacije stila života elite dobivaju novu ulogu u politici i životu

društva

masa i prosječan čovjek koji je reprezentira u takvom su svijetu ipak

izgubljeni, gube cilj i smisao

nastaje najveća prijetnja razvoju društva je etatizam - oličen je u

svemoćnoj državi i bezličnom poretku

TEORIJA ELITA U MODERNOJ SOCIOLOGIJI

teorija elita poslužila je kao osnova nastanka kompleksnijih teorija stratifikacije i raspodjele političke moći u suvremenim društvima

C. Wright Mills u SAD ustanovljuje stapanje birokratskih, ekonomskih i vojnih elita u jedinstvenu elitu moći

J. Burnham utvrđuje postojanje menadžerske elite

R. Michels ustanovljuje željezni zakon oligarhije, pojavu da se u

kompleksnim organizacijama vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima

ovdje više i nije riječ o teorijama elita, cirkulacija elita nije više ishodišni pojam, ali teško je zanemariti postojanje zajedničkih ishodišnih točaka

s klasičnim teorijama elite

vrijedi i za novije političke teorije koje se bave političkim revolucijama

20. st.

NOVE SOCIOLOŠKE TEORIJE

nakon 2. svj. rata započinje dominacija američke sociologije

posebno snažan poticaj bio je dolazak istaknutih, mahom njemačkih, teoretičara koji su izbjegli pred nacističkim progonima i ratom


WWW.STUDOMAT.BA 20

dominantan teorijski pristup postao je FUKCIONALIZAM - glavna ideja:

društva treba smatrati sistemom institucija koje obavljaju određene funkcije potrebne za njihovo održanje

najjači poticaj dolazi od Spencera i Durkheima

funkcionalizam društva zamišlja kao skupove povezanih i međuzavisnih

društvenih uloga, kojima su institucije okvir, a norme i vrijednosti način usmjeravanja ponašanja

POTREBA, FUNKCIJA I NORMA

potreba stvara normu, instituciju i funkciju

funkcionalizam najveću pozornost daje vrijednostima (zahtjevi koji

osiguravaju cjelinu društva)

svijest u svom normativnom dijelu ne stvara se naslijeđem, već

sustavnim postupkom društva da svojim članovima odredi uloge, da ih motivira ili prisili da takve zadatke obavljaju

KONSENSUS I SUKOB

važan zadatak društva je povezivanje društvenih uloga u cjelinu, ne povezivanje pojedinaca, već povezivanja njihovih djelovanja

predmetom interesa nije čovjek pojedinac

društvo čine norme i vrijednosti, institucije i funkcije koje obavljaju

KONSENSUS (slaganje i dogovor) navodi se kao opreka sukobu -

društva se sukobima raspadaju

legitimizacija je postupak opravdavanja vlasti, način da se dobije jasan

odgovor na pitanje tko i na kojem temelju ima vlast

materijalna stvarnost postoji, ona je za društva okolina kojoj se treba

prilagoditi

funkcionalisti smatraju da je prilagodba stalno povećanje složenosti

društvenih struktura i to izjednačuje s mogućnostima iskorištavanja okoline

TALCOTT PARSONS

prema svojoj znanstvenoj inspiraciji pripada slijedu europskih

teoretičara jer su na njegov intelektualni razvoj najdubljeg traga ostavile godine provedene na školovanju u Europi

u vrijeme njegovih studija britanska socijalna antropologija bila je pod

utjecajem A. R. Radcliffe-Browna i njegove ideje da se razlučivost društava i kultura mogu razumjeti prema njihovim funkcionalnim

sličnostima - društvene institucije stvorene su prema potrebama zadovoljenja osnovnih instinkta i nagona

Bronislaw Malinowski smatra da društva trebaju "povelju" kojom vrijednostima i kulturalnim zahtjevima reguliraju načine zadovoljenja

bioloških poriva - sva društva moraju osigurati zadovoljenje potreba ostvariti integraciju takvih institucija i normi u društvenu cjelinu


WWW.STUDOMAT.BA 21

na Parsonsa još jači utjecaj ima upoznavanje s europskom filozofskom i

sociološkom tradicijom (studija M. Webera i njegova ideja nastanka kapitalizma)

nastojao je naći zajedničku teoriju za sve društvene znanosti

smatrao je da opća teorija znači prevladavanje slijepih pozitivističkih

okvira društvenih znanosti

isticao se nastojanjima stvaranja istraživačkih centara za razna

sociološka područja, stvaranjem sociološke udruge, sudjelovao kao savjetnik vlade za obnovu njemačke privrede i demokracije

područje sociološkog istraživanja širi i na fenomene koji su smatrani

domenom drugih znanosti (primjer: knjiga Economy and Society, 1951.)

TEORIJA DRUŠTVENE AKCIJE

u ranijim Parsonsovim djelima stožerna točka analize bilo je racionalno

djelovanje pojedinca - teorija društvene akcije

akter ne djeluje nasumce, već je njegovo djelovanje usmjereno,

regulirano i kontrolirano smislom koji akteri pridaju ponašanju

Parsons inzistira na važnosti sistema kulture

vrijednosti daju općenitu predodžbu o tome što je poželjno i vrijedno

truda

zajednički cilj potiče na suradnju

uloge osiguravaju sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi pretvaraju u djelovanje

društvene uloge su zahtjevi prema pojedincu: predvidivi načini ponašanja s obzirom na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi

uloge tvore institucije, a institucije su trajni obrasci rješavanja funkcionalnih imperativa postojanja društva

potrebe se transformiraju u kulturom određene oblike

u radu mu je pomagao Robert Bales, koji istraživanjima malih grupa

dolazi na pomisao da je u svakom društvenom djelovanju moguće analitički opisati osnovne funkcije, dakle funkcije koje ima svako

društvo

u ranijim razdobljima Parsonsova polazna pozicija je bila bliska

Weberovim stajalištima (akcijski pristup), a u novijem se razdoblju približava Durkheimovoj i Spencerovoj metodološkoj i teorijskoj poziciji

FUNKCIONALNI IMPERATIVI I STRUKTURA DRUŠTVENOG SISTEMA

svaki društveni sistem mora zadovoljavati određenim osnovnim

zahtjevima da bi zadovoljio potrebe - te zahtjeve naziva funkcionalnim imperativima odnosno funkcionalnim preduvjetima; svrstava ih u 4

skupine: 1. ADAPTACIJA (adaptation) - svako društvo mora zadovoljiti fizičke zahtjeve preživljavanja na račun okoline kojom se koristi

2. POSTIZANJE CILJEVA (goal attainment) - svako društvo mora postići stav o zajedničkom i općem cilju te prioritetima njihova rangiranja

3. INTEGRACIJA (integration) - svako društvo mora osiguravati cjelovitost funkcioniranja svojih sastavnih dijelova povezujući ih u neproturječnu cjelinu - integracija služi zadržavanju odgovarajućih

društvenih i emocionalnih odnosa između članova sistema ili (kako bi


WWW.STUDOMAT.BA 22

rekao Durkheim) služi stvaranju i održavanju solidarnosti 4. ODRŽANJE OBRAZACA PONAŠANJA (latent pattern maintenance) -

svako društvo mora imati mehanizme održanja društvenih vrijednosti, prihvaćanje kojih navodi pojedince da se ponašaju shodno dodijeljenim

društvenim ulogama i prihvate društvene vrijednosti uklapajući se u zajednicu

društva su oblik socijalnog sistema

društva su sastavljena od različitih slojeva podsistema od kojih je svaki

opet sačinjen od skupa institucija stvorenih za zadovoljenje određenog funkcionalnog imperativa

iako je njegova teorija našla primjenu u mnogim područjima i brojne

sljedbenike, jačali su glasovi kritike

EVOLUCIJA DRUŠTAVA

Parsons u svoju teoriju unio razvojnu dinamiku kao glavno obilježje

društava

glavna djela u tom razdoblju bave se evolutivnom promjenom društvenih sistema (Structure and Process in Modern Societies 1960.,

Societies: Evolutionary and Comparative Perspectives 1966., The System of Modern Societies 1971.)

razvojna linija ide od primitivnih društava prema onima koja poznaju pismenost, zatim preko društava koja poznaju filozofiju i literaturu do

modernih društava zasnovanih na univerzalističkim principima politički kontrolirane države, racionalnog prava i sekulariziranih oblika religije

primitivna društva karakterizira nizak stupanj diferencijacije svih

elemenata društvenog sustava - nema razdvajanja niti specifikacije društvenih uloga i pojedinac je

potpuno uklopljen u čvrstu zajednicu - institucije su stopljene u jedan niskodiferencirani sistem povezan

principom srodništva - poredak tradicionalnog društva u cjelini je obilježen askriptivnošću prava i dužnosti pojedinca, radni zadaci, status, imovina i sl. određeni

su porijeklom, spolom, dobi ili kombinacijom takvih faktora

u prijelaznom društvu koje je sljedeća stepenica razvitka, razlikuju se

dvije faze: arhajska i razvijena prijelazna faza - arhajska faza napuštanja prvobitne zajednice je nastanak arhajskih društava

- viši stupanj arhajskih društava karakterizira puna pismenost vodećeg sloja i religija koja se razvila do filozofskih razina uopćenosti i

sustavnosti - razvijenu fazu karakterizira puna pismenost društvenih staleža i povijesne institucionalizirane religije, profesionalni svećenički stalež i

utvrđene ceremonije

moderno industrijsko društvo u mnogim aspektima razlikuje se od

prethodnih; ono iz temelja mijenja tip normativnog poretka koji ga okružuje

- tehnološko-proizvodne inovacije osnova su ubrzanja promjena i izraz povećanih kapaciteta adaptacije modernih društava strukturu institucionalnog sistema karakterizira nastanak modernog


WWW.STUDOMAT.BA 23

pravnog i upravnog sistema koji odgovara novoustanovljenim odnosima privrede i društva

Parsons je umro dostojanstveno i u punom intelektualnom kapacitetu 1979.g. pozvan radi počasti i govora u Heidelbergu nakon sjajnog

predavanja na mjestu koje simbolizira ideju njegova glavnog uzora M. Webera

PRIMJER FUNKCIONALISTIČKOG SHVAĆANJA: R. DAVIES, W.E. MOORE

društvena stratifikacija je neizbježna i potrebna

društvo ima određene funkcije koje su mu potrebne za opstanak; svaka

funkcija, da bi se obavljala trajno i dobro, propisuje uloge - naš život su skupovi uloga

razvedenost društva posljedica je podjele zadataka

u društvima se razvojem pojavljuje sve više uloga

prema mišljenju Davisa i Moorea diferencijacija društva je posljedica povećanja razvedenosti i složenosti društva; svaki dan nastaju novi

zadaci, novi poslovi, i time nove uloge

kao djelujući mehanizam društvo nekako mora rasporediti svoje

članove na društvene položaje i potaknuti ih da izvrše dužnost na tim položajima

Davies, Moore : Neka načela stratifikacije, 1942.

nejednakost je sredstvo kojim društva potiču da najvažnije zadatke

obavljaju najbolji, marljivo i odgovorno

funkcionalizam tvrdi da je društvena stratifikacija horizontalna : po

ulogama i zadacima, profesijama i institucijama

RAFINIRANI FUNKCIONALIZAM: ROBERT MERTON

u počecima svoga rada bio je pod utjecajem Parsonsa ali i njegovih

oponenata Sorokina i Lazarsfelda - tako je stekao iskustva i u empirijskim i praktičnim istraživanjima

prihvaća osnovne postavke funkcionalizma - društva da bi opstala moraju imati određene karakteristike i funkcije

Social Theory and Structure, 1957.

veliki raspon ne-znanstvenih djela (On the Shoulders of Giants); tvorac

fraze "phenomenon of the 41st chair)

u dobi od 92 god. umro 2003.

NEOFUNKCIONALIZAM

moderni funkcionalizam, tj. neofunkcionalizam kako ga je nazvao

Jeffrey Alexander, nije nakon Parsonsove smrti zadržao dominantnu poziciju u sociologiji

rijetko je bio razumljiv širim slojevima studenata sociološke znanosti

visok stupanj općenitosti smatra prednošću

funkcionalizam naglašava harmoniju i konsenzus, stabilnost i


WWW.STUDOMAT.BA 24

nepromjenjivost - problem: objašnjenje promjene

SOCIJALNA STRATIFIKACIJA

DRUŠTVENE HIJERARHIJE

sva su društva hijerarhijski uređena

primjer: knjiga francuskog povjesničara Emmanuela Le Roy Laduriea «Saint-Simon i dvor Louisa XIV»

SOCIJALNE NEJEDNAKOSTI I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

problemi socijalne nejednakosti vjerojatno su najvažnija sociološka

tema

na ljudske nejednakosti mogu utjecati mnogobrojne slučajnosti: spol,

rasa, talenti, sposobnosti, pripadnost određenom narodu… - sve te nejednakosti postaju prava sociološka tema kad ih se klasificira prema određenom kodu društvenih vrijednosti (kad se naš obrazovni stupanj

upisuje u našu radnu knjižicu)

Michael Haralambos razlikuje društvenu nejednakost (kojom se

utvrđuje da postoje razni oblici društvene nejednakosti) i društvenu stratifikaciju (posebni oblik društvene nejednakosti koji se tiče

postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge prema faktorima kao što su prestiž i bogatstvo)

Richard Schaeffer: «Društvena nejednakost opisuje uvjete nejednake

distribucije dobara, prestiža i moći, a kada se sustav društvene nejednakosti temelji na hijerarhiji skupina, sociolozi govore o

stratifikaciji.»

znanstvenici često raspravljaju o tome je li prirođena nejednakost

temelj društvene stratifikacije ili je obrnuto - primjer: 1979. u Carnegie studiji pod vodstvom Richarda de

Lonea pokazalo se da budućnost djece u Americi više ovisi o

socijalnom statusu njihovih roditelja nego o njihovoj sposobnosti

GLAVNI SUSTAVI STRATIFIKACIJE

stratifikacija je društveno sankcioniranje nejednakosti

ROPSTVO je najekstremniji oblik društvene nejednakosti u kojem

pojedinci raspolažu drugima kao svojim vlasništvom - društva s takvom stratifikacijom moraju imati vrlo razvijen sustav

prisile i nasilja nad pojedincima da održe privilegij vlasnika

- ropstvo može imati različite oblike (grčko i rimsko ropstvo naspram onog u Sjevernoj i Južnoj Americi)

KASTE su stratifikacijski sustav vezan za hinduističku religiju - postoje četiri varne (brahmani, kšatrije, vajšije i šudre) i peta

kasta nedodirljivih (parije)


WWW.STUDOMAT.BA 25

- unutar svake kaste postojalo je više tisuća jatisa (skupina koje se bave istim zanimanjem)

- katkad se pojam kasti šire koristi i za druge društvene sustave (npr. apartheide, za sustave u kojima je zabranjeno miješanje

rasa ili posebnih kategorija stanovništva)

SUSTAV STALEŽA bio je tipična stratifikacija feudalne društveno-

ekonomske formacije - sustav triju staleža (svećenstvo, plemstvo i treći stalež) nije

detaljno opisivao društvenu klasifikaciju feudalizma (trećem staležu se treba pribrojiti i trgovce i građane-slobodnjake)

- u vrijeme građanske revolucije u Francuskoj «treći stalež» brojao

je 98% stanovništva

KLASNI SUSTAV počivao je na stečenome statusu; klasni sustav je

rangiranje pojedinaca prema njihovu ekonomskom položaju u društvu - smatra se da se status pojedinca može mijenjati u skladu s

promjenama njegova ekonomskog položaja – ali nejednaka distribucija društvenih dobara postaje trajniji kriterij razlikovanja klasa

- prema K. Marxu, postoje dvije klase: buržuji i proleteri - Daniel Rossides govorio je o pet klasa prema razini njihova

bogatstva u Americi (najbogatija klasa, viša srednja klasa, niža srednja klasa, radnička klasa, donja ili niža klasa)

- prema W. Lloydu Warneru postoji šest klasa: visoka, srednja i

niska, od kojih se svaka dijeli na višu i nižu

POSTOJE LI KLASE U HRVATSKOJ?

- u razdoblju socijalizma unatoč nominalnoj ideološkoj egalitarnosti, glavni kriterij pripadnosti klasi bio je sudjelovanje u političkom odlučivanju (pripadnost vladajućoj partiji bila glavno

određenje više klase) - od uspostave državnosti i promjene režima, glavni kriterij klasne

pripadnosti sve više postaje bogatstvo - s vremenom možemo očekivati da će se nove klase u Hrvatskoj

početi podudarati s klasnom podjelom Rossidesa

KRITERIJI ODREĐENJU KLASNE PRIPADNOSTI

prema Marxu i tzv. teoretičarima konflikta glavni kriterij određivanja

klasa je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju - Marx je često zanemarivao klasu seljaka koji jesu vlasnici

sredstava za proizvodnju, ali ne čine vladajuću klasu

- Marx je govorio da postoje «klase po sebi» (riječ je o klasnom potencijalu, o onome što klasa može učiniti po svojoj strukturnoj smještenosti) i «klase za sebe» (da bi klasa postala «za sebe»,

pojedinci koji je čine moraju postati svjesni svoje pripadnosti i svojih klasnih interesa)

- marksistička koncepcija klasa ponudila je jednostavno rješenje povijesnih promjena: mijenjanje ekonomskih odnosa utječe na mijenjanje društvenog sustava – u doba kad «proizvodne snage»


WWW.STUDOMAT.BA 26

dolaze u sukob s postojećim «odnosima proizvodnje» nastaju socijalne revolucije

- pregruba koncepcija za analizu novih društvenih odnosa u kapitalizmu

- sukob između onih koji imaju i onih koji nemaju mnogo je raspršeniji, nije više frontalan (prema Immanuelu Wallersteinu); interesi pojedinaca se mogu međusobno isprepletati

po Weberu klasna pripadnost ovisi o distribuciji triju društvenih dobara: političkog statusa ili moći, ekonomskog statusa ili bogatstva i

socijalnog statusa ili prestiža - pojam klase ograničio je na skupinu ljudi koji dijele sličnu razinu

bogatstva i sličnu socijalnu sudbinu, dok je skupinu ljudi koja

dijeli sličan životni stil, bez obzira na klasnu pripadnost, nazvao statusnom skupinom

- primjer: poznati pjesnik može imati visok društveni status, premda mu je ekonomski status vrlo nizak

- prema Michaelu Walzeru («krugovi pravde») veća je društvena

nepravda da se ti krugovi ugleda, bogatstva i moći miješaju negoli kad se jasno percipiraju razlike među njima

UZROCI SOCIJALNE STRATIFIKACIJE

prema funkcionalističkom poimanju stratifikacije, društvo je organizam koji obavlja određene funkcije – ono raspoređuje članove na različite

pozicije koje ispunjavaju te društvene funkcije - nejednaka distribucija nagrada za društvo je funkcionalna jer

uloge koje traže rijetke talente moraju obavljati najsposobniji

pojedinci – iz toga slijedi da je stratifikacija nužna (Ian Robertson) - ovakva koncepcija vrlo slabo objašnjava stratifikaciju društava s

nasljednim statusom - socijalna stratifikacija vrlo je često disfunkcionalna jer ne potiče

raspodjelu uloga prema zaslugama

prema konfliktnoj teoriji sva je dosadašnja povijest, povijest klasnih borbi

- premda se Marxova proročanstva i velik dio njegove teorije nisu pokazali točnima, mnogi sociolozi vjeruju da je uzrok stratifikacije

isključivo sukob oko ograničenih resursa - društvena stratifikacija nije nužnost

prema evolucijskoj teoriji funkcionalistički i marksistički pristupi se ne

isključuju; Gerhard Lenski - glavna zadaća evolucijske teorije jest povijesno istraživanje raznih

oblika stratifikacije i utvrđivanje razlika između onih (nužnih, funkcionalnih, opravdanih) mehanizama stratifikacije koji su određeni «ograničenim resursima» i onih (disfunkcionalnih,

nepravedno raspoređenih, koji se daju izbjeći) koji su određeni «viškom resursa»


WWW.STUDOMAT.BA 27

MJERENJE KLASNE PRIPADNOSTI

REPUTACIJSKA METODA – istraživač jednostavno pita kojoj klasi

ispitanik misli da pripada određeni pojedinac - ovisi o procjeni ispitanika

- tom su se metodom koristili W. Lloyd Warner i Paul Lunt (ispitivali članove jedne male zajednice; kvalitativne odgovore

poput «oni lovaši» ili «oni nikogovići» svrstavali su u šest klasa) - ne može se primijeniti na veće zajednice

SUBJEKTIVNA METODA – istraživač postavlja pitanje ispitaniku kojoj

klasi pripada on sam - može se primijeniti na veliku populaciju ispitivanjem javnog

mnijenja na slučajnom uzorku - pokazalo se da mnogi ljudi sebe svrstavaju u višu klasu negoli je

realno, rezultati bitno ovise o načinu postavljanja pitanja

OBJEKTIVNA METODA – istraživač postavlja ljude u proizvoljan broj klasa na temelju nekog unaprijed zadanog kriterija, poput godišnjeg

dohotka - i tom se metodom koristio Lloyd Warner (testirao šest glavnih

indikatora) - August Hollingshead pokušao doći do klasne pripadnosti pomoću

tri kriterija

- neki sociolozi smatrali da je za određenje klasne pripadnosti pomoću iste metode dovoljno testirati samo jedan kriterij: visinu

dohotka glave obitelji - posebno zanimljiva kad se primijenila u istraživanjima socijalnog

prestiža pojedinih struka – u takvim se ispitivanjima od

ispitanika traži da rangiraju pojedina zanimanja

PRIMJERI NEJEDNAKOSTI NA SVJETSKOJ RAZINI

2004. u izvješću UN o ljudskome razvoju navodi se da postoje tri grupacije nacija prema kriteriju «ljudskog razvoja»: u najbogatijoj

prosječni iznos kupovne moći je 24 806 dolara (13% svjetske populacije-45% svjetskog dohotka) , u srednjoj 4 269 (42% svjetske

populacije-9% svjetskog dohotka), a u najsiromašnijoj 1 184 godišnje

125 najbogatijih ljudi na svijetu posjedovalo je 2005. vlasništvo koje je

nadilazilo bruto domaći proizvod svih najnerazvijenijih zemalja

RAZUMIJEVANJE DRUŠTVENE MOBILNOSTI

problemi društvenih nejednakosti i različitih oblika njihove formalizacije

važni su za razumijevanje društvene pokretljivosti ili mobilnosti

A. Comte i H. Spencer, po uzoru na fiziku, najprije pokušali analizirati

«socijalnu statiku» (opisati socijalne slojeve i kriterije njihova razlikovanja) da bi mogli raspravljati o «socijalnoj dinamici» (način na

koji se u društvu može uspjeti ili propasti)

glavne vrste društvene mobilnosti su

- HORIZONTALNA MOBILNOST – socijalno kretanje ili premještanje pojedinca unutar istoga ranga, npr. kada mijenja radno mjesto koje ima isti status kao i prethodno; velik dio te pokretljivosti

motiviran je socijalnom percepcijom novog radnog mjesta kao


WWW.STUDOMAT.BA 28

mjesta koje je u nekom smislu «više» na društveno-hijerarhijskoj ljestvici

- VERTIKALNA MOBILNOST – kretanje osoba između socijalnih rangova (može biti usmjerena prema gore ili prema dolje)

STRUKTURNA MOBILNOST odnosi se na vertikalnu mobilnost pojedine

skupine, klase ili zanimanja u odnosu prema drugim skupinama u stratificiranom društvenom sustavu (važnost vojnih časnika tijekom ratnog stanja)

INTRAGENERACIJSKA MOBILNOST – pokretljivost pojedinaca unutar društveno stratificiranog sustava u jednoj generaciji; odnosi se na

promjene socijalnog položaja tijekom života pojedinca (vozač kamiona postaje ministar; u književnosti primjer je Balzacova «Ljudska komedija»)

INTERGENERACIJSKA MOBILNOST – pokretljivost pojedinaca ili cijelih slojeva u više generacija; to je tipičniji oblik socijalne mobilnosti, odnosi

se na pokretljivost djece u odnosu na njihove pretke (dijete iz radničke obitelji postane liječnik; u književnosti tu temu obrađivali Mann i

Krleža)

komparativne međunarodne studije socijalne mobilnosti i nejednakosti

pokazuju koji su faktori uključeni u prihvaćanje novih uloga i percepciju uspjeha – u tim studijama se pokazalo da su zemlje s najvećom mobilnosti (i u kojima najbrže raste nejednakost) ujedno one

u kojima postoji najviše imigranata, u kojima se otvara niz radnih mjesta i u kojima postoji tradicija horizontalne mobilnosti (npr. SAD)

FAKTORI (KRITERIJI) MOBILNOSTI

kriteriji mobilnosti općenito se podudaraju s kriterijima klasne pripadnosti; to znači da su mjerila klasne pripadnosti i izvori uspona ili

propasti na društvenoj ljestvici

zanimljive analize faktora mobilnosti ponudili su 80-ih godina 20. st.

ruski sociolozi (npr. Viktor Zaslavski – djelo: Neostaljinistička država), koji su u navodno egalitarnom društvu pronalazili niz načina postizanja

uspjeha, niz bitnih kriterija socijalne mobilnosti (glavni kriterij je članstvo u komunističkoj partiji, drugi kriterij je mjesto boravka; u SSSR-u je postojao sustav internih putovnica)

mnogi sociolozi smatraju da je mobilnost vezana za broj ponuđenih statusa u određenom društvu – iz toga zaključuju da je današnje

društvo zbog toga mnogo otvorenije i da su pojedinci zbog toga socijalno mobilniji

mobilnost nekog društva ne ovisi o broju statusa, ali ovisi o tome jesu li statusi pripisani (nasljedni) ili stečeni

KORELATI KLASNE PRIPADNOSTI I DRUGIH SOCIJALNIH FENOMENA

novije studije sociologa medicine pokazale su da između klasne pripadnosti i zdravlja postoji jaka korelacija : što je pojedinac više na

društvenoj ljestvici, to je i boljega zdravlja


WWW.STUDOMAT.BA 29

korelacija je uočena između klasne pripadnosti i političkoga ponašanja :

više klase su povezanije s konzervativnijim socijalnim ponašanjem i glasanjem za konzervativnije stranke

u novije doba predmet sociološke rasprave je jedna od

najkontroverznijih socijalnih studija Gaussove krivulje (The Bell Curve) –

am. sociologa Herrensteina i Murraya koji tvrde da sve spomenute korelacije funkcioniraju samo zbog jednog uzroka, urođene razlike u inteligenciji pojedinaca

teorija irsko-finskog para znanstvenika Lynna i Vanhanena pod naslovom Inteligencija i bogatstvo naroda – tvrde da postoji jaka

korelacija prosječnog kvocijenta inteligencije stanovnika neke zemlje i njezina bogatstva

STRUKTURA OBITELJSKIH ZAJEDNICA

POJMOVNA ANALIZA I TAKSONOMIJA OBITELJSKIH ZAJEDNICA

najpotpuniji komparativni pregled različitih oblika u kojima se

pojavljuje obitelj sastavio je George Peter Murdock (Social Structure, 1949.) – u studiji uspoređuje 250 poznatih i razvijenih društava

NUKLEARNA OBITELJ

prvi i, po Murdockovu mišljenju, univerzalni oblik obitelji

sastoji se od muža i žene te njihovih potomaka

određenje nuklearne obitelji podrazumijeva zajedničko stanovanje, ekonomsku kooperaciju i reprodukciju

podrazumijeva postojanje braka koji Murdock definira kao "skup običaja koji se usmjeravaju na seksualno povezani par osoba unutar

porodice"

RAZBIJENA OBITELJ

primjer: afričko pleme Ik (migracijama natjerano u vrlo negostoljubiva područja na jugu Sudana)

veza muškaraca i žena vrlo je slaba i nestalna, iako žive u parovima,

supružnici su odvojeni u potrazi za hranom

djece ima mnogo, iako su seksualni odnosi rijetki

nema emocionalnih odnosa između djece i roditelja

prema tom primjeru nuklearna obitelj ne bi bila osnovna jedinica, već bi

to bili pojedinci i zajednica majke i djeteta

A. Skolnik: nuklearna obitelj stvara se ondje gdje postoje zajednice lovaca i sakupljača, no pojavom agrarnih tehnologija prednost dobivaju

veće i brojnije zajednice te nuklearna obitelj teži proširenju; industrijalizacija i urbanizacija razbijaju obrasce proširene obitelji te se ona nalazi na zalazu, smanjuje se i razbija na netipične oblike

nuklearne obitelji (nepotpune nuklearne obitelji)


WWW.STUDOMAT.BA 30

PROŠIRENA OBITELJ: POLIANDRIJA I POLIGINIJA

poligamija pretpostavlja postojanje jednog od dvaju mogućih oblika:

poliandrije (bračna veza u kojoj žena ima dva ili više muževa) i poliginije (bračna veza muškarca s dvije ili više žena)

Poliandrija

javlja se vrlo rijetko

samo kod dva zabilježena društva (Markizi u Polineziji i Toda u

Indiji) uobičajen oblik braka

u nekim slučajevima (Toda) riječ je o sustavu u kojem više braće ima

jednu ženu

prividna poliandrija – više muškaraca izdržava ili potpomaže ženu,

no rijetko je riječ o stvarnoj zajednici života

prividna poliandrija do danas se zadržala kod naroda Nayara (Indija)

– žene žive bez muža u kućanstvu svog brata zajedno sa svojom djecom – takav sustav se napušta od 1901.g. (u državi Madras

zabranjen 1932.) Poliginija

vrlo često, prema Murdockovoj klasifikaciji, od 250 društava, 193 karakterizira dopustivost i ohrabrivanje poliginije (77,2%)

prema Kur'anu dopušteno je imati do četiri žene, muž žene treba tretirati jednako

Indija, Japan i Kina tradicionalno su bile zemlje u kojima se prakticirala poliginija (za Japan i Kinu karakteristična podvarijanta

pseudopoliginije – konkubinat)

primjer poliginije su i mormonska društva u SAD – prema istraživanju

Kimballa Younga, mormonsku poliginijsku obitelj obilježava stalna napetost; status žena je nestabilan, muž pažnju posvećuje najmlađoj

ili najljepšoj (mormoni u pravilu napustili poliginiju zbog problema održavanja obiteljskog života)

Konkubinat

muž ima pravo u obitelj dovesti još jednu ženu i njene potomke

ne uspostavlja se bračna veza te konkubina ne ulazi u srodničku zajednicu, njezina djeca ne priznaju se ravnopravnima svojoj

polubraći

kad se muškarac zasiti konkubine, ona prema njemu nema nikakvih

prava

krajem dinastije Tang zabranjena je bigamija, a za Sun Jat Sena

strogo je zabranjen konkubinat

Grupni brak

Murdock pod pojmom poligamije razumije i treću varijantu, grupni

brak (uzajamnu i višestruku bračnu vezu više žena i muškaraca)

primjeri grupnog braka: pleme Koingang, zajednice Čukčija u Sibiru i

Diera u Australiji


WWW.STUDOMAT.BA 31

W.Good zaključuje da se poliginija napušta i u zemljama koje

tradicionalno podržavaju poliginiju, prodiru oblici monogamne nuklearne obitelji, podržani idejama i tradicijom romantične ljubavi

A. Toffler tvrdi da je riječ o uzajamnom približavanju oblika obitelji; poligamna društva napuštaju svoje tradicije, a zapadna društva

prakticiraju "sukcesivnu poligamiju" praksom razvoda brakova i tolerancijom nekonvencionalnih oblika obiteljskih zajednica

RAČUNANJE SRODSTVA

BILATERALNO SRODSTVO – sustav u koji se ubrajaju svi majčini i svi

očevi srodnici

UNILATERALNO SRODSTVO – majčina ili očeva linija se smatra

srodničkom; ima dvije varijante: - patrilinearni srodnički sustav – svi srodnici po muškoj liniji

uključeni su u srodničku zajednicu (pojedinac tada ima samo jednog djeda i jednu baku)

- matrilinearni srodnički sustav – srodstvo se računa po majčinoj liniji koja uključuje majku, njezine sestre i njihovu djecu; njega poznaje 15% društava; mnoge kulture koje primjenjuju ovaj

sustav, posebno značenje pridaju majčinom bratu, ujaku; na Trobriandskim otocima ulogu oca preuzima ujak (avunkulat)

- levirat – kulturalni zahtjev koji nalaže da se udovica novim

brakom poveže s bratom svoga pokojnog supruga - sororat – pravilo koje potiče udovca da se oženi sestrom svoje

bivše žene

LOKACIJA OBITELJI

neki tipovi proširene obitelji određuju se prema mjestu zasnivanja zajednice

P. Kirkhoff razlikuje četiri tipa porodice prema mjestu njezina zasnivanja:

1. patrilokalna porodica – poseban odnos oca i muških potomaka; svi muški potomci po očevoj liniji žive zajedno (očevoj obitelji se priključuju

nuklearne obitelji njegovih muških potomaka) 2. matrilokalna porodica – sastoji se od majke, njezinih kćeri te njihovih

muževa i potomaka

3. bilokalna porodica – sin ili kći ostaju kod kuće i uključuju svoju nuklearnu obitelj u proširenu obitelj svojih predaka (u obitelji muža i žene žive i neki njihovi potomci sa svojim obiteljima i potomcima)

4. avunkulatska porodica – postoji u onim društvima u kojima majčin brat ima posebnu ulogu u odgoju (npr. pleme Haida u Britanskoj

Kolumbiji)

Kirkohoffoj klasifikaciji treba dodati mogućnost da nakon sklapanja

braka mladenci formiraju novu inokosnu nuklearnu obitelj i žive odvojeno od srodnika – takva neolokalna obitelj tipična je za moderna društva u kojima potomci odlaze od roditelja osamostaljujući se vrlo

rano i stvarajući svoje vlastite inokosne obitelji


WWW.STUDOMAT.BA 32

KONJUGALNA OBITELJ

R. Linton razlikuje dva tipa obitelji: konjugalnu koja se zasniva na

seksualnoj i afektivnoj vezi kojoj su krvnosrodničke povezanosti sekundarne i krvnosrodničku porodicu u kojoj su veze srodstva važne,

a spolni partneri sporedni

primarnom smatra konjugalnu obitelj, susrećemo je razmjerno rijetko,

iako ona dominira u modernim društvima

sve do 17.st. nije bilo društva koje je dopuštalo pripisivanje smisla

ljubavi

stvaranje samostalnog pojma strasne ljubavi analizira Luhmann

(studija Liebe als Passion, 1982.)

LeMasters je proučavala stajališta parova o djeci i njihovu odgoju;

zaključuje da je roditeljstvo okruženo folklornim mitovima i većina muškaraca i žena i ne zna što znači biti roditelj dok to ne postane

FUNKCIJE MODERNE OBITELJI

Murdock smatra da su osnovne funkcije obitelji: reprodukcija i

regulacija seksualnog ponašanja, briga i zaštita mladih, socijalizacija i ekonomska funkcija

Parsons ističe primarnu socijalizaciju mladih i emocionalnu stabilizaciju odraslih kao glavne zadatke

McIver i Page razlikuju osnovne (osiguranje doma, reprodukcija i odgoj djece, stabilno zadovoljenje seksualnosti) i brojne sekundarne (zaštita

zdravlja, trošenje itd.)

u primitvnim društvima obitelj zadovoljava sve funkcije jer se

cjelokupni život šire zajednice i zasniva na porodičnim strukturama

pleme Tikopi razvilo je kompleksan sustav srodništva koji obuhvaća

nekoliko tisuća članova plemena: od malih nogu djeca se uče složenim nazivima i porodičnim odnosima, moraju znati sve svoje rođake i njihov

položaj

u modernom društvu posebne institucije preuzele su mnoge funkcije

obitelji ostavljajući obiteljskim zajednicama sve manje zadaća

EVOLUCIJA OBITELJI

kraj 20.st. vrijeme je preispitivanja uvjerljivosti pretpostavke o evoluciji

J.J. Bachofen: Mit o matrijarhatu

1861. pojavila se Bachofenova knjiga Materinsko pravo: studija o ginekokraciji antičkog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih običaja

prvi stupanj razvoja doba je ginekokracije, vladavine žena (izraženo u grčkim mitovima koji su, prema Bachofenu, sjećanja na stvarne

događaje)

prijelaz u patrijarhat Bachofen opisuje kao duhovni proces, kao

kulturni razvoj od ženskog materijalnog prema muškom duhovnom; na kraju dolazi vladavina muškaraca: "neograničena vladavina rimskog oca njegovom porodicom i ideja o državi Rimljana s njihovom muškom

imperijom"


WWW.STUDOMAT.BA 33

zapravo ginekokraciji prethodi heterizam (stanje potpune spolne

slobode, nema obitelji ni braka)

muško ekskluzivno pravo nad jednom ženom je neprirodno, smatra

Bachofen, te prijelaz monogamije treba olakšati davanjem simboličnog ili stvarnog obeštećenja zajednici (drugim muškarcima)

iskupljenje je najdublji temelj običaja kakvi su pravo (drugih, ne muža)

na nevjestu u prvoj bračnoj noći, religijska prostitucija, razmjena darova na vjenčanju itd.

iskupljenje radi monogamne ekskluzivnosti u većini slučajeva s vremenom se transformira u sasvim različite simboličke geste

(žrtvovanje kose, bacanje riže), no, smatra Bachofen, i u moderno vrijeme postoje još običaji u kojima nevjesta pripada najprije drugima

pa tek onda mužu

dominacija paternitetskog načela za Bachofena je oslobođenje duha od

materijalističke prizemnosti, prevlast muškaraca je za njega jamstvo moralnosti i stvaranja

J.C. McLennan: zabrana endogamije

1876. McLennan objavio je knjigu (Primitive Marriage) u kojoj, mnogo

suhoparnije ali temeljitije od Bachofena, razrađuje ideju o smjeni razvojnih stupnjeva evolucije obitelji

i on tvrdi da je prvobitno moralo postojati razdoblje u kojem nije bilo moralnih ili pravnih ograničenja spolnih odnosa; u takvim društvima

obitelj se konfrontira s dva problema: jedan je nastojanje da se ima što više muške djece, a drugi računanje srodstva po majci – to vodi poliandriji i zabrani spolnih odnosa sa ženama iz iste loze

matrijarhat ustupa mjesto patrijarhatu

za McLennana dokazi nisu mitovi i tradicije (kao kod Bachofena) nego

analiza prava i opisi drugih društava, opsežan antropološki materijal i zapisi o Europljanima neobičnim običajima

L.H. Morgan

njega se smatra začetnikom evolutivne teorije razvoja obitelji

Engels njegovu teoriju prisvojio, tvrdeći da je riječ o njegovoj i Marxovoj

teoriji otprije

evoluciju dijeli na dvije faze: divljaštvo i barbarstvo; protek tih faza

uvod je u stvaranje civilizacije koja započinje upotrebom fonetskog pisma

civilizaciju dijeli na staro i moderno doba

niži stupanj divljaštva završava s ovladavanjem vještinom ishrane ribom

i otkrićem upotrebe vatre

srednji stupanj divljaštva slijedi nakon prethodnog a završava

pronalaskom luka i strijele

viši stupanj divljaštva započinje pronalaskom luka i strijele a završava

ovladavanjem vještine grnčarstva

barbarstvo započinje time što ljudi olakšavaju rad korištenjem alata,

pripitomljavanjem životinja i ratarskom proizvodnjom

osim ovom, Morgan se koristi i drukčijom periodizacijom razvitka

društva, polazeći i od razlikovanja societas i civitas društava


WWW.STUDOMAT.BA 34

societas označava društva koja porodične odnose smatraju općim

integracijskim načelom društva

stvaranje političkog društva rezultat je evolucije; postojanje ostataka

solidarizma društva tipa societas upućuje na prethodne društvene strukture

proces evolucijskih promjena obitelji prema Morganu prolazi pet

stupnjeva: 1. život ljudi u zajednicama koje se neznatno razlikuju od životinjskih

hordi; postoji moral koji ne poznaje zabranu incesta, dopušten je promiskuitet, u kojem ne postoji pojam bračne veze; na određenom

stupnju razvitka pojavljuju se elementi zabrana i tabuiziranja spolnih odnosa

2. zajednica se raslojava na generacijske skupine između kojih postoji

zabrana spolnih odnosa – takav oblik naziva porodicom krvnog srodstva; nisu jasno diferencirane srodničke skupine, a srodništvo se računa po majci

3. sljedeći stupanj razvoja je punalua obitelj – prijelazan i nestabilan oblik obitelji kod koje se zabrana incesta proteže ne samo na

neposredne pretke i potomke već i na braću i sestre; pojavljuje se obiteljska zajednica s jasno određenim srodničkim vezama i zabranom spolnih odnosa, povećava mogućnost povećanja srodničke zajednice

4. sljedeća je obiteljska zajednica utemeljena na braku parova – sindijazmička obitelj; još uvijek glavninu funkcija obavlja rod,

srodnička zajednica 5. civilizacija ne prihvaća drukčiji tip obitelji osim one koja je istodobno

patrijarhalna i monogamna

C. Zimmerman

u knjizi Family and Civilization promjene u obiteljskim obrascima

tumači slijedom faza razvoja svakog društva

prvobitan oblik obiteljske zajednice je solidaristička obitelj (trustee family) u kojoj postoji potpuna povezanost članova međusobno, u

kojoj nema razlike u interesima, mišljenjima, vjerovanjima i stavovima njezinih članova (trustee obitelj je model koji odgovara patrijarhalnoj obitelji, takvoj na čelu koje je pater familias)

sljedeća faza obitelji je domestic family – ona nastaje u sretnijim

vremenima uspostave pravog i pravednog državnog poretka; pravo kažnjavanja na sebe preuzima država

nuklearna obitelj (atomistic family) nastaje kad u društvu prevladavaju procesi individualizacije, racionaliteta i okrenutosti

osobnom interesu; tada nastaje novi tip obitelji koji odražava hedonistički individualizam i prezir prema kolektivizmu ili lojalnosti zajednicama; brak je izgubio značenje: preljub je uobičajen i

nevažan, osjećaji su prilagođeni uzajamnom hedonizmu

W.F. Ogburn

W. Ogburn naglašava veze između materijalne kulture (tehnologije) i promjena u kulturalnim normativnim obrascima koji se s izvjesnim

zakašnjenjem prilagođuju tehnologijama proizvodnje


WWW.STUDOMAT.BA 35

do promjena, smatra, dovode invencije i njihova akumulacija, a otuda i

zaostajanje adaptivne kulture (cultural lag) što se ne zaustavlja samo na analizi procesa u okviru jednog sustava kulture, već otvara i razmišljanja o difuziji kulturnih vrijednosti odnosno o prihvaćanju

tehnologija koje su nastale u sasvim drukčijoj kulturnoj okolini

prema njemu, obitelj ima sedam važnih funkcija koje postupno

preuzimaju druge društvene institucije: 1. prije svega obitelj gubi svoju ekonomsku funkciju; čak i u relativno

razvijenim društvima rad u obiteljskom poduzeću ili na obiteljskom imanju je pravilo; nove tehnologije i globalizacija tržišta uništili su ili u drugi plan potisnuli obiteljska poduzeća

2. u jednostavnim društvima znanja su se prenosila u krugu obitelji – sve to u modernim društvima prepušteno je posredovanju medija i škole; promjene u obrazovanju – edukativna demonopolizacija obitelji – idu

prema povećanju potreba za sasvim specifičnim znanjima i vještinama koji se ne mogu prenositi obiteljskim odgojem i oponašanjem starijih

3. obitelj je nekad bila izvor sigurnosti, olakšanja i rekreacije za svoje članove, moderna obitelj to nije – pravo uzbuđenje donosi život izvan obitelji, prava zabava nije u obiteljskom krugu

4. nekad je obitelj bila izvor društvenog statusa, danas je svatko odgovoran za svoj uspjeh ili neuspjeh, status i bogatstvo

5. obitelj je davala i osnove za orijentaciju u životu, nekad je na svoje članove prenosila vrijednosne orijentacije i rituale izgrađene prema religijskoj slici svijeta; danas njezin unutarnji život karakterizira

tolerancija prema različitim pogledima na svijet 6. nekad je obitelj bila i osnovno jamstvo da se pojedinac hendikepiran

bolešću ili starošću može prepustiti sudbini; današnja društva izgradila

su institucije i stvorila vrijednosti koje opravdavaju prepuštanje tih zadataka društvu

7. u Ogburnovoj analizi samo je jedna funkcija jačala kroz vrijeme – obitelj je sve više postajala emocionalna zajednica

Ljubav i seksualnost

neobični događaji u spolnom životu privlačili su veliku pozornost

istraživača, posebno u 20.st.

islamska kultura ulogu muškarca u seksualnom odnosu interpretira

kao akt milosrđa

u Indiji dob za stupanje u brak je oko 13 godina, a seksualnoj

satisfakciji se pridaje veliko značenje

u plemenu Bono muž ne smije spolno općiti sa svojom ženom sve dok

ona ne rodi prvo dijete

The Redbook Survey on Sexuality – istraživanje o seksualnom

ponašanju srednjih slojeva izvještava da je 80% ispitanika potvrdilo da je imalo predbračne seksualne odnose

prema istraživanjima Kinseya, Pomeroya i Martina, gotovo 37% muškaraca i 13% žena u SAD imalo je najmanje jedan homoseksualni

doživljaj T. Parsons: opći okvir promjena obitelji


WWW.STUDOMAT.BA 36

prema njegovu shvaćanju, obitelj obavlja dvije osnovne funkcije: ona

služi zaštiti i socijalizaciji djece, te drugo, obitelj je emocionalno uporište odraslih ljudi

Parsons slijedi tradiciju dihotomnog razlikovanja tipova društva:

razlikuje predmoderna od modernih društava

predmoderna društva obilježava podređenost pojedinca zajednici,

afektivnost, partikularističke norme, difuznost odnosa i askriptivnost (pripisanost položaja)

moderno društvo u svim se tim točkama razlikuje od svakog prethodnog: ljudi su orijentirani na cilj, prevladava vrijednosna

neutralnost i proračunatost, ljudi u interakcijama ne nastupaju kao cjelovite ličnosti, već kao aktori čija obilježja definira cilj i smisao akcije,

prevladavaju načela jednake primjene normi prema svima, načela postignuća

slijedeći uglavnom ideje W. Gooda, Parsons tvrdi da u predmodernim

društvima dominira klasična proširena obitelj, a u modernima prevladava inokosna nuklearna obitelj

skup čimbenika koji predmoderna društva pretvara u moderna možemo obilježiti pojmom industrijalizacije i urbanizacije

klasičnu proširenu obitelj obilježavaju jasne norme uključivanja članova i stalnost normi u slijedu generacija

inokosna nuklearna obitelj u normativnoj dimenziji ne prodire niti toliko duboko u svijest svojih članova niti može norme držati

nepromijenjenima u slijedu generacija

DRUŠTVENA KONTROLA I DEVIJANTNOST POJAM DRUŠTVENE KONTROLE

pojam društvene kontrole neutralan je izraz koji bi trebao obuhvatiti

sve društvene procese koji jačaju društveni konformizam od dječje socijalizacije do izvršenja sankcija kroz društvene institucije, od

individualne submisivnosti do sprečavanja radikalnih društvenih promjena

otkriva se i to da se interesna dominacija (klasna represija) lakše

ostvaruje mehanizmima koji se ne uklapaju u klasične teorije države nego suptilnim metodama masovnog socijalnog inženjerstva

E. May i škole human relations društvenim kriterijima (društvenoj kontroli) daju presudnu važnost u predikciji ponašanja grupe

DEVIJANTNOST

DEVIJANTNOST je kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini

kršenje normi nije dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim, već je potrebna uvijek neka grupa koja će prekršaj uočiti, kazniti i dalje

progoniti


WWW.STUDOMAT.BA 37

BIOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

biološke teorije polaze od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno

tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka

Cesare Lombroso

1876.g. Lombroso je objavio knjigu Čovjek prijestupnik

zaključuje da postoje rođeni zločinci – nasljeđuju tjelesne osobine,

atavističko nasljeđe, koje korijene ima u ranijim fazama evolucije čovjeka

Empirijska istraživanja somatskih preduvjeta devijantnosti

Charles Goring usporedio je 1913.g. u istraživačkoj studiji (The English

Convict) fizičke osobine zatvorenika s osobinama normalnih nekažnjavanih ljudi

nije ustanovio značajne razlike!

do drukčijeg zaključka došao je američki istraživač Ernest Hooton

u svojoj studiji, Crime and the Man (1937.), objavio je rezultate

istraživanja ispitanika svrstanih u dvije grupe: osuđenici i slobodni građani

razlike su se pokazale statistički značajnima – zaključuje da su kriminalci moralno, intelektualno i morfološki degenerirani u usporedbi

s prosječnim građanima

Empirijska istraživanja bioloških i psiholoških preduvjeta devijantnosti

istraživanje Williama Sheldona (Varieties of Delinquent Youth) koji osim

bioloških različitosti u obzir uzima i razlike u temperamentu ispitanika

on razlikuje tri osnovna tipa ljudi:

1. endomorfne karakterizirane zaobljenim oblikom tijela, pretilošću, nižim rastom; društveni, dobrodušni

2. ektomorfne koji su mršavi, visoki i žilavi; introspektivni i refleksivni 3. mezomorfne snažne tjelesne građe, mišićave i jake; bezosjećajni,

energični

njegov je nalaz da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti

veza bioloških i psiholoških osobina s devijantnošću pri tome nije

kauzalna, nego probabilistička

sličan plan istraživanja imali su S. i E. Glueck

pokazalo se da delinkvenata mezomorfa ima znatno više nego drugih

grupa

PSIHOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

na području istraživanja psiholoških interpretacija delinkventnosti ističe se ime Hansa Eysencka – on smatra da je uzrok kriminaliteta u

kombinaciji naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u ranom djetinjstvu

pretpostavlja postojanje dvaju tipova ličnosti: ekstroverti i introverti


WWW.STUDOMAT.BA 38

ekstroverti su otvoreni prema društvu, skloni užitku i zabavi, ali

tendiraju tome da budu agresivni i lako izgube samokontrolu

introverti su tihi i rezervirani, rijetko se ponašaju agresivno

John Bowlby, dječji psiholog, tvrdi da odvojenost od majke u najranijoj

dobi uzrokuje psihopatske reakcije u odrastanju i zreloj dobi

psihijatar R. Jenkins tvrdi da postoje tri osnovna defekta u razvoju

svijesti: 1. u normalnom slučaju nagone ida regulira ego usmjeravan strukturom

društvenih vrijednosti (superegom) 2. slučaj nerazvijene zaštitne ljuske ega koji dopušta nekontrolirano

djelovanje idovih poriva te je riječ o situaciji nesocijalizirane agresivnosti

3. slučaj u kojem je socijalizacija uspjela ali socijalizirane su vrijednosti

supkulture, koje su same po sebi devijantne (kradljivac u društvu kradljivaca je socijaliziran)

J. Dollard tvrdi (teorija frustracije-agresije) da je osnova agresije

frustracija koja nije uspješno inhibirana mehanizmom obrane ličnosti; frustracija stvara agresivni potencijal koji je osnova za nepredvidivo ponašanje

Andrew Henry i James Short istraživali su samoubojstva i ubojstva –

njihov je nalaz da ljudi nižeg socijalnog statusa frustraciju usmjeruju prema drugima i društvu, pa je stopa ubojstava u toj grupi veća, a samoubojstava manja

bezrazložni vandalizam, tvrdi Cohen (Delinquent Boys) karakterističan je

za niže društvene slojeve koji time reagiraju na nepovoljnu socijalizaciju

SOCIJALNE TEORIJE DEVIJANTNOSTI R. Merton: Društvena struktura i anomija

u kratkom eseju Društvena struktura i anomija (1938.), Merton pojam

anomije definira kao "slom u kulturalnoj sferi koji se pojavljuje osobito kad postoji akutna odvojenost kulturalnih normi i ciljeva te socijalno strukturiranih mogućnosti članova grupe da sudjeluju u skladu s

njima"

anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva i

dopustivih metoda da se postignu ti ciljevi

razlikuje pet tipova adaptivnih modela usklađivanja zahtjeva

društvene uloge i određenih načina njihova postignuća: 1. konformizam – prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava (najrašireniji

oblik ponašanja) 2. inovacija se javlja kad pojedinac prihvaća društvene kriterije uspjeha,

ali odbacuje sredstva kojima se to obično postiže

3. ritualizam je situacija u kojoj pojedinac reducira svoje ciljeve prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjeruje


WWW.STUDOMAT.BA 39

4. odbacivanje i ciljeva i sredstava pregledno je i u primjerima jasno – odavanje alkoholu, drogi

5. pobuna znači aktivno djelovanje prema mijenjanju društvenih ciljeva i dopuštenih sredstava

Transfer kulturnih obrazaca

Thomas i Znaniecki istraživali su prilagođivanje poljskih seljaka

doseljenih u SAD; iako su istraživanje započeli razlikujući različite tipove ljudi (filistejci, stabilni, kreativni, boemi), njihovi konačni

rezultati nisu poduprli tezu o postojanju tipova ljudi, već su pokazali postojanje društvenog mehanizma

akter u devijantnom ponašanju slijedi norme koje u njegovoj okolini već

postoje kao supkultura nekog društva

Čikaška škola: teorija devijantnosti

Clifford Shaw i Henry McKay istraživali su delinkvenciju u Chicagu i

primijetili slučajnost u tome da se u određenim zonama grada skokovito ponavlja velik porast kriminaliteta (dijelovi grada u kojem žive

doseljeničke skupine)

uzrok devijantnosti nisu nacionalne i rasne osobine već uvjeti u kojima

pojedinac živi

primijetili su da pojedinac ne djeluje sam, već da je delinkventno

ponašanje karakteristično za male homogene grupe

Devijantna supkultura

Richard Cloward i Lloyd Ohlin smatraju da sama dikrepancija nije dovoljna da objasni delinkventno ponašanje jer postoje specifični tipovi

supkultura od kojih su najznačajniji geografsko područje i susjedstvo

delinkventne supkulture, kad se ta teorija primijeni na kriminalnu

djelatnost, imaju tri obličja (criminal, conflict, retreatist) - criminal - postojanje supkulture koja potiče organizirani visoki

kriminal (ljudi koji se njime bave uživaju poštivanje u društvu) - conflict – obično prijestupništvo; delinkvencija je tu posljedica

činjenice da ne funkcionira ni sustav obrazovanja ni obiteljski

odgoj - retreatist – razmjerno čest; u situaciji u kojoj ne postoji

supkultura navedenih tipova, devijantna supkultura koja nastaje retreatistička je prema cilju, a izolacionistička prema načinu stvaranja

Maloljetnička delinkvencija

A. Cohen smatra fenomen supkulture glavnim uzrokom maloljetničke

delinkvencije

mladi pripadnici nižih društvenih slojeva odmalena se uče cijeniti

vrijednosti srednjih i viših slojeva – ali socijalizacija koju taj pojedinac prolazi ne uspijeva ga pripremiti osobinama i znanjima potrebnim za

uspjeh

supkultura stvara grupe ("gang") koje nemaju čvrsti stav o vlastitom

identitetu

devijantno ponašanje je, dakle, naučeno a ne naslijeđeno ili izmišljeno


WWW.STUDOMAT.BA 40

takvu tezu dalje razvija Edwin Sutherland (u studiji Principles of Criminology) tvrdeći da se devijantnost uči u procesu komunikacije, u

interakciji s drugima, u malim povezanim grupama

internalizacijom vrijednosti supkulture pojedinac se izolira od društva,

zatvara se u supkulturnu grupu – diferencijalna asocijacija Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti

sociolog David Matza podržava zamisao o postupnosti procesa učvršćenja devijantnosti (deviant career), no tvrdi da taj proces možemo

razumjeti samo ako ga promatramo s gledišta devijantnog aktera

razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere:

1. afinitet prema devijantnosti; u tu skupinu svrstava sve čimbenike koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi (ekonomsku deprivilegiranost,

nacionalnu ili rasnu diskriminaciju…) 2. afilijacija – podrška grupe, opravdanje koje daju normativni standardi

supkulturne zajednice; afilijacija je deformirana društvenost

3. označivanje – reakcija na konačnu identifikaciju s grupom; u očima društva devijantnost je pojava koju treba osuditi, osuda (stigma) trajno prati pojedinca sprečavajući mogućnost da se otrgne utjecaju

supkulture

IDEOLOGIJA

FUNKCIONALISTIČKI orijentirani sociolozi određuju ideologiju kao

sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje

MARKSISTI je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije

KONZERVATIVCI je prikazuju kao zatvorene i represivne sustave mišljenja

često negativna shvaćanja zbog ideoloških vladavina 20.st.(komunizma i fašizma)

POJAM I TEORIJE IDEOLOGIJE

POJAM IDEOLOGIJE počinje tek s Francuskom revolucijom; izraz

ideologija javlja se 1796.g. u Francuskoj u značenju znanosti o idejama (skovao ga je Antoine Destutt de Tracy koji je ideologiju nastojao

uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, nadređenu drugim znanostima)

pojam ideologije u svom prvom značenju sadržavao je četiri elementa:

1. relativno cjelovitu teoriju koja objašnjava ljudski svijet i iskustvo 2. program društvene i političke organizacije

3. upućenost na javno djelovanje radi pridobivanja potpore za taj program i njegovo ostvarenje

4. ideju o posebnoj ulozi intelektualaca


WWW.STUDOMAT.BA 41

Napoleon je prvi u modernoj povijesti s idejama spojio element

opasnosti

Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja:

1. ideologija je nadgradnja koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti (moral, religija, znanost i dr.)

2. ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz

njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti

u djelu Njemačka ideologija Marx objašnjava da su vladajuće ideje

nekog doba uvijek ideje vladajuće klase

Antonio Gramsci napravio je otklon od Marxovog shvaćanja ideologije; u

svom djelu Zatvorske bilježnice razmatra pojam ideologije unutar svoje teorije hegemonije kao kulturnog vodstva i ideje o komunističkoj partiji

kao "kolektivnom intelektualcu" - vlast jedne klase nad drugom nije samo ekonomska vlast, nego

je vlast koja se zasniva na kulturnoj i ideološkoj hegemoniji te klase

- prema Gramsciju, dvije skupine intelektualaca: tradicionalni

(slobodni od klasne uvjetovanosti, neovisni i racionalni) i organski (organizacijski povezani s klasnom strukturom)

Louis Althusser se nastavlja na Gramscija u knjizi Za Marxa i u članku

Ideologija i državni ideološki aparati; određuje ideologiju kao sustav

ideja koji se ne može svesti ni na ekonomiju ni na politiku - Althusser razlikuje represivne i ideološke državne aparate - represivni aparati (vojska, policija) funkcioniraju uglavnom na

nasilju - ideološki aparati (religija, obrazovanje…) funkcioniraju

pretežno na ideološkom modusu - "nijedna klasa ne može trajno zadržati državnu vlast, a da

istovremeno ne ostvaruje svoju hegemoniju nad državnim

ideološkim aparatima i u njima"

Karl Manheim (djelo Ideologija i utopija, 1929.) razlikuje partikularni i

totalni pojam ideologije - partikularni: istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u

značenju "lažnog" i "pogrešnog" - totalni: sustavi ideja svih društvenih grupa su društveno

vezani i uvjetovani

- ideologija je opći naziv za ideje koje zastupaju vladajuće grupe, a utopija je ideologija pobunjenih grupa

- Manheim je razvio teoriju o "slobodnolebdećoj inteligenciji"; intelektualci su sloj koji može izbjeći ideološku vezanost; to je sloj koji je besklasan pa je sposoban uzimati u obzir

svjetonazore posebnih grupa

u suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki

javno izražen sustav znanja, skup vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti; dva su šira tipa shvaćanja, Laneovo i Geertzovo

Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.) smatra da je ideologija

skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac; na temelju takvog sustava vjerovanja, pojedinac prihvaća (ili odbacuje) određene političke ideje; Lane je proučavao političke ideje petnaestoro ljudi u Westportu


WWW.STUDOMAT.BA 42

(rezultat istraživanja pokazao je difuznost i neodređenost političkih ideja u SAD)

drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmjeren proizvođenju

motivirajućih učinaka; taj pristup začet je člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija određuje ne

kao suprotnost znanosti nego se obje smatraju kulturnim sustavima; znanost je dijagnostička dimenzija kulture, a ideologija njena braniteljska dimenzija, ona se odnosi na onaj dio kulture koji se aktivno

bavi uspostavom i obranom obrazaca vjerovanja i vrijednosti

Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje

ideologije sa znanošću (shvaćanje ideologije kao lažne znanosti) nije slučajno, navodi dva argumenta:

1. u doba kad se izraz ideologija etablirao privukao je pozornost jer je opisivao društvenu stvarnost tipom analize bliskim znanstvenoj analizi

2. većina je ideologija bila utemeljena na doktrinama koje su se pridržavale znanstvenog pristupa

učinkovite ideologije obično imaju znanstvene jezgre koje se izvode iz kriterija istine, a ideologije se izvode iz kriterija socijalne snage

SOCIJALNE FUNKCIJE IDEOLOGIJE

ideologije iskazuju kolektivnu svijest i volju da se postigne relevantna

društvena i politička moć, a istodobno zadovoljavaju važnu potrebu čovjeka za identitetom i razvojem ljudskih bića; iz toga proizlaze

funkcije ideologije: 1. ideologija pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i

razvojem ljudskih bića (ideologije mogu razvijati i negativne identitetske strategije kao što su diskriminacija, netolerancija)

2. ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje se svijet može

razumjeti i protumačiti; totalitarne ideologije privukle su vrhunske intelektualce (o tome piše Francois Furet u knjizi Prošlost jedne iluzije: ogled o komunističkoj ideji u 20.st., 1995. – zračenje Hitlerovih i Staljinovih ideja postojalo bi i bez njihova uspjeha)

3. ideologije motiviraju djelovanje koje može biti usmjereno na

uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja željene društvene

promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj 4. ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući

socijalne grupe ili cijela društva skupom ujedinjujućih načela i

vrijednosti; ideologije mogu držati na okupu i različite grupe (klase) unutar nekog društva – takva je ujedinjujuća funkcija liberalnodemokratskih vrijednosti u zapadnim društvima

KRAJ IDEOLOGIJE

tezu o kraju ideologije iznio je američki sociolog Daniel Bell u knjizi Kraj ideologije (1966.) (u njegovo vrijeme fašizam je pobijeđen, a komunizam

na Zapadu marginaliziran, pa je glavno pitanje nesuglasja među preostalim strankama bilo oko toga tko može bolje osigurati ekonomski


WWW.STUDOMAT.BA 43

rast i materijalni prosperitet – kao rezultat svega ideologija postaje nevažna)

slomom komunizma ideja kraja ideologije dobiva nov zamah

Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989. dokazivao je da

završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog napretka

iako su nacionalizam i religijski fundamentalizam još važni suparnici zapadnog liberalizma u Trećem svijetu, slomom komunističkog sustava

i njegove ideologije globalni ideološki sukob je riješen

DRŽAVA I DEMOKRACIJA

VLAST I DRŽAVA Maurice Duverger (Politička sociologija, 1967.) navodi da je politička

sociologija dugo bila znanost o državi, a da je u novije vrijeme postala

znanost o političkoj moći i vlasti prema Duvergeru, dvije različite koncepcije političke sociologije

predstavljaju Max Weber (politička sociologija kao znanost o vlasti) i Marcel Prelot (politička sociologija kao znanost o državi)

Weber – Gospodarstvo i društvo – vlast odredio kao izgled da će se

specifičnim ili svim naredbama pokoriti određena grupa ljudi - razlikuje dva tipa vlasti: vlast po sili konstelacije interesa

(najčistiji tip je monopolistička vlast na tržištu) i vlast po sili autoriteta (vlast glave obitelji, službena ili monarhova vlast)

- državu se sociološki ne može definirati sadržajem onoga što

poduzima Marcel Prélot – Političke institucije, 1963. – državu određuje kao

političku instituciju koja obuhvaća mnoštvo javnih i privatnih institucija, pa se i može nazvati "institucijom institucija"

- država ima tri posebna obilježja:

1. veliko stanovništvo kojem država daje jedinstvo 2. teritorijalnu osnovu jer je prije svega prostorna pojava

3. političku vlast, element po kojem se razlikuju vladajući i podanici država se uobičajeno definira kao zajednica ljudi organizirana na

nekom teritoriju pod nekom suverenom vlasti

TEORIJE DRŽAVE u političkoj sociologiji razlikuje se pet osnovnih skupina teorija o državi:

1. evolucionističke koordinacijsko-funkcionalističke teorije – vide državu kao tijelo ili instituciju koja ima regulacijsku ulogu u društvu ili

kao podsustav koji obavlja funkciju koordinacije važnih društvenih poslova, a razvija se u skladu s potrebama i zahtjevima razvoja društva

- država je u nekom smislu "mozak" društva

- za Durkheima država ima regulacijsku ulogu i moralnu svrhu 2. liberalno-individualističke teorije – polaze od poimanja države kao

skupa javnih institucija ili javnih službenika, ponajprije na razini središnje vlasti


WWW.STUDOMAT.BA 44

- u klasičnom liberalizmu razvijena je teorija minimalne države, koju zagovaraju suvremeni neoliberali i libertarijanci

- Friedrich von Hayek u knjigama Ustrojstvo slobode (1960.) i Zakon, zakonodavstvo i sloboda (I-II, 1973, 1976.) tvrdi da

upletanje države u društvo treba ograničiti na donošenje općih propisa

- Robert Nozick u djelu Anarhija, država i utopija (1974.) dokazuje

da pojedinci imaju neka prava koja su toliko temeljna da se moraju poštovati bez obzira na navodne koristi koje bi društvo

moglo imati njihovim ograničavanjem ili kršenjem 3. pluralističke teorije – odbacuju državu kao središnji pojam,

smatrajući je samo jednim od udruženja koje teži da bude najmoćnije - moderni pluralisti (Dahl, Lindblom) dokazuju da se moć u

društvu i političkom procesu raspoređuje nehijerarhijski i

kompetitivno te umjesto države rabe pojam političkog sustava koji bolje opisuje novu realnost

- za pluraliste izvorne i vodeće snage državnog djelovanja dolaze iz

društvenih izvora 4. marksističke teorije – državu shvaćaju kao političku instituciju ili

strukturu koja izravno ili neizravno zastupa interese kapitala i vladajuće klase u društvu te se brine o održanju sustava kapitalističke dominacije; pritom se razlikuju dvije temeljne orijentacije:

- instrumentalisti državu vide poglavito kao neutralno oruđe za vršenje političke vlasti, koje svaka klasa dok ga kontrolira, može upotrijebiti kako bi unaprijedila vlastite interese

o kao zagovornik ovog pristupa – Ralph Miliband u djelu Država u kapitalističkom društvu (1969.) dokazivao je da je vladajuća

klasa kapitalističkog društva ona klasa koja posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju i koja je sposobna koristiti

se državom kao instrumentom društvene dominacije - strukturalisti dokazuju da je irelevantno tko kontrolira državu

zato što ona svojom pozicijom, strukturom i ulogom utjelovljuje

temeljnu vezanost uz kapital a protiv podređenih klasa o Claus Offe u knjizi Strukturni problemi kapitalističke države

(1972.) dokazuje da iz same strukturne moderne države slijedi da ona organizira kapital i dezorganizira radničku klasu

5. institucionalno-etatističke teorije nastale su kao reakcija na teorije

koje državu vide kao izraz političkog utjecaja društvenih snaga te nastoje pokazati da država ima značajan stupanj autonomije od društva

i da postoje posebni interesi državnog aparata koji se ponekad razilaze s interesima većeg dijela društva

- Eric Nordlinger u djelu Autonomija demokratske države (1981.)

upućuje tri osnovna prigovora neoliberalnim, pluralističkim i marksističkim teorijama države: zanemaruju mogućnost da se

želje i ciljevi mogu u istoj mjeri odraziti na javnu politiku kao i želje cijelog društva; ne razmatraju mogućnost da državni aparat ima svoje posebne interese koji su suprotni željama društva; ne

uzimaju u obzir stvarno autonomno djelovanje države i načine da se ono još i poveća


WWW.STUDOMAT.BA 45

TIPOVI I OBLICI DRŽAVA država je od svoga nastanka imala veliku ulogu u društvu, posebno u

gospodarstvu; Andrew Haywood u knjizi Politika (2002.) razlikuje pet oblika države:

1. minimalna država – svojstvena liberalnom razdoblju razvoja kapitalizma u 19.st. kada se država postavlja kao zaštitno tijelo, a njezine se funkcije svode na održanje mira i socijalnog poretka

(ograničeno se upliće u društvo) 2. razvojna država – obilježena je važnom ulogom države u poticanju

ekonomskog rasta, osobito u industrijalizaciji (npr. Japan u Meiji razdoblju)

3. socijaldemokratska država – usmjerena je prema socijalnoj promjeni u

skladu s načelima jednakosti i socijalne pravde; taj tip države karakterističan je za zemlje u kojima je u dužem razdoblju na vlast bila socijaldemokratska stranka (npr. Austrija i Švedska)

4. kolektivistička država – stavljanje ekonomskog života pod državnu kontrolu (primjer su komunističke zemlje s centralnoplanskim

sustavima) 5. totalitarna država – krajnja i najekstenzivnija forma državne

intervencije; pod državnu kontrolu stavlja ne samo ekonomiju već i

obrazovanje, kulturu, religiju, obiteljski život (npr. Staljinov SSSR, Hitlerova Njemačka, Huseinov Irak)

Thomas Marshall u radu Građanstvo i društvena klasa (1950.) i u knjizi Klasa, građanstvo i društveni razvoj (1963.) razvio je teoriju građanstva u kojoj je pokazao napredovanje prava građanstva od građanskih prava

u 18.st, političkih prava u 19.st., do socijalnih prava u 20.st.; s obzirom na institucionalizaciju tih prava može se razlikovati pet faza razvoja

moderne države: 1. faza apsolutističke države – država se uspostavlja kao suverena,

neosobna vlast, koja se pojavljuje kao autoritet nadređen i vladaru i

podanicima 2. faza liberalne konstitucionalne države – kao rezultat građanskih

revolucija i rušenja staleškog poretka uspostavljaju se pravna jednakost građana i ustavna ograničenja moći države radi zaštite individualnih prava

3. faza demokratske države – pojedinci stječu politička prava te stvaraju demokratski poredak u kojem moć dolazi u ruke svih članova zajednice

4. faza socijalne države – zadobivena politička prava se koriste za

uravnoteživanje moći koja nastaje u tržišnom društvu te time sprečavaju pretvaranje demokracije u izravnu oligarhijsku vladavinu

5. faza minimalne jake države – spoj neoliberalnog smanjivanja socijalnih prava i neokonzervativnog jačanja države, prije svega njezinih represivnih funkcija

GLOBALIZACIJA I DRŽAVA

u 1970-im uočeno je da moderna demokratska država ima problema s legitimitetom

prema Weberu, država kao zajednica koja ima monopol fizičke sile mora

biti legitimna, podvlašteni moraju vjerovati da su njezina uloga i djelovanje opravdani; tri tipa legitimne vlasti:


WWW.STUDOMAT.BA 46

- tradicionalna – legitimnost temelji na svetosti i vječnoj važnosti tradicije (vlast feudalnih vladara, danas – vladajuće dinastije u

Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji) - karizmatska – legitimnost temelji na iznimnim osobinama vođe

(Hitler, Homeini, Castro) - legalno-racionalna – temelji se na moći prava (moderne

demokratske države)

Jürgen Habermas u knjizi Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu (1973.) otkriva da su u temelju krize legitimnosti suvremene

demokratske države kontradikcije i konflikti između logike kapitalističke akumulacije i narodnih zahtjeva koje demokratska politika otvara

kapitalistička demokratska država ne može stalno zadovoljavati i narodne zahtjeve za socijalnom sigurnošću i pravima i zahtjeve tržišne privrede utemeljene na privatnom profitu

procesima globalizacije u 90-im godinama kriza legitimnosti moderne države dodatno se zaoštrila

ekonomist Kenichi Ohmae u knjizi Kraj nacionalne države (1995.) sažimlje poglede utjecajne struje mišljenja kada tvrdi da se s okončanjem hladnog rata zbilo nešto "daleko važnije" od rušenja jednog

obrasca saveza i suparništva među industrijaliziranim zemljama John Gray u knjizi Lažna zora (1998.) slaže se da suverene države

djeluju u okruženju velikih rizika i krajnje neizvjesnosti, koji ograničavaju njihovu moć

- Gray navodi dvije funkcije države koje mogu jačati: prva je pomoć

svojim građanima da kontroliraju ekonomski rizik; druga je kontrola nad prirodnim resursima potrebnima za ekonomski rast

(npr. nafta, voda)

DEMOKRACIJA

poznata je Churchillova izreka: "demokracija je najgori politički poredak, izuzevši sve druge. "

Reinhold Niebuhr (knjiga Kršćanski realizam i politički problemi, 1953.): "Čovjekova sklonost prema pravdi čini demokraciju mogućom, ali čovjekova sposobnost za nepravdu čini je neophodnom. "

DEMOKRACIJA, TOTALITARIZAM I AUTORITARIZAM

demokratski poreci, prema modelu poliarhije koju je razvio Robert Dahl – prvo u suradnji s Charlesom Lindblomom u knjizi Politika, ekonomija i blagostanje (1953.), a potom u nizu djela (Poliarhija, 1971.; Demokracija i njezini kritičari, 1989. i dr.), imaju šest obilježja:

1. birane dužnosnike

2. slobodne i poštene izbore 3. slobodu izražavanja

4. pristup alternativnim izvorima informacija 5. autonomija udruženja 6. sveobuhvatno građansko pravo


WWW.STUDOMAT.BA 47

totalitarni poreci, prema modelu totalitarizma koji su razvili Carl Friedrich i Zbigniew Brzezinski u knjizi Totalitarna diktatura i autokracija (1956.), imaju isto tako šest obilježja:

1. službena ideologija

2. jednostranačka država 3. potpuni monopol partijsko-državne strukture nad oružanom silom 4. monopol nad sredstvima masovnih komunikacija

5. sustav policijskog terora 6. državna kontrola nad gospodarstvom

između tih poredaka postoje različiti režimi, uglavnom u zemljama

Trećeg svijeta – tradicionalne monarhije, vojne diktature, autokratski

režimi – autoritarni poreci Juan Linz i Alfred Stepan u knjizi Problemi demokratske tranzicije i

konsolidacije (1996.) predložili su klasifikaciju "pet najvećih modernih idealnih tipova poredaka": demokratski, autoritarni, totalitarni,

posttotalitarni i sultanistički poredak

LIBERALNA (PREDSTAVNIČKA) DEMOKRACIJA

demokracija je tek u 90-im godinama uspostavljena kao politički poredak u približno polovici zemalja svijeta

u Gettysburškoj adresi iz 1863.g. Abraham Lincoln je odredio

demokraciju kao vladavinu naroda, od naroda, za narod narod je zato tijelo građana koji su posve jednaki u pravima i nijedna

kategorija nema veća prava od drugih razlike u obrazovanju, zanimanju, financijskoj moći i pristupu

organizacijama bitno utječu na raspon participacije američkih građana

u političkom životu u modernim demokracijama narod obavlja vlast preko svojih

predstavnika, koje periodično bira i smjenjuje, pa se participacija za većinu građana svodi na sudjelovanje u izborima

Max Weber u Politici kao pozivu (1918.) tvrdi da predstavnička

demokracija znači prelazak kontrole nad poitičkim odlukama na birokratske elite i vođe stranaka

jedini oblik demokracije koji može funkcionirati u industrijskim društvima s masovnim strankama jest plebiscitna demokracija s vođom u kojoj karizmatičke vođe postavljaju ciljeve koji se poslije prodaju

"narodu" pomoću stranačkog stroja političko tržište je natjecateljsko tržište

Robert Dahl razlikuje demokraciju kao idealni sustav od stvarne demokracije, koju naziva poliarhija (Poliarhija, 1971.)

IZBORI, STRANKE I INTERESNE GRUPE

IZBORI izbori su temeljna institucija predstavničke demokracije (još je

Montesquieu u Duhu zakona 1748. zapazio njihovu važnost)

Marcel Prélot u djelu Političke institucije (1963.) tvrdio da se narod u modernom smislu konstituira u izborima

postoje barem tri razloga zašto su izbori tako važni:


WWW.STUDOMAT.BA 48

1. zato što su jedini mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima

2. zato što izravno utječu na oblikovanje upravljačke elite 3. zato što su sredstvo legitimiranja poretka, pribavljanja aktivnog

pristanka građana uočeno je da indeks klasnog glasovanja (tzv. Alfordov indeks), koji

pokazuje odnos klasnog položaja pojedinca i glasovanja u izborima,

dugoročno opada na izbore i ponašanje birača utječu i institucionalni čimbenici, prije svega

izborni sustav

Duverger (Političke stranke, 1951.) pokazao je da utjecaj izbornog sustava na stranački sustav ima oblik zakonitosti: razmjerni izborni sustav potiče

uspostavu višestranačkog sustava (oslabljuje dvostranačje), dok izborni sustav relativne većine potiče uspostavu dvostranačkog sustava – to pravilo po njemu je dobilo ime Duvergerov zakon

POLITIČKE STRANKE

političke stranke su dobrovoljna politička udruženja građana s trajnom organizacijom uspostavljena radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja političke volje građana, izbora kandidata za javne dužnosti,

formuliranja i razrade političkih programa i drugih aktivnosti za J. Schumpetera (Kapitalizam, socijalizam i demokracija, 1942.)

"suvremene političke stranke definiraju mnogo manje svojim programom i klasom svojih pristalica, a više prirodom svoje organizacije; stranka je zajednica s posebnom strukturom. Moderne se stranke karakteriziraju

prije svega svojom anatomijom." - konstitutivnim obilježjima političke stranke smatra se još

ideologija i zalaganje za interese nekih širih društvenih skupina Klaus von Beyme u djelu Stranke u zapadnim demokracijama (1982.)

navodi sljedeće osnovne funkcije: definiranje ideoloških ciljeva, artikulacija i agregacija interesa, mobilizacija i socijalizacija građana,

regrutacija elite i sudjelovanje u vlasti obično se funkcije stranaka grupiraju u tri skupine:

- intelektualno-ideološke (određivanje ciljeva, programa i politika,

političko obrazovanje građana) - predstavničke (predstavljanje ideja, stajališta i interesa) - upravljačke (regrutacija i izobrazba elite, organiziranje i

sudjelovanje u vlasti) u modernom značenju stranke se oblikuju tek u drugoj polovici 19.st.

prema Duvergeru (Političke stranke, 1951.), stranke nastaju na dva načina:

1. oblikovanjem odozgo, od članova političke elite, samih zastupnika,

parlamentarnim putem 2. oblikovanjem odozdo, iz društva, od onih koji su dotad isključeni iz

prava glasa, izvanparlamentarnim putem Duverger razlikuje dva osnovna tipa stranaka: 1. kadrovske stranke – odgovaraju razdoblju političke borbe aristokracije i

buržoazije (konzervativne i liberalne stranke) – te su stranke orijentirane


WWW.STUDOMAT.BA 49

prema izborima i parlamentarnoj borbi, nemaju u pravom smislu članstvo ni pravu organizaciju

2. masovne stranke – nastaju znatnim proširenjem glasa; one se ne ograničavaju na izbore, već djeluju na obrazovanje i aktiviranje svoga

članstva, imaju razvijen unutarnji život i interesiraju se ne samo za politička nego i za ekonomska i socijalna pitanja

Robert Michels u djelu Sociologija stranaka u modernoj demokraciji (1911.) otkrio je upravo u socijalističkim strankama, kao najdemokratskijim organizacijama svoga doba, željezni zakon oligarhije

("tko kaže organizacija, kaže sklonost oligarhiji") temeljni sociološki zakon političkih stranaka: "Organizacija je majka

vladavine izabranih nad biračima, opunomoćenih nad opunomoćiteljima,

delegiranih nad onima koji ih delegiraju." Otto Kirchmeier (Transformacija zapadnoeuropskih stranačkih sustava,

1966.) zapazio je nastanak novog tipa stranke - "catch-all stranke", koja se razvila iz masovne stranke, a obilježava je smanjivanje važnosti ideologije, jačanje uloge i utjecaja vodstva, slabljenje utjecaja

pojedinačnog člana, potiskivanje tradicionalne klasne vezanosti i okretanje biračima iz svih dijelova stanovništva

Klaus von Beyme (Transformacija političkih stranaka, 2000.) razlikuje tri

razdoblja u razvoju stranaka: 1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka – razvile se s općim pravom

glasa i participacijom širokih masa 2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all stranke) – nastaje

deideologizacijom stranaka, slabljenjem veze između stranaka i socijalnih

"stupova" 3. razdoblje profesionalnih stranaka – obilježava ih profesionalizacija

vodstva, gubljenje članstva, niveliranje socijalnog sastava stranaka, podržavljenje financiranja, marketinizacija ili "amerikanizacija" stranaka

INTERESNE GRUPE interesne grupe su organizirane skupine utemeljene radi zaštite,

promicanja i ostvarivanja svojih posebnih interesa utjecajem na politiku ili djelovanje vlade

A. Heywood (Politika, 2002.) dijeli interesne grupe prema ciljevima

djelovanja na: 1. grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) – postoje radi

unapređenja ili zaštite posebnih interesa svojih članova (npr. sindikati i udruge poslodavaca)

2. promocijske grupe (grupe ciljeva i svjetonazorske) – uspostavljene su

radi unapređenja zajedničkih vrijednosti, ideala ili načela (npr. grupe za abortus ili protiv njega, za zaštitu životinja)

teoriju interesnih grupa formulirali su američki sociolozi Arthur Bentley i

David Truman u radu Proces upravljanja (1908.) Bentley je ukupnu politiku vidio kao

borbu grupa za ostvarenje svojih interesa Truman je u djelu Upravljački proces (1951.) tvrdio da se cjelokupno

individualno vjerovanje i ponašanje može posve objasniti na temelju članstva u grupi


WWW.STUDOMAT.BA 50

- za njega je interesna grupa svaka grupa koja, na osnovi jednog ili više zajedničkih stavova, postavlja određene zahtjeve drugim

društvenim grupama - iz tako širokog mnoštva grupa (ubraja i obitelj) izdvaja političke

interesne grupe, kojih je specifičnost u tome što svoje zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na državnu vlast – te se grupe stoga često nazivaju "grupe za pritisak"

nijedna grupa ne može postati previše moćna jer grupe čine pojedinci koji su članovi više grupa

DEMOKRATIZACIJA I DEMOKRATSKA TRANZICIJA prema podacima iz knjige Roberta Dahla O demokraciji (1998.), od

sloma fašizma i komunizma broj demokratskih zemalja u svijetu povećao se i više od tri puta

u knjizi Treći val (1990.) američki politolog i sociolog Samuel

Huntington pokazuje da su demokratski poreci u svijetu uspostavljeni u valovima demokracije; prema Huntingtonu, dogodila su se tri vala:

1. započinje u SAD 1828. i traje do 1926., a obilježava ga demokratizacija prava glasa za muškarce i uspostava odgovornosti izvršnog tijela (vlade) parlamentu

2. traje od 1943. do 1962., počinje savezničkim uvođenjem demokracije u Zapadnoj Njemačkoj, Italiji, Austriji, Japanu i Koreji, potom uvođenje

demokracije u Turskoj i Grčkoj i nekim zemljama Latinske Amerike, Azije, a 1960. u Nigeriji

3. počinje 1974. u Portugalu i povratkom demokracije u Grčkoj, potom

1979. zahvaća Španjolsku te neke zemlje Latinske Amerike, nastavlja se rušenjem komunističkih režima u istočnoj Europi

- Huntington pokazuje da povijest nije jednosmjerna – iza prva dva vala slijedila su dva reverzibilna vala u kojima su se neke zemlje, koje su prethodno prešle u demokraciju, vratile u nedemokratsku

vladavinu - postoji više činitelja koji pridonose demokraciji i demokratskoj

konsolidaciji; tri su svojstvena svim valovima demokratizacije:

1. prethodno demokratsko iskustvo (zemlje koje su prethodno imale demokratski poredak lakše mu se mogu vratiti)

2. razina ekonomskog razvoja 3. povoljne međunarodne okolnosti (države koje su demokratske

podupiru nove demokratske države)

POLITIČKA SOCIOLOGIJA

POJAM POLITIKE

u izvornom grčkom smislu politika je djelatnost koja se odnosi na polis,

na uređenje zajedničkog života u polisu, koja teži ostvarenju ideje o dobroj i pravednoj zajednici

politika je tijekom povijesti dobila dva nova, danas prevladavajuća značenja:


WWW.STUDOMAT.BA 51

1. shvaćena je kao sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa, rješavanja sukoba pregovorima i sporazumom, "umjetnost mogućeg"

2. razumijeva se kao težnja za moći, sposobnost nametanja svoje volje drugima kako bi se postigli određeni ishodi ili rezultati

u radu Politika kao poziv (1918.) Weber je razlikovao one koji žive za politiku i one koji žive od politike

- pravi političari imaju tri osobine koje njihovu djelatnost čine nadmoćnom djelatnosti birokracije – strast, osjećaj odgovornosti i sposobnost dobre procjene

- razlika između političara i upravnih funkcionara za Webera je zapravo razlika između politike i birokratskog upravljanja

austrijski sociolog Albert Schäffle u radu O znanstvenom pojmu politike (1897.) razlikovao je tekući državni život (obuhvaća postignuto stanje

ravnoteže, ono što se u praksi odnosi na rješavanje tekućih državnih poslova na osnovi zakona i drugih propisa) od politike (sam proces stvaranja, ono što se praktično odnosi na poduzimanje novih mjera)

POLITIČKA SOCIOLOGIJA: DISCIPLINA I NJEZIN RAZVOJ

politička sociologija je "interdisciplinarni hibrid", kako ju je nazvao Giovanni Sartori (nastoji kombinirati varijable kojima se služi

sociologija s onima koje rabi politologija)

njezin je predmet po Lewisu Coseru (Politička sociologija, 1967.)

bavljenje "socijalnim uzrocima i posljedicama dane raspodjele moći u društvima ili između društava i socijalnim i političkim konfliktima koji vode promjeni alokacije moći"

Maurice Duverger (Politička sociologija, 1967.) razlikuje dva pojma

političke sociologije: političku sociologiju kao znanost o državi i političku sociologiju kao znanost o vlasti

Tom Bottomore (Politička sociologija, 1979.) glavnim predmetom

političke sociologije smatra pitanje moći u društvenom kontekstu - smatra da postoje dvije suprotstavljene tradicije koje se začinju

oko dvojice osnivača discipline: Alexisa de Tocquevillea i Karla Marxa

- s jedne strane je Marxova koncepcija razumijevanja države i moći iz materijalnih uvjeta života, odnosno izvođenja političke moći iz ekonomske moći

- s druge strane je Tocquevilleovo stajalište o autonomiji demokratskog pokreta u odnosu prema industrijskoj revoluciji,

odnosno autonomiji politike u odnosu prema društvu

afirmaciju je politička sociologija stekla radovima Webera, Pareta i

Michelsa

Seymour Martin Lipset (Politički čovjek, 1960.) smatra Marxa,

Tocquevillea, Webera i Michelsa utemeljiteljima političke sociologije

kao disciplina politička sociologija posve se oblikovala nakon Drugog

svjetskog rata

prvi i danas dominantni smjer, zasniva se na paradigmi razvoja

demokracije kao temelja za proučavanje političkog života - on započinje Tocquevilleovom koncepcijom demokracije


WWW.STUDOMAT.BA 52

- Weber će nakon analize triju tipova legitimne vlasti iznijeti formulu plebiscitarne demokracije s vođom – za njega demokracija postaje

mehanizmom za izbor političkih vođa - Joseph Schumpeter u djelu Kapitalizam, socijalizam i demokracija

(1942.) uspoređuje ekonomsko i političko tržište te određuje demokraciju kao metodu izbora vodstva u natjecateljskim uvjetima

- Lipset je paradigmu o odnosu konsenzusa i konflikta, kao

temeljnog odnosa demokratskog sustava, najjasnije postavio u djelu Politički čovjek (1960.) – smatra da je glavni predmet političke

sociologije otkrivanje uvjeta i mehanizama dinamičke ravnoteže između socijalnih sila razdora i integracije u pluralističkom političkom sustavu

- nastavljajući se na Schumpetera, Robert Dahl u nizu je radova razvio pluralističko shvaćanje koje je usmjereno na istraživanje

stvarne demokracije (poliarhije)

drugi smjer zasniva se na elitističkoj paradigmi trajne podjele

društva na vladajuću elitu i podređene mase - taj je smjer započet s teorijama Vilfreda Pareta i Gaetana Mosce u

kojima se dokazuje da je većina nesposobna za vladanje, pa je

koncentracija moći u rukama manjine nužna kako bi se održao sustav

- u Raspravi o općoj sociologiji (1916.) Pareto elaborira jednu

strukturu odnosa elite i mase, koja je nepromjenjiva, ali nije statična, jer je rezultat procesa cirkulacije elita

- Pareto prihvaća poznato Machiavellijevo razlikovanje lavova i lisica - u djelu Vladajuća klasa (1896.) Mosca tvrdi da bez obzira na tip

poretka vlast ostaje u rukama manjine koja čini vladajuću klasu; njezin sastav ovisi o ravnoteži dviju tendencija – aristokratske i demokratske

- elitistički smjer produbljen je istraživanjima Roberta Michelsa, koji je utvrdio postojanje željeznog zakona oligarhije u svakoj

organizaciji, prema kojem se vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima

- također je produbljen istraživanjima Charlesa Wrighta Millsa koji je

utvrdio postojanje vladajuće manjine u SAD, koja je sastavljena od triju dijelova (gospodarskog, političkog i vojnog), i opisao međuodnose unutar te vladajuće klase

treći smjer zasniva se na teoriji klasa i klasnog sukoba kao paradigmi za proučavanje političkih fenomena

- započet je Marxovim materijalističkim shvaćanjem prema kojemu politički život društva ima svoj korijen u materijalnim odnosima

proizvodnje i njima odgovarajućim klasnim strukturama; društvo je podijeljeno na vladajuću i potlačenu klasu

- nakon Marxa, najznačajniji predstavnici marksističkog smjera u

političkoj sociologiji su Lenjin i Gramsci u prvoj polovici 20.st., a nakon Drugog svjetskog rata Louis Althusser, Nicos Poulantzas,

Tom Bottomore i Ralph Miliband


WWW.STUDOMAT.BA 53

POJAM MOĆI

pojam moći u socijalnu znanost uveo je Thomas Hobbes za kojega moć

čovjeka čine "sredstva kojima on trenutačno raspolaže radi dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra"; moć ima dva izvora:

1. prirodnu moć čine iznimne tjelesne i duhovne sposobnosti 2. instrumentalna moć zasniva se na prirodnim sposobnostima i sretnom

stjecaju okolnosti

u sociologiji pojam moći afirmirao je Weber – on je moć odredio kao

"stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima, bez obzira na čemu ta vjerojatnost počiva"

u političkoj sociologiji postoji razlikovanje između supstancijalističkih (strukturalnih) i relacionističkih shvaćanja moći; prva shvaćanja više

naglašavaju moć kao neku sposobnost ili sredstvo, a druga više ističu moć kao određeni odnos između ljudi

za mnoge marksiste moć je sredstvo ili instrument koji ima i kojim se

koristi vladajuća klasa za ugnjetavanje i izrabljivanje podvlašćenih

klasa

Talcott Parsons u djelu O pojmu političke moći (1969.) vidi moć kao

"uspješan medij za mobiliziranje poduzetih ili utvrđenih obveza u interesu uspješnog kolektivnog djelovanja"

Robert Dahl u članku O pojmu moći (1957.) primjećuje da "A provodi

moć nad B utoliko što može postići da B učini nešto što B ne bi učinio

bez upletanja A"

Nicos Poultanzas moć shvaća na relacionistički način, kao strukturalni

odnos koji postoji neovisno o volji pojedinaca, a posljedica je klasne strukture društva

postoji i razlikovanje između moći kao mogućnosti postizanja određenog

racionalno određenog cilja ili učinka i moći kao sposobnosti nametanja svoje volje drugima, i unatoč njihovu otporu

tko je moćan, taj može nešto napraviti – takva je definicija moći Alexandera Hamiltona iz 33. eseja Federalističkih spisa

Parsons vidi moć kao mogućnost da se mobiliziraju društveni resursi za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila

drugo je moć kao sposobnost utjecaja na druge ljude – takvo je Weberovo viđenje moći

moć je sposobnost da prisilimo druge na djelovanje koje inače ne bi poduzeli, tu sposobnost pojedinci i grupe stječu na temelju

posjedovanja određenih resursa u određenoj količini

PRISTUPI PROUČAVANJU MOĆI

PLURALISTIČKI pristup polazi od toga da pojedinci ostvaruju politički

utjecaj ne kao pojedinačni politički akteri (birači) već kao članovi političkih stranaka i različitih interesnih grupa

- pluralisti, kao David Truman i Robert Dahl, zaokupljeni su

analizom raspodjele moći u demokraciji – moć definiraju kao sposobnost da se djeluje tako da se kontroliraju odgovori drugih

- Dahl je u poznatoj knjizi Tko vlada (1961.) dokazivao na temelju empirijskog istraživanja procesa donošenja odluka u jednom


WWW.STUDOMAT.BA 54

malom gradu da ne postoji neka uska elita s dominantnim utjecajem poslovnih i menadžerskih vrhova

ELITISTIČKI pristup polazi od toga da elite imaju moć nad masama, koja se temelji na urođenim sposobnostima manjine ili na nekom

stečenom resursu - taj pristup izvorno su formulirali Pareto i Mosca, a razvili Michels i

Weber - u 1950-im godinama američki sociolog Wright Mills razvio je

elitističku paradigmu u drukčijem, kritičkoistraživačkom smjeru

- Pareto je vladavinu elite objašnjavao psihološkim razlikama među ljudima

- prema Mosci karakter elite može se mijenjati te uglavnom ovisi o

društvu u kojem vlada - rani elitisti koncentraciju moći u rukama manjine smatrali su

neizbježnom i poželjnom, u 1950-im godinama u SAD elitistički pristup postaje kritičko sociološko stajalište

- Floyd Hunter objavio je 1953. knjigu Struktura moći u zajednici, u

kojoj je na temelju empirijskog istraživanja strukture moći u jednom gradu američkog juga zaključio da ključne odluke donosi

mala skupina ljudi, koju uglavnom čine poslovni ljudi, kao ključni dio, te manji broj političara, odvjetnika i sindikalnih funkcionara

- Wright Mills u knjizi Elita vlasti (1956.) pokazuje da SAD-om vlada

oligarhijska elita koju čine oni koji zauzimaju ključne položaje u tri ključne institucije američkog društva – velikim

korporacijama, federalnoj državi i vojsci – unutar te malobrojne elite postoji unutarnja cirkulacija

MARKSISTIČKI pristup proučava političku moć kao izraz socijalne

dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje

- Nicos Poulantzas u knjizi Država, vlast, socijalizam (1978.) moć određuje kao sposobnost jedne klase da ostvari svoje interese

nasuprot drugim klasama - Gramsci je uveo pojam kulturne hegemonije kako bi objasnio da

podređena klasa prihvaća dominaciju nadređene klase, ne samo

zbog njezine ekonomske dominacije nego i zbog sposobnosti da podređenoj klasi nametne svoje ideje, vjerovanja i predodžbe

- Louis Althusser razvio je svoje shvaćanje ideologije i ideoloških državnih aparata u kojem pokazuje važnost institucija ideološke moći (škole, crkve) za održavanje klasne dominacije

ta tri pristupa ne obuhvaćaju sve teorije moći

izvan njih razvijeno je nekoliko značajnih teorijskih elaboracija

Michel Foucault kritizirao je sva tri pristupa: marksizam jer moć

reducira na klasne odnose moći, a pluralizam i teoriju elita jer svode moć na samo političku moć

- Foucault je u mnogim radovima, posebno u knjigama Nazor i kazna (1976.) i Mikrofizika moći (1977.), nastojao razviti širi pristup moći, koji nalazi moć u svakodnevnim aktivnostima i odnosima

ljudi, u mikrosociološkim strukturama - moć je sveprisutna jer se proizvodi svakog trenutka, u svakoj točki

ili svakom međuodnosu pojedinih točaka


WWW.STUDOMAT.BA 55

- moć se ne može provoditi bez znanja i nemoguće je da znanje ne stvara moć

iz drukčije teorijske perspektive Pierre Bourdieu je u djelima Nasljednici (1964.), Distinkcija (1979.), Državno plemstvo (1989.), O televiziji (1996.)

i drugima, pokazivao da vladajuća klasa ostvaruje dominaciju nad nižim klasama ne toliko fizičkom silom koliko simboličkim

nasiljem - najvažnija institucija simboličkog nasilja je škola kao socijalni stroj

za reprodukciju nejednakosti i prikrivanja prave društvene aristokracije koju kiti ukrasima meritokracije

- druga takva važna institucija je televizija koja svojim ciničnim,

senzacionalističkim populizmom prikriva realnost dominacije i cenzurira kritičke analize te privilegira fast thinkers (svoje pomagače, na događaje reagiraju dok su vrući)

TRI LICA MOĆI

PRVO LICE JE MOĆ KAO ODLUČIVANJE - R. Dahl u knjizi Tko vlada (1961.) istraživao je strukturu moći u

gradiću New Havenu pošavši od stajališta da je moć mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka te da se stoga zaključci o strukturi i distribuciji moći mogu donijeti tek nakon pomnog

ispitivanja ključnih političkih odluka, i to tako da se utvrde osobe ili grupe koje su aktivno sudjelovale u njihovu donošenju, da se

ispita njihovo stvarno ponašanje u tom procesu te analizira ishod tog procesa odlučivanja – ta su istraživanja potvrdila pluralističko stajalište da je politička moć u nekoj zajednici podijeljena na

mnoštvo različitih subjekata

DRUGO LICE JE MOĆ KAO POSTAVLJANJE DNEVNOG REDA

- P. Bahrach i M. Baratz u radu Dva lica moći (1962.) primijetili su da Dahlovo istraživanje moći i druga istraživanja ispituju samo

jedno lice moći, a da im izmiče drugo, važnije lice - moćan i najmoćniji je onaj tko odlučuje o čemu će se uopće

odlučivati

TREĆE LICE MOĆI JE MOĆ KAO DUHOVNA KONTROLA, odnosno sposobnost utjecaja na druge oblikovanjem njegovih mišljenja, želja i

potreba - Steven Lukes u knjizi Moć: radikalno stajalište (1974.) primjećuje

da se shvaćanjem moći kao sposobnosti pojedinca da ostvari svoju volju unatoč otporu zanemaruju kolektivne snage, socijalne strukture i kulturni obrasci koji uvjetuju ponašanje cijelih skupina

- on tvrdi da postoji nevidljiva moć u socijalnim strukturama koja manipulira ljudskim željama i potrebama

IZVORI I OBLICI MOĆI

Weber je moć smatrao univerzalnim fenomenom, mijenjaju se samo

njezini oblici i sredstva

za njega je moć sociološki amorfna; sve zamislive ljudske osobine i sve

zamislive konstelacije mogu biti osnova za provedbu svoje volje u nekoj danoj situaciji – ta se volja može nametnuti novcem, silom i

uvjeravanjem


WWW.STUDOMAT.BA 56

prisila podrazumijeva upotrebu fizičke sile, što može dovesti do

tjelesnog kažnjavanja

utjecaj se ostvaruje novcem, tj. materijalnim nagrađivanjem, te

ideološkim uvjeravanjem i manipulacijom u različitim oblicima

Michael Mann u knjizi Izvori socijalne moći (I-II, 1986, 1993.) razlikuje

četiri oblika moći: ekonomska, ideološka, politička i vojna moć

moć može biti autoritativna, koja se izražava preko svjesnih

zapovijedi i njihova svjesnog poštovanja, ili difuzna, koja se širi spontano i nije rezultat zapovijedi

NACIJA I STRATIFIKACIJA

ETNIČKA ZAJEDNICA

u starijoj sociologiji dijelile su se društvene grupe prema slijedu: horda – rod – pleme – narod – nacija

u knjizi Teorije etniciteta (1995.) Philippe Poutignat i Jocelyne Streiff-

Fenart pokazali su da su izrazi "etnički" i "etnicitet" relativno kasno ušli u znanstvenu uporabu

u 1940-im izrazom "etnički" u SAD su označavane skupine koje su se

razlikovale od "prvobitne" skupine (starosjedilaca ili Jenkija)

u grčkom "ethnos" – barbarski narodi

u latinskom "ethnicus" – pogani

u djelu Gospodarstvo i društvo Weber razlikuje tri entiteta: rasu, etničku skupinu i naciju

Anthony Smith u djelu Etničko podrijetlo nacija (1986.) uvodi pojam etnije kako bi pokazao postojanje kontinuiteta između modernih nacija i

predmodernih oblika etničkog identiteta i pripadnosti - u etničkim zajednicama, koje naziva etnijama, vidi ishodište

modernih nacija - etnije imaju 6 temeljnih obilježja:

1. kolektivno vlastito ime

2. mit o zajedničkim precima 3. zajednička povijesna sjećanja 4. diferencirane elemente zajedničke kulture

5. povezivanje sa specifičnom domovinom 6. osjećaj solidarnosti među značajnim sektorima stanovništva

- u predmodernim razdobljima razlikuje dva tipa etnija: lateralnu (sastavljena od aristokrata i svećenika) i vertikalnu (pučku)

- ta dva tipa etnija slijede dva različita puta u procesu postajanja

nacijom: lateralni put ("birokratsko uključivanje"), zbiva se u zapadnoj Europi tako da dominantna etnija uključi srednje klase

i periferne regije u elitnu kulturu; drugi tip oblikovanja naziva "vernakularnom mobilizacijom", gdje je utjecaj birokratske države mnogo indirektniji, ključni mehanizam etničke

postojanosti bio je u organiziranoj religiji

etnija i etnički identitet prethode modernoj naciji i nacionalizmu

moderne nacije nastaju tek kad se etnije povezuju s ideologijom političke suverenosti, a to je razdoblje 18. i početka 19.st. u Europi, a u Aziji i Africi

tek u 20.st.


WWW.STUDOMAT.BA 57

NACIJA

nacija je kulturna zajednica sa snažnim etničkim povezanostima

nacija je politička zajednica s građansko-teritorijalnim vezama

njemački povjesničar Friedrich Meinecke ta dva tipa iskazao je u

razlikovanju Staatnation (političke ili državne nacije) i Kulturnation (kulturne nacije); kulturne nacije obilježava visoka razina etničke homogenosti (Irci, Englezi, Rusi, Nijemci, Grci)

Anthony Smith (Nacionalni identitet, 1991.) razlikuje zapadni ili

građansko-teritorijalni model nacije (u kojem je nacija zajednica ljudi koji se pokoravaju istim zakonima u granicama danog teritorija), od istočnog ili etničkog modela nacije (nacija se razumije kao zajednica ljudi istog

podrijetla i kulturne tradicije)

u poznatom eseju Što je nacija (1887.) Ernest Renan pobija različite

objektivne kriterije nacionalne pripadnosti kako bi prednost dao subjektivnim kriterijima – želji, volji i pristanku

- nacija se održava konsenzusom, jasno izraženom željom da se nastavi živjeti u zajednici, pa je "postojanje nacije svakodnevni plebiscit"

Benedict Anderson u knjizi Nacija kao zamišljena zajednica (1983.) shvaća naciju kao zamišljenu političku zajednicu, koja je zamišljena

kao ograničena i suverena; zamišljena je zato što članovi čak i najmanjih nacija neće nikad upoznati većinu njezinih pripadnika, a opet u glavama

svih njih živi zamisao o njihovu zajedništvu

u Govorima njemačkoj naciji (1808.) Fichte navodi tri važna elementa

shvaćanja da je nacija kulturna zajednica: 1. jezik je osnova nacionalne ideje, 2. izvor njemačke nacije nalazi se u zlatnom dobu civilizacije srednjeg vijeka, 3. njemački poraz od Francuza posljedica je

prosvjetiteljsko-racionalističkog razaranja religije

knjiga Johna Armstronga Nacije prije nacionalizma (1982.) smatra se

prvom modernom studijom procesa formiranja etničkog identiteta u predmodernim islamskim i kršćanskim civilizacijama

- Armstrong nastoji pokazati "nastajanje intenzivne grupne identifikacije koju danas zovemo nacijom" u dugoj vremenskoj perspektivi, koja seže do antike

- analizira različite čimbenike, pošavši od najopćenitijeg, načina života i iskustava povezanih s tim

- drugi čimbenik, religija, ojačao je tu temeljnu razliku između islama i kršćanstva

- treći čimbenik su gradovi, a zatim imperijalne zajednice

NACIONALNI IDENTITET

u svojoj knjizi Tko smo mi? (2004.) Samuel Huntington upozorava na krizu

američkog nacionalnog identiteta, koja je proizvedena djelovanjem

ideologija multikulturalizma

A. Smith (Nacionalni identitet, 1991.) razlikuje dva shvaćanja nacionalnog

identiteta: teritorijalno-politički i etnički; prvi proizlazi iz ideje nacije kao zajednice građana, a etnički iz ideje nacije kao etničke i kulturne zajednice

nacionalni identitet ima dvije važne funkcije u modernoj politici


WWW.STUDOMAT.BA 58

- njegova središnja funkcija je legitimiranje društvenog poretka, prava i dužnosti institucija, koje određuju posebne vrijednosti i karakter

nacije i odražavaju vjekovne običaje i tradiciju - podjednako važna je funkcija socijalizacija pripadnika nacije kao

državljana i građana preko obvezatnog, standardiziranog javnog sustava obrazovanja pomoću kojeg se usađuju nacionalna odanost i homogena kultura

NACIONALIZAM

nacionalizam se opisuje kao ideologija isključive podjele svijeta na "nas" i

"njih", na prijatelje i neprijatelje

također se prikazuje kao ideologija i pokret oslobođenja od stranih tiranija,

kao ideologija modernizacije i kao ideologija i politika zaštite manjina

može se odrediti kao ideologija i pokret koji ističe interese i prava nacije,

ponajprije njezino pravo na samoodređenje

A. Smith naglašava ideju autonomije kao širi pojam koji može objediniti

različite tipove nacionalizma

cilj nacionalizma je izgradnja nacije i stvaranje nacionalne države – to se postiže na dva načina:

- procesom nacionalne nezavisnosti - stjecanjem nacionalne nezavisnosti

u nacionalističkoj ideologiji nacionalna država najviši je oblik političke

organizacije

TIPOVI NACIONALIZMA

u sociologiji postoji više tipologija nacionalizma, najčešće su one koje

nacionalizam opisuju u dihotomijama: građanski i etnički, politički i kulturni, miroljubivi i agresivni, liberalni i integralni; prvi u tim parovima se zasnivaju na uključivanju, podrazumijevaju otvoreno političko društvo u

koje svaka osoba može vlastitom voljom ući ispunjenjem određenih uvjeta; drugi se zasnivaju na isključivosti, članstvo u naciji ograničeno je na one

koji dijele zajedničko etničko podrijetlo i kulturna obilježja

liberalni nacionalizam je prvi povijesni oblik nacionalizma i do danas

jedan od najutjecajnijih – nacionalizam je izvorno francuski proizvod nastao u Francuskoj revoluciji

za liberalne nacionaliste nacije su poput pojedinaca jednake u smislu da

imaju jednako pravo na samoodređenje

na početku 19.st. konzervativci odbacuju nacionalizam kao radikalnu i

opasnu doktrinu, koja prijeti poretku i političkoj stabilnosti

polovicom 19.st. konzervativni državnici, prije svih Disraeli i Bismarck,

otkrivaju potencijale nacionalizma za održavanje socijalnog reda i obranu tradicionalnih institucija

u ideologiji konzervativnog nacionalizma zamisao o društvu kao organskom tijelu povezuje se s idejom nacije kao prirodne zajednice ljudi

istog etničkog podrijetla, kulture i običaja

integralni (totalni) nacionalizam ima jaku tradiciju u Njemačkoj, a utjecao

je na nacionalne pokrete u srednjoj i jugoistočnoj Europi; bio je snažan i u Francuskoj od Dreyfussove afere, osobito kod Barresa i Maurrasa


WWW.STUDOMAT.BA 59

na početku 19.st. Friedrich Jahn zastupa ideju da je njemački narod

predstavnik cijelog ljudskog roda i da je njegov zadatak silom civilizirati svijet

Maurras je prvi skovao izraz integralni nacionalizam i odredio ga kao

nastojanje za isključivo nacionalnim politikama zasnovanim na "bezuvjetnoj obrani nacionalnog integriteta i stalnom uvećavanju

nacionalne moći, jer nacija propada kad izgubi svoju moć" - treba ukloniti sve što je slabi: od racionalizma, republikanizma i

demokracije koja počiva na individualizmu, do vlasti stranih sila, koje Marras naziva "četiri strane nacije" – Židovi, masoni, protestanti, stranci

kao odgovor na imperijalistički nacionalizam razvili su se antikolonijalni pokreti u zemljama Trećeg svijeta, koji su oblikovali ideju

antikolonijalnog nacionalizma; ti su pokreti u početku nastupali s idejom liberalnog nacionalizma, potom su oslonac našli u marksizmu i sovjetskom socijalizmu

te su ideologije bile modificirane (afrički socijalizam), a radikalnije varijante

odbacile su zapadne ideje i kulturu (ghandizam, Senghorova filozofija crnaštva)

GLOBALIZACIJA, NACIJA I NACIONALNI IDENTITET

teoretičari "hiperglobalizacije" (kako ih naziva David Held) najavljuju

smrt nacije i nacionalne države u svjetskom gospodarstvu i društvu bez granica

Nicholas Negroponte u knjizi Biti digitalan (1995.) tvrdi da će država

ishlapiti

John Naissbit u knjizi Globalni paradoks (1995.): "Nacionalna država je mrtva.", zato što se nacionalne države raspadaju na manje efikasnije

dijelove – jednako kao i velike korporacije

Anthony Giddens u knjizi Treći put (1998.) – nacionalne države nastale su

onda kad su umjesto rasplinutih "graničnih područja" postavile jasne granice; danas granice postaju granična područja zbog svojih veza s

drugim regijama

Yael Tamir u knjizi Liberalni nacionalizam (1993.) zaključuje da u

globaliziranom svijetu ne treba podleći iskušenju i prikloniti se utopijskom kozmopolitizmu, odustajući od nacionalnog identiteta i nacionalizma

SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

prema britansko-američkom sociologu znanosti Dereku de Solla-Priceu,

danas na svijetu živi i radi više znanstvenika negoli u svim prethodnim naraštajima zajedno

rast i učinkovitost tehnologija danas je toliko drastična da neki teoretičari društva, primjerice Hans Peter Martin i Harald Schumann u knjizi Zamka globalizacije predviđaju da će za nekoliko godina 20% svjetskog


WWW.STUDOMAT.BA 60

stanovništva proizvoditi sve što je potrebno za opstanak cijelog čovječanstva

proročanstvo Marshalla McLuhana iz sedamdesetih godina 20.st. da će svijet postati "globalno selo" povezano medijima ostvarilo se mnogo brže

negoli se to tada vjerovalo

GLOBALIZACIJA: NOVI STANDARDI, NOVE NEJEDNAKOSTI, NOVI SOCIJALNI ODNOSI

američki sociolog Paul Ritzer suvremenu eru naziva "mcdonaldizacijom društva"

mnogi sociolozi, među kojima i Francis Fukuyama, smatraju da zemlje u razvoju nisu osuđene na propast, jer mogu preskočiti tehnološke faze,

odnosno koristiti se "spill-overom", time što će se u nekoj budućoj tehnološkoj fazi okoristiti već gotovim i poznatim tehnološkim rješenjima

današnje se društvo često naziva "društvom utemeljenim na znanju"

osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Alvin Toffler je govorio o "trećem

valu" civilizacije, odnosno tehnološkog razvoja čovječanstva - u prvom valu moć se koncentrirala u rukama onih koji su

baratali poljoprivrednim proizvodima - u drugom valu moć je bila u rukama industrijalaca - u trećem valu moć je u rukama onih koji raspolažu

informacijama

prema Robertu Kaplanu, posljedice tehnološke globalizacije su bitno novi

socijalni odnosi, u kojima politička suverenost naroda i vlada više nije poluga moći

ULOGA KULTURNOG I SOCIJALNOG KAPITALA U DRUŠTVENOM I ZNANSTVENOM SMISLU

"socijalni i kulturni kapital" sociološko je ime za niz vrijednosti neke populacije kojima se označava njezina sposobnost da svoje znanje i

obrazovanje pretvori u neku pozitivnu, kreativnu i produktivnu kvalitetu

Francis Fukuyama (knjiga Povjerenje) – povećanjem obrazovanja stvara se

veći stupanj povjerenja među građanima

Max Weber u studiji Protestantska elita i duh kapitalizma tvrdio je da je za

protestante jedini način kojim mogu naslutiti hoće li doći u carstvo nebesko njihov uspjeh na ovom svijetu

analogno Weberu, Robert Merton (Znanost, tehnologija i društvo u Engleskoj 17.st.; Puritanski put u znanost) tvrdi da je za iskorištavanje takvih znanja i

pronalazaka bila potrebna društvena struktura koja je poticala rizično ponašanje pojedinaca

koncepcija sociologije znanosti pod imenom "teorija mreže aktera" francuskog sociologa Brune Latoura, tvrdi da je osnova rasta znanja

sposobnost uključivanja što većeg broja subjekata i činjenica u sustav mreža

SOCIOLOGIJA ZNANSTVENIKA

u povijesti znanosti često se ističu narodi Egipta i Mezopotamije u kojima

su postojali posebni slojevi pisara, zvjezdoznanaca, …


WWW.STUDOMAT.BA 61

u skladu s društvenom potrebom, stvarao se poseban socijalni sloj

odgovoran za širenje znanosti

tek se u novom vijeku znanost uspostavila kao posve neovisna društvena

institucija

OBRAZOVANJE

riječ škola potječe od grčke riječi shole – dokolica

obrazovanje nije više svrha samome sebi, već je poprimilo funkciju

sistematske, formalne transmisije znanja, vještina i društvenih vrijednosti

FUNKCIJE OBRAZOVANJA

prema funkcionalistima, poput Parsonsa i Mertona, obrazovanje ima bitne socijalne funkcije:

1. kulturne transmisije – da bi kultura mogla opstati, mora prenositi znanje s generacije na generaciju

2. socijalne integracije – škole služe i integraciji pojedinaca u društvo

3. osobnoga razvoja – škole podučavaju vještine i znanja koja će pojedincima poslužiti kasnije u životu

4. selekcije – društvo tijekom školovanja raznim oblicima ocjenjivanja pokušava napraviti klasifikaciju pojedinaca kojom će primjereno zadovoljiti druge društvene funkcije

5. inovativnosti – škole ne samo da prenose znanja, one i dodaju znanja već postojećima

6. ostale, "latentne" funkicije – jedna od latentnih funkcija obrazovanja

je da se djeca zbrinu dok su roditelji na poslu

OBRAZOVANJE KAO VRSTA SOCIJALNE MOBILNOSTI

u današnje vrijeme školovanje je gotovo najjače i najsigurnije sredstvo

socijalnog napredovanja jer u uvjetima naglih ekonomskih promjena omogućuje najbržu prilagodbu novonastalim radnim okolnostima

SOCIOLOGIJA PRAVA ODREĐENJE PODRUČJA

sociologija prava u Hrvatskoj je jako zakašnjela novost

djelovanje skupine Pravo i društvo u HAZU, niz članaka i kapitalno djelo

Eugena Pusića Društvena regulacija (1989.) dokaz je da nismo znanstvena periferija

M. Rehbinder razlikuje tri područja pravne znanosti: pravnu filozofiju, pravnu dogmatiku i sociologiju prava; "idealnost prava područje je

pravne filozofije, normativnost pripada pravnoj dogmatici, a stvarnost sociologiji prava koja može biti generička (pravo kao rezultat društvenih procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator društvenih akcija)"

PRAVNA DOGMATIKA


WWW.STUDOMAT.BA 62

pravna dogmatika pokriva naša iskustvena znanja o tome kako treba

regulirati društvene odnose

danas je pravna dogmatika postala ogromno područje sistematiziranog

iskustva društvene regulacije

H. Berman tvrdi da je riječ o jedinstvenoj tradiciji Zapada koja jedina

poznaje čvrste oblike prava i drugih normativnih institucija, pravno učenje i profesiju, te jedinstvenost sistema prava (H. Berman, Law and Revolution,

1983.)

OGRANIČENJA PRAVNE DOGMATIKE

dogmatika ima dva važna ograničenja

ona je bitno ograničena na tradiciju zapadne racionalnosti, tradicija

kulture, političkog konteksta i društvenih uvjeta

drugo ograničenje još je važnije; pravna dogmatika kao područje prava

mora se temeljiti na fikciji da je pravilo nepromjenjivo, ali i suprotno, da se može promijeniti potezom pera

SOCIOLOGIJA PRAVA

sociologija prava odgovara na pitanje kako se pravo primjenjuje

u osnovi riječ je o dva velika područja:

- jedno je proces nastanka i promjene prava, gdje je glavni interes razumijevanje nastanka, funkcija, promjena i specifičnih situacija

djelovanja; Durkheim, Luhmann i Marx ne vide stvaranje prava kao proces koji završava formulacijom norme i njezinom formalizacijom već se bave djelovanjem društva u stvaranju – pravo vide kao način

djelovanja društva - drugo područje je primjena prava – odnosi i materijalni učinci koje

pravo proizvodi

sociologiju prava moguće je definirati i kao primjenu empirijskih socioloških metoda na pravne probleme

Szelnik – Sociology of Law (1959.)

Roscoe Pound područje pravne znanosti vidi u paralelnom suživotu pravne filozofije, pravne povijesti i komparativne pravne znanosti i sociologije

prava (Jurisprudence, 1959.)

POVIJESNE ŠKOLE

Friedrich Karl von Savigny smatra pogrešnim stajalište da je pravo moguće stvoriti ljudskim razumom; pravo se stvara u narodnom životu i duhu

1861. H. Sumner Maine objavljuje studiju Ancient Law u kojoj navodi

razliku između društava kojih poredak (posebno pravni sustav) obilježava statusno pravo društava kod kojih su odnosi prvenstveno ugovorne prirode

1868. Otto von Gierke objavio je knjigu Das deutsche Genossenschaftrecht u kojoj analizira promjene u pravu od početaka rimskog prava do tadašnjeg vremena

RANE PRAVNO SOCIOLOŠKE TEORIJE

Rudolf von Jhering naziva se često ocem pravne sociologije - po uzoru na velike povjesničare napisao je prikaz povijesnog razvoja

rimskog prava (Geist des römischen Rechts, 1852-1865.) – iz početne faktografske analize prelazi u funkcionalnu analizu pravnih instituta


WWW.STUDOMAT.BA 63

- Cilj u pravu, 1877. - treba istaknuti njegov stav o neizbježnosti interesnih sukoba u društvu

i ulozi prava u smanjenju posljedica konflikta

Leon Duguit bio je pod snažnim utjecajem Emila Durkheima od kojeg

preuzima ideju o središnjem značenju solidarnosti za društvo - solidarnost modernog društva ostvaruje se u međuzavisnosti njegovih

dijelova - smatra da će u modernom društvu regulacija počivati na

profesionalnim udrugama, radnim zajednicama, različitim poslovnim

asocijacijama - prava solidarnosti, javna i privatna, važnija su od individualnih prava

- "Nema drukčijeg prava no što je izvršenje neke dužnosti." - Njegovo, za sociologiju prava najvažnije djelo je Preobrazbe javnog prava

te veliko djelo (u 5 knjiga) Traktat o ustavnom Pravu

Eugen Erlich bio je prvi koji je poduzimao empirijska terenska istraživanja

o nastanku i primjeni prava - prvo sistematsko djelo tog pravca je Temelji sociologije prava - Erlich razvija školu "slobodnog prava"

- njega ne zanima napisana norma i juridička konstrukcija svijeta, već život prava i pravna realnost, unutrašnji poredak udruživanja, društvo kao temelj normativne regulacije

- pravo je sasvim jasno izraz interesa a ne nikakvog duha

Karl Renner u hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen prema specifičnom

shvaćanju potrebe nacionalne autonomije u okvirima Habsburške monarhije (austromarksizam)

- njegova knjiga Pravni instituti i njihova socijalna funkcija (1904.) analiza je promjena koje u tumačenju pojma vlasništva ostavlja napredak kapitalističke ekonomije

- smatra da će se vlasništvo podvrći sve jačem utjecaju društva

TEORIJE SOCIOLOGIJE PRAVA

interes klasične sociologije bio je usmjeren na širi društveni kontekst

prava, objašnjenje njegova nastanka i društvene pozadine, strukture društva u kojem je pravo jedan od elemenata

sociologija smatra pravo tek jednim od društvenih fenomena, uvijek

povezanim s drugima

u nastajanju industrijskog i modernog društva, u narastanju znanosti kao

glavne metode razmišljanja o društvu nije više bilo mjesta za razmjerno naivne predodžbe o izvorima prava

MAX WEBER: RACIONALIZACIJA PRAVA

on se u punoj mjeri može smatrati ocem sociologije prava, ne samo zbog

velikog poglavlja pod tim imenom u njegovoj najvećoj knjizi Privreda i društvo

proučavajući istočne religijske sustave i kulture, Weber je postajao sve više

uvjeren da je moderni pravni poredak utemeljen na nacionalnom pravu rezultat određenih povijesnih okolnosti

opći razvoj prava može se promatrati kao prijelaz kroz sljedeće faze: 1. karizmatska pravna vlast kroz "pravo proroka"


WWW.STUDOMAT.BA 64

2. stvaranje i tumačenje prava od strane pravnih znalaca 3. nametanje prava od svjetovnih i tehnokratskih moćnika

4. sistematska elaboracija prava i profesionalno administriranje pravde od strane osoba koje su prošle pravnu izobrazbu

pravo se razvija i mijenja u sljedećim dimenzijama: 1. sekularizacija – pravo gubi obilježja objave i religijsku legitimaciju i

uporište u religioznim normama 2. generalizacija – pravo razloge svoga djelovanja i načina primjene svodi

na više načela koja se prividno kao presumpcije primjenjuju na svaki

pojedini slučaj 3. tipizacija – pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih pravila, bez

iznimke, u istim slučajevima

4. sistematizacija – pravo leži u stvaranju jedinstvenog poretka normi koje su unutar sebe logične i koherentne, koje ne dopuštaju praznine i

situacije koje se pravom ne mogu riješiti, koje konstruiraju u sebe zatvoreni logički svijet

5. formalizam – pravo leži u rutinizaciji postupaka koji opravdavaju

konačnu odluku redukcijom sadržaja normi na dopuštene oblike 6. profesionalizacija – pravo više nije domena u kojo se snalaze ljudi koji

nisu prošli poseban postupak učenja 7. pozitivizacija – otkriće mogućnosti da se pravo stvara, mijenja i

provodi voljom nadležnog tijela

moderna inačica sličnih pristupa su radovi Parsonsa, ili noviji, Ungera, Luhmanna i Habermasa – u njihovim radovima pravo je jedan od

centralnih koncepata normativne regulacije društva

MARKSISTIČKE ŠKOLE PRAVNE SOCIOLOGIJE

Maureen Cain i Alan Hunt Marxove ideje o pravu svrstali su u tri teze: 1. pravo je izraz ideologije vladajuće klase

2. pravo je oblik kojim se zaogrće prisila države kao instrumenta nasilja nad eksploatiranim

3. usmjerenost na objašnjenje djelovanja prava kao posljedice društvenih uvjeta u kojima djeluje

pravni oblici u krajnjoj liniji su izraz strukture proizvodnje društvenog

života

K. Marx, Prilog kritici političke ekonomije

moderni marksizam (Althusser, kritička škola) pozivao se na originalnog

Marxa koji je bio nesklon simplifikaciji

"Politički, pravni, filozofski, vjerski, literarni, umjetnički itd. razvitak

društva počiva na ekonomskom. Ali svi oni reagiraju jedan na drugi i na ekonomsku osnovu." (Engels, Pisma Strakenburgu, 1894.)

G. Plehanov kaže: "Na taj način pravo, državni poredak i moral svakog naroda neposredno su i direktno uvjetovani ekonomskim odnosima

(Plehanov, Materijalističko shvaćanje historije)

moderni marksizam ideologiju, a ne prisilu, smatra prirodnim temeljem za

razumijevanje prava

Althusser smatra da su se funkcija i područje ideologije bitno promijenili;

nije potrebna direktna sila i pravo da se vlada, već su potrebni suptilniji oblici zaštite i reprodukcije vladajućih klasa


WWW.STUDOMAT.BA 65

druga karakteristika, da je pravo rezultat klasnih i interesnih borbi, još se

jasnije vidi

funkcija pravno-političke i ideološke nadgradnje jest osiguranje i

opravdanje interesa vladajuće klase

"Zakoni, moral, religija… samo su buržoaske predrasude iza kojih se kriju

buržoaski interesi." (Engels, Komunistički manifest, 1848.)

pravo ima funkciju omogućavanja i olakšavanja odnosa proizvodnje i

razmjene

činjenica je da pojedine društveno diskriminirane grupe – siromašni, žene,

imigranti – formalno imaju prava koja ne mogu ostvariti

Anatole France: "Pravo u njegovoj veličanstvenoj nepristranosti brani, i

siromašnima i bogatima jednako, spavati ispod mosta, prositi na ulicama i krasti kruh."

K. Foster – Critical Legal Theory

kritička pravna škola (CLS – Critical Legal Studies) nasljeđuje tradiciju

kritičke sociologije, ali podjednako i američkog pravnog realizma; program te škole uključuje prevladavanje liberalističkog ignoriranja interesne

osnove prava, ideju da institucije same po sebi jamče individualne slobode te imanentnu konzervativnost vladajuće pravne znanosti

DRUGE TRADICIJE SOCIOLOGIJE PRAVA

radovi Erlicha i Kantorowicza u velikoj mjeri konvergiraju paralelno

nastalim školama američkog i skandinavskog realizma (Pound, Frank, Llewellyn, Ross)

shvaćanje stvaranja i primjene prava kao socijalnog čina – law in action instead of black-letter law – izbrisalo je granice između sociologije prava i

jurisprudencije

sociologiji je blizak, u anglosaksonskoj znanosti danas vladajući, pokret

ekonomske analize prava (Law and Economics)

ekonomska analiza prava, razvedena u tisuće teorija srednjeg dosega,

temelj je za institucionalnu analizu u sociološkoj teoriji EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA PRAVA

treća skupina tradicijskih korijena sociologije prava polazi od ambicije sociologije da bude praktično korisna i upotrebljiva znanost utemeljena na

empirijskom i pozitivnom znanju

riječ je o istraživanjima u kojima sociološke metode imaju ključno mjesto

STUDIJ SOCIOLOGIJE PRAVA

tri su osnovna procesa koja određuju stanje moderne pravne znanosti: 1. globalizacija i internacionalizacija

2. diverzifikacija i interdisciplinarnost 3. povećana potreba za praktičnim znanjima formuliranja društvenih

politika


WWW.STUDOMAT.BA 66

PREDAVANJA


WWW.STUDOMAT.BA 67

AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM

•Montpelier 1789 (Isior Auguste Marie Francoise Xavier)

•1812 sukob s ocem •1815 Ecole politehnique •1817 sekretar Saint Simonea

•1827-29 duševna bolnica •Sistem pozitivne filozofije 1830-42 •Zakon o tri stupnja razvoja čovječanstva

•sistem pozitivne politike 1851

KLASIFIKACIJA ZNANOSTI Matematika

Astronomija Fizika

Kemija Biologija

Sociologija

tri stupnja društvenog progresa •teološki

•metafizički •pozitivizam

SOCIJALNA DINAMIKA I STATIKA

•Dinamika, s druge strane, bavi se otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u

društvenom razvoju, društvenih zakonitosti, pri čemu je osnova veliki zakon o tri razvojna stupnja društva. •Statika ispituje zakone osiguranja cjeline, tj. na području društva sve ono što

društvo čini stabilnim, sve što čini njegovu strukturu.

NOVO DRUŠTVO

Buduće društvo počivat će na duboko humanističkim vrijednostima koje će se

stjecati obrazovanjem i odgojem u obitelji. Humanost će biti najviša vrijednost izjednačena u značenju s bogom u prijašnjim društvima, a bit će osnažena

kultovima koji će poticati altruizam i znanstveni pogled na svijet. Svaki dan u tjednu bit će posvećen nekoj znanosti (nedjelja - humanosti), u godini će biti 84 svečanosti u čast istaknutih znanstvenika.

COMTE – ZNAČAJ

•opći utjecaj

•ime sociologiji •metodološki napredak

•preciznost provjerljivost matematska formalizacija • promatranje eksperiment metoda komparacije •ideja historičnosti-nije jedini

•antinominalista (društvo /= zbroj pojedinaca)


WWW.STUDOMAT.BA 68

–društvo se ne može svesti na pojedince kao ni slika na točke •ideja pokretačkih sila društva

•značaj industrije •sociologija je praktična znanost + determinizam + socijalni konsenzus

POZITIVIZAM

Sociologija će ujedno biti znanost putem koje će metode “pravih” znanosti

(osobito promatranje, eksperiment, povijesna i kulturna komparacija) biti primijenjene na ekonomiju, pravo, psihologiju i sl. Pozitivizam ne znači samo takvu opću sociološku teoriji već označava širu perspektivu u sociologiji i

filozofiji, pristup koji smatra da se naše znanje temelji isključivo na provjerljivom iskustvu.

NAČELA

Pozitivizam je znanstveni pristup kojeg karakterizira neprestano nastojanje

da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno utvrditi, koje se mogu se mogu opaziti, mjeriti, ta se iz takvog iskustva mogu izvoditi zaključci o

odnosima između pojava i uzročnim vezama između njih. Pozitivizam zato pretpostavlja znanstvenu objektivnost, vrijednosno neutralnu poziciju istraživača i strogu primjenu metoda, poželjno metoda fizikalnih znanosti kao

što su eksperiment i promatranje. FENOMENOLOŠKA REGULA

Doista, pozitivizam je znanstvena orijentacija koja zaključke izvodi iz materijalnih činjenica života i iskustva. Odbacuje se korištenje pojmova i teza

koje se ne mogu materijalno provjeriti. Znanost predstavlja sređeno iskustvo koje stalno podvrgavamo provjeri, a treba izbjeći opće teorijske konstrukcije koje se ne mogu provjeriti.

KAUZALNOST Idealni nacrt istraživanja za pozitivizam znači izoliranje uzročno/posljedičnih

veza, kauzalnosti. Svijet koji poznajemo je zbir pojedinačnih činjenica poredanih u lancima uzroka i posljedica. U sociologiji to znači zaključivanje

prema modelu u kojem za svaki društveni fenomen postoji određen uzrok (ili uzroci): na primjer visoka stopa kriminala uzrokovana je siromaštvom i socijalnim razlikama.

FIZIKALISTIČKI PROGRAM ZNANOSTI U sociologiji, od Comtea nadalje, pozitivizam znači prihvaćanje tehnika promatranja, usporedbi (osobito povijesnih usporedbi) i eksperimenta.

METODE Pozitivizam pretpostavlja da postoje iste dobre metode u svim znanostima, a u

krajnjem slučaju i to da postoje iste zakonitosti koje tek treba primijeniti na sva područja traženja znanja. Svi sistemi imaju iste zakonitosti, pa i društvene pojave treba prvenstveno objasniti prirodnim zakonima

(redukcionizam). Izbjegavanje općih teorijskih konstrukcija vodi znanjima


WWW.STUDOMAT.BA 69

temeljenim na iskustvu (empirizam), pa i onim istraživanjima koja se mogu izvesti uz mjerenja i kvantifikaciju rezultata

VRIJEDNOSNA NEUTRALNOST

pozitivizam insistira na jasnom razlikovanju vrijednosnih i činjeničnih prosudbi. U našem iskustvu ne postoje odrednice kao što su dobro ili loše, lijepo ili ružno, te svaki vrijednosni sud znanost treba odbaciti i težiti

objektivnosti i vrijednosnoj neutralnosti. Navijački stav u tumačenju činjenica ne odgovara znanosti, imamo pravo zagovarati vrijednosti, etičke ili estetske kvalifikacije, ali nemamo pravo to zvati znanošću.

BIHEVIORIZAM

istraživanje treba što više sličiti eksperimentu u kojem određeni S (stimulus) izaziva izvjesni odgovor u ponašanju R (response):S→ R. Iz sociologije,i

osobito psihologije, treba eliminirati mistične pojmove ("mistical entities that serve to distreact sociologist from concrete entities of study – behaviour and their consequences", F.Skinner, Beyond Freedom and Dignity) ne treba

spekulirati o tome što se pri tome događa u ljudskoj glavi, mozgu ili podsvijesti. treba proučavati "kako ljudi žive, kako odgajaju djecu, kako jedu i

pripremaju hranu, koje igre igraju, kako upravljaju, kako odlučuju, kako se odnose jedni prema drugima". bihevioristi su zainteresirani za odnose i ponašanje ljudi a ne za varljive

konstrukcije objašnjenja njihovih unuitarnjih motivacija., usredotočuju sa na procese ljudske interakcije pojedinaca.Ponašanje pojedinaca zasnovano je na negativnim i pozitivnim stimulusima ponašanja (reinforcements of social

behaviour). SS→→ RR..

GEORG C. HOMANS •smatra da ljudsko ponašanje, treba promatrati u eksperimentalnim situacijama malih grupa u kojima proučavamo neposredne i vidljive

(observable) interakcije. Dajući prednost jasnim hipotezama o ponašanju on se koristi pojmovima: stimulus, akcija, nagrada, kazna, vrijednost, trošak –

sve izraženo u vidljivim obilježjima ponašanja u malim grupama.• Pojedinci su racionalni aktori (u izboru između alternativa akcije, pojedinac će odabrati onu, koju u danom vremenu percipira, kao vrijednu u rezultatu, umnoženo s

vjerojatnošću da će se postići željeni rezultat).

BACKEROVA FORMULA "Vjerojatnost kriminalnog ponašanja upravo je proporcionalna dobitkom koji

se pri tome može postići, a obrnuto proporcionalna visini kazne koja se može dobiti, sve umnoženo faktorom vjerojatnosti da će se takvo ponašanje otkriti i sankcionirati" Backerova formula. Studenti sociologije ili prava nisu navikli

na takav stil izražavanja i nemaju sklonost matematičkim formulama, no stvar je jednostavna: lopova čini prilika da puno zaradi, a u tome ga priječi

moguća štetna kazna ako je visoka vjerojatnost da će biti uhvaćen.


WWW.STUDOMAT.BA 70

EMPIRIJSKA SOCIOLOGIJA •velik napredak u metodama i tehnikama prikupljanja podataka –omogućila

je ekspanziju istraživanja javnog mnijenja, stavova, potrošačkih navika i potreba, utjecaja i slično. •nastale su i sasvim praktične potrebe za tržišnim

istraživanjima, radnih motivacija, potreba stanovanja, delinkvencijom •sociologija se dokazala kao prektično korisna znanost koja je imala metode i pristup koji su se mogli iskoristiti na sasvim različitim zadacima i

problemima.

C. WRIGHT MILLS "Postoji nužna proturječnost između onog što je istinito ali nije važno ili

onoga što je važno ali možda nije točno i istinito" (Sociološka imaginacija. 1959.).

ROBERT MERTON Teorije srednjeg dosega trebaju biti tako oblikovane, od takvih pretpostavki

koje se mogu empirijski provjeravati. On predlaže, i stvara, teorije srednjeg dosega koje su osnova razumijevanja devijantnosti, disfunkcija organizacije,

urbanizacije ili socijalne stratifikacije: "Our major task today is to develop special theories applicable to limited conceptual ranges -- theories, for example, of deviant behavior, the unanticipated consequences of purposive

action, social perception, reference groups, social control, the interdependence of social institutions -- rather than to seek the total conceptual structure that is adequate to derive these and other theories of the

middle range" (Social Theory and Social Structure).

PERSPEKTIVA Sociološka teorija, ako želi napredovati, mora se simultano razvijati na

obje razine: smislenim prikupljanjem i provjerom činjenica, unapređenjem metoda i tehnika istraživanja, a s druge strane

orijentiranjem općih socioloških teorija prema onim društvenim fenomenima koji se mogu istraživati i empirijskim metodama.

•Istraživačka strategija je dvovrsna: od ocjene važnosti i teorijske

relevantnosti hipoteza prema provjeri u empiriji te od činjenica prema stvaranju specifičnih teorija srednjeg dosega.

•Za Mertona to je bila obrana teorijske relevantnosti empirijskih generalizacija podcijenjenih kao tehničko usavršavanje metoda.


WWW.STUDOMAT.BA 71

BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER EVOLUCIONIZAM

DDrruuššttvvaa ssee rraazzvviijjaajjuu nneepprreekkiiddnniimm pprroommjjeennaammaa pprreemmaa ssvvee vveeććoojj

sslloožžeennoossttii

HHEERRBBEERRTT SSPPEENNCCEERR (1820 - 1903)

«Aristotel 19. stoljeća». 1851. Društvena statika (Social Statics, or the Conditions Essential to Human

Happiness). Sustav sintetičke filozofije (A System of Synthetic Philosophy) Darwin i Spencer

Thomas Malthus:survival of the fittest Društvo kao i organizam raste i povećava svoj opseg, povećanjem veličine

raste i složenost njegove strukture, porast složenosti strukture prati složenost funkcija i povećanje međuzavisnosti dijelova.

Evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja, pri čemu materija prelazi iz neodređene i nepovezane (nekoherentne)

homogenosti u određenu i povezanu (koherentnu) heterogenost, za vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu.

Skraćeno i razumljivije evolucija je kretanje od nepovezane sličnosti prema povezanoj različitosti ffrroomm aann iinnddeeffiinniittee,, iinnccoohheerreenntt hhoommooggeenneeiittyy ttoo aa ddeeffiinniittee,, ccoohheerreenntt

hheetteerrooggeenneeiittyy..

STRUKTURA DRUŠTVA (1) sustav održavanja koji odgovara produktivnim sektorima društva (analogan organima metabolizma tijela),

(2) sustav distribucije koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji,

(3) ratovi između društava i potrebe unutarnje harmonizacije izazivaju potrebu za nastankom regulacije. Regulacija počiva na strahu od živih (na političkoj vlasti države) i na strahu od mrtvih (nametanjem

religioznog morala).

ZZaakkoonn eevvoolluucciijjee uu lljjuuddsskkiimm zzaajjeeddnniiccaammaa,, ddookkaazzuujjee ttoo aannaalliizzoomm ii ssrreeđđiivvaannjjeemm

bbrroojjnnoogg aannttrrooppoolloošškkoogg ii ppoovviijjeessnnoogg mmaatteerriijjaallaa,, pprroocceess jjee ssttaallnnoogg jjaaččaannjjaa

ssppeecciijjaalliizzaacciijjee ii rraazznnoovvrrssnnoossttii ttee ppoovvrreemmeennii sskkookk uu nnaaččiinnuu ppoovveezziivvaannjjaa,,

iinntteeggrraacciijjee ddrruuššttvvaa.. KKaaoo ii oorrggaanniizzmmii,, ddrruuššttvvaa zzaappooččiinnjjuu kkaaoo mmaallee zzaajjeeddnniiccee uu

kkoojjiimmaa nneemmaa rraazzlliikkaa iizzmmeeđđuu ppoojjeeddiinnaaccaa

SS vvrreemmeennoomm ggrruuppee rraassttuu ppoo bbrroojjuu ttee ssee uu nnjjiimmaa jjaavvlljjaa ssppeecciijjaalliizzaacciijjaa ii ppoolliittiiččkkaa

vvllaasstt oolliiččeennaa uu uulloozzii vvoođđee.. PPoorraassttoomm ffuunnkkcciioonnaallnnee ssppeecciijjaalliizzaacciijjee nneessttaajjee

jjeeddnnaakkoosstt ii jjeerr ssee zzaa ppoojjeeddiinnee ppoolloožžaajjee vveežžuu ii ddrruuššttvveennee pprriivviilleeggiijjee..

JJeeddnnoossttaavvnnaa ddrruuššttvvaa ttaaddaa ppoollaakkoo pprroollaazzee ttrraannssffoorrmmaacciijjuu oodd ddrruuššttvvaa bbeezz


WWW.STUDOMAT.BA 72

vvooddssttvvaa pprreemmaa ppoovvrreemmeennoo vvoođđeennoojj ggrruuppii,, aa nnaa kkoonnccuu ssee nneessttaabbiillnnii ppoolloožžaajj

vvoođđee pprreettvvaarraa uu ssttaabbiillnnuu ddrruuššttvveennuu ffuunnkkcciijjuu ii ppoolloožžaajj..

Složeni tip društva nastaje daljnjim usložavanjem strukture i specijalizacijom unutar društva prema funkcijama (Spencer analizira 46

takvih društava u povijesti i nerazvijenim zemljama), a iz njega nastaju dvostruko i trostruko složena društva (rimsko, egipatsko, Meksičko Carstvo, Britanski Imperij, Francuska i sl.).

ZZNNAAČČEENNJJEE HHEERRBBEERRTTAA SSPPEENNCCEERRAA nopisao je društvenu evoluciju kao nastavak prirodne,

non je naglasio postojanje zakona evolucije i prirodne zakone koji je uzrokuju, nupozorio je na razlike i sličnosti između organizma i društva, nnaglasio je

ulogu slobode ličnosti, ndržavu je smatrao upravljačkim strojem kojem se građani automatski pokoravaju

SOCIJALNI DARVINIZAM Vječita borba društvenih skupina

Borba za opstanak Povijest ljudskih društava je povijest borbi

LUDWIG GUMPLOWITZ Dominacija i ratovi

Od ubijanja prema ropstvu, od ropstva prema aristokraciji Amalgamacija i klase Država od prinude prema dogovoru

GUSTAV RATZENHOFER 2. Individualni impulsi samoodržanja i seksualnosti mijenjaju se i prilagođuju

životnim uvjetima u kojima egzistira pojedinac 4. Kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti, pojedinci i grupe

prisiljeni su boriti se za opstanak. 5. Premda ljudi (kao i sva bića) žele živjeti i razvijati se u miru s drugima iste vrste, pritisak populacije na prirodne izvore postupno dovodi interese

pojedinaca i grupa u stanje apsolutnog neprijateljstva prema 7. Društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su jednostavne, one

koje izviru iz porobljivanja su složene. 10. Diferencijacija oslobađa ljude društvenih stega, dopušta slobodno izražavanje i satisfakciju urođenih interesa; socijalizacija pak ograničava u

ostvarivanju kooperacije nužne za ostvarenje prirodnih i pretpostavljenih interesa.drugima. 13. Oblici kontrole u državi ovise o stupnju društvene evolucije. U ranoj fazi

stvaranja države kontrola je arbitrarna i nasilna, s vremenom se pojavljuje kontrola putem običaja.

14. Konflikti učvršćuju socijalnu strukturu i stvaraju nagomilavanje moći; kultura i trgovina, kao izvori socijalne diferencijacije, tendiraju rastakanju koncentrirane moći.


WWW.STUDOMAT.BA 73

MAX WEBER

1864 1877 (13!) eseji o povijesti1882 studij prava, 1889 studija srednjeg

vijeka - rimsko pravo 1891 studij rimske agrarne povijesti1895 Freiburg1897 iscrpljenost i strah 1903 urednik1904 USA1905 Protestantska etika i duh kapitalizma1918 Weimar Comstitution (gubi na izborima)1920 upala pluća

WEBER KAO GENIJE

nadarenost; povijest, pravo, književnost, religije, glazba, jezici (dvadesetak),

sociologija, politika: ambicija i neuspjeh; njem. nacionalist, akademska ili politička,

“prosvjećeni kapitalista”, stil: bez komentata – probajte! prijatelji: Neuman, Toennies, Lowenstein, Troeltch, Lukacs, Sombart,

Michels, A.Weber, Schumpeter

KAKO JE SAZRIJEVAO? studij rimskog prava => u čemu je to promjena kod nastanka kapitalizma studij agrarnog pitanja => zašto seljaci postaju siromašni iako se proizvodi

više studij istočnih zemalja => zašto ne nastaje kapitalizam iako postoje proizvodne snage

studij religija => značaj kulturnih fenomena

RANA MLADOST Max Weber rođen je 21 travnja, 1864. Najmlađi od sedmero djece.

Roditelji bogati protestanti protjerani Salzburga. Otac činovnik i političar (Berlin, Erfurt) u Reichstaga. Član Nacionalne liberalne stranke koja je podržavala Bismarcka.

Weberova majka, Helene Fallenstein bila je romantični idelist. Mladi Weber odrastao je u aktivnoj građanskoj sredini.

Kućni prijatelji:Treitschke, Sybel, Dilthey and Mommsen. Roditelji u stalnoj svađi- majka stroga, otac hedonista.

WEBER – MLADOST Problemi s ambicioznom obitelji, racionalnost i neracionalne emocije,

etika odgovornosti i asketizam naklonost jakim ličnostima vođa Max Weber bio je čovjek stalnih unutarnjih konflikata- ne bez mana:

“the detailed analysis of small human particularities that do not touch upon a man's historical and intellectual significance”

ŠTO JE SOCIOLOGIJA Max Weber definira sociologiju kao znanost socijalne akcije

To znači usmjeriti se na subjektivna ZNAČENJA koja akteri pridaju svojoj aktivnosti u specifičnom kulturnom i povijesnom kontekstu.


WWW.STUDOMAT.BA 74

KAPITALIZAM zašto su protestanti direktori i bankari?

zašto su protestanti usmjereni na stjecanje? zašto su poduzetnici?

zašto se nastanak protestantizma ne može objasniti tehnološkim napretkom već obratno?

DAN REFORMACIJE 31.10.1517. Zato ne mogu i neću ništa opovrći jer je štetno i opasno raditi protiv svoje savjesti. Ja ne mogu drukčije. Evo tu sam. Bog neka mi pomogne. Amen!

(“Ako sam zlo govorio daj mi dokaz o zlu”- Sabor u Wormsu,1521) may God at length have mercy, and lift up the light of His countenance upon

them, that we may know His way upon Amen earth and His saving health among all nations, who is blessed for evermore.

POHLEPA I KAPITALIZAM Univerzalna vladavina apsolutnog nepoštenja (absoluter Skrupellosigkeit der

Geldmachung) u stjecanju novca bila je upravo specifična karakteristika onih zemalja čiji je građanski i kapitalistički razvoj - po mjeri zapadnog razvoja - bio "zaostao". Kao što to svaki tvorničar zna, oskudna Conscienziosita ... bila

je i još je uvijek, u nekoj mjeri, jedna od glavnih zapreka kapitalističkom razvitku"[1].M.Weber, Die protestantische Ethik und der geist des Kapitalismus, J.C.B.Mohr, Tübingen, 1934, 42

POHLEPA I RAZBOJNIŠTVO

Kapitalizam ne počiva na neograničenoj pohlepi. Razbojnička pohlepa stvara razbojnike a ne poduzetnike. Kapitalizam razara društva tradicije, ali stvara nova i razvijena društva, novi moral

POHLEPA Summum bonum ove etike je : sticanje novca, i sve više novca, uz strogo

izbjegavanje svakog užitka, stjecanje lišeno svih eudemonističkih, ili čak hedonističkih oblika, mišljeno kao samosvrha

KAPITALIZAM I ŽIVOTNI SMISAO Pogled je to na svijet u kojem se rad i bogaćenje smatra ostvarenjem smisla

života. U kojem rad na ovom svijetu znači ispunjenje dužnosti božjeg plana. Pogled na svijet u kojem se upornosti i skromnosti daje prednost pred

užitkom i rastrošnošću, u kojem je predanost poslu i uspjeh jamstvo uspjeha, a sretni dobitak, prijevara, lijenost - grijeh; gledište prema kojem se poštenje u siromaštvu trpi s ponosom, a bogatstvo koristi s obzirom; slika svijeta u

kojoj u skupu plemenitih svjetovnih vrijednosti uz asketsko predanje dužnosti ostane i snažna želja prema zaradi. Takva revolucija duha - stvorila je kapitalizam.

KAPITALIZAM I REVOLUCIJA DUHA Takva revolucija duha - stvorila je kapitalizam. Kapitalistički duh postoji

prije nastanka kapitalističkih tehnologija, kapitalističkih institucija.


WWW.STUDOMAT.BA 75

("jedenfals ohne Zweifel der "kapitalistische Geist" vor der "kapitalistischen Entwicklung" da war“), a bez obzira na kasnije promjene u globalnoj kulturi

njegove posljedice žive i danas.

KAPITALIZAM I ETIKA Da bi nastao kapitalizam - i moderna država - morale su se pojaviti etičke vrijednosti koje predanost radu i struci, te elementarno osobno

poštenje, čine smislenom životnom orijenatcijom ETIČKE PRETPOSTAVKE PODUZETNIŠTVA

Samo etika poziva asketskog protestantizma stvara principijelno i sistemsko, neraskidivo jedinstvo svjetovnih zahtjeva profesionalnog poziva (Berufsethik) i

religijskog spasenja.... Racionalni, promišljeni ciljni karakter akcije i njen uspjeh oznake su božjeg blagoslova. Ovosvjetovni asketizam posjeduje brojne karakteristike i posljedice koje se ne

mogu pronaći u nijednoj drugoj religiji. On ne traži od vjernika celibat, kao kod fratara, već isključenje svakog erotskog "užitka" (Lust), ne siromaštvo, već

isključenje svakog uživanja u samoj renti i bez osobnog truda stečenom bogatstvu.

HABERMASOV KOMENTAR Traži izbjegavanje svih feudalnih razmetljivih uživanja u radostima života, a ne asketsko predanje umiranju u samostanu, već žustro, racionalno

kontrolirano ponašanje u životu te izbjegavanje svakog predanja ljepotama svijeta, umjetnosti, nečijem raspoloženju i emocijama. Jasan i jedinstven cilj

ovog asketizma bilo je discipliniranje i metodička organizacija ponašanja. Njen tipični predstavnik je čovjek poziva ("Berufsmensch") ili profesionalac a njen specifični rezultat je racionalna, funkcionalna organizacija

društvenih odnosa, specifični oblik zapadne ovosvjetovne askeze u protivnosti prema svim ostalim religijama svijeta.“Habermas,Teorija komunikativnog djelovanja.(1988) 246, 173.

PUSIĆEV KOMENTAR

"Ali nije svaki rad jednako vrijedan. Rad u čvrstom zvanju (Beruf), shvaćenom kao religiozni poziv, ima prednost pred svakim drugim oblikom, pred neredovitim, prigodnim, "amaterskim" radom. Rad u zvanju postao je tako zapravo jedino sredstvo po kojem izgubljeni i spiritualno osamljeni čovjek može nazrijeti svoju odabranost, može naslutiti da se nalazi u stanju milosti, da će se spasiti (istaknuo J.K). Uspješni svjetovni rad u zvanju postao je podesno sredstvo za neutralizaciju religioznih strahova"

E.Pusić, Društvena regulacija, Globus, Zagreb, 1989. 46.

POLIDETERMINIZAM I KONTINGENCIJA

IDEJA: pa onda nema jjeeddnnoogg uuzzrrookkaa ii jjeeddnnee ppoosslljjeeddiiccee, društvo je složeno, pa onda jedan uzrok stvara više posljedica i za jednu posljedicu treba više uzroka, uuvviijjeekk mmoožžee bbiittii ii ddrruuggaaččiijjee nnoo ššttoo jjeesstt

RACIONALNOST Razlikuje četiri tipa racionalnosti

nCiljnu racionalnost (goal-oriented rational action -zweckrational); nVrijednosnu racionalnost (wertrational); nEmocionalnu racionalnost


WWW.STUDOMAT.BA 76

nTradicionalnu racionalnost

RACIONALIZACIJA KAO PROCES

Karl Mannheim objasnio je važnost racionalizacije slijedećim riječima : "Max Weber's whole work is in the last analysis directed toward the question 'Which social factors have brought about the rationalization of Western

civilization?' "

RACIONALIZACIJA Pred nama nije rascvjetano proljeće, već polarna noć, puna ledenog mraka i oštrine…Kad ova noć uzmakne…što će biti od vas koji ste sada ovdje? Hoćete li

postati ogorčeni ili ćete tupo prihvatiti svijet i zanimanje? Ili mistično bjegstvo iz svijeta? Oni koji to čine nisu bili dorasli svijetu kakav stvarno postoji i njegovoj rutinskoj svakidašnjici POLITIKA: DVA OBLIKA

Es gibt zwei Arten, aus der Politik seinen Beruf zu machen. Entweder: man lebt “für” die Politik, – oder aber: “von” der Politik.

POLITIKA NIJE ZA SVAKOGA Politika znači uporno i lagano bušenje tvrdih daski i to sa strašću i

umjerenošću. Sasvim je točno… da čovjek nikad ne bi dostigao ono što je moguće kad ne bi stalno posezao za onim što je nemogućeSamo onaj tko je siguran da se neće slomiti zbog toga što je s njegovog stajališta svijet odviše

glup i priprost, za ono čemu teži, te svemu tome može reći IPAK Samo je taj pozvan baviti se politikomČisti tipovi vlasti rijetko se nalaze u stvarnosti

Logički i u načelu postoje tri tipa¢tradicionalni - gerontokracija, patrijarhalna i patrimonijalna vlast (sultanski i staleški)¢ tip pokoravanja - običaj¢ tip

pravne regulacije - tradicionalno pravo, kadijina pravda¢ tip razmišljanja – “nigdar ni bilo...¢organizacija dvora¢država i plaćanje službenika¢budžetTradicionalna vlast za sebe tvrdi da postoji oduvijek

Priznanje legitimnosti jednog poretka na temelju tradicije koja je nešto sveto je najopćenitiji i izvorni slučaj. Strah od magijskih kazni pojačava psihološki otpor promjenama¢Vojskovođe

¢Ratni heroji ¢Demagozi

¢Stranačke vođe ¢Lideri ¢Predsjednici (?)

“Karizmatska vlast se zasniva na efektivnoj predanosti osobi vođe i njenim božanskim svojstvima, naročito magičnim sposobnostima, proročkoj snazi ili

junaštvu, duhovnoj i govorničkoj moći. Izvor osobne predanosti je oduševljenje za vječno novo, za ono što je nesvakidašnje, što ranije nije postojalo… Tip onoga koji zapovijeda je vođa. Tip onoga koji sluša je učenik…”

Svatko tko paktira s ovim sredstvom radi postizanja bilo kakvih ciljeva ….. Tko hoće ostvariti pravdu na zemlji oslanja se na aparatNijedan činovnik ne može se izbaviti iz zagrljaja aparata u kojem je učahuren… u najvećem broju

slučajeva on je samo jedan kotačić u mehanizmu u kojem neprekidno radi i koji mu propisuje smjer djelovanja ….. on nije u stanju niti staviti u pokret


WWW.STUDOMAT.BA 77

niti zaustaviti taj mehanizam, već to čini onaj na njegovom vrhu. Na taj način je svaki činovnik prikovan za birokratski stroj kao i svi njeni funkcionari i

zajedno i zajedno s njima on se zanima samo da stroj nastavi djelovati i da se održi vlast ..

Kad je jednom uspostavljen podređeni ga se ne mogu odreći niti ga mogu zamijeniti.. Materijalna sudbina masa sve više i više ovisi od stalne i točne djelatnosti rastuće birokratske organizacije privatnog kapitalizma. Zbog toga

ideja o mogućnosti odstranjenja ove organizacije postaje sve više utopistička..Trajna birokratska vlast s točno određenim nadležnostima nije pravilo već izuzetak

Redovne djelatnosti koje su nužne za ostvarenje ciljeva birokratskih struktura strogo su određene kao službene dužnostistrogo utvrđen sistem podređenih i

nadređenih s pravom nadzora viših nad nižim “svaki podređeni ima samo jednog neposredno nadređenog”Obavljanje službenih dužnosti ili bar svih specijaliziranih dužnosti –pretpostavlja

temeljito stručno školovanjeProfesionalnost: -Pretežni dio vremena

-Prethodno školovanje -Rad za plaću Rad prema pravilima

Uz jednako tretiranje svih Bezlični propisi, bezlični odnos Činovnici obavljaju rad na temelju općih pravila koja su više-manje postojan i

iscrpna i koja se mogu naučiti ¢Služba je poziv

¢Poseban društveni ugled ¢Imenovanje a ne izbor ¢Doživotna karijera

¢Plaća ¢Mirovina ¢Objektivna ocjena napredovanja rada i sl.Objektivna neophodnost aparata

koji jednom postoji, zajedno s bezličnošću koja mu je svojstvena, znači da je on, …spreman raditi za svakoga tko je jednom uspio zadobiti vlast nad njim.

jedan racionalno uređen činovnički poredaknastavlja besprijekorno funkcionirati …mijenjajući samo najviše vrhove jer je to u interesu svih«Strankama treba nazivati (formalno) slobodnog udruženja

(Vergesellschaftungen mit der Zweck) s ciljem da kroz organizaciju grupe osiguraju moć svojim vođama. A time i izglede (idejne i materijalne) svojim

aktivnim članovima da će postići stvarne ciljeve (sachlichen Zielen) ili steći osobnu korist ili jedno i drugo»[1]

[1] M.Weber, Wirtsachaft und Gesellschaft, Kiepenheuer&Witsch, Berlin, 1964, 211.«Politička stranka ima svoju vlastitu dušu, nezavisnu od programa i pravila koja ima i vječitih načela kojima je prožeta. Psihologija gomile je u

priličnoj mjeri ista i u socijalista i u nacionalista, kod liberala i konzervativaca…Naše čvrsto znanje o političkom životu glavnih civiliziranih naroda svijeta dopušta nam tvrdnju da je težnja oligarhiji historijska nužnost.

Željezni zakon historije koji nisu uspjela izbjeći ni najmodernija demokratska društva, ni najprogresivnije stranke u tim društvima. Uzimajući vođe, radnici

svojim rukama stvaraju nove gospodare čije je glavno sredstvo dominacije u njihovoj tehničkoj i intelektualnoj superiornosti kao i u nesposobnosti masa


WWW.STUDOMAT.BA 78

da kontroliraju (svoja naređenja) vođama[1]» [1] R.Michels, Zur Soziologie des Parteiwesens in der modernen

Demokratie,Leipzig, 1911, 137.¢Porast društvenih poslova ¢Porast profesionalnosti

¢Diferencijacija poslova države: država javnih službi ¢Smanjenje uloge prinude ¢Tehnizacija - informatizacija

¢Što je disfunkcija ¢Kruženje informacija ¢Prilagođavanje

¢Promjena ¢Novosti i inovacija

¢Krutost ¢Trajna birokratska vlast s točno određenim nadležnostima nije pravilo već izuzetak

Redovne djelatnosti koje su nužne za ostvarenje ciljeva birokratskih struktura strogo su određene kao službene dužnostiNačelo timskog rada

Mreže i fluktuacija posla Fleksibilnost rada Nerutinastrogo utvrđen sistem podređenih i nadređenih s pravom nadzora

viših nad nižim “svaki podređeni ima samo jednog neposredno nadređenog”¢Pravnik pita: koji je logički i normativni smisao izričaja

¢Sociolog pita: što se stvarno zbiva u zajednici koja ima normu – “vjeruje i poštuje”¢Sekularizacija prava

¢Generalizacija prava ¢Sistematizacija ¢Tipizacija

¢Formalizacija ¢Profesionalizacija ¢Pozitivizacija prava

¢Etatizacija prava¢Što je implicitna pretpostavka modernog prava – iza norme je neka vrsta legitimnosti

¢ Eksplicitna pretpostavka primjene modernog prava je postojanje organizacije temeljene na ciljnoj racionalnosti- dakle birokracije: nadleštvo, državno tijelo, sud…

EMILE DURKHEIM

LE SUICIDE (1897) Zašto se ljudi ubijaju?

Netko radi bolesti drugi radi razočaranja, treći radi nekog osobnog razloga!


WWW.STUDOMAT.BA 79

Samoubojstvo je individualan čin par exellance! Ne radi se o psihičkom stanju.“Ne postoji ni jedno psihopatološko svojstvo

koje bi sa samoubojstvom imalo čvrstu i nesumljivu vezu. Broj samoubojstva u društvu nije u zavisnosti od broja neruopata ili alkoholičara”

Broj samoubojstava ne zavisi od krvi koja teže njihovim žilama, već od civilizacije u čijem su okviru odgojeni” Samoubojstvo se mijenja obrnuto proporcionalno sa stupnjem društvene

regulacije i integracije. Čovjek teži obrazovanju i ubija se jer je religiozno društvo, čiji je on dio, izgubilo koheziju, ali on se ne ubija zato što je obrazovan.

Znanost ni izdaleka nije izvor zla, već njegov lijek i to jedini kojim raspolažemo. Kada jedanput društveni instinkt izgubi svoju oštrinu, pamet je

jedini vodič koji nam ostaje Samoubojstvo:

starih ljudi

žena nakon smrti njihova supruga heroja u borbi

“čini se zato jer je pojedinac na taj čin obavezan ..” ANOMIJA

Da bi bilo koje živo biće živjelo sretno, i uopće živjelo, njegove potrebe moraju biti razmjerne njegovim sredstvima. ... u svakom povijesnom trenutku postoji u moralnoj svijesti nejasno osjećanje o onom koliko uzajamno vrijede

društveni položaji, o relativnoj nagradi koja za njih postoji.. Kad je društvo, međutim, poremećeno, bilo bolnom krizom, ili sretnom, ali

naglom promjenom, u efektu ono je privremeno nesposobno djelovati regulativno… Sve dok društvene snage ne pronadju ravnotežu … to vrijeme nestaje svaka regulacija (toute reglementation fait defaut pour un temps). Ne

zna se više što je moguće a što nije, što je pravedno a što nepravedno, što su zahtjevi i opravdane nade, a šta prelazi granice mjere…”

METODA

Induktivna i deduktivna

započinje analizom postojećih teorija , za koje nalazi da su beskorisne i pogrešne

prikupljanje velikog broja podataka induktivnim načinom

formuliranje teorijskog obja{njenja povratak činjenicama radi provjere

OTAC SOCIOLOGIJE? PA KOLIKO TAKVIH IMA? Emile Durkheim smatra se ocem sociologije. On je od sociologije stvorio

znanost – i to praktičnu znanost, empirijski orijentiranu, metodama usavršenu, pozitivnu i upotrebljivu metodu. Stvorio je i nastavni predmet - "Science Sociale".

OPĆA KARAKTERISTIKA

Holizam je pristup mu kojem se društvo smatra cjelinom – kasnije će se

govoriti sistemom kojeg čine institucije i u kojem se procesi odvijaju na


WWW.STUDOMAT.BA 80

razini sistema Funkcionalizam je pristup koji kreće od činjenice da uloge i institucije koje u društvu postoje imaju SVRHU, društveni zadatak ili funkciju

Durkheim razvija holističku i fukcionalističku perspektivu u sociologiji.

ŠTO JE DRUŠTVO Društvo ne čine pojedinci Društvo čine društvene činjenice, institucije

Društvo čini kolektivna svijest ŠTO JE DRUŠTVENA ČINJENICA

Durkheim zapravo traži zakonitosti, uzroke-posljedice “Rather than use the word laws Durkheim used the term social facts”.

ŠTO JE DRUŠTVENA ČINJENICA Tri su vrste društvenih činjenica:

1. Opća obilježja društva – klima, gustoća, razvijenost, znanje 2. Zahtjevi društvenih institucija koje postoje u društvu – institucije u

užem smislu riječi i uloge u njima 3. Normativni zahtjevi – vrijednosti i norme društva – “kolektivne predodžbe” ili kultura

KOLEKTIVNI DUH

Pojedinci u svojim ulogama moraju slijediti znanja i predodžbe koji su složeni

u koherentne konceptualne kategorije i neproturječne zahtjeve.

DRUŠTVO Kako smo rekli u svakom od nas postoje dvije svijesti: jedna koja je zajednička skupini kojoj pripadamo u potpunosti, i koja konzekventno tome nije sasvim

ni samo naša, već je društvo koje živi u nama, te druga koja nas predstavlja kao pojedince koja je osobita i različita i koja nas čini individuumom.

RELIGIJA JE FUNKCIJA

Religijski fenomeni nisu pitanje individualne vjere "A religion is a unified system of beliefs and practices relative to sacred things, that is to say, things set apart and forbidden—beliefs and practices

which unite in one single moral community called a Church, all those who adhere to them."

PRIMITIVNE RELIGIJE

“Elementarne forme religijskog života”

Istraživanja u Australiji

RELIGIJA

Religija nije samo kreacija društva, već zapravo posvećivanje i obožavanje društva

SVJETOVNE RELIGIJE


WWW.STUDOMAT.BA 81

Moramo pronaći racionalne supstitute za sve religijske simbole koji su dugo vrijeme služili kao glavni stupovi očuvanja moralnosti društva

SOLIDARNOST

Mehanička solidarnost = prema sličnosti Organska solidarnost = prema međuzavisnosti

KAZNA I MEĐUZAVISNOST Društva mehaničke solidarnosti ne mogu drugo nego kažnjavati Društva organske solidarnosti ne mogu drugo već restituirati

DRUŠTVENA PODJELA Društvena i prirodna podjela rada Specijalizacija funkcija

Pretvaranje društva je posljedica porasta diobe

Emile Durkheim je otac funkcionalizma

VILFREDO PARETO Vilfredo Pareto rođen je u Parizu 1848 – u aristokratskoj obitelji. Njegov otac

bio je talijanski marchese (marquis) koji je pobjegao u nacionalističku emigraciju 1835 .

JE LI ZAGOVORNIK FAŠIZMA

Ideolog fašizma? student mu je bio B. Mussolini na njega su se pozivali fašisti

bio je predstavnik fašističke vlade u Ligi naroda tvrdio je da je demokracija laž smatrao je da je nejednakost ljudi neizbježna

IDEOLOG FAŠIZMA? NE!

Ideolog fašizma? NE Nipošto! zar odgovaramo za svoje studente B. Mussolini je kao student bio socijalista

na njega su se pozivali uglavnom liberali umro je nakon 8 mjeseci fašizma tvrdio je da je demokracija laž. Da,

smatrao je da je nejednakost ljudi neizbježna ali ne misli na prava ljudi

već sposobnosti

PARETO – TKO JE ZAPRAVO? Vratio se u Italiju kada je imao 10 godina Nikad nije riješio problem nacionalnog identiteta: govorom Talijan, pismom

Francuz Studirao 11 godina-ali nesporno dobar student

1869 postao direktor na željeznici


WWW.STUDOMAT.BA 82

TEŽAK ČOVJEK

1889, nakon smrti roditelja mijenja stil života. Nije prihvatio naziv marchese, prekinuo posao oženio se za Alessandrinu Bakunin, i preselio u Fiesole.

Započeo je pisanja, polemičke članke protiv vladine politike, javna predavanja (sindikatima!) i čekanje na akademski položaj. Slijedi ga policija i progoni vlast.

PREOKRETI U ŽIVOTU I MIŠLJENJU Možemo identificirati dva prevratnička momenta u Paretovom životu:

Prvo je kada postane aktivni liberalni političar, a stručno se orijentira prema ekonomskoj znanosti

Drugo je kada postane svijestan ograničenja usko definiranog koncepta

ekonomske znanosti i formulira opću teoriju društva 1902-1903 objavljuje rad “Socijalistički sistemi” a 1915 “Opću teoriju sociologije”

UČENIK WALRASA

Postaje učenik Leona Walrasa. Bili su potpuno različiti. Walras je bio

skroman i samozatajan, idealista. Pareto svadljivi polemičar, bahati aristokrata. Pareto je postavljen za profesora 1893, sa 45 godina .

EKONOMSKI TEORETIČAR

Radi razumijevanja njegovog djela treba razlikovati i razne faze njegove političke karijere:

U mladosti vatreno je zagovarao krajnji liberalizam, humanizam i

demokraciju. Protivio se autoritetu crkve i religiji, ograničenju tržišta, sindikatima i militarizmu. Zagovara laissez-faire ekonomiju. U zreloj dobi

odbacuje ideju političke jednakosti i kritizira demokratske institucije OD EKONOMIJE SOCIOLOGIJI

U kasnijoj dobi Pareto se okreće od ekonomije sociologiji. Stvara vlastitu teoriju o društvenom ponašanju

Ljudi djeluju prema interesima

Ne djeluju logično već “nonlogically, but they make believe they are acting logically.“

Ljudi su različiti a društva se dijela na m(kl)ase i elite

ŠTO SU DRUŠTVA?

Društva su sistemski povezane cjeline sastavljene od samostalnih dijelova. Promjene u jednom dijelu utječu na promjene u drugim dijelovima, te

ukupnosti sistema. Postojeće snage društva djeluju tako da održavaju postojeću organizaciju i ustroj, ta da je svaka promjena u skladu s prirodnim razvitkom sustava.

KRITIKA DEMOKRACIJE U poznatom članku Rivista (1900), Pareto odjednom mijenja stav. Do tada

radikalni demokrata i liberal deklarira se kao anti-democrata. Povod za to su i nemiri koji su destabilizirali koncem stoljeća Italiju i Francusku i daleko od

stvaranja prave demokracije, meritokracije i socijalne države vodili su zamjeni jedne élite drugom elitom, pri čemu su strukture moći ostale netaknute.


WWW.STUDOMAT.BA 83

SOCIOLOŠKA ANALIZA 1900, Pareto ulazi i u raspravu s Benedettom Croceom. Croce je kritizirao

ekonomski pozitivizam temeljen na pretpostavci o homo oeconomicusu. Pareto barani ekonomsku metodu simplifikacije ljudskog ponašanja i logičkih ekonomskih zakona.

U isto vrijeme shvaća ograničenost vlastitih zaključaka.

OSNOVNE TEME Logička akcija Residuum

Derivacije Interesi Politički cinizam

PARETOV POZITIVIZAM

Pareto smatra da sociologija treba biti empirijska disciplina koja slijedi metode prirodnih znanosti. On se zalaže za “logičko-eksperimentalnu” metodu iskustva i promatranja.

LOGIČNA I NELOGIČNA AKCIJA Akcija ljudi može biti ili logička ili nelogička: Logična akcija pojavljuje se u strogom obliku kad (1) se neki cilj može

realistički postići, te ako je tako , (2) razmatra se kojim najboljim prikladnim sredstvima. Pareto tvrdi da je logična akcija rijetkost (obično na području ekonomije i znanosti). Većinom prevladava nelogička akcija koja odražava

osjećaje ljudi ili urođene instinkte. Aktor i sistem su povezani i aktor je dio nelogičke aktivnosti sistema.

LOGIČNA AKCIJA

Pareto definira logičku akciju kao onu koja "that use means appropriate to ends and which logically link means with ends." Logička veza mora biti evidentna ne samo subjektivno već i "but [also] from the

standpoint of other persons who have a more extensive knowledge." Logične akcije su racionalne i subjektivno i objektivno

LISICE I LAVOVI

Poduzetnici tvore klasu koja se bavi pretežno financijskim manipulacijama, poduzetnicima koji manipuliraju tržišnim šansama,

političari i državnici koji stvaraju političke pokrete, dogovore, stvaraju političke imperije . Takve po uzoru ma Machiavellia naziva lisicama, ljudima sposobnim za poduhvate, inovaciju, prevrtljivost, nepouzdane u

dogovorima i konzervativnim vrlinama. Rentijeri predstavljaju snage socijalne inercije i konzervativizma i imaju

jake osjećaje lojalnosti rodu i naciji gradu i zajednici, pokazuju


WWW.STUDOMAT.BA 84

solidarnost i i patriotizam često sui religiozni i skloni tradiciji. Ne suzdržavaju se upotrebe sile. Njih naziva “lavovima”

REZIDUE

Pareto razlikuje 51 residuu u slaže ih u šest kategorija: 1.Kombinacija – obilježenu vještinom snalaženja i stvaranja zajednica 2.Zadržavanja agregata – obilježenu porivom očuvanja tradicije, simbola i društvenih odnosa 3.Izražavanja osjećaja – temeljenu na prijenosu stanja osjećaja na druge u religijskim ritualima, političkim mitinzima

4.Socijabilnost – nametanje svojih kriterija pripadajućoj grupi 5.Integriteta – izraženu kroz poriv očuvanja samopoštovanja

6.Seksualnog apetita

RACIONALIZACIJA PONAŠANJA

Pareto tvrdi da iako ljudi ne djeluju logično i racionalno imaju snažan poriv opravdati i učiniti racionalnim svoje postupke, kao da su oni konzekvenca

načela i stavova, ideja i vjerovanja koje pojedinac ima.

DERIVACIJE

Derivations su važan dio socijalnog isistema i sistema osobe. One su oblik nelogičke akcije, društveno prihvatljivi oblik residua, Javljaju se u različitim oblicima: “These are assertions, appeals to authority, claims that are in accordance with prevailing sentiments or the conventional wisdom, and verbal proofs that employ ambiguity, abstractions, and analogies in lieu of hard evidence.

ŠTO JE SLOBODA? DERIVACIJA!

Pareto se često vraća na teme opravdanja nelogične akcije., a u kasnijoj fazi

osobito na pojmove koji su temelj suvremenih ideologija. “Notions such as "liberty," "equality," "progress," or "the General Will" are as

vacuous as the myths and magical incantations with which savages rationalize their actions. None is verifiable, all are fictions that serve mainly to clothe and make respectable the actions of men…We have to see to what

extent reality is disfigured in the theories and descriptions of it that one finds in the literature of thought. We have an image in a curved mirror; our problem is to discover the form of the object so altered by refraction.''

LAŽ NEDEMOKRATSKIH IDEOLOGIJA

Što je s idealima i teorijama koje opravdavaju ideale? To je samo propaganda. Oni koji žele postići više društvene položaje svoj interes zaodjevaju u takve fraze

Za Pareta humanizam, socijalizam, fašizam, komunizam ili što slično ima isti cilj: “All ideologies were just smokescreens foisted by "leaders" who really only

aspired to enjoy the privileges and powers of the governing élite.”

VLADARI I MORAL

Vladari se ne smiju držati morala. To uključuje vladanje putem zakona i drugih oblika društvene kontrole.


WWW.STUDOMAT.BA 85

MASE Obični osjećaji ljudi su sebičnost i gramzljivost. Podanici nemaju veličinu,

nemaju poštenje i nemaju hrabrost. Zato su podanici. Podanici ne mogu prevladati svoje osjećaje, mogu samo imitirati vladare

PARETOV PRINCIP Paretov principle (poznat i kao pravilo 80-20 Rule) je tvrdnja da u svakom društvu posljedice proizlaze iz malobrojnih uzroka. 80% posljedica je izazvalo 20% uzroka

Pareto vidi da je 80% vlasništva u Italiji vlasništvo 20% ljudi, a na sve fenomene aktivnosti i društvenog djelovanja taj princip primjenjuje Joseph M. Juran .

STRATIFIKACIJA

Za Pareta konstantna i univerzalna pojava je društvena stratifikacija. Nejednakost je posljedica različitih kombinacija residua kod pojedinaca, te morlanih, intelektualnih i pravnih razlika između ljudi.

Socijalna stratifikacija je ključni sistemski element razumijevanja institucija političke demokracije.

Opravdanje stratifikacije su različite derivacije ---, na primjer jednakost, bratstvo, sloboda

CIRKULACIJA ELITA Glavni element društvene dinamike za Pareta je cirkulacija elita. Povijest je groblje aristokracija.

Stratifikacija je dio prirodnog poretka stvari Oni na društvenom vrhu ne mogu dugo ospati na samom nasilju i moći.

GAETANO MOSCA POLITIČKA KLASA U društvima postoje elite i mase

Elite vladaju temeljem monopola organiziranosti Birokracija

Politička klasa

JOSE ORTEGA Y GASSET José Ortega y Gasset rođen u Madridu, doktorat filozofije o 1904.

Visiting scholar Berlin, Leipzig and Marburg (1905-07), a Kao liberalni političar protivio se diktaturi Primo de Rivera's dictatorship (1923-30) i povukao se iz nastave u znak protesta.

Zastupnik u parlamentu, povjerenik za Madrid Emigrant u građanskom ratu (1936-39) n1941 profesor u Limi

Često predavač u USA, Njemačkoj Umro na 18. 10. 1955 The Revolt of the Masses presented that society is composed of masses

and dominant minorities. The work echoed the warnings of 19th-century liberals that democracy carried with it the risk of tyranny by


WWW.STUDOMAT.BA 86

the majority. When earlier masses had recognized the superiority of elites, in modern times masses wanted to dominate. Bolshevism and

fascism were symptoms of usurpation of power by the "mass man." Ortega sees that the mass man demands nothing and lives like

everyone else, without vision or compelling moral code.

POBUNA MASA

'The modern world is a civilized one; its inhabitant is not’

OBITELJ

FUNKCIJE OBITELJI

Slijedeće funkcije mora obavljati obitelj da bi se održao društveni poredak: treba stvoriti zamjena za one članove društva koji umru, tj.

reprodukcija društva

moraju postojati institucije za ublažavanje konflikta i održanje reda ljudske zamjene moraju biti izvježbane tako da postanu djelatni

članovi društva moraju postojati postupci bavljenja s emocionalnim krizama.. za

održanje osjećaja smisla" R.Winch, Moderna obitelj, 1963

FUNKCIJE OBITELJI: OGBURN

Wiliam Ogburn smatra da je promjena usmjerena na izgradnju društvenih

institucija koje, djelomično ili potpuno, preuzimaju zadatke koje je nekad obavljala obitelj. Ne radimo u obitelji već u organizacijama. Naši suradnici

nisu i naši rođaci. Radno vrijeme i naš život u profesionalnim grupama i uz prijatelje odvojen je od obiteljskog života. Izbor rada, obrazovanja, napredovanja, zabave, stanovanja, skrbi, zdravlja ili sigurnosti ne temelji se

na porodičnim vezama i kriterijima podrijetla. rad je odvojen od obitelji. Bez dviju prihoda obitelj teško održava standard života. Profesionalna znanja,

pa čak i osnovne vještine stječeme u školi. Obitelj daje orijentaciju u životu. Naše interese i orijentacije, znanja i predrasude, stječemo i van obitelji, čak i u suprotnostima s navikama i tardicijama koje održava obitelj. Kad smo

ozbiljno bolesni idemo liječniku. Pred stotinu godina jedan od najmučnijih ali vrlo živih utiska bila je smrt u krugu obitelji. Danas se umire u bolnicama. Obrazac odnosa nije krvna veza između ljudi već složeni spletovi društvenih

uloga i odnosa, pa i odnosi u braku pretpostavljaju izbor partnera ali ne i negovih srodnika. Brak se temelji na ljubavi i seksualnom slaganju, a nije više

ugovor o "radu i imovini". Seksualnost danas svakako nije svedena samo na odnose u braku. Štoviše, u tehničkom smislu niti reprodukcija više nije monopol obitelji. ne mislimo samo na vanbračnu djecu, već i na brojne

mogućnosti umjetno potpomognute oplodnje. Osnovna ideja je, dakle, da vremenom obitelj gubi funkcije koje preuzimaju

druge društvene institucije. Obitelj gubi neke funkcije ali za njihovo obavljanje pojavljuju se specijalizirane institucije. Funkcije i zadaci ne nestaju, njih samo više ne obavlja obitelj, već institucije i organizacije

zasnovane na drugim principima:.Njena uloga usredotočuje se na afektivne (osjećajne) odnose između članova.


WWW.STUDOMAT.BA 87

FUNKCIJE: MURDOCK reprodukcija i regulacija seksualnog ponašanja,

briga i zaštita mladih, socijalizacija,

ekonomska funkcija

FUNKCIJE OBITELJI: PARSONS & GOOD

To su: prvo, primarna socijalizacija i drugo: emocionalna stabilizacija odraslih.

Primarna socijalizacija odnosi se na odgoj male djece i na usvajanja osnova kulture i stvaranje osobina ličnosti. Emocionalna stabilizacija odraslih znači

stvaranje braka zasnovanog na uzajamnim osjećajima i emocionalnoj sigurnosti. Smatrao je- krivo, pokazala su istraživanja - da će nuklearna obitelj značiti njenu izolaciju od porodice i srodnika.

FUNKCIJE OBITELJI: W. GOOD Objašnjenje promjena u obitelji kao posljedicu industrijalizacije ponudio je još

1963. godine William Good. On tvrdi da su promjene koje se dešavaju u obitelji - nastanak konjugalne inokosne obitelji - korisne za industrijalizam.

"budući da je obitelj parova pokretljivija ona može slijediti promjene u

potrebi za radnom snagom talentirani pojedinac može napredovati na društvenoj ljestvici bez

obveze da pri tome povlači za sobom cijelu proširenu obitelj donošenje

odluka u tržišnoj ekonomiji bolje je ako se ne obaziremo na šire srodničke strukture

mlada osoba za svoju karijeru ne treba pomoć niti sluša savjet starijih izbor zanimanja i odabir kandidata za posao zasniva se na

sposobnostima a ne obiteljskoj podobnosti i vezama

veliki dobitak za sistem je korištenje talenata žena koje više ne trebaju suglasnost starijih ili muževa

industrijski sistem je utemeljen na individualnom postignuću stvara

brojne psdihološke napetosti, konjugalna obitelj je tada emocionalno utočište i sigurnost"

W.Good, Uloga obitelji u industrijalizaciji, 1963

SPOL I ROD

Uobičajila su se dva izraza koji označavaju razlike muškaraca i žena. Pod utjecajem anglosaksonske literature razlikuju se spol (sex) i rod (gender). Izraz

spol označava biološke, somatske, razlike između muškaraca i žena. Izraz gender označava proces u kojem se biološkim razlikama muškaraca i žena pripisuju društvena i kulturna obilježja te ih se svrstava u određene skupine.

U većini društava i slučajeva spol i rod se podudaraju, ali u nekim kulturama rodne razlike se naglašavaju do krajnosti. Na primjer u Afganistanu ženama nije bila dozvoljena nikakva javna aktivnost. Dakle spol je izraz koji označava

biološko, a rod (gender) društveno određenje razlike spolova. Izraz rod (gender) upućuje i na subjektivnu identifikaciju sa spolom, jer u pojedinim

slučajevima (transvestiti, transeksualnost) biološko određenje i subjektivni doživljaj nisu isti. Isto tako taj izraz naglašava spolne stereotipe i predrasude vezane za

očekivanja prema rodnoj klasifikaciji. Od žena se očekuje određeno


WWW.STUDOMAT.BA 88

ponašanje u govoru ("žene ne psuju"), ponašanju, oblačenju i pažnji prema izgledu. Od muškaraca se očekuje prodornost, odlučnost, snaga. U stvarnosti

takve osobine su izmiješane u kod svakog pojedinca prisutne u različitom omjeru, ali društvena očekivanja i uloge nameću pravila koja onda postaju i

razlogom osjećaja nelagode, frustracija, pa i napetosti. Žena koja jedri ili igra nogomet, muškarac koji kuha ili voli profinjene mirise bez obzira na njihove prirodne porive morati će se nositi s društvenim očekivanjima.

RAVNOPRAVNOST Ženska podčinjenost objašnjavala se biološkim razlozima, manjom snagom i

inferiornom logikom blizine prirodi. Žena je privržena obitelji jer je majka, brine o djeci, brine o domaćinstvu. Njen odnos prema stvarnosti je mekši i

neagresivan, ona je osjećajnija i nerealistična. Niži položaj žena u društvu objašnjavao se i prirodnom podjelom rada. Stvorene su norme koje su stalnim i stoljetnim ponavljanjem stvorile i kod samih žena privid o

prirodnosti takvog položaja. Moderno društvo ne priznaje takve argumente. Biološke razlike (građa mozga,

hormonalne razlike, građa tijela) ne trebaju biti dokaz za nužnost razlika. Uloga majke ne znači niti to da se poslovi ne mogu podijeliti, ili drukčije dodijeliti ili pak da otac ima sporednu ulogu u brizi o djetetu. Privrženost

obitelji je individualna ne rodna osobina. Osjećajnost žena - osim što je to predrasuda - prije je posljedica odgoja i socijalizacije no somatskih karakteristika.

NERAVNOPRAVNOST

Žene imaju niži socijalni status, manju društvenu moć i utjecaj i manje mogućnosti rada na vlastitim interesima. To su društvene a ne prirodne razlike. Razlike u društvu postoje i prema drugim osnovama, ali razlike

prema rodu u patrijarhalnim društvima doživljavaju se kao presudno važne. Neukusni stereotipi o tome da ljepota i inteligencija ne idu zajedno primjenjuju se na žena ali ne i na muškarce.

OBITELJSKA ULOGA

Položaj žena u društvu i njihov položaj u obitelji usko su i uzajamno uvjetovani. Nametanje uloga u obitelji znači za žene stavljanje u diskriminirajući položaj van nje, ako su namjere žene postići društveno

napredovanje: školovanje, rad, zarada, društvena moć.

MUŠKI I ŽENSKI BRAK Muški brak u kojem muškarac smatra da je ograničen svojim obavezama prema supruzi i djeci, osjeća nedostatak slobode koju je imao kao mladić,

osjeća napor svakodnevnog prilagođavanja drugima, a zapravo uživa dobar položaj oca obitelji u kojem je obitelj servis njegovih interesa, sigurnost u svakodnevnoj rutini.

Ženski dojam braka je drukčiji: očekivanja o stopljenosti i uzajamnosti, ispunjenje smisla dužnostima majke i domaćice, rastaču se pred neminovnim

starenjem u svakodnevnim rutinama, gubitkom samostalnosti i slobode u ponašanju. I jedna i druga strana trpe razočaranja i raduju se uspjesima, ali ženski brak ima veći stupanj odstupanja od vanjskog ideala uspješnosti i


WWW.STUDOMAT.BA 89

sadrži neprestano otkrivanje da svaka žena nije za svaki tip obiteljskog odnosa.

PERSPEKTIVA

Izmijenjen pogled na ravnopravnost u obitelji nije jednom zauvijek razriješen i dobiven spor. O tome će postojati različita mišljenja: ne paše isti šešir na svaku glavu. Međutim u dužem vremenskom pregledu i uz postojanje uvida u

globalni trend sasvim jasno je da pitanje ravnopravnosti muškaraca i žena nije trenutna i lokalna rasprava već jasna tendencija izjednačavanja prava i obaveza žena.

LJUBAV KAO TEMELJ OBITELJSKE VEZE

Jedna funkcija obitelji jačala je vremenom. Osjećaji, osobito osjećaj ljubavi postali su temeljem bračne i obiteljske zajednice

CILJ BRAKA Jedna od posljedica prenošenja zadataka obitelji na društvene institucije bila

je i promjena prirode braka. U neko vrijeme brak je bio polu-poslovna ponuda, što su roditelji shvaćali u potpunosti a mladi samo djelomično. Mladić je tražio dobru domaćicu koja je bila marljiva, vješta i sposobna.Za

djevojku je bilo vrlo važno imati takvu reputaciju u društvu. Od mladog čovjeka se očekivalo da skrbi za obitelj, da je iz dobre kuće i da ima status. Imati imovinu bila je stvar za razmišljanje.

Pod takvim okolnostima bilo je šanse i za romansu, ako roditelji nisu sve sredili prema presudnoj važnosti miraza. Brak se vidio kao institucija, kao

poslovni poduhvat. Suprotno, romantična ljubav je sasvim nešto drugo. Dođe i prođe. Zaljubljeni ste danas ali ne sutra. Nije se smatrala dovoljno stabilnom pojavom da bi se na njoj uzdigao posao, stvorila i odgojila obitelj. Trebalo je

nešto drugo, efikasnost i sposobnost"W.Ogburn, Promjenjene funkcije obitelji, 1938

KONJUGALNA Bračni partner u modernoj obitelji odabire se slobodno, bira prema

osjećajima i ljubavi, a život u obitelji postaje intenzivniji, intimniji, emocionalniji, privatan i odvojen od šire porodice i zajednice. Obitelj postaje omeđeno područje u kojem članovi mogu, i trebaju, očekivati bezuvjetnu

ljubav i razumijevanje. Ljubav je temelj braka, emocionalno ispunjenje i fizičko zadovoljenje. Brak se ne shvaća kao ekonomska ili drukčija

ekonomska zajednica već kao slobodan izbor. Ljubav nije podložno trpljenje ili prijateljstvo, navika zajedničkog života, već idealizirana strast i snažan osjećaj.

LJUBAV I VEZA

Dva procesa događaju se istovremeno. Jedno je stvaranje društvene situacije

u kojoj je izbor bračnog partnera bio slobodan, pa se onda izbor temeljio na osjećajima i ljubavi, a potom je izbor značio obavezu uzajamnih osjećaja,

poštivanja, ravnopravnosti. Drugo je proširenje slobode pojedinca. Politička i ljudskih prava su prava pojedinca.


WWW.STUDOMAT.BA 90

VEZA I? Područje slobode pojedinca se povećalo i individualizam je vladajuće stanje

duha. Ljubav i sloboda kao načela odnosa u obitelji postaju i njene najznačajnije karakteristike. Ideal strasne ljubavi nameće visoke standarde

očekivanja. Visoka očekivanja, povratno, sukobljavaju se s društvenim realnostima. Ljubav ne može postojati kao dužnost, ona je prvenstveno pravo pojedinca (uz obavezan dodatak da to pravo ne smije štetiti djeci).

N. LUHMANN Na žalost postoji određena tenzija između romantične ljubavi i stvarnosti.

Ideja o spontanoj nekontroliranoj strasti između jednakih dolazi u sukob s promišljenom, ugovornom nejednakom prirodom barka. I danas su bračni

obrasci homogamni, pri čemu se najveći broj partnera nalazi među ljudima sličnog geografskog podrijatla, klase, etničkog, imovinskog i obrazovnog statusa. Romance is the ideal but only with socially appropriate patrners"

N.Luhmann, Ljubav kao pasija: o kodiranju intimnosti, 1982

MODERNA OBITELJ

Osjećaji kao temelj odnosa postojali su i ranije, ali kao izuzetak, ili barem,

kao posljedica zajedničkog života. Ono što je novo su okolnosti. Moderno društvo potpomaže ravnopravnost i uzajamnost u osjećajima i odnosu. Postoje pravne mogućnosti razvoda. Postoji zaštita od muškog nasilja. Postoje

jasna pravila podjele imovine i osiguranja alimentacije. Kulturne promjene koje donosi modernizacija društva naglašavaju ravnopravnost žena

(ravnopravnost njihovih prava i obveza), jednakost (prvenstveno u očima prava, ali i u obrazovanju, prihodima, širini interesa), slobodu izbora (partnera, trajanja veze), priznanja identiteta i individualnosti, slobode

seksualnosti i prava na užitak. Radi svega toga izvorni romantični poticaj pretvara se u novi tip odnosa u obitelji, u obitelj u kojoj su odnosi partnera zasnovani na uzajamnom slaganju i stapanju.

A. GIDDENS

"U današnjem dobu, ideali (jednostrane) romantične ljubavi teže razlaganju pod pritiskom seksualne emancipacije i autonomije žena... Romantična ljubav ovisi o projektivnoj identifikaciji strastvene ljubavi (amour passion) koja znači

da budući partneri postanu privlačni jedan drugom i potom međusobno vezani... Otvoriti sebe prema drugome, je situacija koju nazivam ljubav

uzajamnog prožimanja. Ljubav uzajamnog prožimanja je aktivna, promjenjiva ljubav te zato škripi u onim kvalitetama romantične ljubavi kakve su "zauvijek", i "jedan i jedini". U današnje društvu rastave i razvoda se

pojavljuje više kao posljedica uzajamnog prožimanja ljubavi nego kao njen uzrok. Što više takva ljubav postaje stvarna mogućnost to se više povlači "traganje za posebnom osobom" a ono što vrijedi je traženje "posebnog

odnosa". .. za žene snovi o romantičnoj ljubavi vodili su turobnom podređivanju u domaćinstvu. Uzajamna ljubav pretpostavlja jednakost u

emocionalnom davanju i primanju, a što je više tako svaka posebna ljubavna veza približava se prototipu čiste veze. A.Giddens, Transformacija intimnosti, 1992


WWW.STUDOMAT.BA 91

M. CASTELLS Pod krizom patrijarhalne obitelji podrazumijevam slabljenje modela obitelji

zasnovanog na postojanom prakticiranju autoriteta/dominacije nad cijelom obitelji od strane muške glave obitelji... Raspad kućanstava oženjenih parova,

razvodom ili razdvajanjem, prvi su pokazatelj nezadovoljstva modelom obitelji.. nadalje raspad oženjenih obitelji sve češće vodi stvaranju samačkih kućanstava i/ili kućanstava s jednim roditeljem..

sve veća učestalost bračnih kriza i sve veće teškoće pri usklađivanju braka, posla i života, čine se povezane s druga dva snažna trenda: odgađanjem sklapanja braka i zasnivanjem partnerstva bez braka. Treće kao posljedica

ovih različitih tendencija...pojavljuje se sve više različitih obiteljskih struktura... U uvjetima nestabilnosti obitelji i sve većoj autonomnosti žena u

njihovom reproduktivnom vladanju.. sve veći broj djece rađa se izvan braka...žene probuđene svijesti i suočavajući se s teškoćama, ograničavaju broj djece koje rađaju i odgađaju prvo dijete.

Sve u svemu, ova kretanja, koja jedna drugo pojačavaju, dovode u pitanje strukturu i vrijednosti patrijarhalne obitelji. To nije nužno kraj obitelji.. no

kretanja koja spominjem upozoravaju na kraj obitelji kakvu smo poznavali dosad...ne samo inokosnu obitelj, već obitelj zasnovanu na patrijarhalnoj dominaciji koja je pravilo već tisućljećima.M. Castells, Moć identiteta, 2002

D.H. LAWRENCE

Za slijedećih pedeset godina čitava struktura našeg društva izmijeniti će se,

modificirati po mnogo čemu. Stari svije naših djedova nestaje kao snijeg na suncu i prijeti poplavom. na što će sličiti svijet naših djedova kroz pedeset

godina, ne znamo. Ali po svojoj društvenoj strukturi biti će drukčiji nego danas. Mi se moramo izmijeniti. Možemo se izmijeniti se na nov i inteligentan način, prilagoditi se novim uvjetima, spremni prihvatiti i zadovoljiti naše

potrebe, spremani izraziti nove želje i nove osjećaje - i tu leže naša nada i naše zdravlje. Hrabrost za to je prava riječ. Zastrašenost bi bila prava propast. Pred nama su ogromne promjene,

neizbježne promjene. Ako budemo inteligentni, budni i hrabri, život možemo učiniti boljim, bogatijim, spontanijim, vitalnijim, manje nečasnim i

materijalistički orijentiranim. Ako upadnemo u stanje zastrašenosti, nemoći i dosade, stvari mogu postati daleko gore nego što su sada. Zavisi od nas...U nama se stvaraju novi osjećaji, stare vrijednosti se gube i na njihovo mjesto

dolaze nove. Shvaćamo da nam više nije stalo do stvari koje smo nekad žarko željeli. Velike društvene promjene me istovremeno zanimaju i zabrinjavaju, ali

to nije moje područje. Ja znam da nam predstoji bitna promjene - i znam da nam je nužan jedan plemenitiji i humaniji sistem temeljen na životnim a ne novčanim vrijednostima.D.H. Lawrence, Eseji, 1920?

JE LI OBITELJ UNIVERZALNA

Na jugu Sudana živjelo je pleme Ik. Interes istraživača izazvalo je time što u

tom plemenu ne postoji niti obitelj niti institucija doma. Idealnu obiteljsku strukturu čine partneri bez djece. Djeca i starci smetaju te se često

prepuštaju smrti od gladi. Seksualna aktivnost, zbog gladi je nepoželjna, a djeca koja se rode smatraju se odraslima i napuštaju roditelja kad imaju tri do četiri godine. Djeca žive u generacijskim gangovima. Nekako preživljavaju.

Nema ljubavi i prijateljstva, niti među partnerima niti prema potomcima


WWW.STUDOMAT.BA 92

UNIVERZALNOST OBITELJI?

Kako objasniti da u društvima sličnim prema klimi, stupnju ekonomskog razvoja ili porijeklu postoje sasvim različite forme obiteljskih zajednica? Član

kineske obitelji svoje individualno postojanje vidi samo kao sekvencu u nizu predaka i potomaka. Kako tu činjenicu usporediti sa tradicijom individualizma? Kako razumjeti da se u sasvim nesličnim situacijama

razvijaju slični svadbeni ili bračni običaji? PRIMITIVNA OBITELJ

U primitivnim društvima pojedinac sve svoje društvene veze gradi na obrascu svog odnosa s ocem i majkom, bratom i sestrom... Trajanje porodičnih spona i

preko zrelosti je obrazac svekolikog društvenog ustrojstva i uvjet suradnje u svim ekonomskim, religijskim i magijskim stvarima... Društvene veze izvode se iz razvoja jedinog odnosa koji je čovjek preuzeo od svojih životinjskih

predaka: odnosa muža i žene, roditelja i djece, braće i sestara...B,Malinowski, Seks i represija u primitivnom društvu, 1954

PROMJENA

Vremenom zadaci obitelji i odnosi u obitelji bitno su se promijenili, ali je u

našim vrijednostima i osjećajima, ostale neprijeporno pozitivan stav prema obitelji. Međutim promijenili su se uvjeti. U proteklih stotinu godina obitelj se radikalno promijenila.

CULTURAL LAG

Tehnološke i materijalne promjene brže su od promjena naših nazora i vrijednosti. Kultura zaostaje iza tehnologije. Ideja o postojanju kulturalnog zaostatka (cultural lag) razvijena je u radovima W. Ogburna, (W.Ogburn,

Društvena promjena, 1920). G.P. MURDOCK

Po njegovoj klasifikaciji tipova obitelji, koja odražava uobičajen moderni stav prema obitelji, jezgra obitelji je nuklearna obitelj. To je obitelj koju sačinjavaju

muž i žena te njihovi maloljetni potomci. Riječ nuklearna ovdje dolazi od latinske riječi nucleus - jezgra, jer je zamišljao da u koncentričnim krugovima oko takve jezgre postoje sve slabiji oblici porodičnih veza: proširena obitelj.

Smatra da je nuklearna obitelj univerzalna, jer je par monogamnih roditelja pretpostavka braka, brak je temelj reprodukcije, zaštite i odgoja djece. Takva

nuklearna obitelj povezuje se srodničkim vezama s drugima u porodice, klanove, plemena.

POLIGAMIJA Prvi oblik proširenja obitelji je poligamija, situacija višekratnih i istovremenih

bračnih veza. Dva su oblika poligamije: poliandrija (kada jedna žena ima više muževa) i poliginija (kada muž ima više žena). U Murdockovoj klasifikaciji to je najčešći oblik obitelji. Velika većina

analiziranih društava, 193 od 250 (77,2%) dopušta i ohrabruje poliginiju. Samo 43 (17,3%) društva izričito zabranjuje poliginiju.


WWW.STUDOMAT.BA 93

POLIANDRIJA To je situacija u kojoj je potpuno normalno i poželjno da žena za supruga

izabere više braće (Toda u Indiji) ili živi s bratom uz istovremenu vezu s više muškaraca (Nayara).

Takve situacije Murdock, u klasifikaciji 250 društava i njihovih obiteljskih zajednica, nalazi kod 17,6% društava.

POLIGINIJA Poliginija - mnogoženstvo - je bračna zajednica u kojoj postoji veza jednog muškarca s više žena istovremeno

STVARNOST? U muslimanskim zemljama tek oko 5% brakova su poliginijski brakovi. Tome

vjerojatno doprinose i psihološki problemi (komplicirana emocionalna situacija, miješanja obiteljskih uloga) i socijalne napetosti.Prihvaćanje činjenice da netko ima više žena, uz univerzalno pravilo da se rađa

podjednaki broj dječaka i djevojčica, zapravo znači da netko ostaje bez žene-

OBITELJ SVE MANJA U Sjedinjenim Državama u trideset godina, od 1970. do 2000. prosječan

broj članova obitelji smanjio se od 3,14 na 2,62 člana.

2000. godine 10 posto stanovnika živjelo je u kućanstvima s više od pet članova, a taj postotak je 1970. bio 21 posto.

59 posto kućanstava imalo je 2000. godine jednog ili dva člana- 1970

taj postotak bio je 46 posto

DRUKČIJI TIPOVI OBITELJI Radi se o dugoročnom trendu. U Velikoj Britaniji svega 30 posto obitelji

odgovara slici nuklearne obitelji, 24% su samačka kućanstva, a dodatnih 27% čine parovi bez djece.

PRIMJER ŠVEDSKE Švedska ima sasvim drukčiji tip obitelji. Šveđani se žene manje od ijedne

druge nacije industrijskih društava. Imaju najveći udjel odraslih koji žive sami (20 posto). štoviše veliki dio parova živi van braka (25%) a polovica švedske djece (uspoređeno sa 35 europskog prosjeka) rađaju neudane majke.

Prosječno domaćinstvo u Švedskoj je među najmanjima na svijetu (2,2 člana). Uz to stopa razvoda je među najvišima.D. Popenoe, Raspad obitelji u

švedskoj državi blagostanja, 1991

PATRIJARHALNOST

Prema istraživanjima Hrvatska je zemlja jakih tradicionalnih i patrijarhalnih vrijednosti, osobito glede položaja žena i obiteljskih odnosa. Patrijarhalna obitelj je ona u kojoj muškarci ostvaruju ekonomsku, političku i kulturnu

dominaciju nad ženama i malodobnim članovima obitelji.

PATRIJARHAT ILI RAVNOPRAVNOST? Patrijarhat ne stvaraju biološke razlike između muškaraca i žena već društveni položaj nadređenosti muškaraca.


WWW.STUDOMAT.BA 94

Na primjer, žene u Hrvatskoj čine većinu zaposlene radne snage, ali njihov prosječan prihod je manji. Žene su uspješnije u školovanju ali teže nalaze

posao.. Kulturni obrasci naglašavaju vezanost žena uz obitelj i kuću, kućne poslove (Kinder, Kirche und Küche - djeca, crkva i kuhinja).

ŽENE U PARLAMENTU

Na globalnoj razini žene sačinjavaju 14.3 posto članova (članica!) parlamenta, mada postoje značajne regionalne varijacije. Nordijske zemlje imaju u prosjeku 40 posto zastupnica u zakonodavnim tijelima - Švedska ima najvišu

zastupljenost žena od 45%, a slijede je odmah Danska , Finska i Norveška. Na drugom dijelu spektra su arapske zemlje u kojima samo 4.6 posto u

zakonodavnim tijelima su žene. Latinska Amerika (15,8), Azija (15,6) i Afrika (12,8) nisu izuzete od globalnog trenda. IDEA, prosinac 2002.

SOCIOLOGIJA I POLITIKA

Politika kao predmet društvenih znanosti - političke znanosti, političke

filozofije, povijesti Zašto je politika toliko važna? Paradoks: negativna slika u javnosti (afere, skandali), a u ispitivanjima

javnog mnijenja o važnim osobama u nekoj zemlji političari redovito zauzimaju prva mjesta

ŠTO JE POLITIKA?

1. nastojanje oko dobrog života u zajednici

2. umijeće razboritog vladanja (državništvo) 3. sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa (umjetnost mogućeg)

4. težnja za moći, nametanje svoje volje drugima

WEBER O POLITICI

U nedovršenom djelu Gospodarstvo i društvo Weber politiku određuje kao "težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći

između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive."

WEBER O BIROKRACIJI

“U modernoj državi, u kojoj se vlast ne izražava ni u parlamentarnim govorima ni u proglasima monarha, nego u vršenju uprave u svakodnevnom životu, stvarna vlast nalazi se nužno i neizbježno u rukama činovništva, kako

vojnog tako i civilnog.”

… O NJEZINOJ MOĆI Nadmoć birokracije, neosobna pravila, hijerarhija, instrumentalna

racionalnost “Kad je jednom uspostavljena, birokracija spada u društvene strukture koje je

najteže razoriti. Birokracija je ono specifično sredstvo pomoću kojeg se


WWW.STUDOMAT.BA 95

zajednička akcija pretvara u racionalno uređenu društvenu akciju. Ondje gdje je birokratizacija uprave jednom potpuno provedena, stvoren je oblik odnosa

vlasti koji je praktično nesalomljiv.”

… NJEZINOJ OPASNOSTI “Glavno pitanje nije kako možemo pomoći ili ubrzati taj razvitak [birokratizacije], već što možemo suprotstaviti tom stroju da bismo spasili

ostatak čovječanstva od tog mrvljenja ljudske duše do ove apsolutne prevlasti birokratskih životnih ideala”.

… POLITICI I POLITIČARIMA

"Politika kao poziv" (1918) – dva tipa političara: oni koji žive za politiku i oni koji žive od politike Osobine političara: 1. strast – strastvena odanost nekoj “stvari”, 2. osjećaj

odgovornosti – etika uvjerenja i etika odgovornosti, 3. sposobnost dobre procjene

POLITIČKA SOCIOLOGIJA Duverger – znanost o državi i znanost o vlasti i autoritetu

Bottomore – politička moć u društvenom kontekstu Glavni predstavnici: Marx, Tocqueville, Weber, Pareto i Michels Suvremeni: Lipset i Duverger

TRI SMJERA RAZVOJA

Tri paradigme – demokratska, elitistička i klasna Demokratski smjer – Tocqueville, Weber, Schumpeter, Dahl Elitistički smjer – Pareto, Mosca, Michels, Wright Mills

Marksistički smjer – Marx, Lenjin, Gramsci, Althusser

MOĆ ISKUSTVO MOĆI

Svakidašnje iskustvo: 1. pojedinac ne može uvijek raditi što želi jer se tome opiru drugi, 2. neki znaju da mogu druge navesti da rade ono što oni žele - snagom, novcem, položajem, lukavstvom, 3. obični ljudi vide da postoje “oni

gore” koji odlučuju, koji “povlače konce”, 4. svakom je očito da su neke institucije moćne, da njihove odluke slušamo, da činimo ono što one traže

POJAM MOĆI Hobbes – moć čovjeka čine "sredstva kojima on trenutno raspolaže radi dobijanja nekog budućeg vidljivog dobra“; prirodna (sposobnosti) i

instrumentalna (sposobnosti+okolnosti) moć – moć države Weber – "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci

uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima“

SHVAĆANJA MOĆI

1. supstancijalistička i relacionistička shvaćanja moći: moć kao supstanca (sposobnost ili sredstvo) i moć kao određeni odnos između ljudi


WWW.STUDOMAT.BA 96

2. moć kao mogućnost postizanja cilja i moć kao sposobnost nametanja svoje volje drugima (Weber)

PRISTUPI ANALIZI MOĆI

Pluralistički pristup – društvo pluralističko, interesne grupe, Dahl, Tko vlada – proces odlučivanja, raspodjela moći

Elitistički pristup – koncentracija moći u rukama elite; Wright Mills,

Elita vlasti – oligarhijska elita: politička, vojna, ekonomska Marksistički pristup – politička moć izraz socijalne dominacije koju

ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje

TRI LICA MOĆI Prvo lice – moć kao odlučivanje, Dahl – proces odlučivanja u New Havenu

Drugo lice – moć kao postavljanje dnevnog reda, Bachrach i Baratz – “Dva lica moći”, “odlučivanje neodlučivanjem” Treće lice – moć kao duhovna kontrola i manipulacija, Lukes

OBLICI MOĆI

Machiavelli – lav i lisica, snaga i lukavost

prisila – izdavanje autoritativnih zapovijedi uz prijetnju ili upotrebu sile, 2. utjecaj - sposobnost uvjeravanja idejama ili novcem (mediji, interesne

grupe), 3. manipulacija – sposobnost upravljanja ljudskim ponašanjem, neosjetnog navođenja (spin-doktor)

Joseph Nye, Paradoks američke moći (2003) meka i tvrda moć (hard and

soft power)

IZVORI MOĆI M. Mann, Izvori socijalne moći, 4 neovisna izvora: 1. ekonomski - kontrola nad sredstvima za

proizvodnju, 2. ideološki - moć nad idejama i uvjerenjima, 3. politički - na djelatnosti države, 4. vojni - na uporabi fizičke sile

Poljska 1980-ih – sindikat Solidarnost, Katolička crkva

OGRANIČAVANJE MOĆI

6 strategija: 1. neutraliziranje moći – sredstva: konstitucionalizam i legalizam -

rastvaranje političke moći u pravne odnose i forme, inzistiranje na pravnoj proceduri. Najstarija i najprihvaćenija strategija – nalazimo je od Lockea, Montesqueua, Kanta do suvremene proceduralne demokracije

2. smanjivanje opsega moći – sredstvo: smanjivanje ovlasti i funkcija države – reduciranje funkcija države, prenošenje njezinih ovlasti i funkcija na društvo kao sferu slobodne i spontane razmjene. Koncepcije minimalne, ograničene,

legalne države 3. kontrola upotrebe moći – sredstva: opozicija i javnost - nadzor

vlastodržaca i razotkrivanje zloupotreba moći. Pretpostavke - sloboda govora i tiska, imunitet zastupnika 4. raspodjela moći – sredstva: horizontalna dioba vlasti između izvršne,

zakonodavne i sudske te vertikalna podjela nadležnosti između centralne i


WWW.STUDOMAT.BA 97

lokalne vlasti, odn. federalne države i federalnih jedinica (federalizam); dekoncentracija i decentralizacija moći

5. disperzija moći – sredstvo: organizacijski i socijalni pluralizam, stvaranje mnoštva konkurirajućih centara moći, pravnim priznanjem slobode

organiziranja, te zakonskim ograničenjem korištenja monopolskog položaja nad nekim izvorom moći. Dahlova ideja poliarhije – različite grupe kontroliraju resurse za stjecanje političke moći (novac, status, znanje), ali

svaka kontrolira tek mali dio 6. uravnoteživanje moći – sredstvo: zaštita i predstavništvo manjina i politički depriviranih, pozitivna diskriminacija – manjinske i ženske kvote

DRŽAVA

VLAST I DRŽAVA 1. oblici i institucije upravljanja; 2. upravljači; 3. društveni odnos

zapovijedanja i poslušnosti Weber – izgled da će se određena grupa pokoriti naredbama, izvršiti

zapovijed; vlast po sili konstelacije interesa i vlast po sili autoriteta Politička vlast i država

ODREĐENJE DRŽAVE Weber: sila kao specifično sredstvo države - država je zajednica koja ima

monopol nad legitimnom upotrebom sile na određenom teritoriju

Prelot – elementi države: veliko stanovništvo, teritorijalna osnova i politička vlast kao kreativni elemenat, neosobni karakter vlasti

OBILJEŽJA DRŽAVE

1. Suverena vlast – apsolutna i neograničena 2. Javna institucija – javna i privatna sfera 3. Legitimna vlast – odluke se prihvaćaju jer se podrazumijeva da su donijete

u javnom (općem) interesu 4. Sredstvo dominacije – monopol sile 5. Teritorijalna zajednica – nadležnost geografski određena, tko živi unutar

granica

TEORIJE DRŽAVE evolucionističke koordinacijsko-funkcionalističke: mozak društva –

regulacija liberalno-individualističke: instrument sigurnosti i sustav moći, Hayek i

Nozick pluralističke: aktivno društvo (interesne grupe) i reaktivna država marksističke: instrumentalističke (Miliband) i strukturalističke (Offe)

institucionalno-etatističke: autonomija države (Nordlinger), interes aparata

ANARHIZAM I DRŽAVA “Uloga države je uvijek ista: ograničiti pojedinca, ukrotiti ga, potisnuti i

potčiniti” – Max Stirner


WWW.STUDOMAT.BA 98

“Nikakve stranke, nikakve vlasti, apsolutna sloboda čovjeka. To je u tri riječi naše društveno i političko uvjerenje.” – P.-J. Proudhon

FAŠIZAM I DRŽAVA

“Sve za državu, ništa protiv države, ništa izvan države” – Giovanni Gentile

“Za fašizam je sve u državi i ništa ljudsko ili duhovno ne postoji i nema

vrijednost izvan države. U tom je smislu fašizam totalitaran, a fašistička država, sinteza i jedinstvo svih vrijednosti, tumači, razvija i vlada cijelim narodnim životom. Država je svijest i volja naroda, prava realnost

individue” – Mussolini

DRŽAVA I DRUŠTVO pet oblika države prema ulozi u društvu: 1. minimalna: načelo neupletanja, A. Smith

2. razvojna: modernizacija - Japan (Meiji), Njemačka (Bismarck), "azijski tigrovi"

3. socijaldemokratska: načelo pravde – uklanjanje siromaštva i smanjivanje nejednakosti 4. kolektivistička: ekonomija pod državnom kontrolom (komandne ekonomije)

5. totalitarna: sveopći državni nadzor (od ekonomije do obitelji) THOMAS MARSHALL: TEORIJA GRAĐANSTVA

tri razdoblja prava građanstva: 1. građanska prava – individualna sloboda (sloboda kretanja, jednakost

pred zakonom) - 18. st. 2. politička prava – sudjelovanje u politici (pravo glasa) - 19. st. 3. socijalna prava – minimalni status (socijalna pomoć, školstvo,

zdravstvo) - 20. st.

FAZE RAZVOJA DRŽAVE apsolutistička država: neosobna ali staleška vlast, Fridrik II. "Ja

sam samo sluga države"

liberalna konstitucionalna država: ustavna ograničenja moći države, osobna prava

demokratska država: proširenje prava glasa

socijalna država: socijalna sigurnost stanovništva, Bismarck i Disraeli, New Deal

minimalna jaka država: smanjivanje socijalnih prava i jačanje represivnih aparata, tačerizam

LEGITIMNOST DRŽAVE Weber: država kao posjednik monopola sile mora biti legitimna; tri tipa legitimne vlasti

Tradicionalna – svetost tradicije, monarhije Karizmatska – osobine vođe, diktature

Legalno-racionalna – neosobna pravila, moderne pravne birokratske države


WWW.STUDOMAT.BA 99

KRIZA LEGITMNOSTI J. Habermas: kriza legitimnosti suvremene države – sukob između

logike kapitalističke akumulacije i demokratskih zahtjeva za većom sigurnošću i pravima

Izbor: ili odbiti narodne zahtjeve i izgubiti legitimnost ili riskirati ekonomski slom

Neoliberalna politika i kriza legitimnosti

GLOBALIZACIJA I DRŽAVA

ekonomska globalizacija i kriza države

Kenichi Ohmae, Kraj nacionalne države, 1995. – globalna tržišta i kulturno približavanje, nemoćne nacionalne države i moćne

transnacionalne korporacije John Gray, Lažna zora, 1998. – i korporacije i države u situaciji velikih

rizika i neizvjesnosti, dvije važne funkcije države: 1. zaštitna funkcija zbog anarhije globalnog tržišta, 2. kontrola nad prirodnim resursima (nafta, voda)

DEMOKRACIJA

Churchill: "Demokracija je najgori poredak, izuzevši sve druge."

Dahl: demokracija i poliarhija, obilježja poliarhije: 1. birani dužnosnici, 2. slobodni i pošteni izbori, 3. sloboda izražavanja, 4. pristup alternativnim izborima informiranja, 5. autonomija udruženja, 6.

sveobuhvatno građansko pravo

TOTALITARIZAM fašistički i komunistički poretci C. Friedrich i Z. Brzezinski, Totalitarna diktatura i autokracija, 1956.

obilježja: 1. službena ideologija, 2. jednostranačka država, 3. monopol nad oružanom silom, 4. monopol nad sredstvima masovnih komunikacija, 5. sustav policijskog terora, 6. državna kontrola nad

gospodarstvom

AUTORITARIZAM autoritarni poretci – tradicionalne monarhije, vojne diktature,

autokracije obilježja: 1. nema službene ideologije, 2. postoji ograničeni pluralizam,

3. vlast se ograničava na gušenje političke slobode i suzbijanje opozicije, pa može biti krajnje represivna – teror i tajna policija

ANTIČKA DEMOKRACIJA Polis, skupština svih građana, odlučuje o svemu

Naizmjence svi i vladaju i pokoravaju se. Sloboda u jednakosti. Ždrijebom se izabiru položaji u vlasti, nitko ne može više puta obavljati dužnosti, osim vojničkih, a službe traju kratko i plaćene su


WWW.STUDOMAT.BA 100

ARISTOTEL Vlada mnoštvo i što većina odobri, to postaje svrhom i onim što je

pravedno. Vladavina siromašnih

“Dok se vladavina nekolicine [aristokracija] određuje plemenitim rodom, bogatstvom i naobrazbom, značajke pučke vladavine čine se opreka

tima: prostoća podrijetla, siromaštvo, neobrazovanost”.

ROUSSEAU “Istinska demokracija” zahtijeva tri uvjeta koja se u modernom društvu

ne mogu ispuniti: 1. veoma malu državu u kojoj se “narod može lako okupiti”, 2. “veliku izjednačenost u položaju i bogatstvu”, 3.“veliku

jednostavnost običaja”. “Tako savršena vlast nije za ljude”. “Da postoji narod bogova, u njemu

bi se demokratski upravljalo”.

TOCQUEVILLE – ŽIVOT Pariz 1805.

Aristokratska obitelj, otac gradonačelnik Verneuila, diplomirao pravo 1826, pomoćni sudac u VersaillesuoGustave de Beaumonta, od svibnja 1831. do veljače 1832. borave u Americi - američki kazneni sustav

1835. prvi dio Demokracije u Americi, 1840. drugi dioo1837. vitez Legije časti, 1839. zastupnik, 1841. član Francuske akademije o1848. član

Ustavotvorne skupštine, 1849. ministar vanjskih poslova; tuberkoloza, 1851. povlači se iz politike zbog državnog udara Napoleona III.

Stari režim i Revolucija, 1856.

Smrt, Cannes, 1859.

TOCQUEVILLE – MOĆ PREDVIĐANJA "Danas na svijetu postoje samo dva velika naroda… Rusi i Angloamerikanci. Oba su ova naroda odrasla u tami, pa su najednom, dok su pogledi ostalih ljudi bili drugamo upravljeni, zauzeli prvo mjesto među drugim nacijama, a

svijet je gotovo u isto vrijeme doznao i za njihovo rođenje i za njihovu veličinu. Svi su ostali narodi, čini se, otprilike dosegli granice što im ih je priroda

zacrtala, pa ih sada još samo moraju sačuvati; no ova su dva naroda u porastu: svi ostali su zastali ili napreduju tek uz tisuću napora; samo oni lakim i brzim korakom koračaju putem kojemu oko još ne može nazrijeti kraj.

Amerikanac se bori protiv prepreka koje pred njega postavlja priroda; Rus se uhvatio u koštac s ljudima. Jedan se s pustoši bori barbarstvom, drugi protiv

civilizacije opremljene svim svojim oružjem: zato Amerikanac svoja osvajanja izvodi oračevim ralom, a Rus svoja uz pomoć vojničkoga mača. Da bi postigao svoj cilj, prvi se oslanja na osobni interes i dopušta snazi i razumu pojedinca

da djeluje bez ičijeg upravljanja. Drugi na neki način u jednome jedinom čovjeku usredotočuje svu društvenu moć. Jednome je glavno sredstvo djelovanja sloboda, a drugome ropstvo. Polazište im je različito, putevi

drugačiji; pa ipak, kao da neki skriveni naum Providnosti svakoga od njih dvojice poziva da jednoga dana u ruke uzme sudbinu jedne polovice svijeta."

(Demokracija u Americi, 1835)


WWW.STUDOMAT.BA 101

TOCQUEVILLE – DEMOKRACIJA Demokracija stalni razvoj jednakosti uvjeta, nezaustavljiv, univerzalan i

nedostupan ljudskoj moći, djelo same providnosti, htjeti zaustaviti

demokraciju, čini se kao borba protiv samog Boga Opasnost demokratskog despotizma, tiranija nad pojedincem, “svi

jednaki, ali svi robovi” Amerika – udruge, decentralizacija, pluralizam, sloboda tiska. ALI: "Ne

poznajem zemlju u kojoj, općenito uzevši, vlada manja duhovna

samostalnost i manja istinska sloboda raspravljanja nego u Americi."

MODERNA DEMOKRACIJA Moderna demokracija kao liberalna predstavnička demokracija Liberalni element: slobode i prava pojedinca, ograničenja vlasti i

autonomija civilnog društva Predstavništvo: demokracija u velikoj državi, izbor najboljih upravljača Demokratski element – narodna suverenost

POLITIČKA PARTICIPACIJA A. Lincoln 1863. "government of the people, by the people, for the

people" "vladavina od naroda" – ideja političke participacije arod - načelo isključivanje i uključivanja

narod kao skup politički jednakih osoba

OBLICI PARTICIPACIJE Lester Milbrath, Politička participacija, 1965. tri kategorije: 1. apatični

(ne sudjeluju), 2. gledatelji (sudjeluju uglavnom u izborima), 3.

gladijatori (sudjeluju u brojnim oblicima) Razlike među gladijatorima – prosvjednici, aktivisti u lokalnoj zajednici,

stranački aktivisti

OGRANIČENJA PARTICIPACIJE Dahl, Predgovor ekonomskoj demokraciji, 1985 – nejednakost u

resursima kao izvor političke nejednakosti Razlike u obrazovanju, zanimanju, financijskoj moći i pristupu

organizaciji Novac - glavni izvor političke nejednakosti

PREDSTAVNIŠTVO "vladavina za narod" – ideja predstavništva Predstavnici: izabranici naroda i kontrolori upravljača, upravljačka elita

Rousseau: “Engleski narod misli da je slobodan. Ali grdno se vara. On je slobodan samo u vrijeme izbora za članove Parlamenta. Čim su oni izabrani, on ponovo postaje rob i ne znači ništa. Načinom korištenja

kratkih trenutaka svoje slobode, on pokazuje da je zaslužio da je izgubi.”

PREDSTAVNICI KAO ELITA


WWW.STUDOMAT.BA 102

Michels: željezni zakon oligarhije – vlast izabranih (predstavnika) nad onima koji su ih izabrali (narodom)

Weber: u industrijskim društvima s masovnim strankama plebiscitarna demokracija s vođom

Schumpeter: demokratska metoda – izbor vođa, demokracija je vladavina političara

Downs: ekonomska teorija demokracije, političko tržište – političari i

birači

DEMOKRATIZACIJA S. Huntington, Treći val, 1990. valovi demokratizacije: 1. od 1828. (SAD) do 1926, demokratizacija

prava glasa za muškarce i uspostava odgovornosti vlade parlamentu, 2.

od 1943. (Italija, Z. Njemačka) do 1962 (1960. Nigerija), 3. od 1974. (Portugal i Grčka, Španjolska 1979), ist. Europa 1989-91.

reverzibilni valovi: 1922- 1942. i 1958-1975. činitelji demokratizacije: demokratsko iskustvo, razina ekonomskog

razvoja, povoljne međunarodne okolnosti

DEMOKRATSKA TRANZICIJA

rušenje totalitarnih sustava i prijelaz u demokraciju

Gorbačov – perestrojka i "demokratske revolucije", nove demokracije (demokrature)

tri faze demokratske tranzicije u Hrvatskoj: faza federalne transformacije, 1989-1991; faza autoritarizma i privatizacije, 1992-1999; faza demokratske konsolidacije, od 2000.

BUDUĆNOST DEMOKRACIJE

Dahl, Demokracija i njezini kritičari, 1989. – dva preobražaja: polis i nacionalna država. Treći preobražaj – širenje demokracije unutar (korporacije) i izvan nacionalne države - nove tehnologije (Internet) daju

mogućnost elektroničke, direktne demokracije s potpunom i učinkovitom participacijom.

Teledemokracija, elektronička demokracija

RAZARANJE NARODA G. Sartori, Homo Videns (1998)

U masovnom društvu građanin gubi znanja i sposobnost spoznaje. Od homo sapiensa postaje homo videns, čovjek koji mišljenje zamijenjuje

slikom. Jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, ali ni milijun slika ne može dati niti jednu ideju. Televizija znači zatvaranje pred ekranom, gubljenje veze s drugima, a računalo osamljivanje.

SAD - 70 mil. nepismenih, Italija - 62% ne čita ni sportske novine Teledemokracija je kraj demokracije kao vlasti aktivnog i upućenog

građanstva

GLOBALIZACIJA I DEMOKRACIJA 1. koncentracija ekonomske moći pa i političke moći u korporacijama. U

Trećem svijetu izbjegavaju demokratsku kontrolu, nejednakosti se povećavaju


WWW.STUDOMAT.BA 103

2. moć prelazi u međunarodne organizacije a demokracija ostaje unutar nacionalne države. Te organizacije su preslabe da nadziru globalni

kapitalizam ili su njegovi instrumenti (MMF, WTO) D. Held: kozmopolitska demokracija - proširenje demokratskih formi i procesa

iznad teritorijalnih granica jačanjem EU i UN, te ograničenjem demokratskog deficita od kojeg pate

SVJETSKA DEMOKRATSKA VLADA? Pretvaranje UN u svjetsku vladu? UN proizvod svojih članica, može ono

što one hoće, posebno 5 stalnih članica VS. UN je ograničena na

održavanja mira i sigurnosti - nadmoć SAD (Irak) Opća skupština: svaka država jedan glas, usvaja rezolucije, važne

dvotrećinskom većinom, ali karakter preporuka

Vijeće sigurnosti: 15 članica očuvanje svjetskog mira i sigurnosti, 5 stalnih članica ima pravo veta, 10 ostalih svake dvije godine bira Opća skupština

Glavni tajnik, radi zajedno s Vijećem sigurnosti

DEMOKRATSKI DEFICIT EU Demokratski deficit znači nedostatak odgovornosti izvršnih tijela

predstavništvu ili neadekvatne mogućnosti za participaciju. Kako funkcionira EU?

1. Europska komisija - predsjednik i povjerenici na 4 god., predlaže zakonodavstvo, provođenje ugovora i politike. 2. Vijeće ministara

vanjskih poslova - donosi odluke: važne jednodušno, ostale kvalificiranom ili običnom većinom. 3. Europsko vijeće - šefovi vlada i ministri vanjskih poslova te dva povjerenika, strateško vodstvo. 4.

Europski parlament - izabrani članovi iz država članica, ima mogućnost odbijanja budžeta i Komisije

ASPEKTI DEFICITA Tri aspekta demokratskog deficita EU: 1. institucionalni ili parlamentarni deficit, nedostatak kontrole Europskog

parlamenta nad ovlastima prenesenim na EU 2. deficit posredujućih strukture, odsustvo izvornih europskih stranaka i medija

3. deficit europskog građanstva (lokalni izbori i izbori za europski parlament)

IZBORI

PROUČAVANJE IZBORA Pristupi izborima u društvenim znanostima Politologija – institucije i utjecaj političkih činitelja na izborno

ponašanje

Ustavno pravo – sustav i zakonodavstvo


WWW.STUDOMAT.BA 104

Sociologija – birači, izborno ponašanje i socijalni činitelji

DEMOKRACIJA I IZBORI Montesquieu, Duh zakona, 1748. – u demokraciji narod ostvaruje svoju

suverenost "pomoću svojih glasova koji izražavaju njegovu volju"

Schumpeter, 1944.: demokracija kao metoda izbora vođa, slobodno natjecanje za glasove birača, osnovna funkcija glasanja stvaranje vlade, funkcije: oblik participacije i osiguranja legitimnosti izabranima i

sustavu

TEORIJA RACIONALNOG IZBORA

A. Downs: ekonomska teorija demokracije – ekonomsko i političko tržište, cilj: poduzetnici – profit a političari – vlast, roba – programi i

politike, ekonomski čovjek – politički čovjek, političari i birači kao racionalni sudionici

Teorija racionalnog izbora: racionalno ponašanje birača – slijede svoje

interese; racionalni birač nastoji maksimirati vlastitu dobit, glasa za stranku koja mu može donijeti najviše ako pobijedi

ZAŠTO SU IZBORI VAŽNI? Narod se konstituira u izborima Mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima

Izravan utjecaj na oblikovanje elite, izravno ili neizravno određuju sastav zakonodavne i izvršne vlasti

Sredstvo legitimiranja poretka, pribavljanjem aktivnog pristanka

građana

GLASOVANJE Izlazak birača na izbore pokazuje 1. njihovu zainteresiranost za predstavništvo te 2. indirektno pokazuje njihovu političku jednakost koja je u

snažnoj korelaciji sa njihovim socijalnim obilježjima i statusom – visok postak izlaska znači veći stupanj jednakosti u participaciji time i veću političku jednakost, a nizak stupanj sugerira postojanje nejednakosti u

participaciji te time političke nejednakosti

TKO GLASUJE "Muškarci glasuju više od žena; obrazovaniji više od manje obrazovanih; gradsko stanovništvo više od seoskog; oni između 35 i 55 godina starosti više od mlađih i starijih; oženjeni i udane više od neoženjenih i neudanih; oni s

višim društvenim statusom više od onih s nižim; članovi organizacije više od onih koji to nisu.“ (S. M. Lipset, Politički čovjek, 1960)

TKO APSTINIRA I ZAŠTO? 1. obilježja osobe: žene, mlađe i starije osobe, manjih prihoda, nižeg

društvenog statusa, slabije integriranosti u različite skupine i zajednice


WWW.STUDOMAT.BA 105

(obitelj, crkva, sindikati, profesionalne udruge), politički neaktivne i nezainteresirane, radikalnijeg i ekskluzivnijeg životnog svjetonazora

2. obilježja države: pravna – neprisilnost glasovanja, složenija registracijska pravila, većinski izborni sustav, predsjednički sustav vlasti, niža razina

izbora; socijalnoekonomska - niža razina razvoja, brojnije stanovništvo, nerazvijena demokratska kultura

ZEMLJE VISOKE I NISKE APSTINENCIJE Najviša apstinencija u Europi je u Švicarskoj, u kojoj je na 14

parlamentarnih izbora od 1945. do 2002. apstiniralo prosječno 43,5%

birača. RAZLOZI: federalno uređenje (kantonizacija) koja smanjuje važnost saveznih institucija, te tradicija “referendumske demokracije”. SAD u istom razdoblju 33,5%

Nisku apstinenciju ima Italija, Belgija, Luksemburg (sve imaju obvezatno glasovanje), te Austrija, Island, Njemačka, Švedska i Danska

SOCIJALNA OBILJEŽJA I POLITIČKE PREFERENCIJE

Političke preferencije ovise o socijalnim obilježjima, osoba misli politički

kakva je socijalno Izborna odluka za neku političku opciju (osobu, stranku) društveno je

uvjetovan proces Utjecaj socijalnih činitelja: klase, religije, dob, spol, etnička pripadnost i

dr.

KLASNI POLOŽAJ I GLASOVANJE Indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks) – odnos klasnog položaja

pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja za lijeve ili desne stranke

Predsjednički izbori u Francuskoj 1988. - 2/3 poslovnih ljudi,

stručnjaka i farmera za J. Chiraca, a 70% manualnih radnika za F. Mitterranda

Izbori 1992. u Britaniji - 41 posto kvalificiranih radnika za

konzervativce, a samo 39 posto za laburiste. Ali u izborima 1997. više od 1/4 glasača iz srednjih klasa za Blairove laburiste, a 2001. čak jedna

trećina RAZLOZI OPADANJA KLASNOG GLASOVANJA RADNIKA

Opadanje korelacije između klasnog položaja i glasačkog ponašanja i promjene u klasnoj strukturi razvijenih društava

Opadanje broja manualnih radnika, a rast broja pripadnika srednjih klasa (bijelih ovratnika)

Ekonomski rast i promjene životnog stila manualnih radnika,

mogućnost uživanja u stilu srednje klase, slabljenje veza s "njihovim" strankama

RELIGIJA I BIRAČKO PONAŠANJE U Italiji jaka podrška demokršćanima do raspada stranačkog sustava

nakon otkrića masovne korupcije


WWW.STUDOMAT.BA 106

U Nizozemskoj i Njemačkoj uočena korelacija između religijske pripadnosti i glasovanja za religiozne stranke

U protestantskim zemljama – Australiji, Veliko Britaniji i SAD – katolici bili skloniji glasovati za laburiste (demokrate), razlozi: njihova etnička i

klasna podređenost, trend opada zbog stavljanja na dnevni red pitanja kao što su abortus

SPOL I GLASOVANJE Žene su tradicionalno više podupirale desne stranke, taj trend opada,

više u Britaniji i SAD, nego u zemljama s katoličkim naslijeđem

(Francuska, Italija i Njemačka). U SAD u 1990-ima više za demokratske nego za republikanske predsjedničke kandidate

Promjena trenda – veći interes za socijalne i obrazovne programe, a

manji za vojne

DOB I IZBORNO PONAŠANJE istraživanja pokazuju da stariji ljudi više glasuju za konzervativne

stranke je li ta tendencija rezultat dobi ili drugih činitelja (npr. demografskih

trendova ili klasne strukture – dominacije u toj kategoriji, žena i pripadnika srednjih klasa).

ETNIČKA I REGIONALNA PRIPADNOST Etnička i regionalna pripadnost negdje značajno utječu na biračko

ponašanje

U Belgiji glavne stranke podijeljene prema etničkom rascjepu (flamansko-valonska podjela)

U Španjolskoj jake regionalne stranke

IZBORNI SUSTAV I PONAŠANJE

Smanjivanje dobi za dobivanje pravo glasa, promjene granica izbornih okruga (gerrymander)

Duvergerov zakon - razmjerni sustav potiče višestranačje, sustav

relativne većine dvostranačje mehanički efekti – sustav relativne većine mehanički šteti trećoj stranci psihološki efekti – stvara utisak da kandidati manjih stranaka nemaju

šanse, “korisno” glasovati za glavne stranke

POLITIČKE STRANKE

VAŽNOST STRANAKA Središnja institucija zapadnih političkih sustava: kako bi se bez njih

provodili izbori, kako bi djelovao parlament, kako bi se osigurala veza


WWW.STUDOMAT.BA 107

birača i vlasti, kako bi se oblikovale političke elite, kako bi se uopće organizirao politički život?

Element definicije moderne demokracije – višestranačka demokracija. Demokracija razumijeva natjecanje programa a ne osoba, politika a ne

individualnih stajališta

ŠTO JE STRANKA?

Dobrovoljno političko udruženje građana s trajnom organizacijom uspostavljeno radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja političke volje građana, izbora kandidata za javne dužnosti,

formuliranja i razradbe političkih programa i druge aktivnosti Stranka je instrument utjecaja građana (kao birača i pripadnika

različitih socijalnih skupina) u političkom procesu, provođenja politike koja je dobila izbornu podršku, održavanja komunikacije između političke elite i građana i priskrbljivanja masovne podrške sustavu

ELEMENTI STRANKE

4 temeljna elementa: 1. težnja za vlašću 2. organizacija

3. ideologija 4. predstavljanje interesa društvenih grupa

TEŽNJA ZA VLAŠĆU težnja za obnašanjem vlasti razlikuje stranke od interesnih grupa

(sindikati, crkve) Središnja, regionalna i lokalna vlast (nacionalne i regionalne

stranke – HDZ i SDP, IDS)

ORGANIZACIJA

M. Duverger razlikuje 4 tipa stranačke strukture:

1. odbor – liberalne i konzervativne stranke (SAD); 2. sekcija (ogranak) – socijaldemokratske, aparat, unutarnja

demokracija, kongres; 3. ćelija – komunističke; 4. milicija – fašističke

ŽELJEZNI ZAKON OLIGARHIJE R. Michels, Sociologija stranaka u modernoj

demokraciji (1911) - “Tko kaže organizacija, kaže sklonost k oligarhiji” Za demokraciju treba organizacija i vodstvo, iz

organizacije nastaje aparat, njemu trebaju oni koji ga poslužuju i vode, oni nastoje da se učvrste i utječu na one koji su ih izabrali, mase obožavaju vođe i odustaju od svoje političke volje i mišljenja.

Otud temeljni sociološki zakon stranaka: “Organizacija je majka vladavine izabranih nad biračima, opunomoćenih nad opunomoćiteljima, delegiranih nad onima koji ih

delegiraju”.


WWW.STUDOMAT.BA 108

IDEOLOGIJA ideologija se izražava kroz program lijeve i desne stranke – kriterij

jednakosti N. Bobbio, Desnica i ljevica – podjela doktrina i stranaka (pokreta)

prema kriteriju jednakosti i slobode: 1. krajnja ljevica – egalitarni i autoritarni, 2. umjerena ljevica – egalitarni i

slobodarski, 3. umjerena desnica – neegalitarni i slobodarski, 4. krajnja

desnica – antiegalitarni i autoritarni

PREDSTAVLJANJE INTERESA

zastupanje interesa klasa i slojeva – konzervativne – izvorno aristokracija i krupni veleposjednici, liberalne stranke – srednje klase,

socijalističke (radničke) stranke radništvo zastupanje nacionalnih zajednica i etničkih grupa – Belgija, BiH,

Španjolska

FUNKCIJE STRANAKA

1. intelektualno-ideološke: definiranje ciljeva, programa i politika 2. mobilizacijske: mobilizacija potpore – izborne kampanje, stranačka organizacija

3. predstavničke: predstavljanje ideja, stajališta i interesa 4. upravljačke: regrutacija i obučavanje elite, organiziranje vlasti, obnašanje vlasti

NASTANAK STRANAKA

M. Duverger – dva puta nastanka: odozgo – parlamentarnim putem i odozdo – izvanparlamentarnim putem 1. parlamentarni put – povezivanje zastupnika - konzervativne i liberalne

stranke 2. izvanparlamentarni – instrument utjecaja interesnih grupa (sindikati, crkva) – laburisti – ideološki homogenije, discipliniranije

TIPOVI STRANAKA

M. Duverger: 1. kadrovske (konzervativne i liberalne) – usko biračko tijelo, 2. masovne (socijaldemokratske) – opće pravo glasa

S. Neumann: 1. liberalna predstavnička, 2. demokratska integrativna -

socijaldemokrati, 3. apsolutistička integrativna (fašisti, boljševici), totalna integracija

TIPOVI STRANAKA – RAZVOJ Otto Kirchheimer: "catch-all" stranka - CDU

Klaus von Beyme: 3 razdoblja stranaka: 1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka (s općim pravom glasa), 2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all), 3. razdoblje profesionalnih biračkih stranaka –

profesionalizacija vodstva, gubljenje članstva, amerikanizacija (komercijalizacija, medijska orijentacija)

KARTELSKA STRANKA R. Katz-P. Mair: 1. elitne stranke, 19.st., 2. masovne stranke 1880-

1960, 3. narodne stranke od 1945, 4. kartelske stranke, od 1970-ih


WWW.STUDOMAT.BA 109

Kartelska stranka: simbioza glavnih stranaka i države, dio države i njezin agent, oligopolizacija političkog prostora, međusobna podjela

državnih sredstava, gubljenje programskih razlika Izaziva nastanak antidemokratskih elemenata, politički cinizam,

antistranaštvo, političku apatiju

STRANAČKI SUSTAVI

prema broju: jednostranački, dvostranački višestranački G. Sartori, Stranke i stranački sustavi (1976): 7 kategorija: 1.

jednostranačje, 2. hegemonijska stranka, 3. predominantna stranka, 4. dvostranačje, 5. ograničeni pluralizam, 6. ekstremni pluralizam, 7. atomizacija

INTERESNE GRUPE

ŠTO SU INTERESNE GRUPE? Interesne grupe su organizirane udruge koje smjeraju utjecati na politiku ili

djelovanja vlade D. Truman: “Interesna grupa označava svaku onu grupu koja, na osnovi jednog ili više zajedničkih stavova, postavlja određene zahtjeve drugim

društvenim grupama u cilju uspostavljanja, održavanja ili proširenja onih oblika ponašanja koji su dopušteni na osnovi tih stavova."

INTERESNE GRUPE I DEMOKRACIJA

A. de Tocqueville, Demokracija u Americi - važnost udruženja za

demokratski život Sposobnost za udruživanje održava američku demokraciju i predstavlja

branu političkom despotizmu Bogatstvo udruženja znači stvaranje pluralizma nužnog za održanje

slobode, sredstva kontrole vlasti i osiguranja protumoći državi u živom

civilnom društvu

PLURALISTIČKA DEMOKRACIJA Demokratski politički poredak pretpostavlja razvijeno pluralističko

civilno društvo sa širokom lepezom neovisnih udruženja i organizacija

Omogućuju djelovanje u raznim oblicima. “Deset ljudi koji govore prave veću buku od deset tisuća ljudi koji šute” (Napoleon)

Grupe su sredstvo zaštite pojedinca od vlasti i instrument njihova

utjecaja na vlast

PREDNOSTI INTERESNIH GRUPA Interesne grupe ojačavaju predstavništvo artikulirajući interese i

unapređujući stajališta koja zanemaruju stranke

Grupe su instrumenti s kojima se utječe na vladu između izbora, potiču raspravu stvarajući bolje obaviješteno javno mnijenje, šire prostor političke participacije stvarajući alternativu tradicionalnoj stranačkoj

politici

KRITIKA INTERESNIH GRUPA


WWW.STUDOMAT.BA 110

1. povećavaju političku nejednakost jačanjem utjecaja bogatih i povlaštenih 2. povećavaju političku fragmentaciju i podjele: zaokupljeni s pojedinačnim i

unapređuju manjinske interese protiv interesa društva 3. obnašaju nelegitimnu moć: vođe nisu javno odgovorne

4. Povećavaju zatvorenost i tajnost procesa odlučivanja: utjecaj kroz pregovaranja i pogodbe 5. čine društva neupravljivim: mogu blokirati vladine inicijative i čine politiku

nedjelujućom, pa legitimno izabrana vlada ne može upravljati 6. pridonose preopterećenosti vlade: povećavaju javnu potrošnju (sindikati), smanjuju poduzetničke potencijale i potiču individualni i društveni

parazitizam

INTERESNE GRUPE, STRANKE I POKRETI Pripadništvo u njima je stvar izbora pojedinaca, a posjeduju neku

formalnu strukturu i organizaciju

Razlikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana, a ne preuzeti ili obnašati vlast

Imaju uski krug interesa i pitanja koja ih zanimaju, a rijetko neki širi program

Razlikuju se od socijalnih pokreta po većem stupnju formalne

organizacije

TEORIJA INTERESNIH GRUPA – BENTLEY

Arthur Bentley, Proces upravljanja (1908) - shvaćanje demokratske politike koje polazi od interesnih grupa. “Kad grupe funkcioniraju na

pravi način, sve funkcionira” Politika je borba grupa za ostvarenje svojih interesa. "Samo društvo nije

ništa drugo nego složena cjelina grupa koje ga čine."

Ponašanje grupa objašnjava cjelokupni politički proces. I vladine agencije, sudovi i zakonodavci mogu se promatrati kao grupe s vlastitim

interesom.

TEORIJA INTERESNIH GRUPA – TRUMAN

David Truman, Upravljački proces (1951) - ukupno individualno vjerovanje i ponašanje objašnjivo članstvom u grupi, članstvo u

različitim interesnim grupama Političke interesne grupe - zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na

državnu vlast - "grupe za pritisak“

Latentne grupe - kad se prekrše pravila igre organiziraju se protiv onih koje su načinile prijestup (javni skandali)

Politička ravnoteža grupa - nijedna nije premoćna zbog preplitanja članstva. Vođe grupa oprezno postavljaju zahtjeve članstvu kako bi izbjegli da članovi moraju birati između lojalnosti jednoj ili drugoj grupi

VRSTE GRUPA – CILJEVI Prema ciljevima djelovanja:

1. grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) - zaštita interesa članova (sindikati, udruge poslodavaca)

2. promocijske (grupe ciljeva ili svjetonazorske) grupe - vrijednosti, ideali, načela (za slobodu spolnog izbora i protiv njega, za ili protiv abortusa)


WWW.STUDOMAT.BA 111

VRSTE GRUPA – STATUS

Prema statusu koji grupa ima u odnosu na vlast: 1. insajderske - otvoren pristup vlasti ili institucionaliziran položaj - sindikati

i udruge poslodavaca; sustav tripartizma (vlada, poslodavci i sindikati) – Austrija i Britanija 2. autsajderske grupe - nemaju ili ne žele imati službeni status

NAČIN DJELOVANJA

1. kanali birokracije – velike ekonomske i profesionalne grupe

2. parlamentarni kanali – lobiranje, profesionalni lobisti 3. kroz političke stranke – financiranje: donacije, izborne kampanje; poslovni

krugovi i konzervativci, sindikati i socijaldemokrati, crkva i demokršćani 4. kroz masovne medije: javne kampanje – apeli, peticije, demonstracije 5. nadnacionalna tijela – kampanje za zaštitu okoliša (npr. Greenpeace).

DRUŠTVENI POKRETI

POSEBNOST POKRETA

Oblik kolektivnog ponašanja u kojemu motivi djelovanja uglavnom

dolaze iz stajališta i težnji njihovih članova Oblik kolektivnog djelovanja usmjeren na društvenu promjenu i

reorganizaciju Mogu imati različite, šire ili uže ciljeve, te različiti stupanj organizacije

POKRETI I SPONTANE AKCIJE Za razliku od spontanih masovnih akcija (ustanak, pobuna), imaju određenu razinu namjeravane i planirane akcije radi priznatog društvenog cilja

POKRETI I STRANKE

Za razliku od političkih stranaka, nemaju čvrstu organizaciju, ali unutar velikih pokreta (radnički, ekološki, feministički pokret) često se

oblikuje nekoliko organiziranih političkih grupa Njihovo djelovanje ne dolazi od odluka i poticaja vodstva, nego proizlazi

iz stavova i aspiracija članstva, koji obično djeluju unutar širokog i

labavog organizacijskog okvira

POKRETI I INTERESNE GRUPE

Za razliku od interesnih grupa, teže ostvarivanju značajnih promjena ili očuvanju bitnih elemenata postojećeg poretka, pa i osvajanju vlasti ili

njezinom zadržavanju


WWW.STUDOMAT.BA 112

TIPOLOGIJA POKRETA Prema socijalnom sadržaju i nositeljima djelovanja: klasni, nacionalni,

rasni, kulturni, vjerski Prema odnosu prema društvenim promjenama: revolucionarni,

reformistički, konzervativni i reakcionarni

FAZE RAZVOJA POKRETA

Istraživači uočavaju 4 faze u životu tipičnog socijalnog pokreta: 1. Nastajanje: polazište ideja da ništa ne valja, rašireno nezadovoljstvo ili svjesna manjina

2. Spajanje: strategija, vođe, okupljanje članstva, kolektivno djelovanje, povezivanje s drugima

3. Birokratizacija: formalna struktura, procedure, slabljenje pokreta ili konsolidacija (Greenpeace) 4. Opadanje: uzroci: postizanje glavnog cilja, slabo vodstvo, oskudni resursi,

neprijateljska okolina

TEORIJA POKRETA – HEBERLE Rudolf Heberle, Društveni pokreti: Uvod u političku sociologiju, 1951 –

"komešanje, nemir među ljudima, nastojanje i kolektivni pokušaj da se

postignu zamišljeni ciljevi, a posebno promjene određenih institucija". Težnja za promjenom temeljni element i kriterij koji ih razlikuje od

interesnih grupa. Postojanje pokreta je simptom nezadovoljstva društvenim poretkom.

SMELSER Neil Smelser, Teorija kolektivnog ponašanja, 1963.

Kolektivno ponašanje je neistitucionalizirani oblik mobilizacije na akciju koja treba ublažiti jednu ili više vrsta društvenih napetosti na temelju nekih općeprihvaćenih vjerovanja

Razlikuje se od utvrđenog, institucionaliziranog ponašanja (institucionalno i kulturno određenog) i od ponašanja u malim grupama (mali broj sudionika, osjećaj osobne kontrole nad područjem djelovanja)

TIPOVI KOLEKTIVNOG PONAŠANJA

Smelser razlikuje 5 tipova kolektivnog ponašanja: 3 oblika socijalne eksplozije i 2 tipa pokreta

1. panika,

2. pomama (masovni hirovi, pomodni valovi, religiozna buđenja), 3. izljev neprijateljstva

4. normativno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita, promjena ili stvaranje normi u ime općedruštvenih uvjerenja, rezultat normativna inovacija (novi zakon, običaj) - pokreti društvene reforme,

“opći društveni pokreti” (radnički pokret, mirovni pokret, feminizam), 5. vrijednosno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita, izmjena

ili stvaranje vrijednosti u ime općedruštvenih uvjerenja: političke i

vjerske revolucije, nacionalistički pokreti


WWW.STUDOMAT.BA 113

ABERLE David Aberle, Pejotl religija među Navajo Indijancima (1966)

definira društveni pokret kao “organizirani pokušaj skupine ljudi da provedu neku promjenu suočavajući se s otporom druge skupine ljudi”.

Pokret se razlikuje od individualnih pokušaja promjene, od djelovanja gomile, te od tehnološke promjene.

S obzirom na usmjerenje (prema pojedincima ili cijelo društvu) i

stupanj promjene (djelomična ili potpuna) razlikuje 4 tipa pokreta: alternativni, spasiteljski, reformatorski, revolucionarni

TIPOVI POKRETA

Alternativni pokreti – ograničene promjene u nekom dijelu

stanovništva, npr. New Age: preobrazba svijesti, biocentrizam, vegetarijanstvo, meditacija; doba Vodenjaka, kraj doba Ribe (kršćanstvo)

Spasiteljski pokreti – radikalna promjena u izabranom dijelu populacije, npr. fundamentalističke kršćanske sljedbe, stjecanje novih

članova, obraćenje kao “ponovno rađanje” Reformatorski pokreti – ograničena promjena u cijelom društvu;

djeluju unutar sustava

Revolucionarni pokreti – temeljna promjena cijelog društva; antisistemski pokreti

TOURAINE

Alain Touraine, Proizvodnja društva, 1973; Glas i pogled, 1978 (prev.

Sociologija društvenih pokreta); Povratak aktera, 1984. Zamisao o samoproizvodnji društva, kako pojedinci i grupe

“konstruiraju, dekonstruiraju i rekonstruiraju društvo” – ideja historiciteta; protiv funkcionalizma i strukturalizma (sustava i struktura), akcijska perspektiva – djelovanje subjekta, sukobi aktera za

postizanje kontrole nad historicitetom

POJAM DRUŠTVENOG POKRETA Koncept društvenog pokreta “u središtu sociologije”. Društveni pokret je "organizirano kolektivno djelovanje putem kojeg se u određenoj konkretnoj

povijesnoj cjelini klasni akter bori za društveno vodstvo nad historicitetom" OBILJEŽJA POKRETA

Pokret obilježava dvostruki odnos: 1. prema protivniku protiv koga se bori, 2. prema cilju za koji se bori

Otud tri bitna obilježja: 1. načelo identiteta – u ime čega se borba vodi, tko smo "mi", 2. načelo suprotnosti – protiv koga se vodi, tko je "drugi", 3. načelo totaliteta – na kojem se terenu borba odvija, gdje se borimo

RAZVOJ DRUŠTVA I POKRETI

Touraine razlikuje tri faze razvoja modernog društva, svakoj odgovara poseban tip društvenog pokreta: 1. Trgovačko društvo - građanski pokret za prava i slobode čovjeka – osnovni

cilj: sloboda 2. Industrijsko društvo - radnički pokret – osnovni cilj: socijalna pravda


WWW.STUDOMAT.BA 114

3. Postindustrijsko društvo - novi društveni pokreti osnovni cilj: samoupravljanje kao pravo na vlastiti način života i kontrola nad svojom

društvenom samodjelatnošću

GIDDENS Anthony Giddens, Posljedice modernosti, 1990. Promjene su značajne, ali nisu prijelaz u novi oblik, nego su posljedica razvoja modernosti: od ranih

razdoblja do sadašnje faze “visoke modernosti”. Nema posve novih pokreta, svi pokreti obilježavaju cijelo razdoblje modernosti, povezani su s nekim od

njezinih bitnih elemenata – “institucionalnih dimenzija modernosti”

DIMENZIJE MODERNOSTI

4 institucionalne dimenzije modernosti: 1. kapitalizam: sustav robne proizvodnje zasnovan na odnosu vlasnika kapitala i najamnih radnika-nevlasnika

2. industrijalizam: strojno zasnovana proizvodnja materijalnih dobara upotrebom neorganskih izvora

3. nadzor: kontrola nad informacijama i društveno nadgledanje i praćenje stanovništva (domena države) 4. vojna moć: kontrola nad sredstvima nasilja (domena države: razvoj vojne

tehnologije, industrijalizacija rata)

DRUŠTVENI POKRETI 4 tipa društvenih pokreta:

1. radnički pokreti: povezani s dimenzijom kapitalizma, kontrola radnih

mjesta preko sindikata i utjecaja u državi preko stranaka, duga povijest 2. demokratski pokreti/pokreti za slobodu govora: povezani s

dimenzijom nadzora, ranije povezani s radničkim pokretima, u novije

doba se odvajaju i vode svoje kampanje, od početka modernosti 3. mirovni pokreti: povezani s dimenzijom vojne moći i nasilja, 1. svj. rat,

od 1950-ih važniji 4. ekološki pokreti: povezani s sferom industrijalizacije, već u 19. st.,

potkraj 20. st. važniji

MODERNOST I DRUŠTVENI POKRETI

Društveni pokreti povezani su s jednom od dimenzija modernosti, postoje u

cijelom dobu modernosti, ali se u zadnjoj fazi (“visokoj modernosti”) naglasak političkog djelovanja pomaknuo s radničkih pokreta (obilježili rano razdoblje

modernosti) na ekološke i mirovne pokrete koji postaju važniji (u tom su smislu “noviji”) Ekološki i mirovni pokreti ne zamjenjuju druge aktere, jer stranke, država i

korporacije ostaju ključni faktori moći i političkog djelovanja

STARI I NOVI POKRETI Istraživači pokreta (Touraine i dr.) s obzirom na fazu (tip) modernog

društva u kojem djeluju i na ciljeve djelovanja razlikuju stare i nove

društvene pokrete Stari društveni pokreti djeluju unutar industrijskog društva –

dominiraju pitanja rasta i raspodjele, te stoga sigurnosti i prava -


WWW.STUDOMAT.BA 115

najvažniji radnički pokret usmjeren na promjene u privrednom i političkom sustavu

NOVI DRUŠTVENI POKRETI

Novi pokreti nastaju unutar postindustrijskog društva, koje ne zavisi toliko od industrijske proizvodnje, jer se temelji na znanju (društvo znanja), informacijama i komunikaciji (informacijsko društvo, umreženo

društvo) Razvoj tehnologije i njezine primjene, politike rasta i imperijalne moći

nakon Drugog svjetskog rata stvaraju nove rizike i prijetnje: nuklearni

holokaust, industrijsko zagađenje, kulturno uniformiranje, uništenje okoliša, svjetska dominacija

NOVI POKRETI – RAZLIKE

Po ciljevima, načinu djelovanja i odnosu prema institucionalnoj politici novi

pokreti razlikuju se kako od starih društvenih pokreta (radnički pokret), tako i od različitih modernih gibanja i pokreta: npr. pokreta nove desnice (obnova

tradicionalnih vrijednosti, moralna većina, zaštita života, religijske i obiteljske vrijednosti, amerikanizam), pokreta za prava potrošača i dr.

… I SPECIFIČNOSTI 1. kolektivni identitet nije zadan, mijenja se prema različitim interesima i iskustvu aktera, posebno kroz sukob s institucionalnim protivnicima

(državom) 2. djelovanje oslonjeno na samoostvarenje ugrađeno u iskustvo samosvojnosti

i vježbanje slobode (“politika životnih stilova” – Giddens, “postmaterijalističke vrijednosti” – Ronald Inglehart) 3. mrežni model organizacije, fragmentiran i uronjen u svakodnevni život

4. proširenje tradicionalnog poimanja politike – bijeg od institucionalne politike i kontrole, politiziranje novih pitanja

VRSTE NOVIH POKRETA 1. Mirovni – tri vala, protiv atomske bombe, protiv rata u Vijetnamu, protiv

nuklearnog naoružanja 2. Antinuklearni – različit od mirovnog: protiv nuklearne energije i u vojne i u civilne svrhe

3. Studentski – potkraj 1960-ih, SAD, Francuska, Njemačka 4. Ekološki – pol. 1970-ih, antropocentrički i biocentrički pristup, radikalni

ekologizam – raznolikost, kompleksnost i simbioza ekosustava 5. Feministički – prvi val – sufražetkinje, žensko pravo glasa, drugi val - 1960-te, “oslobođenje žena” (uloge kućanice i majke), liberalni i radikalni

feminizam 6. Globalizacijski pokreti – 1990-te, anti i alterglobalizam,WTO – Seattle 1999.

Documents

Sociologija - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita