84
PROCIJENA I SIMULACIJA RIYIKA 1.SISTEMSKI PRISTUP U IZU;AVANJU RADNE I ZIVOTNE SREDINE Ekoloska ravnoteza, je uyajamna i harmoni;na poveyanost ;ovjekove djelatnosti u odnosu prema prirodi. Narusavanje ekoloske ravnoteze nastaje kao posledica covjekova radne djelatnosti, kojom covjek ,,prisvaja” prirodu, i stvara proizvode—poremećaaj ekološke ravnoteže, ekosistema i ugrožavanja integriteta čovjeka I njegovog opstanka. Ekološka kriza u 21. vijeku izaziva sledeće globalne probleme: -oštećenja biosfere i njenog ekosistema, -ogromnog broja stanovnika-preko 6 milijardi sa prognozom udvostručenja do 2020. godine, -iscrpljenja i umanjenja količina mnogih izvira mineralnih i energetskih sirovina, -zagađenja i degradacije medijuma ; vazduha, vode, zemljišta, -globalnih promjena klime, -uništenim vrstama biljnog i životinjskog svijeta i daljim ugrožavanjem biodiverziteta, -beskućništva ¼ svjetskog stanovništva, -oštećenjima ljudskog zdravlja i ugrožavamja života, -velikim količinama otpada u sva tri agregatna stanja i sl. U prošlosti, opstanak ljudske zajednice bio je ugrožen; -prirodnom katastrofama, -epidemijama, -ratovima, -oskudicom hrane i -drugim uticajima-prostorno ograničeni (prirodne nepogode….)

SIMULACIJA RIZIKA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

simulacija rizika

Citation preview

PROCIJENA I SIMULACIJA RIYIKA

1.SISTEMSKI PRISTUP U IZU;AVANJU RADNE I ZIVOTNE SREDINE

Ekoloska ravnoteza, je uyajamna i harmoni;na poveyanost ;ovjekove djelatnosti u odnosu prema prirodi. Narusavanje ekoloske ravnoteze nastaje kao posledica covjekova radne djelatnosti, kojom covjek ,,prisvaja prirodu, i stvara proizvodeporemeaaj ekoloke ravnotee, ekosistema i ugroavanja integriteta ovjeka I njegovog opstanka.

Ekoloka kriza u 21. vijeku izaziva sledee globalne probleme:

-oteenja biosfere i njenog ekosistema,

-ogromnog broja stanovnika-preko 6 milijardi sa prognozom udvostruenja do 2020. godine, -iscrpljenja i umanjenja koliina mnogih izvira mineralnih i energetskih sirovina, -zagaenja i degradacije medijuma ; vazduha, vode, zemljita,

-globalnih promjena klime,

-unitenim vrstama biljnog i ivotinjskog svijeta i daljim ugroavanjem biodiverziteta,

-beskunitva svjetskog stanovnitva,

-oteenjima ljudskog zdravlja i ugroavamja ivota,

-velikim koliinama otpada u sva tri agregatna stanja i sl. U prolosti, opstanak ljudske zajednice bio je ugroen;

-prirodnom katastrofama,

-epidemijama,

-ratovima,

-oskudicom hrane i

-drugim uticajima-prostorno ogranieni (prirodne nepogode.)

Zbog ovoga nastupa egzistencijalna kriza!!

Krize dananje potiu od globalnog nesklada u idejno-materijalnom sistemu itave industrijske civilizacije. Neki pristupi rjeavanju ovog problema su u :

-restriktivnoj populacijskoj politici,

-prelasku privrednih sistema iz permanentnog rasta u stacionarno stanje,

-izradnji ekoloke svijesti kod ljudi,

-uvoenju socijalnih programa,

-primjeni tehnikih mjera (npr. Filteri, elektrini automobili ),

-samoregulacionoj sposobnosti prirode I inventivnoj snazi ovjeka, koji e za svaki problem blagovremeno nai i adekvatno rjeenje.

Ideologija potroakog drutva:

-proizvoditi to jeftinije i to vie bez obzira na primjenjene tehnologije, odnosno

-tetne posledice ovih tehnologija na ivotnu sredinu koje dovode do sve veeg zagaivanja.

Znai, ovo namee problem zatite ivotne sredine iji su ciljevi:

-rcionalno troenje prirodnih dobara, nalazita i uvoenja mjera zatite

-to prirodno dovodi do umanjenja profita, odnosno poskupljuje i ograniava proizvodnju

1.1.Ekologija kao nauka

Kibernetike komponente eko sistemaodnosi meu organizmima sa okolinom ( abiotiko i biotiko ).

Osnova Darvinovog uenja o evoluciji ivog svijeta na Zemljiborba za opstanak, u sutini oznaava sloen splet meusobnih odnosa organizama i uslova sredone u kojoj ive. Odnosi se zasnivaju na univerzalnim zakonitostima ivota, koji se odraavaju u procesima kruenja materije i proticanja energije.

ivotna sredina je prirodni okvir ivota, u kome sva iva bia ive i djeluju, mnogostruko povezana uzajamnim uticajima.

Ekologija je bioloka disciplina koja prouava uslove za opstanak ivota. Osnovni zadatak ekologije je da prouava uzajamne odnose izmeu organizama i sredine. Uticaj ovjeka na prirodu tehniko tehnolokim razvojemekologija izlazi u sferu drutvenih odnosa, tehnike, ekonomije, prava i politike. Danas ekologija predstavlja sistematiku naunu oblast, koja tei da u postojee jedinstvo ive i neive prirode ukljui i ovjeka, kao to su:

-autoekologija

-demoekologija

-sinekologija

-ekologija ovjka

-socijalna ekologija

-urbana ekologija

-sistemska ekologija itd.

Ekologija ovjeka-odnosi izmeu ovjeka i njegovog okruenja i sve osobine ovjeka i okruenja koje su bitne za fiziku egzistenciju i opstanak ovjeka.

Ekologija ovjeka pored osnovnoh odnosa ivih bia obuhvata i,

-tehnike odnose,

-ekonomske odnose,

-socijalne odnose,

-politike odnose i

-moralno-ideoloke odnose

Sa stanovita inenjerskog pristupa ekologiji, najznaajnije je pojmovno odreenje ekologije ovjeka i sistemske ekologije.

Sistemska ekologija prouava ekoloke sisteme uz primjenu metodologije matematikog modeliranja, simulacije i sistemske analize. Ona je nastala u cilju efikasnjeg i racionalnijeg korienja prirodnih resursa ( priroda je organizovana hijerarhijski ).

Ekologija otkriva zakonitost na kojoj se razvija i egzistira ivot, da to bolje proui biosferu ( njena zatita i ta se ne snije initiporemeaji, ugroavanja,)

1.2.Nauka o ivotnoj sredini Nauka o ivotnoj sredini je sintezakompleksna nauna oblast, koja objedinjava;

-prirodne nauke (biologiju, medicinu, fiziku, hemiju, umarstvo, meteorologiju, geografiju, matematiku, statistiku ) i

-drutvene nauke (pravo, ekonomija, politike nauke, demografija, istorija, sociologija, etika, organizacija/upravljanje I poslovanje, iji su osnovni zadaci:

--razjanjavanje pojmova, pojava I procesa u ivoj sredini;

--analiza faktora I elemenata u ivotnoj sredini I njihova meuzavisnost; --formiranje filozofsko-ekolokog pristupa prema problemima I pojavama u ivotnoj sredini; --rjeavanje problema primjenom saznanja I metoda iz tehniko tehnolokih, medicinskih, ekonomskih, sociolokih I drugih nauka.

1.3.ivotna sreedina kao sistem

Za ovjeka , ivotna sredina predstavlja prostor u kome on zadovoljava svoje ivotne potrebe I zahtjeve korienjem raspoloivih resursa. ovjek uzima iz spoljanje sredine, ili iz sredine koju je sebi prilagodio, sve ono to mu je neophodno za sopstveni ivot, vraajui u sredinu najrazliitije otpadne materije od kojih se neke sporo ili uopte ne razgrauju.

U ivotnoj sredini iva bia nalaze osnovne uslove za ivot: energiju, hranu, vodu, mineralne elementeto je dinamian sistem. Sistem uzajamno povezanih sredina: prirodna sredina, socijalna sredina, stambena sredina, proizvodna sredina, kulturna sredina, informativna sredina. Termin prostornih podsistema ivotne sredine su:

-Antropogena sredinaprirodna sredina sa promjenama uslovljenim ljudskim aktivnostima,

-Urbana sredinakombinacija prirodnih uslova i graevinsko-arhitektonskih formi.

-Stambena sredinaine uslovi ivota,

-Kulturna sredinauslovi za postojanje materijalno-duhovne sfere,

-Sredina naseljenih mjestaurbana sredina, gradska I seoska sredina, -Radna sredinafiziko-hemijski I bioloki uslovi u proizvodnim prostorima,

-Socijalno-psiholoka sredinaodnosi izmeu ljudi I materijalnih I kulturnih vrijednosti,

-Socijalno-ekonomska sredinaodnosi izmeu ljudi

1.3.1.Ekosistem kao prostorna I organizaciona jedinica

Nauno posmatranje ekologije je prouavanje uslova za opstanak vrsta organizama (biocenoza ) i mjesta stanita ( biotopa ) na kome se ostvaruje njihov zajedniki ivot u okviru posmatranog ekosistema.

Ekosistemi imaju dva izvora energije: sunevo zraenje I energiju henijskih veza I raspada atoma. Prema koliimi energije po kvadratnom metru, razlikuju se nekiliko tipova ekosistema:

-prirodni ekosistemi s malim iskorienjem suneve energije ( godinji protok energije 4-40 MJ/m; duboka jezera, visinske ume, otvoreni okeani, )

-prirodni ekosistemi s velikim iskorienjem suneva energije ( godinji protok energije 40 16o MJ / m; savane, tropske ume, naplavna ua, )

-ekosistemi u kojima ovjek iskoriava sunevu energiju ( godinji protok energije vei od 160 MJ /m ; obradive povrine tla za dobijanje hrane/agrokulture I vodene povrine kao izvor hrane za ljude/akvakulture ) -urbano-industrijski ekosistemiljudska tvorevina iji je godinji protok energije vei od 400 MJ /m

Najnii realni sistem je jedinka ili individua.

Populacija-grupa jedinki, promjenljiv I dinamian bioloki sistem.

ivotna zajednica ili biocenoza.

Biocenozu ine: -fitocenoza ( biljna zajednica ),

-zoocenoza ( ivotinjska zajednica ) i

-mikrobiocenoza (zajednica mikroorganizama ) Biotopprostorno ogranien dio biosfere.

Jedinstvo biotopa I biocenoze ini ekosistem

Specifian I znaajan faktor ivotne sredine je ovjek.

Prirodni ekosistemi su nastali I razvijali se prirodnim putem.

Organizacioni ekosistemi su ekosistemi koje ovjek vidljivo oblikuje.

1.3.2.Promjna materije I energije u ekosistemu

Prirodni sistemi u svojim funkcijama prevenstveno zavise od stalnog priliva suneve energije, dok se organizacioni ekosistemi prevenstveno baziraju na prilivu dodatnih energetskih medijumafosilnih nosilaca energije i elektrine energije.

Sa pojavom autotrofnih organizama, vazduna I vodena sredina, obogaene kiseonikom, omoguile su ivot raznovrsnim aerobnim organizmima.

Sve ivotinje, gljive, biljke bez hlorofila i veina mikroorganizama koje se odlikuju nesamostalnim nainom ishrane ine heterotrofne organizme. Svi potroai u biocenozi ne koriste istu vrstu hrane, ve se izmeu njih uspostavljaju specifini odnosi ishrane koji ih povezuju.

Proizvoai, potroai I razlagai ine trofike kategorije lanova biocenoze, koji se hrane jedni drugima I grade trofiki lanac ili lanac ishrane.

Sviorganizmi u biocenozi, povezani odnosima ishrane, ine trofiku strukturu zajednice kroz koju materija krui, a energija jednosmjerno protie od jednog do drugog trfikog novoa.

Funkcionosanje biosfere kao vrhunskog ekolokog sistema ogleda se u uzajamnoj povezanosti njenih razliitih ekosistema, na principu kruenja materije i proticanja energije u globalnim razmjerama. Ljudi kao elementi ekosistema, najvei negativan uticaj na ekosistem vre svojom nekontrolisanom aktivnou.

1.4.Tehnoloki sistem

Tehnoloki sistem je dio proizvodnog sistema i rezultat je integralnog djelovanja ljudi u radnim procesima

Slika.

Drutveno-ekonomski sistem, kao sveobuhvatni sistem integralnog djelovanja ljudi, podrazumijeva karakteristike drutveno-ekonomskog ureenja.

Karakter proizvodnog sistema odreuju tehnoloki sistemi iji je osnovni smisao u obradi, transformaciji materijala iz jednog oblika u drugi, od manjih ka viim upotrebnim vrijednostima. Proizvodni tehnoloki sistem predstavlja skup elemenata ( materijala, sredstava za rad, projektovane tehnologije, ljudskog rada i gotovih proizvoda ) sa relacijama koje postoje uzmeu ulaznih elemenata ( materijal, sredstva za rad, projektovane tehnologije, ljudski rad ) s jedne strane i izlaznih elemenata ( gotovih proizvoda ), s druge strane, povezanih preko njihovih osobina. Ulazni elementi ( resursi ) tehnolokog sistema su :

-sredstva za rad ( maine, ureaji, oprema i dr. );

-predmeti rada ( sirovine, pomoni materijal i dr.);

-energija ( elektroenergija, toplotna energija, ); -ovjekoperator ( karakter linosti, zdravstveno stanje, iskustvo,);

-tehnoloki proces (primjenjena tehnologija, organizacija rada, tehnologija rada,);

-prostor za rad ( svojstva objekata, mjesto rada)

Izabrani elementi tehnolokog sistema su:

-proizvod,

-otpadna energija i

-materija (slika 1.2.)

Slika 1.2.ematski prikaz tehnolokog sistema

Elementi tehnolokog sistema, od ijih veza i odnosa zavisi uticaj i djelovanje na ekosistem, predstavljaju ulazne elemente koji pripadaju resursima ivotne sredine. Oni se transformiu i mijenjaju u tehnolokom sistemu i nastaju proizvodi i oslobaanje materije I energije koji se vraaju u ivotnu sredinu, slika 1.3.

Promjene materije, energije I informacija u tehnolokom sistemu odvijaju se pod unutranjim I spoljanjim uticajima (energija ljudskog fizikog rada, mehanizovana obrada, automatizovani proizvodni sistemi)

Slika 1.3.Meuzavisnost tehmolokog sistema I sistema ivotne sredine

1.5.Radna sredina kao sistem.. Radna sredina se definie kao prostor u kome se ispoljavaju uticaji i dejstva, odnosno posledice radnog procesa pri funkcionisanju sistema. Radna sredina kao sistem obuhvata elemente tehnolokog sistema. U odnosu na primijenjena sredstva za rad, oblike, vrste tehnolokog procesa, naina organizacije rada, zavisi kakve uticaje i djelovanja moemo oekivati.

Na slici 1.4. data je blok ema sistema radne sredine.

Slika 1.4. Blok ema sistema radne sredine

Karakteristike ulaznih elemenata sistema radne sredine, koje su od znaaja za analizu stanja sistema u procesima promjene materije i energije, tabela 1.1. Tabela 1.1. Ulazni elementi sistema radne sredine Grupa elemenata Procesi promjena Uticaj I posledice oromjena

-Nedovoljno zatieni dijelovi sa rotacionom ili pre

Nosnom kretanjem koji mogu da nanesu povrede Pritiskom, tipanjem/ukljetenjem, perforacijom,

Udarom ili cimanjem

-Slobodno kretanje dijelova ili materije (pad,

Kotrljanje, klizanje, stiskamje, gnjeenje,

Podizanje)

-Kretanje maina I vozila

-Opasnost od poara I eksplozije (npr. Trenje,

Posude pod pritiskom )

-Elektroprekidai

-Elektrine instalacije

-Komandni ureaji, elektro izolaciona oprema

-Primjena prenosnog elektroalata

-Elektrooprema kao uzronik poara

-Vazduni elektrokablovi

-Prisustvo opasnih materija u radnoj sredini

-Primjena zapaljivih I eksplozivnih supstanci

-Nedostatak kiseonika (guenje)

-Primjena korozionih supstanci

-Reaktivne I nestabilne supstance

-Prisusvo mikroorganizama, egzotoksina I

Endotoksina

-Rizik od infekcije

-Prisustvo alergena

-Elektromagnetna zraenja (toplotna, svjetlosna,

X zraci, jonizirajue zraenje )

-Laserska zraenja

-Buka, ultrazvuk

-Vibracije

-Zagrijane supstance I sredstva

-Hladne supstance I sredstva

-Prisustvo fluida pod pritiskom ( komrimirani

Vazduh, para, tenosti )

-Neadekvatno I neprikladno osvjetljenje

-Neadekvatno regulisanje temperature i

Vlanosti vazduha

-Zapraenost, smanjena vidljivost

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

-Opasne povrine (otre ivice, uglovi, picevi,

Hrapave povrine, izboine )

-Obavljanje posla koji podrazumijeva neobine

Pokrete ili poloaj tijela

-Ogranieni prostor za rad (npr. Rad izmeu dva

Fiksna elementa )

-Stabilnost radnog mjesta

-Uticaj noenja line zatitne opreme na druge

Aspekte rada

-Tehnika I metodi rada

-Pristup I rad u ogranienom prostoru

-Proces rada (kontinuirani rad, smjenski rad.

Rad nou )

-Sistemi I propisi o efikasnom vrenju poslova

Organizacije, predvianja, praenja I kontrole

Zatite )

-Odravanje materijala, ukljuujui I sredstva

Zatite

-Adekvatna mjere u sluaju nesrenog ili Urgentnog sluaja

-Prisustvo I uticaj drugih osoba (nasilje nad radn

Icima na kasama, nad uvarima I straarima )

-Rad sa ivotinjama

-Rad u ambijentu sa povienim ili snienim pritis

Kom

-Nepovoljni vremenski uslovi

-Stanje objekata u kome se radi -Rad u blizini vode ili pod vodom

-Rad na razliitim mjestima

-Osoblje zadueno za proizvodnju, izradu, disri

Buciju, prodaju, istraivake aktivnosti itd.

-Osoblje iz pomonih I logistikih slubi ( ienj

E, odravanje, radnici na odreeno )

-Podugovarai

-Nezavisni (radnici za svoj raun )

-Studenti, uenici, staisti

-Osoblje po kancelarijama I u prodaji -Posjetioci

-Hitne slube

-Laboratorijsko osoblje

-Hendikepirano osoblje. Mladi radnici, radnici u

Godinama

-trudne ene, majke doilje. Osoblje bez obrazov

Anja ili iskustva (pripravnici, sezonski radnici)

Osobe koje rade u skuenom prostoru ili slabo

Provjetrenom prostoru

-Osoblje koje radi na odravanju

-Radnici sa oslabljenim imunitetom

-Radnici koji pate od hroninih smetnji, kao hron Ititis

Ako u procesu doe do otkaza bez povreivanja, ve samo do ugroavanja materijalnih I prirodnih dobara, onda te karakteristike pratimo preko posebnih pokazateljaizlazima P1, P2, P3. Tehnoloki proces u okviru tehnolokog sistema obezbijeuje povezanost industrijske, poljoprivredne, komunalne I druge proizvodnje, uz obezbijeenje komleksnog I efikasnog korienja prirodnih bogastava regiona.

U tehnolokom sistemu, najee, je prekinut kruni tok materije u korist jednosmjernog protoka materijala od ulaznih sirovina ka proizvodima I proizvodnim otpadom, koji najveim dijelom zavravaju u medijumima okoline ivotme sredine, gdje zagauju vazduh, vodu I tlo.

Ukljuenost ovjekaoperatora u materijalne tokove radne sredine, prikazana je na slici 1.5.

Slika 1.5.Ukljuenost ovjeka u materijalne tokove radne sredinefabrike hale ( M-materijal, P-poluproizvodi, G-gotovi proizvodi )

Pregled elemenata opasnosti sa veliinama za identifikaciju sistema radne sredine I ocjena rizika koji karakteriu stanja sistema, tabela 1.2.

Tabela 1.2. Elementi opasnosti sa veliinama za identifikaciju I njihovo grupisanje

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Grupa elemenata Procesi promjena Veliine Parametri------------------------------------------------------------------------------------------------------------

111.1Koeficijent uestalosti povreivanja 111.2Koeficijent teine povrede

111.3Koeficijent onesposobljavanja

112.1Nivo zvunog pritiska

113.1Ubrzanje

121.1Intenzitet zraenja

122.1Intenzitet zraenja

123.1Gustina energije EMP

123.2Jaina elektrinog polja

123.3Jaina magnetnog polja

131.1Osvjetljenje

131.2Ravnomjernost osvjetljenja

131.3Koeficijent prirodnog osvjetljenja

132.1Efektivna temperatura

211.1Stepen zapaljivosti

211.2Osjetljivost na udar 211.3Donja granica zapaljivosti

211.4Gornja granica zapaljivosti

211.5Interval zapaljivosti

211.6Energija paljenja

211.7Temperatura paljenja

211.7Temperatura samopaljenja

212.1Koncentracija

212.2Put unoenja u organizam

212.3Osobine u pogledu stepena toksinosti

I agresivnosti

311.1Snaga utroenog rada sa pretenim ueem donjih eksremiteta i tijela

311.2Masa tereta koji se prenosi i podie

311.3Kretanje u prostoru uslovljeno tehn Ikim procesom

312.1Statiki napor pri dranju tereta

312.2Radna poza

312.3Uestani stereotipni pokreti nestaju

313.1Rad u smjenama

313.2Rad sa sredstvima line zatite

321.1Potrebna koncentracija panje 321.2Uestalost prosjenog

informacija signala

322.1Vrijeme posmatranja toka proizv

Odnog procesa bezaktivnog rada

331.1Odgovornost za izvravanje zadataka

332.1Koliina informacija i sloenost proc

Esa za rjeavanje zadataka

1.6. Meuzavisnost antropogenih aktivnosti i sistema radne i ivotne sredine

U tehnolokim procesima vri se razmjena materije, energije i informacija kroz strukturne jedinice tehnolokog i prirodnog sistema. Znai, it ivotne sredine koriste se materija i energija koja slui kao resurs proizvodnje i uestvuje u stvaranju proizvoda. Materija i energija dospijevaju u prirodna procese i u obliku otpada. U tehnolokim sistemima kao nus produkt nastaje materijalni i energetski otpadkontolisano odvoenje / nekontrlisano odvoenje. Kontrolisano se odvode vrsti otpad koji se sakulja u kontejnerima, otpadne vode koje se sakupljaju u kanalizacionim sistemima, dimni gasovi koji se preko kolektora odvode u dimnjakne dolaze u dodir sa medijumima radne sredine, nego tek sa medijumima ivotne sredine ( u kojoj se isputa dijelom bez preiavanja a dijelom prethodnog preiavanja ). Jedan dio otpada se reciklira, tj. Prerauje u upotrebljiv materijal.

Materijalni otpad sa kontrolisanim odvoenjem, ne zagauje radnu sredinu, ali zato predstavlja veliki dio zagaenja koji iz industrije dospijeva u medijume ivotne sredine ( otpadni gasovi iz dimnjaka, otpadne vode iz industrijskih kolektora, vrsti otpad kao pepeo, mulj itd. ). Materijalni otpad sa nekontrolisanim odvoenjem zagauju radnu sredinu a zatim dospijevaju u ivotnu sredininuvazduh u fabrikoj hali predstavlja neku vrstu generalnog kolektora koji sakuplja i gasovite produkte ovjekovog metabolizma (CO2 i H2O).

Energetski tokovi u tehnolokom sistemu stvaraju problem sakuplianja i kontrolisanog odvoenja otpadne energije iz radne sredine ( otpadna toplota, gorivi otpadni materijal, zraenja, buka vibracije, kotlovi, turbine, generatori, komresori, pumpe, motori SUS itd. )

Uprocesima i ureajima za mehaniku, termiku, elektrohemijsku i drugu obradu metala/materijala i poluproizvoda dolazi do otpadne energije (mehaniki ekii, prese, strugovi, industrijske pei, ureaji za elektrolizu i galvanizaciju itd.)

Mogunosti sakupljanja i kontrolisanog odvoenja postoji samo za one otpadne energije koje su vezane za odreene masene tokove (toplota i nesagorjele supstance u dimnim gasovima ). Mogunost sakupljanja i kontrolisanog odvoenja postoji, samo za gorive otpadne materije, kao i za vei dio ukupne otpadne toplote koja nastaje u procesima u radnoj sredini. Buka i vibracije spadaju u otpadne energije sa nekontrolisanim odvoenjem, zato to se po pravilu u radnoj sredini ire prema svojim fizikim zakonitostima. Otpadna toplota zajedno sa bukom, vibracijama i zraenjem direktni utiu na radnika.

Razmjene materija i energije izmeu tehnolokog sistema i ivotne sredine dovode do pojave novih materija i energijeizdvajaju se iz tehnolokog procesa. Migraciona aktivnost materije u ivotnoj sredini je osnova za odreivanje poretka i sastava mjera za racionalno iskoriavanje materijalnih resursa.

Ocjenu podobnosti tehnolokih rjeenja u okviru racionalnog iskorienja prirodnih i tehnolokih resursa ( tehnoloki sistemiradna sredinaivotna sredina ).

Parametre tehnolokog sistema trba razmatrati sa aspekta kriterijuma ouvanja zdravlja ljudi i ivotne sredine i odrediti vrijednosti fluktuacionih karakteristika materije i energijeda se pokau energetski resursi tehnolokog procesa, stepen njihovog iskoritenja i gubici u ivotnoj sredini.

Meuzavisnost tehnolokog sistema i ivotne sredine moe biti u ravnotei ili sa promjenama ravnotenog stanja. Faktori koji odreuju ravnoteu su materija i energija koji su uglavnom dobija kao produkt sunane radijacije, koja se akumulira i koju transformiu komponente sistema. Sa stanovita ivotne sredine cilj je upotreba hemijske aktivnosti elemenata u prirodnim i industrijskim uslovima i odreivanje karakteristika procesa koji se odvija pod utcajem raznih energetskih tokova prirodnog i tehnolokog porijekla. Transformacija kretanja elemenata u prirodnim uslovima je vren cilj dostizanja najstabilnije energetske ravnotee koja se obino odlikuje koliinom slobodne energije. Svaka promjena izvorna antrapogenim djelovanjem moe da dovede do poremeaja ravnotenog stanja. Sastav geosfera nije sluajan ve se nalazi u uslovnoj vezi i ravnotei sa osobinama elemenata i jedinjenja koje formiraju materijalni sastav: atmosfere, hodrosfere, litosfere i biosfere. Atmosferski omota zemlje koji se uglavnom sastoji od azota, kiseonika, ugljendioksida, vodene pare sa primjesama inertnog gasa, jasno je odvojena od hidro i litosfere.

Suneva radijacija takoe ima znaajan uticaj na promjenu mase i energije u atmosferi. Sa povrine zemlje i okeana svake godine isparava 5,2.106 km3 vode, a od te koliine na vodene povrine otpada 4,48 .106 km3 a na kopnenu povrinu 0,72 ,106 km3 Ocjena resursa energije koja se sadri u vodenoj pari koja dospijeva u atmosferski vazduh, a kasnije se trnsformie u oblake procjenjuje se na oko 11,7. 108 /kJ/. Voda vri funkciju u prenosu, rastvaranju i transformaciji kristalne supstance gornjeg dijela geolokog presjeka zemlje. Radijacina struja suneve energije djeluje uzajamno sa gornjim omotaem zemlje, zajedno sa silama zemljine tee obezbijeuje globalnu cirkulaciju vazdunih, vodenih i vrstih supstanci, vrei uticaj na rastvorivost i snagu biljnog svijeta kao i migraciju prirodna materije i energije. 1.7.Strukture tehnolokog sistema, sistema radne i ivotne sredine

Karakter i funkcionisanje sistema zavisi od strukture sistema. Tipovi strukture tehnolokog sistema, sistema radne i ivotne sredine:

Komponentna struktura, funkcionalna struktura i morfoloka struktura.

--Komponentna struktura omoguuje da se izdvoje strukturne jedinice kao to su: zajednice (ekotop, biocenoza, zoocenoza ), komponente (litosfera, hidrosfera, atmosfera, fitocenoza, zoocenoza, mikrobiocenoza, drutvo, sredstva rada, produkti rada ). --Funkcionalna struktura se razmatra u vie etapa (cilj je definisanje strukturnih jedinica koje se nalaze u uzajamnoj zavisnosti ). Za utvrivanje povezanosti koristi se razmjena materije, energije ili informacija izmeu strukturnih jedinica.

Etape razmatranja:

-izgradnja funkcionalne strukture-strukturne jedinice,

-povezanost strukturnih jedinica-razmjena materije, energije i informacija,

-uticaj strukturnih jedinica/izvori djelovanja i ispitivanja sastava prirodnih elemenata,

-izdvajanje strukturnih jedinica (recepienata) u kojim se javljaju posljedice djelovanja Glavni faktori formulisanja strukture ivotne sredine i tehnolokog sistema je osobina funcionisanja sistema i ouvanja zdravlja ljudi, materijalnih i prirodnih dobara. Struktura i prostorni raspored komponenata drutva i meuzavisnost tehnolokog sistema i ivotne sredine uslovljena je karakterom proizvodnje, teinom rada, specifinou sa proizvodnim i neproizvodnim sistemima ( od ovog zavise resursi radne snage, udaljenost naseljenih punktova preduzea, mjesta odmora, objekata odmora, ishrane, ). --Morfoloka struktura predstavlja prostorni raspored svih komponenata zoocenoze, biocenoze, ekotopa, njihovih uzajamno povezanih elemenata, sa posljedicama uzajamnog dejstva. Elementi koji omoguuju izgradnju morfoloke strukture su:

-konture, areali, slojevi i zone

Poseban znaaj u ekolokom inenjeringu imaju konture strukturnih promjena koje proizilaze iz uticaja proizvodnje na prirodnu sredinu. Promjena broja, oblika i poloaja elemenata i komponenata pripadaju jednom vidu naruavanja ekosistema. Naruavanja se mogu javiti u svojoj komponenti i elementu prirodne sredine: -geomehanike, hidromehanike, aerodinamike i biomorfoloke promjene.

Areal je element morfoloke sttrukture pomou kojeg se dobija diferencijacija ili struktura u cjeliniizdvajaju se sledei slojevi:

-atmosferski, biljni, pedosferni, hidrosferni i litosferni sa kojima je ovjek povezan preko materijalnih i energetskih tokova.

1.8. Veza elemenata u sistemu zasnovane na zakonu o odranju mase i energije

Ponaanje sistema predstavlja promjenu stanja sistema u toku vremena. U sistemu se posmatraju materijalni, energetski i informacioni tokovi.

--materija materija -------------

energija

--------------- ----------------- --energija S I S T E M informacija ---------------

--informacije

--------------

Veze ovih elemenata zasnovane na zakonu o odranju mase i energije mogu da se predstave pomou bilansnih jednaina, kao;

--maseni bilans,

--energetski bilans i

--eksergijski bilans

Znaaj racionalnog korienja energije u oblastima ljudske djelatosti iziskuje razvoj metoda za procijenu efikasnosti primjenjene energetske tehnologije. Minimiziranjem masenih, energetskih i eksergijskih gubitaka, smanjujemo rizik zagaenja ivotne sredine.

1.8.1. Maseni bilans

Maseni (materijalni ) bilans, sastavlja se na bazi analize tehnolokog procesa i promjena u tehnolokim operacijama i procesimasredstvo parcijalne analize tehnolokog sistema. Osnova za analizu parcijalnog bilansa je ema tehnolokog sistema sa definisanim ulazom, tehnolokim procesom i izlazom.

--analiza; Ulaz Tehnoloki proces Izlaz

(definisan) (definisan) (definisan)

Kod izrade materijalnog bilansa polazi se od utvrivanja koliine materijala na ulazu u tehnoloki proces i uporeivanja te koliine sa dobijenom koliinom na izlazu iz tehnolokog procesa, pri emu se utvruju i gubici materijala u tehnolokom procesu. Prvo se utvruje materijalni bilans tehnolokog sistema, zatim, radi odreivanja mjesta najveih gubitaka materijala, radi otkrivanja i otklanjanja uzroka te pojave, obavlja se analiza materijalnog bilansa za: pojedine faze tehnolokog procesa, pojedine tehnoloke operacije, pojedine maine i ureaje ili za jedan materijal u tehnolokom procesu. Poto masa nosi sa sobom i energiju (unutranja energijaentalpija ), bilansom protoka mase kroz proces moemo dobiti indirektan odgovor o energetskoj potronji u tom procesu. Za tehnoloki proces znaajan je i bilans potronje vode, pare i toka koprimiranog vazduha. Pri masenom bilansu polazimo od osnovnog zakona o odranju mase unutar procesa;

Md Proces mo mdmo=0Gdje su: md= mdi --masa koja ulazi u proces

Mo= moi masa koja izlazi iz procesa Vrlo vano je znati da li masa izlazi iz procesa na eljenom mjestu (potrebna na tom mjestu radi korienja u drugom procesu) ili ne.Prema tome, razikujemo korisnu masu

Mk= mki , koja iz procesa izlazi na eljenom mjestu

I izgubljenu masu

Mg= mgi, koja istie iz procesa na neeljenom mjestumasa koja je potencijalni zagaiva ivotne sredine

Vai jednkost md=mo=mk + mg

Usmjeravanje masa eljenim putem nije mogue u potpunosti, pa je potrebno odrediti parametar za ocjenu iskorienja masekoeficijent iskorienja mase:

Nkm=

Gdje je -stepen iskorienja (gubitka ) mase

ema protoka mase u procesu, sa energetskim nivoima po jedinici proizvoda, po jedinici vremena.

1.8.2.Energetski bilans

Pri postavljanju energetskog bilansa polazimo od osnovnog zakona o odeanju energije:

Ed Proces Eo

Ed Eo = 0

Gdje su

Ed = Edienergija koja ulazi u proces

Eo = Eoi energija koja izlazi iz procesa Potrebno je utvrditi da li energija istie na eljenom mjestu ( da bi se koristila u narednom procesu ) ili ne.

Energija koja istie iz procesa na eljenom mjestu, naziva se korisnom energijom

Ek = Eki

A energija koja istie iz procesa na neeljenom mjestu, naziva se izgubljenom energijompotencijalnim zagaivaem ivotne sredine

Eg = Egi

Vai jednaina

Ed = Eo = Ek + Eg

Po zakonu o odranju energije, energija se ne moe izgubiti, ali energija koja se odliva iz procesa suprotno naoj volji za nas je izgubljena energija ( u procesima kuvanja, sagorijevanja,)

Usmjeravanje energije eljenim putem uspijeva se samo djeliminodefiniemo energetski stepen iskorienja energije,Gdje je nge-stepen iskorirnja energije

Opti energetski bilans, ukoliko ne dolazi do akumulacije energije / mase :

Energetski bilans prikazuje se tabelarno i grafiki ( po jedinici vremenakontinualna energija/stacionaran proces ili po jedinici proizvodadiskontinualna energija/nestacionaran proces ).

1.8.3. Eksergijski bilans

Ocjena kvaliteta nekog procesa u termodinamikom smislu dugo vremena se zasnivala na primjeni prvog i drugog principa termodinamike. Prvi princip termodinamike je u sebi ukljuivao analizu pretvaranja energije iz jednog u drugi oblik, a drugim principom termodinamike analizirao se kvalitet prethodno opisanih transformacija. Smatra se da je okolina toplotni ponor velikog kapaciteta sa konstentnim parametrima pritiska i temperaturedefinisana referentnom temperaturom To= 298,15 K i referentnim pritiskom Po = 1 bar.

Ostvarivanje korisnog efekta iz nekog sistema mogue je samo dok je njegovo stanje u neravnotei sa stanjem okoline.

Ako se uzme kriterijum za podjelu energije, stepen trnsformacije jednog oblika u drugitri grupe energije: 1.Energija koja se moe neogranieno pretvoriti u druge oblike energije, kao eksergija (mehanika i elektrina energija )

2.Energija koja se moe ogranieno pretvoriti u druge oblike energije, kao to je unutranja energija i toplota

3. Energija koja se moe pretvoriti u druge oblike energije kao anergija (energija okoline, energija mora ).

Prvi princip termodinamike definie se u svim energetskim procesima kao zbir eksergije i anergije je konstantan :

Energija = Eksergija + Anergija

Ze energetska postrojenja vai;

-da se u svim nepovratnim procesima eksergija pretvara u anergiju,

-da samo u povratnim procesima eksergija ostaje konstentna, -da je nemogue anergiju pretvoriti u eksergiju

Relni energetski procesi su vie ili manje nepovratni pa se sa pretvaranjem jednog oblika energije u drugi oblik smanjuju zalihe energije, jer se dio eksergije pretvara u anergijuopravdan je naziv drugog principa termodinamike / princip smanjenja energije.

Za energetske procese nije dovoljna bilo kakva energija, ve eksergijaenergija koja se moe pretvarati u druge oblike energijeenergetski izvori su eksergijski izvori. Potronja energije ili gubitak energije u suprotnosti su sa zakonom o odranju energije po kome se energija ne moe ni potroiti ni izgubiti, ali ovi pojmovi imaju puno znaenje jer se eksergija troi i gubi pretvarajui se konano i nepovratno u anergiju. Nepovratni procesi su oni procesi kod kojih se sistem i okolina ne mogu vratiti u svoje poetno stanje bez dodatnog utroka energije (proces u kome se dio mehanike energije degradira u toplotnu energiju ).

Mjera nepovratnosti procesadegradacija energije moe se definisati kao entropijaukupna promjena energije uvijek je pozitivna suk>0 Nepovratnost procesagubitak energije

Gdje su To-temperatura okoline

Sizizlazna entropija

Sululazna entropija

s-promjena entropije

sukukupna promjena entropije

1.8.4.Ravnotena stanja u materijalno ener

Proces obnavljanja naruene strukture u ekosistemu, uporeuje se sa ponaanjem termodinamikog sistema. Postizanjeravnotenog stanja ekosistema, mogue je u uslovima stalnog priliva energije, sposobnog da izvri radza tehniki sistem takav uslov ne postojion moe da postigne ravnoteu u otvorenom stanju uz postojanje energetske razmjene sa sredinom i u zatvorenom stanju kada je razmjena prekinuta.

Druga razlika ekosistema od sistema termodinamikog tipa sastoji se u mehanizmu povratnih veza koje se kod ekosistema ostvaruju samoregulacijom prirodnim putem. 1.9.ovjek kao element sistema radne i ivotne sredine

ovjek kao bioloko bie, mora da vri razmjenu materije, energije i informacija sa sredinom. ovjek ostaje u egzistenciji dok ima prirodnu sposobnost da iz svoje sredine apsorbuje one materije, energije i informacije koje su mu neophodne. Za pribavljanje neophodnih supstanci za odravanje organizma u funkcionalnom stanju ovjek mora troiti svoju energijunije neiscrpan energetski izvorstrogo ogranienfunkcionisanje uslovljeno apsorbovanjem supstanci za regeneraciju energetskog potencijala.

1.9.1.Rad i pojam rada

Literatura, rad prikazuje kao procesvezivanje procesa za njihove nosiocegrupisanje procesa po osnou njihovih nosioca. Sve to postoji nastalo je u kretanju

1.9.2. ovjek i potrebe za radom

Rad se pojavljuje kao uslov ovjekove egzistencijesvjesno biesvaki rad zapoinje misaonom konstrukcijom cilja. ovjek ne moe opstati ako ne obavlja rad.

1.9.3. Podjela rada i pojava razliitih uslova rada

Podjela rada na zajedniki i individualni rad.

1.9.4. Negativne posledice rada

Posljedice nunosti razmjene materije, energije i informacije ovjeka sa elementima sistemastalno je usavravao sredstva za radsam je trpio njihovo povratno dejstvopovratni uticaj. 1.10. Degradacija sistema

Svaka promjena u tokovima materijala i energije izazvana prirodnim ili antropogenim uticajima ostvaruje odreene posledice na elemente i na kvalitet sistema (kvalitet sistema radne sredine, ivotne sredine, kvalitetu proizvoda ).

U toku svoje egzistencije sistemi su izloeni uticaju mnogih spoljanjih i unutranjih faktoramogu dovesti do neeljene promjne stanjaponaanja sistemado otkaza sistema.

Svaka promjena stanja uzrokovana je promjenom parametara stanjakontrolisani parametri. Na promjene parametara sistema izazvane spoljanjim i/ili unutranjim parametrima, sistem moe da reaguje na tri naina:

1.smanjivanje kvaliteta,

2.zadravanje kvaliteta i

3.pveanjem kvaliteta

Pokazatelj kvaliteta moe biti skalarna ili vektorska veliina. Sva stanja naruenog kvaliteta sistema su stanja otkaza sistema.

Procesi promjne stanja koji dovode do otkaza su procesi degradiranja (degradacioni procesi )predstavljaju se sledeim izrazom

-komponenta koja definie zakonitost promjene procesa

-karakterie stohastiku komponentu procesa

Degradacioni proces se moe predstaviti vremenskom funkciom x(t) ije su vrijednosti sluajne veliine koje sadre i deterministiku komponentu.

Ukoliko je M( n(t) )=0 degradacioni proces se moe smatrati deterministikim.

Proces degradacije ine dvije osnovne grupe:

1. brzi degradacioni procesi uslovljeni velikom brzinom promjene parametara, koji dovode do skokovite promjene stanja ponaanja i pokazatelja sistema,2. spori degradacioni procesi, koji itazivaju postepenu promjenu stanja i akumulacije deradacionih pojava

Procesi postepene promjene stanja su procesi za koje je ispunjen uslov

Reakcija sistema na poremeaj predstavlja promjenu stanja tokom koje sistem tei minimizaciji energetske funcije sistemapromjena moe biti lokalna ili globalna. Minimum eneretske funkcijestanje u kojem je energija sistema minimalna.

Reakcija sistema na poremeaj moe biti dvojaka:

1.poremeaje apsorbuje, ostajui u ravnotenom stanju,

2.reaguje prelaskom u stanje opasnosti Poremeaj stanje degeneracije sistema

Ravnoteno stanje/prostor stanje opasnosti stanje rizika stanje

Otkaza

Slika---Karakteristina stanja sistema

Stanje opasnosti (opasnost) je stanje sistema u kome postoji vjerovatnoa nekontrolisanog oslobaanja energetskih i/ili materijalnih potencijala sistama

Stanje rizika sistema nastaje kada se u plju dejstva faktora opasnosti nau nezatieni elementi sistema/okruenja.Ako faktori opasnosti ne izazivaju nepreferentnu promjenu kvaliteta sistema, smatraju se apsorbovanimkompenzovanim od strane sistema.

Stanje otkaza nastupa kada faktori opasnosti utiu preferentno na promjenu kvaliteta sistema.

U cilju upravljanja promjenama stanja sistema, neophodna je analiza rizika tehnolokih sistema i profesionalnog rizikaodnose se na radnike u tehnolokom sistemu.

3. R I Z I K T E H N O L O K I H S I S T E M A I P R O F E S I O N A L N I R I Z I K

Razvoj automatizacije i informacionih tehnologija u tehnolokim sistemima s jedne strane iskljuuje ovjeka iz neposredna linije tehnolokog procesa, a s druge strane poveava ukupni potencijal akumulirane energije u sistemuupravljanje je sloenijekoncentrisani u velikim gradovimanose visok rizik pri njihovom rukovanju i upravljanju posebno u sluajevima otkaza koji mogu dovesti do udesnih dogaaja velikh razmjera sa posledicama ugroavanja. Najee situacije koje zahtijevaju ocjenu rizika su :

1.pitanje bezbijednosti ivota i zdravlja ljudi,

2.nove tehnologije,

3.osjetljiva pitanja okoline,

4.velika kapitalna ulaganja.

5.neoekivani pravci razvoja osiguravanja i ugovorni sporazumi,

6.znaajni politiki, ekonomski i finansijski parametri, 7.strogi zakonski ili licencni zahtjevi

Svrha analize rizika je poveanje bezbijednosti sistema i zatita ljudi i dobara.

Bezbijednost predstavlja odsustvo opasnostinepostojanje uslova koji mogu da dovedu do realnog i potencijalnog ugroavanja ljudi i dobara.

Bezbijednostsvojstvo sistema da funkcionisanjem odri stanje u kome se sa zadatom vjrovatnom iskljuuju rizini dogaaji uslovljeni dejstvom faktora opasnosti na nezatiene elemente sistema i okruenja.

Ekoloka bezbijednostocjena moguih izmjena prirodnih komponenti, ivotne sredine i ekosistema. To podrazumijeva odsustvo izvora opasnosti ili rizika. U matematikom smislu, bezbijednost sisteme je vjerovatnoa da sistem prua zatitu ljudi i dobara u datim uslovima za odreeno vrijme.

R I Z I Kprema nekim definicijama:

1.objektivna neizvjesnost koja se odigrava kao neeljeni dogaaj,

2.mjerljiva neizvjesnos

3.neizvijesnost gubitka,

4.mogunost gubitka ili povrede ili izlaganja takvoj mogunosti,

5.mogunost realizacije neeljene posledice nekog dogaaja

esto se pod rizikom podrazumijeva samo vjerovatnoa da e se desiti neeljeni dogaaj, ne uzimajui u obzir posledice koje bi takav dogaaj izazvao. Za potrebe odluivanja neophodan je agregatni pokazatelj rizika koji obuhvata neizvijesnost i rezultat neizvijesnosti.

Ako se za mjeru neizvijesnosti usvoji vjerovatnoa pojave neeljenog (tetnog ) dogaaja, a za rezultat neizvijesnosti veliina njegovih posljedica, tada se rizik odreuje, kao veliina kojom se, jednovremeno, opisuju vjerovatnoa nastanka tetnih dogaaja i oekivana veliina posljedica tih dogaaja.

Definicije tizika sadre dvije osnovne odrednice :

1.nedeterminisanost i

2.gubitak

Gubitak sistema moe biti naruavanje performansi sistema, ugroavanje materijalnih dobara, bezbijednosti i zdravlja ljudi, naruavanje ekoloke ravnotee, nekvalitetan, skup ili na vrijeme neisporuen proizvod. Zato je neophodno rizik definisati i u odnosu na kvalitet sistema Neka je

Ki = (

Gdje su:

Ki-vektor parametara sistema u trenutku ( t )

A,b,c,d-parametri sistema

Vektorski pokazatelji kvaliteta sistema, pri vrijednosti vektora parametara sistema

Ukoliko pokazatelj kvaliteta zadovoljava relaciju:

To znai da je kvalitet sistema zadovoljavajui u toku perioda posmatranja, odnosno egzistencije sistema T. Meutim, ako postoji vremenski interval za koji je

To ukazuje na neprerefentnu promjenu kvaliteta sistema koja sa stanovita sistemske analize predstavlja gubitak, odnosno tetu. Gubitak (teta) je nepreferentna promjena zahtijevanog kvaliteta sistema.

Stanje u kome postoji vjerovatnoa pojave nepreferentne promjene zahtijevanog kvaliteta sistema je RIZIK.

Nepreferentna promjena zahtijevanog kvaliteta je posledica realizacije rizinog dogaaja. to je vjerovatnoa rizinog dogaaja vea, vea je vjerovatnoa naruavanja zahtijevanog kvaliteta sistema, odnosno gubitka. Rizini dogaaji sa veom vjerovatnoom smatraju se rizinijim, pa se esto prisutan termin stepen rizika odnosi upravo, na vjerovatnou rizinog dogaaja. Vjerovatnoa rizinog dogaaja ( Prd ) je u granicama

0> Prd d3>d4>d6>d2>d5

-standardizovani rangovi istih elemenatanjihova vrijednost

5+6

D2 i d5--------------------= 5,5

2 D3 i d4------------------------=2,5

Znai poredak elemenata je sledei;

Di d1 d2 d3 d4 d5 d6

Rdi 1 5,5 2,5 2,5 5,5 4

Suma rangova dodijeljenih elemenata ( rdi ) bie jednaka sumi brojeva prirodnog niza od 1 do 6

Sn = Xi = ---------=1+2+3+4+5+6 = 21 =------------=21

=1+5,5+2,5+2,5+5,5+4 =21

Sn-suma rangova

n-broj elemenata koje rangiramo

Xi-rang i-tog elementa

Postupak sprovoenja rangiranjaod vie eksperata ;

Tri eksperta ocijenili su etiri elementa prema znaajnosti. U postupku rangiranjaprvo se odreuje suma rangova za sve elemente od svih eksperataza element sa najviim rangom odreuje se poslednje mjesto, a za element sa najniim rangom prvo mjesto.

Elementi e1 e2 e3 e4 Eksperti

E1 1 2 3 4

E2 2 1 4 3

E3 1 3 2 4

Rangova 4 6 9 11

Rezultujui

Rang 1 2 3 4

Slika ------Odreivanje rezultata rangova

Mogui su sledei oblici zadataka :

a) odreivanje intenziteta veze meu rangiranim elementima od strane dva eksperta na elementima posmatranog skupa,b) odreivanje uzajamne veze meu razliitim karakteristikama elemenata po individualnim miljenjima lanova grupe i

c) ocjena saglasnosti miljenja eksperata u grupi koja sadri vie od dva emsperta

U prasi se za mjeru intenziteta veze primjanjuje koeficijent korelacije ranga, zavisno od toga da li se dozvoljava ;

1.strogo rangiranje ili

2.nestrogo rangiranje

1.Strogo rangiranje---koeficijent korelacije ranga Spirmena;

= 1- --------- (r1i- r2i )

Gdje su:

m-broj elemenata

r1i-rang koji je dao prvi ekspert i-tom elementu

r2irang koji je dao drugi ekspert i-tom elementu

= + 1u postupku rangiranja miljenja su istovjetna

= --1miljenja su suprotna jedno drugom,

= 0rangiranja su linearno nezavisna ( nekorelativna )

2.Nestrogo rangiranjekoeficijent korelacije ranga Kendela;

Ukoliko se razlike miljenja pri ocjenjivanju javljaju kao sluajne greke, onda se individualno rangiranje razmatra adekvatno postupku mjerenja, a odstupanja miljenja razliitih eksperata kao sluajne greke pri mjerenjuzadaci saglasnosti miljenja svode se na zadatak statistike provjere hipoteze o znaajnosti dobijenog koeficijenta korelacijeprimjenjuje se kriterijum Nejman-Pirsona :

-zadaje se nivo znaajnosti kriterijuma a,

-znajui zakon raspodjele koeficijenta korelacijeodreuje se referentna znaajnost Ca sa kojom se uporeuje dobijena vrijednost koeficijenta korelacije

m-broj elemenata

Za m>10 , koeficijent korelacije ranga (Kendel ), ima raspodjelu blisku normalnoj raspodjeli, sa parametrima :

-matematiko oekivanje

M ( T )=0

-disperzija

D ( T ) = -----------------

-primjenjuje se funkcija standardne normalne raspodjele

Ft (x) =

-nivo statistike znaajnosti

Ako je , smatra se da je rangiranje u dobroj saglasnosti.

Za m10, provjera znaajnosti saglasnosti dva rangiranja primjenjuje se koeficijent Spirmena ( ) primjenom raspodjele Studenta, t-raspodjele; r-rang, m-broj elemenata

moe se aproksimirati sa t-raspodjelom, Studentovom raspodjelom sa ( m-2 ) stepena slobode.

Za m>30, raspodjela koeficijenta se saglaava sa normalnom raspodjelom, ako je

M ( ) = 0 ; D ( ) = ------- ----------- Ft (x ) =

Za m< 10, provjera znaajnosti se ostvaruje primjenom koeficijenta Spirmena ( )tabela raspodjele.

Ako rangiranje nije strogokoeficijent Spirmena :

Primjer;

Dva eksperta E1 i E2 ocjenjivali su pokazatelje p1, p2, p3, p4, p5 i p6 i dobijenisu sljedei rezultati Pokazatelji p1 p2 p3 p4 p5 p6

Eksperti

E1 1 5,5 2,5 2,5 5,5 4

E2 1 5 4,5 2 4,5 3

-koeficijent Spirmena ( )

-statistika znaajnost u proraunu ; = 0,02

-usvojena statistika znaajnost = 0,05

< , prihvata se hipoteza o saglasnosti miljenja eksperata sa 5 %--nim nivoom znaajnosti dva eksperta o ocjenjivanju navedenih pokazatelja

Za odreivanje saglasnosti miljenja grupe eksperata mogua su dva pristupa:

1.pristupproraun srednje vrijednosti koeficijenta parne korelacije ;

Gdje su:

K, ibroj eksperata ( k,i = 1,n );

Tkiparni koeficijent korelacije Kendela Kiparni koeficijent korelacije Spirmena

Ovaj postupak je pogodan za mali broj eksperata u grupi

2.pristupproraun specijalnih koeficijenata konkordacije Kendela ( Ck ) i entropijskog koeficijenta saglasnosti ( Ce ) :

2.1. pri strogom rangiranju

Rkj-rang j-tog elementa koji je dodijelio k-ti ekspert

m-broj ocjenjivanih elemenata

n-broj eksperata

2.2. za nestrogo ocjenjivanje

Statistika provjera znaajnosti dobijenih Ck i Ck ostvaruje se poreenjem desnostrane kritine oblasti Ck > Cd Za m>7 primjenjuje se raspodjela ( hi-kvadrat, za vrijednost n(m- 1) Ck sa (m- 1) stepenom slobode !! Saglasnost eksperata je zadovoljavajua ako je :

Ck = 0,5 za 0,7 za b2>>bm-1>bm ------- r1 t-------

----- ne -prelazi se na taku 3. Praksa je potvrdila da je t = ( 35 ). Komponente matrice E su teinski koeficijenti elemenata ( dj ) izmjerenih skalom odnosa, pri emu je

Ai = 1

Rangiranje po pravilu

Ako u ekspertizi uestvuje vie od deset eksperata ( n>10 ), onda se obrada i analiza parnog ocjenjivanja sprovodi kombinovanom metodom prema Terstoun-uprethodno se registruju elementi, a zatim dobijamo grupno rangiranje metodom parnog uporeivanja. Odreivanje potrebnog broja eksperata u grupi je veoma znaajno. (manji / nedovoljan broj eksperata, rezultati obrade su nepouzdani ). Velika grupa eksperata se teko formira i teko organizuje njen rad. Za odreivanje sastava i broja eksperata u grupi moe se koristiti ;

K = ---------

Pri odreivanju saglasnosti miljenja polazi se od stepena potrebne saglasnosti miljenja o ocjenjivanim elementima sa izabranim intervalom pouzdanosti sa vjerovatnoom ( P ) i odgovarajue granice koeficijenta nivoa znaajnosti (a ), gdje je Nepoznata veliina je kbroj eksperata u grupi.

Tp,k-1koeficijent Studenta ; tp,k-1 = f(k) ; za svaki par ( k; tp,k-1 ) moe se nai odnos ( V / a )

K = f ( V / a )

U postupku sprovoenja ekspertize dobija se skup ocjena Xij to je potrebno statistiki obraditi ; -preko srednje vrijednosti za svaki element / pokazatelj ocjenjivanja

Gdje su:

Xi-ocjena i-tog eksperta

i-koeficijent autoriteta / kompententnosti i-tog eksperta

k-broj eksperata

X-srednja vrijednost, saglesnost miljenja grupe eksperata

Stepen saglasnosti miljenja eksperata, odreuje se disperzijom pojedinanih ocjena ( ) i koeficijentom varijacije ( Vj ). Koeficijent autoriteta ( ) predstavlja broj koji pokazuje sa kojim znaajem treba ukljuiti i statistiku obradu uticaja saglasnosti miljenja pojedinih eksperatastepen kompententnosti eksperata

M = 1za maksimalno kompetentne eksperte

Mi 78,93 >2,59

4. P R I M J E N A M E T O D A E K S P E R T N I H O C J E N A ZA A N A L I Z U R I Z I K A 4,1 Odreivanje kriterija i pokazatelja za ocjenu rizika

Za ocjenu rizika najvei znaaj predstavlja odreivanje vjerovatnoe opasnosti, vrijednosti elemenata opasnosti, njegov intenzitet i vrijeme trajanja uticaja na ovjekaformiranje mjerila i kriterija u postupku ocjenjivanja.

Ocjena rizika zavisi od postavljenog cilja. Na osnovu postavljenog cilja biraju se mjerila i kriteriji ( za konkretan zadatak )nalaze se pokazatelji na osnovu izabranih kriterijautvrivanje pripadnosti pokazatelja odreenoj klasi i odreivanje zavisnosti izmeu izabranih kriterija i pokazatelja. Kriterij za odreivanje klase i ranga opasnosti (tabela 4.1. ).

Uticaj elemenata opasnosti na zdravlje ljudiRSS.

Pokazatelji se izraavaju skalama mjerenjaintenziteti i vrijeme djelovanja elemenata opasnosti skalom odnosa ili skalom poretka.

Za ocjene rizika po modelu sistema RS formira se posebna skala poretka sa kriterijima za odreivanje klase i ranga opasnosti (pokazatelji u bodovima ).

4.1.1. Pokazatelji rizika od povreivanja i obolijevanja radnika Rizik od povreivanja i oboljenja radnika se odreuje na osnovu pokazatelja:

-Ifkoeficijent uestalosti povreivanja,

-Itkoeficijent teine povreivanja i

-Iokoeficijent onesposobljavanja

If = N / Z .100

Nbroj povreda u toku godine

Zbroj zaposlenih

It = Rd / N

Rdbroj izgubljenih radnih dana

Nbroj povreda

Io = Rd / Z

Rdbroj izgubljenih radnih dana

Zbroj zaposlenih

Prosjene vrijednosti ovih koeficijenata, uzimaju se kao srednje vrijednosti za odreeni vremenski period (period od 8 godina, 10 godina,)vri se uporeivanje :

-maksimalnih prosjenih vrijednosti sa prvom veom vrijednou i

-minimalnih prosjenih vrijednosti sa prvom manjom vrijednou

( u okviru grane djelatnosti, grane industrije i rudarstva---poredak po rastuem nizu od min. do max vrijednosti ).

Utvrivanje statistike znaajnostireferentne vrijednosti za odreivanje granice klaseprimjenom t-testa.

Odreivanje koeficijenata If, It i Io za svaku grnuodreivanje prosjene vrijednosti za grane djelatnosti. Formiranje razlika koeficijenata po godinamaza grane koje se uporeuju po godinamaiz dobijenih razlika izraunava se srednja vrijednost metodom najmanjih kvadrata.

Utvrivanje da li je razlika znaajna sa koeficijentom znaajnosti a = 0,05, se vri primjenom t-testa:

T = ----------

Isrednja vrijednost razlike po godinama za koeficijente ( If, It, Io )

Sstandardna devijacija posmatranih razlika po godinama

nperiod od 8,10, .godina -za nivo znaajnosti a = 0,05 , ako je

T < t prihvata se hipoteza

T = 1,895---tablina vrijednost sa jednostranim intervalom pouzdanosti za a=0,05 za n=8 pri emu je k=8-1=7

-ako je t > t, odbacuje se hipoteza za a=0,05 da su tazlike znaajne i da je posmatrana vrijednost vea u odnosu na uporeivanu prosjenu vrijednost

Kriteriji za ocjenu rizika i granica klasa sa ocjenama u bodovima (tabela 4.2. ). 4.1.2. Pokazatelji uticaja elemenata opasnosti na zdravlje radnika u sistemu RS Prvo se pristupi identifikaciji elemenata opasnosti---zatim se ekspertnom metodom odreuju znaajnost uticaja elemenata opasnosti.

Za odreivanje ocjene prema intenzitetu djelovanja pojedinih elemenata opasnostikriterij po skali poretka sa pet klasa (tabela 4.5 ). Metodom parnog uporeivanja, eksperti vre rangiranje po znaaju, prioritetu, identifikovanih elemenata opasnostiprema formiranom obrscu ( primjer tabela 4.6 )---devet eksperata vrilo je ocjenjivanje znaajnosti identifikovanih elemenata opasnosti parnim uporeivanjem.

Redukovana, rezultujua matrica Er parnog uporeivanja

E11E12E13E14E15

E110 1 / 9 6 / 9 8 / 9 9 / 9

E21 8 / 9 0 9 / 9 9 / 9 9 / 9

E31 3 / 9 0 0 7 / 9 8 / 9

E41 1 / 9 0 2 / 9 0 8 / 9

E51 1 / 9 0 1 / 9 1 / 9 0

Nakon etvrte iteracije, meu ocjenjivanim elementima dobijamo redosled: A2r5

: . hemijska tetnost, buka, mikroklima, nejonizirajua zraenja, neadekvatno osvjetljenje.

3,