MOGU LI OTOČKA NASELJA PRERASTI U RURALNO TURISTIČKE ... · da poželjna vizija razvoja Dola može biti pretvorena u realnost samo ako većina razvojnih dionika dijeli slične stavove

4. međunarodni kongres o ruralnom turizmu, Zbornik radova, 2018., str. 91-108.

I. Kunst, MOGU LI OTOČKA NASELJA PRERASTI U RURALNO TURISTIČKE ATRAKCIJE – ...

91

MOGU LI OTOČKA NASELJA PRERASTI U RURALNO TURISTIČKE ATRAKCIJE – PRIMJER NASELJA DOL NA BRAČU

Ivo Kunst

Sažetak

Privlačnost ruralnih područja u post-modernističkom društvu sve više raste. Iako je većina

hrvatskih otoka, osobito u svojim priobalnom dijelovima, prigrlila turizam kao prirodni, najbrži i

najefikasniji način gospodarskoga rasta/razvoja, najveći dio otočke unutrašnjosti i dalje ima sve

bitne značajke ne samo ekonomski zapuštenoga, već i demografski odumirućega ruralnog prostora.

U želji da se takvo stanje promijeni nabolje, u ovom se radu, koristeći selo Dol na Braču kao studiju

slučaja, razmatra oportunost pretvaranja slabo naseljenih, ali izuzetno slikovitih i arhitektonski

očuvanih ruralnih naselja u vrhunske turističke atrakcije kroz njihovu prikladnu revitalizaciju i

primjerenu turistifikaciju. U metodološkom smislu, rad se temelji, kako na saznanjima do kojih se

došlo provedbom polu-strukturiranih intervjua s izabranim predstavnicima različitih lokalnih

interesnih grupa (javna uprava, turistički poduzetnici, viđenije osobe, kler), tako i na stavovima

mještana prikupljenim tijekom rasprava na pomno pripremljenim strateškim radionicama. Kao

rezultat navedenoga metodološkog postupka, a uvažavajući teorijske postulate destinacijske

konkurentnosti, ekonomije doživljaja i diferencijacije kao načina stjecanja konkurentske prednosti,

u radu se definira prikladni koncept razvoja naselja te se, kroz provjeru njegove tržišne održivosti

i ekonomske isplativosti, potvrđuje njegova validnost.

Ključne riječi: ruralni turizam, turistička atraktivnost, selo Dol, razvojni koncept, razvojna

održivost.

UVOD

Privlačnost ruralnih područja u post-modernističkom društvu sve više raste (Loureiro

2012). Kao rezultat te činjenice, u posljednjih dvadesetak godina sve je izraženiji interes

urbanoga stanovništva da provodi odmor u ruralnim područjima (Yague 2002), a što

turizam na ruralnim područjima sve više pretvara od marginalne pojave u široko

rasprostranjenu praksu (Garau 2015). Razloge za to valja tražiti ponajviše ne samo u sve

sve većim gužvama i izraženoj komodizaciji etabliranih (priobalnih) turističkih

destinacija, već i u stalno rastućim očekivanjima sve sofisticiranije turističke potražnje

koja, u potrazi za autentičnim i nestandardiziranim turističkim dožvljajem, sve više

odlazi u manje poznata turistička odredišta u dominantno ruralnim područjima

(McCannell 1976, Stamboulis & Skayannis 2003, Ferrari & Adamo 2012).

Sve veća privlačnost ruralnih sredina kao prikladnih destinacija za provođenje

slobodnoga vremena proizlazi ponajviše iz činjenice da je riječ o prostoru koji se po

svojim krajobraznim i socio-kulturnim značajkama bitno razlikuje od mjesta na kojima

većina ljudi trajno obitava te, u tom smislu, predstavlja dobro došlu promjenu

uobičajenoj svakodnevnici. Drugim riječima, ruralni prostor predstavlja svojevrsno

sklonište za privremeni bijeg od gradskoga života (Daugstag 2008, Garau 2015), ali i



92

idealno mjesto za propitivanje vlastitih životnih uvjerenja i/ili svjetonazora kroz stjecanje

novih životnih iskustava (Simonicca 1997).

U uvjetima sve većeg interesa turističke potražnje za provođenjem odmora u ruralnim

prostorima, a uvažavajući krajobrazne, kulturne i demografske različitosti između

urbanih i ruralnih prostora kao i socio-ekonomske i svjetonazorske razlike između

urbane i ruralne populacije, od izuzetne je važnosti da se razvoj turizma na ruralnim

prostorima odvija na društveno odgovoran i promišljen način, odnosno na način koji će

dugoročno održivo podizati današnju, još uvijek relativno nisku, razinu blagostanja

ruralne populacije. U suprotnom, nedovoljno kontrolirani razvoj turizma na ruralnim

prostorima može uzrokovati različite prijetnje ne samo kvaliteti okoliša, već i kulturi

života i rada lokalne zajednice (Holden 2005, Garrod, Wornell & Youell 2006). Ta

konstatacija vrijedi i za ruralni prostor u unutrašnjosti većine hrvatskih otoka.

Iako je većina hrvatskih otoka, osobito u svojim priobalnom dijelovima, prigrlila turizam

kao prirodni, najbrži i najefikasniji način gospodarskoga rasta i razvoja, pri čemu je

opravdano postaviti pitanje da li se taj razvoj odvija na dugoročno održiv način (Kunst

2011), najveći dio otočke unutrašnjosti, unatoč obilju izuzetno vrijedne prirodne i/ili

kulturno-povijesne resursno-atrakcijske osnove, i dalje ima sve bitne značajke ne samo

ekonomski zapuštenoga, već i demografski odumirućega prostora. Gospodarska

zapuštenost i demografsko odumiranje unutrašnjosti većine hrvatskih otoka bitno

umanjuje i dugoročnu turističku konkurentnost njihovog priobalja, ponajviše kao rezultat

postupnoga gubitka ekskluziviteta turističkoga doživljaja uslijed sve veće koncentracije

velikoga broja ljudi na relativno uskom pojasu, ali i bitno ograničava potencijalno

raspoloživi otočki prihvatni kapacitet.

U želji da se potencijalno raspoloživi prihvatni kapacitet hrvatskih otoka značajnije

poveća u odnosu na današnje stanje, logično je razmišljati o mogućnostima proširivanja

turističkog interesa i na cijeli prostor otočkoga ruralnog zaleđa, a što bi, zasigurno,

pridonijelo i postupnom zaustavljanju procesa ubrzane depopulacije otočke

unutrašnjosti. Proces proširivanja turističkog interesa na otočko ruralno zaleđe, pritom,

valjalo bi provoditi na održiv i promišljen način kako bi se trajno sačuvale dominantno

ruralne značajke ovog prostora, odnosno kako se ne bi ugrozila/negirala vjekovno

uspostavljana kultura života i rada lokalnih žitelja.

Polazeći kako od prethodnih odrednica, a vodeći računa i o teoriji destinacijske

konkurentnosti (Ritchie & Crouch 1999, Ritchie & Crouch 2003), postulatima ekonomije

doživljaja (Pine & Gilmore 1998) te diferencijaciji kao načinu stjecanja konkurentske

prednosti (Porter 1980), u ovom se radu, na primjeru sela Dol na Braču, propituje

mogućnost povećavanja dosadašnjega stupnja turističke privlačnosti unutrašnjosti

otočkoga prostora kroz pretvaranje slabo naseljenih, ali izuzetno slikovitih i očuvanih

naselja u zaleđu otoka u vrhunske turističke atrakcije, privlačne ne samo različitim

segmetnima ruralno-turističke, već i kulturno-turističke potražnje. Drugim riječima, u

ovom će se radu, na primjeru sela Dol, pokušati ukazati na činjenicu da povećanje

turističke privlačnosti otočke unutrašnjosti valja, između ostalog, temeljiti na: (i) zaštiti

autohtonosti malih ruralnih naselja i njihove tradicijske stambeno-gospodarske

arhitekture, (ii) očuvanju ambijentalnosti okolnoga prirodnog krajolika, odnosno (iii)

njegovanju/prezentaciji lokalne (ruralne) kulture života i rada. Kombinacijom ovih



93

činitelja moguće je uspostaviti jedinstven i međunarodno konkurentan sustav turističkih

doživljaja, podjednako atraktivan različitim skupinama potencijalnih korisnika tijekom

većeg dijela godine (Kastenholz 2004).

U metodološkom smislu, rad se temelji ne samo na teorijskim uporištima razvoja turizma

u ruralnim područjima, već i na saznanjima do kojih se došlo putem procesa konzultacija

s relevantnim razvojnim dionicima. Konzultacije i usuglašavanje stavova s lokalnim

razvojnim dionicima provedeno je dijelom putem polu-strukturiranih intervjua sa

izabranim predstavnicima različitih interesnih grupa (javna uprava, turistički

poduzetnici, viđenije osobe, kler), a dijelom kroz raspravu na pomno pripremljenim

strateškim radionicama. Ključni argument za takav metodološki pristup je pretpostavka

da poželjna vizija razvoja Dola može biti pretvorena u realnost samo ako većina

razvojnih dionika dijeli slične stavove o tome kako ta budućnost treba izgledati

(Wehrmeyer, Clayton & Lum 2002, Reid, Mair, & George 2004, Butler 2009, Van der

Helm 2009).

Rad je strukturiran na sljedeći način: prvi dio rada odnosi se pregled literature, drugi dio

na povijesni razvoj i značajke naselja Dol, dok se treći dio fokusira na sagledavanje

potencijala naselja za turistički razvoj. Četvrti dio rada posvećen je promišljanju

prikladne koncepcije turističkoga razvoja, dok se peti dio odnosi na provjeru tržišne

održivosti i financijske isplativosti predloženoga razvojnog koncepta.

1. PREGLED LITERATURE

Iako ruralni turizam ne predstavlja novi oblik turizma, s obzirom na činjenicu da njegovi

korijeni datiraju još iz početka prošloga stoljeća, još uvijek ne postoji jedinstvena i

općeprihvaćena definicija ruralnoga turizma (Nair et al. 2014). Razlog za to valja tražiti

ponajviše u njegovoj višeznačnosti i/ili kompleksnoj prirodi (OECD 1994), pri čemu se

osobito misli na sljedeće:

Sve turističke aktivnosti u ruralnim područjima ne moraju biti strogo ruralnog

karaktera.

Nekad jasna distinkcija između urbanih i ruralnih područja sve se manje uočava

ponajviše uslijed pojačane izgradnje kuća za odmor, postupnog doseljavanja urbane

populacije i razvoja ne-tradicionalnih gospodarskih aktivnosti na ruralnim

područjima.

Različite zemlje definiraju ruralni prostor na različite načine.

Neovisno o nedostatku općeprihvaćene definicije ruralnog turizma, Lane (1994),

primjerice, smatra da je ruralni turizam vrsta turizma koji se odvija u ruralnim

područjima, pri čemu su ruralna područja ona koja karakterizira: (i) niska gustoća

naseljenosti, (ii) mnoštvo otvorenoga/neizgrađenog prostora, (iii) mala naselja, odnosno

(iv) gospodarska orijentacija na poljoprivredu i šumarstvo. Na sličnom je tragu i Bačac

(2011), prema kojem ruralni turizam svojevrsni konglomerat svih turističkih

usluga/aktivnosti/vidova turizma koje se događaju unutar ruralnih područja, pri čemu se

pod ruralnim prostorom podrazumijevaju područja kao karakterizira prevladavajuće

prirodno okruženje, seoski okoliš, mala naselja i izdvojena poljoprivredna gospodarstva,



94

dok su poljoprivreda i šumarstvo glavne gospodarske aktivnosti. Prema Kušenu (2006)

ruralni turizam predstavlja turističku aktivnost koja se odvija u ruralnom području te

uključuje različite aktivnosti povezane s boravkom u prirodi. Gannon (1994) je mišljenja

da ruralni turizam karakteriziraju ponajviše različite aktivnosti, usluge i sadržaji koje

nude farmeri i drugi žitelji ruralnih područja kako bi privukli turiste u svrhu generiranja

dodatnih prihoda. Konačno, Nagaraju & Chandrashekara (2014) naglašavaju da je ruralni

turizam specifičan oblik turističke aktivnosti koji se temelji kako na značajkama ruralnog

načina života, tako i na kulturi, običajima i nasljeđu ruralnih područja, ali i na interakciji

između turista i lokalne populacije, što sve, u konačnici pridonosi ne samo ekonomskom

i društvenom prosperitetu lokalne zajednice, već i bogatstvu turističkog doživljaja. U

svakom slučaju, prethodne definicije ukazuju na to da se pojam ruralni turizam ne odnosi

samo na smještaj turista na farmama ili u seoskim domaćinstvima, već i na različite

fizičke i druge aktivnosti kojima se turisti mogu baviti u ruralnim područjima, a koje

mogu, ali i ne moraju uključivati interakciju s lokalnom populacijom (Krippendorf 1987,

Bramwell & Lane 1994, European Commission 1986).

Neovisno o različitosti definicija, ruralno okruženje predstavlja središnje mjesto u

jedinstvenom prodajnom prijedlogu bilo kojega ruralno-turističkog doživljaja (OECD

1994). Odabir odmora u ruralnom području predstavlja, za poklonike ruralnoga turizma,

dobro rješenje za bijeg od svakodnevne, uobičajene rutine gradskoga života i sve

izraženijega stresa na radnom mjestu (Knowd 2001), ali i iz težnje za povratkom

korijenima, čežnje za „dobrim starim vremenima” i „jednostavnim načinom života” u

očuvanom prirodnom okruženju (Hohl & Tisdell 1995, Urry 2002). U tom smislu,

ruralna područja predstavljaju, u socio-kulturnom i okolišnom smislu, dobrodošlu

alternativu gradovima u kojima turisti uobičajeno obitavaju tokom cijele godine, a što

im pruža različite mogućnosti da stječu drugačija životna iskustva, u rasponu od

odmorišno-emotivnih do edukativnih (Simonicca 1997, Garau 2015).

Sve veću potražnju za turizmom u ruralnom okruženju unazad posljednjih nekoliko

godina valja objašnjavati i činjenicom da je riječ o nišnom proizvodu (u sferi turizma

posebnih interesa) koji se, uslijed sve veće segmentacije turističke potražnje (Gonzales

& Bello 2002, Trauer 2007), i sam sastoji od rastućega broja nišnih proizvoda kao što

su, primjerice agriturizam (Fagioli, F. F., Diotallevi, F. & Ciani, A. 2014), ekoturizam

(Donohoe, H. M. & Needham, R. D. 2008), turizam aktivnosti, kreativni turizam (Cloke

2007, Richards & Marquis 2012) i sl. Drugim riječima, ruralni turizam predstavlja

svojevrsni „kišobran” koji objedinjuje veći broj međusobno komplementarnih nišnih

proizvoda (Sasu & Epuran 2016).

Ruralni turizam, nadalje, a što je osobito značajno za ovaj rad, ima važnu ulogu i u

kontekstu diversifikacije integralnoga turističkog proizvoda u većini turističkih

destinacija koje su svoju tržišnu prepoznatljivost izgradile ponajviše na dominantnoj

orijentaciji na sezonski odmor na suncu i moru (Barke 2004). Tako, primjerice, Sharpley

(2002), ukazuje na činjenicu da pojačana orijentacija prema razvoju ruralnog turizma na

Cipru predstavlja ne samo efikasan način da se rastereti već „zagušeni” priobalni prostor,

već i da se ekonomski revitalizira demografski i gospodarski odumirući prostor u

unutrašnjosti otoka.



95

Osim diversifikacije raspoloživoga sustava doživljaja u turističkoj destinaciji, razvoj

ruralnoga turizma već se dugi niz godina povezuje i sa učinkovitom socio-ekonomskom

i/ili demografskom revitalizacijom velikog broja ruralnih područja koja, zbog

višegodišnjega opadanja gospodarske aktivnosti, ponajviše uslijed ubrzane

deagrarizacije, karakterizira proces kontinuirane depopulacije. U takvim uvjetima, a što

potvrđuju radovi velikoga broja eminentnih stručnjaka (Hoggart, Buller & Black 1995,

Fleischer & Pizam 1997, Page & Getz 1997, Williams & Shaw 1998, Canoves et al.

2004, Albu & Nicolau 2011, Brandth & Haugen 2011, Fagioli, Diotallevi & Ciani 2014),

pojačana orijentacija na turističko privređivanje kroz razne oblike ruralnoga turizma,

predstavlja jedan od najbržih i socio-kulturno najprihvatljivijih načina postupne

društveno-ekonomske i demografske regeneracije takvih područja.

2. PREDSTAVLJANJE DOLA ‒ POVIJESNI RAZVOJ I ZNAČAJKE

NASELJA

Naselje Dol se nalazi na sjevernoj strani otoka Brača, oko 2 km južno od odvojka glavne

otočke prometnice Supetar ‒ Pučišća prema Postiri. U administrativno-teritorijalnom

smislu, Dol pripada općini Postira. Riječ je o jednom od dvanaest starih,

srednjovjekovnih naselja u unutrašnjosti otoka Brača. Tipično za arhitekturu krasa, koja

je oskudno plodno tlo strogo čuvala za poljoprivredu, Dol je izgrađen na krajevima

usjeka doline, odnosno na njezinim strmim obroncima. Riječ je o naselju raštrkanoga

tipa koje je, u skladu s dominantno stočarskom gospodarskom kulturom, nastalo

organskim rastom duž serpentina puteva.

Kako u mjestu u posljednjih stotinjak godina nije gotovo ništa novo izgrađeno, a budući

da Dol ni u Prvom, ni u Drugom svjetskom ratu nije bio oštećen, ali niti izložen povećem

turističkom interesu (poput mjesta na obali), najveći dio njegovoga tradicijskog

graditeljskog korpusa je gotovo u cijelosti sačuvan. Zbog očuvanosti svoje tradicijske

prostorne organizacije i građevinskoga fonda karakterističnoga za seosku arhitekturu

otoka Brača, naselje Dol uvršteno je na Listu zaštićenih kulturnih dobara u Registru

kulturnih dobara Republike Hrvatske (oznaka Z ‒ 2592).

Iako najstarije matične župne knjige datiraju od 1622. godine, već od XV. stoljeća

povijesni dokumenti spominju dolske suce i pravnike, koji su na dolskom sudu rješavali

sporove oko nasljeđivanja. Prva katastarska izmjera Dola izvršena je 1833. godine, u

sklopu koje je i tekstom dokumentirano stanje u prostoru, kao i osnovne značajke

dolskoga gospodarstva.

U gospodarskom smislu, mještani Dola su se kroz povijest, osim stočarstvom, bavili

ponajviše maslinarstvom i proizvodnjom vina, pri čemu se smatra da je dolsko

maslinarstvo svoj uzlet doživjelo u razdoblju Mletačke vlasti na Braču u XVI. stoljeću,

dok je značajniji uzgoj loze velikim dijelom počeo sredinom XIX. stoljeća kad je Austro-

Ugarska izgubila vinorodna područja Italije, odnosno kad je filoksera pogodila francuske

vinograde. Prosperitetno razdoblje za proizvodnju vina u Dolu naprasno je okončano

krajem XIX. stoljeća kad je Austro-Ugarska počela uvoziti jeftinija vina iz Italije, a

nedugo zatim su filoksera i pepelnica zahvatile i bračke vinograde te ih većinom uništile.

Uslijed nagloga osiromašivanja, velik je broj Doljana početkom XX. stoljeća iselio u



96

različite prekooceanske zemlje, uslijed čega je prva polovina XX. stoljeća donijela Dolu

stagnaciju, iako su se počele uzgajati nove kulture ‒ buhač i lavanda.

Iako je zbog nedostatnih povijesnih izvora vrlo teško preciznije rekonstruirati izgled

Dola u prvim stoljećima njegovoga postojanja, po materijalnim je ostacima i lokalnoj

predaji moguće pretpostaviti da je najranije žarište razvoja bilo oko crkvice Sv. Petra i

brojnih špilja koje ju okružuju. Ove su špilje korištene kao primitivan oblik stanovanja,

a početkom gradnje samostojećih kuća počelo se formirati donekle tipično dalmatinsko

naselje kraškog područja, u čijem se korpusu nailazi na čitav raspon tipova gradnje – od

prizemnih potleušica u suhozidu, preko obiteljskih katnica, do masivnih stambeno-

gospodarskih dvokatnica.

Prema tipologiji gradnje, sve stambene građevine u Dolu mogu se podijeliti na: (i)

samostojeće kuće, (ii) kuće u nizu, odnosno (iii) sklopove kuća organizirane oko

zajedničkoga dvorišta.

Sačuvane dolske kuće u pravilu su velike i prostrane, gotovo bez iznimke građene „u

živo” od kvalitetnoga i dobro obrađenoga kamena. Tipična stambena kuća u Dolu,

gotovo u pravilu, uključuje gospodarsko prizemlje, koje se proteže cijelom etažom. Zbog

pada terena, prizemlje je obično ugrađeno u teren, tako da je konoba zaštićena od velikih

temperaturnih promjena. Gotovo svaka stambena građevina ima u svojoj blizini čitav niz

pratećih gospodarskih objekata ‒ krušnu peć, gustirnu i staje. Javne građevine pretežno

su proizvod polovine odnosno kraja XIX. stoljeća, pa nose stilska obilježja svoje

namjene i razdoblja, s utjecajem građanske arhitekture.

Što se tiče infrastrukturne opremljenosti, Dol je elektrificiran te opskrbljen vodom

tijekom druge polovine XX. stoljeća. Neovisno o tome, međutim, zbog nagiba terena

najistočnije se građevine vodom moraju opskrbljivati na stari način, kišnicom iz mjesnog

sabirališta ‒ Stivinjoka, jer je pritisak lokalnog vodovoda nedovoljan za njihovu

opskrbu. Prometnice su većinom asfaltirane, no izvedene bez pločnika i rubnika. To

vrijedi i za većinu pješačkih površina. Prolazak automobila ograničen je organskom

strukturom uličica, pa je koncentriran na rubove naselja.

3. POTENCIJAL DOLA ZA PRERASTANJE U VRHUNSKU RURALNO-

TURISTIČKU ATRAKCIJU

Mikrolokacija i ambijentalne značajke Dola kao i broj, autentični graditeljski izričaj,

stupanj očuvanosti i prostorni gabariti pojedinačnih građevnih objekata i/ili sklopova u

Dolu, a o čemu se, osim fizičkoga obilaska, podrobniji uvid može steći i na temelju

Konzervatorske studije za urbanistički plan uređenja ovog naselja (Tomašić Srdar 2009),

ukazuju na činjenicu da Dol zasigurno predstavlja više nego interesantnu turističku

„sirovinu“. Samim tim, a na što su ukazali i intervjui i radionice s mještanima, Dol bi se

relativno brzo mogao transformirati u međunarodno prepoznatljivi etno-eko ruralno-

turistički proizvod, bez da se naruši njegova dugoročna sociokulturna opstojnost.

Sljedeće bitne činjenice svjedoče u prilog takvoj konstataciji:

Tradicijska organizacija prostora, uključujući i stopljenost naselja s prirodom u

cijelosti je očuvana te tvori jedinstveni kulturni krajobraz.



97

Ukupni broj tradicijskih stambenih i/ili stambeno-gospodarskih objekata u

zaštićenoj povijesnoj cjelini Dola relativno je velik, pri čemu je značajan broj u

dobrom fizičkom/građevnom stanju.

Relativno velik broj tradicijskih stambeno-gospodarskih objekata u koje se u novije

vrijeme nije značajnije ulagalo i dalje se povremeno koristi, uslijed čega su i ovi

objekti u relativno dobrom fizičkom/građevnom stanju.

Prilično velik broj tradicijskih stambeno-gospodarskih objekata u dobrom

građevnom stanju, kao i onih u nešto lošijem građevnom stanju, raspolaže relativno

velikom bruto razvijenom površinom.

S izuzetkom nekoliko neprimjereno izgrađenih novogradnji i/ili dograđenih

tradicijskih stambeno-gospodarskih objekata, u Dolu praktički nema invazivne

gradnje novijeg datuma koja bi na značajniji način degradirala cjelokupni vizualni

identitet i naselja.

Jedina otežavajuća okolnost, koja bi donekle mogla usporiti transformaciju Dola u

međunarodno prepoznatljivu ruralno-turističku atrakciju odnosi se, prema mišljenju svih

lokalnih razvojnih dionika, na složenu posjedovnu i/ili vlasničku struktura zemljišta i/ili

objekata u Dolu. Naime, osim malog broja izuzetaka, trenutnu imovinsko-vlasničku

situaciju na području Dola obilježava ponajviše relativno velik broj zemljišno-knjižnih

vlasnika, velik broj suvlasnika i velika usitnjenost zemljišnih čestica. Tome valja

pridodati i da posjedovna i vlasnička evidencija zemljišta i zgrada u velikom broju

slučajeva nije usklađena sa stvarnim stanjem. Donekle ohrabruje, međutim, činjenica da

određen broj Doljana i/ili njihovih nasljednika i dalje živi na otoku Braču, od čega

najveći broj u Postirama.

U skladu s prethodnim konstatacijama, uz dobro promišljen pristup komercijalizaciji

kako cijelog Dola, tako i pojedinačnih građevnih objekata u njemu, uspješna

transformacija Dola u međunarodno prepoznatljivu ruralno-turističku atrakciju

podrazumijeva neposredno uključivanje i suradnju većine današnjih žitelja ovog naselja,

osobito u kontekstu rješavanja složene imovinsko-vlasničke problematike, ali i u cilju

zaštite dugoročne sociokulturne, ali i ekološko-infrastrukturne razvojne opstojnosti.

Drugim riječima, procesu turistifikacije Dola valjalo bi pristupiti na unaprijed osmišljen

i od samih žitelja podržavan način, vodeći računa o sljedećim ključnim uporištima:

Postojeću tradicijsku organizaciju prostora i stopljenost naselja s prirodom ni pod

koju se cijenu ne smije ugroziti budući da je ta međuovisnost temeljni resurs za

uspostavu jedinstvenog prodajnog prijedloga Dola.

U Dolu već danas djeluje nekoliko izuzetno dobro etabliranih objekata hrane i pića

(konoba), uslijed čega u Dol, osobito tijekom ljetne turističke sezone, dolazi sve veći

broj jednodnevnih posjetitelja – izletnika. Riječ je o svojevrsnim besplatnim

ambasadorima koji prenose vlastita (pozitivna) iskustva o Dolu svojim poznanicima

i prijateljima, a što predstavlja dobar temelj za proširivanje sadržaja turističke

ponude po dubini i širini.



98

U Dolu stalno obitava stotinjak ljudi različtih dobnih skupina, uključujući i relativno

velik broj onih radno-aktivne dobi. Najveći će broj mještana svjestan gospodarskog

potencijala etno-eko turističkoga pozicioniranja, ali i potrebe osiguranja vlastite

privatnosti i dugoročne zaštite prepoznatljivog „duha mjesta”. U tom smislu,

pojačano okretanje Dola prema boravišnoj turističkoj potražnji moralo bi se odvijati

na način, u mjeri i dinamikom koji odgovara mještanima.

Svako nekadašnje obiteljsko gospodarstvo, uključujući sve stambene, gospodarske

i druge objekte (staja, gustirna, krušna peć, dvor i vrtovi) koji su mu pripadali,

trebalo bi u procesu obnove/revitalizacije tretirati kao jednu jedinstvenu prostorno-

funkcionalnu cjelinu. Samo će tako biti moguće osigurati izvornu ambijentalnu

autentičnost.

Svi stalno naseljeni i velik broj povremeno naseljenih tradicijskih stambeno-

gospodarskih objekata, u pravilu, raspolažu suvremeno opremljenim kupaonicama,

ali i dovoljnim prostornim gabaritima za osiguranje prijeko potrebnog komfora za

višednevni boravak stacionarnih gostiju, uslijed čega je bez većih dodatnih

adaptacija u korištenju prostora, odmah moguće razmišljati o njihovoj kvalitetnoj

višemjesečnoj uporabi u režimu turističkoga korištenja.

Za održivo ekološko i socio-kulturno tržišno pozicioniranje Dola kao etno-eko

turističke atracije boravišno-izletničkog tipa dovoljno je da se samo manji dio

postojećeg stambenog fonda naselja (oko 20 ‒ 30 %) stavi u funkciju turističko-

ugostiteljskog privređivanja. Pritom bi se neka domaćinstva mogla

revitalizirati/specijalizirati isključivo za potrebe usluživanja hrane i pića, druga npr.

za proizvodnju i prodaju tradicionalnih prehrambenih proizvoda (med, maslinovo

ulje, ljekovito bilje, vino, prošek i sl.), treća npr. za izradu suvenira i memorabilija,

dok bi samo manji broj relativno velikih domaćinstva mogao biti u funkciji

višednevnog prihvata gostiju.

Osim kuća za odmor, na prostoru Dola postoji i mogućnost uspostave nekoliko

obiteljskih heritage (bed & breakfast) pansiona (nizovi kuća, obiteljske dvokatnice),

čime bi se turistički proizvod Dola zaokružio, a što bi pojačano privlačilo rastući

broj sofisticiranih lifestyle turista sklonim stjecanju novih iskustava kroz interakciju

s domaćinima, ali i različitim aktivnostima u prirodi1.

Uslijed činjenice da su gotovo svi građevni objekti javne namjene (Mjesni dom,

Loža, rakijarnica, pa čak i škola) dobro očuvani, ove je objekte, osim za smještaj

sadržaja namijenjenih žiteljima Dola (knjižnica/čitaonica, prostor za mjesna

okupljanja/vjerske i/ili svjetovne svetkovine), jednim dijelom potrebno staviti i u

turističku funkciju (interpretativno-informacijski centar, trajni izložbeni prostori,

prostori za organizaciju i održavanje kreativnih radionica na različitu tematiku

kulture života i rada ovog kraja).

1 Za očekivati je i da bi postojanje navedenih pansiona etno-eko izričaja uvelike doprinijelo i znatno

učinkovitijoj komercijalizaciji kako svih ostalih, turistima namijenjenih, smještajnih kapaciteta (najam tradicijskih kuća i/ili soba), tako i svih drugih turističko-ugostiteljskih i/ili uslužnih sadržaja smještenih u

revitaliziranim stambenim i/ili stambeno-gospodarskim objektima Dola.



99

Konačno, osim pridržavanja svih prethodno navedenih razvojnih uporišta, intervjui s

dionicima turističkoga razvoja Dola, osobito onih iz redova poduzetnika, kao i iz redova

nositelja izvršne vlasti, ukazali su na činjenicu da ozbiljna turistička komercijalizacija

Dola podrazumijeva i dodatna ulaganja u javnu infrastrukturnu opremljenost

(kanalizacija, poboljšanje vodoopskrbe, pristup Internetu, sustav staza i šetnica, promet

u mirovanju). Posebno valja ukazati i na činjenicu da, prema mišljenju mještana,

izgradnja dodatnih parkirališnih površina, ni u kojem slučaju ne bi smjela smanjiti

postojeće poljoprivredne površine, niti narušiti sklad i autohtoni vizualni identitet Dola

kao zaštićene povijesne cjeline.

4. KONCEPCIJA TURISTIČKOGA RAZVOJA DOLA

Dugoročna održivost turističke destinacije na globalnom tržištu proizlazi, ponajviše, iz

stvorene percepcije o njenom sustavu turističkih doživljaja te, s njima povezanim,

potrošačkim koristima, u odnosu na druge turističke destinacije (Kunst 2009, Kunst

2017). Može se, stoga, reći da uspješno pozicioniranje Dola na turističkom tržištu valja

temeljiti na sposobnosti ovog naselja da se učinkovito diferencira od potencijalno

konkurentskih destinacija. Sposobnost učinkovitog diferenciranja, pritom, valja

povezivati s ponudom većeg ili manjeg broja (emotivno nabijenih) turističkih doživljaja

(Pine i Gilmore 1999) koje je teško (ili nemoguće) imitirati. Drugim riječima, uspjeh

Dola na turističkom tržištu pretpostavlja uspostavu sustava turističkih iskustava koje će

potencijalnim gostima biti dovoljno atraktivan, osobito u kontekstu njihove autentičnosti

i memorabilnosti, da svoj odmor odluče provesti baš ovdje, a ne na nekom drugom

mjestu. Istodobno, gotovo svako turističko iskustvo sastoji se od većeg ili manjeg broja

opipljivih (hotelska soba, hrana, piće, broj/kvaliteta kulturnih spomenika i sl.), tako i

neopipljvih elemenata (ambijentalnost naselja/arhitekture, interakcija/komunikacija s

mještanima, ugođaj u objektima ponude i sl.). Dok su opipljivi aspekti turističkog

iskustva (i/ili doživljaja) ono što se nominalno prodaje/kupuje, njegovi neopipljivi

aspekti su ono što turisti najčešće doživljavaju kao unikatno i neponovljivo (Kunst 2009).

U skladu s prethodnim naznakama, tržišno pozicioniranje Dola mora se bazirati na

elementima koji je drugim destinacijama teško (ili nemoguće) imitirati, a koji će

naglašavati ambijentalnost naselja i njegovu stopljenost s krajolikom, vjekovima

izgrađivani i još uvijek itekako prisutni „duh mjesta“, autentičnost smještaja i drugih

sadržaja turističke ponude, kao i različite mogućnosti za kvalitetno provođenje vremena,

bilo kroz interakciju s domaćinima, bilo u vlastitom aranžmanu. Pritom bi, u

osmišljavanju doživljaja, trebalo slijediti sljedeće principe:

a) Naglasak valja staviti na boravak ispunjen mirom i jednostavnošću, u okruženju

idealnom za znatiželjnike koji žele otkrivati novo i nepoznato (off the beaten track

jer će najvećem broju ove klijentele cijeli otok, a osobito njegova unutrašnjost biti

uglavnom nepoznati.

b) Jednostavnost i skladnost treba prožimati sve turističke doživljaje Dola, što se

jednako odnosi kako na smještajne i ugostiteljske objekte, tako i na ostale proizvode

i usluge (radionice posvećene kulturi života i rada, obilasci i izleti, interakcija s

domaćinima i slično).



100

Istodobno, intervjui s dionicima turističkoga razvoja Dola, osobito onima iz redova

poduzetnika, ukazali su na činjenicu da turističku ponudu Dola treba sagledavati ne samo

kao cjeloviti, potpuno zaokruženi i samodostatni turistički proizvod, već i kao dio

integralnog turističkog proizvoda otoka Brača. U skladu s ovakvim pristupom razvoju

proizvoda, integralni turistički proizvod etno-eko sela Dol, trebao bi se sastojati od:

osnovnoga proizvoda

podržavajućega proizvoda

proširenoga proizvoda.

Slika 1. Integralni turistički proizvod etno-eko sela Dol

Izvor: Autor.

Osnovni proizvod činio bi smještaj u revitaliziranim tradicionalnim kućama Dola. U

funkcionalnom smislu ovaj smještaj mora omogućavati ugodan boravak (sa svim

„pomagalima“ modernoga života), dok u estetskom smislu mora biti inspiriran

tradicijom i lokalnom kulturom života i rada. U tom kontekstu, a s obzirom na vrstu i

raspored stambenih jedinica u Dolu, tržištu je moguće ponuditi smještaj u:

integralnom obiteljskom domaćinstvu (sklop objekata koje sačinjavaju stambena

jedinica, gospodarski objekti i dvor, za smještaj od dvije do šest osoba)

malim heritage pansionima obiteljskog tipa.

Smisao dopunskog, ili, podržavajućega proizvoda svodi se na obogaćivanje i

povećavanje intenziteta doživljaja osnovnoga turističkog proizvoda. Dopunski proizvod

obuhvaća različitu uslužnu ponudu dostupnu na prostoru cijele zaštićene povijesne

cjeline Dola, a koja je na raspolaganju ne samo boravišnim turistima, već i jednodnevnim

posjetiteljima. U tom smislu, podržavajući proizvod bi se trebao sastojati od:

Konoba i/ili taverni, na tragu već postojećih, u kojima se jela spravljaju po

lokalnim/regionalnim tradicionalnim receptima i koja se pripravljaju, u mjeri u kojoj

je to moguće, od lokalno proizvedenih sastojaka. Svi konzumni prostori morali bi

biti dizajnirani u tradicionalnom, rustikalnom stilu.

cijeli

otok

Brač

Cijelo

naselje

Smještajni

objekt

Osnovni proizvodSmještaj (autentičan)

Druženje s domaćinom

Atmosfera Mir i tišina

Kulturni krajobraz - vizure

Prošireni proizvodObilazak otočkih temarskih staza

Posjete otočkih konoba, vinarija, uljara

Obilazak kulturno-povijesnih znamenitosti otokaUpoznavanje otočke kulture života i rada

Fizičke aktivnosti na kopnu

Plaže i aktivnosti na moru

Dopunski proizvodPosjete dolskim konobama

Sudjelovanje u svakodnekvim aktivnostima mještana

Druženje s mještanimaKreativne radionice (obrada kamena, izrada samara,

pjevanje 'od uha', tradicijska jela i sl.)

Događanja (vjerska, pučka)

Šetnje

I

Z

L

E

T

I

B

O

R

A

V

A

K

P

R

O

S

T

O

R

N

A

D

I

S

P

E

R

Z

I

J

A



101

Malih trgovina/kušaonica lokalno proizvedenih prehrambenih proizvoda koji mogu

biti u rasponu od sezonskog voća i povrća, pa do prerađenih proizvoda poput

ušećerenih badema, meda, pršuta, prošeka, maslinovog ulja i slično.

Različitih edukativnih radionica na temu lokalne kulture života i rada, od prerade

maslina, pripreme pršuta, spravljanja tradicionalnih jela, izrada tradicijskih

predmeta (npr. tkanje, klesanje kamena), za što se koriste postojeći javni prostori.

Tematiziranih putova i staza u neposrednom okruženju, različitog vremenskog

trajanja (od kratkih, polusatnih do cjelodnevnih tura) različitih stupnjeva težine, pri

čemu bi valjalo omogućiti kušanje/kupnju lokalno proizvedenih.

Ponude različitih, više ili manje zahtjevnih, aktivnosti u prirodi (na kopnu i na moru)

kao što su, primjerice, planinarenje, biciklizam, trekking, sea-kayaking i sl.

Konačno, prošireni proizvod zaokružuje integralni sustav doživljaja Dola, a odnosi se na

obilazak turističkih atrakcija, bavljenje aktivnostima i/ili konzumiranje usluga koje su na

raspolaganju u širem okruženju naselja. S obzirom da je etno-eko selo Dol sastavni dio

funkcionalnog prostora otoka Brača kojeg karakterizira bogata kulturno-povijesna i

prirodna atrakcijska osnova, ono je idealno pozicionirano kao baza (ishodište) za

(selektivni) obilazak cijelog otoka.

Uspješna tržišna komercijalizacija integralnog sustava turističkih doživljaja Dola

podrazumijeva i njegovo prikladno tematiziranje (Weiermeier & Peters 2000, Moscardo

2010). Teme oko kojih se mogu grupirati i uvezati atrakcije u užem i širem okruženju

Dola su, primjerice, sljedeće:

Romantični Dol

Doživljaj namijenjen ponajviše parovima srednje

životne dobi (bez djece), temeljen na jedinstvenom

ruralnom ambijentu, „guštanju” u idiličnom

smještaju i opuštajućoj atmosferi.

Dol u društvu dragih prijatelja

Dol kao idealno mjesto druženja s prijateljima u oazi

mira, spokoja i distanciranosti od uobičajene gradske

svakodnevnice.

Odmor u miru i tišni

Naglasak na selo Dol. Idealno za one koji se žele

opustiti, bez puno aktivnosti.



102

Obiteljski poduhvati (family exploration)

Klasičan obiteljski odmor s odmakom prema

aktivnostima u prirodi.

Aktivni na kopnu

Doživljaj koji kombinira planinarenje, trekking,

biciklizam s elementima eko-doživljaja (npr.

prepoznavanje ljekovitog bilja) i povijesne baštine.

Aktivni na moru

Klasičan obiteljski odmor sunca i mora sa smještajem

izvan gužve i buke obalnoga područja.

Podražaj za nepce

Doživljaj baziran za prezentaciji i degustaciji vina i

tradicijske gastronomije, s naglaskom na autohtonost

i autentični ugođaj.

U društvu bračkih umjetnika

Naglasak na umjetnicima i njihovim atelijerima,

Školi klesarstva Brač te umjetničkim radionicama.

Duhovni Brač

Ranokršćanske crkve i kapele, pustinje/samostani i

samostanske zbirke, vjerske svečanosti.

Kulturna događanja (Cultural exploration)

Zasnovani na bogatoj kulturnoj baštini i cijelom nizu

kulturnih događanja.



103

5. TRŽIŠNA ODRŽIVOST I FINANCIJSKA ISPLATIVOST

Procjena tržišne održivosti i financijske isplativosti ulaganja u obnovu pojedinih

stambeno-gospodarskih građevnih objekata u Dolu temelji se na pristupu studije slučaja

(case study approach). Drugim riječima, a polazeći od karakterističnih tipova (vrsta)

stambeno-gospodarskih objekata u Dolu, odnosno stupnja njihove očuvanosti, sve u

skladu s nalazima Konzervatorske studije za urbanistički plan uređenja Dola (Tomašić

Srdar 2007), u prvom su koraku definirane vrste (tipovi) karakterističnih smještajnih

objekata koje je na prostoru Dola moguće uspostaviti, dok se, potom, u drugom koraku,

pristupilo ocjeni njihove tržišne održivosti i financijske isplativosti ulaganja.

U skladu s izloženim metodološkim pristupom, na prostoru zaštićene povijesne cjeline

Dola, moguće je uspostaviti tri vrste karakterističnih (tipiziranih) smještajnih objekata.

To su:

Obiteljski (bed & breakfast) pansioni, a koji bi nastali preuređivanjem velikih

obiteljskih dvokatnica, ili, spajanjem međusobno povezanih stambenih katnica u

nizu. U svakom slučaju ukupni smještajni kapacitet obiteljskih pansiona ne bi

prelazio 15 smještajnih jedinica. Uslijed specifičnih motiva boravka u ovakvoj vrsti

turističke ponude, kao i uslijed različitih konzervatorskih ograničenja, za očekivati

da bi ova vrsta smještaja bila kategorizirana s 3*.

Veće kuće za iznajmljivanje sastojale bi se od revitalizirane stambene dvokatnice

ukupne bruto razvijene površine od oko 150 m2, s pripadajućim gospodarskim

objektima/sadržajima predvidive ukupne površine od oko 50 m2. Sukladno

prostornim mogućnostima, a poštujući nekadašnju tradicijsku organizaciju prostora,

za očekivati je da bi ovaj tip domaćinstva, uz prostor za pripremu i konzumiranje

hrane (te druženje) u prizemlju, imao na raspolaganju 3 smještajne jedinice (kat i

potkrovlje). Pritom valja posebno naglasiti potrebu smještaja suvremeno

opremljenih kupaonica neposredno uz prostor namijenjen spavanju.

Manje kuće za iznajmljivanje sastojale bi se od obnovljene tradicijske katnice

ukupne bruto razvijene površine od oko 100 m2, sa svim pripadajućim gospodarskim

objektima/sadržajima, predvidive ukupne površine od oko dodatnih 50 m2.

Funkcionalna organizacija prostora maksimalno bi slijedila tradicijski zadani

razmještaj i bila bi gotovo identična onoj u većim kućama, pri čemu bi, za razliku

od njih, ovaj tip domaćinstva raspolagao s 2 smještajne jedinice (kat i potkrovlje) s

pripadajućim kupaonicama.

Vlasnici i većih i manjih kuća svojim bi gostima, na zahtjev, omogućavali i sudjelovanje

u različitim poljodjelskim i/ili ribarskim aktivnostima, dok bi se sudjelovanje na

različitim edukativnim radionicama dodatno naplaćivalo. Konačno, gosti bi bili u

mogućnosti da od domaćina (vlasnika objekta) kupe tradicionalne, lokalne proizvoda

(maslinovo ulje, vino, rakija, ljekovito bilje, med i sl.).

Procjena ukupno potrebnoga iznosa ulaganja za cjelovitu revitalizaciju svake od

prethodno specificiranih četiri vrste tipiziranih objekata turističko-ugostiteljske ponude

revitaliziranog etno-eko naselja Dol temelji se na uobičajenim troškovima revitalizacije

objekata slične veličine i/ili značajki, korigiranim za specifičnosti koje su rezultat

konkretnih konzervatorskih smjernica. U tom smislu, a polazeći od predvidive veličine



104

pojedinih vrsta smještajnih objekata, visina ukupno potrebnih ulaganja prema vrsti

ponude procijenjena je kako slijedi:

obiteljski „bed & breakfast“ pansion – 630.000 EUR (ili oko 42,0 tisuće po

smještajnoj jedinici, odnosno oko 785 EUR/m2)

veće kuće – 140.000 EUR (ili oko 46,7 tisuće po smještajnoj jedinici, odnosno oko

700 EUR/m2);

manje kuće – 102.500 EUR (ili oko 51,3 tisuće po smještajnoj jedinici, odnosno oko

685 EUR/m2).

Što se tiče osiguranja potrebnih financijskih sredstava, pretpostavljeno je da će se oko

85 % ‒ 87,5 % cijelog iznosa sredstava potrebnih za „puštanje u pogon” svakog od tri

vrste razmatranih smještajnih objekata namaknuti kroz program subvencioniranog

kreditiranja iz programa HBOR-a, dok će preostalih oko 12,5 % ‒ 15 % predstavljati

vlasnički udjel (equity) svakog od zainteresiranih privatnih ulagača ‒ poduzetnika.

Navedena visina equity ulaganja odnosi se ponajviše na trošak obrade kreditnoga

zahtjeva, troškove projektiranja i nadzora, kao i potreban inicijalni radni kapital.

U skladu s važećim odrednicama odobravanja financijskih sredstava u sklopu poticajnih

programa HBOR-a, pretpostavljeni su sljedeće kreditni uvjeti:

kamatna stopa od 5 % godišnje (ne uključujući trošak obrade kreditnog zahtjeva)

rok povrata ne kraći od 15 godina

dvije godine počeka

plaćanje u godišnjim ratama.

Pretpostavljene operativne performanse za svaki od razmatranih objekata smještajne

ponude sažete su u tablici 1.

Tablica 1. Pretpostavljene operativne performanse razmatranih vrsta smještaja

VRSTA SMJEŠTAJA OPERATIVNE PRETPOSTAVKE

Obiteljski pansioni

broja dana poslovanja godišnje: 250

zauzetost (1. do 5. god.): 55 %–65 % na bazi dana poslovanja

prodane sobe godišnje: 2050‒2400

cijene polupansiona/osobi: 47‒53 eura

Veće obiteljske kuće




cijene noćenja/osobi: 44‒48 eura

Manje obiteljske kuće




cijene noćenja/osobi: 43‒48 eura

Izvor: Izračuni autora.



105

Polazeći od pretpostavljene visine potrebnih ulaganja, uvjeta pribavljanja financijskih

sredstava i očekivanih operativnih performansi za svaki do razmatranih tipova smještajne

ponude u Dolu, utvrđene su i njihove pripadajuće interne stope rentabilnosti i broj godina

potrebnih za povrat inicijalno uloženih sredstava u slučaju „baznoga scenarija“, kao i za

slučaj njegovog neispunjavanja uslijed: (i) većih troškova gradnje za 10 %, odnosno (ii)

manjih prihoda za 10 % (tablica 2).

Tablica 2. IRR i očekivani broj godina povrata ulaganja u svaki od razmatranih

vrsta smještaja

VRSTA

SMJEŠTAJA INTERNE STOPE RENTABILNOSTI

Obiteljski pansioni

IRR u slučaju „baznoga scenarija“ – 15,0

IRR u slučaju skuplje izgradnje za 10 % – 13,8 %

IRR u slučaju manjih prihoda za 10 % – 12,2 %

očekivani broj godina za povrat ulaganja (bazni scenarij) ‒ 8

očekivani broj godina za povrat ulaganja (skuplja gradnja) ‒ 9

očekivani broj godina za povrat ulaganja (manji prihodi) ‒ 10

Veće obiteljske

kuće

IRR u slučaju „baznoga scenarija“ – 15,9

IRR u slučaju skuplje izgradnje za 10% – 14,7,8 %

IRR u slučaju manjih prihoda za 10% – 13,7 %




Veće obiteljske

kuće

IRR u slučaju „baznog scenarija“ – 14,7

IRR u slučaju skuplje izgradnje za 10 % – 13,5 %

IRR u slučaju manjih prihoda za 10 % – 12,3 %




Izvor: Izračuni autora.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Sukladno izvršenim analizama, projekt revitalizacije Dola i njegovo prerastanje u

vrhunski etno-eko turistički proizvod izuzetno je tržišno zanimljiv i financijski atraktivan

za poduzetnike pod pretpostavkom da se cijela zona pod konzervatorskom zaštitom

tržišno profilira i pozicionira kao integrirana otočka, dobrim dijelom godine stalno

naseljena, ruralna turistička atrakcija boravišno-izletničkih karakteristika koja će u svojoj

ponudi, osim smještaja u tradicionalnom i autohtonom ugođaju, nuditi lokalnu,

autentičnu kuhinju, mogućnost kupovine autohtonih, lokalno proizvedenih proizvoda,

tematizirane šetnje s vodičem ili samostalno (inspirirane povijesnom i/ili prirodnom

baštinom) kao i aktivnosti soft avanturizma. Pritom, sve sadržaje revitalizirane turističko-

ugostiteljske ponude valja tržišno pozicionirati na način da se maksimalno udovoljava

zahtjevima domaće i međunarodne klijentele uglavnom srednje do više platežne

sposobnosti.



106

Nadalje, prethodno elaboriran koncept formiranja međunarodno prepoznatljive

turističko-ugostiteljske tradicijske ponude Dola osmišljen je na način da udovoljava

zahtjevima potražnje različitih potrošačkih segmenata i/ili ciljnih tržišta, uslijed čega bi,

pod uvjetom da se predloženi koncept realizira, valjalo očekivati zadovoljavajuću razinu

turističke vizitacije tijekom većeg dijela godine, a time i vrlo dobre operativne i

financijske performanse na razini individualnih poduzetnika. Neovisno o tome, složeni

imovinsko-vlasnički odnosi predstavljaju najveću potencijalnu barijeru uspješnoj i

učinkovitoj realizaciji projekta revitalizacije zaštićene povijesne cjeline Dola u tržišno

atraktivni etno-eko proizvod.

Konačno, iako se na prvi pogled može činiti da bi se predloženi koncept revitalizacije

sela Dol u velikoj mjeri mogao preslikati i na druga ruralna naselja u unutrašnjosti

jadranskih otoka, valja upozoriti i na potencijalne rizike i/ili ograničenja takve logike

razmišljanja. U tom smislu, posebno valja ukazati na činjenicu da ne postoje dva naselja

koja se u više ili manje elemenata, od interesa za njihovu uspješnu turistifikaciju,

međusobno ne razlikuju. Naime, svako je ruralno naselje u unutrašnjosti jadranskih otoka

osebujno i različito od drugih, pri čemu bi posebnu pozornost valjalo obratiti na veličinu

samih naselja i stupanj njihove današnje naseljenosti, razinu očuvanosti i prostorne

gabarite postojećih stambeno-gospodarskih objekata, kao i na složenost imovinsko-

vlasničke problematike. Tome, naravno, valja pridodati i činjenicu da mještani/vlasnici

pojedinačnih stambeno-gospodarskih objekata u njima ne moraju, po definiciji, imati iste

želje, ciljeve i/ili interese oko prikladnoga načinje njihovoga budućeg korištenja.

U skladu s prethodnim konstatacijama, čini se da predloženi model revitalizacije i

turistifikacije sela Dol, prije njegove eventualne primjene na drugim selima u

unutrašnjosti jadranskih otoka, ne bi valjalo primjenjivati bez ikakve rezerve, već bi

njegovu uporabu valjalo propitivati/verificirati od slučaja do slučaja.

LITERATURA

Albu, R. G. & Nicolau, L. C. (2011), “Sustainable Development of the Romanian Rural Areas within the Present European Context”, Bulletin of the Transilvania University of Brasov, Vol. 4 (53) Nr. 1,

Series V, 111-118.

Bačac, R. (2011), Priručnik za bavljene seoskim turizmom, Zagreb: Ministarstvo turizma RH. Brandth,B. & Haugen, M. (2011), “Farm diversification into tourism – impolications for social identity”,

Journal of Rural Studies, 27(1), 35-44.

Barke, M. (2004), “Rural tourism in Spain”, International Journal of Tourism Research, 6, 137-149.

Bramwell, B. & Lane, B. (1994), “Rural tourism and sustainable rural development”, Proceedings from the

second international school of rural development. London: Channel View Books.

Butler, R. W. (2009), “Tourism destination development: Cycles and forces, myths and realities”, Tourism Recreation Research 34 (3), 247-254.

Canoves, G., Villarino, M., Priestly, G. K. & Blanco, A. (2004), “Rural tourism in Spain: an analysis of recent

evolution”, Geoforum, 35, 755-769. Cloke, P. (2007), “Creativity and tourism in rural environments”, in G. Richards and J. Wilson (eds) Tourism,

Creativity and Development. Taylor & Francis e-Library.

Daugstag, K. (2008), “Negotiating landscape in rural tourism”, Annals of Rourism Research, 35, 402-426. Donohoe. H. M. & Needham, R. D. (2006), “Ecotourism: The Evolving Contemporary Definition”, Journal of

Ecotourism, 5(3), 192-210.

European Commission (1986), “Community action in the field of tourism. Commission communication to the Council”, Bulletin of the European Communities, Supplement 4/86, p. 10. Available online:

http://aie.pitt.edu/5410.



107

Fagioli, F. F., Diotallevi, F. & Ciani, A. (2014), “Strengthening the sustainability of rural areas: the role of

rural tourism and agritourism”, Rivista di Economica Agrariy, Anno I.XIX, n 2-3, 155.169.

Ferrari, C. & Adamo, G. E. (2012), “Autenticita e risorse localli come attrattive turistiche: Il caso della Calabria”, Sinergie, 66, 79-113.

Fleischer, A. & Pizam, A. (1997), “Rural tourism in Israel”, Tourism Management, 18(6), 367-372.

Gannon, A. (1994), “Rural tourism as a factor in rural community economic development for economies in transition”, Journal of Sustainable Tourism, 2(1+2), 51-60.

Garrod, B., Wornell, R. & Youell, R. (2006), “Re-conceptualizing Rural Resources as Countryside Capital:

The Case of Rural Tourism”, Journal of Rural Studies 22, 117-128. Gonzales M. A. & Bello, L. (2002), “The construct „lifecycle“ in market segmentation: The hehaviour of tourist

consumers”, European Journal of Marketing, Vol. 36, Iss:1/2, 51-85.

Garau, C. (2015), “Perspectives on Cultural and Sustainable Rural Tourism in a Smart Region: The Case Study of Marmilla in Sardinia (Italy)”, Sustainability, Vol. 7, 6412-6434.

Hoggart, K., Buller, H. & Black, R. (1995), Rural Europe: Identity and change. London: Arnold. Hohl, A. & Tisdell, C. (1995), “Peripheral Tourism: Development and Management”, Annals of Tourism

Research 11, 517-534.

Holden, A. (2005), “Achieving a Sustainable Relationship between Common Pool Resources and Tourism: The Role of Environmental Ethics”, Journal of Sustainable Tourism 13, 339-352.

Kastenholz, E. (2004), “Management of Demand as a Tool in Sustainable Tourist Destination Development”,

Journal of Sustainable Tourism, 12(5), 388-408. Knowd, I. (2001), Rural tourism: Panacea and paradox. Working paper. University of Western Sydney.

Krippendorf, J. (1987), Pour une Nouvelle Comprehension des Loisirs et des Voyages, L'Harmattan, Paris.

Kunst, I. (2009), “Tourism destination competitiveness assessment – approach and limitations”, Acta turistica, 21(2), 129-159.

Kunst, I. (2011), “Upravljanje turističkom destinacijom u Hrvatskoj – ograničenja i mogućnosti”, In Čorak, S.

(ed.) Izazovi upravljanja turizmom, Zagreb: Institute for Tourism, 1-14. Kunst, I. (2017), “Image Redisign as a Tool for Safegua a Destubation's Market Prosperity: The Case of

Dubrovnik”, Sociologija i prostor, 207(1), 55-76.

Kušen, E. (2006), “Ruralni turizam”, u S. Weber & V. Mikačić (eds) Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno. Zagreb: Institut za turizam, 167-190.

Lane, B. (1994), “What is rural tourism?” Journal of Sustainable Tourism 2 (1&2), 7-21.

Loureiro, S. M. C. (2012), “Tourism in Rural Areas: Foundation, Quality and Experience”, in M. Kasimoglu (ed) Visions for Global Tourism Industry - Creating and Sustaining Competitive Strategies,

London; InTech.

McCannell, D. (1976), The Tourist: A New Theory of the Leisure Class. Oakland, CA: University of California Press.

Moscardo, G. (2010), “The Shaping of Tourist Experience: The Importance of Stories and Themes”, in M.

Morgan, P. Lugosi, & J. R. B. Ritchie (Eds) The Tourism and Leisure Experience: Consumer and Managerial Perspectives. Tonawanda, NY: Channel View Publications.

Nagaraju, L. G. & Chandrashekara, B. (2014), “Rural Tourism and Rural Development in India”, International

Journal of Interdisciplinary and Multidisciplinary Studies, 1(6), 42-48. Nair, V., Munikrishnan, U. T., Rajaratnam, S. D. & King, N. (2014), “Redefining Rural Tourism in Malaysia:

A Conceptual Perspective”, Asia Pacific Journal of Tourism Research 1-24.

OECD (1994), Tourism strategies and rural development, Paris. Getz, D. & Page, S. (1997), “Conclusions and Implications for Rural Tourism Development”, in S. Page & D.

Getz (eds) The Business of Rural Tourism: International Perspectives, 191-205. London:

International Thompson Business Press. Pine, J. B. & Gilmore, J. H. (1998), Welcome to the experience economy. Harvard Business Review, July-

August.

Porter, M. (1980), Competitive strategy: techniques for analysing industries and competitors, New York: The Free Press.

Reid, D. G., H. Mair, W. George (2004), “Community tourism planning: a self-assessment instrument”, Annals

of Tourism Research, 31(3), 623-639. Ritchie, J. R. B. i Crouch, G. (1999), “Tourism, Competitiveness, and Societal Prosperity”, Journal of Business

Research, 44(3), 137-152Ritchie.

Ritchie, J. R. B. & Crouch, G. L. (2003), The competitive destination, Cambridge: CAB International. Sasu, K. A. & Epuran, G. (2016), “An overview of the new trends in rural tourism”, Bulletin of the Transilvania

University of Brasov, Vol 9(58) No. 2, 119-126.

Sharpley, R. (2002), “Rural tourism and the challenge of tourism diversification: the case of Cyprus”, 23, 233-244.



108

Simonicca, A. (1997), “Antropologia del turismo, strategie di ricerca e contesti entografici”, La Nuova Italia

Scientifica, Roma, Italy, 169-173.

Stamboulis, Y. & Skayannis, P. (2003), “Innovation strategies and technology for experience-based tourism”, Tourism Management 24, 35-43.

Richards, G. & Marquis, L. (2012), “Exploring Creative Tourism: Editors Introduction”, Journal of Tourism

Consumption and Practice, 4(2), 1-11. Tomašić Srdar, L. (2009), Konzervatorska studija za urbanistički plan uređenja naselja Dol, Zagreb: APE.

Trauer, B. (2007), Special Interest Tourism: The nature of adventure tourism experiences, PhD Thesis, School

of Tourism, The University of Queensland. Urry, J. (2002), The Tourst Gaze (second edition). London: Sage.

Van der Helm, R. (2009), “The vision phenomenon: towards a theoretical underpinning of visions of the future

and the process of envisioning”, Futures 41, 96-104. Wehrmeyer, W., Clayton, A & Lum, K. (2002), “Foresighting for development”, Greener Management

International 37, 24-37. Weiermeier, K. & Peters, M. (2000), “Tourist attractions and attracted tourists: how to satisfy today's 'fickle'

tourist clientele?” Journal of Tourism Studies, Vol 11, Issue 1.

Williams, A. & Shaw, G. (1998), “Tourism and the environment: sustainability and economic restructuring”, In C. M. Hall & A. A. Lew (eds) Sustainable tourism. A geographical perspective, pp. 49-59.

Yague, R. M. (2002), “Rural tourism in Spain”, Annals of Tourism Research, 29, 1101-1110.

COULD ISLAND SETTLEMENTS TURN INTO RURAL TOURIST ATRACTIONS –

AN EXAMPLE OF DOL ON THE ISLAND OF BRAČ

Abstract

The attractiveness of rural areas in the post-modernist society is steadily growing. Although most

of the Croatian islands, especially in their coastal areas, embraced tourism as the natural, fastest

and most effective way of economic growth/development, most of the islands' interior is still

characterized by all the essential features not only of economically neglected, but also

demographically extinct rural areas. In order to improve the present situation, this work, using the

village of Dol on the island of Brac as a case study, examines the possibility of transforming

extremely picturesque, and architecturally preserved but poorly populated rural settlements in the

island interior into top tourist attractions by means of their appropriate revitalization and

touristification. From the methodological viewpoint, the work is based on the findings assembled

by means of semi-structured interviews with elected representatives of different local interest

groups (public administration, tourism entrepreneurs, viewed persons, clergy), as well as on the

attitudes of locals that have been gathered during the discussions that took place on carefully

prepared strategic workshops. As a result of the aforementioned methodological procedure, and

following the theoretical background of destination competitiveness, experience economy and

differentiation as a means of gaining competitive advantages, the paper suggests the appropriate

development concept for the settlement. Further, market viability and economic feasibility

assessments confirm the validity of the suggested development concept.

Keywords: rural tourism, tourism attractiveness, village Dol, development model, development

sustainablity.

dr. sc. Ivo Kunst , viši znanstveni suradnik

Institut za turizam

Vrhovec 5, 10000 Zagreb, Hrvatska

Tel: 01/3909.666

E-mail: [email protected]

mailto:[email protected]

Documents

MOGU LI OTOČKA NASELJA PRERASTI U RURALNO TURISTIČKE ... · da poželjna vizija razvoja Dola može biti pretvorena u realnost samo ako većina razvojnih dionika dijeli slične stavove