Mladi i nezaposlenost u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Projekt: Uspostava inovativnog modela analize tržišta rada za ciljnu grupu dugotrajno nezaposlenih mladih osoba i izrada akcijskog plana

istraživački dio

Mladi i nezaposlenost u dubrovačko-neretvanskoj županiji (istraživački dio)

Projekt: Uspostava inovativnog modela analize tržišta rada za ciljnu grupu dugotrajno nezaposlenih mladih osoba i izrada akcijskog plana

1.3.2019.

WYG savjetovanje

Vanjski suradnik: Olgica Klepač

SADRŽAJ

1. Uvod 1 1

2. Metodologija 2

1. Cilj, istraživačka pitanja i nacrt istraživanja 2

2. Istraživački instrumenti i varijable 3

3. Uzorak i provedba istraživanja: reprezentativnost i zastupljenost 11

3. Osnovni nalazi 19

1. Obrazovne karakteristike i obrazovne aspiracije 19

2. Radno iskustvo i radni staž 22

3. Radni status i potraga za poslom 27

4. Željeni posao i potražnja 36

5. Socioekonomski aspekti života mladih nezaposlenih Dubrovačko-neretvanske županije 45

6. Važnost imanja posla – nezaposlenost kao problem 53

7. Životno okruženje i problemi mladih 57

8. Nezaposlenost kao problem 63

4. Zaključciipreporuke 70

5. Ostvarenostciljevaiosnovniproblemi,doprinosibudućikoraci 74

1

1. Uvod

Oprojektu

Kao dio projekta „Uspostava inovativnog modela analize tržišta rada za ciljnu grupu dugotrajno nezaposlenih mladih osoba i izrada akcijskog plana“ kojeg provodi WYG SAVJETOVANJE d.o.o. s Dubrovačko-neretvanskom županijom, svrha dijela projekta je bila uspostava i izrada modela analize lokalnog tržišta rada koja uključuje kombinaciju kvantitativno–kvalitativnih metoda prikupljanja podataka i analize te provedba istog modela na području DNŽ za utvrđivanje ključnih prepreka i problema u aktivaciji dugotrajno nezaposlenih mladih osoba.

Osnovniistraživačkiinteres

Pretočen u primjerenu metodologiju, istraživački interes toga dijela projekta usredotočen je na dublje razumijevanje motivacija i nada, kao i osnovnih prepreka mladima koji traže posao, te postavljanju osnovnog okvira sa smjernicama za nadilaženje negativnih aspekata procesa zapošljavanja mladih s obzirom na njihova shvaćanja sveopće problematike nezaposlenosti i njihove osobne situacije u njihovom životnom kontekstu i na tržištu rada.

Istraživačkemetode

U tu svrhu razvijen je upitnik za anketno ispitivanje te protokol za intervjue (i fokus grupe) mladih nezaposlenih osoba dubrovačke regije, onih starosti od 15 do 34 godina, o radnim i obrazovnim iskustvima, željama, namjerama i iskustvima pri zapošljavanju, te razmatranja problema nezaposlenosti na osobnoj, lokalnoj te nacionalnoj razini kao i mogućnosti za postizanje njihovih osobnih ciljeva, razrješenja problema nezaposlenosti i aktiviranja odgovarajućih mjera u tu svrhu.

Provedba

Istraživanje je provedeno tijekom zimskih mjeseci (siječanj, 2019) kada je nezaposlenost općenito u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najveća, odnosno kada je najviše prijavljenih osoba na Zavodu za zapošljavanje. Takva kretanja broja nezaposlenih pokazuju se kao statistička pravilnost vezana uz sezonsko zapošljavanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Sadržajizvještaja

U nastavku, ističe se cilj i osnovna istraživačka pitanja (1. Cilj i istraživačka pitanja).

Prezentiraju se osnovne teme i varijable ispitivanja koje su oblikovane u kvalitativne i kvantitativne istraživačke instrumente (2. Istraživački instrumenti i varijable). Također se opisuju uzorci ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju (3. Uzorak i provedba istraživanja) i prezentiraju se podaci o provedbi istraživanja s napomenama o osnovnim problemima istraživanja.

Glavna cjelina dokumenta prezentira osnovne nalaze istraživanja čija je osnova obrada i analiza

2

kvantitativnih podataka, a koje se nadopunjuju nalazima i oslikavaju citatima iz razgovora s ispitanicima, odnosno kvalitativno. Svakom citatu pridružen je kod koji označava spol ispitanika (M za muški i Ž za ženski), broj godina ispitanika te stupanj obrazovanja (3SŠ – trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, 4SŠ – četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, ili VO – neki stupanj visokog obrazovanja).

Zaključno poglavlje povezuje nalaze oblikovane kao osnovne zaključke istraživanja te s osnovnim preporukama za djelovanje u područjima na koje ukazuju sami ispitanici s obzirom na vlastita iskustva nezaposlenosti, rada, obrazovanja i života na jugu Hrvatske.

2. Metodologija

1. Cilj,istraživačkapitanjainacrtistraživanja

S obzirom na istraživački interes za problem nezaposlenosti mladih, ali i probleme mladih nezaposlenih, posebno za njihovo isticanje i savladavanje, osnovni cilj je bio saznati, shvatiti i opisati osnovne socioekonomske i sociodemografske karakteristike mladih nezaposlenih dubrovačke regije, aspekte i razloge njihove nezaposlenosti, posjedovana radna i obrazovna iskustva te osobnu angažiranost u potrazi za poslom, kao i željama i nadama za zapošljavanje u određenim zanimanjima i pod određenim radnim uvjetima. Poseban naglasak stavljen je na zahvaćanje njihovih stavova o osnovnim problemima mladih pri zapošljavanju, kao i problema mladih u njihovim okruženjima, te isticanje glavnih pravaca djelovanja za nadilaženje prepreka koje stoje na putu mladima u ostvarenju njihovih želja i nada.

Ti osnovni interesi pretočeni su u odgovarajući nacrt istraživanja koji je obuhvaćao tri različita pristupa zahvaćanju ispitivanog fenomena, i koji je trebao dati odgovore na mnogostruka pitanja o problemu nezaposlenosti mladih u najjužnijoj hrvatskoj županiji:

1) anketno ispitivanje: oblikovano u 63 pitanja koja su predstavljala kombinaciju zatvorenih i otvorenih odgovora za prikupljanje osnovnih kvantitativnih podataka. Osnovna svrha ovog dijela ispitivanja bila je omogućavanje dubljeg opisa i analize stanja i situacije, odnosno specifičnosti nezaposlenosti u Dubrovačko-neretvanskoj županiji;

2) intervjui: pojedinačni razgovori s ispitanicima u svrhu produbljivanja kvantitativnih podataka obuhvaćenih upitnikom, kao i njihovu proširivanju s obzirom na mogućnost koje intervjui pružaju ispitanicima da ističu probleme i teme koje oni uočavaju kao značajne, a prethodno nisu obuhvaćene istraživačkim pretpostavkama;

3) fokus grupe: razgovori sa specifičnim skupinama mladih o posebno naglašenim aspektima problema njihove i opće nezaposlenosti mladih s ciljem osvjetljavanja problema grupa mladih s kojima dijele osnovne karakteristike te osmišljavanja osnovnih rješenja i ukazivanju na osnovne

3

pravce potrebne pomoći za rješavanje istaknutih problema.

Tri metode istraživanja čine cjelinu u eksplorativnom istraživanju orijentiranom zahvaćanju osnovnih aspekata problema, a pri čemu je doprinos svake u osvjetljavanju specifičnog kuta i davanju odgovora na istraživačka pitanja:

a) o općim oblicima i karakteristikama odnosno općenitim problemima nezaposlenosti u DNŽ,

b) o specifičnim problemima ispitanika s obzirom na njihove obrazovne, dobne, rezidencijalne karakteristike, te

c) o problemima posebnih grupa nezaposlenih mladih s obzirom na njihova obrazovna i radna iskustva, dužinu nezaposlenosti i potragom za poslom, odnosno željenim aspektima zapošljavanja.

2. Istraživačkiinstrumentiivarijable

Sociodemografskevarijable

Spol. Ispitanicu su mogli odabrati jednu od dvije kategorije: ženski ili muški.

Dob. Ispitanici su upisivali koliko godina imaju, s time da je osnovni interes ispitivanja bio koncentriran na 4 dobne kategorije nezaposlenih koje su definirane kao „mladi nezaposleni: one starosti od 15-19 godina, starosti od 20-24 godine, starosti od 25-29 godine, te one starosti od 30-34godina.

Rezidencijalni status. Ispitivan je na dva načina; ispitanici su prvo odabirali između dvije kategorije žive li u ruralnom ili (1=) urbanom naselju ili (2=) ruralnom naselju. Zatim su upisivali i naziv naselja u kojem žive, što je kategorizirano kao (1=) gradsko središte i (2=) općine.

Obrazovnekarakteristikeiaspiracije

Stupanj formalnog obrazovanja. Ispitanici su birali između 6 kategorija: 1=nezavršena osnovna škola, 2=završena osnovna škola, 3=završena trogodišnja srednja škola, 4=završena četverogodišnja srednja škola, 5=viša škola, i 6=fakultet ili više. U konačnici, kreirano je 4 kategorije pri čemu su prve dvije kategorije spojene u kategoriju najnižeg stupnja formalnog obrazovanja koji obuhvaća do 8 godina školovanja, a zadnje dvije kategorije su spojene u kategoriju najvišeg stupnja obrazovanja koji obuhvaća bilo koji oblik formalnog školovanja nakon srednje škole.

Neformalni oblici obrazovanja za odrasle. Ispitanici su bilježili jesu li u pohađali neki od programa obrazovanja za odrasle povezan sa stjecanjem vještina i kompetencija na dihotomnoj varijabli: 1=ne i 2=da, te su, ako je njihov odgovor da, upisivali u obliku otvorenih odgovora o kojem obliku se radi.

Namjera upisivanja oblika obrazovanja za odrasle. Tražilo se da ispitanici zabilježe odabirom

4

odgovora 1=ne ili 2=da namjeravaju li u narednih godinu dana uključiti se u neki oblik obrazovanja za odrasle. Također su bilježili o kojem tipu obrazovanja se radi, ako je njihov odgovor 2=da.

Radnoiskustvo,radnistažiradnistatus

Radno iskustvo. Ispitanici su bilježili načine na koje stjecali korisno radno iskustvo. Uz opciju 1=nema radnog iskustva, ponuđeno im je 7 mogućnosti (2=praksa, 3=pripravništvo/rad bez zasnivanja radnog ugovora, 4=honorarni poslovi na učenički/studentski ugovor, 5=honorarno, ugovor o djelu, 6=sezonski u nadnici ili turizmu (na određeno/nepuno radno vrijeme), 7=stalni posao, 8=neformalnim aktivnostima poput volontiranja. Konačno, ispitanici su mogli zabilježiti i 9=nešto drugo, ako su radno iskustvo stjecali na neki drugi način (otvoreni odgovor).

Rad u posljednjih godinu dana. Na dihotomnoj varijabli (1=ne, 2=da) ispitanici su bilježili jesu li u posljednjih godinu dana radili za novčanu naknadu. Ako su radili, upisivali su o kakvom se poslu radilo (otvoreni odgovor).

Radni staž. Između 4 kategorija: 1=nemam radnog staža, 2=do 12 mjeseci radnog staža, 3= između 13 i 48 mjeseci radnog staža, 4=više od 3 godine radnog staža, ispitanici su bilježili imaju li i koliko radnog staža.

Radni status. Ispitanici su sami odabirali smatraju li se 1=zaposlenima, 2=samozaposlenima, 3=nezaposlenima, ili imaju neki drugi radni status (4=nešto drugo) (otvoreni odgovor). Dodatno ispitanici su precizirali svoje odgovore.

Ako 1=zaposlen, odgovarali su o kakvom obliku zaposlenosti se radi (puno ili nepuno radno vrijeme; određeno ili neodređeno; odnosno, povremeno ili privremeno) (otvoreni odgovor).

Ako 2=samozaposlen, odgovarali su o kojem se obliku radi (član/upravitelj OPG-a; član/upravitelj zadruge; vlasnik firme, obrata ili kućne radinosti) (otvoreni odgovor).

Ako 3=nezaposlen, ispitanici su isticali jesu li prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje: 1=da, i koliko dugo (otvoreni odgovor), te 2=ne, i zašto (otvoreni odgovor).

Zadovoljstvo trenutnim radnim statusom. Na ljestvici procjene od 1=posve nezadovoljan, do 5=iznimno zadovoljan, ispitanici su procjenjivali koliko su zadovoljni svojim trenutnim radnim statusom.

Potragazaposlomipoduzeteaktivnostizazapošljavanje

Traženje posla. Uvodno, ispitanici su bilježili, bez obzira na njihovo shvaćanje njihova radnog statusa, traže li posao (1=ne, 2=da).

Prijavljivanje na natječaje za posao. Na dihotomnoj varijabli ispitanici su birali 1=ne, ako se nisu prijavili na niti jedan natječaj za zapošljavanje, te 2=da, ako su se prijavili na koji natječaj za posao. Dodatno su bilježili i o kojem broju natječaja se radi (otvoreni odgovor).

5

Stupanj aktivnog djelovanja u potrazi za poslom. Na ljestvici procjene od 4 stupnja (1=posve neaktivan, 2=slabo aktivan, 3=aktivan, i 5=predano aktivan) ispitanici su procjenjivali stupanj svog aktivnog djelovanja pri potrazi za poslom za 8 mogućih djelovanja: 1. Savjetovanje u HZZ-u, 2. Redovito praćenje oglasa za zapošljavanje iz različitih izvora, 3. Prijavljivanje na natječaje prema prijedlogu savjetnika HZZ-a, 4. Samoinicijativno prijavljivanje na oglašene natječaje, 5. Samoinicijativno javljanje poslodavcima koji nisu objavili natječaj, 6. Informiranje o mogućnostima zapošljavanja i mjerama aktivne politike zapošljavanja, 7. Uključivanje u programe dodatne edukacije/prekvalifikacije, 8. Volonterski rad za razvoj radnih vještina dok čekaju posao. Dodatno je ostavljena mogućnost da djeluju i na neki drugi način (9. Nešto drugo) te da upišu o čemu se radi (otvoreni odgovor).

Ocjena iskustava prijavljivanje na natječaje. Na ljestvici procjene od 5 stupnjeva (1=iznimno loša, do 5=odlična) ispitanici su procjenjivali kakva su njihova iskustva prijavljivanja na natječaje. Ispitanici koji nisu imali takvih iskustava odabirali su 6=nemam takvih iskustava.

Ocjena iskustava djelovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Na ljestvici procjene od 5 stupnjeva (1=iznimno loša, do 5=odlična) ispitanici su procjenjivali kakva su njihova iskustva djelovanja HZZ-a. Ispitanici koji nisu imali takvih iskustava odabirali su 6=nemam takvih iskustava.

Procjena potražnje na tržištu rada. Na ljestvici procjene od 5 stupnjeva (1=iznimno loša, do 5=odlična), s mogućnošću odabira i 6=ne znam/ne mogu procijeniti, ispitanici su procjenjivali potražnju za osobama s kvalifikacijama koje posjeduju na užem (1. lokalnom/regionalnom), te širem (2. Nacionalnom) tržištu rada.

StrukturaobiteljiisocioekonomskiaspektikućanstavamladihnezaposlenihDNŽ

Broj članova kućanstva. Ispitanici su u obliku otvorenih odgovora upisivali koliko članova ima kućanstvo u kojem žive.

Sastav kućanstva mladih nezaposlenih. Na pitanje Tko sve čini članove vašeg kućanstva ispitanici su bilježili sve odgovore koji se odnose na njihovo kućanstvo. Ponuđeno je 5 odgovora: 1=roditelj/i, 2=braća/sestre, 3=suprug/a, 4=dijete/djeca, 5=članovi proširene obitelji. U situaciji da su još neke osobe članovi kućanstva, ponuđen je i odgovor 6=netko drugi, pri čemu su ispitanici koji su među svojim odgovorima odabrali i taj, navodili o kojim osobama se radi (otvoreni odgovor).

Obrazovni stupanj roditelja. Na dvije zasebne varijable, ispitanici su odabirali odgovarajući stupanj obrazovanja za majku te za oca: 1=nezavršena osnovna škola, 2=završena osnovna škola, 3=završena trogodišnja strukovna škola, 4=završena četverogodišnja srednja škola, 5=viša škola, 6=fakultet ili više. U konačnici, varijabla je rekodirana u 4 kategorije pri čemu je prva predstavljala najniže stupnjeve obrazovanja do 8 godina osnovnoškolskog obrazovanja, a četvrta je predstavljala najviše stupnjeve obrazovanja bilo kojeg oblika završenog nakon srednje škole.

Radni status roditelja. Na dvije zasebne varijable, ispitanici su odabirali odgovarajući radni status za majku: 1=zaposlena (puno radno vrijeme, 2=zaposlena privremeno (npr. sezonski), 3=zaposlena povremeno (npr. honorarno), 4=nezaposlena (i traži posao), 5=domaćica/kućanica, 6=umirovljenica, 7=nešto drugo (npr. bolesna, preminula), te za oca: 1=zaposlen (puno radno

6

vrijeme, 2=zaposlen privremeno (npr. sezonski), 3=zaposlen povremeno (npr. honorarno), 4=nezaposlen (i traži posao), 5 =umirovljenik, 6=nešto drugo (npr. bolestan, preminuo).

Vrsta prihoda obitelji. Ispitanicima je ponuđen popis od 10 mogućih izvora prihoda (1=plaća, 2=mirovina, 3=invalidnina, 4=socijalna pomoć, 5=doplatak za pomoć i njegu, 6=naknada za HZZ-a, 7=dječji doplatak, 8=stipendija, 9=prihod na temelju poljoprivrede, 10=prihod od turizma) pri čemu su bilježile sve one vrste koje prima njihova obitelj. Dodatno su ispitanici mogli odabrati 11=nemam nikakve prihode, ili 12=nešto drugo pri čemu su nadopisivali i o čemu se radi (otvoreni odgovor).

Izvori prihoda za osiguravanje egzistencije mladih nezaposlenih. U obliku otvorenih odgovora, ispitanici su isticali njihove glavne izvore prihoda na koje se oslanjaju u osiguravanju vlastite egzistencije.

Procjena ekonomske situacije obitelji. Na ljestvici od 5 stupnjeva (1=jedva spaja kraj s krajem, 2=ima za ono što je nužno, 3=ima dovoljno za prosječan/normalan život, 4=je prilično dobrostojeća, 5=je bogata), ispitanici su procjenjivali financijsku situaciju svoje obitelji.

Materijalni status obitelji. Na ljestvici od 1=nijedan, 2=jedan, 3=dva, 3=tri ili više, ispitanici su bilježili koliko posjeduju materijalnih predmeta: 1. Pametnih telefona, 2. Računala, 3. Automobila, 4. Nekretnina.

Zaduženost obitelji. Na dihotomnoj varijabli (1=ne, 2=da) ispitanici su odgovarali na pitanje jesu li zaduženi, te su dodatno u obliku otvorenog odgovora upisivali o kakvom se tipu zaduženja radi.

Teškoće podmirenja troškova. Za 5 mogućih nepovoljnih situacija teškoća podmirenja troškova (1. Stanarine, 2. Režija, 3. Kredita, 4. Obuće i odjeće, 5. Prehrane) ispitanici su izabirali odgovore koji su opisivali učestalost njihove pojave na ljestvici 1=više nego jedan put, 2=jedanput, 3=nije se dogodilo. Dodatno, ispitanici su mogli za svaku situaciju odabrati i 4=ne znam, ili 5=nemam takav trošak.

Procjena stambene situacije. Na ljestvici od 1=krajnje loša, do 5=odlična, ispitanici su procjenjivali zadovoljstvo svojom trenutnom stambenom situacijom.

Strukaiželjeniposao:razlozi,motivacijaiprepreke

Struka. U obliku otvorenih odgovor, ispitanici su upisivali svoju struku.

Profesionalne aspiracije. Ispitanicima je ponuđeno da između 13 kategorija različitih tipova zanimanja odaberu onaj tip koji je njihovo željeno zanimanje, odnosno u kojem se vide u razdoblju od 5 godina. Kategorije su obuhvaćale: 1=stručna profesija, 2=umjetnička profesija, 3=znanstvenik/predavač na fakultetu, 4=inženjer tehničkih ili prirodnih znanosti, 5=vojska/policija, 6=službenik, 7=zanimanja u zdravstvu, 8=radnik u proizvodnim ili građevinskim djelatnostima, 9=radnik u uslužnim djelatnostima, 10=obrtnik, 11=privatni poduzetnik, 12=poljoprivrednik, 13=domaćica. Dodatne 3 kategorije mogli su odabrati ispitanici koji misle da 14=neću raditi, 15=ne znam, 16=nešto drugo.

7

Razlozi želje za radom u određenom zanimanju. Ispitanici su na ljestvici od 5 stupnjeva procjene (1=uopće mi nije važno, do 5=iznimno mi je važno) procjenjivali u kolikoj mjeri njihovu želju za radom u određenom zanimanju odražava 14 ponuđenih tvrdnji koje su oslikavale financijske razloge (pr. Taj posao je dobro plaćen.), intrinzične razloge (pr. Želim se time baviti u životu.), te razloge vezane uz doprinos zajednici, ugled i životni stil.

Društvena mobilnost. Na ljestvici od 5 stupnjeva slaganja (1=u potpunosti se ne slažem, do 5=u potpunosti se slažem, ispitanici su procjenjivali 4 tvrdnje vezane uz želju da u odnosu na svoje roditelje imaju bolje poslove.

Karakteristike radnog mjesta. Izborom između 1=nije mi važno, 2=važno mi je, ili 0=svejedno mi je, ispitanici su procjenjivali 7 karakteristika radnog mjesta koji bi imali utjecaj na njihovo zapošljavanje. Karakteristike su se ticale 1) kvalifikacija, 2) udaljenosti, 3) stabilnosti radnog mjesta, 4) zaštite radničkih prava, 5)plaće, 6) potreba za učenjem, 7) složenosti radnih zadataka, 8) određenosti radnih zadataka, 9) radnog vremena, 10) izvršavanja radnih zadataka, 11) preuzimanja odgovornosti.

Važnost rada. Ispitanici su na ljestvici od 5 stupnjeva (1=uopće mi nije važno, do 5=iznimno mi je važno) procjenjivali koliko im je značajno da, s obzirom na svoju situaciju, 1) imaju posao (bilo koji) i 2) imaju posao koji zadovoljava njihove osnovne kriterije izbora zaposlenja.

Vjerojatnost brzog zapošljavanja. Koliko je vjerojatno da će ispitanici u sljedećih 3 mjeseca 1) raditi, te 2) raditi u željenom zanimanju, ispitanici su procjenjivali na ljestvici od 5 stupnjeva (1=sigurno neću, do 5=sigurno hoću).

Stavovi o radu. Za 6 tvrdnji namijenjenih zahvaćanju stavova o radu (pr. Nezaposleni ljudi su lijeni; Koliko radiš toliko vrijediš) ispitanici su procjenjivali svoj stupanj slaganja pri čemu je 1=u potpunosti se ne slažem, a 5=u potpunosti se slažem.

Motivacija za pronalazak posla. Na ljestvici procjene od 5 stupnjeva (1=u potpunosti se ne odnosi, do 5=u potpunosti se odnosi), ispitanici su procjenjivali u kojoj se mjeri na njih odnosi svaka od 11 tvrdnji koje su opisivale različite elemente nužnosti, potrebe i želje zaposlenja, poput Trebam posao kako bih financijski pomogao svojoj obitelji; Jedini način da se zaposlim je da budem sam svoj šef; Počeo bih raditi samo kako bih se mogao odseliti.

Životnookruženjeiproblemimladih

Osobni društveni kapital:

Društvene mreže. Ispitanici su bilježili u kojoj se mjeri, na ljestvici od 5 stupnjeva (1=uopće se ne slažem, do 5=u potpunosti se slažem), slažu s tvrdnjama 1) imam jako puno prijatelja, i 2) Moje mreže poznanstava su izuzetno široke.

Stupanj obrazovanja prijatelja. Birajući između 3 kategorije: 1=osnovna škola, 2=srednja škola, 3=visoko obrazovanje, ispitanici su procjenjivali koji stupanj obrazovanja ima većina njihovih prijatelja.

8

Radni status prijatelja. Između 5 mogućih odgovora: 1) stalno zaposleni, 2=povremeno ili privremeno zaposleni, 3=samozaposleni, 4=nezaposleni i traže posao, ispitanici su bilježili koji je radni status većine njihovih prijatelja.

Članstvo u udrugama. U odgovoru na pitanje jesu li članovi neke udruge ili organizacije ispitanici su birali između 1=ne, i 2=da, te su upisivali o kakvoj udruzi ili organizaciji se radi.

Volontiranje. Odabirući odgovor 1=ne, ili 2=da, ispitanici su se izjašnjavali jesu li bili ili su trenutno uključeni u neki oblik volontiranja i društveno korisnog rada.

Procjena individualne sposobnosti djelovanja u zajednici. Ispitanike se pitalo da procjene na ljestvici od 5 stupnjeva (1=izrazito malo, do 5=izrazito mnogo) koliko osoba poput njih može pridonijeti tome da njihovo okruženje bude bolje za život.

Angažman u rješavanju lokalnih problema. Vlastiti angažman u rješavanju lokalnih problema u posljednjih godinu dana ispitanici su bilježili odabirom odgovora na ljestvici procjene od 4 stupnja (1=nisam, do 4=često).

Osobni kulturni kapital:

Korištenje interneta. Ispitanici su odgovarali na pitanje koriste li Internet izborom jednog od odgovora: 1=ne, 2=da.

Svrhe korištenja Interneta. Među 6 izdvojenih načina korištenja Interneta; 1=slanje i primanje elektroničke pošte, 2=čitanje vijesti i informiranje, 3=održavanje kontakata putem socijalnih mreža, 4=razonoda, 5=oglašavanje proizvoda i usluga, 6=traženje oglasa za posao, ispitanici su bilježile sve one koji se odnose na njih, a dodatno je postojala i mogućnost da odaberu i upišu neku drugu svrhu u koju koriste Internet.

Čitalačke prakse. Na ljestvici od 5 stupnjeva: 1=nikada ili gotovo nikada, 2=nekoliko puta godišnje, 3=otprilike jednom mjesečno, 4=nekoliko puta mjesečno, 5=nekoliko puta tjedno ili svaki dan, ispitanici su procjenjivali u kojoj mjeri čitaju različite tipove tekstova: 1) dnevne ili tjedne novine i časopise, 2) publicistiku, 3)prozu i poeziju.

Kulturne prakse. Od ispitanika se tražilo da procjene koliko često su u zadnji godinu dana 1) išli u kino, 2) išli u kazalište, 3)išli u muzej ili galerije, 4) išli na koncerte popularne glazbe, 5) išli na operu, balet ili klasične koncerte, i 6) išli na neki sportski događaj. Za svaku od aktivnosti odabirali su odgovor na ljestvici od 4 stupnja: 1=nikada ili gotovo nikada, 2=otprilike 1 ili 2 puta, 3=otprilike 3 ili 4 puta, 4=više od 4 puta.

Društveni kapital zajednice:

Povjerenje. Ispitanike se pitalo da procijene na ljestvici od 4 stupnja (1=uopće nemam povjerenja, do 4=imam potpuno povjerenje) stupanj povjerenja koji imaju u 1) obitelj, 2) sumještane, 3)općinske i gradske službenike te 4) službenike HZZ-a.

9

Dostupnost. Koliko su im dostupne usluge u mjestu u kojem žive – 1) zdravstvene, 2) kulturne, 3) obrazovne, 4) zabavne, te sportske, ispitanici su procjenjivali izabirući jedan od odgovora: 1=dostupne su svima, 2=ima ih, ali nedovoljno, 3=ima ih ali nisu kvalitetne, 4=ima ih, ali su suviše daleko, 5=ima ih ali su skupe.

Problemi mladih. Na ljestvici od 5 stupnjeva (1=uopće nije problem, do 5=izraziti je porblem) ispitanici su procjenjivali, koliko su problemi poput 1)siromaštvo, 2) alkoholizam, 3) zloupotreba droga, 4) obiteljsko nasilje, 5) kriminal, 6) psihičke teškoće, te 7) nezaposlenost problem specifično za mladu populaciju u njihovim zajednicama. Postojala je mogućnost da navedu i 8) nešto drugo, ako su uočavali neki drugi problem mladih u svojim zajednicama.

Rad institucija. Ispitanici su na ljestvici procjene od 5 stupnjeva (1=nedovoljno, do 5=izvrstan) procjenjivali rad različitih institucija u njihovim pokušajima rješavanju problema nezaposlenosti mladih: 1) Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 2) ureda gradonačelnika/načelnika Općine, te 3) ureda župana.

Nezaposlenostkaoproblem

Osobna zabrinutost oko nezaposlenosti. Na ljestvici od 5 stupnjeva (1=uopće me ne brine, do 5=izrazito me brine) ispitanici su procjenjivali svoje brige oko nezaposlenosti.

Nezaposlenost kao problem. Na ljestvici od 5 stupnjeva (1=uopće nije problem, do 5=ekstremni je problem) ispitanici su procjenjivali u kojoj je mjeri nezaposlenost problem koji ugrožava kvalitetu života 1) njima osobno i 2) njihovoj obitelji, te 3) lokalno, 4) regionalno i 5) u Hrvatskoj.

Osnovni problem mladima za zapošljavanje. U obliku otvorenog pitanja i kao jedno od najznačajnijih završnih pitanja, ispitanike se pitalo da izraze vlastito mišljenje oko toga što mladima čini osnovni problem pri zapošljavanju.

Osobni problem za zapošljavanje. Ispitanike se također pitalo da u za to predviđeni okvir istaknu što njima čini osnovni problem pri zapošljavanju.

Mjere za povećanje zapošljivosti i zapošljavanja mladih. Konačno, ispitanici su mogli izraziti svoj stav oko mjera koje bi mogle pomoći zapošljivosti i zapošljavanju mladih. Ponuđeno im je 9 prijedloga od kojih su mogli odabrati sve za koje su procjenjivali važnost, a dodatno su mogli zabilježiti i vlastite ideje o pitanju mjera koje bi se mogle razviti kako bi se suočilo s problemom nezaposlenosti. Ideje su se ticale, te edukacija 1) više prilika za razvoj, i priznavanje, radnog iskustva putem volontiranja, 2) više prilika, i priznavanja, neformalnog obrazovanja u obliku edukacija i radionica, 3) više prilika za stjecanje radnog iskustva radom na poslu, 4) kreditiranje poduzetničkih aktivnosti, 5) više aktivnosti informiranja i savjetovanja od strane HZZ-a za vrijeme školovanja, 6) razvoj novih aktivnosti Zavoda u obliku stvaranja platforme za povezivanje poslodavaca i mladih, kao i mladih međusobno, 7) veće povezivanje dionika različitih sektora u usklađivanju potreba tržišta rada te bolje informiranje, podržavanje i razvoj praktičnih znanja o zapošljavanju, 8) posebne potpore za ostanak i zapošljavanje mladih lokalno/regionalno, 9) potpore poslodavaca za mlade koji ne mogu lokalno naći posao.

10

Temeprotokolazaistraživačkerazgovore

Slijedom osnovnih ciljeva istraživanja, teme u protokolu slijedile su i osnovna područja koja su se ispitivala i kvantitativno, no pružajući dodatni prostor za dublje razumijevanje shvaćanja ispitanika njihove vlastite situacije, radne, obrazovne, životne, u kontekstu nezaposlenosti. S obzirom na specifične priče, razgovori su se prilagođavali i dopuštali isticanje tema značajnih ispitanicima.

Moguće je razlikovati 5 osnovnih tematskih cjelina koje su vodile razgovor, a koje se prezentiraju u tablici 2:

Tabela 2 Osnovne teme za vođeni razgovor s mladima nezaposlenima DNŽ

opća pitanja

• mjesto stanovanja, stupanj obrazovanja, stručna sprema

• stavovi o utjecaju obrazovanja i obrazovnim iskustvima na mogućnosti zapošljavanja, te potrebi i želji za dodatnim obrazovanjima, kao i potražnji za njihovom strukom

radni status, razlozi nezaposlenosti, radni staž i radna iskustva

• utvrđivanje radnog statusa, razloga nezaposlenosti i iskustava prijavljenosti na HZZ-u, te očekivanja zaposlenja, kao i procjena uloge HZZ-a u procesu zapošljavanja

• načini stjecanja radnog iskustva, njihovi oblici i prednosti/nedostaci razvijenih radnih iskustava kao i procjena mogućnosti/želja za daljnjim razvojem specifičnih radnih iskustava

• radni staž i iskustva i uvjeti rada na prethodnim zaposlenjima te zaposlenički status (oblici ugovora)

traženje posla i željeni posao te značajne karakteristike radnog mjesta

• procjene i opisi aktivnosti traženja posla, prikupljanja informacija i suradnji s nadležnim institucijama koje mogu pomoći, kao i iskustvima dosadašnje potrage i prijavljivanja na natječaje

• propitivanje želja za zapošljavanjem, o željenom zanimanju i značajnim karakteristikama budućeg radnog mjesta, kao i spremnost na stvaranje kompromisa, s posebnim naglaskom na spremnost potpisivanja ugovora na određeno, rad izvan struke i sezonski rad, te želju pokretanja vlastitog posla, odnosno procjenu vjerojatnosti ostvarenja želja, isticanje osnovnih prepreka, i mogućih izvora pomoći u savladavanju prepreka

11

socioekonomskim status, životni uvjeti i nezaposlenost

• broj članova i sastav kućanstva, njihovi obrazovni i radni status te obiteljska primanja, materijalno posjedovanje i izvori egzistencije

• aktivnosti u zajednici, društvene mreže i dostupnost usluga i sadržaja te problemi mladih u životnom okruženju

• osobne brige oko nezaposlenosti i opterećenost nezaposlenošću te procjena nezaposlenosti kao problema na lokalnijim i širim razinama

zaključna pitanja: stavovi, mišljenja i ideje rješenja: • shvaćanja o najvećim osobnim problemima nezaposlenosti te općenito problemima mladih vezanima uz nezaposlenost, odgovornim institucijama i njihovom dosadašnjem radu

• prijedlozi mjera za poboljšanje situacije, te procjena aktivnosti i mjera vezanih uz mogućnosti volontiranja, neformalnog obrazovanja, pripravništva, kreditiranja poduzetništva i subvencioniranje lokalnog zapošljavanja, razvoja platformi povezivanja poslodavaca, škola i mladih, i slično, kao doprinosa većoj zapošljivosti i/ili zapošljavanju mladih

3. Uzorakiprovedbaistraživanja:reprezentativnostizastupljenost

Empirijsko istraživanje, eksplorativno orijentirano, u konačnici je uključivalo (zbog problema povezanih s odazivom ispitanika) anketno ispitivanje i intervjue s mladim nezaposlenim osobama, to jest, mladih u trenutku provođenja istraživanja prijavljenima na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Pri to su mladi podrazumijevali osobe od 15-34 godina starosti. Prema podacima za prethodnu godinu, u siječnju 2018. godine prijavljeno kao nezaposlenih bilo je 3109 mladih, što je općenito mjesec s najviše prijavljenih nezaposlenih osoba u DNŽ. Stoga je i taj mjesec uzet kao referentna točka za izgradnju poželjnog 5% uzorka (N=150)1.

Samoj provedbi istraživanja prethodilo je prikupljanje kontakt podataka, u suradnji s HZZ-om2, prema dostavljenom opisu uzorku pri čemu su ispitanici voljni za sudjelovanje u istraživanju potpisivali obrazac privole i dopuštenje za prosljeđivanje kontakt podataka istraživačima u svrhu

1 Inicijalno je veličina uzorka bila veća (250 ispitanika, odnosno 8% od ukupnog broja u populaciji) jer bi veći uzorak značio i veće mogućnosti analitičkih procedura te time dublja saznanja o istraživačkom fenomenu. No, također se računalo s povlačenjem i/ili problemima nezainteresiranosti ispitanika za sudjelovanje u istraživanju, što se i pokazalo najvećim problemom provedbe istraživanja.

2 HZZ-u je dostavljen opis i udjeli potrebnog uzorka prema osnovnim kriterijima izbora (dobi, obrazovanju, mjestu stanovanja) te ukupan poželjan broj ispitanika (N=250) s obrascima za privolu ispitanika za sudjelovanje u istraživanju. Obrasci su poslani u ispostave u županiji koje su potpisane obrasce s kontaktima potencijalnih ispitanika vraćale istraživačima. Ti obrasci bili su osnova za dogovaranje istraživačkih razgovora.

12

provedbe ispitivanja. Na taj način stvorena je baza od oko 170 kontakata ispitanika voljnih za istraživanje.

Ipak, u kasnijim fazama istraživanja, i nakon kontaktiranja ispitanika s molbom za sudjelovanje u istraživanju, određeni broj potencijalnih ispitanika izjasnio se da ne žele sudjelovati u ispitivanju ili su odustali od ispunjavanja anketnog upitnika i sudjelovanja u razgovoru. Ovaj aspekt terenskog dijela prikupljanja podataka je pridonosio osnovnim problemima postizanja ciljeva istraživanja s obzirom da nije postignut željeni ukupni broj anketiranih ispitanika, te je spriječena provedba fokus grupa. U nastavku se ispituje reprezentativnost i opisuje zastupljenost ispitanika prema njihovim osnovnim karakteristikama što su podaci koje treba uzeti u obzir pri interpretaciji podataka.

Osnovni kriteriji izbora ispitanika bili su dob te obrazovanje ispitanika, a vodilo se računa da u podjednakoj mjeri budu zastupljeni mladi nezaposleni prema spolu, te prema tipu naselja u kojem žive, odnosno iz ruralnih i urbanih naselja.

Kako se sama županija sastoji od različitih geografski podcjelina za koje se može pretpostaviti da imaju specifične oblike nezaposlenosti i specifične prepreke i mogućnosti zapošljavanju mladih, i nacrt istraživanja, kao i sama provedba, kreirani su pod razmatranjima o najboljim načinima pristupa ispitanicima za prikupljanje kvalitetnih podataka.

Za anketno ispitivanje bilo je značajno da udjeli ispitanika budu reprezentativni (odnosno omjerni populacijskim podacima) pogotovo u 5 gradova i 5 najvećih općina, ali i da budu zahvaćeni ispitanici iz manjih općina kao i ruralnih naselja u sklopu gradova, te da minimalno bude anketirano 5% populacije, odnosno 150 ispitanika. Za intervjue, značajnije od reprezentativnosti bilo je da među intervjuiranima budu zastupljeni ispitanici iz svih krajeva županije koja je podijeljena u 6 osnovnih istraživačkih interesnih područja: 1) Dubrovnik, 2) zaleđe Dubrovnika (Općine Konavle, Župa dubrovačka), 2) otoci3, 3) Metković i šire područje (Kula Norinska, Zažablje), 4) područje Ploča i Opuzena (Podjezerje), 5) Pelješac, 6) središnji dio županije (Dubrovačko primorje). Konačno, fokus grupe su planirane prema specifičnim obilježjima ispitanika i geografskoj zastupljenosti te bez obzira prema reprezentativnosti.

Pri organizaciji terenskog rada, planirana je provedba između 4-8 intervjua u svakoj geografskoj cjelini (ovisno o veličini geografske cjeline),odnosno barem 30 (najmanje 20) te fokus grupa u svakoj geografskoj cjelini (pri čemu ujednačeno u manjim, većim općinama i gradovima), a najmanje 3 fokus grupe.

Prema dobroj strukturi (Slika 1), u populaciji mladih prijavljenih kao nezaposlenih na HZZ-u u siječnju 2018., oko jedne trećine su bili oni starosti od 20-24 godine, a podjednako je onih starosti od 25-29 godina. Dodatno, ¼ čine oni stariji, od 30-34 godine, a najmanje – samo 7% - je onih starosti od 15-19 godina.

3 Zbog troškova putovanja i vremenskih ograničenja istraživanje je koncentrirano na otok Korčulu kada su u pitanju intervjui, ali je ostavljena mogućnost zastupljenosti ostalih otoka kroz anketno ispitivanje.

13

Slika 1 Usporedni prikaz udjela ispitanika u referentnoj populaciji i anketnom uzorku prema dobnoj strukturi mladih nezaposlenih DNŽ

Prema obrazovanju mladih nezaposlenih (Slika 2), na Zavodu je prijavljeno prethodne godine bilo preko 2/3 onih sa srednjoškolskim obrazovanjem, te 20% onih s nekim stupnjem završenog visokog obrazovanja, no oko 10% i onih s nezavršenom ili završenom tek osnovnom školom.

Omjerno, u ukupnom broju mladih nezaposlenih u DNŽ, najviše ih se nalazi u gradovima Dubrovniku (29%), Metkoviću (20%) te Pločama (10%), a zatim i u ostalim gradskim središtima (Korčula 5%, Opuzen 3%) i općinama Konavle (7%) , Župa Dubrovačka (6%) i Vela Luka (3%).

Glavno istraživanje provedeno je u prvim mjesecima 2019. godine, a uključivalo je prikupljanje kvantitativnih podataka u razdoblju od mjesec dana (siječanj – veljača) te kvalitativnih podataka kroz razgovor s mladim nezaposlenima Dubrovačko-neretvanske županije u tjednu od 20.-26. siječnja, 2019. godine.

Slika 2 Usporedni prikaz udjela ispitanika u referentnoj populaciji te uzorku anketiranih prema obrazovnoj strukturi mladih nezaposlenih DNŽ

14

Anketno ispitivanje je organizacijski provedeno on-line. Upitnik je oblikovan u programu LimeSurvey, a zatim je poveznica na upitnik s molbom za sudjelovanje u istraživanje dostavljena na mail adrese ispitanika koji su potpisali obrazac za privolu i na taj način istraživačima iskazali da imaju e-mail adresu i da koriste Internet. S jedne strane, navedena strategija prikupljanja podataka je odabrana zbog prednosti koje uključuju mogućnost lakog dostavljanja upitnika i njegovo ispunjavanje u nekoliko navrata i u vremenu koji odgovara ispitanicima. S druge strane, potencijalne mane navedenog pristupa bili su nedostupnost potencijalno zanimljivih ispitanika koji ne koriste Internet, te lako odustajanje i zamor ispitanika. Svaki od navedenih negativnih aspekata teško je prevladati s obzirom da ovakav tip ispitivanja podrazumijeva aktivno i dobrovoljno sudjelovanje ispitanika. U svrhu nadvladavanja tih prepreka, u dva navrata nakon prvog slanja upitnika na mail adrese ispitanika slalo se podsjetnike, a ispitanici su kontaktirani i telefonski s molbom da popune upitnik ako to nisu prethodno učinili ili da budu telefonski intervjuirani.

Unatoč poduzetim mjerama, u konačnici je samo 60 ispitanika (2%) pristupilo ispunjavanju upitnika, a tek 30 ih je ispunilo upitnik u cijelosti (1%). Takav uzorak je daleko manji od očekivanog i dopuštao je samo deskriptivnu analizu osnovnih karakteristika i stavova mladih nezaposlenih juga Hrvatske.

Prema osnovnim kriterijima izbora, uzorak je omjerno reprezentativan prema dobi (Slika 1), pri čemu je u uzorku anketiranih blago više od trećine (36%, odnosno 37%) onih starosti od 20-24 godina i onih od 25-29 godina, dok je onih mlađih 7%, a onih starijih je nešto manje od četvrtine (22%).

Prema obrazovanju (Slika2) pak anketno nije zahvaćen niti jedan ispitanik sa stupnjem obrazovanja do završene osnovne škole, te je nešto više (30%) onih visokoobrazovanih. Općenito, pokazalo se da su visoko obrazovani ili oni koji planiraju ili trenutno studiraju bili skloniji sudjelovanju u istraživanju, a kasniji podaci pokazuju da se to posebno odnosi na žene. Svako buduće istraživanje mora ovaj problem uzeti u obzir i staviti poseban naglasak na strategije pridobivanja ispitanika za sudjelovanje u istraživanju.

Prema spolu uzorak također nije reprezentativan (Slika 3) što je posljedica veće sklonosti djevojaka prema sudjelovanju u istraživanju. Stoga je anketni upitnik ispunilo gotovo ¾ ispitanika ženskog spola, iako su tijekom zimskih mjeseci podjednaki udjeli mladih različitog spola prijavljenih kao nezaposlenih.

Slika 3 Spolna struktura uzorka anketiranih mladih nezaposlenih DNŽ

Slika 4 Struktura uzorka anketiranih mladih nezaposlenih DNŽ prema rezidencijalnom statusu

15

Prema spolu uzorak također nije reprezentativan (Slika 3) što je posljedica veće sklonosti djevojaka prema sudjelovanju u istraživanju. Stoga je anketni upitnik ispunilo gotovo ¾ ispitanika ženskog spola, iako su tijekom zimskih mjeseci podjednaki udjeli mladih različitog spola prijavljenih kao nezaposlenih.

Slika 5 Usporedni udjeli u referentnoj populaciji i uzorku anketiranih prema rezidencijalnom statusu mladih nezaposlenih DNŽ

U konačnici, rezidencijalno (Slika 5), nešto je manje ispitanika iz najvećih gradova u regiji te su Dubrovnik i Metković zastupljeni s 20% i 13%, te najvećih općina (3% iz Župe Dubrovačke i Konavala). S druge strane, više je ispitanika zahvaćeno u manjim gradskim središtima te općenito širem geografskom području županije. Niti jedan ispitanik nije sudjelovao u anketnom ispitivanju iz općina Ston, Zažablje, Smokvica, Trpanj, Janjina te otoka (općina) Mljet i Lastovo.

S obzirom na navedeno, zadovoljavajuća je reprezentativnost kada je u pitanju odnos ispitanika iz ruralnih i urbanih naselja.

Dijelom, kako bi se nadvladala neka od ograničenja vezana uz kvantitativno prikupljanje podataka općenito, ali i kako bi se postigli ciljevi istraživanja specifično, dodatno je obavljeno 22 intervjua s mladima nezaposlenima DNŽ. Inicijalno je planiran i dogovoren veći broj intervjua, no ispitanici su iskazivali nesklonost pojavljivanju u određenom broju slučajeva (barem 10 intervjua), te se nisu proveli mnogi dogovoreni intervjui. Osim intervjua, planirano je i provođenje nekoliko fokus grupa, no ispitanike je bilo gotovo nemoguće privoljeti na tu vrstu razgovora. Uspješno su dogovorene samo 2 fokus grupe (u 2 najveća grada Dubrovačko-neretvanske županije), no koje nisu provedene jer se pojavio samo jedan ispitani s kojim je obavljen intervju. Općenito, veliki problem je bio privoljeti mladiće na sudjelovanje.

16

Ipak, uz deskriptivne statističke podatke anketnog ispitivanja, značenja i objašnjenja, koja su kroz svoje priče nezaposlenosti iznijeli mladi, bila su ključna za razmatranje problema nezaposlenosti mladih i problema mladih nezaposlenih općenito vezano uz kontekst u kojem žive i (ne)rade. Dodatno, moguće je razmatrati i ono što ispitanici „nisu rekli“ time što su odbijali sudjelovati u istraživanju čiji je osnovni cilj dublje razumijevanje njihovih problema pri zapošljavanju i razvijanju mjera i pomoći koje bi im pomogle u nadvladavanju njihovih problema.

U istraživačkom razgovoru sudjelovalo je 22 ispitanika od čega 11 živi u gradskim središtima i 11 iz ruralnih ili urbaniziranih naselja (pri čemu je jedan ispitanik iz ruralnog naselja koje administrativno pripada gradskom središtu). Prema spolu blago je više djevojaka sudjelovalo u istraživačkim razgovorima (N=13), s obzirom na njihovu snažnije izraženu spremnost, no ipak obavljeno je i 9 intervjua s mladićima. Prema dobi, u najvećoj mjeri, gotovo polovica, uzorka intervjuiranih su oni između 25 i 29 godina, dok je najmanje onih starijih – samo dvoje. Ostatak čine oni mlađi pri čemu ih je N=6 starosti od 20-24 godina, a 5 je onih koji su nedavno završili srednju školu.

Tabela 1 Opis uzorka intervjuiranih

SPOL Ženski N=13 Muški N=9

MJESTO OBRAZOVANJA

Gradovi N=11 (+ 1 naselje gradske općine)

Općine N=10

Konavle 3Vela Luka 2

Blato 2, Smokvica 1Orebić 1Ston 1

Dubrovnik 6Metković 1Ploče 2 (+1)

Korčula 2

DOB15-19 godina

N=520-24 godina

N=625-29 godina

N=930-34 godina

N=2

OBRAZOVNI SUSTAV

Trogodišnja strukovna

školaN=5

Četverogodišnja srednja škola

N=10

Visoko obrazovanjeN=7

Drugim riječima, svi među intervjuiranima su završili barem srednju školu, pri čemu je većina, gotovo polovica, završila četverogodišnje srednje škole, a 5 je onih s trogodišnjim strukovnim obrazovanjem. Konačno, velik je broj – trećina – onih s nekim stupnjem visokog obrazovanja. Spomenimo i da je određeni broj ispitanika sa završenom srednjom školom trenutno na studiju ili namjerava u doglednoj budućnosti studirati, a to se odnosi i na ispitanike trogodišnjih strukovnih škola, koji dakle moraju prvo završiti četvrti stupanj, kao i na one četverogodišnjih strukovnih škola. Od 5 ispitanika s trogodišnjim strukovnim obrazovanjem, jedan je ispitanik već upisao četvrti stupanj, a jedan namjerava, dok preostalih troje iako nemaju namjera studiranja izražavaju želju za prekvalifikacijom ili su već upisani za prekvalifikaciju i čekaju početak programa. Spomenimo

„

17

„i da je među visokoobrazovanim starijim ispitanicima mladić koji je upravo iz trogodišnjeg strukovnog obrazovanja napredovao do završavanja trogodišnjeg stručnog studija, te kako jedna od djevojaka pohađa doktorski studij.

Općenito, ovako sažeto prikazani podaci, ukazuju kako se radi o obrazovanom uzorku ispitanika, ili o uzorku ispitanika koji veliki naglasak stavlja na obrazovanje za mogućnosti svoga budućeg napredovanja:

„… pa mislim da je jako [važno obrazovanje]… bar meni je jako bitno, jer… danas je bez škole… s obzirom na to kakva je danas situacija u svijetu i svugdje, bez neke više škole nema… ne vjerujem da se može puno uspit ( …) za ovaj posa’, za koji ja pokušavam završit’, da [treba

mi obrazovanje]… za ostale poslove u Dubrovniku, ne baš…” (M, 22, 3SŠ)

Ipak, kako prethodni citat ukazuje, obrazovanje je vezano uz individualne želju za radom u specifičnom području koje nije uvijek traženo na lokalnom tržištu rada, a posebno je izraženo izvan Dubrovnika.

„… Mislim da je teže naći posao visokoobrazovanom… pogotovo ovo područje što ja tražim u svojoj struci, i kako bi se mogao nadograđivat, razvijat, učit, meni je problem nać’… možda da

sam u Zagrebu ost’o, možda bi prije mog’o nać’, al eto…“ (M, 26, VO)

S druge strane, određeni broj ispitanika je pokušao upisati fakultet ili su upisali fakultet, ali su u konačnici odustali od fakulteta, prvenstveno iz razloga želje za zarađivanjem koje im omogućava lokalno tržište, odnosno rad u sezonskim poslovima:

„… Bila sam upisala fakultet… s tom namjerom sam i došla u Dubrovnik , ali… i krenila sam tu radit sezone, i jednostavno… tavećasezonskazaradameprivukla,jer…odsezoneštazaradim,jednostavno,zimunemogusebifinancirat… i samim tim sam onda prvu

godinu, ono, išla redovno, drugu godinu sam se prebacila na vanredno, kako bi mogla radit više mjeseci, kako bi mi sezona duže trajala, bez predavanja i to… ali sam onda jednostavno

skontala …. Odustala sam od fakulteta i ostala sam tako radit…“ (Ž, 23, 4SŠ)

ili zbog uviđanja drugih načina uspjeha pohađanjem tečajeva i drugih oblika usavršavanja u struci koji će im omogućiti pokretanje vlastitih poslova. Tako jedan mladić koji je upravo u procesu pokretanja vlastitog poslovanja uz pomoć HZZ-a korištenjem mjere za samozapošljavanje opisuje svoje stavove o obrazovanju:

„… jer su upadali ljudi preko veze i to [na fakultet], i nije talent tu tol’ko značio… a imo sam smisla i bio sam talentiran za to… i kako nisam up’o tu sam odust’o od tih, takvog načina

školovanja, i onda sam išao svojim koracima… [radim stalno na svom usavršavanju i širenju spektra iskustava] … većinom sam učio, [tečaj na privatnom učilištu] me malo pogurao, … ali pokušavam što više ić’ po ovim stručnim osposobljavanjima jer mislim da je to isplativije nego

fakultet, jer na fakultetu se ne nauči nešto previše, izgubi se previše godina, a izađeš bez nekog znanja, sve je to općeobrazovno…“ (M, 29, 4SŠ)

18 “

Značajno je odmah u ovom uvodnom dijelu istaknuti kako su ta pitanja obrazovanja vrlo značajna s obzirom na poteškoće za zapošljavanje mladih. Vrlo često u podtekstu izranja opis mladih iz Dubrovačko-neretvanske županije kao vrlo visokoobrazovno orijentiranih, za razliku od orijentacije na rano zapošljavanje što je problem regionalnog tržišta rada koje uglavnom postoji za strukovna zanimanja, posebno u ugostiteljstvu i turizmu. Najjasnije takav stav izražava ispitanica koja radi kao sezonac, i iako je završila gimnaziju, nije nastavila studirati (koje nije odbačeno u budućnosti) zbog posebnih okolnosti samohranog roditeljstva:

„… omladina o’d’’e ja mislim da su se više fokusirali na studij, da oni hoće učit’, završit fakultete i da ne bi oni možda puno se umarali i znojili… oni imaju vjerojatno neke druge prioritete…“

(Ž, 27, GIM)

Veći broj ispitanika će upravo probleme teže zapošljivosti mladih vezati uz kategoriju onih koji imaju završeno visoko obrazovanje, te koje rezultira radom na mjestima za koja su prekvalificirani ili iseljavanjem mladih:

„… ima tipa ljudi koji ra… koji su završili fakultet koji rade taj pos’o isti koji sam ja radio… onda je to opet malo… nije… nije baš kako treba po tom pitanju…“ (M, 22, 4SŠ)

„… Pa teže je ovima koji su školovani, koji su završili (…) nemaju ovdje uvjeta za rad jer ovdje svi traže nešto… a ne traže ništa… mislim, ovdje kad završiš neku visoku školu, da kad dođeš se zaposlit, da većinom te smatraju kao da si prekvalificiran za to radno mjesto i nema prostora za napredak i ljudi su jednostavno vidjeli da to nema smisla i idu u inozemstvo, ili u

Zagreb, ili u Split, ili neke gradove gdje se to i cijeni i gdje mogu napredovat, gdje ima tržišta za rad…“ (M, 29, 4SŠ)

„… [imam prijatelja koji su nezaposleni ] to su uglavnom završeni faks, recimo, politologija… Te moje prijateljice one šalju molbe više na sve, na bilo kakav posao da je uredski, ne znam, za medije, za marketinge… eto jedna od njih je radila, ima iskustvo, išla je za Zagreb radit za

jedan novinarski portal, za produkcijsku kuću za RTL, i tako… ti neki poslovi, tako da više-manje ima iskustva i nevezano za fakultet, ali još uvijek ima problem sa tim… Uglavnom [se bave]

sezonskim poslom dok ne nađu nešto što žele…“ (Ž, 23, 4SŠ)

“… dosta puta mi se dogodilo i kad sam slala molbe za neke druge poslove: „Visoko ste obrazovani… prekvalificirani ste zapravo za taj poso“… i tako, ono… ne znam…“ (Ž, 27, VO)

19“Slika 7 Dodatno obrazovanje: realizirano i namjeravano

3. Osnovni nalazi

1. Obrazovnekarakteristikeiobrazovneaspiracije

Slika 6 Stupanj obrazovanja ispitanika (val %)

U ispitivanju, i u njegovom kvantitativnom i u njegovom kvalitativnom dijelu, nije sudjelovao niti jedan ispitanik za stupnjem obrazovanja do 8 godina osnovnog školovanja. Takvih ispitanika je 10% u populaciji mladih nezaposlenih, što nije zanemariv broj, no nažalost niti jedan ispitanik tog stupnja obrazovanja nije iskazao interes sudjelovanja u istraživanju. Drugim riječima, svi ispitanici imaju svoje struke, i to najvećim dijelom one koje se stječu četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem – njih 61%. S obzirom da je u uzorku i 30% ispitanika s nekim oblikom visokog obrazovanja, uzorak se u cjelini može promatrati kao uzorak obrazovanih mladih ljudi. Također, dodatno je 15% završilo ili trenutno pohađa određene programe obrazovanja za odrasle (prekvalifikacije, usavršavanja, tečajeve i sl.) u području turizma i ugostiteljstva poput edukacija za turističke vodiče ili tečajeva za barmene, kao i prekvalifikacije za ugostiteljska zanimanja. Dodatno, još 28% ispitanika namjerava u skoroj budućnosti upisati neki od sličnih programa ili nastaviti formalno obrazovanje, a neki od planiranih, izuzev onih turistički i ugostiteljski orijentiranih, obuhvaćaju tečajeve stranih jezika, web-dizajna, različitih administrativnih tečajeva te općenito tečajeva usavršavanja u struci, a ne toliko prekvalifikacije.

U sličnom pravcu upućuju i razgovori s ispitanicima. Većina iskazuje želju i/ili namjeru dodatnog obrazovanja, bilo za promjenu struke (što se uglavnom vezuje s mlađim ispitanicima koji žele unaprijediti svoje mogućnosti zapošljavanja i uskladiti ih u većoj mjeri s potrebama tržišta rada:

20

„…Onda su mi sad sa biroa ponudili… to je kao škola za pomoćnog kuhara… to mi je sestra završila … ona je isto završila za slastičara, ali se prebacila u kuhare... [kao prekvalifikacija]

tako nešto… ja sam zainteresirana za to … već sam si ja dogovorila di ću praksu … i onda ako bude, da ostanem radit, ako bude šef zadovoljan (…)možda će bit više posla za kuhare… Ima i za konobara… ne volim ono da je s ljudima baš… nisam baš s tim jezicima… bolje u kuhinji (…) kad god se pođem gore prijavit [na HZZ] ja pitam, onda mi oni govoru stalno: „Javit ćemo,

javit ćemo!“…“ (Ž, 19, 3SŠ)

ili su nezadovoljni izborom vlastite struke, pa biraju doškolovavanja: ili su nezadovoljni izborom vlastite struke, pa biraju doškolovavanja:

„…srednja škola, nažalost,da… zato što ima tri godine… znači, fali mi četvrta za faks… sada moram platit četvrtu da bi upiso faks… mislim ja sam već upis’o četvrtu… mislim, iskreno bio sam glup prije… mlad, lud, glup… (…) pročito sam i dolje na vratima kad sam čeko da imaju

slastičari, picamajstori, kuhari i to… ali mene to stvarno ništa ne interesira… ako ima neki slučaj za nešto što ja volim onda rado…“ (M, 19, 3SŠ)

„… a važno mi je obrazovanje… ne mogu nać’ odgovarajuć’ pos’o… Da [želim se prekvalificirati] tražio sam posao na turističkom brodu kao mornar, i kad sam doša’ na razgovor pita’ sam ga, kao: „Šta u buduće ako poželim više?“ (…) tako da triba nautiku… Ja sam reko, kada završi sezona, ako se pronađem u tome, onda ću razmislit o upisivanju četvrte godine, pa probat ili brodostrojarstvo, ili nautiku... sad zavisi di se pronađem… to ću poći [na fakultet] … stvarno se nisam pronašao u svojem zanimanju (… ) sad trebam još jednu godinu završit… treba se platit, to se odradi… jedna godina polaganja razlike ispita i onda četvrta godina HTT-a…

.. nisam se našao u zanimanju, jednostavno... Nije to zbog uvjeta, nego ne pronalazim se kao kuhar, nisam… ugostiteljstvo, ne mogu više s ljudima, to je …“ (M, 18, 3SŠ)

ili unapređenje svojih znanja u struci za što su prvenstveno zainteresirani oni sa strukama izvan područje ugostiteljstva i turizma.

Kako smo imali priliku razgovarati s većim brojem ispitanika s ekonomskim ili srodnim zanimanjima, ispitanici su isticali interes za tečajeve računovodstva ili knjigovodstva, a specifično su isticani i tečajevi stranih jezika kod nekih ispitanika koji su usmjereni na rad u ugostiteljstvu posebno na otocima (no, bitno je istaknuti da je i nekoliko ispitanika procijenilo kako im jezici loše idu te, iako bi im bili korisni, nisu zainteresirani za tečajeve stranih jezika). Također, korisnima su procijenjeni i tečajevi i/ili radionice o poduzetništvu ili neke druge prekvalifikacije u turizmu što je povezano i s kritikom trenutne ponude mogućih prekvalifikacija ispitanika koji žive u ruralnijim dijelovima županije:

„… mislim, voljna sam radit sve… nije sad da ono… da se razumijemo, to mi je na prvom mjestu [struka], ali s obzirom na otoku da znam mogućnosti, da i ja nešto otvorim… ne

znam… kad bi mi ponudili za prekvalifikaciju bilo čega, i nečega u turizmu, pristala bi… jedino

21

su mi nudili za pomoćnog kuhara za osposobljavanje samo mi to bilo bezveze… [edukacije za poduzetništvo] to da… to bi ja prvo kad bi me zvali (…) ‘nači, prije ljeta su me zvali na

osposobljavanje za pomoćnog kuhara, a mislim možeš me prijavit, ali mislim, meni to ne treba… ja bi nešto vezano za moju struku, ili neki četvrti stupanj, da se prekvalificiram danas sutra za nešto… a oni su rekli: „Nemamo ništa nego samo to“… rekli su da trenutno nemaju ništa… a ja bi bila voljna (…) mislim, voljna sam radit sve… Da ima tečajevi, ne samo kuhar… ti dođeš tamo i guliš krumpire… nego dekoracije, prezentacije, moderna neka kuharstva, nešto tako…“

(Ž, 27, 3SŠ)

Stariji ispitanici već su u velikoj mjeri prošli određene dodatne edukacije, tečajeve i/ili usavršavanja, no i dalje žele sudjelovati u sličnim programima koji bi im omogućili lakši pronalazak posla ili daljnje napredovanje na poslu kada ga pronađu.

„… bila sam na jednom usavršavanju za računalnog operatera što me HZZ poslao… odlično, poslužilo mi je super, evo baš danas sam [na razgovoru za posao] pokazala i to i taj direktor je bio oduševljen… to nešto računalno, to je nešto što je budućnost i moraš biti sposoban na tom,

što se tiče daktilografije, office-ovog paketa i to…“ (Ž, 26, 4SŠ)

„… evo sada sam završio onaj tečaj za europske projekte, voditelja europskih projekata… u posljednje vrijeme ima doškolovavanja… bar kol’ko ja pratim i vidim… a to je bilo preko Zavoda isto… tek sam završio to… sljedeći tjedan imamo te diplome, promociju… tako da, vidit ćemo …

a mislim da tih natječaja za europske projekte ima…“ (M, 29, VO)

„… išao sam na tečajeve za 3D modeliranje…. Privatno sam to platio, a na fakultetu samo imali sličan program, pa sam i to prošao… je [stalno sam se usavršavao]… mislim, mogu nešto ponuditi iako nemam nešto iskustva… mali je problem što sam treb’o možda malo još više

neke…“ (M, 26, VO)

22

2. Radnoiskustvoiradnistaž

S obzirom na dobnu i obrazovnu strukturu ispitanika, ali i mogućnosti koje je pružalo odrastanje u turističkom kraju, najveći dio ima radnog iskustva, te tek 3% ispitanika su oni koji će tek stjecati svoje radno iskustvo (Slika 8)

.

Slika 8 Načini stjecanja radnog iskustva (val %)

U najvećoj mjeri radno iskustvo su ispitanici – u preko 70% slučajeva – stjecali u obavljanju različitih sezonskih poslova, bilo u turizmu ili poljoprivredi, a dodatno je 21% iskustvo stjecalo na stalnim poslovima. Donekle izraženiji načini stjecanja radnog iskustva su i oni vezani uz školovanje, te je 29% ispitanika zabilježilo rad na studentski i/ili učenički ugovor kao važan oblik stjecanja radnog iskustva, a 27% je bitna iskustva stjecalo na praksi tijekom školovanja. I vlastiti ili obiteljski poduzetnički pothvati važan su izvor radnog iskustva za 18% ispitanika, dok je 14% steklo iskustvo rada kroz pripravništvo ili slične oblike osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Na samom začelju se nalaze neformalni oblici učenja za tek 6% ispitanika.

Stoga ne iznenađuju niti podaci o godinama, odnosno mjesecima, stečenog radnog staža (Slika 4). Upisanog radnog staža nema manjina, vjerojatno najmlađih, 9% ispitanika, dok ih najviše ima između jedne i tri godine, a i više od toga ima ¼ ispitanika, onih najstarijih.

23

Slika 9 Radni staž ispitanika (val %)

U skladu s tim je i podatak da je u zadnjih godinu dana njih preko 70% obavljalo neki oblik posla za koji su dobili novčanu naknadu koji je u najvećoj mjeri bio sezonski, i vezan uz ugostiteljstvo (uglavnom kao konobar ili kuhar) ili turizam (različite vrste poslova u hotelijerstvu i pružanju usluga).

Navedeno prvenstveno ocrtava mogućnosti koje se mladima pružaju na regionalnom dubrovačkom tržištu rada; među ispitanicima s kojima su vođeni razgovori, svi imaju nekog radnog iskustva, a većina još iz srednje škole kroz praksu i rad na učenički ugovor, i gotovo svi su se okušali u nekom obliku sezonskog rada, bilo da im je to trenutno „zaposlenje“ ili uz studij:

„… Znači, studentski honorarni poslovi, radila se legalizacija prije par godina, pa energetski certifikati to sam preko toga (…) Inače sam sezone odrađivao… i za vrijeme studija (…) mislim,

ovo je turističko mjesto, tako da jednostavno, čuje se da netko treba radnike, počne se radit, ako se ispostavi da si dobar ostaješ i to je to… zadnjih 5 godina sam na istom radnom mjestu

bio…“ (M, 26, VO)

„.. [odrađujem sezone i studiram] … ima ovdje u […] hotelu… [izvan struke] radim na recepciji trenutno… jednostavno radi neke samostalnosti i radi svega da i da imam, tipa, ako nekad ne uspijem s fakultetom u životu da imam nešto još s čime bi se mog’o pokrit…Počeo sam radit dok sam bia još u srednjoj školi, ono, s učeničkog prešo sam na studentski, pa na knjižicu… to funkcionira… [imam dosta radnog iskustva]… u turizmu, da (…) Ja imam potpisan ugovor za stalnoga sezonca… to je ona mjera šta je bila, znači... da ne mogu nać poso unutar, da ću se vratit, i tako da se skupi tih 9 mjeseci, i onda se prijavim ovdje (na HZZ), i ja imam sasvim

dovoljno za moje potrebe…“ (M, 22, 4SŠ)

24“

Štoviše, velika većina ispitanika s kojima smo razgovarali su sezonci i neki od njih se uopće ne vide kao nezaposlene osobe budući da očekuju povratak na bivši posao s početkom nove sezone:

„… ali ja imam poso… ja to tako nekako vidim… bez obzira što nije ugovor na cilu godinu, ako se dogovoriš i ako se sve zna i ako smo zadovoljni… ja računam da sad kad bude 01.03. opet

idem u svoju firmu… Ja sam stvarno super zadovoljna … jest poso, i vruće, i radi se, al nije nikome lako (…) posla ima, samo se treba odlučit i reć: želim, hoću i radit kako treba…“ (Ž, 27,

GIM)

Rijetki pojedinci koji smatraju da nemaju dovoljno praktičnog i radnog iskustva su uglavnom oni koji zbog fakultetskih obaveza nisu mogli sudjelovati u značajnom radu za vrijeme studija, a tek su stupili na tržište rada:

„Što se tiče radnih iskustava, mislim, direktno vezano za struku nisam imala baš nekih… šta ja znam… da mi je netko ponudio, nit sam ja tražila, jer je i inače moj fakultet zahtijevao dosta

vremena, što znači, od ujutro do navečer, do 8, 9 sati smo znali imat vježbe, tako da nisam mogla nigdje radit… jedino vikendom… imali smo u sklopu studentskih poslova…“ (Ž, 27, mali

grad, VO)

Ipak, unatoč takvim rezultatima, nedostatak radnog iskustva u struci ističe se ispitanicima kao istaknuta vrsta prepreke za zapošljavanje, vezano uz nezadovoljavajuće ili nedovoljne oblike strukovnog praktičnog rada za vrijeme školovanja i studiranja:

„… sad ima nekih stvari tu koje nisu, tipa, škola je bila u raspadu sistema, ali… [nije me dobro nije pripremila za struku]… jer neke stvari koje mi radimo sad u školi su se radili prije 70

godina…“ (M, 22, 4SŠ)

„… znači, tako sam ja već završio tu školu, znači ja bi treb’o znat … mislim, neki ljudi to stvarno traže, poslodavci… oni misle mi smo završili za kuhara, oni misle: „Ajme meni, on će to sad… mora sve znat“… e pa nije tako… to što prva stvar, naše škole nisu toliko ni bajne, ni ništa…“

(M, 19, 3SŠ)

„… Dosta je teško mladima danas doći do radnog iskustva zato što je takav sustav da tražiš… znači, za dobit posao trebaš neko iskustvo, a opet mi kroz, ajmo reć, moj faks, nemaš posložen

sustav da ti već stekneš neko iskustvo kroz studiranje… nema dovoljno prakse i praktičnog rada… i onda si zakinut u tome…“ (M, 25, VO)

25

„No, posebno se nedostatak radnog iskustva u struci ističe ispitanicima koji žive u ruralnijim dijelovima županije kao vrsta prepreke za zapošljavanje vezano uz značajna geoprostorna ograničenja i nedostupnost učenja kroz rad u struci za vrijeme studiranja:

„.. No značajnije je ideš u srednju imaš praksu… to smo imali ljeti, to bi odradila u nekom poduzeću misec dana … to je to što se tiče baš struke ekonomske… a drugo, to što sam radila u trgovini, slažeš artikle i naplaćuješ, i to, sa ljudima pričaš… to su bili sezonski poslovi, radila bi

između godina, većinom ljeti, 2, 3, 4 mjeseca…“ (Ž, 24, 4SŠ)

Specifične prepreke se postavljaju određenim pojedincima koji zbog deficitarnosti struke nemaju pristup stručnom osposobljavanju kojeg smatraju korisnim i značajnim načinom da steknu radno iskustvo.

„ … ova stručna osposobljavanja što je za neke struke je dobro, i mislim da se bez toga ne bi moglo zaposliti… a problem je što se to iskorištava… zaposli se na stručno osposobljavanje, i onda se nakon godine dana ta osoba vrati na tržište rada, a nađe se nova koja opet ide…

nisam bio… je mi to opcija… samo sam kad sam naš’o to ovdje, ispalo je da je to deficitarno zanimanje i da se ne smije ta mjera provest u ovoj županiji…“ (M, 26, VO)

„… mjere zapošljavanja HZZ-a su super samo što nažalost su ograničene tim nekakvim radnim mjestima, ne uzimaju svi te mjere, mislim ti nekakvi poduzetnici i to… to su sve nekakve

državne ustanove… to je bilo odlično… to je stvarno bilo… eto meni je žao što to nisam uspjela tamo odradit jer bi sad imala tu godinu dana i to bi nekome značilo…“ (Ž, 26, 4SŠ)

Ostali ispitanici koji jesu prošli stručno osposobljavanje smatraju to bitnom stavkom povećanja svog budućeg zapošljavanja, iako također kritički promatraju navedenu mjeru, i kada su u pitanju lokalne mogućnosti koje se nude za dobivanje stručnog osposobljavanja, i u konačnici pozitivne rezultate koje ona donosi za pronalazak posla.:

„… Ja sam imao tu neugodno iskustvo za stručno osposobljavanje… budući da je moja struka vezana više za javnu službu, ja sam tu išao u grad, mislim, za stručno osposobljavanje tu

nije bilo ni natječaja ni ništa… dobio sam odbijenicu… pa nakon toga sam išao u obrazovnu ustanovu, jer isto mogu stručno osposobljavanje, i tu sam dobio odbijenicu… tako da sam

morao u privatnom sektoru gdje mi je stvarno poslodavac izašao u susret… znači, tu nije bilo nikakvih problema, on je rekao: „Može“, i eto tu… al’ mi je rekao u početku da je vrlo izvjesno da me ne može ostaviti,da nije u mogućnosti da zaposli još jednu osobu…… a šta ja znam nije to nikakva zarada, al kad idete na stručno osposobljavanje ne očekujete zaradu… [dobro je zbog

toga] idem radit, steć radno iskustvo… nisam očekiv’o zaradu…“ (M, 29, VO)

26

Među intervjuiranima je posebno kritična bila mlada mama koja se ne uspijeva zaposliti u struci, unatoč činjenici da ima dvije diplome (iz formalnog i dodatnog obrazovanja) te mnogostrukog radnog iskustva:

„… ma katastrofa… ta mjera je dovela samo do toga da poslodavci uzimaju svake godine nove praktikante i ne zapošljavaju uopće nove ljude… dobiju praktički besplatnu radnu snagu… pa ja sam radila tu godinu… nakon mene je došla jedna cura s mog faksa koja je završila godinu

kasnije, pa nakon nje još jedna, pa još jedna, još jedna… tako da, ta mjera… ja sam mislila kad sam završila fakultet: „Joj, super!“, kao, to mi je super da se odma zaposlim, pa kao, nešto će bit, ali… mislim da to nije uopće dobra mjera… [nije dobra mjera za zapošljavanje, a za radno

iskustvo] pa je… to je…“ (Ž, 27, VO)

Dodatne kritike navedene mjere odnose se na neusklađenost financijske nadoknade koju mjera omogućava s lokalnim mogućnostima što otežava korištenje te mjere za one koji lokalno ne mogu pronaći poslodavca voljnog za uzimanje pripravnika:

„… gledala sam ono za učit prije, kao, stažirat pa nisam našla… jedino u Zagrebu sam vidila da ima nešta pa mi je to gore daleko… mislim, moram smještaj nać’…“ (Ž, 18, 4SŠ)

No, koliko je radno iskustvo potrebno za zapošljavanje, a posebno, koliki značaj ima stručno osposobljavanje, svakako ovisi o kojoj se vrsti posla radi. Ključno se pokazuje za one ispitanike koji žele pokrenuti vlastiti posao.

„…otvaram svoj posao… samozapošljavam se… zato jer sam stekao dovoljno iskustva već… znači, 7 godina u struci radim i vrijeme je da radim malo više sad na sebi nego za druge… Pa evo u procesu sam … sad sam bio sa savjetnicom i prijavio sam se… u stvari, u redu

čekanja sam za radionicu i sad, evo, dok se to sve birokratski ne riješi, i… pa dovoljno sam radio i stekao iskustva i, znate ono, uvijek želite napredovat i to, i sad sam osjetio potrebu da

napredujem u vlastitom pogledu… znači, ono da više ne radim za nikoga nego za sebe, i mislim da ću dosta kvalitetnije odradit sve to jer ću se puno više i potrudit jer je to nešto moje, onaj…

dat ću maksimum a to znači klijentima, jer ako se ja stavim na 200% to znači i njima i meni, tako da je obostrano zadovoljstvo…“ (M, 29, 4SŠ)

Iz tog razloga jedan od ispitanika koji je nedavno završio fakultet, vratio se kući i želi pokrenuti vlastiti posao, ističe sva svoja iskustva koja je stekao radom u sportskim klubovima, ali i nedostatak praktičnog znanja koje smatra nužnim dijelom formalnog obrazovanja te potrebu da položi državni ispit korištenjem mjere stručnog osposobljavanja, što je ključni, i ne lak, korak za mogućnosti ostvarenja svojih ciljeva:

27

„… Vodio sam djecu u vaterpolo klubu, to jest 2 kluba, sa strane sam vodio neke grupne programe, i na fakultetu samo imali godinu dana kao nekakav projekt… … znači, tražiš posao i ne možeš ga dobit zato što nemaš prethodno radno iskustvo (…) čekam staž u osnovnoj školi… za stažiranje… ja sam doš’o u svoju matičnu školu koju sam pohađ’o, zamolio, pito da li mogu,

rekli su da mogu, samo moram odradit na birou jedan dio… moram biti prijavljen na Zavodu 60 dana da bi mogao ići na stručno osposobljavanje… to je jedini uvjet…. i da Ministarstvo odobri… moram polagati državni ispit… ne [nije mi zagarantiran posao]… i kroz tih godinu

dana mislim pokrenit nešto svoje, neke programe ili tako nešto… od toga imam malo što mogu sakupit, uložit u svoje…“ (M, 25, VO)

Nasuprot tome, djevojka koja ne želi raditi u struci i pri tom iskorištava prednosti lokalnog tržišta rada u oblikovanju svoje „karijere“ u ugostiteljstvu ističe jedino stjecanje iskustva kroz rad, ali i želju za napredovanjem u onome što joj nije struka, pa dakle želju usavršavanja:

„… mislim da nemaš drukčiji način nego da počneš radit i to je to, i onda kad skupiš… mislim, ja već radim, kol’ko, 7, 8 sezona, ja sad za sebe mogu reć… ja do prije par godina nisam imala pojma ništa… došla i rekla: „Ja ništa ne znam… šta da vam radim?“… a danas već mogu reć’,

nije to puno ali mogu reć ‘ da znam radit i ‘vamo i tamo, da sam radila i ovo, i ono… kad me neko pita i ja opet znam (…) isto gledam nekako malo se, sam sebe, kako bi rekla, unaprijedit…

ono, ima i ti tečajevi za barmene, pa za nekako ovak’… onda ja to gledam, kako bi ja malo išla na to, malo se obrazovala, ‘aj’’mo reći… mislim, ne mo’’š ti tu puno napredovat, al’ ono da odradim od svog posla najbolje što mogu, je l’ … ima i tih tečajevi za napravit kao koktel, ovo-ono, i onda bi ja to malo da dobijem nekakav papir, da nešto naučim, pa onda ako Bog da za

jedno, možda ne 5, malo više, kao nekakav voditelj, ovo-ono…“ (Ž, 24, 4SŠ)

3. Radnistatusipotragazaposlom

S obzirom na različite mogućnosti zapošljavanja i rada, a posebno u turistički orijentiranoj regiji, kao što je Dubrovačko-neretvanska županija, ispitanicima je dano, kao vrsta provjere, da sami odrede svoj radni status. S obzirom na osnovni istraživački interes, očekivano je da će se svi ispitanici odrediti kao nezaposleni, no ipak to nije bio slučaj (Slika 10), što je istraživački zanimljivo, a dodatno pojašnjavaju ostali podaci iz upitnika te posebno provedeni razgovori s ispitanicima.

Zbog specifičnog tržišta rada, među ispitanicima su se našli i oni koji u zimskim mjesecima ne rade, no budući su vlasnici ugostiteljskih objekata, odnosno poslovanja, nisu službeno nezaposleni (3%), a dodatnih 6% ih se izjasnilo i da su ili zaposleni ili „nešto drugo“. Dublji uvid u podatke otkriva da su to pojedinci obuhvaćeni oblikom zapošljavanja „stalni sezonac“, od kojih se neki smatraju zaposlenima, a drugi se, s obzirom na brzo očekivanje povratka na „posao koji ih čeka“, naprosto ne smatraju nezaposlenima, pa time niti ne traže novi posao, niti nezaposlenost doživljavaju velikim problemom.

28

Slika10 Radni status ispitanika (val %)

Svi nezaposleni prijavljeni su na Zavodu za zapošljavanje koji je bio i glavni izvor dolaska do ispitanika za provedbu istraživanja. U najvećoj mjeri – za gotovo polovicu – radi se o ispitanicima koji su kratko prijavljeni kao nezaposleni, odnosno do 2 mjeseca nezaposlenosti (Slika 11), što je u skladu s razmakom od kraja sezone, te time njihovih poslova, do trenutka provedbe istraživanja.

Slika 11 Dužina prijavljenosti na HZZ-u Slika 12 Procjena zadovoljstva trenutnim radnim statusom

Dodatno, gotovo 1/3 je nešto duže prijavljena – od 3 do 6 mjeseci, dok je između pola i godine dana na Zavodu prijavljeno 17% ispitanika. Prosječno, dužina prijavljenosti ove skupine ispitanika iznosi M=5,1 mjeseci.

No, koliko su mladi „nezaposleni“ zadovoljni svojim radnim statusom i što sve čine da bi ga promijenili, odnosno koliko su aktivni u potrazi za vrstom rada i oblika zapošljavanja kojeg žele?

29

Zanimljivo je primijetiti kako oko 9% ispitanika nije ostavilo odgovor na pitanje o svom zadovoljstvu, a među ostalim kategorijama, ispitanici su bili skloni svoje zadovoljstvo procjenjivati prosječnim ili osrednjim (M=2,5), te ih je 29% procijenilo da trenutnom situacijom nisu niti zadovoljni, niti nezadovoljni (Slika 12). Ipak, u najvećoj mjeri – preko trećine ispitanika je onih koji pokazuju nezadovoljstvo svojim statusom „nezaposlenih“.

Nasuprot tome, preko ¼ ispitanika pokazuje zadovoljstvo svojim trenutnim radnim statusom, pri čemu oko 6% vjerojatno ne želi mijenjati svoj trenutni radni status s obzirom da iskazuju iznimno zadovoljstvo situacijom u kojoj se trenutno nalaze. Uvelike u tu kategoriju upadaju sezonci koji se vraćaju nakon zimskih mjeseci na stari posao što im stvara osjećaj sigurnosti:

„… jako sam zadovoljna… mislim, tako [sezonski] funkcioniram već, ne znam, od kada sam došla u Dubrovnik, od prve sezone, tako da sam poprilično zadovoljna… Naravno, to nije nešto što bi volila da mi ostane za cijeli život da tako radim, 9 [mjeseci]-3 [mjeseca ne radim], ali sad

… za sad zadovoljna sam …“ (Ž, 23, 4SŠ)

„…Sad sam trenutno nezaposlena… ja radim sezonski … znači, ja sam sezonski i onda sam tri mjeseca na birou… mislim, odlično je… gazda se brine, je li… ako je njemu dobar radnik, njemu je naravno u cilju da se ja njemu nakon zimske pauze opet vratim… ako mu vrijedim kao radnik… ovo je druga godina [kod istog poslodavca]… petica, ja sam zadovoljna…“ (Ž, 27, GIM)

„… Ja sad trenutno ne tražim ništa, jer sam ovdje zadovoljna, ali ako mi se otvori neka mogućnost možda odlučim za to… Zadovoljna sam tu gdje jesam…“ (Ž, 22, 4SŠ)

Slika 13 Udio ispitanika koji aktivno traže posao

Slika 14 Udio ispitanika koji se prijavljuje na natječaje za posao

30

Gotovo 2/3 ispitanika tvrdi da se nalazi u situaciji potrage za poslom (Slika 13), no ono se očito ne preslikava u prijavljivanje na natječaje jer je ispod polovice ispitanika u posljednjih 3 mjeseca poslalo svoju prijavu na neki od natječaja za posao. Kasniji podaci i razgovori ukazuju da u određenoj mjeri prevladava stav među ispitanicima da su natječaji namješteni, kao i stav da natječaja nedostaje, što mogu biti, neizravan i izravan, razlog njihove slabije aktivnosti traženja posla prijavljivanjem na natječaje. U istom pravcu ukazuje i podatak da su se, oni pojedinci koji su se prijavljivali na natječaje, u posljednja tri mjeseca prijavili na prosječno 3 natječaja. Dodatno, ispitanici svoja iskustva prijavljivanja na natječaje ne procjenjuju prevladavajuće pozitivnima; za 38% ispitanika ona su u najvećoj mjeri zadovoljavajućima, odnosno tek dobrima, dok nitko nije svoja iskustva procijenio vrlo dobrima ili odličnima (što je vjerojatno dijelom i zbog trenutnog statusa nezaposlenosti). S druge strane 1/3 ih procjenjuje tek zadovoljavajućim, a u najvećoj mjeri lošima ih procjenjuje 29% ispitanika.

Intervjui oslikavaju da takve ocjene prvenstveno imaju veze s neodgovaranjem na molbe, ali i dubljim problemima brzih odbijenica (bez razgovora), ili općenito saznanja o nekim oblicima provođenja natječaja pro forme:

„… pošaljem molbu, većinom mailom… u početku nisam baš dobivao odgovore, ali sada, kada sam u 9 . mjesecu prestao radit, počeli su odgovarat… i negativno, da nisam dobio pos’o, ali to mi se sviđa… jednostavno odgovore… pada,kadsepošalje10molbi,anikoneodgovorito

jemaloneugodno…“ (M, 26, VO)

„… Nekad ne odgovoru ništa… ono pošalješ i onda ništa… nekad ono odgovore, u redu, zahvaljuju, nekoga su već primili, i to… ako bude nešto trebalo uzet će me u obzira drugi put, to sve tako… nekakvih neugodnih za sad nisam imala… a ako ne odgovore to je na njih…“ (Ž, 24,

4SŠ)

„…samo mi se par puta neki nisu javili, samo se ne sjećam koji su to… ali nije bilo nikakvih… došla bi na razgovor i to je bilo to…“ (Ž, 24, 4SŠ)

Posebno negativna iskustva imaju visokoobrazovani ispitanici ili oni koji traže specifične vrste zaposlenja u specifičnim strukama:

„… evo, recimo… prijavila se za jedan […]… tamo nas je došlo miljon na razgovor, a svi smo unutra bili po jedno 30 sekundi… ono, doslovce su pitali ime, prezime, kad ste završili, ne znam jesu li me

još šta pitali… mislim, nije to intervju ako želite zaposlit nekoga, tako da… mislim da se sve to zna… recimo, pa bila sam na jednom testiranju za […], jedna kolegica s kojom sam ostala dobra mi je rekla

već imenom i prezimenom primaju se te dvije cure…

31

… tako da dosta ja sam stvarno puno slala tih otvorenih molbi, ono, gdje god mi je palo na pamet da bi moglo nešto bit, i onda tu opet ono… ja ne mogu shvatit da netko ne može niti odgovorit, ono:

„Hvala! Nije nam potrebno“.. ili tako nešto, mislim… 70% i više možda neodgovorenih uopće…“

(Ž, 27, VO)

„… a dobro, to možda neko naše razmišljanje, pitanje kol’ko su ti natječaji namješteni… je li… jer ja znam slučajeva odi u lokolnim općinama gdje su ti natječaji bili formalni… znači neko već radi, oni izdaju natječaj i tako… tako da je to ništa novo (…) bilo je svakakvih iskustava… bilo je i da nisam dobio nikakav odgovor… ono što mi je najjače bilo, ti dokumenti koje smo slali, nije

nitko niti vrać’o, što mi isto nije jasno zašto….“ (M, 29, VO)

Ipak, prijave na natječaje nisu najistaknutiji način pronalaska posla za većinu ispitanika, posebno u turizmu i ugostiteljstvu:

„… ovako ako imamo nekoga poznatoga da radi u nekoj sličnoj ili istoj firmi ili na istom radnom mjestu, sličnom radnom mjestu… pitat, možda, njega ili… mislim, uglavnom preko poznatih

ljudi…“ (M, 22, 4SŠ)

„… [informacije sam dobio] preko jednog obiteljskog prijatelja koji tamo radi…“ (M, 29, VO)

„… i informacije ljudi okolo koje poznajem, i tako… Internet i poznanstva…“ (Ž, 27, VO)

„… tu je majka meni radila i rekla je da traže posao…“ (M, 19, 3SŠ)

„… Ovaj poso koji sam radila nakon završetka škole, ja sam sa tom ženom, sa šeficom radila na praksi na drugoj godini u pizzeriji jednoj… i tu smo se mi skompale… i onda sam saznala da je ona otvorila svoje, svoj obrt… pa sam nazvala i eto, dogovorila se i bilo je ok…“ (Ž, 19, 3SŠ)

32

Slika 15 Najčešći izvori informacija o mogućnostima zaposlenja

Općenito, Internet je glavni način prikupljanja informacija o mogućnostima zapošljavanja, a zatim slijede informacije od HZZ-a te iz osobnih kontakata i društvenih mreža. Štoviše, mogućnosti praćenja natječaja na različitim internetskim portalima, određenim ispitanicima, prvenstveno onim visokoobrazovani, oblikuje njihova shvaćanja o ulozi HZZ-a u procesu pronalaska posla:

„… mislim, šta mi Zavod može?... realno oni mi mogu poslat poruku za ove oglase koje ja vidim i sama… to ja mislim da je Zavod ok za ljude koji sjede doma i čekaju da im poso padne s neba, da im oni pošalju poruku: „Izašo je taj oglas – javi se!“… al ja stvarno, ono, ja gledam 2, 3 puta ..

tako da, mislim da nije to nešto…“ (Ž, 27, VO)

„… Zavod tu samo neki posrednik … pa mislim, kol’ko oni tu uopće mogu napravit… ipak je to, na nama je da pratimo natječaje, da se prijavljujemo… oni kol’ko mogu naprave…“ (M, 29, VO)

No, bitno je istaknuti i da među ispitanicima s kojima je vođen razgovor, veliki broj mladih nezaposlenih koji su sudjelovali u razgovoru trenutno ne traži novo zaposlenje jer se namjeravaju vratiti na stari posao s početkom nove sezone, ili imaju alternativne planove koji se upravo pokreću ili se čekaju odgovori na pokrenute aktivnosti. Pri tom je uloga Zavoda dodatno umanjena na administratora i eventualno isplatitelja naknade:

„… pojavljujem se tamo, dajem sve potrebne dokumente, pitaju me želim li ostat na ovom poslu koji sada radim ili želim nešto drugo, onda sam ja rekla da želim ovo što sada radim, ali oni mi i dalje šalju te ponude… primam … Ja sad trenutno ne tražim ništa, jer sam ovdje zadovoljna, ali

ako mi se otvori neka mogućnost možda odlučim za to…“ (Ž, 22, 4SŠ)

33

„… oni [HZZ] mogu pomoć na sezonskim poslovima i tako, ali ne vidim ih kao nekog ‘ko može pomoć za stalni pos’a… ne znam…. Nitko mi nije neko pozitivno iskustvo sa Zavoda… zovu vas

kao ali ono… predlože vam nešto što nije po vašoj želji, na primjer… Što se mene tiče ja sam bio zadovoljan … nisam imao nikakvih prigovora, ništa…“ (M, 18, 3SŠ)

„… Svaku sezonu se redovito prijavim… uvik radim do 15.10.(…) naknadu, ovi godine sam imala jer sam imala u 2 godine 9 mjeseci radnog staža…tako, znači, praktički svaku drugu

godinu dobivam naknadu…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„… idem na njihovu stranicu šta mi treba… kad ono idem svaki mjesec ko neke konzultacije, što već, idem se javit, ako nešto triba pitam…” (Ž, 24, 4SŠ)

U tom kontekstu, određeni ispitanici su upozorili i da su obaviješteni da se prijave na Zavod samo ako imaju uvjete za primanje naknade:

„… prvo nisam znala ništa, onda sam saznala da mi ide zdravstveno preko zdravstvenog i da se nisam uopće trebala prijavljivat na berzu… zato jer sam imala 4 mjeseca rada samo… tako da,

ostala jesam malo šokirana, al dobro…“ (Ž, 18, 4SŠ)

Među ostalim aktivnostima potrage za poslom koje ispitanici upražnjavaju, prikazani na Slici 16, aktivnosti je moguće podijeliti prema tome na koju stranu preteže više od polovice ispitanika.

Slika 16 Procjene aktivnog sudjelovanja u različitim aktivnosti za traženje posla

Tako interpretirano, 3 aktivnosti za koje više od polovice ispitanika procjenjuje da su aktivni i

34

predano aktivni su savjetovanje u HZZ-u (za 56%), praćenje oglasa za zapošljavanje (za 53%), te prijavljivanje na natječaje prema prijedlogu savjetnika s HZZ-a (za 50%), ali i relativno puno – 47% ispitanika aktivnim ili predano aktivnim se prosuđuje kada je u pitanju prikupljanje informacija o mogućnostima zaposlenja te mjerama aktivne politike zapošljavanja. U najvećoj mjeri sve od tih aktivnosti su vezane za djelovanje HZZ-a te uz opće praćenje oglase.

Nasuprot tome, manje od polovice ispitanika (41 i 44%) poduzima i određene saminicijativne aktivnosti javljanja potencijalnim poslodavcima koji nisu oglasili natječaje te javljanja na oglase iz različitih izvora. Konačno, u aktivnostima za povećanje svojih vlastitih kompetencija ili stjecanja znanja i vještina bilo putem dodatnih edukacija ili putem volonterskih aktivnosti su koje ispitanici u najmanjoj mjeri aktivno prakticiraju. Oko trećine ispitanika je sudjelovalo u programima dodatnih edukacija i/ili prekvalifikacije, a tek 15% se odlučuje na volontiranje u razdobljima nezaposlenosti.

I ispitanici koji su sudjelovali u istraživačkom razgovoru pitani su o njihovim stavovima o volontiranju za stjecanje radnog iskustva. Uglavnom se pokazalo da ispitanici nisu prema tome zatvoreni, no to ovisi o njihovim mogućnostima financiranja za to vrijeme, kao i o lokalnoj ponudi, što stvara nepovoljne okolnosti onima koji žive u malim mjestima DNŽ:

„… [volontiranje] ja bi pristao na to za stjecanje radnog iskustva ako nije neki veći period… ako znam da ću imat mentora koji će me učit pa će nakon nekog vremena reć’ jesam li ja za to ili

nisam…“ (M, 26, VO)

„… [volontiranje] kada bi mi se otvorila takva prilika o’’d’e na otoku, to bi svakako prihvatila, a što se tiče toga grad, ne bi baš radila volonterski, mislim ja u gradu moram platit stan, platit režije i sve … još radit za ništa… to se ne bi isplatilo… to normalno ne bi prihvatila… [u mom

mjestu] mislim, ne možeš nigdje volontirat što se tiče [struke]… možeš ti dobrovoljne neke udruge koje ima… a što se tiče toga da ti možeš ić’ u neku firmu radit mislim da to baš nije tako

ovdje… da se ti spremaš besplatno… pogotovo ode, malo misto…“ (Ž, 24, 4SŠ)

„…[volontiranje] bi, bi [bio dobar način stjecanja radnog iskustva], ali mislim da, ono, jako malo ljudi … evo, ja sad gledam sebe, ja znam recimo da se ja sad neću previše nešto aktivirat u ne znam što jer imam doma dijete, i naravno da ću ja … meni je to … ja ću svoje slobodno vrijeme

iskoristit s njom…“ (Ž, 27, VO)

„… evo ja osobno sam čak i tražila volontiranje da steknem mjesec, 2, 3, tog radnog iskustva… evo ja sam isto bila rekla, mogu i volontirat, odradit ću nekakvu sezonu, ušparat ću si nekakvu svotu novaca da mogu si platiti te nekakve osnovne troškove kao stanarinu, režije, i to, i vrlo

rado ću odvolontirat da mi to pomogne dalje… mislim da bi to pomoglo bez pogovora kad bi bar netko uzimao ovdje, nisam se srela s takvim načinom rada još…“ (Ž, 26, 4SŠ)

35

Zanimljivo je spomenuti da ipak oko 10% ispitanika iz kategorije „nešto drugo“ obavlja druge vrste obiteljskih poslova i pomaže na održavanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u vremenu dok čekaju vlastito zapošljavanje.

S obzirom na veliki značaj koji djelovanje HZZ-a ima i u aktivnostima ispitanika pri traženju posla, ispitanici su procjenjivali i svoja iskustva s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.

Slika 17 Iskustva djelovanja HZZ-a

U najvećoj mjeri – gotovo ¼ ispitanika – iskustva djelovanja HZZ-a procjenjuje dobrima, a dodatnih preko ¼ ispitanika takva iskustva procjenjuje vrlo dobrima ili odličnima. No, i ispodprosječno se nalazi gotovo 30% ispitanika od kojih je 12% iznimno kritično i smatra da su, s obzirom na njihove doživljaje, iskustva susretanja s djelovanjem HZZ-a iznimno loša. Bitno je istaknuti i da je 12% ispitanika istaklo kako nema takvih iskustava što se uvelike odnosi na osobe koje su po prvi puta i kratko prijavljeni na Zavodu te nisu mogli razviti određeni stav.

Intervjuirani također iskazuju zadovoljavajuća iskustava, posebno vezano uz činjenicu da šalju informacije o mogućim natječajima i redovitosti isplata:

„… primjedbi ne [nemam]… i nekad kad je u pitanju isplata, uvijek sjeda kako… u roku, nema uopće da kasni… tako da nikakvih primjedbi nemam … čak i obavijeste ako ima negdje neko

radno mjesto, ako se hoćemo javit… i to je sve super … lani sam dobiv’o SMS-ove, a ove godine nisam još jer prijavio sam se prije tjedan dana…“ (M,

36

Iako, upravo oni ispitanici aktivnije angažirani u traženje posla procjenjuju ulogu HZZ minornom ili čak nepotrebnom („…ja općenito mislim da je Zavod bespotreban, u današnjem razdoblju, jer natječaji su tu, prijavljujemo se na natječaje… ne vidim razlog zašto bi Zavod uopće postojao, ali ovako… zadovoljan sam da …“ (M, 29, VO)), a posebno u situaciji kada nema potražnje za određenim zanimanjima, pa dakle niti objavljenih natječaja, te u situaciji u kojima je velika potražnja za radnom snagom u ugostiteljstvu i turizmu. U tim situacijama ispitanici se više oslanjaju ili na osobne veze i poznanstva kako bi saznali situaciju na tržištu rada i kako bi pravodobno reagirali, ili na direktne akcije u obliku pristupanju poslodavcu s otvorenom ponudom:

„… nikad ja nisam bila nezaposlena duže od 2 mjeseca, možda 3, ali stvarno sam ono ja … koja god bi mi ustanova neka pala na pamet , i da nisu stavili oglas, ja bi njima poslala otvorenu molbu … ono, gdje god mi je palo na pamet da bi moglo nešto bit … tako, ja stalno nešto kopam, (…) mislim, šta mi Zavod može?... realno oni mi mogu poslat poruku za ove oglase koje ja vidim i sama… to ja mislim da je Zavod ok za ljude koji sjede doma i čekaju da im poso padne s neba, da im oni pošalju

poruku: izašo je taj oglas – javi se… al ja stvarno, ono, ja gledam 2, 3 puta .…“ (Ž, 27, VO)

„…ja sam uvijek išla direkt: pokucat i pitat… uopće me nije zanimalo da li ja tu nekoga znam ili da li mene neko zna… nego: „Dobar dan, ja želim radit! Šta mi nudite?“… moj prvi pos’o je bio u

[restoranu], i nikoga nisam ništa pitala nego sam pošla, pokucala i: „Treba li vam sezonski radnik?“ … „Treba… Hoćeš radit?“ … „Hoću!“… ja direkt: može – ne može – hvala…. Ja sam taj đir malo….

Nije bio oglas, ja sam pitala, i to je bilo to… „ (Ž, 27, GIM)

No, kako pokazuju prethodni citati, takav pristup nije u jednakoj mjeri uspješan; u određenim granama postoji veća potražnja i bolji izgledi da će odgovor na direktni zahtjev za zaposlenjem biti pozitivni, kako je to bilo u drugom oslikanom slučaju. U nekim drugim područjima, i za neke druge obrazovne kategorije ljudi, postoji manja potražnja i slabiji izgledi da će bez natječaja odgovor na molbu biti pozitivan.

4. Željeniposaoipotražnja

Naravno, svi prethodno izneseni stavovi povezani su i s realnom situacijom na tržištu rada, i željama samih ispitanika o tome koje bi poslove i iz kojih razloga voljeli raditi. Stoga su ispitanici iskazivali i svoje stavove o tim aspektima.

Slika 18 prikazuje kako je ispitanicima lakše bilo procijeniti situaciju iz neposredne, regionalne, okoline, što je vjerojatno i prostor na koji su u najvećoj mjeri orijentirani, te gotovo 30% ispitanika nije moglo procijeniti potražnju za osobama s njihovim kvalifikacijama na nacionalnom tržištu, ali i upola manje (15%) nije dalo svoju procjenu za regionalno tržište rada. Općenito, te procjene nisu izrazito pozitivne s prosječnim vrijednostima od M=1,9 za uže tržište rada, dakle samo zadovoljavajućom ocjenom, te M=2,6, dakle ocjenom dobar, za situaciju na nacionalnom tržištu.

37

Slika 18 Procjena potražnje za osobe s kvalifikacijama ispitanika

Među onima koji jesu dali svoje procjene, usporedno, lošije su procijenjene mogućnosti na lokalnom, odnosno regionalnom tržištu rada, u odnosu na mogućnosti koje se nude nacionalno. Tako čak više od polovice ispitanika potražnju za osobama s kvalifikacijama koje oni posjeduju na lokalnom/regionalnom tržištu smatra iznimno lošom, dok gotovo upola manje tako promatra nacionalnu situaciju.

U najvećoj mjeri – preko 40% ispitanika – nacionalnu potražnju procjenjuje dobrom, dok 18% smatra da je ona iznadprosječna (vrlo dobra ili odlična). Manjina isto smatra za ponudu na lokalnom/regionalnom tržištu (7%), dok tek ¼ smatra da je ona osrednja, odnosno dobra.

Intervjuirani ispitanici opisivali su svoja viđenja koja su uvelike pozitivna kada su u pitanju zanimanja koja zahtijevaju srednju stručnu spremu, a posebno kada se radi općenito o potražnji za radnicima u turizmu i ugostiteljstvu. Ipak, takve procjene ukazuju i na određene nedostatka toga o kakvoj vrsti zapošljavanja se radi:

„… Da [moja struka je tražena] … može [se u DU naći posao]… može jer dosta hotela traži, sve više hotela to traži … da,alitojeonosezonski… ovisno kako hotel radi, ajmo reć… i onda kad su oni na godišnjem, ovi stalni koji su na godišnjem, oni to pokriju sa svojim godišnjim, ali

koji nije onda valjda na burzu…“ (Ž, 18, 4SŠ)

„… Manjka radnika ima, a koja se struka najviše traži, to su definitivno, to će svi reć’, prvo kuhar, pa konobar... definitivno … kuhar najviše, to je 100%...“ (M, 19, 3SŠ)

„… jako puno [se traži ekonomista na dubrovačkom tržištu rada]… evo na taj natječaj koji je bio objavljen, taj gospodin direktor mi je rekao da se prijavilo troje ljudi…“ (Ž, 26, 4SŠ)

38“

„… da [traži se ekonomska struka]… zato što kad god gledam, čitam one, mislim da vazda ima posla, ali jednostavno kad ja ne vidim sebe u tome … što se tiče turizma, u nas uvijek možeš

nać posao sadsamoovisijesispremanraditurestoranu,biltikonobario,kuho,ilbitisadmaloboljiposo… u nas ćeš uvijek nać poso… bilo kakvog… to nije problem… Sigurna sam

neko ko nije ovako izbirljiv on će sigurno nać posla…“ (Ž, 24, 4SŠ)

Nasuprot ovakvim pozitivnim shvaćanjima, ispitanici s određenim zvanjima koja zahtijevaju visoko obrazovanje imaju većih problema s obzirom na to koliko je njihova struka tražena, i s obzirom na postojanje dostupnih radnih mjesta. Koliko su određeni ispitanici razočarani takvim spoznajama o svojim strukama ovisi o tome koliko su dugo na tržištu rada i u potrazi za poslom, i koliko su i prije upisa studija razmatrali mogućnosti zapošljavanja:

„… općenito sam razočarana jako u moju struku… znači, rekla sam više to ne bi nikad studirala, jer strašno smo degradirani… gledam ono oglase za posao….. traži se [srodne struke]…. [moja struka] se nigdje ne traži… apsolutno se nigdje ne traži… … dok smo upisivali faks, bilo je ono: „Zaposlit ćete se sutra jer toga treba“… a mislim stvarno treba, ali jednostavno su uvijek sve te

druge srodne struke uvijek u prednosti… “ (Ž, 27, VO)

„… Ne [ne traže se ljudi moje struke niti se zapošljavaju]… u školama ne… takav je pos’o… kad dobiješ pos’o u školi to je do kraja radnog vijeka… škola ovdje ima dosta, odokativno, desetak…

što srednjih, što osnovnih, ali i kad sam upisivo fakultet imo sam u vidu da možda nikad neću radit u školi, da moram radit nešto svoje… „ (M, 25, VO)

S druge strane, u ostalim dijelovima županije, izvan Dubrovnika, opcije zapošljavanja i potražnja za određenim zanimanjima ovisi o ostalim gospodarskim aspektima kraja, koji otvaraju neke mogućnosti, na primjer rada u poljoprivredi, ali stvaraju i neke druge probleme, kao što su zapošljavanje preko veza u manjim sredinama i manja potražnja za visokoobrazovanima, te rad na crno i potreba odlaska u sezonu u gradska središta, te općenito manja ponuda radnih mjesta, posebno onih s dobrim radnim uvjetima, za koja su mladi slabije kvalificirani nedostatkom iskustva:

„… oni koji su tu, mislim da im je glavna opcija turistička sezona, i Dubrovnik, blizina Dubrovnika, blizina i Makarske… jer ovi ostali poslovi su … uglavnom, loše su plaćeni… a

sezona je tu, radi se ali ljudi uspiju nešto uštedit, nešto zaradit, pa onda imaju ona 3 mjeseca, pošto rade uglavnom 9 mjeseci i 3 mjeseca imaju neka primanja sa Zavoda… (…) Uglavnom zanati neki se traže, građevinski poslovi što sam vidio, sad je vrijeme to… vidio sam dosta da

se traži transportna zanimanja, prijevoz, to… uglavnom to… značisrednjastručnasprema…[visokoobrazovanimajeteženaćiposo]mislimdaje…štoježalosno,mislimdaoniteženalazeposaouHrvatskojopćenito,apogotovoumanjimsredinama kažem, gdje nema ni

privatnog sektora i onda je svakako teže…“ (M, 29, VO)

39

„„… mislim da se svugdje može nešto nać… mladi su više orijentirani da odu u velike gradove, što znam po svojim kolegama, koji su uglavnom posao tražili u velikim gradovima, mada

situacija je takva da je prezasićeno tržište i onda znam da dosta kolega šalju opet u manje gradove, po projektima, i takve stvari… mislim da svugdje imate nešto, neke prednosti i

nedostatke, u svakom slučaju, naravno veći je izbor u velikom gradu, ali kod nas, mislim da se može nać’ (…) punovišejeposlauugostiteljstvuitakoradniciobični…njihuvijekfali…opet,punovišeljudiseškoluje,takoda,svakakodaljudisvišomstručnomspremomi

visokomimajumaloteže…“ (Ž, 27, VO)

„… ovdjeumalomgradu,umojstruciteškodaimaposla…al’oviostaliposlovisurealnopotplaćeni…tosuplaćeod4000kuna… od 3 i po do 4… mislim to stvarno mi se … radije ću otić na sezonu ili tako negdje radit nego tu radit dugotrajno za 3 i po tisuće kuna… to

su … stvarno ne vidim smisla…“ (M, 29, VO)

„… više ode u ugostiteljstvo jer u sezoni više fali radnika, puno fali i… Bilo kakvo zaposlenje nije problem nać… bilo ko može ić’ brat mandarine… to se traži… ali to je sve na crno, ili je bez

prijave…“ (M, 18, 3SŠ)

„… Pa ne traže se osobe moje [turističke] struke … uglavnom su to po hotelima, uglavnom, ljudikojisuprijebilizaposleniradeduginizgodina… ima poslova u sezoni možete radit

kao konobar, kuhar, pomoćnik…“ (Ž, 22, 4SŠ)

„… za ekonomsku nema baš za nać’ posao u Hrvatskoj... a u našoj županiji pogotovo… možda gore je veća županija, a ovd’emislimdane…ovdjevećinom[ljudisebave]loza…

vinograd…poljoprivreda…iprodajugrožđeivino…“ (Ž, 19, 4SŠ)

„… tražusealionisiskustvom, tražu, ono, 2-5 godina koje ja nemam na papiru… jesam se javljala na takve natječaje… ja 5 mjeseci imam upisano da sam radila [u struci]… neko ‘ko traži godinu, ne prolazim mu… Sezonski radovi se traže… konobari, kuhari, pomoćni kuhari, tako…

struke se traže, i to ugostiteljske…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„… Isto se može [zaposlit u struci], samo štotutrebaimativezuisreće, i… dosta, dosta je nekih faktora koji utječu na to… tu sad, kad oni [poslodavci] traže tipa za ić na brod nekog klinca od 18 godina, jednostavno prije će otić neko ko je završio fakultet ili ko je … i opet druga stvar, ako neko ima nekoga ko je na brodu, ko je u nekoj kompaniji, prije će on uletit nego neko ko

nema…“ (M, 22, 4SŠ)

40

Kakve bi to poslove željeli raditi mladi Dubrovačko-neretvanske županije? U velikoj mjeri, naravno, takve želje ovise o njihovim obrazovnim kvalifikacijama, a velikim dijelom mladi nezaposleni koji su sudjelovali u istraživanju imaju relativno visoke stupnjeve obrazovanja. To objašnjava podatak da se gotovo trećina ispitanika za 5 godina vidi/nada imati posao u nekoj stručnoj djelatnosti koja zahtijeva visoko obrazovanje.

No, najzanimljiviji podatak je da bez obzira na stečenu kvalifikaciju, mladi nezaposleni Dubrovačko-neretvanske županije u najvećoj mjeri žele/nadaju se u sljedećih 5 godina imati vlastiti posao ili obrt. Gotovo 40% ispitanika vidi se poduzetnicima u narednih 5 godina. Među ispitanicima koji su sudjelovali u istraživačkom razgovoru, barem polovica ispitanika je razmatrala pokretanje vlastitog poslovanja, no odbacila ga je s obzirom na trenutnu situaciju, s mogućnošću njihova ostvarivanja u budućnosti. Ipak, barem troje ispitanika poduzima jasne korake upravo s tim ciljem. Jedan ispitanik je upravo u razdoblju provedbe istraživanja dogovarao aktivnosti sa svojom savjetnicom na HZZ-u u sklopu iskorištavanja jedne od mjera aktivne politike zapošljavanja, dok drugo dvoje ispitanika trenutno radi na zapošljavanju i odrađivanju stručnog osposobljavanja kako bi se nakon prikupljanja osnovnih sredstava i polaganja državnog ispita upustili u poduzetničke vode.

Prema poželjnosti, slijede zanimanja u različitim uslužnim djelatnostima u različitim zdravstvenim djelatnostima i javnim službama, što ističe kao želju 22% ispitanika. Konačno, najmanje poželjnima pojavljuju se radnički poslovi u građevinskom ili proizvodnom području za 6% ispitanika, kao i poljoprivredna zanimanja za 3% ispitanika.

Zanimljiva su saznanja vezana uz zapošljavanje mladih u poljoprivredi; uglavnom se kristalizirao stav da mladi nisu zainteresirani u velikoj mjeri za poljoprivredu („…mladi ne znam baš, ne zanimaju se baš za poljoprivredu… ‘ko naslijedi, malo stariji, oni se bave time… moji vršnjaci ne…“ (Ž, 22, 4SŠ)), ali i kako ono ovisi o specifičnim okolnostima i znači veliki doprinos zapošljavanju. U poljoprivrednim krajevima županije, poljoprivreda je u zimskim mjesecima bitna nadopuna ljetnim sezonskim radovima čime stanovništvo tih krajeva uspijeva „raditi“ tijekom cijele godine. Ipak ne radi se o zaposlenju, već samo dodatnim prihodima za osiguravanje egzistencije, a koja je dodatno vrlo često unutar područja „sive ekonomije“

„… ovdje, bez obzira na taj sezonski rad ljeti, da možetenekakoispunitcijelugodinuposlomštosetičetogposla,nestalnogzaposlenja,jernaljetoimateugostiteljstvo,anazimuseopetdostaljudiidebavitpoljoprivredom, tipa, kome fali radnika za berbu ili tako… mislim da je to prednost naše županije… što se tiče toga, konkretno… naravno da je svakom u cilju dobit stalno zaposlenje, ali mislim da je opet dobra situacija, kolko-tolko, da ljudi opet ne ostaju bez ikakvog posla…“ (Ž, 27, VO)

„… Bilokakvozaposlenjenijeproblemnać…bilokomožeić’bratmandarine…tosetraži…alitojesvenacrno,ilijebezprijave… nema mirovinskog, nema ništa... takvih je većina

slučajeva… u poljoprivredi… [a bavljenje poljoprivredom] to više ide s oca na sina… znači, ako ima, ne znam ni ja, par hektara nečega, to naslijedi sin onda se on bavi time…“ (M, 18, 3SŠ)

41

„… jer ti uvijek imaš nešto, uvi’’k možeš nešto zaradit… jer ima dosta i poljoprivrede, što se tiče, masline, vinova loza, vina, ulja… uvijek možeš nešto prodat… Najvećiproblemimjevaljdaštonemogunać’posal…nemogunać’stalanposao…jertićešuvi’’kneštanać’… ako te neće prijavit… kadtistvarnotreba,mislim,prihvatišsve,alisaddajaradimnegdjena

crno,nisiprijavljen,neidetistaž…mislimdasetobašneisplati…“ (Ž, 24, 4SŠ)

„… ovdje većinom [ljudi se bave] loza… vinograd… poljoprivreda… i prodaju grožđe i vino… U mene je isto OPG u ćaće… ima ovdje dosta, ali to nisu mladi, to su sve stariji već, roditelji, a mladi se ne bave baš… dobro ja imam 2 brata pa će oni to naslijedit … poljoprivredom se

uspijeva zaraditi za cijelu godinu onako…. Uz veliki trud …“ (Ž, 18, 4SŠ)

Kao alternativa turizmu, ipak, poljoprivreda kao sektor, ističu ispitanici, uz velik trud pruža zadovoljavajuća egzistencijalna sredstva, a pruža i određene poduzetničke mogućnosti kada se sami uzgoj poveže s proizvodnjom:

„… Tu vam je poljoprivreda sve, OPG-i i tako… to su vam uglavnom ljudi koji su studirali koji su imali neki posao negdi dalje i onda su se vratili kući i otvorili tako te mele vinarije , male

OPG-e… koji imaju obitelj… nisu to uopće da su samci, imaju obitelj, djecu… najvjerojatnije je to nasljedstvo…“ (Ž, 22, 4SŠ)

„… on [dečko] ima prihode od poljoprivrede, od firme… bavi se jabukama i lubenicama… pa da se živit [od poljoprivrede].. oni imaju firmu, to mu je još od oca ostala firma… da se od toga živit

i to sasvim pristojno… on baš ima firmu d.o.o., a ima dosta i ovih s OPG-om…“ (Ž, 27, VO)

Nitko od ispitanika nije zabilježio da u budućnosti neće raditi bilo bez imanja posla ili radom na domaćinskim aktivnostima.

42

Slika 19 Željeno zanimanje

Osnovne motivacije su prikazane su sljedećom slikom, a pretežu intrinzični razlozi, koji ukazuju da je prvenstveni razlog nečijeg odabira zanimanja interes, stečene kvalifikacije, znanje i vještine na osnovi kojih se razvija i samouvjerenost da bi na tom poslu ispitanici bili uspješni. S tvrdnjama koje opisuju takve stavove i ukazuju na intrinzičnu motivaciju za radom u određenom zanimanju složilo se u velikoj ili iznimnoj mjeri između 88 i 97% ispitanika, pri čemu najviše s tvrdnjom Imam znanje i vještine da budem uspješan u obavljanju tog posla (M=4,4), a najmanje (68%) sa tvrdnjom Za taj posao sam se školovao i imam potrebne stručne kvalifikacije (M=3,8). U toj mjeri, vidljivo je da stečena kvalifikacija, nije ključna za želju za zapošljavanje svim ispitanicima odnosno ostanak u struci, no uvelike prevladava želja za radom u struci, pogotovo kod visokoobrazovanih ispitanika.

Zanimljivo je da su upravo mladi nezaposleni visokoobrazovani koji su sudjelovali u istraživačkom razgovoru, osobe koje ili su pokušale pronaći posao u drugim velikim gradovima, ali su se odlučili vratiti u mjesto svog rođenja i pokušavaju tamo pronaći posao u struci, ili su završili fakultete i sada pokušavaju isto:

„… [rad u struci želim i trenutno sam spremna čekati] tako je … jer zbog toga sam i došla tu, zapravo… vratila sam se zbog tog posla jer sam znala da me to čeka… u školi toj, imaju kolegice koje su već 15 godina rade to tako po tom projektu, znači, iz godine u godinu se

produžuju, i ono, bilo je nekako normalno da će se produžiti… ako želim, evo, sutra mogu ić radit u [XX] kao odgajatelj, ali ja to ne želim radit… evo iskreno… radila sam stvarno svakakve posliće… u ovih 4-5 godina sam promijenila toliko poslova, al je stvar u tome da ja počnem radit neki poso koji nije moj i ja to na duže vrijeme ne mogu radit, jer to jednostavno nije ono šta sam

ja htjela radit…“ (Ž, 27, VO)

43

„…pa sad, poprilično [mi je bitan rad u struci], bilo bi šteta da ne pokušam nešto jer zadnjih pet godina sam onda izgubio…“ (M, 25, VO)

No, intrinzična motivacija vezuje se i uz osobe koje se ne pronalaze u svojim strukama, već su upravo svoj put razvoja pronašli u ugostiteljstvu ili hotelijerstvu:

„… Konobarim… a u struci nemam [radnog iskustva]… ne [ne tražim posao u struci]… ma ne volim to… odlučila sam školu tu, ali kako sam počela, kako svi mi manje-više radimo

u ugostiteljstvu.. to ne volim… više volim ovako, ovo što sad radim … U hotelu… probala konobarit i svidlo mi se i sad tako to radim… ovako mi je više nekako, naučila sam sezonski

radit…“ (Ž, 24, 4SŠ)

Drugi skup tvrdnji koji se ističe velikim i iznimnim slaganjem su one koje opisuju ekonomske motivacije za nečije zapošljavanje u određenim zanimanjima. Tako se više od ¾ ispitanika složilo da bi njima osobno željeni posao omogućio egzistencijalnu sigurnost (M=4,2), bilo da dodatno znači i osnovu uzdržavanja obitelji ili ekonomsku neovisnost od obitelji (M=4), što se povezuje sa stavovima o tome kako je posao dobro plaćen (M=3,8). Dodatnu prednost predstavlja i mogućnost poboljšanja životnog standarda u odnosu na trenutnu situaciju (M=4,1). Takvi stavovi su vjerojatno s jedne strane povezani velikom željom za razvijanje vlastitih poslovanja, a s druge strane željom za zapošljavanjem u stručnim profesionalnim zanimanjima što se vezuje uz one koji trenutno studiraju ili su završili studij:

„…[volio bi raditi u struci] veći su i prihodi i sve… jednostavno, ogromna je razlika u plaćama u toj struci i ovdje trenutno di sam… jer to neki poso da je ko poso, da je lijepo i nije, ali… jednostavno je u Dubrovniku to trenutno ja mislim jedino zanimanje koje bi trebalo, koje će

uspjet..“ (M, 22, 4SŠ)

Iako, ekonomska motivacija je, općenito, značajna i onima koji su odustali od studija upravo jer je zarada u sezonskim poslovima zadovoljavajuća, te onima koji na taj način osiguravaju egzistencijalnu sigurnost svojim obiteljima.

44

Slika20Razlozi želje za radom u određenom zanimanju

No, motivacije ispitanika sežu i dublje, te se gotovo ¾ ispitanika složilo i da bi obavljanje tog posla doprinijelo samoj životnoj zajednici ispitanika, a dodatno gotovo 60% ih smatra da bi obavljanjem tog posla općenito doprinijeli društvu. S time je u skladu usredotočenost na zanimanja „bijelih ovratnika“ u uzorku, koji se smatraju važnima u općoj strukturi zanimanja upravo zbog doprinosa zajednici koji se povezuju s profesionalnim i dijelom s poluprofesionalnim zanimanjima.

S druge strane, tu je i shvaćanje mladih visokoobrazovanih koji se vraćaju u svoj rodni kraj i žele doprinijeti svojim obrazovanjem oživljavanju kraja:

„… Ima potrebe… to što mislim pokrenit to bi bilo cjelogodišnje, ajmo reć, stalno od čega ja mogu živit i samo je pitanje kolko će ljudi sebe vidit u tome, da l će ih to interesirat… znači,

nešto što ja mogu njima ponudit da poprave svoj zdravstveni život i da im ne bude dosadno u životu…“ (M, 25, VO)

Nasuprot tim glavnim motivacijama, još dvije se javljaju u manjoj mjeri za određeni dio ispitanika. Tako ispod polovice ispitanika privlači i motivira rad u određenom zanimanju zbog mogućnosti ostvarenja posebnog životnog stila. Najmanje je među ispitanicima zastupljen stav da bi im obavljanje određenog posla doprinijelo ugledu u društvu što bi djelovalo kao motivacijska sila za njihovim zapošljavanjem na određenom poslu. Među intervjuiranima jedan je ispitanik jasno ocrtao takvu motivaciju:

45

„… [to je prestižno zanimanje] naravno… to je zanimanje u kojem titula ostaje vječno… znači, ko bude kapetan na brodu, on je vječno za ljude, ovdje kad ga vide, on je kapetan… u

Dubrovniku to trenutno ja mislim jedino zanimanje koje bi trebalo, koje će uspjet…“ (M, 22, VO)

Kako prethodni podaci ukazuju, stjecanje ugleda ne pojavljuje se kao izraženi razlog nečije želje za radom u određenom zanimanju, osim u specifičnim situacijama, no postavilo se pitanje koliko im je značajna uzlazna društvena mobilnost koju bi im potencijalno omogućio rad u određenim zanimanjima.

Slika 21 Udjeli ispitanika koji iskazuju želju za društvenom mobilnošću svojim zapošljavanjem

Kako pokazuju prethodni slikovno prikazani podaci (Slika 21), u najvećoj mjeri ispitanicima nije važno da imaju bolji posao od njihovih roditelja, ili da ostvare jednaki društveni status. Tek ¼ ispitanika se složila s tvrdnjom kako njihovi roditelji žele da imaju bolji posao od njihovog. Ipak, preko 40% ispitanika složilo se u velikoj ili iznimno velikoj mjeri da im je važno da u budućnosti ne zarađuju manje od svojih roditelja.

5. Socioekonomski aspekti života mladih nezaposlenih Dubrovačko-neretvanskežupanije

Od osnovnog istraživačkog interesa je bilo i u kojim stambenim aranžmanima i koji uvjetima žive mladi nezaposleni Dubrovačko-neretvanske županije, odnosno kako osiguravaju egzistenciju za vrijeme nezaposlenosti.

S obzirom na sastav kućanstva u kojima žive (Slika 22) vidljivo je da velika većina ispitanika živi sa svojim obiteljima, odnosno s roditeljima živi njih 79%, a 56% živi i s braćom i/ili sestrama, dok preko četvrtine živi i s nekim drugim članovima proširene obitelji. Manjina mladih nezaposlenih živi s bračnim partnerima – njih 21%, a tek 15% s vlastitom djecom.

46

Slika 22 Sastav kućanstva mladih nezaposlenih DNŽ

No, pitanje je bilo i u kakvim obiteljima su odrasli i velikim dijelom još uvijek ovise mladi nezaposleni. Prema obrazovanju roditelja, općenito, oko 2/3 ispitanika ima roditelje s obrazovnim stupnjem od najmanje četverogodišnjeg strukovnog obrazovanja što je obrazovna razina koju češće imaju majke (62%) od očeva (38%). Može se zaključiti da obitelji iz kojih dolaze mladi nezaposleni DNŽ imaju relativno visoku razinu kulturnog kapitala, pogotovo kada je u pitanju obrazovanje očeva pri čemu skoro ¼ uzorka dolazi iz obitelji s visokoobrazovanim očevima, a 6% ih ima i visokoobrazovane majke. Oko trećine ispitanika ima očeve i/ili majke s obrazovanjem do trogodišnjeg strukovnog obrazovanja.

Slika 23 Stupanj obrazovanja roditelja mladih nezaposlenih DNŽ

47

S obzirom na to da gotovo 80% mladih nezaposlenih osoba još uvijek živi s roditeljima, važno je bilo vidjeti i rade li još uvijek njihovi roditelji. Prema radnom statusu gotovo polovica ispitanika ima umirovljene očeve, ali i 41% ima očeve koji rade. Otprilike isto toliko radi i majki ispitanika (44%), ali za razliku od njihovih očeva, pri čemu niti jedan ispitanik nema očeve zaposlene privremeno ili povremeno, majke su im u većoj mjeri zaposlene upravo na takav način (12%), odnosno manje ih je zaposleno za stalno (32%). Također, veliku razliku između radnog statusa očeva i majki čini i razlika u umirovljenju koje znači doprinos u obliku mirovine; samo 15% ima umirovljene majke, no 29% ih ima majke bez primanja, odnosno domaćice.

Konačno, podjednako – 9% – ispitanika ima roditelje koji su imali problema pri određenju radnog statusa zbog posebnih obiteljskih okolnosti, te njihovi majke i očevi spadaju u kategoriju nešto drugo, što se odnosi na situacije u kojima su preminuli ili trajno nesposobni za rad zbog bolesti. Ipak, nitko nije zabilježio da takav status roditelja utječe na obiteljsku situaciju u smislu da primaju socijalnu pomoć.

Slika 24 Radni status majke i oca mladih nezaposlenih DNŽ

U skladu s tim podacima su i podaci o glavnim izvorima prihoda obitelji mladih nezaposlenih među kojima nema onih koji nemaju nikakve prihode. U najvećoj mjeri, za gotovo ¾ ispitanika, osnovni prihod kućanstva predstavlja (sezonska) plaća, a slijedi mirovina za 59% ispitanika. Dodatno, oko 1/5 ispitanika ima i prihode od turizma i/ili prima naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Konačno, za manjinu obitelji mladih nezaposlenih DNŽ (9%) prima i dječji doplatak i/ili kućni budžet poboljšava prihodima od poljoprivrednih djelatnosti, a 3% prima i invalidninu za nekog od članova kućanstva. Nitko od ispitivanih nije zabilježio socijalnu pomoć, doplatak za njegu i pomoć ili stipendiju kao prihode kućanstva.

48

Slika 25 Izvori prihoda obitelji mladih nezaposlenih DNŽ

Već ti podaci ukazuju da postoje – bez obzira na iznos – u većini obitelji mladih nezaposlenih stalni prihodi, bilo od trenutnog ili minulog rada, koji osiguravaju osnovnu egzistenciju, te nitko od ispitanih nije istaknuo oslonjenost obitelji na pomoć socijalne države, izuzev naknade za nezaposlene i doplatka za djecu. Takvi izvori doprinose i općim rezultatima vezanima uz procjenu financijsku situaciju svoje obitelji.

Oko 2/3 ispitanika ekonomsku situaciju svoje obitelji procjenjuje prosječnom odnosno dovoljnom za normalan života, a tek manjina – od 6% – smatra da im je obiteljska financijska situacija takva da mogu reći da su dobrostojeći. No nitko nije procijenio svoju obitelj kao bogatu. Općenito, prihodi kućanstva su, bez obzira na broj članova obitelji – u najvećoj mjeri (za gotovo 1/3 ispitanika) između 6 i 8 tisuća kuna.

Slika 26 Procjena ekonomske situacije obitelji mladih nezaposlenih DNŽ

49

S druge strane, četvrtina ispitanika je procijenila ekonomsko stanje svoje obitelji ispodprosječnom, pri čemu 18% smatra da imaju samo za ono što je nužno, ali ne i više od toga, a 6% procjenjuje da jedva spajaju kraj s krajem.

I među intervjuiranima je većina ispitanika težila procijeniti ekonomsku situaciju svoje obitelji prosječnom, no skup kao cjelina ipak je u većoj mjeri naginjao i nešto boljim procjenama. Tek 2 ispitanika su istakla veće fluktuiranje prihoda tijekom godine što može dovesti do određenih težih razdoblja manjka financijskih sredstava, no ipak ne teškoća. Teškoće jednog od tih mladića posebno su istaknute zbog radnog statusa roditelja, odnosno njihove nesposobnosti za rad uslijed bolesti, čime je rad u sezonskim poslovima način na koji mladić prehranjuje obitelj, odnosno koji je za njega nužna potreba. To je jedina obitelj u skupu čiji se prihodi oslanjaju i na socijalnu pomoć:

„… [sezonski posao] dok se radi stvarno nemam, barem ja, sa 19 … ljudi bi rekli da je nama lakše pošto ni obaveza ni ničega, ali nije tako… pa ono doma, kad su vam roditeljinezaposleni,onesposobljenizarad,znači,vistejedinisadsa19kojimorateplaćati

računeikupovatspenzu,namirnice, mislim, i ovo, i ono…. Nije baš lako… i sa 5 i po tisuća kuna, ono… ima dovoljno za normalan prosječan život… to zato što, mislim, ja sam barem

nekako naviko živitutomesiromašnomživotu…“ (M, 19, 3SŠ)

Kao dodatna mjera obiteljske ekonomske situacije ispitano je i materijalno posjedovanje koje može imati posljedice kako za kvalitetu života mladih, tako i za mogućnosti zapošljavanja. Bitno je istaknuti da sljedeći podaci ovise o broju članova kućanstva, pri čemu broj osoba u kućanstvu uglavnom pretpostavlja i veći broj posjedovanih predmeta. Podaci ukazuju da je uglavnom posjedovanje pametnih telefona gotovo uobičajeno jer čak 55% ispitanika obiteljski posjeduje 3 ili više mobilnih uređaja, a tek 3% ispitanika nema pametni telefon. S druge strane, mladi nezaposleni u većoj mjeri obiteljski ne posjeduju računalo (18%), automobil (15%) te nekretnine (21%). Za ove pojedince, neposjedovanje navedenih dobara može otežati okolnosti pronalaska i zadržavanja posla jer otežava dostupnost informacija o natječajima za zapošljavanje te razvoj i korištenje informatičkih vještina poželjnih na tržištu rada, a dodatno umanjuju dostupnost radnih mjesta i nužnost oslanjanja na javni prijevoz ili preseljenje.

50

Slika27Materijalni obiteljski status mladih nezaposlenih DNŽ

Među intervjuiranima materijalni status je uglavnom pozitivno obojen izuzev u pogledu posjedovanja nekretnina koji određenim obiteljima stvara probleme sa stambenom situacijom:

„… Pa dobro… mi smo u podstanarstvu tako da to u DU isto malo .. tako kako je, al dobro ne mog reć da nam išta fali … stvarno ne mogu reć da nešto nedostaje…“ (Ž, 27, VO)

Konačno, bez obzira na obiteljsku materijalni status, prihode i ekonomsku situaciju obitelji, važnije je bilo saznati koliko su obiteljski budžeti opterećeni i imaju li poteškoća s podmirenjem egzistencijalnih potreba članova kućanstva. Tek manjina ispitanika – 18% – prijavljuje zaduženost što se odnosi na bankarski kredit, a i manje od toga izraženo postocima prijavljuje da su u više navrata imali problema s podmirivanjem osnovnih životnih troškova, pri čemu više (15%) upravo s plaćanjem rate kredita i plaćanja režija, s plaćanjem troškova najnužnije obuće i odjeće 9%, odnosno stanarine (6%), dok 3% ističe i prehrambene potrebe.

Slika 28 Zaduženost obitelji mladih nezaposlenih DNŽ

Slika 29 Teškoće podmirenja troškova obitelji mladih nezaposlenih DNŽ

51

Kada se mlade pitalo na koje se izvore prihoda oslanjaju u osiguravanju svoje egzistencije za vrijeme nezaposlenosti (Slika 30), većina ispitanika, i anketiranih i intervjuiranih, ističe vlastitu plaću, odnosno ušteđevinu od sezonskog posla te naknadu za nezaposlenost, dok se manjina oslanja na prihode ostalih članova obitelji.

„… ono što mi ostane od plaće, ali ako trebam pitam od mame… ono nešto sitno, al to je… da [u najvećoj mjeri] na svoje…“ (Ž, 18, 4SŠ)

Slika30Izvori na koje se mladi nezaposleni DNŽ oslanjaju u osiguravanju vlastite egzistencije

Na pomoć roditelja ili drugih osoba s kojima žive (muža/dečka), u većoj mjeri se oslanjaju oni koji su duže nezaposleni ili tek stupaju na tržište rada, odnosno još studiraju. Većini upravo ta situacija financijske ovisnosti pruža osnovnu motivaciju za pronalazak posla, ali je značajna i naprosto potreba za radom: „… što se tiče financija, ja ne bi trebala uopće radit, ali ne mogu… meni je nepojmljivo da ja sjedim doma, taman ono …“ (Ž, 27, VO)

Oslonjenost na roditeljske prihode čini i ispitanike spremnije na veći kompromis i prihvaćanje posla i izvan struke, posebno ako se radi o prvom zapošljavanju. Ipak, visokoobrazovani ispitanici spremni su čekati neko vrijeme i okušati svoju sreću dok ne ispitaju svoje mogućnosti. Svi procjenjuju da je prvi posao najteže dobiti, a da će se nakon toga nekako stvari pokrenuti. Stoga niti ne očekuju stalan posao odmah, iako ga svi ispitanici ističu kao cilj:

„… [stalan posao] nije mi bitno… [spreman sam raditi na pola radnog vremena] pa evo ja sam sad u školi na pola radnog vremena na određeno…. Bitno mi je da počnem, jer nekako uvijek

tako gledam da je bitno nešto počet, pa onda možda će se nešto i dalje…“

„…[posaoustruci]započetaknetražimjersamsvjestandaakosebudemfokusiraosamonastruku,daćuteškonaćposonapočetku… to je realno gledajuć… Vjerujem da ću

nekad raditi nešta blisko struci ili barem u struci… mislim, vjerujem, ali nemam s tim problem da radim bilo šta drugo, naravno ako je sve ok i u redu plaćeno, jer ne vidim razloga da radim

nešto potplaćeno 6 dana u tjednu za neke minimalne novce to mislim da nema smisla…

52

…mislim da je to sada čak i primarno da ostanem u ovom trenutku u [mom rodnom gradu]… čak mi ni novac nije tolko bitan, kolko mi je bitno da sam tu… [pa imam trenutno rezerve i obitelj na koju se mogu osloniti] ali ne bi volio da se oslanjam… nisam više ni u takvim godinama da

ovisim o nekome, niti želim ovisiti o nekome… bitnomijebrzozapošljavanje,alnijesadbašdamoramuletitubilošta,daradimbilošta…“ (M, 29, VO)

U svakom slučaju, čak i ako se ne oslanjaju za podmirenje osnovnih egzistencijalnih potreba na ostale članove obitelji, velika većina ispitanika živi s roditeljima. S obzirom na opći trend u hrvatskoj za dugi život s roditeljima, ispitanici su mogli procijeniti svoje zadovoljstvo stambenom situacijom. S obzirom na godine, i stanje nezaposlenosti/podzaposlenosti, ispitanici nisu bili pretjerano kritični te 18% stambenu situaciju procjenjuje odličnom, a dodatno polovica ispitanika smatra de je njihova situacija uglavnom dobra. Nasuprot njima, u rasponu od krajnje lošom do osrednjom situaciju procjenjuje 30%.

Ipak značajne podatke o ovom aspektu otkrili su ispitanici u intervjuima. Dvije su glavne grupacije kojima se stanovanje pojavljuje kao problem, a koji se vezuje uz mogućnosti njihova zapošljavanja. Jedan dio ispitanika su oni koji osnivaju vlastite obitelji i imali su teškoća pri pronalasku zadovoljavajućeg stanovanja u Dubrovniku koje je oskudno, te gdje su stanovi izuzetno skupi.

S druge strane, teškoće troškova preseljenja u potrazi za poslom postavljaju se za one mlade iz ruralne sredine koji bi u potrazi za poslom i u želji za radom u struci imali veće mogućnosti u urbanom okruženju, no koje je opterećeno dodatnim troškovima stanarine te nedostatkom dobrog stanovanja i cjelogodišnjom ponudom smještaja.

Općenito, pitanja osamostaljivanja i stanovanja pojavljuju se izraženim problemom u intervjuima, a vrlo često je istaknuto kao značajniji problem od samog zapošljavanja. S druge strane, upravo činjenica da su troškovi manji zbog stanovanja s obiteljima, mnogim ispitanicima znači veliku prednost koji doprinosi i zadovoljstvu sezonskim radom.

53

„… [trenutno me zadovoljava situacija da dio godine radim, dio ne] … recimo da da jer u mene ja nemam neke pretjerane troškove, recimo to je… fakultet, kava ili plaćanje rate fakulteta i to je

to… to su neki osnovni troškovi, gorivo i to je to…“ (M, 22, 4SŠ)

„… Krajem drugog, početkom trećeg se već počinje raditi… prošle godine sam krajem drugog počela radit već… taman ono malo se odmoriš i onda ideš opet radit… [financijski se pokrijem]

zato što živim sa svojima, a inače…“ (Ž, 24, 4SŠ)

„… [Sezonski rad] pa ako živiš sam, ja mislim da se ne može zaraditi za cijelu godinu, ali ja živim s roditeljima, tako da… imamo zajednički novac… mama meni to održava, kad meni treba

dami ako, ako njoj treba uzme si, sestra… mi smo svi tu da se može uzet svakok kolko mu treba…“ (Ž, 18, 3SŠ)

6. Važnostimanjaposla–nezaposlenostkaoproblem

Na najopćenitijoj razini, i bez obzira na pojedinačne slučajeve, mlade brine nezaposlenost, što je donekle jače naglašeno među ispitanicima uzorka anketiranih (M=3,9), nego među ispitanicima s kojima se razgovaralo. Velike brige oko nezaposlenosti izražava blago ispod 1/3 ispitanika, dok dodatnih preko 1/3 ispitanika procjenjuje da ih nezaposlenost brine.

Slika 31 Procjena osobne zabrinutosti oko nezaposlenosti

Glavni razlozi zašto su mladi s kojima se razgovaralo u slabijoj mjeri zabrinuti je opća procjena situacije vezana uz postojanje posla u sezoni i brzo približavanje sezone u čemu imaju iskustva, a većina se vraća na stare poslove i starim poslodavcima te na poslove koji trenutno odgovaraju njihovim životnim stilovima s obzirom na dob i troškove. S druge strane, i mladost odnosno kratko iskustvo nezaposlenosti za one koji su tek završili školovanje, kao i veliki angažman u traženju posla i spremnost na kompromis izvori su optimizma ispitanika u brzo zaposlenje.

54

„.. Trenutno nisam zabrinuta jer znam da dolazi brzo sezona i da se sezonski organiziramo, i to sve… ali sad kad bi se nešto dogodilo, loša sezona ili nešto, bila bi zabrinuta… muž je vlasnik

obiteljskog restorana… samo se sezona radi…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„.. Ma ne brine me jer u turizmu uvijek ja mogu nać… a sad su i dobri uvjeti… tu me ljudi i poznaju… znaju kako radim i šta radim… a što se tiče struke, možda u Hrvatskoj bi i bio

problem, ne trenutno, ali ako i bude postoji vanjsko tržište… neki moji kolege su otišli, tako da… trenutno ne bi, ali ako situacija se pogorša…“ (M, 26, VO)

„.. Pa sad me trenutno nezaposlenost ne brine… mislim da ima sve više i više posla, ali pošto gledam na vijestima kako mnogi ljudi odlaze sve mislim da je to dosta veliki problem u

Hrvatskoj… za sada nije [mi palo na pamet da odem] zato što volim svoje rodno mjesto, svoju obitelj, ne znam bi li mogla tako daleko poć’… je [moja je želja ostat, radit, osnovat obitelj

ovdje]…“ (Ž, 22, 4SŠ)

„… Danas je takvo vrijeme da nemožešzavršitškoluiočekivatodma’radnomjesto… moraš i sam pokrenit i trudit se… a kol’ko me brine?.. ne brine me … uvijekimanekogposla,nemorabitustruci,al’bimibiložaodaneradimustruci, da mogu pokušat nešto…“ (M,

25, VO)

„… nisam zabrinuta jer masovno hoteli … mislim, hotela u našem gradu ima dosta, i non-stop neko neđe otvara hotel ili tako nešto… tako da… mislim da je dobar smjer i da neće bit… da ne

bi trebalo …mislim, bit će sezonskog rada, a sad…“ (Ž, 18, 4SŠ)

Ipak, oni koji su već neko vrijeme nezaposleni, odnosno ne mogu pronaći posao u struci, iskazuju ljutnju, i veći spektar negativnih emocija, pa time i brige oko nezaposlenosti, unatoč svim svojim naporima koje poduzimaju, i unatoč svim svojim kvalifikacijama i volji za radom:

„… Pa brine… brine [me nezaposlenost] i to ono… jaosobnomislimdanikadnećuimatmirovinu,mislimono… i takve neke stvari… mislim meni je apsurd… vremenasemijenjaju,

da…prijeonokojeimofakultet,kadjeizaš’osfakulteta,sutragaječekopos’o,adanasono,mislim,imašdvijediplomemorašmolitnekoga, mjesto da se za tebe ljudi ono,

poslodavci trgaju, ti moraš molit nekog da te zaposli… mislim, katastrofa…“ (Ž, 27, VO)

U sljedeća 3 mjeseca, zaposlenje očekuje gotovo ¾ ispitanika pri čemu 41% izražava svoju sigurnost da će se u narednih tri mjeseca zaposliti. Prosječna vrijednost procjene vjerojatnosti zapošljavanja u naredna 3 mjeseca je izuzetno visoka – M=4,2. Iako to ne znači da će to biti

55

željeno zaposlenje, ili zaposlenje sa željenim radnim karakteristikama, niti jedan ispitanik nije procijenio da za tri mjeseca neće naći zaposlenje. Nasuprot tim optimističnim očekivanjima, kada se ispitanike pitalo da procjene da će se u istom roku zaposliti na radnom mjestu koje je njihovo željeno zaposlenje, rezultati su bili mnogo manje optimistični te se većina ispitanika (38%) izjasnila da ne može procijeniti. Prosječna vrijednost ove procjene je niža (M=3) za cijeli stupanj, a daleko je manje onih koji vjerojatnost svog zapošljavaju na željenom radnom mjestu procjenjuju visokom: 13% ispitanika smatra da je to sigurno, a dodatnih 9% da je to vrlo vjerojatno.

„… ako vidim da ne mogu pronaći posao u svojoj struci, radit ću bilo što… samo da mogu… da ne moram ovisit o roditeljima… mogu pričekat kao staž, par mjeseci … Dosta sam spreman spustiti sada svoje kriterije, samo da bi imao poso… vjerojatno bi pristao i na nezgodno radno

vrijeme, ali ne za manju plaću…“ (M, 25, VO)

S obzirom na te podatke, važno je pogledati i način na koji ispitanici opisuju koliko im je važno da imaju posao, odnosno da je to posao koji je željeni. Drugim riječima, na nekoliko se načina pokušalo zahvatiti koliko je mladima DNŽ koji su nezaposleni važno da imaju bilo kakav posao, odnosno da to bude željeno zanimanje. Rezultati analiza (Slika 32) pokazuju da su oba aspekta važna ispitanicima u podjednakoj mjeri: prosječna vrijednost imanja posla je M=4,3, a prosječna vrijednost imanja željenog zanimanje je M=4,1. Tek je 3% ispitanika zabilježilo da im uopće nije bitno da imaju posao. Određena razlika između kategorija intenziteta važnosti vjerojatno je rezultat kompromisa koji su prethodno opisani te ekonomske potrebe za osiguravanje ekonomske egzistencije a u skladu s mogućnostima sezonskog rada.

56

Slika 32 Usporedni prikaz procjene važnosti mladim nezaposlenima DNŽ da imaju posao i da imaju željeni posao

Stoga su ispitane i njihove motivacije vezane uz (brzo) zapošljavanje i mogućnost da im je posao nužno potreban zbog različitih svrha, ali i njihovi stavovi o radu.

U najvećoj mjeri, imanje posla vezano je uz pokrivanje egzistencijalnih troškova što ističe 72% ispitanika, a značajni su i ostali ekonomski pritisci, bilo da se radi o potrebi zadovoljavanja egzistencijalnim potrebama obitelji, ili želje za osamostaljivanjem, što je značajan poticaj za preko polovice ispitanih. Konačno, za polovicu ispitanika važno je da je posao njihov izbor, a nisu toliko značajne ostale karakteristike posla, što je u skladu s njihovim stavovima o radu kao i razmatranjima mogućnosti zapošljavanja i ponude na tržištu rada.

Podatak da se nitko nije složio s tvrdnjom da ne bi mogao pristati na posao za koji je prekvalificiran dodatno potvrđuje njihovu spremnost na kompromis, ali za neke ispitanike i potrebu imanja posla.

Slika 33 Poticaji za pronalazak posla mladih nezaposlenih DNŽ

57

Kada su njihovi stavovi o radu u pitanju, u najvećoj mjeri ispitanici su se – njih 84% - složili s tvrdnjom da je svaki posao vrijedan dok god se obavlja pošteno, naglašavajući njihovu spremnost na kompromis kada je u pitanju mogućnost njihova zapošljavanja i važnost koju pridaju radu.

Slika 34 Stavovi o radu mladih nezaposlenih DNŽ

Spomenimo i da su se ispitanici u najmanjoj mjeri složili s tvrdnjom Nezaposleni ljudi su lijeni, priznajući i ostale okolnosti koje vode stanju nezaposlenosti, a posebno kada se tiče populacije mladih. Također se u velikoj mjeri nisu složili sa stavovima da se jedino radom doprinosi društvu, te da vrijednost čovjeka proizlazi iz njegova rada.

7. Životnookruženjeiproblemimladih

Rješavanje problema nezaposlenosti dijelom ovisi o karakteristikama ispitanika i njihovim aktivnostima, odnosno kapitalima koje posjeduju, a koje mogu iskoristiti u nadvladavanje situacije nezaposlenosti i koji se razvijaju kroz njihove odnose s ljudima iz njihova okruženja. S druge strane, određeni sociogeografski aspekti mogu biti prepreka koja dodatno otežava zapošljavanje mladih, a posebno zapošljavanje u željenom zanimanju. Iz tog razloga upitnik je uključivao i nekoliko varijabli i instrumenata posebno razvijenih kako bi se dobio dublji uvid u načine života mladih, specifično načinima kako razvijaju i upotrebljavaju svoje društvene i socijalne kapitale, te o njihovoj životnoj okolini, s posebnim naglaskom na dostupnost usluga i probleme mladih u tom okruženju.

58

Općenito, mladi nezaposleni Dubrovačko-neretvanske županije procjenjuju se društvenima (Slika 35) te se gotovo polovica ispitanika složila i u potpunosti složila s tvrdnjom da imaju puno prijatelja, dok ih ¼ procjenjuje da imaju široke mreže poznanstava. U skladu s općenitim obrazovanjem ispitanika, većina njihovih prijatelja je ili srednjoškolskog ili visokog obrazovanja. No, pitanje je koliko im prijatelji mogu biti značajan izvor informacija o zapošljavanju. Naime, većina prijatelja ispitanika je zaposlena, ali povremeno ili privremeno (54%), a dodatno ih 15% ima većinom nezaposlene prijatelje, ili prijatelje koji još nisu stupili na tržište rada (11%). Samo 20% ispitanika ima pretežno stalno zaposlene ili samozaposlene prijatelje (Slika 37).

Slika37Radni status prijatelja mladih nezaposlenih DNŽ

Sudjeluju li i u kojoj mjeri ispitanici u životima svojih zajednica? Općenito, ispitanici ne sudjeluju u radu nekih udruga ili organizacija, te ih je tek 17% uključeno u određene prvenstveno sportske ili volonterske udruge. Iako je samo članstvo u volonterskim udrugama slabo izraženo, 20% ispitanika ipak doprinosi volonterskim ili društveno korisnim radom (Slika 38).

Slika 35 Procjena količine prijatelja i širine poznaničkih mreža

Slika 36 Povjerenje mladih nezaposlenih u grupe i institucije

59

Sudjeluju li i u kojoj mjeri ispitanici u životima svojih zajednica? Općenito, ispitanici ne sudjeluju u radu nekih udruga ili organizacija, te ih je tek 17% uključeno u određene prvenstveno sportske ili volonterske udruge. Iako je samo članstvo u volonterskim udrugama slabo izraženo, 20% ispitanika ipak doprinosi volonterskim ili društveno korisnim radom (Slika 38).

Slika 38 Članstvo u udrugama i volontiranje mladih nezaposlenih DNŽ

Slika 39 Društveni angažmanmladih nezaposlenih DNŽ u svojim zajednicama

Ali općenito, samo razumijevanje mladih vezano uz mogućnosti njihova doprinosa njihovu okruženju nije izraženo snažno. Ispod trećine ispitanika procjenjuje da osobe kao što su oni mogu mnogo i vrlo mnogo doprinijeti poboljšanju njihova okruženja, a tek se 7% ispitanika često, i isto toliko se nekoliko puta, uključivalo u posljednjih godinu dana u rješavanje nekog zajedničkog problema.

Slika40 Čitalačke prakse mladih nezaposlenih DNŽ

Slika 41 Kulturne prakse mladih nezaposlenih DNŽ

60

Kada je u pitanju pak kulturni kapital ispitanika i načini na koje ih razvijaju, ispitivane su njihove čitalačke te kulturne prakse. Prema rezultatima, učestalo čitanje uglavnom se odnosi na dnevne i tjedne novine ili časopise, što prosječno ispitanici u najvećoj mjeri čine nekoliko puta mjesečno (M=3,9). S druge strane, publicistiku te prozu i poeziju (M=1,8 i M=2,2) u većini slučajeva ispitanici čitaju prosječno nekoliko puta godišnje.

Kulturne prakse općenito su manje dostupne, te time i rjeđe. Daleko najmanje upražnjavana praksa je odlazak na operu, balet ili klasične koncerte što nikada ili gotovo nikada ne čini 80% mladih nezaposlenih DNŽ, te je prosječna vrijednost rezultata na varijabli tek M=1,3. I odlazak u kazalište i muzeje/galerije također su prakse s niskim prosječnim rezultatima učestalosti (M=1,6), no ipak oko polovice ispitanika nikada ih ne upražnjava. Među češćim praksama za ovaj skup ispitanika su odlasci na popularne koncerte (M=2,3) i sportska događanja (M=2,2), dok je ipak najčešća praksa koju upražnjavaju mladi odlazak u kino (M=2,7) što 3 ili više puta godišnje čini oko polovice ispitanika.

Dodatno, svi ispitanici koriste Internet i to prvenstveno i u najvećoj mjeri za primanje i slanje elektroničke pošte te čitanje vijesti i informiranje, a u preko 50% slučajeva Internet se koristi i za razonodu, traženje oglasa za zapošljavanje i održavanje kontakata putem društvenih mreža.

Slika 42 Korištenje interneta mladih nezaposlenih DNŽ

Konačno, s obzirom da razvoj njihovih kapitala kao i radnih iskustava, vještina i kompetencija ovisi o dostupnim mogućnostima u njihovom životnom okruženju, dublje su ispitani i ti aspekti, kao i problemi mladih u njihovom životnom okruženju, s posebnim naglaskom na nezaposlenost, te procjenu rada relevantnih institucija u suočavanju s problemom nezaposlenosti mladih.

Kada je u pitanju dostupnost različitih usluga i sadržaja, u najvećoj mjeri, preko polovice ispitanika za sve navedene – zdravstvene, kulturne, obrazovne, zabavne i sportske - procjenjuju da ih ima, ali nedovoljno. U najvećoj mjeri takvima se procjenjuje kulturne sadržaje poput predstava i izložbi, što 63% ispitanika smatra nedovoljnima.

61

Drugim riječima, mladi žele više sadržaja, a kako pokazuju provedeni intervjui, to se posebno odnosi na zimske mjesece i na područja koja nisu vezana uz gradska središta:

„…Postoje na otoku problemi koji muče mlade… dosada… nemaju šta radit… imam dosta prijatelja koji su, nažalost, neki na lakim, neki na teškim drogama čisto zato što im je dosadno u životu… i nema posla, i nisu zainteresirani za radit… nije toliko problem posao, većina njih

su zaposleni, nego nemaju zanimacije… [loša je dostupnost nekih usluga]… neki imaju igrače konzole ili su na kompjutoru, ili nešto… ali dosta njih su, šta da vam kažem… dok sam pisao diplomski rad prošle zime, odem po kruh i ja i prijatelj se vozimo, napravimo 2, 3 đira po selu, i vidimo nekoga i super, stanemo s njim pričat 5 minuta, to nam je vrhunac dana… Definitivno [je bolja situacija tijekom sezone, ima više događanja]… zimski mjeseci su najproblematičniji… Sport [najviše fali] ne mora nužno biti utakmica, ali nešto da bude raznovrsnije …“ (M, 30, VO)

„…štosetičekulturnih,naotokutonema…mislim,ljetiimaaliljetimisviradimosezonutakodanemožešsipriuštit… sve to što se događa, e… a zimi, isto, mislim stvarno nema

života… mislim, tu se sve svodi na 2 kafića…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„… zimi obično bude po nekim malim mjestima budu neke zabave… rižemo lozu… al ovako da ima neki disko ili tako, nema… pa u [općinskom centru] ima jedan kafić, i nekad organiziraju

tako zabave… ali to je dosta mali prostor… kino imamo u Korčuli… oni imaju to je kino i održavaju se neke kazališne predstave… na Korčulu idem u kino, banku… nema ode PBZ

banka pa moram na Korčulu…“ (M, 22, 4SŠ)

Slika 43 Procjena problema kao problema mladih u pojedinim zajednicama DNŽ

No osim nedostupnosti određenih usluga i sadržaja, postoje li neki dublji problemi izraženi kao problemi mladih u njihovom životnom okruženju? Ispitanici su procjenjivali izraženost 7 problema, a rezultati su prikazani na Slici 43. Kako ukazuju prethodni citati, većina tih problema čini međupovezani splet u kojem se problemi u jednom području odražavaju u drugom.

62

Kako je vidljivo iz podataka, nezaposlenost se smatra uglavnom izraženim problemom mladih među navedenima (M=3,8), općenito, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, budući da 60% ispitanika procjenjuje to uglavnom izraženim ili izrazitim problemom mladih. U nešto manjoj mjeri, kao osrednje izraženim problemom mladih u njihovim zajednicama ispitanici procjenjuju siromaštvo (M=3,3) te alkoholizam i zloupotrebu droga (M=3,2), iako postoji veći varijabilitet ovisno o zajednicama koje na koje se referiraju. Stoga i zloupotrebu droga gotovo polovica ispitanika u svojim zajednicama procjenjuje uglavnom izraženim i izrazitim problemom, iako je prosječni rezultat za cijelu županiju osrednji.

Izvan ovog popisa, pak, kao značajan problem mladih iskristalizirao se problem osamostaljivanja, vezano prvenstveno uz nedostatak stalnog zapošljavanja, a zatim i manjak zadovoljavajućeg stanovanja, odnosno skupih stanova. Taj problem je posebno naglašen za Dubrovnik, ali se pokazuje i za sve ostale turistički orijentirane gradove, a posebno onim ispitanicima koji bi se voljeli ili bi trebali u potrazi za boljim mogućnostima preseliti se iz svojih manjih sredina:

„…Vrloteško[jeosamostalitise]…akonemabašnekistalniposoiakonemadobraprimanjadabimogosebi,danas-sutra,uzetnekistan, neku garsonijeru, kuću na kraju

krajeva… [ne ulaže se u izgradnju stanova za stanovanje], ništa od toga… jer, pazite, većina ljudi koji iznajmljuju te stanove... klasičan primjer vam je studenti, on studentu iznajmljuje stan i apartman do 30.05. … trideseti-petoga on njega izbaci na cestu k’o da je kučak… … ako te

izbaci trideseti-petoga, ako nisi našo stan, di ćeš spavat, na kolodvoru?... [u Dubrovniku sve je organizirano prema sezoni] naravno… (M, 22, 4SŠ)

„… da [imam želju osamostaljivanja]… pa to je problem… to je veliki problem… mislimdajelakšenaćposonegostan… zato što je u Dubrovniku gotovo pa nemoguće… ja sam prošlo

ljeto trebala počet radit u Gradu, jer naš hotel je otvorio više hotela pa sam trebala počet radit, i onda sam tražila stan i to nije bilo izvedivo… mislim, mogo si nać stan za 4000 kuna plus režije,

tako nešta, što jednostavno … i onda je to bio problem… (Ž, 24, 4SŠ)

„.. Da, [stanovanje je u DU] veliki problem… i zapravo je velika mana što cijene tih stanova, u ove 4 godine što sam ja tu, abnormalno se mijenjaju i duplosuskočilecijenenajmova, gdje

ono, nema u stanu normalna kuhinja, ili bilo što drugo… da [mladima koji traže zaposlenje i dolaze u Dubrovnik to bi mogao biti izražen problem]jako izražen problem zato što … a mislim, prva ja… pogotovo ljeti… ljeti su svi koji iznajmljuju stan sigurni da će ga 100% iznajmit i onda uzmu cijenu od ne znam ni ja koliko… tako da, ako ne znam ni ja, dođe radit neka čistačica za

5000 kuna, ona ako od toga mora tisuću i po kuna odvojit, njoj nema smisla tu doć radit

(Ž, 23, 4SŠ)

„… jako je velika stanarina, a što se tiče samog smještaja…nijeproporcionalantimnovcimakojemidajemo … al dobro to… pomirili smo se s time je l znamo kakva je situacija u DU …

većinom je sve ovdje pod apartmanima tako …“ (Ž, 26, 4SŠ)

63

„… to je katastrofa… tu ljudi stvarno, otkad je turizma, tu su ljudi postali strašno pohlepni, i ono, iznajmljuje se stanove za jako velike pare, a ono nikakvi su, stvarno… velika većina ljudi

iznajmljuje, ono, bilokakvu rupu koju ima, jer zna da će je iznajmit jer je jako velika potražnja…“ (Ž, 27, VO)

8. Nezaposlenostkaoproblem

Prethodni rezultati dodatno produbljuju posljednji dio upitnika koji se u većoj mjeri orijentira upravo na pitanje na kojim razinama je nezaposlenost problem i u kojoj mjeri te na moguća rješenja nezaposlenosti i djelovanje institucije koje bi mogle razviti mjere za povećanje zapošljivosti i zapošljavanja mladih.

Slika 44 Procjena mladih nezaposlenih o tome koliko je koliko je nezaposlenost problem njima, njihovim obiteljima, u zajednici, regiji i nacionalno

Ispitanici koji su sudjelovali u ispitivanju nezaposlenost u najvećoj mjeri procjenjuju problemom, ali ga vide prvenstveno kao veliki problem države (M=3,9), a zatim i vlastiti problem, no koji se problemom pokazuje i na ostalim razinama: i u regiji, i u njihovoj lokalnoj zajednici, a odražava se i na njihove obitelji. Ipak, broj onih koji nezaposlenost doživljavaju ekstremnim problemom na svim bližim i osobnijim razinama daleko je manji – između 7 i 13% - u odnosu na broj onih (43%) koji nezaposlenost ističu kao ekstremni problem.

Takve procjene dodatno oslikavaju stavovi ispitanika o životnom standardu u Dubrovniku i dubrovačkoj regiji:

„… životni standard u DNŽ] pa u odnosu na ostatak Hrvatske je vrlo visok… u usporedbi s nekim… jer Dubrovnik nije u najveća dva grada u Hrvatskoj… u nekim gradovima životni

standard je puno manji od, za razliku od ovdje…“ (M, 22, 4SŠ)

64

„… čak vjerujem da da [bolje se živi ovdje nego u ostatku Hrvatske].. pa da, popularno je odredište, jedino rad toga, ali… ne znam… mislim da u svim očito nekakvim analizama ispada da mi super živimo tu radi tog turizma i posjećenosti… pa ne znam… bi, složio bi se… ne znam

kako je u ostalim dijelovima… nemam pojma… znam da u Slavoniji nije neka bajna situacija, ovdje je super…“ (M, 29, 4SŠ)

„…[bolji je životni standard u DU] da, jako, jako… osjeti se to… i u društvu… baš se osjeti…“

(Ž, 26, 4SŠ)

Među ispitanicima koji su sudjelovali u intervjuima, nezaposlenost se vidi kao problem, ali samo za specifične kategorije mladih – prvenstveno one visokoobrazovane i one koji žele raditi u svojim specifičnim strukama, a posebno se ističu teškoće zapošljavanja na stalno, i to u manjim sredinama:

„… pa mislim da [nezaposlenost] nije problem, samo je pitanje što želi čovjek koji se zapošljava, šta želi on radit i gdje on želi raditi, jedino to… mislim da nema puno mladih nezaposlenih…

mislim da nije problem…“ (Ž, 18, 4SŠ)

„… što se poslova tiče ovdje mislimdasvatkomožebitiobezbijeđen…mislim,akonebirasad… ako ne želi radit ovo ili ono, to je stvar kol’ko je čovjek, želi imat plaću i tako to… da, da

[nude se i kvalitetni poslovi] ima, ima, onaj koji traži stvarno može pronaći…“ (Ž, 26, 4SŠ)

„… ono ‘ko hoće radit uvijek može naći posla, da se razumijemo… znači, ja iskreno mislim ako netko ne može naći posla da ga ne želi naći ili… ja ne znam… pogotovo, eto … mislim, ne moraš… teškojenaćiposozastalno…tojestvarnoistina,aliovakousezoni,neznam,biloštomožešradit, od sobarice, kuhara, konobara, recepcije, svuda ima posla… u bilo kakvom hotelu, u bilokakvom restoranu uvijek ćeš naći…samo je pitanjesadštahoćeteradit…sadzanekemaloboljeposlovejavjerujemdajetuipakmaloteže,aliakobašhoćešraditondauvijekmožešnać… pa ne znam kako to kad ono završiš fakultet pa što bi radio… kolko je lako nać posao u svojoj struci ne znam… možda je malo teže…“ (Ž, 24, 4SŠ)

„..nije sad katastrofalna… loša je s obzirom na potencijale koje imamo, mislim da je svakako loša situacija… mislim da je [posaona]neodređenoproblemucijelojHrvatskoj,nesamo

ode... ode je specifična situacija manji je gradić i kažem, nema toliko privatnog sektora, i većinom su ljudi oslonjeni na javni sektor…“ (M, 29, VO)

65

„…mislimdačak[visokoobrazovanimasetežezaposlitumanjimmjestimanegoonimasastrukovnimobrazovanjem]zatoštopunovišejeposlauugostiteljstvuitakoradniciobični…njihuvijekfali…opet,punovišeljudiseškoluje,takoda,svakakodaljudis

višomstručnomspremomivisokomimajumaloteže…“ (Ž, 27, VO)

„…Nezaposlenostjeproblemutomeštosenemožemoždapronaćionajposaokojibiseželjelo…evojasamsadaodlučioznačiustrucipos’’opasamsefokusir’onatoinetražimnekedrugeposlove…aliukolikojepotrebazanovcimadoposlasedođe…jelionzadovoljavajuć’zaživot,tojedrugastvar,al’poslaimazaradit,zazaradit,asadkakavje

,tojedrugastvar…“ (M, 26, VO)

Uz takve procjene, u najvećoj mjeri zadovoljavajućim ispitanici procjenjuju rad Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u suočavanju i pokušajima rješavanja problema nezaposlenosti, iako tek s prosječnom ocjenom dobar (Slika 45). To je u skladu i s općenitim zadovoljstvom iskustvima sa Zavodom u trenucima kada su prijavljeni (M=3), te s povjerenjem koje se službenicima te institucije poklanja (M=2,8). Nasuprot tome, rad općinskih, gradskih i županijskih službi u nošenju s problemom nezaposlenosti ocijenjen je tek dovoljnim, a ta niska ocjena također je u skladu s niskim povjerenjem koje se poklanja takvim službama (Slika 36). Ipak, kada je postavljeno pitanje na koje bi načine te institucije mogle pomoći pri rješavanju problema nezaposlenosti mladih, ispitanici uglavnom nisu znali mogu li te institucije razraditi neka rješenja. Osnovni pravci razmatranja isticali su razvoj poticaja mladima za razvoj poduzetničkih aktivnosti ili za osiguravanje boljih stambenih uvjeta:

„… [grad i županija] puno više bi mogli napraviti… pa recimo da bi se trebali više fokusirati na radu nekih stvari koje su baš nužne gradu, a ne nekih koje nisu… jer, tipa, i ljudima koji su

nezaposleni… tipa, trebalo bi se napraviti da se ljudima da … da im se da par nekih objekata ili nešto da bi se tu moglo nešto poradit… a oni ne rade ništa po tom pitanju… i izvan i u turizmu…

jer, kad pogledate … znači, imate grad u kojem niti jedna hrvatska firma…“ (M, 22, 4SŠ)

66

Slika 45 Ocjena rada institucija u suočavanju s problemima nezaposlenosti

Na samom kraju ispitanici su s obzirom na razmatranje i shvaćanje svoje vlastite situacije nezaposlenosti/podzaposlenosti i glavnih razloga takve situacije, te općenito s obzirom na procjenu problema nezaposlenosti mladih pitani da predlože mjere koje bi se mogle razviti kao pomoć za poboljšanje njihove osobne, kao i opće situacije.

Među glavnim razlozima i vlastite i općenite nezaposlenosti mladih, ispitanici ističu 1) manjak radnih mjesta, odnosno potražnje općenito, a pogotovo za njihovom strukom („nemogućnost zapošljavanja na niskim pozicijama rada u državnim firmama“). Često se taj manjak potražnje povezuje s problemom da moraju tražiti posao dalje, no što se vezuje s dodatnim problemima nezadovoljavajućih stambenih uvjeta („loši uvjeti stanovanja u sezonskim poslovima,“; „na jako malo mjesta traže moju struku, uglavnom to bude sa srednjom stručnom spremom i, to ne u mojoj županiji, najčešće Zagreb i okolica. Sa tim primanjima ne mogu živjeti tako daleko od kuće“).

Dodatno to oslikavaju neki od ispitanika koji su pokušali raditi izvan mjesta prebivanja:

„… Našao sam pos’o u Zagrebu na aerodromu… i sad sam bio 3 mjeseca gore… međutim, nažalost, dugisati,plaćapremala…nisammogao…roditeljisumimoralislatinovacidalje, pa sam rekao rađe ću otić, pokušati nešto drugo… [vratio sam se kući]… problem je

najveći bio prijevoz…“ (M, 30, VO)

Sljedeći značajan razlog koji mladima predstavlja značajnu prepreku je 2) nedostatak iskustva koji ih čini nedovoljno kompetitivnima na tržištu rada, i proizvodi odbijanje poslodavaca. I ispitanici u intervjuima, posebno oni s višim obrazovanjem, veliki naglasak stavljaju na taj problem – kako doći do iskustva i kako se zaposliti bez iskustva:

67

„… javljala sam se na nekoliko oglasa… eto nisam imala sreće, nažalost… nekakvo radno iskustvo je uvijek tu presudilo… [radno iskustvo] to je ono najspornije u svemu tome… [uvijek

sam radila izvan struke].. ali bar sam stekla nekakvu sposobnost, ono, da savladam sve prepreke… ako se ide baš striktno na to nekakvo iskustvo jer gdje god se prijavljujete svi žele, ne znam, imate 20 godina, a da imate 30 godina radnog staža… to je uvijek nešto nerealno… i

volim ljude koji kažu: „Dobro je, ajde, naučit ćeš“… koji ti omoguće to nekakvo radno iskustvo…“ (Ž, 26, 4SŠ)

„… vazda vam piše u onim, kad tražimo posao, piše traži se godina dana iskustva… onda smo se mi uvijek ljutili: odakle mi iskustvo kad tek sam završila školu, nemam… ali na kraju krajeva, ja mislim i po mom poslu što znam i tako, niko nije sad reko: Ne možeš zato što nemaš ništa radnog iskustva… jer sve se da naučit… nisam se s time susretala.. sad možda postoji, ali ja

nisam se susretala s time…“ (Ž, 24, 4SŠ)

„… sve te neke posliće dodatno šta sam ja radila, nisu to neki poslovi toliko ozbiljni da bi se tu i tražilo ne znam kakvo i obrazovanje i iskustvo… e u tome je stvar… s jedne strane je glupo… ja sam studirala 5 godina, dobivala nagrade dekana za ovo, za ono, uvijek ganjala te neke ocjene,

i onda ono… ja sam mogu reć, praktički, 5 godina nezaposlena, ono malo šta sam ja radila… stručno osposobljavanje za 1600 kuna, i tu sad šta sam radila pola godine, godinu dana na pola

radnog vremena...“ (Ž, 27, VO)

„… mi nemamo priliku stručnog osposobljavanja zbog deficitarnog fakulteta… ja mislim da je to greška bez obzira što je fakultet deficitaran jer stručnoosposobljavanjejejakobitnozabilokojumladuosobu,kojazavršitekfakultet,ibeziskustvaiičega,mislimdabibaremgodinudanabilodaseusavršiutomnečem … jer mi sa fakulteta nemam, znači,

veze s poslom ili bilo čim… je da je da smo prošli dosta toga, ali opet je većina to teorija, nema prakse…“ (Ž, 27, VO)

„…tražu, ono, 2-5 godina koje ja nemam na papiru…“ (Ž, 27, 3SŠ)

Općenito, 3) male (odnosno loše) plaće i nezadovoljavajući radni uvjeti, odnosno prvenstveno ugovori na određeno sljedeći su po značaju istaknuti razlog nezaposlenosti:

„Nemaju stalno zapošljavanje, ljudi što žele zasnovati obitelj ne mogu živiti od sezone do sezone pa se iseljavanju“ (anketa)

68

„Ne dobivanje ugovora za stalno i rješavanje životne situacije“

„nepoštivanje radnika na radnom mjestu (vrijeđanje, neplaćen prekovremeni rad)“

„nedovoljno mogućnosti za napredak“

„… poznajem ljudi koji već godinama dolaze tokom sezone jer uvijek se traži neko u ugostiteljskim objektima, po hotelima … nažalost, kroz razgovor sa dosta ljudi, na dosta mjesta ih se uopće ne cijene… da [loši su radni uvjeti]… znam par restorana i čak jedan hotel gdje ljudi kažu, ono: „Potpuna katastrofa“… ono, razumije se zašto ne može imati slobodan dan – sezona

je, ali ti međuljudski odnosi su katastrofa… jedan restoran čak, jedno ljeto, oni su promijenili jedno 15 zaposlenika, jer su baš bili bahati prema svojima …“ (M, 30, VO)

Konačno, među istaknutijima su i 4) razlozi vezani uz nepostojanje veze, političke nepodobnosti i/ili namještanje natječaja, posebno u manjim sredinama:

„… je uvijek problem zapošljavanje… mal’grad,vezerade,i…tovamjesve:akonematenekogatu,nemožetedobitposao… ne mora značit u svakoj firmi , ali u 80% ‘aj’’mo reć’…

malo je misto, a malo više ljudi nego što može bit… tako da ljudi traže pos’o na dnevnicama…“

(M, 19, 3SŠ)

Neki dodatni razlozi koji se vezuju uz nedostatak mjera koje bi mogle povećati zapošljivost mladih vezane su uz 5) nedostatak prekvalifikacija, te uz 6) nedostatak djelovanja za stvaranje radnih mjesta, konkretno, bolje strategijsko i plansko iskorištavanje resursa i usmjeravanje razvoja:

„…Mi još nismo turistički… mi još ne znamo praktički što oćemo… ne znamo oćemo poljoprivredu, oćemo ribarstvo… to bi trebali ovi što se bave politikom, turizmom… trebalo bi smislit strategiju razvoja cijelog otoka… normalno… Vela Luka nikad neće bit turističko

mjesto bez Korčule… otok treba razvijat kao cjelinu… ne Općina… cijeli otok treba imat jednu strategiju turističku da zajednički organiziraju…“ (Ž, 27, 3SŠ)

No, bitno je istaknuti i razlog u potpunosti vezan uz individualne aktivnosti samih mladih, te jedan ispitanik ističe kako je 7) glavni problem nezaposlenosti mladih lijenost. Općenito, u provedenim dodatnim razgovorima, takav stav je još jasnije izražen, pri čemu ispitanici sami ističu kako problem nezaposlenosti ne postoji za one koji žele raditi, a mladi koji su nezaposleni uglavnom ne žele raditi:

69

„… [najveći problem] rekla bih toštonisunaučeniradit… u DU niko nije, pogotovo ko je iz DU, niko ne želi radit kao konobar za, ne znam, 6 tisuća kuna plus bakšiš… tako da, ono…

mislim da... ne znam… ja osobno sam naučena radit, i vidim i te nove što dolaze u taj restoran radit gdje ja radim, vidim zapravo koliko su … koliko nemajuvoljezaradit,nizaničim…

mislimdasusvimanje-višenaučeninazdravozagotovo… Kad su u pitanju mladi, lijenost [je veliki problem...“ (Ž, 23, 4SŠ)

„… ja mislim da je problem volja ljudi za radom jer kolko ja živim ovdje u Dubrovniku, ja mislim da posla stvarno ima… kakav-takav al’ ga ima… znači ako volje neko ima, znači, 100% će naći

poso, ako se želi radit 100% će naći poso… znači, to nije uopće, po mome upitno… Mladi i jesutikojisulijeni,mislim,mojageneracija,tojestrašno… njima je primarno da oni imaju

za travu, cigarete, alkohol…“ (M, 19, 3SŠ)

70

4. Zaključci i preporuke

Prema osnovnim podacima prezentiranim u ovom dokumentu, a dosegnutih na dva načina: kvantitativnim i kvalitativnim tehnikama i analizama podataka, osnovni problem nezaposlenosti u DNŽ se ne percipira kao veliki problem općenito, pogotovo u usporedbi s ostatkom Hrvatske, iako se percipira kao problem mladih koji se u većoj mjeri može označiti podzaposlenošću. Podzaposlenost u kontekstu turistički razvijenog kraja koji ima potrebu za specifičnim profilom radne snage u ugostiteljstvu i turizmu odražava specifičnu tržišnu situaciju, odnosno zaposlenički status mladih koji se doživljavaju i zapošljavaju na radnim mjestima koja im osiguravaju egzistenciju i do određene mjere stjecanje i razvoj radnog iskustva, ali ne predstavlja dugotrajno rješenje i financijsku sigurnost. Taj oblik posebno je naglašen za specifične kategorije mladih – one visokoobrazovane – posebno one koji su se vratili nakon studija ili određenog vremena provedenog izvan DNŽ, i sada teže dobivanju posla u struci i ostvarivanju života u mjestu svog odrastanja.

Općenito, među intervjuiranima se nalazi značajan broj sugovornika iz te kategorije ispitanika i vezano uz probleme podzaposlenosti mladih. Kako je prethodno naglašeno, najveći problem koji se ističe je nedostatak značajnog radnog iskustva te su i mjere uglavnom usmjerene u tom pravcu, iako predstavljaju različite potrebe reforme, razvoja mjera i djelovanja institucija i/ili osoba. Bilo da se fokusiraju na potrebu reforme školskog sustava i načina na koje se stečeno znanje praktični uvježbava, ili na mjere koje bi omogućile stjecanje statusa stažista, svi prijedlozi ističu potrebu omogućavanja više rada i stjecanja značajnog iskustva za njihovo zapošljavanje a pri tom se ne odbacuje niti mogućnost volontiranja. Ranije je već opisano kako su određeni ispitanici željeli volontirati, ali nisu uspjeli naći zainteresiranog „poslodavca“, s druge strane, volontiranje kao oblik rada bez novčane naknade problem je mladima koji u svojim lokalnim, pretežno ruralnim, sredinama nemaju dostupne zainteresirane pružatelje mogućnosti rada i učenja zainteresiranim mladima za stjecanje radnog iskustva. Iako tek sa 7%, i unatoč prethodno opisanim nedostupnostima, određeni dio ispitanika smatra da je volontiranje značajno na više razina te se uvijek treba ozbiljno uzimati kao mogućnost za stjecanje iskustva

Slika 46 prikazuje kako su se mladi nezaposleni u najvećoj mjeri složili da je najvažniji pravac djelovanja za povećanje zapošljivosti i zapošljavanja mladih nalazi u omogućavanju stjecanju radnog iskustva – to ističe dvije trećine anketiranih ispitanika. S obzirom na značaj koji nedostatak radnog iskustva ima u objašnjenjima mladih za njihove probleme nezaposlenosti, a dodatno i neusklađenost vještina i kvalifikacija kojih imaju uz tržište rada na kojem se pojavljuju, trećina ispitanika ističe potrebu povezivanja školovanja, institucija tržišta rada i poslodavaca u povezanijim i u većoj mjeri organiziranim aktivnostima usklađivanja za lakše zapošljavanje. U istom pravcu bi trebalo djelovati i prijedlog razvoja većih mogućnosti neformalnog obrazovanja, te njihova priznavanja kao značajnih kvalifikacija pri zapošljavanju, što izdvaja 30% ispitanika.

No i financijska strana potpora je bitna; preko 40% ispitanika, izdvaja posebno kreditiranje za razvoj poduzetništva mladih, a četvrtina korisnima smatra i uvođenje potpora koje bi potakle mlade na ostanak i lokalno zapošljavanje. Ipak, sve vrste financiranja se ne promatraju u jednakoj mjeri korisnima te tek 6% procjenjuje da bi mjere poput jednokratnih potpora mladima koji se ne

71

mogu zaposliti od strane poslodavaca, koje bi država financirala, rezultirale pozitivnim efektima.

Među navedenima produbljenje aktivnosti koje Zavod već obavlja promatraju se značajnima – informiranje i savjetovanje za vrijeme školovanja, te upoznavanje učenika sa stanjem i o uključivanju na tržište rada, što izdvaja ¼ ispitanika, a dodatnih 10% smatra da Zavod treba razviti i neke nove uloge poput povezivanja samih mladih, te mladih i poslodavaca.

Slika 46 Istaknute ideje mladih nezaposlenih DNŽ za doprinos povećanju zapošljivosti i zapošljavanja mladih

S obzirom na osnovne prepreke zapošljavanju mladih i razloge nezaposlenosti mladih, intervjuirani ispitanici su sudjelovali u razvoju ideja i područja koja trebaju doživjeti reforme, mjera koje bi trebalo unaprijediti ili kreirati, i ulogama institucija koje bi se trebale aktivirati.

„… poticajeza mlade da nekakav pos’o otvore, a sad ne znam kako to ide… tako nešto sam čula da ima… al’ za sad mi to još… A mislim da uvijek netko nešto može napraviti… pa možda

neko kreditiranjezapoduzetnike…“

„… Volontiranje, da… to je odlično, ja mislim da je to super… to je dosta poduzetno… i na sebi radiš, i timski rad… ja mislim da se tu puno toga nauči… i komunicirat s ljudima i opustit se… i

onda imaš neku podlogu, i onda s time kad izlaziš negdje dalje malo je lakše, nego apsolutno ni za šta se ne zainteresirat i tuf: „Ja bi sad nešto… Ajme sve je teško! Kako ću ja s njim pričat“…

odlično, to volontiranje…“ (Ž, 27, GIM)

72

„… pomoć od strane države da se to stručnoosposobljavaju nekako stimulirajuposlodavceda tu osobu koja je bila na stručnom osposobljavanju ostave na duže vrijeme… ne znam kako

… možda da smanje porez, doprinose na plaći, ne znam, prvih 5, 6, 10 godina… na takav način to svakako… i naravno, da omoguće poslodavcima da imaju manje doprinose na plaću da

podignu plaću radnika

… dobro rješenje bilo i poticanjemladihnapokretanjevlastitogposlovanja… rješenje u budućnosti je da se sve više polako mičemo od tih državnih i javnih službi, da budemo što

manje vezani za njih… da nekak’ pokušamo u privatnom sektoru, i nać’ sebe i pokušat nešto tako…“ (M, 29, VO)

„… treba smanjitikvoteupisanaodređenimfakultetima, a ne pustit ljude da se upisuju masovno i onda kad se zaposle da nemaju posla, ni ništa…

… Mislim da bi država mogla dati čak i veće poticajemladima, jer mladi su počeli masovno iseljavat iz države….

… treba mladepoticatdastječuradnaiskustva i , normalno, novčano uvijek dobro dođe… tu čak imamo malo prilika… tu bi se nekako mogli nadograđivat na to svoje znanje … uvijek, bez obzira što taj posao nema veze s našom strukom uvijek ćete steć’ nešto novo, neku novu

vještinu, neko novo iskustvo, i mislim da to nikad nije na odmet… mladi kad završe većinom sve imamo isto… teško da se po nečemu možemo razlikovat…“ (Ž, 27, VO)

„… država… vlada… jer znam dosta ljudi koji su privatni poduzetnici, a znam dosta i koji rade na crno, jednostavno morali su zatvorit obrt jer jednostavno ne mogu funkcionirat… previše je

nameta svakakvih… [trebaolakšatipoduzetnicima]… sigurno [dobar pravac je poticati mlade da se zaposle u onome što vole]...

… nekako trebalospriječitiodlazakljudisotoka, ali baš to, ljudima trebaju posao… ali ne za minimalac…“ (M, 30, VO)

„… Uvijek nedostaje znanja… mislim da mi nedostaje nekih stvari, ali opet ako se ne varam za sve to [edukacije, tečajevi] treba izdvojit neke novce… sve se svodi na to…“ (M, 25, VO)

„… pa vjerojatno bi pomoglo to [da se mladima omogući prekvalifikacija,doškolovavanje,edukacije] da Općina to…

… mislim da bi to Općina mogla… da daje nekakve poticaje pogotovo mladim ljudima koji imaju obitelj da tu ostaju… poticajizaizgradnjukuća…“ (Ž, 22, 4SŠ)

73

„…jezikeusavršavat… posebno tu u ovim dijelovima gdje većina živi od turizma… ja mislim da bi morali, posebno sad na otocima, kad je gotova sezona, HZZ bi moro više, ne znam, stvorit neki tečajevi, ne samo jezici… nego prekvalifikacijeposebnoštosetičeturizma i to… to je

nama najpotrebnije… za početak jezici…. I prekvalifikacije…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„… ova stručnaosposobljavanja što je za neke struke je dobro, i mislim da se bez toga ne bi moglo zaposliti… a problem je što se to iskorištava… zaposli se na stručno osposobljavanje, i

onda se nakon godine dana ta osoba vrati na tržište rada, a nađe se nova koja opet ide…

… i na fakultete da se mijenjaju broj ljudi koji može upisati određene fakultete u odnosu na tržište rada…“ (M, 26, VO)

Uz sve spomenute, ovdje se ističe još nekoliko koje su vrlo opsežne i sistemski obuhvatne, te ukazuju na složenost problema nezaposlenosti mladih kako ih sami mladi doživljavaju. Neki od tih prijedloga obuhvaćaju reforme od cijelog obrazovnog sustava, do reforme uprave, te također čitave prostorne razvojne projekte:

„… to bi trebalo biti kompletnonekareformada se … počevši od osnovne škole da se uči možda previše, u srednjoj da se ljudi možda znaju bolje usmjerit…“ (M, 26, VO)

„… Mi još nismo turistički… mi još ne znamo praktički što oćemo… ne znamo oćemo poljoprivredu, oćemo ribarstvo… to bi trebali ovi što se bave politikom, turizmom… trebalo bi smislit strategiju razvoja cijelog otoka… normalno… otok treba razvijat kao cjelinu… ne Općina… cijeli otok treba

imatjednustrategijuturističkudazajedničkiorganiziraju, ne znam…“ (Ž, 27, 3SŠ)

„… problem u sustavu školskom... treba nešto drugačije napravit da u srednjoj školi već, svi, gdje znači dobivaju nekakva radni odnos, ajmo tako reć, da imaju praktični dio, da više rade …

višepovezatobrazovanje,poslodavceiškolstvo…“ (M, 25, VO)

„… da se napravi neka sistematizacijazaposlenihudržavnojslužbibez obzira kol’ko tu treba otpustit ljudi…“ (M, 29, VO)

74

5. Ostvarenost ciljeva i osnovni problemi, doprinos i budući koraci

Tekst ovog izvještaja rezultat je eksplorativne primjene ambicioznog i inovativnog modela razrađenog s ciljem da se na području Dubrovačko-neretvanske županije opišu specifičnosti nezaposlenih mladih, njihove osnovne karakteristike i problemi, da im se daju dublja značenja uzimajući u obzir sama shvaćanja mladih, te da se detektiraju osnovne kategorije mladih pod prijetnjom nezaposlenosti uz osmišljavanje osnovnih pravaca djelovanja za poboljšanje njihova položaja zapošljivosti i mogućnosti zapošljavanja.

S tim istraživačkim interesima i u svrhu postizanja postavljenih ciljeva razrađen je nacrt istraživanja koji je povezao tri metode prikupljanja kvalitativnih i kvantitativnih podataka koji su kao cjelina trebali dati duboka i dalekosežna saznanja o problemu nezaposlenosti mladih, te osnovne smjernice za djelovanje. Time je i istraživanje postavljeno kao multidimenzionalno u njegovom spoznajnom aspektu, orijentiranom na opis i objašnjenje fenomena te akcijskom aspektu orijentiranom na djelovanje. Stoga je njegova razrada uključila više aktera, od znanstvenih, razvojno-institucijskih, te regionalno-upravljačkih dionika, ali je zahtijevao i dublju uključenost i aktivno sudjelovanje samih mladih nezaposlenih.

Osnovni postavljeni istraživački ciljevi su dijelom postignuti, pri čemu je osnovni izvor prepreka bilo nedovoljno iskazani interes samih ispitivanih za istraživačke i akcijski usmjerene napore dionika povezanih oko projekta. Unatoč svim naporima djelatnika HZZ-a za prikupljanje kontakata potencijalnih sudionika, te istraživača za njihovo uključivanje u istraživanje, u konačnici je prikupljeno tek 170 potencijalnih ispitanika, a uspješno je na sudjelovanje aktivirano samo oko 80 ispitanika za intervjue i ispunjavanje ankete. Takav rezultat je bio nezadovoljavajuć za postizanje svih zacrtanih ciljeva s obzirom da je poželjan uzorak zahtijevao veličinu od oko 250-300 ispitanika ispitanih kroz ispunjavanje anketnog upitnika, intervjue i fokus grupe.

Istraživači su poduzeli sve napore unutar okvira koji su im vremenski i troškovno postavljeni, proputovali su cijelu županiju, posjećivali sve ispitanike koji su pokazali interes da iznesu svoju priču nezaposlenosti u njihovim naseljima, te ih čekali na dogovorenim mjestima i u dogovorenim terminima, kao i slali podsjetnike i molbe za ispunjavanje upitnika. Nažalost, niti takvi napori nisu mogli utjecati na to da ispitanici povuku pristanak ili se ne pojave na dogovorenim mjestima ili ne ispune u cijelosti upitnik dostavljen na njihovu adresu elektroničke pošte.

Rezultat nezainteresiranosti za sudjelovanjem u najvećoj mjeri je utjecao na održavanje fokus grupa od kojih nije održana niti jedna od predviđenih 6, ali i na provedbu druga dva dijela s obzirom da su onemogućene dublje statističke analize, te zahvaćanje šireg spektra specifičnih problema posebnih skupina mladih nezaposlenih Dubrovačko-neretvanske županije.

S obzirom na odaziv ispitanika koji su se aktivno uključili u istraživanje, te moguće statističke i tematske analize podataka koje su ispitanici dali, osnovni nalazi su ukazali na određene specifičnosti koje se mladima postavljaju pri njihovu zapošljavanju, a koje su vezane uz specifičnosti regije u kojoj je istraživanje provedeno te njenog tržišta rada. Na najopćenitijoj razini,

75

pokazalo se da ispitanici ne doživljavaju u velikoj mjeri problem nezaposlenosti u svojoj regiji, iako nezaposlenost smatraju problemom mladih, posebno onih koji traže specifična zaposlenja izvan okvira sezonskog zapošljavanja i zanimanja za kojima postoji potražnja u području turizma i ugostiteljstva. Ipak, takvo poimanje ima različitu težinu za ispitanike različitih struka, obrazovnih stupnjeva i rezidencijalnih odrednica. U najvećoj mjeri, problem nezaposlenosti se označava kao problem podzaposlenosti, odnosno nemogućnosti mladima za dobivanje stalnog zaposlenja, bez obzira na granu zapošljavanja, a posebno visokoobrazovanima čiji je problem u najvećoj mjeri vezan uz stjecanje radnog iskustva za povećanje svoje zapošljivosti na specifičnom turistički orijentiranom tržištu rada. Dodatno, pitanje zapošljavanja veću težinu ima za ispitanike izvan glavnih gradskih središta kojima dostupnost otežava i stjecanje poželjnog radnog iskustva i zadovoljavajući životni standard, kao i pronalazak željenog zaposlenja, a s druge strane omogućava dodatne mogućnosti rada u djelatnostima vezanima uz poljoprivredu ili širi spektar poljoprivrednog turizma za osiguravanje životne egzistencije i time smanjenje životnih troškova. Najvećim dijelom, problemi zapošljavanja mladih izvan Dubrovnika vezani su uz nedostupnost i smanjene mogućnosti koji su puno kompleksniji i vezani s pitanjima općenitog prostornog razvoja, te su time i teže rješivi, zbog čega su ti ispitanici i skloniji progovarati o mogućnostima preseljenja i dodatnim troškovima, kako emocionalnim, tako i financijskima, koje bi takvi pothvati uključivali.

Dodatno, prikupljeni su značajni pokazatelji socioekonomske, stambene situacije mladih nezaposlenih, kao i njihovim aktivnostima, općim razinama kulturnog i društvenog kapitala, kao i željama, motivacijama, kako radnim tako i životnim. Svi ti pokazatelji dodatno su ilustrirani pričama koje su ispitanici bili spremni ispričati o svom vlastitom iskustvu nezaposlenosti i/ili podzaposlenosti i stavovima o mogućnostima koje im se nude, svojim sposobnostima i položaju na tržištu rada te općenito o stanju na regionalnom tržištu rada.

Velikim dijelom navedeni nalazi, koji su dublje obrazloženi u glavnom dijelu teksta, razumljivi su s obzirom na specifično tržište rada DNŽ. Ipak, veći odaziv obrazovanijih ispitanika, ukazao je na specifične probleme zapošljavanja mladih s obzirom na zapošljavanje izvan područje turizma i ugostiteljstva te za one visokoobrazovane za pronalazak posla u svojim strukama, što je dodatni doprinos ovdje prezentiranog istraživanja. Budući da se radi o kategorijama mladih koje, s jedne strane, predstavljaju značajnu radnu snagu u glavnim razvojnim granama DNŽ, te kategorijama mladih koji predstavljaju osnovni kako ljudski tako i društveni kapital, problemi na koje ukazuju i potencijalnu pomoć koju trebaju nikako nije zanemariv doprinos ovog istraživanja. Iako pitanja koja postavljaju njihovi iskazi predstavljaju kompleksne probleme, postoje područja koja se direktno tiču djelovanja HZZ-a, te time mogu biti značajno informiranje razrađivanja i produbljivanja djelovanja Zavoda. Posebno značajnima pokazuju se aktivnosti stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije i proširenja ponude posebno u područjima izvan glavnih gradskih središta, aktivnosti informiranja te razvoj značaja Zavoda u povezivanju mladih s poslodavcima i za vrijeme školovanja, te slično.

Budući da su najveća saznanja vezan uz one sezonski kratkotrajno nezaposlene ili one koji tek traže svoje prvo zapošljavanje, daljnji koraci svakako trebaju biti usmjereni na analizu problema onih dugotrajnih nezaposlenih, a koji nisu iskazali interes za sudjelovanje u ovom istraživanju te se predviđaju problemi s njihovim mogućim uključivanjem u bilo kakve buduće projekte. Predlaže se njihovo zasebno detektiranje kroz neke druge djelatnosti HZZ-a, te uključivanje u radionice koje bi u obliku fokus grupa usmjerenih na tu specifičnu grupu došle do saznanja o koliko velikoj

76

skupini i koliko izraženom problemu se radi. Nalazi ovdje prezentiranog istraživanja, sa specifično zahvaćenim uzorkom mladih „nezaposlenih“, ukazuju da mladi Dubrovačko-neretvanske županije uglavnom zbog mogućnosti koje im lokalno tržište rada pruža još za vrijeme školovanja obavljaju različite plaćene aktivnosti, preuzimaju aktivnu ulogu u potrazi za poslom, i iako neki imaju problema s pronalaženjem željenog zaposlenja, uglavnom mogu pronaći zaposlenje i štoviše žele raditi, pri čemu su spremni i na kompromise, ovisno o tome koliko su dugo na tržištu rada i koliko su im dostupna druga sredstva na koja se mogu osloniti.