New Mladi psiholozi i nezaposlenost i psiholozi.pdf · 2014. 12. 23. · Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014 1 Mladi psiholozi i nezaposlenost u 2014. godini – analiza aktualnog

Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014

1

Mladi psiholozi i nezaposlenost u 2014. godini – analiza aktualnog stanja

Napomena: za provedenu objektivnu analizu stanja psihologijske struke na tržištu rada koristila sam više različitih izvora: sekundarne, javno dostupne statističke podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, obavijesti o upisima i upisnim kvotama Sveučilišta, uz originalne podatke izvornog istraživanja inicijative mladih psihologa PerspektivA provedenog 2014. godine na uzorku od 381 budućih i mladih psihologa u Hrvatskoj (rad u pripremi za objavu).

Posljednjih godina kriza, nezaposlenost i sve teži pronalazak otvorenih radnih mjesta ne zaobilaze niti inače iznimno popularnu psihologijsku struku u Hrvatskoj. U 2013. godini objavljen je podatak o 8,91% nezaposlenih psihologa u odnosu na broj registriranih, tj. broj od 234 nezaposlenih psihologa u tom trenutku1

.

Broj od 234 nezaposlenih ili 9% (u odnosu na registrirane) ne izgleda toliko značajno kada stoji kao zasebna brojka. No, kada se promatra kroz duže vremensko razdoblje, od 2004. do 2014. godine, vidljiv je zamjetno značajan porast evidentirane nezaposlenosti psihologa u Hrvatskoj. Značajan porast čak nije najviše karakterističan za početak globalne krize, u periodu od 2008.-2009. godine, nego je gotovo eksponencijalan porast krenuo u periodu nakon 2011. godine.

*Graf1 – broj evidentiranih nezaposlenih psihologa, u periodu od 2004.-2014. Izvor: Interaktivna statistička baza podataka; Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Gledano po dobi nezaposlenih psihologa, najveći porast nezaposlenosti kroz promatrani period bilježi se u dobi od 24-29 godina (od 114 nezaposlenih u 2012. godini do 154 u 2014.), te u dobi od 30-34 godina (24 nezaposlena u 2012. do 45 u 2014.), a trenutno nema naznaka barem načelne stagnacije ovog porasta2. Iako je i logično za očekivati najveću stopu nezaposlenosti upravo u kasnim dvadesetima, najvećim dijelom zbog trenutka završetka fakulteta i očekivanog vremena ulaska na tržište rada, ono što je najviše zabrinjavajuće je pitanje kontinuiranog općeg porasta nezaposlenosti u struci, koja ipak trenutno najviše pogađa mlade psihologe u dobi od 24-34 godine.

Ako se uzme u obzir prethodni radni staž, prije ulaska u evidenciju nezaposlenih, posljednjih nekoliko godina također se primjećuje, uz porast nezaposlenosti onih bez iskustva i značajan porast evidentiranih nezaposlenih mladih psihologa s 1-2 godina radnog iskustva. Broj nezaposlenih dalje gotovo opada razmjerno povećanju radnog iskustva. Zanimljivo, broj novonezaposlenih sa stažem kraćim od 1 godine i ne varira toliko posljednjih nekoliko godina.

1 Vijest s mrežnih stranica Hrvatskog psihološkog društva, 2013. http://www.psihologija.hr/strucne-sekcije/sekcija-za-

profesionalno-usmjeravanje/clanak/koliko-je-nezaposlenih-psihologa-u-hrvatskoj.html 2 Interaktivna statistička baza podataka, Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2014. http://statistika.hzz.hr/

http://www.psihologija.hr/strucne-sekcije/sekcija-za-profesionalno-usmjeravanje/clanak/koliko-je-nezaposlenih-psihologa-u-hrvatskoj.html

http://www.psihologija.hr/strucne-sekcije/sekcija-za-profesionalno-usmjeravanje/clanak/koliko-je-nezaposlenih-psihologa-u-hrvatskoj.html


2

*Graf2 – Kretanje evidentirane nezaposlenosti psihologa prema stažu prije ulaska u evidenciju (2004. – 2014.); Izvor: Interaktivna statistička baza podataka; Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Gledano po županijama, najveći je broj nezaposlenih psihologa u 2014. u županijama gdje su mladi diplomanti najviše i koncentrirani: u gradu Zagrebu (39%), Splitsko-dalmatinskoj (22%), Osječko-baranjskoj županiji (15%), Primorsko-goranskoj (13%), te Zadarskoj (7%).

U Zagrebu se psihologija može studirati na 3 studija psihologije - Filozofski fakultet, Hrvatski studiji i Hrvatsko katoličko sveučilište (gdje je prije par godina otvoren novi studij psihologije), pa se uz Osijek, Zadar i Rijeku, psihologija može studirati trenutno na ukupno 6 fakulteta u Hrvatskoj.

Nažalost, čini se da pitanje usklađivanja upisnih kvota studija psihologije s potrebama tržišta

rada još uvijek nije prepoznato kao iznimno važan problem. Pogledom na razlike u upisnim kvotama (uzevši u obzir samo prethodnu 2013. i aktualnu 2014. godinu) vidljivo je da je 5 of 6 fakulteta gdje se može studirati psihologija zadržalo iste, ili čak i povećalo upisne kvote za preddiplomskestudije psihologije. Prema dostupnim podacima o upisnim kvotama na internetu, Osječko sveučilište je izgleda jedino trenutno prepoznalo problematiku neusklađenosti upisnih kvota sa stvarnim potrebama na tržištu rada, smanjivši upisne kvote sa 30 u 2013. na 20 u 2014.

*Tablica1 – prikaz upisnih kvota za preddiplomski studij psihologije po fakultetima u Hrvatskoj za 2013./2014. i 2014./2015.

Izvor: mrežne stranice Sveučilišta i fakulteta

0 2 4 6 8 10 12

Kretanje evidentirane nezaposlenosti psihologa u Hrvatskoj prema stažu prije ulaska u evidenciju (2004. - 2014.)

Bez staža Do 1 godine 1 - 2 godine 2 - 3 godine

3 - 5 godina 5 - 10 godina 10 - 20 godina 20 - 30 godina

30 - 35 godina 35 - 40 godina Preko 40 godina

2004 2014


3

Podaci, gledani iz drugačije perspektive ukazuju na neosjetljivost fakulteta na problem porasta

nezaposlenosti psihologa, gdje su mladi psiholozi u dobi 24-34 u najvećoj, do sada evidentiranoj

nezaposlenosti.

Država je ipak ponudila djelomično i privremeno rješenje prema smanjenju nezaposlenosti mladih, koje je primjenjivo i na psihologijsku struku – kroz aktivne mjere zapošljavanja

mladih

Kako bi se doskočilo problemu izrazite nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, koja je u 2014. godini dosegla i 50%3 s mjerama aktivnog zapošljavanja mladih krenulo se 2011. godine tj. uvođenjem možda i najznačajnije mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (dalje SOBZRO), koja je svakako utjecala na trenutnu sliku tržišta rada, kao i daljnjih mogućnosti zapošljavanja za mlade psihologe.

Stručne mjere za poticanje zapošljavanja mladih, i ovih su dana ponovno posebno isticana tema u medijima. Najavljeni su i dodatni benefiti, viša primanja za nove stažiste, uz potporu strukturnih fondova EU. Kao glavni benefiti programa SOBZRO, navode se olakšan ulazak mladih na tržište rada, uz stjecanje dragocjenog iskustva i znanja traženih na tržištu, odnosno prema dostupnim podacima, jednim od najboljih postignuća programa smatra se, u medijima često spominjan, broj mladih koji su nakon provedenih mjera pronašli posao, generalno njih gotovo 60%.

*Tablica2 – Ishodi za osobe koje su izašle iz mjere SOBZRO u 2012. godini; Izvor - Aktivne mjere zapošljavanja

pregled obuhvata i ishoda (uz poseban naglasak na stručno osposobljavanje za rad), Hrvatski zavod za zapošljavanje, prezentacija (ožujak, 2014.), Zagreb.

Nedvojbeno je velik broj VSS diplomanata tako dobio priliku za rad u struci, no vrlo malo se javno raspravlja o drugoj, manje učinkovitoj strani iste mjere, i/ili posljedicama mjere na aktualno tržište rada, a prije svega na sam razvoj ili problematiku daljnjeg razvoja karijere mladih visoko obrazovanih budućih stučnjaka.

Činjenica: samo četvrtina (25%) mladih visokoobrazovanih ostaje raditi kod istog poslodavca kod kojeg su obavljali stažiranje, dok gotovo polovica VSS mladih nakon stažiranja nastavlja raditi u različitoj djelatnosti od one za koju su stručno osposobljavani, a vrlo često i za koju su formalno obrazovani.

3 Izvješće Europske komisije za 2014. - State of play of the implementation of the Youth Guarantee - Croatia


4

Prema dostupnim podacima o osobama koje su izašle iz mjere u 2012. godini4, 61% mladih sa visokom stručnom spremom uspjelo se zaposliti nakon završetka stažiranja po mjeri SOBZRO. Lijep podatak, kojeg zapravo zasjenjuje informacija da je od tih 61% samo četvrtina ostala raditi kod istog poslodavca, a najveći broj (njih 45%) nastavilo je ipak raditi u drugoj djelatnosti. Lako je povezati kako nam, nakon ovih brojki ostaju 2 kritična segmenta - 39% VSS mladih koji nisu zaposleni nakon odrađivanja stručnog osposobljavanja, uz 45% onih koji su nakon stažiranja zaposleni, ali u različitim djelatnostima, tako da se postavlja pitanje koriste li, i može li većina VSS mladih uopće kvalitetno koristiti dragocjeno iskustvo i vještine stečene tijekom stažiranja ako nakon tog tipa obrazovanja ponovno često mijenjaju područje rada.

Moguće POSLJEDICE ovakvih brojki: osim umjetnog produljenja karijernog puta, mladi psiholozi teže i sporije postaju stručnjaci u svom području, veliki dio njih ne radi u željenom području rada, te u onom za što su primarno i formalno školovani, a često imaju problema s pronalaskom novog posla zbog samog diskontinuiteta u određenom području rada.

Ako je putem brojki teže dobiti dojam koliko je bitan određeni kontinuitet u karijeri, zamislite samo situaciju s dvije mlade psihologinje, koje se prijavljuju za isti posao u ljudskim potencijalima. Jedna psihologinja je staž nakon diplome odradila u školi, jer u tom trenutku nije bilo za nju više preferiranih ili dostupnih opcija, iako ju zapravo zanimaju ljudski resursi. Nakon stručnog osposobljavanja posao je dobila u nekoj drugoj djelatnosti, kojeg je zbog financijske situacije prihvatila, iako cijelo to vrijeme koristi svaku formalnu i neformalnu priliku za educiranje o području ljudskih resursa. Druga se psihologinja redovno zaposlila nakon diplome u području ljudskih resursa, no iako nije imala priliku na tom radnom mjestu raditi samostalno na projektima, uspjela je u međuvremenu upisati dodatnu obuku za rad u ljudskim resursima. Vi ste poslodavac, koga biste odabrali za tu poziciju?

Ja bih na prvu odmah i pomislila da je druga psihologinja možda bolji odabir za to radno mjesto jer je već radila u tom području...ostavljajući tako prvu psihologinju i dalje praktički, u "sivoj zoni".

Samo što, gore izmišljena priča prve psihologinje otprilike utjelovljuje osnovnu i vrlo čestu problematiku zapošljavanja velikog broja mladih psihologa u Hrvatskoj danas.

Također, paralelno, ili već duže vrijeme, traje i otežano zapošljavanje u javnom sektoru (škole, vrtići, bolnice...) gdje u Hrvatskoj najveći broj mladih psihologa i pronalazi posao, pa je tako još uvijek na snazi tužna "legenda" o jedinoj mogućnosti zapošljavanja u tom sektoru kao privremena zamjena za bolovanje, porodiljni dopust ili kao zamjena zbog odlaska u mirovinu.

Kako na tu istu problematiku gledaju sami budući i mladi psiholozi?

Kako bi dobili što širi i jasniji uvid u stavove i mišljenja mladih i budućih psihologa,

PerspektivinA inicijativa5 provela je ove godine online anketu među studentima/-cama, kao i mladim psihologicama i psiholozima. U ovom, prvenstveno orijentacijskom, tipu istraživanja postavili smo pitanja koja obuhvaćaju generalna mišljenja: o studiju psihologije (kvaliteti / dostupnosti i kvaliteti praktičnog rada), informiranosti o stručnim obavezama, mišljenjima o mogućnostima zapošljavanja, te dosadašnja iskustva s tržištem rada u Hrvatskoj, iskustvo s volontiranjem u struci, kao i standardne demografske podatke. Prikupljeno je 381 validnih anketa na prigodnom uzorku. Iako je rad u pripremi za objavu, izdvojiti ću nekoliko rezultata za ovu priliku, koji nažalost, samo potvrđuju prethodno isticane probleme zapošljavanja mladih psihologa.

4 Aktivne mjere zapošljavanja – pregled obuhvata i ishoda (uz poseban naglasak na stručno osposobljavanje za

rad), Hrvatski zavod za zapošljavanje, prezentacija (ožujak, 2014.), Zagreb. 5 PerspektivA – inicijativa mladih psihologa; organizatori 2 drugačije konferencije za mlade psihologe (2012. i

2014., Zagreb)


5

*Graf3 – n=381; mladi i budući psiholozi (od upisa studija psihologije do diplomiranih od 35.god)

Pitanje: Što u Hrvatskoj smatrate najvećim problemom vezanim uz zapošljavanje mladih psihologa?

Studenti i mladi psiholozi6 spontano najviše ističu nekoliko glavnih i percipiranih poteškoća

prilikom zapošljavanja - neotvaranje novih radnih mjesta kao generalan problem, te slabo promicanje struke, uz percepciju kako se psiholozi, i rad psihologa dovoljno ne cijeni. Slaba pripremljenost za rad / premalo stečene prakse tijekom studija dodatna su prepreka zapošljavanju. Dodatne poteškoće s kojima se u 2014. susreću mladi i budući psiholozi su i prevelik broj studija i upisnih kvota.

Iako za preko 80% mladih i budućih psihologa željeno radno mjesto postoji u Hrvatskoj,

gotovo 3/4 njih spremno je zbog posla u struci na odlazak van Hrvatske. Gotovo 40% se već informiralo o mogućnostima zapošljavanja van Hrvatske, a trećina se nije informirala, ali to planira učiniti u budućnosti.

Prema provedenoj anketi, tek je trećina diplomiranih psihologa u prvom poslu nakon diplome adekvatno plaćena, tj. uspijeva se zaposliti redovnim zasnivanjem radnog odnosa

Polovina diplomiranih kreće u svijet rada kroz mjere stručnog zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, a tek je nešto više od trećine diplomiranih pronašlo nakon diplome i redovno zaposlenje. Ako gledamo podatke iz drugog kuta, preko 65% anketiranih kroz ovakvu strukturu prvih zaposlenja nema adekvatna primanja, tj. ako ih i imaju, znatno su niža od prosjeka hrvatskih plaća.

Drugim riječima put ka željenoj karijeri i/ili izgradnji stručnjaka u određenom području /

specijalizaciji dodatno je otežan, a čestose svodi i na preživljavanje.

6 Begić, I., Sakoman, A., Petošić, N. (2014). „Previše teorije, premalo prakse“ – presjek stavova i mišljenja mladih

i budućih psihologa u Hrvatskoj. Istraživački rad u pripremi za objavu.

4%

7%

2%

3%

3%

6%

7%

10%

10%

15%

18%

28%

41%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

ne zna/ ne želi reći

nešto drugo

teško do specijalizacije / skupe edukacije

teška zapošljivost u nekim područjima

slaba informiranost

neaktivnost/ nezainteresiranost krovnih institucija …

zloupotreba mjere stručnog osposobljavanja

zapošljavanje preko veze/namješteni natječaji

previše studija i kvota

opća kriza i nezaposlenost

slaba pripremljenost za rad/premalo prakse

psiholozi se ne cijene/ slabo promicanje struke

ne otvaraju se nova radna mjesta

Series1

% // otvoreno pitanje; mogućnost više

navođenja. Zbroj može biti veći od 100%


6

*Graf4 – n=224; mladi psiholozi (od diplome do 35.god)

*zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor Pitanje: Moj prvi posao U STRUCI (kao psiholog) nakon diplome bio je...

**dosadašnja naknada za mjeru SOBZRO = 1600 kn/mj.

Do trenutka pisanja članka, pokušala sam pronaći javno dostupne evaluacije i/ili evaluacije učinkovitosti analiziranih mjera, no bez puno uspjeha. Također, vrlo je teško pronaći i neovisne studije i analize, i/ili istraživanja na većim uzorcima populacije koja prolazi mjere SOBZRO, pa je naše istraživanje sigurno i jedno od prvih koje neovisno i neizravno analiziraju i dosege mjera aktivnog zapošljavanja na većim uzorcima mladih.

*Graf5 – n=108; odgovarali samo mladi psiholozi koji su prošli mjeru stručnog osposobljavanja (od diplome do 35.god)

*zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor Pitanje: Jeste li nakon odrađenog stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa ostali raditi u istoj ustanovi /

firmi / udruzi?

Prema našim podacima, nakon odrađene SOBZRO mjere, tek oko 15% mladih psihologa ostalo je raditi na istom radnom mjestu (13% na puno, a 2% pola radnog vremena). Pitanje je, kako to da unatoč velikim potrebama za suradnicima i psiholozima, te iste firme / organizacije / ustanove i dalje ne uspijevaju osigurati redovno plaćena radna mjesta?

Dodatan problem sigurno predstavlja i manjkavo reguliranje mjera "primanja" novih stažista, jer prema HZZ odredbama, poslodavac može "starog stažistu zamijeniti novim" u kontinuitetu i neograničeno. Jedina formalna postavljena prepreka poslodavcu prilikom ostvarivanja prava na primanje novog stažiste je redovno poslovanje organizacije, bez poslovno uvjetovanih otkaza u posljednjih 6 mjeseci.

Stažiranje (HZZ mjere);

50%

Redovno zaposleni;

31%

Stažiranje (bez

naknade); 8%

Nezaposleni; 5%

Zaposleni van struke;

3%

Mjere javnih radova; 2%

2%

13%

13%

28%

44%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90%100%

Ostao/la sam raditi na tom radnom mjestu zaposlen/a na pol radnog vremena

Ostao/la sam raditi na tom radnom mjestu zaposlen/a na puno radno vrijeme

Dobio/la sam posao na drugom radnom mjestu, ali u istom području psihologije

Dobio/la sam posao na drugom radnom mjestu, ali u drugom području psihologije

I dalje sam nezaposlen/a

Series1

%

Nastavak rada kod

istog poslodavca

nakon završetka

mjere SOBZRO

Prvi posao u struci (kao

psiholog) nakon

diplome

%


7

Drugim riječima, formalna prepreka postoji samo na početku, kasnije teoretski, bez obzira na realnu potrebu za realnim novim i adekvatno plaćenim radnim mjestom, pod utjecajem ekonomske krize, poslodavac može samo vrtiti nove stažiste, jer takav način popunjavanja kadra ne zahtjeva dodatna veća financijska ulaganja od otvaranja novihr adnih mjesta.

Često imamo situaciju novih i odstažiranih diplomanata koji više ne mogu koristiti mjeru stručnog osposobljavanja (a koja opisuju realno najveći broj ponuđenih radnih mjesta trenutno u struci), niti se mogu zaposliti na novom radnom mjestu (jer ih je vrlo malo novootvorenih, a nema potrebnih i/ili nema dovoljno regulativa za otvaranje novih), praktički se nalaze u određenoj sivoj zoni. Nereguliranje te strane stažiranja sigurno ima utjecaja na glavne istaknute poteškoće prilikom zapošljavanja - neotvaranje novih radnih mjesta.

*Graf6 – n=381; mladi i budući psiholozi

(od upisa studija psihologije do diplomiranih od 35.god) *zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor

Pitanje: Kako procjenjujete koliko bi Vam HZZ mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa ili mjera javnih radova mogla POMOĆI // su Vam POMOGLE u pronalasku "pravog" posla (tj. u zapošljavanju) u struci?

Većina budućih i mladih psihologa općenito procjenjuje kako im mjere stručnog

osposobljavanja (i javnih radova) slabo ili uopće ne pomažu (52%) u pronalasku „pravog“ posla, tj. u zapošljavanju u struci. Pri čemu treba napomenuti da iako su rezultati udruženi, (kao procjena studenata o korisnosti uključenosti u budućnosti, i kao evaluacija onih mladih koji su tu mjeru već prošli), oba segmenta zapravo pokazuju isti trend mišljenja o navedenoj mjeri.

Zabrinjavajuć je i podatak da gotovo trećina (28%) mladih psihologa dobiva posao u drugom području rada, što uvijek uključuje i velik napor da bi se "pohvatale" sve bitne zakonitosti i specifičnosti novog područja, što automatski smanjuje njihovu konkurentnost na tržištu rada i otežava usavršavanje i izgradnju karijere, jer ako ste često prisiljeni mijenjati područje rada i profesionalnog razvoja, kako možete očekivati kvalitetan fokus i razvoj u određenom području, kao i kvalitetnu i prijeko potrebnu izgradnju mladih diplomanata u stručnjake?

uopće ne pomaže; 33%

ne pomaže; 19%

niti da, niti ne; 22%

pomaže; 14%

jako pomaže; 12%

Subjektivna procjena

korisnosti mjera

SOBZRO i javnih

radova u pronalasku

„pravog“ posla u struci


8

*Graf7 – n=224; mladi psiholozi (od diplomiranja do 35.god)

Pitanje: S kojim ste se problemima najviše susretali kod zapošljavanja u struci?

Premali broj otvorenih natječaja za posao, uglavnom otvarani za stručno osposobljavanje, velika konkurencija (kao posljedica velikih upisnih kvota), te namješteni natječaji glavni su percipirani problemi zapošljavanja mladih psihologa.

Najćešće poteškoće s kojima se mladi psiholozi susreću prilikom traženja posla su mali broj

natječaja za "prava" radna mjesta (tj. redovnog zaposlenja za razliku od stažiranja), velik broj natječaja za stručno osposobljavanje, a samim time i veća konkurencija za ista radna mjesta.

Drugi po važnosti istican problem prilikom zapošljavanja su namješteni natječaji, kao i česta dodatna percipirana prepreka prilikom ulaska na tržište rada - nedostatak radnog iskustva / praktičnih znanja.

*Graf8 – n=224; mladi psiholozi

(od diplomiranja do 35.god) Pitanje: Koliko je vremena prošlo od Vašeg diplomiranja do zapošljavanja U STRUCI (kao psiholog)?

Najveći broj mladih psihologa čekao je oko 6 mjeseci do godinu dana do prvog posla u struci. Dok je broj onih koji su dobili posao i prije diplome, tj. odmah nakon diplome znatno manji, i gotovo rijedak slučaj.

1%

2%

3%

3%

4%

4%

5%

9%

10%

14%

23%

23%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

nezavršene dodatne edukacije

poteškoće u mijenjanju područja interesa

birokracija

zloupotreba mjere stručnog osposobljavanja

neprepoznatljivost struke

neodgovaranje na molbe / nema povratne informacije

samo poslovi na određeno

nešto drugo

nemam loših iskustava

nedostatak radnog isustva/praktičnih znanja

zapošljavanje preko veze/namješteni natječaji

mali broj natječaja/ uglavnom za stručno osposobljavanje/velika konkurencija

Series1

1%

2%

2%

4%

7%

12%

17%

26%

29%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

više od godine dana

2 i više godina

nešto drugo

prije diplome

odmah sam se zaposlio/la

trenutno nezaposlen/a

do 6 mjeseci

do 3 mjeseca

6 mjeseci do 1 godinu

Series1

% / otvoreno pitanje

% // otvoreno pitanje; mogućnost više

navođenja. Zbroj može biti veći od 100%

Najčešće barijere prilikom

zapošljavanja

Vrijeme proteklo od diplomiranja

do prvog posla u struci.


9

Proizašli glavni zaključci:

stopa nezaposlenosti u psihologijskoj struci u značajnom je porastu, posebno proteklih

godina, gdje se najviše ističe trend porasta nezaposlenosti mladih psihologa u dobi 24-34

godine

fakultetske upisne kvote i dalje ostaju nepromijenjene, unatoč čestom javno raspravljanom pitanju neusklađenosti broja kvota s realnim i aktualnim potrebama tržišta rada

većina anketiranih diplomiranih psihologa na tržište rada ulazi kroz mjere stručnog osposobljavanja bezi zasnivanja radnog odnosa, uz najčešći period čekanja na prvi posao u struci od 6 – 12 mjeseci, dok je broj redovno zaposlenih neposredno nakon diplome bio tek oko 10%

najveći broj budućih i mladih psihologa nije pronašlo prepreke zapošljavanju u inače često navođenom manjku prakse kroz formalno školovanje, nego upravo u nestabilnom, nedovoljno reguliranom i neizvjesnom tržištu rada u Hrvatskoj, navodeći glavne percipirane probleme u premalom broju novih otvorenih radnih mjesta, kao i prevelikom broj otvorenih mjesta za stažiranje, te preveliku konkurentnost po jednom radnom mjestu

najveći broj anketiranih mladih psihologa kod ulaska na tržište rada je imao ispodprosječna primanja; što za posljedicu svakako neposredno ima i teže / sporije napredovanje u karijeri, upravo zbog problema s financiranjem raznih dodatnih edukacija i školovanja, bez kojih im je konkurentnost na tržištu rada jako smanjena

više od polovice anketiranih budućih i mladih psihologa ne percipiraju mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa kao mjeru koja im pomaže u karijeri

najveći broj mladih psihologa u anketi, nakon završene mjere stručnog osposobljavanja ili je pronašlo posao u drugoj djelatnosti, ili nije uspjelo pronaći redovan posao; tek je 15% promatranog uzorka mladih psihologa zaposleno na istom radnom mjestu na kojem su i obavljali stažiranje

iako za većinu mladih i budućih stručnjaka obuhvaćenim istraživanjem postoji željeno radno mjesto u Hrvatskoj, njih gotovo ¾ je spremno na odlazak van Hrvatske zbog želje za radom u struci, tj. za posao za koji su i prolazili dugotrajno i skupo formalno visoko obrazovanje.

Unatoč velikoj potrebi za psiholozima (procjene su da je u Hrvatskoj trenutno raspoloživo tek 5 psihologa na 100 000 ljudi), te unatoč njihovoj „prirodno“ većoj zapošljivosti zbog same raznovrsnosti i širine struke, smanjena i problematična zapošljivost mladih psihologa predstavlja zaista ozbiljan problem određene populacije mladih, jer i dalje ne postoje kvalitetne regulative / preporuke koje se dotiču analizirane problematike i niza pitanja o zapošljivosti mladih psihologa u Hrvatskoj. Mjera aktivnog zapošljavanja SOBZRO zasigurno donosi određene benefite mladim diplomantima, no veća opasnost leži u slaboj regulaciji istih mjera, posebno naspram poslodavaca, što za rezultat dugoročno ostavlja problem neotvaranja novih radnih mjesta, te pitanje „sive zone“ – problem slabog zapošljavanja mladih psihologa koji završe mjeru, ne mogu ponovno iskoristiti istu mjeru, a i dalje nema dovoljno otvorenih radnih mjesta. Također, česta promjena područja rada, kao i otežana izgradnja karijere u takvim je situacijama neminovna.

Rezultati gledani iz druge perspektive pokazuju da za poteškoće prilikom zapošljavanja ipak nisu odgovorni samo mladi, u medijima i vrlo često opisivani kao neaktivni, kao generacija „fejsbuk“ i „kauč“ prosvjeda, ili kao bumerang djeca koja naveliko koriste benefite roditeljske protekcije. Iz svega analiziranoga, vidljivo je da su za ovakvo stanje podjednako odgovorni svi dionici procesa zapošljavanja, pa samim time ovaj problem zahtijeva i zajedničku suradnju svih odgovornih kako bi pronašli kvalitetno i održivo rješenje.


10

Što i kako dalje? Profesor Rimac, je na nedavnom gostovanju u TV emisiji istaknuo važnu stvar - u Hrvatskoj

generalno nedostaje dijaloga - a, niti psihologijska struka nije izolirana od tog općeg nedostatka.

Pitanje isticanja određenih negativnih trendova u zapošljavanju mladih psihologa proteklih godina, zahtijevaju postavljanje u širi i ozbiljniji okvir. O socijalnim i psihologijskim posljedicama moguće socijalne isključenosti, nezaposlenosti, i smanjene kompetitivnosti na tržištu rada kao posljedica promatranih problema možda i ne treba ponovno nanovo pisati.

Ovim putem svakako i pozivam ključne institucije i pojedince koji imaju znanje i određen

legitimitet u odgovaranju na probleme unutar struke, da otvore dijalog što prije i na ovu temu / problematiku.

Problem nažalost već poodmaklo nadilazi pitanje pojedinca i njegova zapošljavanja. Bojim

se da je ovo odavno postao i problem čitavih generacija visoko diplomiranih mladih psihologa obuhvaćenih periodom nezaustavljive krize i ekonomske stagnacije u zemlji, ali i neučinkovitim regulacijama i nedostatkom nadzora stanja na tržištu rada.

Dodatak: Primjeri spontano navođenih otvorenih odgovora budućih i mladih psihologa, prikupljeni

online anketom tijekom 2014. godine, na temu glavnih poteškoća prilikom zapošljavanja mladih psihologa u Hrvatskoj.

Ne otvaraju se nova radna mjesta

"Većina poslova koji se nude su stručna usavršavanja, a ako i postoji neki posao za stalno onda se

traži nekoliko godina iskustva što je teško steći jer te nitko ne želi zaposliti odmah nakon

diplomiranja"

"Trebalo bi otvoriti više radnih mjesta na koja bi se mladi psiholozi mogli zaposliti s obzirom da

postoje brojne institucije koje bi trebale imati psihologa što kod nas nije slučaj"

"To što se zapošljavaju psiholozi na 1600kn, što nema radnih mjesta, i što država ne shvaća važnost

psihologa i ne želi njegovati kulturu mentalnog zdravlja."

"Svi govore kako treba psihologa, a slabo se otvaraju radna mjesta. Nadalje, često se spominje kako

treba volontirati, a s obzirom na financijsku situaciju, svaki slobodni trenutak (kojeg baš i nema)

pokušavam iskoristiti kako bih zaradila nešto novaca."

"Puno je više mogućnosti, odnosno radnih mjesta, a koja se NE nude, tj praktički bi svaka firma

trebala imati psihologa, međutim nisu u mogućnosti ili zbog nekih drugih razloga ne traže- premali

broj mogućnosti Osim toga, plaće su premale s obzirom na završen fakultet, opseg posla i u

usporedbi sa nekim drugim poslovima BEZ fakultetske obrazovanosti (plaće tu znaju biti i veće)-

automatski se javlja odbojnost (ili ih se više interesira za organizacijsku psihologiju- u posljednje

vrijeme) Još uvijek postoji tabu- ali to je više društveni problem"


11

„Premalo radnih mjesta, a prevelika potreba za istima (npr jedan psiholog u školi koja ima 1400

učenika)“

Nesrazmjer upisnih kvota s realnim potrebama na tržištu rada

"Višak psihologa, manjak radnih mjesta-srezati upisne kvote i 3 faksa u Zg spojiti u jedan ( studiram

u Zagrebu)"

"Zapošljavanje preko veze, preveliku upisnu kvotu na fakultetu a manjak radnih mjesta,

iskorištavanje mjere stručnog osposobljavanja od većine institucija"

"To što se ne prate potrebe u smislu tržišta rada, sad samo u Zagrebu postoje 3 studija psihologije.

Mislim kako novi zakon koji ne ograničava daljnje zapošljavanje pripravnika nakon vježbeničkog

staža omogućava potpuno iskorištavanje mladih psihologa, a i pripravnicima ne ostaje nikakva nada

za ostankom na tom radnom mjestu. Mislim kako bi HPK trebalo više brinuti o statusu psihologa,

osobito mladih koji dolaze tek na tržište rada te u većoj mjeri zaštiti našu struku. Čini mi se da smo u

brojnim područjima rada na margini."

"Smatram da je psihologa u Hrvatskoj previše s obzirom na potražnju. Trenutno je gospodarska

situacija takva da smo sretni ako uopće nešto nađemo. Država nažalost ne ulaže u nas. Također

percepcija u društvu je takva da se psiholozi smatraju nečim negativnim."

"Smatram da broj kvota na fakultetima te broj radnih mjesta nisu dovoljno dobro usklađeni. Nakon

studija, mnogo mladih psihologa završava na burzi rada. Također, smatram da brojne ustanove još

uvijek ne poštuju pravila o zapošljavanju psihologa kao obaveznog člana radnog kolektiva te se

nadam da će se te u bližoj budućnosti regulirati."

"Puno veći broj diplomiranih psihologa na godišnjoj razini od broja otvorenih radnih mjesta. S tim

da ne mislim da je broj diplomiranih psihologa značajno veći od stvarnih potreba, naprotiv - nažalost

psiholozi još uvijek nedostaju u mnogim ustanovama gdje bi bili vrijedni članovi timova."

„Premalo radnih mjesta za prevelike upisne kvote studenata, potražnja psihologa je premala s

obzirom na broj diplomiranih psihologa. Osim što je recesija učinila svoje, upisne kvote, umjesto da

se smanje, su se povećale. Ne postoji konsenzus između potreba tržišta i visokog obrazovanja.

Stručno osposobljavanje također smatram umjetnim smanjenjem statistike HZZ-a.“

„Pa nedostatak radnih mjesta, tj. možda prevelike upisne kvote za studij psihologije ako je stanje

zaista takvo kakvo se čini da je, a to je da posla nema ili ga ima malo. Druga stvar (koja se

djelomično događa i meni) je ta da se na poslu susrećem s ogromnom količnim posla nevezanom za

psihologiju. Od nekih kolega čujem da su zapravo svedeni na tajnice te da na apsolutno nikakav

način ne primjenuju psihologiju u praksi.“

Otežano zapošljavanje u javnom sektoru

"Zabrana zapošljavanja općenito u RH zbog čega se ne otvaraju nova radna mjesta"

"Velika potreba za zapošljavanje psihologa u različitim ustanovama uz neodobravanje Ministarstva

za raspisivanje natječaja za poslove psihologa."

"To što se ne zapošljavaju. Preveliki je broj djece na jednog psihologa u vrtićima i školama, dok god

se to ne izregulira za nas nema posla!"


12

"Svi traže osobe s radnim iskustvom kojeg mi nemamo (dovoljno), na stručnom osposobljavanju

radimo sve i svašta, a najmanje svoj posao... Većina škola u RH nema zaposlenog psihologa, već

imaju nekog drugog stručnog suradnika, a realna situacija iziskuje i više od jednog psihologa na

jednu OŠ ili SŠ..."

"Smatram da je problem to što se zvanje psihologa ne vrednuje na pravi način i da većina ljudi

smatra da odlazak psihologu znači da osoba nije zdrava. Također, teško je pronaći posao jer škole,

bolnice i druge ustanove u kojima bi se psiholozi mogli zaposliti ne izdaju natječaje zbog manjka

sredstava."

"Psiholozi se još uvijek većim dijelom zapošljavaju u državnim službama, a država nema predviđeni

veći broj takvih mjesta unatoč tome što je ista ta država odobrila povećanje kvota za upise psihologa.

stvara se hiperprodukcija kadra za kojim kao ima potreba, ali im nitko nema dati priliku da rade.

Mladi psiholozi su danas primorani punooo volontirati raditi na više različitih mjesta i snalaziti se pa

ponekad i na rubu zakona (siva zona pomaganja u učenju i sl)."

„Premalo radnih mjesta, nismo dovoljno prepoznati kao struka, zabrana je zapošljavanja u školama

o vrtićima, a kad se mjesto i otvori obično igraju jake veze.“

„Psiholozi nisu dovoljno zastupljeni u društvu - Ministarstvo obrazovanja ne slijedi svoj standard

prema kojem na 400 djece u jednoj školi treba biti zaposlen psiholog na puno radno vrijeme.“

Slabija prepoznatost korisnosti i važnosti psihologijske struke

"Velika potreba za psihološkom strukom, ali nažalost nije dovoljno prepoznata"

"u manjim sredinama još uvijek postoji određena rezerviranost prema psiholozima"

"Trenutno je loša financijska situacija pa su psiholozi zadnja rupa na svirali u svakoj organizaciji, ali

općenito je malo radnih mjesta za psihologe. Nitko zapravo ne zna "čemu služimo". Užasno malo

radimo na upoznavanju masa s našim mogućnostima, odnosno samopromidžbi."

"To što ovo zanimanje još uvijek u našoj zemlji nije rašireno koliko bi trebalo biti i kao u drugim

stranim zemljama u kojima su veće mogućnosti izbora i zapošljenja za mlade psihologe"

"Što ljudi još nisu toliko "slobodnog uma" da shvaćaju da je potražiti pomoć psihologa nešto posve

normalno, te da je u stranim zemljama to potpuno normalna pojava; prema tome - ne postoji radnih

mjesta za psihologe koliko ih je stvarno potrebno."

„Potrebni smo kao struka u vrlo širokom rasponu ljudskog djelovanja i bivanja, no država nema

novca za otvaranje radnih mjesta. Možda bi se moglo reći i da nam struka nije dovoljno prepoznata

kao važna.“

„...poimanje da je psiholog luksuz kada je zemlja u recesiji, a ne realna potreba..“

„Nitko ne treba psihologa jer ne zna čemu psiholog služi. Struka nam je totalno zakazala.“

„Nisu dovoljno cijenjeni, smatra se da nemaju dovoljno iskustva, premalo su traženi iako u

zemljama EU psiholog je tražen u gotovo svim područjima života“


13

Nekvalitetna priprema za tržište rada

"To što većina poslodavaca ne želi zaposliti psihologa bez radnog iskustva ili radnog staža. Također

je veoma malo radnih mjesta za psihologe trenutno (s obzirom na broj natječaja koji se objavljuju).

Poslodavci također puno očekuju, a malo pružaju. Mladi psiholozi često dođu na radno mjesto bez

da ih itko uputi u to što bi trebali raditi i kako te se moraju sami snalaziti."

"Što je malo praktičnog rada na faksu pa kada i dođemo u radnu situaciju, ne znamo ništa. plus, što

veoma teško dolazimo do konkretnih informacija kako se "probiti" do željenog posla. Nije baš

transparentan način dolaženja do posla, što zbog razmišljanja "ne možeš bez veze", što zbog općenito

kaotičnog stanja na tržištu rada."

"Svi bi htjeli zaposliti osobe s iskustvom, a za vrijeme studija mislim da se ne nudi dovoljno

mogućnosti za praksu/stažiranje u određenim granama psihologije te su studenti uglavnom

nedovoljno iskusni."

"Smatram da nakon faksa nismo dovoljno samostalni za rad - potrebno je uvesti više praktičnih

zadataka na fakultete, praksu ili približiti studentima mogućnost dodatnog educiranja i prije

završetka fakulteta (npr.financijski)"

„Nismo povezani, ne brinemo jedni za druge. Nitko se ne zalaže za nas mlade (HPK recimo) već

svatko na svakom želi zaraditi. Sve edukacije se masno plaćaju, svi tečajevi, psihologija se svela na

sakupljanje certifikata i potvrdica. Fakulteti naš uče svemu po malo, a iz ničega ne zalazimo u

dubinu. Nismo stručnjaci u ničem, svi smo nekakvi opći psiholozi. Potrebno je rasčlaniti diplomski

studij na grane kako je svugdje u svijetu.

„Nismo imali dovoljno prakse tijekom studija za vrijeme koje bismo se dokazali, bolje usmjerili u

neku specifičnu granu i stekli kontakte u radnom svijetu kojima bismo se mogli obratiti za

zapošljavanje.“

Slabije prepoznavanje kvaliteta struke od strane poslodavaca

"To što poslodavci često ne znaju koje su kompetencije psihologa i koje sve zadatke možemo

obavljati"

"To što je općenita gospodarska situacija u državi loša. Tvrtke koje i posluju koliko toliko smatraju

da je zapošljavanje psihologa u firmi samo nepotreban trošak. Također, rašireno je uvjerenje da

voditelji/direktori tvrtke sami znaju najbolje izabrati, a i ako se zapošljavaju novi radnici, često se

zapošljavaju poznanici. Premalo se radi na promociji psihologije kao struke u javnosti. Problem

vidim i u natječajima za posao u kojima se traži 2,3 godine radnog iskustva i traže se psiholozi koji

već znaju posao i tu mladi nemaju prilike. Također, ako mladi psiholog ne radi, nema sredstava da

se dodatno obrazuje i usavršava te jedino što mu preostaje je da nazaduje u svom stručnom znanju i

da potraži posao van struke."

"Što organizacije koje bi nas trebale zapošljavati uopće ne smatraju da su im psiholozi potrebni"

„Poslodavci još nisu prepoznali vrijednost psihologa u njihovoj organizaciji i koliko im on može

pomoći u napretku. Čak i oni koji misle da bi im psiholog mogao pomoći, ne žele investirati jer

smatraju da se bez psihologa može i da je to luksuz koji si u ovom vremenu ekonomske krize ne

mogu priuštiti. Osim toga, vezano baš za zapošljavanje MLADIH psihologa - većina poslodavaca

traži bar neko iskustvo koje mi ne možemo dobiti upravo zbog navedenog stava, a ne nude nam ga i

na fakultetu.“


14

„Općenita klima o tome da psiholozi ne trebaju u mnogim organizacijama u kojima su gotovo

ključni, ili bolje, da ih ne treba plaćati jer su luksuz.“

„Potreban je određeni broj specijalizacija i edukacija uz završeni fakultet kako bi se na osobu gledalo

kao osobu sa znanjem i sposobnošću za rad, a za većinu toga je potrebno izdvojiti poštenu svotu

novaca. „

Nedovoljna regulacija mjera stručnog osposobljavanja

"Zapošljavanje se većinom vrši putem mjera HZZ-a i poslodavci uglavnom biraju besplatnu radnu

snagu pod izgovorom da mladi psiholozi nisu dovoljno stručni. Problem je zapošljavanje nakon što

su iskorištene sve mogućnosti"

"Veliki broj prijavljenih kandidata uvijek, a mali broj otvorenih radnih mjesta općenito. Zlouporaba

stažiranja za 1600kn, nakon čega ne nude posao na tom radnom mjestu, nego mijenjaju za novog

vježbenika. Traže iskustvo u radu na takvim sličnim područjima, a igrom slučaja imam iskustvo iz

drugog područja itd."

"Zapošljavanje preko veze koje je još uvijek aktualno. Nedovoljno zapošljavanje psihologa kao

struke uopće. Prednost starijih kolega koji imaju više iskustva u struci. Mali broj dodatnih edukacija

zbog nedovoljnih prihoda uslijed nezaposlenosti."

"Prethodno navedeno je i dalje gorući problem, a još veći problem je što mladi psiholozi nakon

stručnog osposobljavanja vrlo rijetko dobivaju priliku ostati u poduzeću."

"Poslodavac ne uzima u stalni radni odnos psihologa koji je kod njega bio na stručnom

osposobljavanju"

"Prisiljeni smo raditi za mizerne novce, to se ne može nazvati ni primanjima, već radiš za stanarinu.

Rad u bilo kojem drugom poslu omogućuje ti život, a dan nema dovoljno sati za dva posla. Za takvu

plaću nije u redu raditi punih 8 sati i nemati za kruh. Nedostatak radnih mjesta, neuključivanje

komore u poticanje zapošljavanja na mjestima gdje psiholog vani radi. Necijenjeni smo.

"Nepotrebni".“

„Osim nedostatka otvorenih radnih mjesta (iako potreba postoji), poslodavci iskorištavaju mjeru

stručnog osposobljavanja pa samo mijenjaju ljude, imaju radnike a ne plaćaju ih oni nego HZZ i to

svotom koja se ne može nazvati ni minimalcem.“

„Čini mi se da je 95% objavljenih natječaja za psihologe ograničeno na stručno osposobljavanje za

rad bez zasnivanja radnog odnosa. A što nakon toga?“

i Autorica analize: Ivana Begić, dipl.psih. za objavu 23.12.2014.

[email protected]

Ivana Begić

mailto:[email protected]

http://hr.linkedin.com/in/ibegic/

Documents

New Mladi psiholozi i nezaposlenost i psiholozi.pdf · 2014. 12. 23. · Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014 1 Mladi psiholozi i nezaposlenost u 2014. godini – analiza aktualnog