Miriam Delly - Golubica

8/10/2019 Miriam Delly - Golubica

1/47

Madame DELLY

Golubica


2/47

KATARINA ZRINSKA ZAGREB 1995.Izdava: KATARINA ZRINSKAZagreb, Palmotieva 60tel./fax: 01/ 277-715, Novakova 15, ZagrebZa izdavaa:Daroslav MujaiUrednik:Milan OsmakNaslov originala Madame Delly LA PIGEONNEPrijevod:Izidor PoljakLektura i korektura:Ana VedriGrafika priprema: KATARINA ZRINSKAKompjuterski slog: Tomislav Ftirst Tisak: Lumin, Zagreb i Prosvjeta, BjelovarCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb

UDK 840-31 =662DELLY, M.Golubica /Madame Delly ; [prijevod Izidor Poljak]. - Zagreb : "Katarina Zrinska", 1995.-127str.; 21 cmPrijevod djela: La pigeonne. - Delly M. je zajedniki pseudonim za Marie i Frederic Petitjeande la Rosiere. - Str. 123-126: Roman kao prepoznatljivi labirint spasenja / Branko Bonjak.ISBN 953-6188-08-2950213032


3/47

POGLAVLJE1

Komandant Orguin bane na vrata male uionice, baci zadovoljan pogled na dvije smee glave nadzadanicama i upita: Tko e sa mnom u etnju?

Mlade se glave okrenue i dva radosna glasa odgovore: Ja, tata!Jednim skokom ustanu Jocelyn i Goulven, polete u predsoblje, skinu s vjealice eire, i zapovjednik

je malo zatim veiao ivahnim korakom prema morskoj obali, dok mu je sa strane bilo po jednodijete, a za njim njihov pas Niquet.Ovoga travanjskoga, poneto sivog jutra puhao je svje vjetri. Na neto ustalasanome moru ljuljale suse ribarske barke napetih jedara.Malo trgovite Kersanlic zgurilo se u dnu zaljeva i umotalo se u laku maglu, koja je pokrivala i drvee.No stabla su se zbog svjeeg zelenila ipak razabirala.Idui putem, zapovjednik je razgovarao sa svojom djecom, koju je njeno ljubio.Njegovo ga je pomorsko zvanje esto udaljavalo od njih, ali on ih zato za slobodnih dana nije naputaoi uzornim primjerom i pravim kranskim vladanjem usavravao je odgoj to su ga djeca primala od

njegove supruge.Jocelyn je bila draesna smeokosa djevojica, a velikim je modrim oima odavala krasnu duu.Njezin je brat bio od nje stariji etiri godine i vrlo joj je sliio, ali po naravi je bio ivlji i malopustolovniji. Oboje je pokazivalo veliku ljubav prema roditeljima, koji su ih i moralno i fiziki od-gajali u velikim brigama. Kamo emo, tata? upita Jocelyn vjeajui se o ruku zapovjednikovu. Do Makove hridi, dijete moje.On prui ruku prema jednoj od ponosnih stijena to su bile razasute morskom obalom, a izdaleka seinila kao kakav golemi zgureni maak. U njegove su noge udarali morski valovi, bacajui pjenu dopolovine njegove visine.Goulven je trao naprijed draei Niqueta.Kad su doli do peine, pas je najednom stao kao ukopan. U isti je as dopro do zapovjednika uzvik sGoulvenovih usana. No, to je? vikne zapovjednik. O, tata, tu lei neki maleni djeak. Rekao bih da je mrtav. Da nije kakva nesrea? Ostani, Jocelyn, pogledat u to je.Ubrzavi korake, zapovjednik je za nekoliko asaka stigao na mjesto gdje se zaustavio njegov sin.Doista, na pijesku je lealo isprueno neko dijete. Moglo mu je biti deset ili dvanaest godina. Crte sulica bile fine, kosa sivkastoplava. Oi su mu bile zatvorene, no sudei po izrazu lica, ovjek bi prijerekao da spava nego da je mrtav. To je zapovjednik vidio na prvi pogled. udio se to je dijete, bezikakva odijela, bilo umotano u debeli pokrivaod smee vune.Sagnuvi se, razmakne malo pokrivai prisluhne kod srca. Ono je kucalo slabo i nepravilno. iv je! Ali zacijelo je onesvijeten, jer nisu ga probudili ni tvoj glas, Goulvene, a ni moj dodir. Je li

brodo-lomac? Ipak, vrijeme je bilo mirno i juer nije dan nikakav znak da je kakav brod u opasnosti.Uostalom, pokrivaje sasvim suh... Sad nam je najprea dunost da se pobrinemo za ovoga maliana.

Goulvene, potri sa Jocelyn i obavijesti mamu, onda pogledaj je li dr. Le Mirec kod kue.Rekavi ovo, zapovjednik ponese svojim rukama nepoznatog djearca i poe natrag radi teretamalo polake po istom putu kojim je doao maloprije.Na pragu prilino lijepe kue, kojoj je proelje bilo posve zastrto liem, ekala je ga Orguin. Njenafina i otmjena fizionomija izraavala je duboku suut vidjevi malo, slabano stvorenje, komu se glavaljuljkala na rukama njena mua, pa joj ruka kretnjom majinske njenosti prihvati malu glavudjeakovu. Jadno dijete! Metnut emo ga u sobu za goste, je li, Gonzague?Nekoliko asaka kasnije lealo je dijete meu bijelim zastorima u mekanom krevetu. Jedva to su gaonako ukoena metnuli u nj, kad stie lijenik.

No, to je to, Gonzague, senzacionalno otkrie, kako ujem ree on zapovjedniku, svomestarom prijatelju. Nisam sasvim razumio to mi je Goulven priao.


4/47

Doi da vidi, Conane, razumjet e.Kad je lijenik doao pred dijete, dugo ga je promatrao, mrmljajui po svome obiaju neto krozazube. Zanimljiva stvar,, taj malian... no prilino je dobro graen... Jadni djearac, nije onesvijeten, to jesasvim obian letargian san. Trebat e ga probuditi ako je mogue.Proe itav sat, a dobriina je morao uvidjeli da su uzaludni svi pokuaji. Pa dobro, pustimo ga, (Gonzague. to e, mi tu nita ne moemo. On e se vejednom probuditi.Zacijelo se jako udario ili je imao kakvo snano uzbuenje, koje je prouzroilo ovo stanje.Pustili su, dakle, to malo bie na miru; no vrata njegove sobe ostavili su otvorena, pa bi zapovjednik,ena mu ili djeca svaki as gledali da se moda nije probudio. No on je i sutradan jo spavao. tovie,ni nakon osam dana nije od sebe dao nikakva znaka buenja. Mirno je poivao. Disao je pravilno ilagano. Na blijedim se obrazima opaalo lako rumenilo. Mali je djearac bio vrlo fine vanjtine. Posvoj prilici pripadao je imunom staleu. No dosad se nije niim mogao ustanoviti njegov identitet.Zapovjednik je bio obavijestio vlast, koja je ivo tragala za indicijama, no dosad njezini pokuaji nisuimali uspjeha.Misao da bi' posrijedi bio brodolom bila je sasvim naputena; nije, dakle, bilo druge nego misliti nazloin. Ali do sada nisu se nali jo nikakvi tragovi.

Kad bi se taj mali vejednom probudio! govorio je dr. Le Mirec, koji se alostio zbog svojenemoi. udan san; ima simptoma kojima se razlikuje od obinoga letarginog sna. Zanimljiv

sluaj, vrlo zanimljiv. Ja tu nita ne razumijem...Dakako, taj izvanredni dogaaj duboko je ganuo djecu. Njihovo se dobrostivo srce arko zanimalo zabijednog djeaka; osobito je Jocelyn bez prestanka pokuavala probuditi stranca. Svaki bi se as bacilana koljena pred kipom Lurdske Gospe, koji je stajao u majinoj spavaoj sobi, pa bi govorilasklopljenih ruku: O, dobra Blaena Djevice, probudi ga!Jedno poslijepodne bio je to upravo osmi dan kako su nali dijele gospoda Orguin ba jespremala rublje U pranje. Kerica se igrala u vrlu s Niquetom, a majka joj je rekla: Idi, dragodijete, pa pogledaj kako je malome. Ja ovaj as nemam vremena da ga obiem.Jocelyn nije trebalo dvaput zapovjediti. Popela se na prvi kat, a za njom njezin nerazdruivi Niquet,

ula u sobu tiho i na prstima. Znala je biti tiha i oprezna kad netko spava. Dijete je jo spavalo. Jocelynse zaustavila posred sobe i dugo ga promatrala. Zatim se pribliila postelji i stavila svoju malu ruku namladog tuinca: Probudi se, djeae, molim te! ree samilosnim glasom. Zacijelo si vrlo gladan...! Brzo seprobudi! Ja u ti ii potraiti dobru juhu. Danas e Mathurina jamano kuhati gaveu juhu.Pas Niquet prednje je ape stavio uz postelju, dosegnuo plahtu i poeo ruiastim jezikom lizati sadruku Jocelyn, sad opet djeakovu. I ti bi htio, Niquet, da se probudi, zar ne? Ali on je vrlo tvrdoglav...! Ah!Najednom je Jocelyn stao dah. Djeak se poeo micati, vjee se otvorie i pokazale su se velike smeeoi. Jocelyn je otrala van i povikala: "Mama, mama, on se probudio!" Zatim se vratila natrag postelji.Velike su se oi djeakove veotvorile. Razgledale su po sobi i zaustavile se na Jocelyn. Ah, kako sam sretna povie djevojica. Mislila sam da se nee probuditi.

Djeak je gledao nijemim pogledom, kao da nije nita razumio. Pogled mu je bio neodreen imaglovit. U to prispije i gospoa Orguin, a za njom njen mu i Goulven, te svi uu. Dakle, ipak, moje siromano dijete! ree zapovjednik uzevi ga za ruke. Kako si dugospavao! Guenola, treba mu odmah dati okrepe, koju mu je lijenik propisao ako se probudi. Odmah u, ali prije da zagrlim siromano dijete. I majinom ljubavlju utisnu cjelov na elomalog stranca.Ipak je sve na njegovu licu bilo ukoeno. Njegove su oi jo neodreeno promatrale oko svoje posteljelanove obitelji Orguin. Slatko popije lijek za okrepu, to mu ga donese gospoa Orguin. Opaalo sekako je slab, ali njegov pogled iz minute u minutu postajao je ivlji. Ipak njegove su usne jo nijemoutjele.Lijenik je doao urno im ga je pozvao Goulven. Odmah na ulazu povikao je dubokim glasom: No, dakle, kako je moje dijete? Djeak ga je prestraeno pogledao. Lijenik mu se pribliio,pogladio ga po licu i stavio prst na bilo... Taj mali junak nema tako loe izglede, ali mu treba mir,

jer ini se da se uplaio... Kako se osjea, moje dijete?


5/47

Djeak ga je samo promatrao. Ni najmanji traak razumijevanja nisu odavale njegove lijepe oi, kojesu bile zasjenjene dugim svijetlim trepavicama. Ne razumije?... Da nije gluhonijem? Moda ne razumije francuski. Naglo se okreui, lijenik

je sruio stolac koji je stajao iza njega, a djeak se u taj mah stresao. Dobro je, nije gluh, pavjerojatno nije ni nijem. Nije ni slabouman, kad ima bistre oi. Dakle, stranac...Englez moda, neto slinosti ima... Gonzague, govori mu, da vidimo.Zapovjednik mu postavi pitanje na engleskom. Ali dijete nije pokazivalo da je ita vie razumjelo negoprije. Pokuao je s njemakim. Uspjeh je bio isti. Ah, da, taj je djeak valjda kakav Irac proguna lijenik razoarano. Pustimo ga za danas,vidjet emo hoemo li sutra to saznati od njega...Lijenik ode, jer zvali su ga bolesnici, a djeaka ostavi na brizi onih koji su skupa s njim trpjeli. Dobarlijenik bio je ipak sretan kad je vidio da se okonao onaj san koji ga je bio zabrinuo.

POGLAVLJE2

Vaan je to sluaj!... Vrlo vaan sluaj! To bi neprestano ponavljao lijenik dr. Le Mirec, kad bi

se god poveo razgovor o malom strancu.Poslije mnogo ispitivanja bio je nacistu da djeak nije ni gluhonijem, ni slabouman, kako je to izjavioveprvih dana, ali sad mu se ini da uope ne zna govoriti.Lijeniku je uspjelo da djeaka naui govoriti. Bio je uz njega i ponavljao za njim rijei, upravo onakokako se ue mala djeca. I- vrlo su brzo uznapredovali. Djeak je bio rijetka shvaanja. Njegov jepogled ostavljao dubok dojam pun shvaanja. Izgledao je vrlo mio i dobro odgojen. itavu obiteljOrguin i dobrog lijenika vrlo je ljubio, samo to nije pokazivao. Jocelyn je pak bila njegova miljenica.Ona je opet sve inila kako bi razveselila mladog Gonzaguea; naime, nadjenuli su mu imekuedomaina, ne znajui njegovo pravo ime.Sud jo nije mogao ui u trag ovoj tajni. G. Orguin po svim je novinama, stranima i francuskima,objelodanio sliku djeakovu s napomenom kako je naao djeaka! Ali ta je tajna ostala nerijeena ineosvijetljena.Da dijete nije nahoe? Bilo je mnogo toga to ih je poticalo da tako misle. Tako je mislio lijenik LeMirec i njegovi kolege, koji su takoer pregledavali dijete. Ono je zacijelo uspavano nekimtajanstvenim omamnim sredstvom tako da se vie ne sjea prolosti i da je izgubilo govor.Poslije nekog vremena djeak je govorio posve pravilno, kao i ukuani, samo je otei naglasak odavaoda je stranac. Sam se nije mogao sjetiti niega iz prijanjeg ivota. Sve ono to se dogodilo, san iboravak u kui Orguin, inilo mu se kao neto to se dogodilo za nekoliko asaka. Videi da mali nemoe nikako otkriti zagonetku o svom ivotu, upita zapovjednik upravo prije polaska na dalekuplovidbu po kineskim morima: Guenola, to emo s ovim malim? Ona ga je pogledala s malo zlobnim smijekom: Najbolje je, dajmo ga u javno sirotite! Tko bi onda od moje drage Guenole bio nesretniji odgovori joj mu smijeei se. Znao je da joj

je taj djeak toliko prirastao srcu. A kako bi mom dragom Gonzagueu bilo ao kad bi se vratio iz Kine i ne bi vie zatekao djeaka!

Da, priznajem, ljubim tog djeaka. Draestan je, a Jocelyn i Goulven ga ludo vole. Ali... mi nismobogati, Guenola! Idi, molim te, gdje ima za dvoje, ima i za troje. Stvorit u udesa u kui, vidjet e. Znam da enam taj razuman i dobar djeak sluiti na diku i ast.Mali stranac konano je posinjen u kui Orguin. Krstili su ga za sluaj da nije krten, pouavali su gaza prvu sv. priest, to je osobito revno i gorljivo inio. U listopadu ga gospoa Orguin odvede sGoulvenom u Vaunes u redovniku gimnaziju, gdje je ubrzo postao jedan od najboljih uenika. Djeak

je neobino cijenio rad, pa je to bilo za poneto lijenoga Goulvena spasonosno natjecanje.Njegovo je zdravlje ojaalo i popravilo se te je postao lijep djeak, vitak i njean, a osim toga vrlootmjena vladanja. Zbog engleskog oblija i njegove otmjene pojave nazvali su ga mali plemi! Bio je

vrlo hladan i ponosan spram nepoznatih. On nije znao kako je i po kojimuvjetima dospio u kuu Orguina. Zapovjednik je drao da bi najbolje bilo da mu se to objasni, kako bi


6/47

se poslije, kad bude zreliji, izbjeglo neugodnom oitovanju. Zacijelo bi ga to poslije boljelo vie negodanas, kad jo nema ivotnog iskustva.Ali Gonzague je radi toga mnogo trpio. Njegovo srce bilo je veoma nemirno kad je saznao da nije odkrvi onih koje je toliko ljubio. Tako je i njegov mladenaki polet bio pogoen kad je uo da je onnaeno dijete nahoe.Bio je zbog toga neobino tuan i neveseo, ali nestani Goulven tjeio ga je kao i itava obitelj Orguin,osobito gospoa.On je bio poletna duha, ali ujedno vrlo osjetljiv i njean. Nije ba izvana pokazivao zahvalnost onimakoji su ga spasili, ali to je duboko osjeao i uvijek je bio prvi spreman uiniti bilo kakvu usluguukuanima. to bi ti, Gonzague, najvie volio postati? upitao ga jednom zapovjednik kad se upravo vratio splovidbe.Djeak je odgovorio: Najvie bih volio dobiti neku slubu, pa da zaraujem neto novca, da vama ne budem vie nateret. Na to, moj sinko, nemoj gledati! odgovorio mu je zapovjednik. Mi te drimo svojimdjetetom i elimo da izabere neto to e tebi biti najmilije. Mi bismo inae bili vrlo nezadovoljni,

raaloeni. Jesi li razumio?Gonzague, vrlo ganut, kimne. Poslije toga g. Orguin upita ga opet isto.

Najvie bih volio postati graditelj odgovorio odluno Gonzague. Vrlo dobro! Nadam se da e tu i uspjeti, jer dobar si matematiar. Ali, sinko, vrsto se prihvatiposla, a mi emo gledati da te poaljemo na visoku tehniku ili u sredinji zavod, to ti izabere.Jocelyn, koja je sve to sluala, malo nezadovoljno kimne i zatrese zlatnim uvojcima, pa upita: A zato ne bi htio biti mornar, kao i Goulven, ili, jo bolje, asnik? To je tako lijepo. Ne, neu biti priprost ovjek s malo novca, Jocelyn, odgovori on drei je za ruku i ljubazno jepromatrajui. Hou postati vrlo bogat. Zato, Gonzague? Jer elim uvelike pomagati tebi i mami, elim da vi budete sretne i zadovoljne i da imate sve toelite. Hou da budete posve zadovoljne i bez brige, umjesto da morate patiti i raditi.

Jocelyn ga zagrli s tolikom ljubavlju da je bilo milina gledati. Kako si ti plemenit, Gonzague! Ali, gledaj, ako bi postao asnik, ne bi trebao misliti na nas.Uskoro u i ja moi raditi i uzdravati se, a zatim e se mama odmarati, ja u joj kupovati novu odjeui poet emo bolje ivjeti.Gonzague, koji je imao ipak neto vie iskustva, nasmijei se i ree: To neka bude moja briga, sestrice, i ako Bog da, ja u promijeniti vae prilike i stanje.

POGLAVLJE3

Jocelyn, Gonzague i Goulven bili su skupa u djejoj sobi obitelji Orguin. Dan se primicao kraju. Kod

prozora je sje-djela Jocelyn u crnoj haljini, skrtenih ruku, naslonjena glavom na staklo prozora. Ispodnjenih lijepih modrih oiju zapaao se krug koji je odavao umor, a male usne nekako su alosnoskupljene.Gonzague je stajao uz nju, leima naslonjen na prozor, i gledao je neodreeno u daljinu, a katkad bipogledao svojim smeim oima, punima tuge i milja, svoju posestrimu. I njegovo lijepo liceodraavala je alost, to se mogla itati i na licu Goulvena, koji je laganim ali nemirnim korakom etaopo sobi.Crni znak alosti bio je privren na rukavu njegove odore i na Gonzagueovom kaputu, a i Jocelyn jebila u crnini.Juer su majku otpratili na posljednji poinak.Gospoa Orguin polako je venula. Ionako njenoga zdravlja, sve je vie i vie slabila, pogotovu poslijesmrti svoga mua, koji je umro prije dvije godine.

Bila je veposve slaba kad je za nju doao nov, teak udarac, slom banke koja je progutala i ono malonjezine utede to ga je uvala. Na smrtnoj postelji bila je potpuno smirena i predana u volju Boju.


7/47

Djeci okupljenoj oko postelje rekla je: Draga djeco, ljubite se meu sobom.Jocelyn i njezina braa nisu imali vremena predati se boli. Goulven je ivio sretno u Brestu i boraviotamo upravo kad je teka alost zadesila kuu Orguin. Morao je otii jo iste veeri, da se ukrca zaveliku plovidbu. Gon-zague je upravo dobio mjesto mjernika u panjolskoj, morao se za ovih nekolikosati to mu je ostalo spremiti za odlazak i uzeti sve potrebno.Od skromne imovine zapovjednika i njegove ene nije ostalo zamalo nita. Jocelyn ostaje samosiromatvo, ponavljao je Goulven kad joj je tumaio ostavtinu prema imovnoj listi. Pa dobro! Ja u raditi, to nije tako strano rekla je-Gonzague se odmah rasrdio na te rijei. Raditi! A to e onda tvoja dva brata? Mi to nikad neemo dopustiti, zar ne, Goulven? Zacijelo ne! Stedjet u od plae; Gonzague, pak, koji takoer ima lijepu plau, namirit e potrebnusvotu da ti ovdje moe pristojno ivjeti.Ona svakomu od njih prui svoju malu ruku. U njezinim oima blistale su suze radosnice. Vi ste divna braa! Ali ja na to nikad ne bih pristala. Mlada sam i zdrava, mogu i moram raditi.Dobro znate da bi to bilo meni ispod asti. Ne bih mogla podnositi da vam oduzimam od vaih slabihplaa, a nita me ne prijei da se za svoj ivot pobrinem sama.

Pobrine za ivot? Najprije, kako to misli? Evo kako sam ja to mislila: Miss Smatten, ona stara Engleskinja koja stanuje u Bijeloj vili, a kojame vrlo voli, rekla mi je prije nekoliko dana da ju je neka njezina prijateljica molila za uslugu. Naime,plemikoj obitelji u Engleskoj treba francuska odgojiteljica. Pouavala bi slabano djevoje u tojobitelji, a koji bi put pokazivala to u glazbi drugoj djevojci, neakinji one prve. A nude lijepu plau.Zato se ja ne bih ponudila? Miss Smatten dat e mi lijepu preporuku i...Gonzague se opet razljuti. Ti da bude odgojiteljica! Ne, to je nemogue! Jocelyn, to nikad neemo dopustiti. Ipak, vi ete to dopustiti, jer uvidjet ete da sam mislila vrlo pametno. Ne poznamo tu obitelj promrmljao je Goulven i prekinuo hodanje po sobi. Kako kae Miss Smatten, to je vrlo asna obitelj. To su ljudi iz visokoga engleskog plemstva. Otac

je obitelji grof od Rudsaya, otac one djevojice kojom u se ja napose baviti. On je slab, ini mi se da

je udovac. Njegova sestra upravlja kuanstvom. itavu godinu borave u Rudsay-Manoru, gdje ivevrlo povueno. Eto, to je sve to o njima zna Miss Smatten. I njezina prijateljica, koja je vrlo ozbiljnagaspoa, kae da je to besprijekorna obitelj. To sve jo nije dovoljno, jer oni tebi ipak mogu biti nesnosni, pa da ti tako zagore ivot progovori Gonzague, a duboki nabor na njegovu elu odavao je da je protivan tomu. Premlada si dapreuzme na sebe dunost odgojiteljice. Vrlo mlada, u osamnaestoj godini! A imati samo jednu uenicu, mislim, Gonzague, da to nee bitipreteak posao! To ovisi o naravi djeteta, a osobito o naravi njegovih roditelja. Svakako! Ali ja neu biti ondje prikovana. Ako mi se to mjesto ne svidi, mogu potraiti drugo.Molim te, Gonzague, reci mi iskreno, odobrava li ti to u dubini svoje due?Podignula se i stavila ruku na rame svoga pobratima te ga gledala ravno u oi.

Uvijek treba ljude temeljito procijeniti! napomenuo je Gonzague, elei prikriti srdbu. Jest, vidim da ima odvanosti... ali ti si moja draga sestrica, pa ne mogu zamisliti da bude podtuom upravom i da te plaaju, pa da onda od tebe trae moda i preteke rtve. Katolikinja mora biti pripravna na sve i podlona volji Bojoj, dragi Gonzague!ini mi se da e tokoristiti pa u pokuati. Samo me jedno plai: to je protestantska obitelj. Miss Smatten pitat e ima ligdje u okolici katolika crkva da mogu ispunjavati vjerske dunosti. Hou li poi, ovisit e o odgovoruto u ga dobiti; jer, osamljena kao to u biti, trebat u osobito vjerske utjehe. Jamano, to je potrebno. Ali budi uvjerena, Jocelyn, da te mi ne putamo draga srca! Tako je, tako, sestrice! doda Goulven i zagrli je. Zamisli, meni bi bilo mnogo lake podnositione rtve na dalekoj plovidbi kad bih znao da si ti ovdje, u dragoj kui naih roditelja, gdje mi se inida njihove due uvijek borave. Pa ne bi ni mogla ostati u njoj, dragi Goulven! ree ona i poljubi brata u elo. Biljenik je rekao da emo je po svoj prilici morati prodati, da podmirimo preostale dugove. Ah, da uzdahnu Goulven.


8/47

Ostadoe asak u potpunoj utnji, u tami i mraku. Obuzela ih je opet duboka alost. Gonzague sepribliio drugom prozoru i naslonio glavu na staklo, pa u sebi proap-tao: Prodati kuu!... dragu kuu gdje sam bio tako lijepo primljen, gdje ste vi svi bili meni tako dobri!Ah zato nisam bogat da to sprijeim, pa da ti, moja Jocelyn, kaem: Nikad ti nee morati otii izove kue!Drhtavom rukom prihvatila je djevojka njegovu ruku. Hvala, moj dobri brate! Svakako e nam biti teko kad naa siromana kuica bude dola u tueruke, gdje se vie neemo moi sastati i govoriti o naim dragim roditeljima. Kad emo se opet moi sastati... i gdje?Suze su se spustile niz njezino lice. Bracu je hrabrila, ali i ona je imala osjeajno i dobro srce koje jemnogo trpjelo.Goulven ju je promatrao s tugom u srcu, a Gonzague je nemirno grickao svoje modre usne. Ah, kakobi dragovoljno sve podmirio kad bi mu samo ispao kakav unosan posao, da tako rijei novog iskuenjadragu i milu sestricu. Ali to on moe uiniti?I ta nemopotajno je uznemiravala Gonzaguea, ija je narav, iako je bio mlad, bila malozapovjedalaka i spremna da silom razbije zapreke. Sto mu jada, to je narav koja se ne bi dala slomiti da nema vjere rekao je lijenik Le Mirec. On

je veoma volio Gonzaguea i cijenio njegove duevne sposobnosti i plemenito srce, koje je arkoljubilo, premda se izvana inilo da je hladan i zatvoren.A Jocelyn mu ree: Moete li to sigurno ustvrditi, doktore? On, zapovje-dalac! On ini sve to ja hou.Dobri je lijenik malo zamirio i promrmljao kroza zube: Ti nisi nizato, mala vilo!

* * *

Jocelyn je odluila da to prije rijei pitanje odgojiteljice. Nije htjela zatezati da joj ne oslabi prvotnaodluka i volja. Posredovanjem Miss Smatten stala se dopisivati s gospoom Ellen Marcill, sestromlorda Rudsaya. Poslije nekoliko izmijenjenih pisama Jocelyn bi konano primljena. Dobila je odgovor

kao potvrdu da e moi obavljati vjerske dunosti u katolikoj kapeli u Stampton-Courtu. Nalazila sena nekom imanju est kilometara daleko od Rudsaya i pripadala katolicima.Teka srca poela se spremati za odlazak. Lijenik Le Mirec primio je u svoju kuu sve to je odsiromanog pokustva njenih roditelja eljela pohraniti. Kua je vebila prodana trgovcu iz Vannesa.Jocelynin kum, njegova ena i keri silom su htjeli da se djevojka posve preseli njima. Ali ona je sveto odbila i lijepo zahvalila. Pogledajte, kume, zdrava sam, mogu i moram raditi. Da, da, ali kad te vidim da odlazi tako mlada u tuinu!... Ne bude li se dobro osjeala, nemojostati nego se vrati. Pazi dobro na sebe!Jocelyn je dobrog kuma uvjeravala da e mu ee pisati. Njezine vjerne prijateljice to ih je imala uKersanlicu bile su s njom ljubazne i neprestano uz nju, jer morala je biti sama kod kue.Ali zato je Jocelyn bio jo tei i bolniji rastanak.

Jednoga maglovitoga i kinog dana ostavi ona Kersanlic. U jutro, poto je sluala sv. misu, otila je nagrob pokojnih roditelja, gdje je arko molila. Zatim se sva potitena ali ipak odana Bogu zaputilalijeniku Le Mirecu. Tu ju je ekalo ljubazno i puno hrabrenja Gonzagueovo pismo. On moli Jocelyn,da nita ne sakrije pred njim i Goulvenom bude li joj u tuini teko. U tri sata ode na eljeznikupostaju u pratnji prijatelja, koje je ostavila u Kersanlicu.

POGLAVLJE4

Po vrlo hladnome i kinom vremenu stigla je Jocelyn na kolodvor Harcliffe. Odatle je valjalo poi uRudsay-Manor. Na izlazu ekao je stari sluga koji je opazivi Jocelyn, pourio prema njoj.

Miss Orguin? upitao je uljudno.Odgovorila je na vrlo lijepomu engleskom jeziku. Gospoa Orguin divno je govorila engleski, pa ga je


9/47

nauila i djecu i posinka. On ga je pak tako brzo shvatio i s lakoom nauio da su zapovjednik injegova ena drali da je to dijete Englez.Sluga je uzeo manje stvari od djevojke i poveo je u malenu lijepu koiju, koja je ekala na stanici.Zatim se vratio da uzme veliki koveg. Koija se zaputila irokom cestom. S obje strane prostiralo seneobraeno pusto polje, po kojemu su gdjegdje bile granitne stijene.Nekako je alosno bilo pogledati ovaj divlji kraj, osobito u ovo maglovito poslijepodne. Otri vjetarsavijao je hrastove, koji su nadesno iza prostrane pustare graniili s obzorjem. Nekoliko jadnih kuicapomaljalo se tu i tamo, a uz njih slabo obraena polja, koja svoje gospodare nisu mogla spasiti odgladi.Na zavoju puta ugledala je more. Bilo je nekako tamno i uzburkano i kao na juri svojim pjenovitimvalovima osvajalo stijene i grebene,. kojima je bilo posijano. Strma obala bila je sva izranjena iiznakaena od napadaja valova. Pokazao se i otok nedaleko od obale. Velike zgrade, koje su viesliile na ruevine, nazirale su se iz borovine.Opet zaokret puta. Sad su ili upravo prema strmini nad morem, na kojoj je bila velianstvena zgrada,utvrena i gorda, okruena sa svih strana tornjevima. Oko zgrade bio je perivoj. Jocelyn pomisli: To jezacijelo Rudsay-Manor.Njezino uzburkano srce postalo je jo nemirnije kad je ugledala ove tamne dvore. Zar e u toj zgradi i

okolini s mranim i obla

nim nebom provoditi svoje dane?Koija je zakrenula u hrastovo etalite. Stabla su bila savinuta od silne bure s puine. Zaustavili su se

u velikom dvoritu, pred trijemom obloenim crnim granitom. Pri dnu stuba stajala su dvojica slugu ubogatim livrejama. Jedan od njih otvorio je vrata i pozvao Jocelyn da ga slijedi, a on je iao naprijedirokim poploenim hodnicima.Jocelyn se nala u velikoj dvorani, iji su visoki kameni svod drali granitni stupovi. U pozadini sedizalo krasno stubite, sve od granita, koje je vodilo vrlo visoko u gornji iroki hodnik.Tu je bio pod od mozaika, a zidovi ukraeni flamanskim ipkama i krasnim umjetnikim slikama.Kroz prozore sa arenim staklom jedva je dopiralo tmurno danje svjetlo, a u pozadini je vebila tama.Iz te tame Jocelyn opazi da se prema njoj pomie malena bijela sjena, koja joj se ubrzo primaknulanesigurnim korakom. Dva su je velika oka pogledala, a djetinji sladak glas progovorio francuski: Gospoice Orguin, ja sam Amy... gospoica Amy Marcill.

Moja mala uenica? Milo mi je to vas vidim, drago dijete!Sagnuvi se, primila ju je Jocelyn za ruicu, koju joj je djevojica pruila i povela je.Bila je to djevojica od deset godina, vrlo draesno malo stvorenje, ije je lijepo lice, neobino bijelo,bilo sa strana ureeno zlatnim gustim uvojcima. Njezine tamnozagasite oi iznenadile su Jocelynozbiljnou i malo sjetnom dubinom. Dijete se doimalo vrlo njeno i slabano, to je odavala itavanjezina pojava u maloj irokoj, bijeloj haljina. I ja sam takoer vrlo zadovoljna! ree mala prilino nesigurno francuski. Bojala sam se dae doi kakva prosta i surova osoba. Ali vi ste tako lijepi, i odmah ste mi se svidjeli... Pegton, iditenaprijed, sama u voditi gospoicu Orguin u njezinu sobu ree ona ovaj put engleski, okrenuvi seslugi.Mala je ljupko drala za ruku Jocelyn i vodila je kroz iroke mrane hodnike, sve do jednih vrata, koja

je otvorila.

Ovo je vaa soba, gospoice! Ona je tik do moje. Mislim da e vam se svidjeti.Bila je to prostrana soba, svijetla, s dva iroka prozora. U njoj je bio lijep starinski namjetaj s tamnimzastorima. Ugodnost sobe naruavalo je ono malo tame zbog tmurnoga kinog -dana. Vrlo mi se svia, ovdje e biti vrlo lijepo ree Jocelyn. Amy, a gdje vi stanujete? Odmah ovdje, gospoice! Pogledajte, vrata uionice dijele vau sobu od moje i... Nero, idi! Te rijei upravila je velikom danskom psu koji je, uavi za Jocelyn i djevojicom,podigao ponosnu veliku glavu. Kad ga je Jocelyn opazila, malo se trgnula u strahu. Nee ugristi onoga koga volim uvjeravala je mala Jocelyn i pomilovala ga malo, a on sepokorno udaljio. A hoe li druge, Amy? Jest, druge hoe! Da ga nisam obranila, bio bi razderao Rarvarija. Tko je taj Rarvari? To je Indijac koji je kod tate. Ne znam, uvijek sam ga mrzila, a Nero je kao i ja. Kako to, mala Amy, zar vi nekoga mrzite? upita Jocelvn i stavi ruku na njezinu zlatnu kosu.


10/47

Jest, ne mogu voljeti Rarvarija... To nije dobro, zar ne? I svoj ozbiljni pogled upravila je naJocelyn. Da, to nije dobro, Amy! Ali mi emo nastojati ispraviti to...Amy je potvrdila i kimnula. Sto se tie njega, ne znam hou li moi... Franjka je kao i ja. Kad ga veizdaleka zapazi, odedrugim putem, da se ne sretne s njim. Ja u vas sad ostaviti, gospoice, da se malo odmorite. SobaricaSarah donijet e vam aj.Pruila je ruku Jocelyn. Ipak je malo zastala, i vidjelo se na njezinu lijepom licu da jo neto, elipitati. Za kim tugujete, gospoice? Za pokojnom majkom, Amy odgovorila je Jocelyin malo druim glasom. Ah, kako ste onda zacijelo alosni! Ja sam takoer izgubila majku jo prije tri godine. Ali imamtatu, koji me vrlo voli. Ja u vas veoma ljubiti, pa u vas tako nastojati utjeiti... Hoete li me zagrliti,gospoice?Mala je podignula glavu, a Jocelyna, ganuta to je tako djetetu ugodila, arko je poljubi u elo. Sad idem, gospoice! Do vienja na veeri...

Poto je mala Amy izala, dola je mlada sobarica s pladnjem i stvarima za toaletu i ponudila joj se dajoj je na usluzi, ali Jocelvn je na tome lijepo zahvalila. Ba bi se sad sama mogla malo srediti u svomenovom stanu.Nije voljela biti besposlena i dosaivati se, niti mnogo misliti na svoj novi poloaj, koji je bio teaknjenoj neutjenoj i bolnoj dui. Ipak je prvo poznanstvo s tim milim djetetom ulijevalo nade njezinojnemirnoj dui.Kad je sve uredila, sjedne uz prozor i pone moliti krunicu kako bi isprosila zatitu Nebeske Kraljiceda je uzme pod okrilje u ovome novom ivotu. Bio je potpuni mir u ovom velikom stanu, samo se ulomuklo udaranje valova koji su se razbijali o stijene na kojima je stajao ponosni grad Rudsay-Manor.Jocelynini prozori gledali su na otvoreno more. Kroza sumrak opaao se otoinedaleko od dvorca.Poto je napisala nekoliko rijei Goulvenu i Gonzagueu da im javi sretan dolazak, spremi se za veeru.U to doe Sarah i povede je u blagovaonicu. Veliki hodnici bili su veoma rasvijetljeni, a isto tako i

krasno ureeni salon, u koji ue Jocelyn. Visoka plava gospoa njenoga izraza lica pristupi joj ipredstavi joj se: lady Ellen Marcill.U naslonjau blizu pei, gdje je gorjela jaka vatra, sjedio je prosjed ovjek mravoga ah otmjenog lica.Podignuo se govorei pristojno i ozbiljno: Grof od Rudsay-Manora eli vam dobrodolicu i ugodan boravak pod njegovim krovom,gospoice! Nadam se da ste sretno doputovali.Jocelyn zahvali, mislei kako su izraz grofov, a osobito njegov mrani pogled, nekako nemili. Moja mi je ki rekla, im vas je vidjela, kako joj se neobino sviate ree grof. Zbog togasam vrlo zadovoljan, jer moja mala veoma razmaena Amy nije dosad naila na odgojiteljicu po svomukusu. Kad smo ve, gospoice, pritom, hou vam odmah rei da ete morati s njom vrlo malo raditi.Mogli ste opaziti da je mala prilino slabana i loe izgleda. Ali nikad nije bila tee bolesna: lijenicisu uvijek preporuili da se mora uvati tekoga fizikoga i duevnog napora. Vaa je zadaa biti s

njom, da joj budete prava prijateljica i drugarica, da je malo pouavate, i da je mnogo, mnogozabavljate. Ja u sve udesiti tako kako vi elite, milorde... amor na vratima koja su se otvorila prekinuo je Jo-celyn. Ue Amy, a za njom slabana djevojka, odjevena u bijelu jednostavnu haljinu. Njezina bujnakestenjastosiva kosa padala je niz lea tako obilno da se inilo kako je njena lijepa glava pod timteretom malo nagnuta. Njezino lijepo i ruiasto lice bilo je okrueno vrpcama koje su padale laganopo kosi. itava njezina pojava odavala je mirnu otmjenost i nimalo oholu ljepotu. Lady Ellen predstavi

joj: Gospoica Orguin... Moja neakinja, gospoica Franjka Marcill.Gospoica Franjka prui ruku Jocelyn i opazi da dva njezina lijepa oka odaju ozbiljnost i hladnou.Ovaj je dojam malo lecnu. Taj joj pogled nije bio posve nepoznat.Franjka na posve pravilnome francuskome upravi nekoliko rijei odgojiteljici svoje roakinje. Amy,pak, poto uljudno pozdravi Jacelyn, sjede uz oca, njeno naslonivi glavicu na njegovu ruku. LordRudsay milovao je bijelo lice, a ovaj izraz njenosti izbrie svu onu strogou s njegova lica, to


11/47

Jocelyn vrlo iznenadi.Razgovor za blagovanja bio je tih. Lord je malo govorio, njegova sestra jo manje, a Franjka nipoto.Ona je izgledala kao da plovi u dalekim mislima i sanjama. Njene ke-stenjaste trepavice bile susputene, kao da njima eli sakriti tajnu svojih misli. Katkad ju je njezin ujak neto upitao, a ona mukratko odgovorila i ne gledajui ga, pa se opet predala svojim sanjama. Hoete li nam malo zasvirati, gospoice upita Amy kad su svi sjedjeli okupljeni poslije veereu drugom salonu. Ja glazbu tako volim! Vrlo rado, moje drago dijete. Gospoica Orguin moda je umorna, Amy napomene Franjka. Ona je sjedila postrance i listala neki asopis. Jocelyn se sretne s njezinimozbiljnim i dubokim pogledom, koji joj se ponovno uini neobino mio i sladak. Ah, nisam umorna, gospoice odgovori ona smijeei se. Vrlo u rado svirati ako to dopustilady Marcill i grof Rudsay. Samo izvolite! Ja veoma volim glazbu ree grof, a njegova sestra napomene isto.Jocelyn sjede uz pijano. Prvi je to put poslije majine smrti, i suze joj zasjae u oima kad se sjetiladavno prolih veeri kod kue, provedenih u skromnoj sobi.Ah, kako je draga majka voljela laganuglazbu, koju je Jocelyn tako dobro izraavala. I kako su glazbu voljeli Goulven i Gon-zague, koji bi joj

uskliknuo: Jo sviraj, uvijek sviraj, moja mala Jocelyn, ja bih te uvijek sluao. .Uzdri se od suza i silom ugui ganue, jer sad u drutvu ovih tuinaca nije vie bila slobodna usvojim osjeajima.Ona zasvira Schumannovu Veer izvanredno osjeajno. Kad je zavrila, lord pohvali njezin talent, amala Amy, koja je sluala s pobonom pozornou, veselila se kako e gospoica i nju nauiti sviratikao to svira i ona. Htjela bih da budem velika glazbenica povjerljivo e mala Jocelyn. Ima ona mnogo dara za to doda lord ali, na alost, dosad je bila slabo pouavana u tome. Ali

ja se nadam da je konano dospjela u dobre ruke.Grof je doista bio uljudan, unatohladnom dranju. Zato se, dakle, Jocelyn tako neugodno osjeala unjegovoj nazonosti?

Grof se muno podignuo s naslonjaa i oprostio se od svih. Obiavao se svake veeri povui u svojeodaje. Dok je odlazio teko vukui napola uzete noge i opirui se o jednog slugu, Amy zaeli laku noteti i roakinji. Franjka, malo se razvedrivi, poljubi dijete u elo. Taj se as razveselila i nije bila takozamiljena. Laku no, drago dijete! Ti si veeras raznjeena tako ugodnim sviranjem gospoice Orguin...Dopustite mi, gospoice, da vam na tome estitam. To izgovarajui, prui joj ruku. Nadam se da ete biti strpljivi te koji put pratiti mnogo slabiju glazbenicu kao to sam ja. Oh, ne sluajte je, gospoice usprotivi se Amy. Ona takoer dobro svira. Ali rijetko je seuje jer voli svirati potpuno sama, u svojoj sobi, koja je tamo u Kraljiinu tornju, daleko od nas. Sad e me moda ee uti, Amy, kad budem svirala s gospoicom Orguin. Ja u vam vrlo rado biti uvijek na usluzi, gospoice odgovori Jocelyn s prirodnom uglaenou. Vidjet emo, dakle, jo ovih dana. Laku no, gospoice! elim da dobro prospavate prvu nopod

naim krovom i da se dobro odmorite.Penjui se u gornji kat s odgojiteljicom, upita Amy: Kako vam se, gospoice, svia moja roakinja? ini mi se vrlo draesnom, Amy. Da, vrlo je dobra i takoer lijepa. Ali uvijek je zamiljena i nikad se ne smije. Moda je zbog neega vrlo alosna? Jest, izgubila je majku prije 10-12 godina, vie se ne sjeam pravo. Bila je posve mala, a maloposlije toga umro joj je i brat.Jocelyn je u sebi mislila da mora biti neki drugi uzrok tolikoj tuzi. Ovaj uzrok, koji navodi Amy, inise premalo vjerojatan: zar da gubitak majke i brata ostavi toliki dojam na djetetu od est godina?U svojoj molitvi ove veeri bila je Jocelyn jo pobonija i revnija. Zacijelo nije znala to je sve eka uovome novom boravitu, ali na prvi pogled imala je dvije dobre prijateljice: Amy i Franjku. inilo seda je dijete vrlo ljubi, a djevojka je bila ozbiljna ali dobra. Mnogo je znaila za nju ova tuina, odnaravi pak bila je neustraiva, pa je gledala u novu budunost bez straha, a i na prvu veer svog


12/47

boravka u grofovskoj obitelji.

POGLAVLJE5

Lijepo je bilo to staro plemiko gnijezdo Rudsay-Manor, koliko ga je ona s malom Amy moglapregledati prvi dan. Mala joj je prvog dana htjela sve pokazati. Bila je to gorda i ponosna kula koja jenekozacijelo suzbila mnogo juria i koja je unutar svojih debelih zidova izrodila mnoge naratajeobitelji Marcill.U ovim velikim hodnicima, a isto tako u velikim odajama, njena Amy posve se gubila i bila kao sjenabez tijela.Mala je poznavala povijest svojih predaka i pripovijedala je Jocelyn dok su prolazili lijepo ureenim,velikim salonima.Skupocjenog nakita bilo je u izobilju, a mnogo toga nije bilo u vie bogatih kua skupa. U ovojstarinskoj kui bilo je prilino tajnih skrovita, to Amy oda Jocelyn, i doda kako se zbog toga vieputa u noi uplai. Zbog ega se bojite, milo dijete upita Jocelyn. to mislite da ima tamo? Ne znam, gospoice, ali, eto, bojim se. Trebate promisliti, Amy, da vam se ne moe nita dogoditi bez volje Boje. Nita nas takouspjeno nee ohrabriti kao ta pomisao, dapae, i kad vam prijeti prava opasnost.Dijete pogleda Jocelyn pronicavim pogledom. To je istina. Gospoice, tako u i initi. Tako kad budem vidjela i Razvarija, u sebi u rei: "On mine moe nita zla uiniti, ako to Bog ne da. Ako to Bog dopusti, to je sigurno za moje dobro."Jocelyn pomiluje plavu djeju kosu i nasmijei se mladome bistrom stvorenju. Tako valja, Amy! Dragi e Bog onda biti zadovoljan s vama... A kamo me sad vodite, mala moja? U galeriju, gospoice, da vam pokaem slike nae obitelji. Vidjet ete lorda Georgea, prvoga grofaod Rudsaya. Nipoto ga ne volim, on me zamalo plai.

Jocelyn je pustila da je mala vodi. Sile su niza iroke granitne stube: Ali Amy se zaustavi u hodniku iree: Pokazat u vam kapelu.Na kraju poploenog hodnika bila su dvokrilna hrastova vrata, koja su se otvarala unutra. Svjetlo jemaglovito i poneto tajanstveno dopiralo kroza arene oslikane prozore. Na prvi se pogled uope nijerazlikovala od katolike kapele.Obitelj Marcill pripadala je ogranku Anglikanske crkve nazvanom obrednici, ritualisti; u obredima, i uvanjskoj poboznosti i u praktinom ispovijedanju vjere, eljeli su se to vie pribliiti katolikoj vjeri.Ali, gdje je sakriven Bog, Kralj Ljubavi, koji stanuje u katolikim svetohranitima, koji dolazi u srcavjernih, koji ulijeva u pravu Crkvu duboki ivot, koji se progonstvima samo jaa, uvruje i iri? Ka-kva praznina kakav manjak u Crkvi, koja se samo na prvi pogled ini prava.Ovu je prazninu rodio i skrivio prkos onoga kralja krvnika Henrika VIII. On je u Engleskoj stvorio

raskol prije nego to je ona i postala protestantska za njegovih nasljednika.Te su misli muile srce Jocelyn dok je razgledala kapelu. Prozori bijahu vrlo lijepi i zasluili su da ihse bolje promotri, isto tako i drvene rezbarije i sjedala. Razliiti znakovi potakli su Jocelyn da pomislikako je ovo nekad zacijelo bila katolika kapela.Pogledala je gdje je Amy, da je upita. Djevojica je kleala pred jednom izdubinom posve okinomcvijeem. Jocelyn se pribliila i, u udu, usred krizantema i vrijesa, vidjela mali, vrlo lijep kip PresveteDjevice.Ona nije znala da ritualisti tuju Majku Spasiteljevu. Milina je bila pogledati u protestantskoj kapelikip drage Ut-jeiteljice alosnih. Pogledavi Amy, bila je iznenaena aneoskim izgledom milogdjeteta. Mala je sklopljenih ruku molila, jer micala je usnama i zacijelo molila iz sveg srca.Opazivi da Jacelyn stoji pokraj nje, podignula se i obje su izale iz kapele. Vi veoma ljubite Presvetu Djevicu, zar ne, Amy? upitala je ljupko Jocelyn.

Oi su djeteta zasjale. Oh, tako je ljubim ree ona svim arom due. Prole sam godine zadnji put vidjela njezin kip


13/47

u crkvi sv. Pavla, kamo me vodila moja teta. Tako me milo gledala i pruala ruke, kao da me hoeprivui sebi. Franjka, koja je takoer mnogo tuje i uvijek joj se mnogo moli, kupila mi je onaj malikip, a tata mi je dopustio da ga ondje postavim. Franjka i ja postavljamo cvijee oko Nje... I vi takoer,zar ne, gospoice, ljubite Presvetu Djevicu upita ona podiui bistre oi prema Jocelyn. Ah, da, mala Amy! Uvijek je to za nas katolike srea to joj se moemo utei, to joj moemoiskazati tovanje i sinovsku ljubav. Ja sam, dijete, toliko sretna to kod vas nalazim tu pobonost naojzajednikoj Majci. Ja sam takoer sretna! prozbori tiho Amy stiska-jui ruku svoje odgojiteljice.Tako su, razgovarajui, dole do galerije koju je Jocelyn opazila vejuer. Danas je bistriji dandoputao da se dive umjetnostima i ukrasima.Krasnim vezenim okvirima bili su ukraeni portreti po zidovima.Amy se zaustavila pred svakim od njih i govorila bi imena onih koje su slike predstavljale.Pred nekima dijete bi pokazalo udan izraz lica. A ipak su vetri stoljea kako nema ovih potomakaivoga grofa Rudsaya. Gotovo svi su bili vrlo visoki, vitki i plavi, energinoga lica i prilino oholadranja. Izgled se malo kod pojedinaca razlikovao, ali jasno se vidi da kod svih izbija isti pralik. Evo vam Georgea Marcilla ree Amy.ovjek irokih plea, odjeven po dvorskom obiaju Hen-rika VIII, bio je naslonjen na opatski stolac.

Bio je sme

i bijel u licu, ratobornoga dranja; titrao mu je zloban smijeak na usnama, a njegove suoi svjetlucale okrutnikim arom. To je onaj koji je razruio samostan Svetih Muenika, doda Amy, iji je glas malo podrhtavao. Kakav je to samostan, moje dijete? To je onaj nasuprot nama, na protivnoj strani, na onom otoku. Na njemu su nekad stanovali. Kralj

je darovao njihova dobra lordu Georgeu. A kako su se redovnici branili, razruio je samostan i...poubijao redovnike. Ovaj tren glas joj mnogo jae zadre.Jocelyn se tresla od uasa. Tako, dakle, ovo aneosko dijete potomak je toga okrutnoga gusara irazbojnika! I sva imanja grofova Rudsay potjeu, dakle, od zloinake otimaine!Ona prigui svoj osjeaj radi djevojice, koje su se oito strano doimale ove uspomene. I da skrenenjezinu pozornost, ree joj: Nastavite mi pokazivati vae pretke, Amy! Ponovno joj je dijete imenovalo druge osobe u odjei

prolog stoljea. Jedan od njih svrati osobitu pozornost Jocelyn. Amy ree: To je moj djed. I djevojica ree neto i u sebi: "Ova me slika neega sjea!" Evo, stariji brat moga tate, lord Eduard nastavi opet Amy. Nisam ga poznavala, umro jemnogo godina prije mog roenja.Jocelyn upravi pogled prema slici koju je mala pokazivala. Proe ju jeza od glave do pete i izmae jojusklik: Gonzague!Da, to to je gledala bio je uistinu Gonzague. Taj mladi gospodin bio je isti Gonzague, vitak, plemikepojave, lijep, malo hladnog lica, vrlo ugodan i mio, s nekom ponosnom slatkoom u pogledu. Njegovesu oi bile smee kao u Gonzaguea, malo upale upravo kao i njegove. Jocelyn ak zapazi onaj maliurezak na usnama, koji je odavao neki prezir, zbog ega bi ona koji put u smijehu prigovorila svomepobratimu. I da slinost bude savrena, lord Eduard imao je plavu kosu, koja je bila oiana na etku,

uprav kao i u Gonzaguea. Njegova je ruka bila naslonjena na stol i odavala istu kretnju, koju je onatoliko puta vidjela u Gonzgauea.Na povik svoje odgojiteljice, Amy joj se zaueno zagleda u lice. Jocelyn pak, ne izgubivi prisutnostduha, odmah se sabere i ree smijeei se: Pomislite, Amy, u prvi mi se mah va stric uinio potpuno slian mome bratu. Ali sad, kadpogledam izbliza, vidim da nisu ba potpuno isti... Ima li lord Eduard djece? Da, da, Franjka mu je ki. Imao je i sina, koji je umro davno prije nego to sam se rodila. Pazite,evo slike moje tete Ane, njihove majke.Kako je bilo lijepo to ensko lice, kako je bilo njeno i draesno, a lijepe zagasite oi kao da su gledaledjevojku. Kako je zacijelo bila dobra i ljubazna! ree Jocelyn. Jeste li je poznavali, Amy? Ne, gospoice, umrla je neto prije svoga sina. Radi toga je siromana Franjka vrlo nesretna, zarne? Mislim da je zbog toga tako ozbiljna. Jocelyn pogleda sljedee slike. Predstavljale su


14/47

sadanjega grofa Rud-saya i mladu enu ponosnoga i malo grubog lica. To je moja mama ree Amy posve hladno i bez osobita osjeaja. A... imate li sliku vaeg roaka, brata gospoice Franjke upita Jocelyn, pokuavi pritom ostatiposve mirna. Nemamo, nju su bacili, bila je, i tata ju je odnio na tavan. Nisam ga nikad ni vidjela. Franjka ima

jednu njegovu fotografiju.Tako one bar uglavnom dovre razgledanje dvorca.Jocelyn i njezina uenica otile su u uionicu, ne uiti, nego ekati objed, jer doruak je vedavnoproao.Jocelyn se pribliila prozoru i upadljivo je promatrala samostan Svetih Muenika, ije su se ruevine

jo dobro raspoznavale. Nekakvi su je udni osjeaji obuzimali kad bi pogledala sliku lorda Eduarda,kojemu je Gonzague tako mnogo sliio.Je li Providnost uzalud odredila da se tako brzo ue u trag onome koga su dugo traili? U njenoj duiuskrsnu najednom jaka nada. Ovaj mrani stan moda je krio tajnu o Gonzagueu. Trebala se o tomeuvjeriti malo-pomalo, ali tako da nitko o tome nita ne posumnja.- Ah! Evo Franjke ree Amy. Jocelyn se okrenula i pruila ruku mladoj djevojci, koja je tiho ulakroz otvorena vrata.

Ah, gledate ruevine, gospoice? To je neugledan prizor, osobito za katolikinju.Njezine su oi gledale prema otoku i Jocelyn je vidjela da joj dru usne.

Kako neobuzdana i udna strast unitenja obuzima neke ljude! nastavi Franjka zamislivi se. Unite materijalno, pa i moralno... Amy vam je, gospoice, bez sumnje pripovijedala o povijestiovih ruevina. Jest, gaspoice, bar u glavnim crtama. Ah, to je bilo vrlo jednostavno. Lord George Marcill inio je ono to su inili i mnogi drugiengleski grofovi, a u emu je prednjaio kralj. A zato to je znao slijediti primjer svoga kralja, dobio jeza nagradu naslov grofa od Rudsaya.Njezin glas bio je priguen i pomijean s boli. Pokae rukom prema otoku. Ima jedna legenda... Amy vam je zacijelo nije priala? Pripovijeda se da je mladi redovnik,izdiui pod udarcima vojnika grofa Georgea, poviknuo: "Vidim kako e veliko zlo zadesiti ovu

obitelj. Ali iz te obitelji rodit e se golubica, koja e osloboditi ostalo potomstvo i rijeiti ga tekogtereta krivnje." ... Zlo i nesree! Ah, da, iskusili su ih potomci lorda Georgea! I jo tomu nije kraj.Njezin glas malo zadre.Na usnama Jocelyn vidjelo se da je htjela neto rei i pitati, ali sustegnula se. Jo nije doao pravitrenutak. Trebalo se strpjeti. Trebalo je nastojati da prije prodre u karakter ukuana obitelji Rudsay-Manor.Jocelyn je vevidjela da je Franjka plemenite due i da je veoma titi svetogrdni zloin njezinihpredaka. Razumjela je i to to je ta mlada djevojka mnogo trpjela. Molila je Boga iz dna due dauzmogne pomoi toj nepoznatoj djevojci koju je tako jako zavoljela od prvog asa.

POGLAVLJE6

Raspored Amyna uenja bio je brzo odreen. Trajalo je jedan sat prijepodne, a isto tolikoposlijepodne. Glazbu je takoer uila jedan sat, a i crtanje i francuski. Osim toga grof je Rudsay, kadmu je Jocelyn predloila svoj raspored, zaelio da mala bude slobodna kad god bude htjela.Mlada uiteljica, kojoj je doputena tolika sloboda u odgoju djevojice, brzo se uvjerila da djetetutreba vie odmora nego rada. Vidjela je da je malena veoma bistra i pronicava. Imala je bistar iozbiljan duh, a osim toga sauvala je potpunu nevinost ivei povueno u ovoj kuli. Mala je veomavoljela Jocelyn i za nju mnogo osjeala, ali to nije ba pokazivala. Dapae, nije to pokazivala ni spramdrugih ukuana, pa ni spram svoga oca, premda je bilo oito da ga najvie voli.Kad je doputalo vrijeme, Jocelyn i njezina uenica e-tale su po perivoju, koji je istina bio pust i

mraan, k tomu vlaan. ee bi pak ile po samotnim, neobraenim i gotovo divljim poljima. Katkadbi silazile do uskoga morskog tjesnaca, izmeu strmih stijena, gdje su se valovi odbijali o litice;


15/47

primicali su se, pa opet odmicali. Na toj je strani zamatao uvijek puhao hladan i otar vjetar.Jocelyn se udila kako je lijepo i bez bolesti prola zima maloj njenoj Amy. Dijete joj je jednog danaprialo kako je dvije zime provelo u Egiptu i junoj Francuskoj, no poslije toga Amy se osjealaslabija. Ja se ovdje najbolje osjeam zavrila je mala. To je moda alosno, ali ja ovdje volim... Javolim Rud-say-Manor u svako doba godine.Jocelyn je ipak mislila da ovo podneblje i samotna zgrada, i ova divlja i mrana okolina, ne djelujudobro na dijete. Mala je i tako tugaljiva i previe ozbiljna. Tim vie to su svi, poevi od grofa, pa dozadnje sobarice, bili ovijeni nekom sjetom i tugom.Tu sumornost i mir i Jocelyn je osjeala venakon nekoliko dana svog boravka ovdje. No kako je onabila po naravi energina, nastojala se odmah to vie oduprijeti toj potitenosti.Htjela je da isto tako djeluje i na uenicu. Premda je jo osjeala tugu u srcu, silila se da zaboravinekadanji ivot. Igrala bi se s djetetom loptom i kriket, uzimala bi sa sobom i psa Neru, pa bi ili uetnju. Amy se malo razvedrila, postala je neto ivahnijom. Ipak je Jocelyn esto u njenim lijepimoima vidjela neku daleku sjetu i sanjarski pogled. Nije joj to bilo drago vidjeti kod tako male dje-vojice. Moja mala Amy uistinu sad bolje izgleda, gospoice, otkako ste vi doli napomene lord

Rudsay.Deset dana nakon dolaska mlade odgojiteljice dobila je Amy rumeniju boju lica i njezin pogled bio jevedriji. Ah, tata! Gospoica Orguin tako je dobra! povie Amy podignuvi glavicu da je otac poljubi. Kolika razlika od Miss Jameson! Ja je, tata, tako jako volim! Tako valja, moje drago dijete! Gdje ste danas bili na etnji? Na morskoj obali, oe! Tamo nema nimalo vjetra. Hilson i njegov sin otili su u ribolov. Rekli suda e nam sutra donijeti ribe. Meni se ne svia glava Hilsonova, ali zato je Johnny ljepi, zar ne,gospoice? Jest, vrlo je lijep, Amy. Samo mi se ini da je malo divlji. Imate pravo, on i jest takav. Kad god opazi koga iz dvorca, uvijek hoe pobjei. On nikad needonijeti ribu u dvorac.

Jocelyn pogleda blijedu i mravu ruku koja je milovala Amynu kosu i opazi da je naglo uzdrhtala. Taj je' djeak siromaan duhom ree kratko lord Rudsay. Dobar je, pomae svome ocu prispremanju amca za ribolov. A Hilson je hrabar i vrlo vjet ribar. Ja ne kaem nita, tata, ali ne volim njegov pogled jer mi se ini da je podmukao. Ni Nero ga nevoli... a ja veoma vjerujem Neri.Tako odoe u salon, a malena je ljubila ui velikog psa koji ih je slijedio.Lord Rudsay bio je nekako nestrpljiv. Nero je muiav ree on strogo.Franjka ue u taj as. Jocelyn ju je rijetko viala osim kod stola; Amy se vebila priviknuta na to, jerznala je da njezina roakinja provodi dane u svojoj sobi itajui ili vezui u drutvu sobarice, koja jeprije bila dadilja njezina malog brata.Bio je to tui osamljen ivot za mladu djevojku od 18 godina, osobito lijepu i inteligentnu, to se

zapaalo kad bi, zanemarivi svoje sanje, koji put razgovarala za stolom. Jocelyn je u njoj nasluivalaneku tajnu i zato se sve vie zanimala za nju. Jer, njezine su crte lica, neke kretnje i zvonki glas budileu njoj osobite uspomene.Franjka je prema njoj bila vrlo ljubazna, kao to je bila prvih dana njezina dolaska. Ali nije ju ponovnopozivala da zajedno sviraju. Bez sumnje, voljela je svoju samou. Jocelyn je kod te djevojke privlailoto je njezin izraz lica odavao duboku tugu, taj tugaljivi ar odsijavao je i iz njenih smeih oiju.Ah! Te oi! Kako su sve vie i vie podsjeale na Gon-zagueove oi! Nita drugo nije ju upozoravalona tu tajnu. Katkad bi se korila radi tako nastranog predosjeaja. Ova slinost njezina pobratima slordom Eduardom i s veinom iz obitelji Marcill mogla je biti samo sluajna. Prije nego to poneozbiljno sumnjati, trebalo je ispitati je li nestali djeak uope pripadao u tu obitelj. Ali pomou kogada to ispita ona koja je bila nepoznata i tua u toj kui? Eto, to je uznemirivalo Jocelyn.Kad je pisala Gonzagueu, nije mu nijednom rijeju ita spomenula o slinosti s ovom obitelji. Ona jeznala kako je ta tajna veoma alostila ponosnog mladia. Kako je bio neveseo radi tamnog vela kojim

je bilo pokriveno njegovo porijeklo i njegov poloaj kao malena djeteta. Sto je vie morala utjeti o


16/47

tome, gajila je sve veu nadu. Ali Goul-venu je sve ispriala, pitajui ga za savjet i za daljnje planove.Na nesreu, mladije bio na krstarenju po obalama Indije, i prolo je dugo vremena dok je odgovoriosvojoj sestri.Dotle je ona morala ispitivati okolnosti i slutila je veda je otkrila vjerojatne tragove.Svaki bi se dan iz njezina srca dizale vrue molitve prema nebu. Ona je tako arko eljela daGonzague nae svoju obitelj. Katkad bi opet osjeala takav strah pri pomisli da se ova drama odvijaupravo oko ovog djeaka koji je bio potajno odnesen na podnoje Makove hridi. A tko zna hoe li tajdjeak i kad postane ovjek ostati s tajnom onih kojima je stalo do toga da ga se rijee. Boe moj, ja se u Te uzdam, ja Ti preporuujem naega dragoga Gonzaguea govorila bi onaarom due kad bi je uznemirile takve misli. I tako bi opet njezinim srcem zavladao mir. Jednoprijepodne lijepoga sunanog dana, kad je bilo vrlo toplo, Amy pozove svoju prijateljicu da e jeodvesti do obiteljske grobnice. To mjesto jo niste vidjeli, gospoice. Vrlo je alosno, ali u isto vrijeme vrlo milo i ugodno. Mi emo danas radije izabrati drugu etnju, Amy! Po ovom lijepom suncu bit e bolje da idemo namorsku o-balu. Ma nemojte, gospoice, upravo po suncu treba pohoditi groblje. Osim toga, vedugo nisam bilatamo. A tako volim od vremena do vremena misliti na one koji su ondje.

Pola sata poslije Jocelyn i njezina uenica zaputie se prema perivoju.Sunce se teko probijalo kroz gusto lie stoljetnih stabala, a zrak je pod ovim zelenim svodom ostao

prilino svje i hladan. Nero je iao ispred njih i nipoto se ne bi udaljio. inilo se da je savjesnapredstraa, to i Jocelyn, smijui se, napomene. Najednom se pas zaustavio i ekao u zasjedi s muklimrezanjem. Amy brzo pograbi za ruku Jocelyn i proape: Osjetio je Rarvarija.U taj tren ugledaju ovjeka odjevena u bijelo. Bio je nizak, vrlo mrav, bakrene puti. iroki bijeliturban pokrivao mu je glavu. On proe i ode dalje spretnim majim korakom i ne osvrui se na psakoji je lajao.Jacelyn osjeti kako je malena ruka sve vie i vie stie. Kad ovjek proe pokraj njih, pozdravi ihistonjaki. Jocelyn ga je gledala u lice, a ipak, unatosvoj svojoj hrabrosti, drhtala je pri pogledu onihoiju, okrutnih i divljih.

Nisam ga srela vemjesec dana mrmljala je priguenim glasom Amy kad je Indijac proao. Njega se ne moe lako ni vidjeti, zadrava se na otoku, gdje boravi. Da li ga se vi, gospoice, bojite? Ne bih rekla da ga se ba bojim. Ali zacijelo ima vrlo neugodan pogled. To je Indijac, kaete? Da, gospoice. Tata, koji je bio asnik u Indiji, doveo ga je sa sobom. On ga vrlo voli jer mu jenekospasio ivot... I radi toga moram ga i ja voljeti doda zamiljeno Amy. Ali ja ga svejednone trpim. Zato stanuje na otoku, Amy? Ne znam, gospoice! Tata kae da je to neobian ovjek i lijenina koja ne voli nita raditi. Ali tatamu ini na volju, to god hoe. Tata nee zaboraviti da njemu duguje to ivi i da mu je taj ovjekprivren. Dakle, on nije sluga! Oh, nipoto, on nita ne radi kod tate, nego samo doe katkad u posjet.

On je tamo sam, zar ne? Posve sam. Tata je rekao da je surov i divlji. Ima malenu laicu kojom se vjeto prevozi tamo iovamo. Dvaput na tjedan sluga mu nosi posve malo hrane, jer malo jede i vrlo je skroman... Oh, kadkaem da je sam, onda nisam rekla istinu, s njim je pripitomljeni orao... Strana ivotinja ree maladrui. Moda je to onaj kojega sam dva-tri puta vidjela kako krui iznad dvorca? Da, to je onaj, gospoice, drugoga nema ovdje. Zar ne, strana je ta ivotinja. Zacijelo, i meni se takoer ne svia.Tako priajui, nastavie put. Izile su iz perivoja kroz mala vrata i nale se na pustoj ledini.Neureenom stazom dole su u prilino veliku borovu umu, koju Jocelyn dotad nije vidjela. Na ledini

je bilo prohladno unatosvoj toplini sunanih zraka. Ali to su dublje zalazile u umu, milovao ih jetopli povjetarac, emu se vrlo zaude. Jaki miris smole osjetio se svuda naokolo. Tlo je bilo prikrivenogustom travom, velikom paprati i lijepim vrijesom. Veliki hlad bio je odmah na poetku ume, a on jezahvaao i krajeve ledine.


17/47

Kakva razlika u toplini poe Jocelyn. Znate li, Amy, radi ega je ovo? Ne znam, gospoice!Prilino irok put, uz koji je bilo zasaeno cvijee, vodio je kroz omorike i ugodno se sputao nizumu. Najednom Jocelyn pred sobom zapazi dugu, ne visoku granitnu zgradu, vrlo tugaljiva izgleda,osobito u sjeni ovoga tamnog zelenila. Sve je to odraavalo tugu i sjetu. Evo, ovdje su pokopani svi Marcilli ree Amy tihim glasom. Ah, vrata su otvorena, sigurno

je Franjka ovdje.Pou prema hrastovim vratima napola otvorenima. Amy ih potpuno otvori i uu u dugi iroki hodnikpoploen granitom. Svjetlo je dolazilo s nekoliko visokih prozora. Na njima su bila bijela stakla,potamnjela od praine i puna pauine. Sa svake strane bili su postavljeni granitni lijesovi, a ispred njih,na nadgrobnom spomeniku, bila je ploica s imenom pokojnika. Osjeao se teak zadah u vlanomzraku. Gospoica Franjka upravo je stajala pred jednim lijesom, na koji se naslonila sklopljenimrukama. Okrenula se i rekla u pola glasa: Amy vas je, gospoice, zacijelo prisilila da posjetite mrtve. Opaate li kako su moji djedovialosno mjesto izabrali za groblje? Upravo o tome mislim, koji je tome bio razlog? Sjetan pogled na samo mjesto, ini mi se, slae se bez sumnje s onim za to je odreeno.

to se tie mene, ja ne bih nikad izabrala za groblje mjesta koja rastuuju. Jednom sam u Italiji vidjela tako sunano i cvjetno groblje! Ja bih tako voljela ondje poivati.

Takva nas mjesta vie sjeaju milosra Bojeg i ljepote raja. Ovdje pak vie mislimo na pravednostBoju i na vjene muke. Istina je ree Jocelyn sjetivi se u taj as maloga groblja u Kersanlicu. Ono se nalazilo u sjenistare crkve i za ljetnih dana tako je mirisalo ebojem i ruama uz ugodan dah morskog povjetarca.Kakva razlika izmeu grobova njenih dragih roditelja, koji su bili ukraeni cvijeem, i Otkupiteljevimkriem ispred i ovih ledenih grobnica.Ona se malo nagne i proita jednu ploicu kraj koje je stajala Franjka: Lord Eduard Marcill, grof od Rudsaya. To je moj otac, ree Franjka, iji je glas podrhtavao. Evo grob moje majke... A sa strane je lijesmoga brata.

Lord Brawley Marcill, grof od Rudsaya. - Jocelyn se okrenula prema Franjki, iji se pogledtakoer zaustavio na nadgrobnom natpisu. To je bio va jedini brat, gospoice? upitala je. Da, jedini. Dragi moj siromani Brawley! Nije mu onda bilo vie od est godina i tako ga se dobrosjeam. Bio je vrlo ozbiljan, ali i vrlo dobar i vrlo paljiv prema svojoj maloj sestri! Umro je takonaglom smru. Od ega, gospoice? Od srane bolesti. Prijanjih godina moja je majka mnogo trpjela poslije smrti moga oca. Ja samtada jo bila posve mala i nisam shvatila domaaj u nesrei koja nas je zadesila. Ali odonda!... Njezine usne malo su podrhtavale. Da je Brawley iv, bio bi danas grof od Rudsaya prozbori ona napola u sebi. Ali tada bi bilosve drugaije. Proe rukom preko ela. Zatim, gledajui Jocelyn, ree tiho:

Znate li zbog ega dolazim ovamo? Molim za svoje drage pokojnike... jer vjerujem u istilite i uuspjeh molitava za pokojne. To je vjerovanje tako slatko i utjeno. Samo je to ono to bi me mogloprivui katolicizmu.Srce Jocelyn veselo zakuca. I ta pobona radost zrcalila joj se na licu, pa se Franjka milo nasmijeila. Zar ne, drago vam je kad ovako govorim ree ona tihim glasom. Jednog dana u vampripovijedati kako sam to spoznala. Sada hajdemo odavde, jer ovdje je za Amy prevlano.Njih dvije povedoe djevojicu koja se bila zaustavila pred grobom svoje majke; vani ih je predpragom ekao Nero. I pooe sve tri razgovarajui. Franjka upita Jocelyn hoe li sutra doi k njoj damalo sviraju. Vi ste mi tako mili, gospoice doda ona sa smijekom koji je u nje prilino rijedak i potpuno jepreobrazi u licu. Mogu vas uvjeriti, gospoice, da i ja jednako osjeam prema vama. Tim bolje! Jer ja sam malo divlji karakter, ali mogu biti dobra prijateljica to ete jo uvidjeti.Te veeri kad se Jocelyn nala u sobi sama, obnavljala je razliite uspomene toga dana. Ali nita nije


18/47

pridonijelo tome da osvijetli njezinu tajnu. Naprotiv, doznala je da je Franjka imala samo ovoga brata,koji joj je eto umro. Dok su razgovarale, saznala je da djevojka nije nikad imala drugog roaka osimlorda Cuthberta Marcilla, brata male Amy, koji je bio mnogo stariji od nje i koji je rijetko obitavao udvorcu. Tko bi dakle mogao biti Gonzague?

POGLAVLJE7

Lady Franjka boravila je u zapadnom krilu dvorca, to je bio stan jo njezine pokojne majke. Bio je vrlobogato ureen, s mnogo ukusa, to je Jocelyn odmah zapazila kad je s malom Amy dola na poziv uposjet. Stan je zapremao itav prvi kat u jednome od velikih tornjeva, zvanom Kraljiin toranj. Neko

je ondje kraljica Elizabeta prva proboravila 24 sata. U tome, dakle, irokome i dobro osvijetljenomstanu provodila je Franjka svoj ivot.Dok su dvije mlade djevojke razgovarale o glazbi, prije nego to su sjele za pijano, koji je bio smjetenu kutu sobe, Amy je sjela na divan, a uz noge bio joj je njezin nerazdruivi Nero, koji je s njima iaosvakamo. Amy je poela neto plesti, to joj je pokazala Jocelyn. Znala ju je odueviti za dobra djela,kako bi mala iskoristila svaki slobodan trenutak i tako neto uinila za siromahe.Mala je izvanredno voljela glazbu i tako je mogla danas dugo uivati u tom. itavo poslijepodneproveli su u sviranju njezina roakinja i Jocelyn. Franjka je bila prava umjetnica, zato je Jocelyn imalaneobian uitak izvaati s njom mile joj glazbenike. Isti glazbenici bili su miljenici i lady Franjke.U pet sati donijeli su aj. Jocelyn je vidjela prvi put Molly, Franjkinu sobaricu. Bila je to visoka imrava ena, strogoga izgleda. Dok je ova kuhala aj, Jocelyn osjeti kako je motri upitnim pogledom. elite li vidjeti sliku moga brata, gospoice upita Franjka koja je upravo sjela na divan pokrajAmy, dok je mala umiljato naslonila glavu na njeno rame.Jocelyn da znak glavom da bi voljela vidjeti sliku, a lady uzme sliku sa stola koji je bio iza nje i prui

je djevojci. To je posljednja, jer slikao se nekoliko mjeseci prije smrti, siromani Brawley!

Jocelyn se suzdravala to je vie mogla da ne oda nikakav znaku

enja. Imala je pred oimaGonzaguea. Takvu fotografiju njezin je otac dao u novine kad su ga ono nali. Samo ovdje je njegova

kosa bila gusta i kovrava, dok je tamo djeak bio oian. Ipak se na njoj opaao izraz iznenaenja,premda je nastojala da to ne pokae.Opazila je, naime, da je Franjka motri i udi se njenim promjenama. Ona se ipak prisilno smjekalanapomenuvi veselo: Prije sam uoila slinost izmeu grofa Rudsaya, vaeg oca, gospoice, i izmeu jednoga od mojebrae. Sada pak nalazim potpunu slinost izmeu lorda Brawleya i moga dragoga Gonzaguea. Brawley je slian u tanine svome ocu. I vi nalazite da je va brat?... Ima zacijelo udnih slinosti. Dogaa se takva vjerna slinost ak i meu tuinci-ma, Za dokaz vam moe biti moja teta Ellen.Kad je jednom bila u Italiji, zamijenili su je s nekom slavnom knjievnicom nju, koja iz dna due

mrzi knjievnost.Razgovor o tome nastavi se na veliko zadovoljstvo Jocelyn koja se bojala da ne opaze njenouzbuenje. Ona postavi fotografiju na stol pokraj sebe i kad bi je god promatrala i gledala lijepo lice svelikim ponosnim oima, pomiljala je u udu: To je Gonzague!... ma to je on!Ipak joj je ova pretpostavka bila nejasna, jer lord Brawley veje umro. Sto onda, pitala se u tjeskobikad se nekoliko sati nakon toga spremala na veeru. Ali slinost je bila tako velika i neobina. Kogada pita da joj rasvijetli tu tajnu?Priblii se prozoru, kroz koji je probijalo jo puno danje svjetlo. More je bilo neobino uzburkano. Udaljini se pjenilo i razbijalo svoje velike pjenuaste valove o grebene. Sunce je zapadalo na ruiastomzapadu, a samostan na otoku bio je kao obojen grimizom.Jedna se barka primicala otoku. U njoj je bio sam Indijac. Iznad njega kruio je u golemom razmaku

veliki orao. Pri tom pogledu Jocelvn spopade jeza. Taj ovjek i taj njegov strani drug jednako su jojbili nemili.


19/47

Zatvori prozor i uzme sa stola Gonzagueovu fotografiju. Nije ju htjela vie drati skupa sfotografijama svojih roditelja i Goulvena kad se uvjerila o slinosti svoga pobratima s lordomEduardom.Najednom netko zakuca naglo na vrata. Ona brzo metne fotografiju u posuilo i ree "Slobodno!"Bijae to Molly, sobarica lady Franjke, koja je dola im je njezina mlada gospodarica nekamo izila.Zamoli je za jedan primjerak veziva o kojemu joj je Jocelyn govorila, a koji je ona eljela precrtati. Imam ga u pisaem stolu. Hoete li, molim vas, samo trenutak priekati? Samo izvolite, Miss Orguin!Jocelyn se nagnula da otvori jedan pretinac i nezgodno gurnula posuilo, koje je palo na zemlju... U tose Molly naglo sagnula da ga digne skupa s fotografijom, koja je bila ispala iz listova.Metnula je jedno i drugo na pisai sto. Ali pogled joj se zaustavio na fotografiji. Najednom sezapanjila i pogledala Jocelyn usplahirenim pogledom.Djevojka se od uzrujanosti zacrvenila. Sve je moglo biti izgubljeno. Slinost je bila tolika da jezaprepastila ovu enu, koja je bila dadilja malog lorda.Tko ipak zna, moda je ba nju i poslala Providnost da rasvijetli tu tajnu? Nekoliko asaka te su semisli plele u glavi Jocelyninoj. Uzela je fotografiju napomenuvi toboe nevano: To je slika jednoga od moje brae. On veoma slii bratu lady Franjke. Osobito je slian onoj

fotografiji koju mi je ona pokazala, zar ne?Molly sklopi ruke. Kad bi mu bio samo slian! Ali to je on...! I to da je va brat, Miss Orguin?Mlada djevojka na njen upit kimne. To je neobino, ovakva slinost...! Hoete li mi dopustiti da je iz prorriojxim izbliza? Jocelyn jojprui fotografiju, koju je ona stala paljivo promatrati, odajui pri tome znakove dubokog ganua. To je zacijelo lord Brawley, onakav kako je izgledao prije svoje smrti. Jadni mali lord! Vi ste ga veoma voljeli, Molly? Kako sam ga voljela, kao svoje vlastito dijete, Miss Orguin! Moj mali lord bio je tako mio i takodobar. Ah! Lady Arabella imala ga je zato mrziti, jer njezin je Cuthbert bio nezgrapan i neotesandeko i nemio spram naeg Brawleya! Da, majka lorda Cuthberta i lady Amy. Bila je to lijepa i vrlorazumna ena, ali astohlepna i ohola. Ona je bila ljubomorna na svoju suparnicu lady Rudsay, koja je

bila tako lijepa, a bila je to ena starijega od brae lordova Rudsay, i majka batinika imanja. Kad jelord Eduard umro, lord Karlo, njegov brat, vratio se odmah iz Indije, premda bolestan. Nastanio se saenom Arabellom i sinom Cuthbertom... Amy se onda jo nije bila ni rodila... u Rudsay-Manoru.Doao je da toboe bude na pomoi svojoj nevjesti udovici koja je bila slaba zdravlja i da odgajamalog lorda Brawleya. A uistinu je doao ovamo da zadovolji hirovima svoje ene i svojoj rasipnosti.Htio se okoristiti raskonim i ugodnim ivotom koji se provodio na dvoru ili u Nizzi. Jer onda su mojigospodari provodili po vie mjeseci u Londonu ili izvan njega na kontinentu. Kako je lady Rudsay bilaesto boleljiva, a vrlo milog karaktera, ak malo plaljiva, uskoro je postala gospodarica u dvorcuena lorda Karla, majka male Amy. I ona je to tako sve udesila i preuzela u svoje ruke. Je li davno umrla upita Jocelyn, videi da sobarica eli prestati priati. Nema vie od etiri godine. Za sve to vrijeme ona je slavila slavlje, poslije smrti lorda Brawleya,koji je, eto, uini groficom od Rudsaya.

Glas Mollyn postao je otar i Jocelyn opazi s uenjem kako se ona zgraa nad time. ... I njezin je sin postao batinik. To je ono za im je ona najvie teila. esto sam dobro pomiljalada ona mrzi lorda Brawleya, koji joj je jedina prava zapreka.Naglo uuti i zarumeni se. Oprostite, ne znam to govorim... promrmlja ona. Zatim se njih dvije pogledae i Molly opazikako je djevojka prati s goreim zanimanjem. Ne mogavi svladati uzbuenje, noena na krilimaosjeaja koji su bili jai od nje, pone napola tiho. Katkad sam imala ludu pomisao da... da je lady Arabella spremna zatraiti da uklone lorda. Da ga uklone?Jocelyn se priblii i nestrpljivo uze Molly za ruku: Pa on je umro, kaete? Jao! Jeste li ga vi vidjeli?... Jeste li sigurno? Ja sam ga metnula u lijes.


20/47

Jocelyn u taj tren klonue ruke kao mrtve._u Moda, dakle, nije to ovaj... On je umro od srane bolesti, kako mi je rekla lady Franjka?- Da, Miss Orguin. On je bio bolestan samo tri mjeseca. Ali, njegovo je zdravlje bilo krenulo nabolje, svaki dan bilo mu je bolje. I jednog jutra, a da dan prije nije nitko mogao ni pomisliti ninasluivati, nala sam ga mrtva u postelji. To je iznenadilo lijenika koji je drao da e se malioporaviti. Trebalo bi to ozbiljno ispitati. Vrlo ozbiljno! I ta nagla smrt, zar ne pobuuje sumnju? Molly, gledajui u djevojino lice, ree tiho: to se mene tie, ja pristajem na to, miss Orguin. A to onda? to ja mogu sama bez i najmanjeg dokaza? Jocelyn stavi ruku na elo. Iznova se u njoj porodi nadatako luda i tako nevjerojatna! Ali i sav ovaj dogaaj s Gon-zagueom, zar nije u sebi neobian i nedoputa li i najneobi-nije pretpostavke? Ali moe li se ona povjeriti ovoj eni?Na sreu Boju, pomisli Jocelyn. Ona mi jedina moe biti ovdje korisna. I, postavivi svoju na rukuMollynu, ree odluno:- Sluajte me! Ja u vam neto rei, ali mi obeajte da o tome neete nikome nita odati... ni lady

Franjki, bar ne za sada. Obeajem vam, Miss Orguin, ree sobarica neobino uzbueno. Ovo dijete, koje vi tu gledate, a koje je danas veodraslo i nosi ime Gonzague Orguin, nije nitkodrugi nego moj pobratim. Njega je prije dvanaest godina moj otac naao na obali Kersanlica uBretagni. Bilo je to 6. travnja 18...Molly u taj as prigueno uklikne: estoga travnja! etvrtoga travnja mog su malog lorda stavili u grob.Jocelyn, prikrivajui uzbuenje, nastavi pripovijest: Dijete je bilo uspavano. Nita ga nije moglo probuditi iz sna. I u tom je stanju ostao osam dana.Zatim se naglo probudio iz toga tajanstvenog sna. Ali vie se niega nije sjeao, on vie nije znao nigovoriti. Trebalo ga je ponovno uiti kao malo dijete. A to se tie uspomene na prolost, o njoj nijenita znao...

Molly se uhvati za stolac, kao da e pasti onesvijetena. Gospode! to to znai? promuca ona. Je li to mogue, Miss Orguin?... Ali ne! Ne! Ta on jeumro! Ja sam vidjela kad su odnijeli njegov lijes, pa sam ga pratila i vidjela sam kad su ga smjestili ugrobnicu tamo dolje.Jocelyn se nagnula prema njoj i tiho proaptala: Jeste li sigurni da je tijelo lorda Brawleya jo ondje? Molly zadrhe: to hoete time rei, Miss Orguin? Da je moda ovo tijelo odneseno... da je, primjerice, iste veeri uzeto i preneseno daleko izvanEngleske. Ali onda... on nije umro? Ne, on je samo uspavan... Ali ipak, njegova bolest srca... lijenici?...

Da, to je sve nejasno... A i lijenici su se mogli prevariti... Bio je to sluaj kod nas kad je doaolijenik da pomogne Gonzagueu. Za to vrijeme a i poslije otkrio je neke udne pojave na Gonzagueu,koje su poslije malo-po-malo potpuno iezle. Ja u mu pisati da me izvijesti osjea li kakve sranenepravilnosti. Ali tko bi mogao sve to uiniti?... Tko je izvadio dijete i tko ga je odnio?... Eto to bi trebalo, Molly, ispitati... Ali najvanije je to da se vidi je li lijes prazan. Da... ali nemojte misliti, Miss Orguin, da oni koji bi to uinili ne bi vemetnuli na mjesto maloglorda le kojega drugog djeteta.Jocelyn nije ni mislila na tu vrlo vjerojatnu mogunost.Ali, moglo se dogoditi da to sredstvo nisu smjeli upotrijebiti, jer je prije svega skopano s nekimopasnostima i moglo bi privui na sebe panju. Moda je, dakle, grob uistinu prazan...I, eto, to bi trebalo saznati prije svega. Ali kako e otvoriti teki poklopac na lijesu? Poklopac je strano teak, a mi se ne moemo ni u koga pouzdati da nam pomogne ree Molly.Ovdje je doista bila zapreka koja se u prvi as inila nepremostivom.


21/47

Jo emo o tome misliti zakljui Molly nakon nekoliko asaka utnje. Ako doputate, MissOrguin, ja u vam opet doi, jer ulijevate mi toliko nade!... Ah! Kad bi uistinu moj mali lord bio iv!...Ali ipak... JeSt! To ne bi bilo nemogue. To bi bio jedan nain da se otkloni i otkrije tajna, a da se nepomilja na umorstvo. Ali kako se moglo sve to zbiti? Razumljivo, ako se ta stvar tako dogodila, tu subili prsti lady Arabelle.Netko pokuca na vratima i njean glas male Amy upita: Gospoice, mogu li ui? Doite mi opet proape Jocelyn sobarici na uho. O svemu tome jo emo razgovarati inastojat emo nai izlaz. A glede primjerka za vezivo, recite lady Franjki da ga nisam mogla nai,sutra u ga sama donijeti.I fotografiju brzo spremi u pretinac, dok je Molly otila otvoriti vrata maloj Amy.

POGLAVLJE8

Uinjen je, dakle, velik korak. Jocelyn je imala valjanog saveznika. Dobro je Molly razumjela Jocelyn,a i ona je bila vrlo oduevljena. Najprije, iskreno je ljubila malog lorda, zatim, vidjelo se, razumna je iodlune volje. Put se pred Jocelynom malo osvjetljavao.Sutradan, u nedjelju, molila se s novom gorljivou kad je bila u kapeli Stampton-Courta. Mladsveenik, sin nekog posjednika dvorca, sluio je sv. misu. Prisustvovali su njegovi roditelji pobonokleei i sva sluinad lijepog posjeda, koji je dvanaestak kilometara bio udaljen od Rudsay-Manora.Jocelyn je voljela tu okolinu ozbiljne pobonosti, koja je vladala u ovome malom svetitu. Kapelu su uprotestantskom kraju podigli poboni katolici koji su prije stotinjak godina kupili posjed Stamp tonCourt. Tog jutra kleei pred kipom Gospe Lurdske neprestance je molila nebesku Majku da u svojeruke uzme itav ovaj ishod s Gonzagueom. U zanosu i djetinjoj odanosti govorila joj je: Ti zna, dobra Majko, kako te dragi Gonzague osobito tuje i kako uvijek sa sobom s velikompobonou nosi tvoju svetu medaljicu. Dakle, predraga Majko, pomogni mu da nade svoje pravo imei svoju obitelj. A ja ti za sve to obeavam da emo ti iz zahvalnosti hodoasti ti u Tvoje blagoslovljeno

svetite u Lurd,im se se Gonzague vrati s puta.Poslije molitve Jocelyn je bila pod dojmom neobinog pouzdanja. A kad ih je malo poslije na povratku

u dvorac srela njena mala uenica, dijete je uskliknulo: Ah, kako ste lijepi ovog jutra, gospoice... kako vam se oi neobino sjaje!Ona privue dijete sebi i, milujui njezinu kosu, ree umiljato: Mnogo sam u crkvi molila, Amy, a molitva ini toliko dobra.Malo Amyno lice postalo je ozbiljno: Jest, i ja se takoer volim moliti. Bog je tako dobar! Ovoga sam jutra, zahvaljivala dragom Boguto vas je, gospoice, ovamo poslao ogrlila su je oko vrata i poljubila u lice.Srce Jocelynino se kidalo. Odmah joj doe bolna misao na um: traei istinu o smrti lorda Brawleya,koliko je toga otkrila protiv roditelja ovoga djeteta. I ako ima krivaca, kako se ini, bit e ona nevinatakoer okaljana sramotom koja lei na njezinima. Ako je tomu tako, Gonzague, ija je dua vrlo

plemenita, uredit e da na javu od svega toga izie samo onoliko koliko je to najnunije, mislila jeJocelyn.Ali unatotomu ostala je tuga u njezinu srcu, koja se na njoj zrcalila kad je s Amy izala na jutarnjuetnju.Mala je opet jutros bila neobino raspoloena. Pripovijedala je Jocelyn kako je njezin brat najavio svojdolazak sljedeeg tjedna i kako e joj donijeti par malih ruiastih papiga. A ja sam to toliko eljela ree mala pljeui rukama. Cuthbert kae da ih je vrlo skupoplatio. Ali eli me razveseliti. Tako je dobar prema meni.A voljela bih vidjeti srce koje prema tebi ne bi bilo dobro, siromano janje", pomisli Jocelyn s novimbolnim osjeajem. Tog jutra odgojiteljica i njena uenica odoe prema moru. Spustie se do obale, douskog tjesnaca. Tu se uz more dizala mala ali vrsta kua, nad kojom su uzalud svom estinomzvidali vjetrovi iroka. To bijae stan Dicka, Hilsona, ribara koji je ovdje ivio s kerkom Esterom i

sinom Johnnyjem.Danas se svugdje osjeao nedjeljni mir i poinak. Ribarski brod "Dora" i pokraj njega manji njihali su


22/47

se na konopu, a mree su se suile na pijesku. Pred vratima je Estera, mrava, visoka i nekako skuenadjevojka, istila ribu.Hilson je sjedio na kamenu, puio lulu i neodreeno gledao u Johnnyja, koji se bezbrino igrao smalim psetom.Obojica popravie svoje kape kad ugledae da im u susret ide Jocelyn i Amy. Hilson izvadi lulu iz ustai ustade. Dobro jutro, Hilson, dobro jutro Johnny ree ljubazno Amy. Jeste li juer sretno proli uribolovu? Nita osobito, lady! odgovori otac svojim uvijek hrapavim glasom. A sutra e biti jo gore. Zato, Hilson? Jer e biti bura, lady! Oh, kako je to dosadno! Ja tako mrzim buru, jer onda vjetar zvidi i strano urla iznad Rudsay-Manora! ovjek bi mislio da ljudi plau i jecaju... Osim toga, uvijek se sjetim onih nesretnika koji sutamo u donjim odajama dvorca bili mueni jo za vremena lorda Georgea. Malena se sva strese uramenima. Ma, ostavite to! Zacijelo to nije sve tako ree Hilson. Lord George nije bio tako crn i zaokao to se pria. A zato bi i bio, zar zato to je poubijao nekoliko papistikih redovnika?

Amy ga prekine ivom kretnjom, nabravi zlatne obrve: Miss Orguin je katolikinja, Hilson!ovjek se smete i zbunjeno -promuca: Ah, oprostite... Nisam znao... Vie neu uti da tako govorite doda Amy u ozbiljnom tonu, znaajnome za ta mala usta. Lord George je uinio zlo, veliko zlo, prava razbojstva... jeste li uli, Hil-sone? ujem... Jest, lady ree Hilson sav preneraen zbog toga. Molim vae gospodstvo da mioprosti... nisam znao... Dobro, dakle, odsad ete znati... Je li to lijepo psetance vae, Johnny? Ona se okrenula prema mladiu koji je stajao malopodalje. Drao je prilino nespretno svoju kapu u ruci, promatrajui svog psia koji je drhtao predNerom, a ovaj ga opet gledao odozgo, svjestan svoje nadmoi.

Jest, lady, on je moj. ' Jadnik, kako strahuje pred Nerom! Idi, ti veliki! zapovijedi ona Dancu. Nero pak odmah poslua. Amy uzme malog psa u krilo,sjedne na kamen i pone ga milovati. Pogledajte, gospoice, kako je malen! Kako mu je lijep mali ruiasti jezik! Kako ga zovete,Johnny? Clic, lady. Clic! Kako mu je smijeno ime! Dakle, Clic, ja te veoma volim i... A! Eto one strane ivotinje!ulo se lepranje po zraku. I najednom se orao pomolio nad obalom, a iza njega, iza stijene, Indijac,poput sjene.Amy se odmah lice smrai, pusti psa na zemlju pa ustane. Hajdemo, gospoice, molim vas.

Mala se okrenula da svima kae zbogom. Ali Estera se vebila vratila u kuu. A Johnny, smrknut iiskrivljenih usta, gledao je kako dolazi Indijac. Najednom se na tamnom elu Hilsonovu napravionabor. I Nero je poeo reati, kad mali zalaje i od straha pobjegne meu noge gospodara, koji gagurne i otjera. Oh, Johnny, kako ste zloesti! povie Amy i u svojoj suuti prema psiu zaboravi na strah koji

joj ih je zadao Rarvari.Indijac je brzo koraao i uskoro je bio pokraj njih. Amy je okrenula glavu kao da ne vidi njegovpozdrav, gavoreci uzbueno i protiv svoje volje: Vratimo se, gospoice, hoete li?U taj as Jocelyn pogleda Rarvarija. Kako se zaudila kad ga je vidjela kako dre. Vidjela je njegoveudne zjenice koje su bile nemirne i sjale udnim sjajem te je Jocelyn u njima odgonetala dubokinemir.Ali to je bio samo trenutani bljesak. On je odmah odvratio pogled i rekao kratko Hilsonu: Pripravi brod.


23/47

Amy je drala za ruku odgojiteljicu i sve bre ila prema obali. Divlji ovjek! Napokon, mi emo paziti da se sutra s njim ne sretnemo, jer on nikad ne ide s otokadva dana uzastopce.Susret s Indijcem njegov sumnjivi pogled ostavili su lo dojam na Jocelyn. Bila je malo neveselatijekom objeda, a opazila je da je i lady Franjka bila zabrinuta vie nego obino. Bila je jo hladnijanego obino u saobraaju s lordom Rudsayom.Jocelyn je mislila na posjet Molly, pa ju je nestrpljivo oekivala. I, doista, dola je kao i juer sizgovorom da zamoli uzorak za vezivo, koji joj djevojka juer nije mogla nai. Jeste li, dakle, nali nain upita Jocelyn. Jo nita, Miss Orguin. A kad bi samo imali malo jaeg ovjeka s nama dvjema, podigli bismopoklopac, jer ja sam jaka. Ali komu bi se smjela povjeriti? Ima jakih ljudi meu poslugom dvorca, aline smijem se nikomu od njih povjeriti. Ne, ne, to bi znailo staviti sve na kocku. Ne vjerujte nikomu nego samo nama dvjema...Molly nije mogla a da se ne nasmijei gledajui to milo stvorenje. Oh, ja sam opet uvjerena da nas dvije same ne moemo ni maknuti u toj stvari, Miss Orguin.Trebali bismo dva snana ovjeka. Ali gdje emo ih nai?Jocelyn je podboila rukom glavu i stajala tako nekoliko trenutaka gledajui prema moru.

Ima jedan izlaz ree ona najednom. To jest, da ja

itavu stvar ispri

am Gonzagueu, pa da mupiem neka sam doe ovamo.

Molly je prestraeno pogleda: Ali to bi bilo vrlo opasno... kad je tako slian! Udesit emo da izgleda malo stariji, a stanovat e podalje u selu Shirtonu, primjerice. Trebalo bimu nai skrovite u dvorcu i one noi kad bude doao, mi bismo ga tamo uveli. Onda bismo otili nagroblje, gdje biste vas dvoje otvorili grob. U dobar as, to je pametna pomisao, Miss Orguin! ree Molly u udu. Trebalo bi samo dapribavim za to potrebne sprave, a to nee biti teko. Samo trebamo znati hoe li Gonzague odobriti ovu namjeru. On e misliti da su to sve tlapnje.Uistinu, ja bih vie voljela da mu nita ne kaemo dok ne vidimo je li grob prazan ili nije. Ali ne vidim drugi izlaz, jer, na alost, moj brat Go-ulven veoma je daleko od nas. Ja u jo ove

noi pisati Gonzagueu. Tako je, Miss Orguin! Ah! Ne mogu iva doekati dan da odemo i uvjerimo se o tome... Ako jeistina da moj mali lord ivi!... Ne usuujem se ni pomisliti na takvu sreu. A koliko e tek biti sretnalady Franjka! Ona je uvijek tako alosna! Da, vesam to napomenula kako vene iz dana u dan. Ali, ne ini se da je nesretna radi lordaRudsaya i lady Ellen! Lady Ellen, oh, ne! To je dobra dua. Kako kaete, prema lordu Rudsayu nije tako raspoloena.Osjea prema njemu neku odvratnost, koju ne moe svladati. Ta je odvratnost poveana time to ju je

jedne godine htio udati za svog sina, a ona nije htjela nikako pristati. Lady Franjka bogata je batinicapo majci, Miss Orguin, pa ne moe dopustiti da se dobra rasipaju izvan kue. Radi toga je, dakle, jutros kod doruka bila tako neobino povuena? Da, saznala je za skori dolazak lorda Cuthberta, a zna da e to biti novi nasrtaj na nju. A ona se

opet odluila oprijeti. Ah, kad bi lord Brawley bio iv, sve bi to bilo drugaije! Tada bi on biogospodar i lady Franjka ne bi se trebala nita bojati. Ah! Imati takvog brata kao to je Gonzague... ne bi si ovjek nita vie mogao poeljeti reeJocelyn, puna najnjenijeg osjeaja. On je tako dobar, a istodobno tako ozbiljan i odluan!On bi nju vezatitio. Njoj bi uistinu i trebao netko tko bi je njeno ljubio, jadna mala lady! Zamislite, nije joj bilo vieod est godina kad je lord Brawley umro, ali od tog asa uvijek je tako alosna i zamiljena, kao to jesreete. Ona ivi osamljeno to je vie mogue i mi joj govorimo o njezinim roditeljima i njezinombratu. esto plaui, uzdie: "Ja sam sama na ovom svijetu, Molly!" Predstavite si kakva bi za njuvijest bila da joj brat ivi. Nita joj o tome jo ne smijemo rei, da se moda ne bi uzalud ponadala, jer i mi jo samonasluujemo...Znate li vi za kakvo sigurno skrovite, gdje bi mogli sakriti Gonzaguea ako prihvati nae osnove? Oh, da, toga nee uzmanjkati u ovome starom dvorcu! A ja u njemu znam zamalo svaki kuti.


24/47

Dobro, s te strane nema tekoa. Ali, recite mi, dakle, Molly... onaj Rarvari... kakav je to ovjek? Prost i divlji ovjek, ja ga se bojim, gospoice! Lady Franjka osjea takoer neku odbojnost premanjemu, a ja isto tako. Jeste li ikad pomiljali na to da bi on u itavoj ovoj stvari mogao imati veliku ulogu.Molly se odjednom zaudila i uz nejasan poklik udarila se rukom po elu: To je ipak istina! Kako na ovo nisam nikad pomislila!... Upravo est mjeseci po prilici prije smrtimalog lorda doao je iz Indije i nastanio se na otoku. Ovamo je esto dolazio da posjeti lorda Karla ilady Arabellu. Ali inae ga. nisam nikad viala. Uostalom, mogao bi doista imatj svoje prste gledenestanka djeteta. Lorda Brawleya esto su zvali stricu lordu Karlu upravo kad bi se i Rarvari nalaziotamo. Malo poslije toga dijete je bivalo nekako slabo, esto kao zamoreno, a kad ga je lijenikpregledao, pronaao je slabost srca... Da, sad se toga sve bolje prisjeam, gospoice! Ali, zar nije tajnesretnik mogao to sve sam uiniti? Da, osim toga trebalo je djeaka prevesti na drugu obalu Francuske. Tu zacijelo ima sukrivaca.Ove bi trebalo pronai, jer oni e moda sami sve iskazati. Tko bi, dakle, mogao to biti? Dananje sluge svi su isti kao i prije, osim jedne sobarice. Ali, nevidim da bi tko meu njima bio sposoban za to. Trebalo je pribaviti spremne ljude koji su se s djetetom ukrcali i odvezli na francusku obalu.

ekajte, ima jedan, koji... Jocelyn naglo zastade. Pred njezinim oima ukae se surovo lice JamesaHilsona, njegove malene usne i njegov plahi pogled.

Drite li Hilsona potenim ovjekom, Molly upita Jocelyn ivo. Pa tako, moe se kazati, gospoice! Kau da je krt i okrutan prema svojoj djeci. Drite li da bi bio sposoban da bude pomonik Rar-variju?Molly potvrdi glavom. Lakomost moe uiniti mnogo toga! Nije nemogue da je upravo on... Ali gdje bismo nali dokazeza to? Jo emo o tome razmiljati. Prva je stvar da rasvijetlimo pitanje groba. Drugo e onda venadoi.Vratite se sada, Molly, lady Franjki i ponesite joj ovaj uzorak veziva. Ali treba nai neto da se opetmoemo vidjeti. Kad budete trebali govoriti sa mnom, Miss Orguin, sveite vrpcu pod vratom, kao ono juer, a ja

u nastojati sresti vas u prolazu, pa u vam onda doi naveer. Ako bi pak trebalo da ja vama netosaopim, isto u tako uiniti. Poto su se o tom dogovorile, rastadose se i Jocelyn sva sretna pomisli daje danas uinjen novi korak za osvjetljenje i rjeenje tajne.Sutradan ujutro, kad je pola u etnju s Amy, sretoe Indijca u hodniku koji je silazio s prvog kata. Naprolazu promjerio je Jocelyn istim udnim pogledom kao i juer. Djevojku obuzme neki unutarnjidrhtaj, ali odluno mu pogleda u lice, a on onda okrene glavu. Hoe li on tako sad dolaziti svaki dan ree Amy u udu.Jocelyn izbjegne odgovoru, ali susret s Indijcem veoma ju je zabrinuo. Mislila je da mu na licu itaneku prijetnju.Ali, kako bi se vani ita moglo i posumnjati o spomenutoj tajni?

POGLAVLJE9

Poto je poslala Gonzagueu pismo, Jocelyn je nestrpljivo ekala odgovor. Pisala je takoer lijenikuLe Mirecu da ga upita je li u djeaka otkrio kakvu sranu manu.Lijenik je odmah odgovorio da jest, dodajui kako su se te pojave, na njegova veliko udo, zanekoliko mjeseci potpuno izgubile. Danas je u Gonzaguea srce potpuno dobro "u pravom iprenesenom smislu te rijei".Djevojka je starom znancu lijeniku povjerila tajnu oko Gonzaguea, s nadom da e je otkriti.Odgovorio joj je da slino misli o tome, i da e joj pruiti pomobude li joj mogla koristiti. Gonzaguee se sam s njim sporazumjeti. Moda e nam prisutnost ovog dobrog lijenika dobro doi pomisli Jocelyn.

Na svoju veliku utjehu vie nisu sreli Rarvarija. Ali zato joj se inilo da dranje lorda Rudsaya nijevie onakvo kao prije, dapae, kakvo je bilo jo prije nekoliko dana. Njegov je pogled izraavao neko


25/47

potajno nepovjerenje prema njoj.Jo se jednom sastala s Molly na razgovor. Sobarica nije otkrila nita novo, ali razmiljajui ozapletaju s Rarvarijem i Hilsonom, sve joj je ovo bilo vjerojatnije. Ona je takoer nestrpljivo oekivalaGonzagueov odgovor. Jocelyn pak, vidjevi brigu stare dadilje za sve ovo, uvjeri se da je uistinuu njoj nala eljenu saveznicu.Na kraju tjedna prispije lord Cuthbert. Sad je Jocelyn odmah shvatila odvratnost lady Franjke premanjemu. Bio je to debeo i odrastao mladi, vrlo prosjene naobrazbe. Samo je govorio o sportu iobinim stvarima i nita drugo.Donio je mnogo darova i svojoj roakinji, ali to je bio ist gubitak. Franjka je sad bila hladnija iutljivija nego ikad; pristojno se odbila da uveer svira s isprikom da je boli glava.Sutradan Jocelyn primi eljeni list iz panjolske. Ba joj ga je Molly donijela. Sobarica je bila previeuzbuena i uznemirena, protiv svoga obiaja, jer ona bila je inae potpuno smirena i odmjerena narav. Vrebam listonou venekoliko dana i dobro mi je uspjelo tumaila je. ini mi se da jeBursellu nareeno da svu potu nosi najprije lordu Rudsayu. Sretno sam uspjela izmaknuti s ovimpismom. Ali pitam se, nije li taj oprez zbog neega osobitoga. Da, to se i ja pitam! promrmljala Jocelyn zabrinuto. Ne trebamo li moda sve to sad ostaviti?Ostanite, Molly, da vidimo to Gonzague pie, pa emo dalje razgovarati.

I mladije nekako predosje

ao kako mora biti na oprezu da se ne oda. Poto je govorio o drugimstvarima, napisao je samo ovo:

"Ja takoer mislim slino kao i ti, draga, Jocelyn, premda mi se to sve ini nemo

Documents

Miriam Delly - Golubica