Delly Miriam - Zmijska Kuća

7/31/2019 Delly Miriam - Zmijska Kua

1/50

M. DELLY

ZMIJSKA KUA


2/50

PREVEO NEVEN BUDAK

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE ZAGREB, 1989.

PUKA KNJINICA

UREDNIK BRANIMIR DONATNASLOV ORIGINALA LA VILLA DES SERPENTSISBN 86-401-0019-5 Tisak: NIRO Prosvjeta Bjelovar, Vladimira Nazora 25


3/50

IHoel je otvorio teka vrata s ostakljenim malim etverokutima i spustio se niz tri izlizane granitnestube u poploeno dvorite pred vrtom.Iza njega se uzdizalo staro proelje zamka Lesve-lec. Granit, neko svjetosiv, postao je taman. Potje-cao je iz susjednog kamenoloma. Oko prozora s malim zelenkastim staklenim oknima ovio se vijenac

kamenih koljki, koji se iznad svakog prozora spajao u dvije zmije.Dvorite je bilo dobro odravano. Meu izlizanim kamenim ploama na tlu nije bilo trave. Nadesno,uz visoki zid cvale su divne ruiaste i bijele kamelije. Ali vrt je bio zaputen. Drvee je raslo posvojoj volji tako da je sjena guila neko mnogobrojno i dobro njegovano cvijee. Aleje, koje su seistile od trave dva puta godinje, ponovo su bile pokrivene zelenim sagom. U gustom granju ptice sunale udoban dom, a njihov je pjev ispunjao sjenovit put kojim se pribliavao Hoel de Penandour.Taj mravi, tamnokosi mladi bio je potomak stare bretanjske obitelji. Imao je fine crte lica, s crnekovrice naslijedio je od majke, roene Rosnoan iz Tregaz-en-Leona. Od Penandourovih paknaslijedio je oi boje oceana. Oni su bili mornari ili poljoprivrednici, a esto jedno i drugoistovremeno. Od majke, njene Anne, umrle pri njegovu porodu, batinio je ljubav prema umjetnosti inauci.Hoel je, nosei u ruci tanku knjigu, zamiljeno etao alejom uokvirenom neobrezanim grmljem. Li-

panjsko jutro, koje je isprva bilo pomalo zamagljeno, poelo se razvedravati. Ali sunane zrake nisuprodirale kroz gusto granje. Sjena je postajala sve gua dok se Hoel pribliavao vrtnoj ogradi.Napokon je stigao do neke istine uokvirene starim kestenovima. U sredini se uzdizao vodoskok: nacrnom granitnom postolju bila je postavljena nace-rena glava, a iz njenih je usta tekao tanak mlaz vodei slijevao se u kamenu vazu, pozelenjelu od starosti.inilo se kao da je sjena ispod gustog lisnatog svoda bila ovdje nekako svjeija i primamljivija. Blago

je svjetlo kupalo travnjak koji se sterao i dalje iza reetkaste ograde na kraju posjeda Penandourovih.Ta je ograda uokvirivala cijeli posjed. Bilo je to pravo remek-djelo u eljezu. Kao eljezna ipka pru-ala se izmeu dva posjeda. Ranije su mala vrata u toj ogradi povezivala stanovnike Lesveleca s onimaprijeko iz Zmijske kue. Ali ta su vrata ve dugo ostajala zatvorena. Jednog dana, dok je jo bio dijete,Hoel je zapitao tetku Jeanne zato ih nikada ne otvaraju. Ona je odmahnula i tuno odgovorila:- Kua pripada vrlo zlim ljudima. Nemoj nikada o tome govoriti pred bakom.

Od tog je vremena mali djeak poeo zamiljati da u tom zaaranom vrtu ive neka zla bia. U istovrijeme ga je taj vrt privlaio svojim svjeim travnjacima, divnim cvijeem i malim mramornimvodoskocima uokvirenim grmovima rua. Nedaleko ograde uzdizao se mali esterokutni paviljon odbijelog mramora, prekriven u ovo doba godine malim utim ruama. S paviljona sputale su se tristube prema travnatom polukrugu okruenom vitkim stupovima od ruiastog mramora, usred kojeg jena postolju stajao neki kip iz mitologije.Iako je Zmijska kua bila nenastanjena, vrt je uvijek bio pomno odravan. Ujak Gisquel, manje ta-

janstven od tetke Jeanne, ispriao je Hoelu prije nekoliko mjeseci ono to se zbilo izmeu te dvijeobitelji. Bar dio te prie, jer Hoel je osjeao da mu ni ujak nije kazao sve.Poetkom XIX. stoljea u zamku Lesvelec ivjela su dva brata, Alain i Xavier. Stariji je ostao na ima-nju, a mlai, pomorski oficir, dao je ostavku na svojoj slubi i nastanio se u Meksiku. Tamo jeprovodio ivot pustolova. Obogatio se pronaavi nalazite zlata. Oenio se kerkom nekog vlasnikahacijende i vratio se u Bretanju kad mu je bilo oko etrdeset godina. Otkupio je od brata zemljite krajvrta starog zamka Lesvelec i na njemu sagradio Zmijsku kuu. elio je da se ona u svemu razlikuje oddrugih kua u tom kraju. Stoga za njezinu gradnju i nije htio upotrijebiti uobiajeni granit, ve je, uzvelike trokove, dao dopremiti bijeli kamen. U kuu se ulazilo kroz nadsvoena vrata. Sa svake straneulaza stajale su dvije ogromne kamene zmije uzdiui svoje ogavne spljotene glave. Xavier ih jedonio iz Meksika gdje ih je bio pronaao u nekom astekom hramu. Zmije su se nalazile i na grobuobitelji Penandour za koju su tvrdili da potjee od vile Melusine. Stanovnici tog kraja govorili su dapredstavlja nesreu staviti svoju kuu pod zatitu tog avoljeg olienja. Nepovjerljivo su promatralilijepu Meksikanku ije su se haljine ivih boja bile i odvie razlikovale od jednostavnih tog kraja.Obitelji Penandoura ivjele su u prijateljskim odnosima. esto su se sretale, a lijepa Concepcion bila

je kuma jednog od malih Penandoura iz starije loze. Umrla je u proljee 1842. pri porodu kerke

Josseli-ne.Josseline se u dvadesetoj godini udala za baruna Brehansa. Srdane veze izmeu tih dviju kua trajalesu i dalje sve do 1872. godine. U to je doba gospodar Lesveleca bio Job Penandour. Njegova ena


4/50

Haude, roena Rosnoan, rodila mu je sina i kerku. U Zmijskoj kui stanovao je ljeti Amaury Brehans,kome je ve bila umrla ena Josseline, a on je kao udovac boravio tu sa svojom kerkom.U to je vrijeme dolo do raskida izmeu dviju kua. Zato? To gospodin Gisquel nije kazao. Hoel jesaznao samo to da u Zmijskoj kui ve trideset godina nitko ne stanuje.

II

Prije dva mjeseca saznali su od vrtlara Zmijske kue da e barunica uskoro stii. Doli su radnici i iz-veli potrebne popravke. Pojavila se i posluga, zatim koije i konji. Ali Hoel nije znao je li vlasnica vestigla.Uostalom, to ga nije ni zanimalo. Volio se sam prepustiti uicima tog skladnog vrta. Prisustvo bilokoje druge osobe samo bi mu pokvarilo to zadovoljstvo.Ovog trenutka u vrtu nije bilo nikoga. Ipak su jedna vrata od paviljona bila otvorena. Na prvoj stubileao je bijeli ruski hrt.Hoel je sjeo na kamenu klupu jednako tako staru kao to je to bio i vodoskok. Otvorio je knjigu i po-eo itati. Nakon nekog vremena podignuo je pogled i primijetio na pragu otvorenih vrata paviljonaneku mladu enu.

Silazila je stubama laganim korakom. Njezina prozrana haljina bila je zelene boje mladog lia. enaje bila plavokosa. U desnoj je ruci drala kiobran s dugom drkom. Pribliavala se polako, gotovoplesnim korakom, u pratnji svog lijepog psa.Koraknula je prema istini okruenoj mramornim stupovima, zastala i dozvala: - Kyra! Eva!Iz paviljona su izile dvije djevojice i pridruile joj se. Obje su bile plavokose. Ona, koja se inilastarijom i bila odjevena u ruiastu haljinu, imala je duge srebrenkaste pletenice. Kosa drugedjevojice bila je tople zlaane boje, a lice ruiasto poput rue.- Vratimo se, male moje! Odrat emo sat baleta, a zatim emo izjaiti prije objeda.- Umorna sam, draga bako! Neu moi plesati. Djevojica s dugim pletenicama pristupila je eni,uhvatila je za ruku i poljubila je.Hoel je pomislio da je krivo uo ovo bako.- Ti si lijena, Kyra! Iako si nadarena, morat e mnogo vjebati eli li postii savrenstvo.

Kako ugodan glas! Njean i milujui s jedva primjetnim stranim naglaskom. Djevojica je odgovorila:- Neu morati raditi kao Eva! Ja ne moram zaraivati.Okrenula se prema drugoj djevojici i prezrivo se nasmijeila.Eva je spustila pogled i poela milovati psa. Mlada se ena toplo nasmijala.- To je istina! Ali unuka slavne plesaice Volonef mora znati dobro plesati.Uhvatila je Kyru za ruku i krenula s njom prema kui.Eva ih je pratila zajedno s psom, ije je bijelo krzno bilo iste boje kao i njezina haljina. Uskoro su ne-stali iza nekog grma.Hoel je jo neko vrijeme stajao nepomino, razmiljajui o onom to je vidio. Je li ta lijepa mlada enabila barunica Brehans? To nije mogla biti udovica Amauryja Brehansa, u to je bio uvjeren.Nakon nekog vremena Hoel je ponovo otvorio svoju knjigu i pokuavao dalje itati. Ali stihovi bre-tonskog pjesnika, kojeg je inae toliko volio, nisu ga mogli zaokupiti. Napokon je zaklopio knjigu ipristupio ogradi.Pod toplim suncem pruao se lijepi, i sada naputeni vrt. Sve je bilo puno nasada rua i drugog cvijea.U daljini se uzdizala kua polusakrivena iza egzotinog drvea koje je tako dobro uspijevalo pod bre-tonskim nebom. Hoel je iznenada zauo svirku violonela. Mladi je sluao nekoliko trenutaka tetople, tune zvukove, da bi se zatim okrenuo i uao pod gustu sjenu kestenova. Poao je kui alejamaobraslim travom. U dvoritu, kraj vodoskoka, neka stara sluavka prala je povre.- Gospoa vas trai, gospodine Hoel! - ree.Popeo se izlizanim stubama i naao se u irokom, kamenom poploenom hodniku koji je dijelio kuuna dva dijela. Otvorio je teka, ulatena vrata od hra-stovine, te uao u prostoriju zvanu dvorana.Bila je duga i obloena hrastovinom. S grede na visoku stropu visio je ogromni starinski svijenjak odbakra. Kroz dva prozora s malim oknima dopiralo je dovoljno svjetla, ali ni sunane zrake nisu mogle

dati veseliji ugo

aj toj prostoriji. Namjetaj, pocrnio zbog starosti, bio je izra

en od izrezbarenehrastovi -ne. Ranije, kad je Haude Penandour jo bila mlada ena, ukraavala bi sobu cvijeem. AliHoel to vie nije doivio. Uvijek bi ulazio s osjeajem nelagode u tu sumornu prostoriju u kojoj je kraj


5/50

prozora sijedjela gospoa Penandour u izrezbarenom naslonjau. Tu bi plela, krpala i sastavljala kuneobraune.Danje svjetlo osvjetljavalo je njezine uvele obraze, utu prozirnu kou i gustu sijedu kosu. Neko je tobila lijepa ena. Od ljepote preostale su jo samo divne modre oi, iako su joj kapci bili uvenuli i sme-urani. Nosila je jednostavnu, ali vrlo urednu haljinu. Jedini ukras na njoj bio je mali zlatni kriovjeen o vratu na crnoj vrpci.Hoel se nije sjeao toga da bi se njegova baka ikada smijala. Otkad je se sjeao, njezino je lice uvijekbilo jednako hladno, a bore oko usana davale su mu izraz gorine. Onako hladna i mirna priinjala sekao da neprestano razmilja o svojoj tunoj prolosti. Znao je da je postala udovica s trideset godina.Zar je doista sve te godine ostala neutjeiva?- Bako, Josephine mi je kazala da ste me traili?- Da! Odmah nakon objeda poi e ujaku Effa-mu. Mora otii u Quimper biljeniku. Dat e muovo...Iz stolia s brojnim ladicama izvukla je smotak papira i pruila ga Hoelu.- Povedi Yolandu sa sobom! Potrebna joj je etnja.Pogledala je unuka koji je stajao pred njom pun potovanja, i na trenutak je njezin pogled odavao ve-liku uznemirenost.

III

Sat je odzvonio dvanaest i trideset kad je Hoel iziao na hodnik u pratnji svoje sestre. Krenuli su u dionepoploena dvorita. Tu su se nalazile staje i spremite za koiju. S lijeve strane, u zidu prekrivenomcrvenim kamelijama, nalazila su se vrata to su vodila na gospodarski dio imanja. Odatle se kroz otvoru drvenoj ogradi stizalo do ceste za Sarzeau.Cesta je bila dobra, ali prazna osim u sajmene dane. Uz nju su rasli stari brestovi. Prolazila je krajZmijske kue. Kroz lijepu ogradu od kovanog eljeza vidjelo se njezino kameno proelje boje meda,vitka kolonada i loa ukraena sagovima toplih boja koji su padali niz ogradu. Sve je to nalikovalo naprizore sa renesansnih slika. Pred kuom stajao je vodoskok a voda se s njega slijevala u pravokutnibazen.- Netko stanuje u kui - primijeti Yolanda. Poela je polaganije hodati elei bolje osmotriti

kuu.- Mislim da su stigli juer. Kad sam tetu Jeanne zapitala tko su oni, odgovorila mi je: Ne obraajmopanju na te ljude! Tako se udno ponaala...Hoel joj nije nita odgovorio, pa je Yolanda zau-tjela. Bila je naviknuta na njegovu utnju, na koju jesigurno utjecala i mrana atmosfera njihove kue. I na nju je ona poela djelovati otkad je prije dvijegodine zbog tednje morala napustiti kolu samostana Quimper. Sad ju je obuavala njezina tetkaJeanne Penandour. To je ujedno bila i jedina zabava te visoke esnaestogodinje djevojice. Imala jesmee kose poput Hoela, i izraajne crte lica. Njezine su oi bile jo tamnije od njegovih i ponekad biu njima zasjala neka udna vatra.Efflam Gisquel je stanovao u starom stanu u sreditu mjesta, nasuprot crkvi. Taj je neenja bio mlaibrati Joba Penandoura, Hoelova djeda. Posjedovao je mali imetak pa se mogao posvetiti arheologiji ivrtlarstvu. Bio je to poten i usluan ovjek koji bi obavljao poslove za gospou Penandour kad bi ga

ona to zamolila. Prouivi papire koje mu je Hoel donio, promrmljao je neto po svom obiaju:- Dakle, morat u poi ak do Quimpera! Izgubljeni dan a samo zato da bih vidio riblje oi tog go-spodina Braisa. A to e uboga ena dobiti time? Upozorio sam je, ali ta tvoja baka je vrlo tvrdoglava,mali moj!Sjedjeli su u blagovaonici namjetenoj tekim pokustvom od mahagonija. Kroz otvorene prozoreHoel je vidio mali trg i crkvu s isklesanim proeljem, djelo nekog strpljivog majstora iz davneprolosti. Obasjavalo ju je sunce koje se sada napola sakrilo meu oblacima... Ispred portala zaustavilase neka jahaica i njezin pratilac. Hoel je odmah prepoznao mladu enu koju je vidio tog jutra. Njezinpratilac bijae vrlo mad ovjek, takoer plavokos. Pomogao joj je sjaiti, ogledao se i priao nekomovjeku koji je stajao na pragu crkve... Vratio se s njim, predao mu uzde konja, a zatim uao u pratnjione ene u crkvu. Hoel se okrenuo prema svom ujaku koji je takoer promatrao to dvoje stranih ljudi.- Stanuju u Zmijskoj kui.- Da - ravnoduno je odgovorio gospodin Efflam.Preao je rukom preko brade kojom je zavravalo njegovo okruglo lice svijetle boje koe. Reklo bi se


6/50

da je neka sjena prela njegovim inae tako dobrodunim licem.- Tko je ta gospoa?- Udovica Amauryja Brehansa.Gospodin Gisquel je to kazao takvim glasom kao da mu se gadi spominjanje tog imena.- Udovica Amauryja? Nemogue? Premlada je. Ujak Efflam se gorko nasmijao.- Bit e istih godina kao i tvoja baka. Ali takva bia uvaju tajnu vjene mladosti.- Kakva je to ena?- Jedna od onih koje siju oko sebe nesreu i propast. Ali zato te to zanima? Ne brini se za te ljude, inemoj ih spominjati pred bakom!Glas gospodina Gisquela bio je neuobiajeno grub. Hoel je zautio, iznenaen i sam to su ga te osobetoliko zanimale. Yolanda se pojavila nekoliko trenutaka kasnije donosei trenje ubrane u vrtu. Njezinbrat i ona oprostili su se od gospodina Efflama i napustili kuu. Stigavi na trg, Yolanda je zapitalabrata pogledavi prema crkvi:- Ne bismo li trenutak uli?- Dakako - odgovori Hoel.Proli su kroz portal na kome je neki naivni slikar naslikao Posljednji sud. U crkvenoj su se lai, izme-u stupova od tamnog kamena, redale hrastove klupe. Yolanda i Hoel poli su do one Penandourovih a

ta se nalazila u prvom redu. Oni stranci razgovarali su blizu njih dosta glasno. Hoel jeuo kakospominju da stari drveni rtvenik nalikuje na ipku. Divili su se i prozorima s crvenim, modrim i

smaragdno zelenim staklima kroz koje je u ovo doba dana sjalo sunce. Gospoa Brehans je kazala:- Pogledaj, Youri, one draesne likove svetaca... I tu haljinu tako divne ljubiaste boje.- Da, ima mnogo zanimljivih stvari u toj maloj crkvi... Pogledaj oltar, bako! Kako udna glava s ro-govima!Doista, sad je bilo posve sigurno! Ova lijepa mlada plavokosa ena bila je suvremenica gospoePenandour.Hoel je promatrao njezin vitki lik i uzani struk koji se isticao u tamnozelenoj haljini za jahanje. Nasrebrenasto plavu kosu stavila je mali eiri ukraen bijelim perom. Rumene usne isticale su se nanjezinu blijedom licu. Mladi je imao istu boju kose i vitak stas. Bio je vrlo pokretan. Odjenuo jeotmjeno jahae odijelo i obuo skupocjene izme. Od prvog se trenutka nije sviao Hoelu. Ali nije

imao vremena shvatiti zato. Gospoa Brehans je uhvatila svog unuka pod ruku.- Nemojmo se dulje zadravati - rekla je. Zatim su oboje napustili crkvu.- Hoemo li poi? - zapitala je Yolanda, primjetivi da njezin brat ne ustaje.Krenuo je za njom. Amazonka i njezin kavalir ve su bili nestali.- Tko su ti ljudi? - zapitala je Yolanda. Bez sumnje neki stranci.- To su vlasnici Zmijske kue.- Tko ti je to kazao?- Ujak Efflam. Ova je gospoa udovica djedovog bratia Amauryja Brehansa.- A izgleda tako mlado! Njezin pratilac zove je bakom... ula sam ga.- Da! Ujak kae da je ona istih godina kao i naa baka.- Nemogue, Hoel! Ujak se sigurno vara.- Ne vjerujem - kratko odgovori Hoel.

urili su se cestom osjenjenom lijepim brijestovima, iza kojih se pruala ivica dudova. Istoni je vje-tar donosio sa sobom miris mora, jer je Ocean bio blizu. Pruao se iza polja zobi i prostranog zemljitaobraslog uticom i vrijesom. Prolazili su kraj livada na kojima su pasla stada Penandoura. Stoka jepredstavljala i jedini izvor prihoda tog imanja. Prolazei kraj Zmijske kue, primijetili su kako onedvije djevojice igraju kroket u jednoj od aleja. Pas je stajao kraj ograde i promatrao Hoela i Yolandu.- Kadva divna ivotinja! - uzviknula je Yolanda.Hoel se okrenuo i dugo promatrao proelje kue boje meda, kamene zmije i dvije djevojice u svije-tlim haljinama, utonule u igru u sjeni tog lijepog vrta.

IV

Nedaleko imanja Penandour nalazio se samostan, a u njemu kola koju su svilanovi te obitelji poha-ali ve vie od jednog stoljea. Hoel je bio jedan od najboljih uenika. Direktor je govorio da mu je

jedina mana to previe sanjari. Mladi je svakog jutra polazio u kolu, vraao se na objed, a zatim


7/50

boravio u koli sve do est sati.Iduih je dana ee susretao lijepu jahaicu i njezinog pratioca. Ili bi pak kraj njega prolazila laganakoija u koju je bio upregnut ivahan konj .Gospoa Brehans je upravljala njome, a vozila bi sa sobomobje djevojice.Skroman uenik u iznoenom odijelu nije mogao privui panju tih otmjenih ljudi. Ali on bi ih uvijekpromatrao sa zanimanjem, a mogunost susreta s njima unosila je neto ivosti u njegov inae tako

jednolian ivot. Imao je drugove koje je vie ili manje volio, ali nije imao pravog prijatelja. Njegovase priroda jiije lako otvarala ni pred kime. Nije se ni kod kue povjeravao nikome. Njegova je bakauvijek bila suzdrana, a tetka Jeanne ivjela je u svijetu svojih snova, pa nije mogla shvatiti mladiakakav je bio Hoel. Bio je stoga poprilino osamljen. Tim vie, to se nije nikome lako povjeravao.Hoel ima zatvorenu duu, govorio je jedan od njegovih profesora koji ga je poznavao od njegovedevete godine.Jedne veeri, nakon kole, mladi je navratio do gospodina Gisquela da bi zatim u smiraj dana krenuokui. Pred Zmijskom kuom usporio je korak. Uvijek ga je naime iznova privlailo neto tajanstvenoto nije osjeao ranije kad je kua bila nenastanjena.Te je veeri zauo iza sebe brzi kas. Okrenuvi se, primijetio je konja. Jurio je poput vjetra. Mala dje-vojica sva prestraena drala se grevito za uzde, a rasputena joj je kosa vijorila zrakom.

Hoel je osjetio opasnost i skoio prema konju objesivi se o njegove nozdrve. Bio je snaan, usprkossvojoj mravosti, ali konj ga je odbacio. Ipak je usporio svoj kas i zaustavio se nekoliko koraka dalje

druih nogu.Mladi, koga je gospoda Brehans zvala Youri, dojurio je tog trenutka na drugom konju. Skoio je skonja, potrao prema djevojici i skinuo je s konja. Bila je vrlo blijeda, pletenice su joj se rasplele iizgledala je kao da e se svakog trenutka onesvijestiti.- Doi, Kyra, vratimo se brzo! Konji e poi za nama. Moram poslati ljude da odnesu mladia u kuu.ini mi se da se onesvijestio.Kyra je zateturala prema Hoelu.- Krvari! - ree, pokazujui mladievo elo.- Da, ali moda to i nije opasno.Deset minuta kasnije, Hoel je, jo uvijek u nesvijesti, leao na divanu u nekom malom salonu. Neki

postariji sluga drao mu je pod nosom miriljivu sol.Ubrzo se osvijestio i iznenaeno pogledao oko sebe.- Gdje sam? - zapita.~ Ve vam je bolje! Povezat u vam ranu i za trenutak e sve opet biti u redu - ree sluga.ovjek u smeoj livreji sa zelenim ukrasima spretno mu je oprao ranu i povezao je. Zatim je Hoelupruio au dobrog vina.- Je li djevojica spaena?Hoel se iznenada sjetio to se dogodilo.- Gospoica Kyra je iva i zdrava. Vama zahvaljuje to joj se nita nije dogodilo, sudei po onom tonam je gospodin Youri ispriao.- Da, vi ste spasili moju ljubljenu unuku!U sobu je ula gospoa Brehans odjevena u dugu kunu haljinu od lagane bijele svile. Pristupila je i

nagnula se nad Hoela. Oigledno se iznenadila kad ga je bolje pogledala.- Kyra mi je kazala kakvom ste hrabrou zaustavili konja. Hvala vam!Promucao je nekoliko rijei. Ni sam nije znao to je kazao. Primijetio je kako ga gospoa Brehans to-plo promatra.- Kako se osjeate?- Ve mnogo bolje.Okruio ga je oblak finog parfema. Meka mu je ruka pogladila elo.- Niste li i vi jedan Penandour?- Da, ja sam Hoel Penandour.- Niste li sluajno unuk Joba Penandoura? Kimnuo je.- Dobro sam poznavala vaeg djeda. Bio je to vrlo drag ovjek. Imate njegove lijepe oi tako rijetkeboje.Polagano je i mazno izgovarala te rijei. Hoel je promatrao svoju sugovornicu i divio se njezinommladenakom izgledu, barunastoj koi i draesnom smijeku koji je jedva otvarao njezine ruiaste


8/50

usne.- Morat ete me opet posjetiti, Hoel Penandour!- Ne vjerujem da u moi...Nasmijala se onim toplim smijekom koga je ve prije bio uo.- Vaa baka to nee dopustiti, zar ne? Pa nemojte joj nita rei. U davna se vremena bila uvrijedilazbog nekih sitnica. Ali vas nita ne prisiljava dijeliti te njezine osjeaje. Dovoljno ste odrasli da po-sjeujete koga elite. Za to vam nije potrebna njezina dozvola. Dakle, obeajte mi da ete doi... re-cimo u nedjelju u etiri sata. Tad ete sresti i Kyru koja eli zahvaliti za svoj spas. Obeajte mi to!vrsto je stisnula mladievu ruku. Njezine oi boje tirkiza smijeile su se njeno. Hoel vie nijeoklijevao.- Obeavam vam, gospoo!- Dobro! A sada vam vraam slobodu. Mislim da vas je Germain izlijeio. Dakle, do nedjelje!Lagano ga je udarila po ramenu i izila iz sobe.U sobu se ponovo vratio onaj isti sluga i odveo Hoela do vrtne ograde. Ovaj je, jo uvijek pomalooamuen, krenuo prema kui, inilo mu se kao da sanja, pa nije mislio na to kako e drugimaobjasniti gdje i kako je ozlijeen.Kad je uao u predvorje, upravo je tetka Jeanne izlazila iz kuhinje, svezavi modru pregau preko stare

haljine koju je obiavla nositi u ku

i. Uzviknula je.- to ti se dogodifo? Jesi li ranjen?

- Nije mi nita, tetko Jeanne! Pao sam u kolskom dvoritu za vrijeme odmora. Vjerujte mi, to nijenita.On, koji nikada nije lagao, izrekao je tu la ne oklijevajui ni trenutak. A pri tom nije osjeao grinjesavjesti.

V

- Dragi moj, evo male Kyre koja e vam se sama zahvaliti.Hoel se nalazio u velikom salonu iji su zidovi bili oslikani freskama, na kojima su se neke udneptice odmarale izmeu ne manje egzotinog drvea i biljaka. Salon je bio pun divana prekrivenih

arenom svilom, dubokih naslonjaa i dragocjenih malih stolia.Na jednom od divana leala je gospoa Brehans u zelenoj svilenoj kunoj haljini izatkanoj srebrom. Ukosi joj je sjao zlatan obru ukraen smaragdima. Hoel je sjedio nasuprot nje na niskoj stolici prekrive-noj perzijskim sagom. Obje su djevojice ule kroz jedna od triju staklenih vrata koja su vodila u vrt.Kyra je prila Hoelu i on je ustao. Pruila mu je obje ruke govorei:- Hvala vam, to ste me spasili! Bit u vam zahvalna cijelog ivota, gospodine Penandour!I ona je, poput bake, imala ugodan glas, nalik milovanju. Nalikovala je i inae gospoi Brehans, samoto crte njezina lica nisu bile tako pravilne. Ali boja kose im je bila ista, jednako kao i neobinoprivlane tirkizne oi.- Pa to je bilo razumljivo samo po^sebi! - promucao je Hoel, lagano porumenjevi.- Da, za jednog Penandoura! - dodala je gospoa Brehans.Nasmijeila se. Kakav sladak, zavodniki smijeak!- Evo moje druge unuke, Eve Berry.Hoel je stisnuo finu ruku koju mu je djevojica pruila. Ugledao je oi ljubiaste boje koje su ga za-miljeno promatrale. Eva se zatim odmaknula i sjela u duboki naslonja u kome se izgubilo njezinositno tijelo u bijeloj haljinici.- Narui aj, Kyra! - naredi gospoda Brehans. - Hoe li Youri doi?- Mislim da hoe, bako!- Rekao mi je da e svirati u paviljonu. Ovo je rekla Eva, koja je jo i dodala:- Ne znam hoe li doi na aj.- Vidjet emo... Moj je unuk umjetnika priroda.Obratila se Hoelu.- To je naslijedio od mene. Jeste li ikada uli za Dariju Volonef?

Smijeak joj je sad postao pomalo ironian.- Nisam, gospoo!

- Bila sam sigurna u to. Gospoa Penandour vam sigurno nije...


9/50

Ironija je na trenutak postala okrutna.... U ovaj naputeni kraj sigurno ne dopiru odjeci kazalinog ivota. Dakle, mladi redovnice, Daria Vo-lonef je najslavnija plesaica naeg vremena. Kao udovica grofa Kaminea udala se u drugom braku zabaruna Brehansa, bratia vaeg djeda. I evo je sada tu pred vama.Hoel ju je zaueno promatrao. Zar je ona bila plesaica?Gospoa Brehans se tiho nasmijeila.- Pretpostavljam da su vam o plesaicama govorili kao o izdanku pakla? Kad me budete bolje upo-znali, shvatit ete da to nije istina i da mi plesaice moemo biti najbolje ene na svijetu...- Evo, draga moja, pazi kako se dri! Na taj e nain iskriviti kimu, a to bi bila velika teta. -Brinose obratila Evi.Ponovo se okrenula Hoelu.- Uim unuice plesati. Evi e to biti zanimanje. Mislim da e uspjeti u tome, iako e uvijek ostatisamo osrednja plesaica. Kyra ima mnogo vie dara, ali ne voli raditi. A bez truda nema uspjeha.Plesna je umjetnost vrlo traena.Kyra je sjela kraj Hoela i promatrala ga sa strane. Pri tom se smijeila tako da je mogao opaziti njezinesjajne zube.Sluga Germain je donio aj. Eva ga je posluila u kristalnim aama s drkama od pozlaenog srebra.

Njezine su kretnje bile njene i polagane. Crte njezina lica bile su lijepe, a usta su odavalavrsto

u iozbiljnost. Nije govorila, a kad je zavrila s posluivanjem ponovo je sjela u naslonja gledajui pred

sebe zamiljeno i pomalo tuno.Kyra je, pak, govorila i smijala se. Priala je zabavne dogodovtine, oamutivi pri tom pomalo Hoelanenaviknuta na takve brbljarije, iako su ga zanimale.- Djevojice, mogle biste poi po naeg glazbenika - ree gospoa Brehans. - Povedite i svog no-vog prijatelja. Pokazat ete mu-i na vrt.- To je izvrsna zamisao, bako!Kyra je uhvatila Hoela za ruku i povukla ga kroz vrata u vrt. Eva je krenula za njima. Poli su sjeno vi-rim alejama, proli kroz cvjetnjak i stigli do paviljona. Do njih je dopirao zvuk violonela.- to to Youri svira, Eva? - zapita Kyra. - Ne poznajem tu skladbu.- To je djelo nekog panjolca.

- Eva naime oboava glazbu, a moj je brat poduava - objasnila je Kyra Hoelu.- Kako vam se svia na vrt?- Krasan je. A jedan dio ve poznajem. Pokazao je ogradu koja je dijelila njihove posjede.- To je istina! Kad nas budete ponovo posjetili, moi ete proi kroz ta vrata.- Ve su dugo zatvorena, i brava se vjerojatno vie ne moe otkljuati. Osim toga, neu vie moidolaziti...- A zato ne?Kyra je zastala i pogledala ga njeno.- Jer bi se moja baka vrlo ljutila kad bi to saznala.- Nee saznati, ako joj to sami ne kaete. Hoel je oklijevao:- To ne bi imalo smisla...Kyra se nasmijala, a njezin je smijeh podsjeao na onaj njezine bake.

- Ne bi imalo smisla? Zato? Jer se gospoa Pe-nandour naljutila u davna vremena na moju baku...Baka mi je kazala da je to bilo zbog neega to se esto dogaa. Stoga bi bilo glupo od vas da vie nedolaite ovamo, osobito ako vam to priinja zadovoljstvo.Uhvatila ga je pod ruku i nastavila:- Baka e vas ve uvjeriti u to. Doite, posjetimo mog brata!Bijeli pas, koji je leao na pragu paviljona, ustao je i priao im, Kyra ga je pogladila u prolazu.- Kaliane, lijepi moj psu!Paviljon je iznutra bio ukraen mitolokim freskama, pomalo oteenim vlagom. Tragovi vlage vidjelisu se i na etiri visoka, uska ogledala. Od pokustva tu su stajale samo dvije male sofe prekrivenemodrim damastom i mali crni lakirani stoli.- Ah, evo naeg mladog spasitelja!Youri je pruio Hoelu vrlo njegovanu ruku dugih prstiju. Jednim je pogledom opazio skromno odijelomladog Penandoura.- Uspjelo vam je pobjei baki, tom zmaju? Hoel je pocrvenio osjetivi kako srdba raste u


10/50

njemu. Koliko je prezira i podrugljivosti odavalo to lice i taj glas. U njemu se probudio ponosPenandou-rovih.- Moja baka nije zmaj - ree suho. - Sigurno ima dobrih razloga zato se ljuti na gospou Brehans.Nisam smio doi ovamo bez njezina odobrenja.Kyra je poloila svoju ruku na njegovu i lagano ga pomilovala.- Ne ljutite se! Youri se voli rugati drugima. Za kaznu e nam sada neto odsvirati... Ples vila,You-ri! To je tako lijepo.Ponudila je Hoelu mjesto kraj sebe.Eva je ostala vani i sjela na jednu od stepenica.- Doi, Eva, ima mjesta i za tebe! - pozvao ju je Youri.- Ne, hvala, meni je i ovdje dobro.Youri je nestrpljivo odmahnuo. Zatim je prihvatio svoje gudalo i zapoeo svirati.Hoelu se nije svialo to lice, te tanke usne i blijede oi nalik na ustajalu vodu. Ali obuzeo ga je arsvirke. inilo mu se kao da vile pleu u gaju i na travnjaku obasjanom mjeseinom.- Kako je to bilo divno! - uzviknuo je posve iskreno na kraju svirke.- Zar ne? - zapita Kyra. - Morate ga ponovo doi sluati. Youri, nee li popiti aj? Mi smo ga veispili i baka nas je poslala po tebe.

Youri je ustao i poloio svoj instrument na sofu. Nemarnom kretnjom proao je rukom kroz plavu,dosta dugaku, kosu.Nije bio visok, ali je bio skladno graen, pomalo majih pokreta, kao i Kyra.Prstupio je vratima i uhvatio Evinu ruku.- Mala moja Eva, jednog e dana i ti svirati tu skladbu. - Nasmijeio se uhvativi djevojicu podruku.Svi su se zajedno poeli vraati kui.Gospoa Brehans vie nije bila u salonu ptica, kako su nazivali onu sobu u kojoj su primili Hoela.Nali su je u susjednom salonu u kome su zidovi bili obloeni kineskom svilom a pokustvo ukraenocrvenim lakom.Kad se mladi poeo opratati od nje, rekla mu je: Vratite se! Glas je u isto vrijeme zapovijedao injeno molio.

Pruila mu je ruku ukraenu dragocjenim prstenjem, a on se sagnuo da je poljubi.Tad je ona kazala smijeei se na onaj svoj ljupki nain:- Bila bi prava teta, Hoel, kad biste se zakopali u ovom osamljenom kraju. Stvoreni ste za drugo.Tako ste slini svom djedu!Kad se te veeri Hoel naao nasuprot bake u dvorani Lesveleca, osjetio je duboku nelagodu primije-tivi njezin tuan i hladan pogled. Nekoliko je trenutaka usporeivao lijepu plesaicu s tom ostarjelomenom u jeftinoj haljini. Neto nalik na grinju savjesti rodilo se u njegovom srcu.Nikada vie neu otii onamo, pomislio je. To nije dobro. Neu vie ii onamo.

VI

Zapara je pritiskivala kraj kojim je Hoel prolazio. Mahovina na tlu bila je jo vlana od noanje kie.Divlji karanfili nicali su po toj neplodnoj zemlji. Vjetar je mirisao po moru i udarao mu u lice. More jebilo blizu. Bilo je sivo i uzburkano udarajui o stijene nekog dugog poumljenog otoka na kome su seuzdizale ruevine starog dvorca.Hoel je sjeo na stijenu. Volio je promatrati ocean kojim su plovili mnogi od njegovih predaka. I njegovdjed, Job Penandour bio je pomorski oficir. On nije osjeao sklonost za taj posao. Gospoa Penandour,njegova baka, odluila je da nakon zavretka kole preuzme upravljanje imanjem to je ona zasadobavljala. Da, bit e poljoprivrednik, a uz to i pisac, jer jedno nije smetalo drugome.Potajno je pisao pjesme i eseje o staroj Bretanji, o ljepotama tog kraja. Time je tjerao i dosadu koja ga

je u posljednje vrijeme esto muila.Otkad je upoznao stanovnike Zmijske kue, Hoelu se priinilo da se pred njim razotkrila neka za-vjea i pokazuje mu aroban svijet pun divnih vilinskih bia koja su se zavodljivo smijeila. A on je

uivao u mranom ugo

aju Lesveleca, uz baku ogor

enu zbog onog to se u prolosti dogodilo, i uztetku ija je jedina briga bila kuanstvo. Tako je njemu preostalo samo da sanjari.

Ipak nije prekrio svoju odluku. Ve deset dana nije poao u posjete gospoi Brehans. ak je izbje-


11/50

gavao i prolaziti kraj njezine kue. I on je, poput svoje bake, uvijek iao zaobilaznim putem kad bi od-lazio u gradi. Plaio se da e jednog dana ipak sresti nekog od stanovnika Zmijske kue. No moda seu sebi i nije ba toliko toga plaio.- Nevaljali Hoel koji nas se odrekao!Netko je poloio ruku na njegovo rame. On se trgnuo i skoio. Kyra je stajala kraj njega i smijala se.Plave su joj pletenice padale niz ramena.- Okladila sam se s Yourijem i Evom da u doi posve blizu vas, a da me vi neete primijetiti. Nisamuzalud vjebala uljanje.Njezin brat i Eva pribliili su im se. Pratio ih je pas. Youri je bio odjeven u svijetlo odijelo i nosio je uruci lagani tap. Podrugljivo je promatrao Hoela, koji je oigledno osjeao nelagodu.- Uhvatili smo vas u klopku, mladi gospodine Pe-nandour! Sad nam neete moi pobjei. Na ste za-robljenik.U Hoelu se rodio osjeaj prezira.- Neu to biti, ukoliko to sam ne budem elio -odgovorio im je ponosno.- Ali vi ete to biti, jer vas ja molim za to! Kyra ga je promatrala njeno se smijeei. Osjeao je da epopustiti.- Ne mogu...

- Moete! Jer ja to elim,.. Do

ite, vraamo se ku

i. Baka ima iznena

enje za vas.Dopustio je da ga povedu sa sobom. I ponovo ga je obuzelo lagano pijanstvo. Ubrzo se naao u Salonu

ptica i ugledao Dariju u haljini boice.- Neete nam samo tako pobjei, mali moj Hoel. - uo je topli glas koji mu je govorio. - Uvijek samdobila ono to sam eljela. Draga mala Kyra. takoer. Dakle, vi ste na zarobljenik... dakako do-brovoljni.Smijeak njezinih lijepih ruiastih usana bio je-pomalo podrugljiv.- Priredila sam neto za vas - nastavila je. -Kyra, daj mi klju!Kyra je izvukla iz ladice malog pisaeg stola poveliki klju i pruila ga baki.- Uzmite ga, Hoel! Tako ete moi prolaziti kroz vrata u ogradi to dijele va posjed od naega. Brava

je nauljena, pa je se moe lagano otkljuati.I tako su se poeli stezati slatki lanci oko Hoela. Vie nije imao dovoljno snage boriti se protiv njih.

Od tada je dolazio gotovo svakog dana, i to kad se vraao iz kole. Ili pak ujutro.- Bit emo kod kue tad i tad - govorila bi mu Kyra.Igrao je kriket s djevojicama, a Youri bi im se ponekad pridruio. Sluao bi mladia kako svira vio-lonelo, a jednog je dana prisustvovao i satu plesanja kojeg je gospoa Brehans davala svojimunukama.Bile su odjevene kao balerine u kratke suknjice od tila. Eva je plesala draesno i lagano poput silfide.Ali Kyra je bila trenutak leptir, pa cvijet ili divlji plamen. Gospoa Brehans je govorila:- Izvrsno! Savreno!Zatim je i ona zaplesala kako bi Hoel vidio bar jednom slavnu Dariju Volonef. Tako je sveano iz-

javila.To je jutro odjenula tuniku od bijelog krepa ukraenu dugim srebrnim resama koje su se pomicale prisvakom pokretu. Noge u srebrenim sandalama klizile su po podu neopisivom lakoom. Jo je uvijek

bila ona slavna Darija zbog koje su toliki ludovali.Hoel se tog dana vratio kui nekako zbunjen, a to se ocrtavalo i na njegovu licu.- to ti je, dijete moje? - zapitala ga je gospoa Penandour. - Jesi li umoran ili se moda loe osjea?- Ne, bako!Osjetio je da mu je rumenilo oblilo lice.- Nije mi nita... ili bar ne neto ozbiljno - promucao je nastojei se smiriti. - Malko me boli glava.- A nisi nita ni pojeo - dodala je tetka Jeanne. - Skuhat u ti ljekoviti aj.Yolanda je paljivo promatrala brata. Reklo bi se da se i ona pitala: - to mu je?Idueg je jutra Hoel krenuo u vrt u deset sati, jer su kolski praznici ve bili zapoeli. Ponio je sa so-bom teku u koju je zapisivao svoje pjesme. Nije kanio poi u Zmijsku kuu. Gospoa Brehans i njeziniunuci namjeravali su naime izjahati. Stoga se zaudio kad je, stigavi do vodoskoka, primijetio Evugdje stoji naslonjena na ogradu.Pristupio joj je.- Mislio sam da ste izjahali.


12/50

- Ne, gospoa Brehans me morala kazniti i nije me povela sa sobom.Njezin je glas zvuio nekako udno i prezirno.- Promatrala sam taj vodoskok. Mogu li ga pogledati izbliza?- Dakako!Otvorio je vrata u ogradi.Eva je prila vodoskoku. Promatrala je crni granit i pruila ruku pod vodeni mlaz.Hoel se divio istoi njezina profila, i toploj boji kose.Pogledala ga je svojim divnim, zamiljenim, ljubiastim oima u kojima su se odraavale zrake sunca.- Vodoskok je vrlo star, zar ne?- Potjee iz esnaestog stoljea.- Zar su ve tada ovdje ivjeli Penandourovi?- Da! Ali nakon nekog poara zamak je djelomino ponovno sagraen u sedamnaestom stoljeu.- Lijepo je kad ovjek ima toliko predaka za sobom. Ja ne znam nita o svojima. Poznajete li povijestBrehansovih?- Da, neto mi je ispriao ujak Gisquel koji se bavi genealogijom. Brehansovi su stara obitelj izVannetaisa. U rodu su s Penandourovima. Moja u-kuntetka se naime udala za jednog Brehansa. To jezasigurno poznato i vama.

Eva je potvrdila kimanjem glave.- Da, to znam. Ja sam unuka Amauryja Brehansa, kerka Cecilije Brehans, koja se udala za slikaraOliviera Berlyja.Sjela je na klupu dok mu je to priala i rastreseno promatrala vodoskok.- Ja sam dakle vaa sestrina - apnula je.- Gospoa Brehans nije vaa baka?- Nije!Eva se iznenada trgnula.- Ona eli da je tako zovem, ali ja joj nisam nita - ivahno je nastavila. - Ona je bila druga ena mogdjeda, i to je sve.Crta gorine pojavila se oko njezinih lijepih usana.- Nemate vie roditelja?

- Moj je otac umro. A majka je bolesna. Ona je u bolnici za ivane bolesti.Spustila je pogled.- Nisam je vidjela ve devet godina - nastavila je tunim glasom. Tada sam jo bila posve mala. Sje-am se da je majka bila smeokosa i vrlo blijeda. Cesto je bila tuna. Jedne veeri ula je u mojuspavaonicu, zagrlila me i vrsto stisnula. Kad me ponovo poloila na postelju, neto joj je teko palo izruke na pod. Kriknula je, sagnula se i brzo spremila taj predmet natrag u torbicu. Zatim me pokrila iizila iz sobe. Nikad je vie nisam vidjela.- Uboga Eva!Hoel je bio duboko dirnut. Uhvatio je drue prste djevojice i vrsto ih stisnuo. Pogledala ga jetunim pogledom.- Priam vam to stoga to ste dobri. Osjeam to. A tamo...Pokazala je prstom prema Zmijskoj kui...

...tamo nitko nije dobar.Hoel ju je pogledao iznenaeno.- Rekao bih da se gospoda Brehans brine za vas i za svoje unuke.Gorak se smijeak pojavio na Evinim usnama.- Ne znam zato se gospoa Brehans uope brine za mene. Kae da ne posjedujem nikakav imetak ida ona snosi sve moje trokove. Prisiljava me da uim plesati, jer u kasnije time zaraivati za ivot.Ne vjerujem da bi to mojoj majci bilo drago. Moj je otac bio nadareni slikar. Umro je s trideset i dvijegodine. Gospoa Brehans govori da nalikujem na njega i da bi on bio oduevljen, kad bi jo ivio, tou se posvetiti plesu.- Mogli biste postati slavni poput nje. Slegnula je ramenima kao da mu je eljela dati naznanje da joj nije do toga.- Ne vjerujem, a niti to elim. Ples me ne zanima. Vie volim glazbu.Ustala je, pogladila svoju jednostavnu modru haljinicu.- Do vienja, bratiu Hoel! Hoete li nas posjetiti poslijepodne?


13/50

- Vjerojatno hou.- Dakle, do skorog vienja!Krenula je prema ogradi, a nakon nekoliko koraka opet zastala. Na njezinu se licu pojavio nekioklijevajui izraz.- Zar se ne plaite da bi vaa baka mogla opaziti... ono to radite, i da bi joj to moglo zadati bol?Hoel je osjetio duboku nelagodu.- Ne vjerujem da bi to ona mogla opaziti. Ne znam zato se toliko ljuti na gospou Brehans.Ponovo je vidio da Eva oklijeva prije no to mu je odgovorila. Trenutak je utjela.- uvajte ih se - ree tiho. - Daria Volonef je uinila mnogo zla u svom ivotu... I jo to uvijek ini...Reenica je ostala visiti u zraku. Eva se tuno nasmijeila Hoelu i krenula prema vratima. Promatrao

ju je dok je nestajala iza nekog grma. Priinila mu se malom tajanstvenom vilom.

VII

Yolandini su prsti prelazili rastreseno preko utih tipki starog glasovira za koga je ugada govorio daga se vie ne moe ugoditi. Ali nije postojala mogunost da ga zamijene, pa ni da ga poprave. GospoaPenandour nije ak doputala ni nabavku novih nota, pa se Yolanda morala zadovoljiti s nekoliko

starih sonata Hay dna i Mozarta, uz neke pjesme koje su bile u modi u vrijeme mladosti njezine majkei bake.Strastveno je voljela glazbu. U koli je nauila neke osnove glazbe, ali sad joj nitko vie nije pomagao,a nije se smjela ni nadati da bi gospoa Penan-dour odvojila neto od prihoda za satove glazbe svojeunuke. Jedino ega se mogla odrei, govorila je baka, bio je novac potreban za Hoelovo kolovanje.Ma koliko voljela svog brata, Yolanda bi ponekad osjetila neku gorinu. Zato on, a ne ona koja jetoliko eljela uiti? I tako se u toploj Yolandinoj dui rodilo zrnce gorine.Iznenada je zatvorila glasovir i ustala. Salon, u kojem se osjeao miris rijetko prozraenih prostori-

ja, bio je polutaman zbog navuenih zavjesa.- Ta je kua prava grobnica - apnula je Yolan-da.Pristupila je prozoru i razgrnula zavjesu. Pred njom se prualo poploeno dvorite. Yolanda je pri-mijetila brata koji je odlazio prema zidu obraslom kamelijama. U rukama je drao dva cvijeta oi-

gledno nastojei sakriti ih. Bilo je to crveno cvijee iz prednjeg vrta. Uz pomo noa odrezao je zatimjo dvije kamelije, a zatim krenuo prema vrtu.Yolanda nije znala to to znai. Zato je ubrao to cvijee? I zato se nastojao sakriti dok je to radio?Izila je iz salona i oklijevala trenutak. Zatim je krenula u dvorite.Tamo vie nije bilo Hoela. Izgubio se u vrtu. Yolanda je takoer pola onamo.Kad je stigla do vodoskoka, pojavila se ograda a iza nje vrt kojem se ona tako esto divila zamiljajuida u njemu pleu vile. Na stubama paviljona sjedjela je neka djevojica s dugim plavim pletenicamaodjevena u ruiastu haljinu. Kraj nje je stajao Hoel i pruao joj dvije crvene kamelije. Uzela ih je iprivrstila u kosi, s obje strane glave. Zatim je pruila ruku prema ruama, koje je Hoel jo drao uruci. Yolanda je po micanju njezinih usana mogla zakljuiti da djevojica neto govori. Djevojica senasmijala, a Yolanda je zaula kako vragolasto govori:- Neu da ih dadnete Evi! To cvijee pripada meni.Hoel je bez sumnje oklijevao, a zatim je cvijee pruio plavokosoj djevojici koja ga je brzo dohvatila.Sjeo je kraj nje a ona mu je poloila glavu na rame. Tog se trenutka iz paviljona zaula svirka violon-ela. Yolanda je sluala. ist i lagan zvuk treperio je u tiini suncem obasjanog vrta. Yolanda jezadrhtala od sree. Umalo to nije zaboravila svoje udno otkrie, tu tajanstvenu vezu Hoela i te malestrankinje.Svojim malim prstima djevojica je trgala latice s cvijea. Razbacala je latice oko sebe, ponovo se na-smijala, a zatim promrmljala nekoliko rijei koje Yolanda nije razumjela.Svirka violonela je prestala. Na pragu paviljona pojavio se mladi koga je Yolanda vidjela u drutvugospoe Brehans i koga je nazivala Youri. Pobojala se da e je primijetiti, pa se povukla iza grmlja.Zatim je polagano krenula prema kui.Bila je potresena onim to je vidjela. Kako je Hoel upoznao stanovnike te vile? Kako se usudio po-

sjeivati ih potajno? to je sve to zna

ilo?Ponovo je vidjela pred sobom svog brata s tako udnim izrazom lica kakvog kod njega nije poznavala.

A ona mala djevojica s dugim pletenicama oigledno ga je osvojila. A tek onaj privlaan mladi,


14/50

duge plave kose, koji je tako divno svirao...Kad bi to baka znala! pomislila je.Jednog dana, kad je jo bila posve mala, zapitala je tetku Jeanne:- Kome pripada ta divna kua? A tetka je odgovorila:- To te se ne tie. Nemoj nikada pred bakom spominjati tu kuu.Kasnije je Yolanda od brata saznala sve to je on znao o nekadanjim vlasnicima vile. Sada je kuavjerojatno pripadala gospoi Brehans. Ona je udajom dola u srodstvo s Penandourovima. Ali i nadaljese pred gospoom Penandour kua nije smjela spominjati.to bi baka kazala kad bi saznala da Hoel posjeuje te ljude?, pitala se Yolanda.U dubini due rodila se u njoj potajna ljubomora. Krajikom oka vidjela je taj divan ivot premakojem joj se njezin priinjao jo samo tunijim.Saznanjem Hoelove tajne bila je i pomalo iznenaena. Je li trebalo da zataji ono to je vidjela? Nijeeljela izdati brata, ali je nejasno osjeala da se Hoel nalazi u opasnosti.Kad se vratila u zamak, tetka Jeanne se pojavila na vratima dvorane.- Mala moja, otii e poslijepodne s Josephinom u grad i zamoliti ujaka Efflama da mi posudi svojuknjigu o pobunama za vrijeme republike.Ujak Efflam! Sad se dosjetila. Njemu e se povjeriti. On e znati treba li baku upozoriti ili ne.

Kad je Yolanda tog poslijepodneva stigla, nala je ujaka Efflama u blagovaonici kako pui lulu. Izru-ila je ono to joj je naredila tetka Jeanne, a zatim je poela govoriti o onome to ju je muilo.- Ujae Efflame, moram razgovarati s vama. Moram vam neto kazati. - Zastala je trenutak a zatimnastavila. - Radi se o Hoelu.- to se dogodilo? to je uinio tvoj brat? - zapita ljubazno ujak Efflam.- On je... Zao mi je to vas time muim, ali mislim da to moram uiniti...Na licu gospodina Gisquela pojavio se traak nemira. Izvukao je lulu iz usta.- Govori! Sto se dogodilo? - kazao je nestrpljivo.- On posjeuje stanovnike Zmijske kue. Gospodin Gisquel je brzo ustao.- to to govori? - zaviknuo je. - Je li to istina? Posjeuje ih? Kako si to saznala?Bio je silno uzbuen. Zbunjena zbog toga to su njezine rijei tako snano djelovale na njega, Yo-landa mu je ispriala sve to je vidjela. Ujak Efflam ju je sasluao, naslonivi elo na ruke. Kad je

zau-tjela, promrmljao je:- I on! ...I on!Podignuvi glavu ree druim glasom:- Dobro si uinila to si me upozorila. Hoel je u velikoj opasnosti. Morat u razgovarati s tvojom ba-kom, ma kako to teko bilo. Jer treba smjesta prekinuti rabotu tog izdanka pakla.Te je rijei progovorio s najveim moguim prezirom.- Poi, dijete moje, vrati se kui! Sutra u doi u Lesvelec. Reci to baki, ukoliko sluajno namjeravanekamo izii.

VIII

Kad je gospodin Gisquel uao u dvoranu zamka, gospoa Penandour je sjedjela kraj prozora i krpalaHoelovo odijelo. Pruila mu je ruku i kratko ga pozdravila kako je to uvijek obiavala. Sjeo jenasuprot nje i zamiljeno je pogledao.- ao mije, Haude, ali morat u te uznemiriti. Moram ti otkriti neto to e ti zadati bol.- to to?Pogledala je prestraeno svo'g bratia poloivi u krilo mrave ruke proarane jakim ilama.- Radi se o Hoelu. ini se da posjeuje one ljude u susjedstvu.Gospoa Penandour se trgnula. Uas se ocrtavao na njezinu licu.- Posjeuje... tu... - jedva je promucala te rijei.- Da, Yolanda ga je vidjela.Ponovio je ono to mu je ispriala djevojica. Gospoa Penandour ga je sluala napola sklopivi oi.Bila je tako blijeda da se gospodin Gisquel pobojao da e pasti u nesvijest.

- Haude!Podignula je pogled i on je u njezinim oima primijetio onu uasnu patnju. Takvo njezino lice on jeve jednom prije vidio, kad je sjedjela kraj postelje Jacoba Penandoura koji si je metkom prosvirao


15/50

slje-pooicu.- Efflam, moram spasiti to dijete... Ona mi se eli osvetiti. Nakon mog mua i sina... sad je na reduHoel. Moramo ga odmah udaljiti odavde.Nakon nekoliko trenutaka utnje, smirila se i opet postala ona ista odluna ena koju je tako dobropoznavao otada kad je kao posve mlada udovica stigla u zamak Lesvelec. Ta ena strastvena srca, koje

je skrivala pod hladnom vanjtinom, nije poznavala polumjere, ni oklijevanje. To je dokazala onogdana kad je sasipala uasne uvrede u lice onoj koja joj je oduzela mua.- Ve sam razmiljao o tome - ree gospodin Gisquel. - Moramo ga poslati u Quimper u kolu. Tamoe se moja sestra moi brinuti za njega.- Ali sad su upravo praznici.- Za to e vrijeme moi stanovati kod nje. Sam u ga otpratiti onamo kako bih ga mogao priuvati,dok Armelle ne stigne kui.To je bila velikoduna ponuda, jer, iako su se voljeli, ipak se gospodin Gisquel nije najbolje slagao sasvojom sestrom Armellom.- Nema druge mogunosti. Morat emo upozoriti upravu kole da pripazi s kim se Hoel dopisuje.- Da! A sad ga moramo obavijestiti o naoj odluci. Kako emo mu to objasniti?- Ne moramo mu nita kazati - suho je primijetila gospoa Penandour.

- Draga Haude, ne zaboravi, njemu je petnaest godina. On je ve

vrlo ozbiljan mladi. Ne znam ne bili bilo bolje kazati mu neto o svemu tome?

Crvenilo je iznenada oblilo blijede obraze stare gospoe, a oi su joj zasjale od uzbuenja i negodo-vanja.- Kazati mu da je... kako je njegov djed umro! Nikada!- Ne, ne... ali trebalo bi mu kazati tko je ta ena. Rei mu da ona oko sebe sije nesreu. Prezir i uasbit e najbolja sredstva da se izvue iz njezinih mrea.Gospoa Penandour prinijela je ruku glavi kretnjom neizmjernog umora.- Da, moda treba doista tako postupiti.- To e ti biti teko, Haude?- Zar je to vano? Moram ga poto-poto spasiti.- Bih li ja govorio s njime kako bih ti pritedio to uzbuenje?

- Bila bih ti zahvalna za to. Teko mi je govoriti o njoj koju sam sve te godine pokuavala zaboravi-ti.Glas joj je zapeo u grlu. I ponovno je njezino lice odavalo silno uzbuenje pa se gospodin Gisquel uz-nemirio.- Haude, bit e najbolje da se do objeda odmori.- Da se odmorim? Ne! Ba naprotiv, moram neto raditi. Uostalom, Hoelu e biti potrebno ovo odi-

jelo.Gospodin Gisquel je ustao i zaueno je pogledao. Pitao se je li uope tuna zbog odlaska svog unuka.Pa taj je djeak toliko nalikovao na onog dragog Joba koga je tako arko ljubila. Ipak nikad nije Hoeluukazivala nita vie do osjeaja koji su proizlazili iz njezine dunosti.- Gdje ga mogu nai? - zapitao je gospodin Gis-quel.- Vjerojatno je u dvoritu ili u vrtu.

- Dobro! Uskoro u te obavijestiti o tome kako je protekao na razgovor.Brzo je iziao iz kue i primijetio da je dvorite prazno. Zastao je trenutak i zapalio lulu. Zadatakkojeg je preuzeo nije mu ba bio ugodan. Ali nikada se nije izvlaio kad je trebalo uiniti neku uslugutoj roakinji koju je sudbina tako snano udarala i koja mu je ukazivala veliko povjerenje.Nebo je bilo pokriveno oblacima. Spremala se oluja. Zrak je bio vlaan i teak. Gospodin Gisquel jeispod stabala polagano krenuo prema vodoskoku. Kad je stigao do istine, primijetio je Hoela kakosjedi na kamenoj klupi.Mladi je sjedio nasuprot ogradi. U rukama je drao knjigu, ali nije itao. Promatrao je susjedni vrt ipaviljon obrastao ruama.Zauo je korake pa se okrenuo i brzo ustao.- Vi, ujae!- Da, moram razgovarati s tobom... Sjednimo, sine moj!U mladievim oima pojavio se nemir, koji je zamijenio iznenaenje. Vrtei uzbueno knjigu u ruka-ma, sjeo je kraj ujaka ekajui to e mu kazati.


16/50

Gospodin Gisquel je povukao dim iz lule prije no to je progovorio.- Razgovarao sam s tvojom bakom. Ona zna da posjeuje te ljude.Pruio je ruku prema susjednom vrtu.Hoel je pocrvenio. Nije nita kazao, pa je gospodin Gisquel nastavio.- To je vrlo runo od tebe, Hoel! Znao si da su prekinute sve veze izmeu vaih dviju obitelji, to nisismio...Hoel se okrenuo prema svom ujaku i poeo se estoko braniti.- Zato su prekinute? Rekao bih zbog neke sitnice. Ti su ljudi lanovi nae obitelji...- Zbog neke sitnice? To ti je kazala ta prokleta plesaica? Za nju to doista nita ne znai. Oduzela jeJoba Penandoura njegovoj eni! Sitnica je, znai, i to to je kriva za smrt tvoje majke. Umrla je priporodu saznavi da je tvoj otac pao u klopku Darije. A oni nisu bili jedini. Ti nesretnici!Hoel je problijedio. Njegovo je lice odavalo neizmjerno iznenaenje i uas, ali nije izustio ni rijei.- Ta je ena izdanak pakla! - nastavio je gospodin Gisquel. - Treba je izbjegavati kao to ovjekizbjegava samog avla. Jesi li razumio?- Jesam! - odgovori Hoel promuklim glasom.- Pokuala te privui, jer mrzi tvoju baku koja je u svoje vrijeme postupala s njom onako kako je tozavrijedila. Mora odmah napustiti Lesvelec. Za vrijeme kolskih praznika boravit e kod tetke

Armelle u Quimperu, a zatime po

i tamo u internat.Hoel isprva nije nita odgovorio. Sagnuo je glavu i inilo se da razmilja.

- Oni odlaze za mjesec dana - napokon je rekao. - Tad bih se mogao vratiti.- Mislim da e za tebe biti bolje neko vrijeme ne dolaziti ovamo i sanjariti.Pokazao je na vrt.- Osim toga, kola u Quimperu je mnogo bolja od ovdanje. Ionako si druge godine trebao poi ona-mo. Samo smo to malko ubrzali.- To je istina - odgovori Hoel istim promuklim glasom.- Jo u danas poslati brzojav svojoj sestri. Krenut emo prekosutra... Ali mora mi obeati da vienee odlaziti toj osobi.Mladi je zadrhtao, a rumenilo je ponovo oblilo njegove obraze.- Sigurno neu! ...Ne, ujae, ne bojte se! Njegovo mladenako lice odavalo je veliku odlunost.

Ujak Efflam je duboko dirnuto pomislio: Taj mladi ve ima srce mukarca. U pravi trenutak je stiglapomo.Kad je Hoel prekosutra odlazio, gospoa Penan-dour ga je hladno poljubila u elo.- Izvri svoju dunost - rekla je vrstim glasom. Zastala je kraj prozora dvorane dok je odlazio upratnji Yolande koja je trebala poi s njim do kue gospodina Gisquela. Kad je iziao iz dvorita, sjela

je i naslonila glavu na ruke. Ovako je ostala dugo sje-djeti kao netko koga je skrila bol.

IX

Yolanda je ula u staru kuu. Vrata joj je otvorila odana sluavka Josephine. Popela se stubama odgranita izglaanim koracima Penandourovih narataja. Na dugom hodniku, tako mranom u smirajdana, doekala ju je tetka Jeanne i plaui je zagrlila.- Draga moja! ...Uboga majka! To se tako naglo dogodilo.- Zar se tih posljednjih dana loije osjeala?- Nije! Ali tvoj je brat mislio da loe izgleda pa je htio pozvati doktora Le Brana. Ona je to odbila go-vorei da je njezin ivot zavrio i da joj niti jedan lijenik na svijetu vie ne moe pomoi.- I nali ste je mrtvu?- Jo je disala, pa je ak mogla i izgovoriti nekoliko rijei kad je doao sveenik. Govorila je i o djedukad se obratila Hoelu... Hoe li poi do nje, mala moja? Tvoj je brat kraj nje.Yolanda je pola za njom u veliku sumranu sobu. Svijee koje su gorjele kraj kreveta osvjetljavale sutijelo poloeno na postelju pokrivenu finom ponjavom. Haude Rosnoan izvezla ju je nekad za svojubranu postelju. U sklopljenim lijepim, ali sad jako mravim rukama, drala je raspelo. Njega je JobPe-nandour poklonio svojoj zarunici. Oko postelje bilo je mnogo jesenskog cvijea. Smrt je

pomladila inae tako strogo lice Haude Penandour, iako su na njemu patnje proteklih godina ostavileneizbrisiv biljeg.

Netko tko je sjedio kraj kreveta ustao je. Bio je to vitak mladi crne kose s laganim kovricama. Pru-


17/50

io je ruke prema Yolandi, a djevojka mu se bacila u zagrljaj.- Hoel!- Da, sve je gotovo - ree mladi. Spustio je ruke kao da je klonuo.- To se tako naglo dogodilo - dodao je neto izmijenjenim glasom.- Tetka Jeanne mi je kazala... da te ona jo prepoznala.Potvrdio je to kimnuvi glavom.Yolanda je pristupila postelji i poljubila ledeno elo. Zatim je kleknula na klecalo i pomolila se.Hoel je ponovo sjeo kraj odra. Brat i sestra nalazili su se zajedno uz odar bake koja se tako paljivobrinula za njih, ne pokazujui im nikada svoje osjeaje. Njezina hladnoa i strogost pritiskivale su dje-tinjstvo i mladost to dvoje mladih. Patili su stoga to nikada nisu osjetili majinsku ljubav. Ali ipak suosjeali da baka skriva svoju ljubav prema njima pod oklopom tako tvrdim kao to je bio kamennjihova rodnog kraja.U nekim bi trenucima svog ivota ipak osjetili da ih baka voli. Jedne veeri, kad se Yolanda razboljelaod upale plua i bila u ivotnoj opasnosti, primijetila je kako je baka promatra uasno uplaeno... To sedogodilo i onog dana kad je Hoel pao s neke visoke stijene u more. Ribari su ga onesvijetenogizvukli. A kad je otvorio oi, ugledao je iznad sebe blijedo, unezvjereno bakino lice.Da, ona ih je bez sumnje voljela na svoj nain. Oni su osjeali prema njoj potovanje pomijeano sa

strahom, ali i neku obiteljsku povezanost koja je u ovom trenutku jo samo jae dolazila do izraaja.Ve se nekoliko godina nije dobro osjeala. Nikada se nije alila, a tekom bi mukom pristajala da se

lijei. Sve do onog trenutka kad se Hoel, zavrivi kolovanje, vratio u Lesvelec, ona se brinula zaimanje uz pomo upravitelja. Kad se unuk vratio, predala mu je upravu nad imanjem. Dvije godineranije umro je i njezin brat, grof Rosnoan, uinivi Hoela svojim nasljednikom. Svi su vjerovali da jeon siromaan stoga to je ivio skromno na svom imanju Tregaz. Na veliko udo sviju njih, pronali suu ladici pisaeg stola oko ezdeset tisua franaka u gotovom i u zlatu.Hoel je naredio da se izvre neki popravci u zamku Lesveleca. Gospoa Penandour nije bila odu-evljena time.- Uini to eli, dijete moje - odgovorila je unuku kad ju je zapitao za njezino miljenje. - Za meneionako vie nita nije vano.Yolanda je ostvarila svoj san. Njezin je brat proveo praznike u Quimperu u pratnji ujaka Efflama, a

njegova sestra, gospoda Coutry, poeljela je upoznati kume svog brata. Poao je po Yolandu i doveoje sestri. Ovoj se priinilo da Yolanda slii njezinoj pokojnoj kerki, pa je odmah zavoljela tu mladuroakinju. Gospoa Armelle Coutry je bila plemenita i dobra ena, ali i vrlo odluna. Njezin je muradio sve to je ona htjela. Odmah se dobro sporazumjela s Yolandom, iako je ta mlada djevojka bilapoprilino tvrdoglava. Povezivala ih je ljubav prema glazbi. Tetka Armelle je bila odlina pijanistica.Primijetila je koliko je Yolanda nadarena, pa joj je poela davati satove glasovira. Gospoa Penandour

je pristala na to, pa je Yolanda u proteklih osam godina provodila vrijeme veinom kod Coutryjevih.Ovi su dobro ivjeli i sretali se s najotmjenijim obiteljima. Yolanda je odlazila u drutva, nastojalanadoknaditi obrazovanje zapostavljeno zbog nedostatka sredstava. Pohaala je sada satove glasovirakod nekog dosta poznatog uitelja.Voljela je ivjeti u Quimperu i tamo se dobro zabavljala. Ipak se rado vraala u stari zamak, gdje bi sesretala s tetkom Jeanne i Hoelom.

Ali je ovog puta uzrok njezina povratka bio tuan. Idueg dana otpratili su gospou Penandour dogrobnice u kojoj su ve poivali njezin mu i sin. Iza toga su u zamku priredili objed za pristiglelanove obitelji i prijatelje.Kad su svi otili, a gospodin Gisquel se vratio kui, u zamku je zavladao ponovo mir.Gospoica Jeanne je uz pomo Yolande i sluavke Josephine odmah poela spremati. Hoel je ostao udvorani. Stajao je kraj prozora i promatrao stari bakin naslonja, stol na kojem je jo leao njezin runirad i na kome je sastavljala obraune imanja. Vidio ju je pred sobom u njezinoj crnoj, iznoe-nojhaljini i kapici od tila ukraenoj izblijedjelom crnom vrpcom. Da, njezin je ivot bio skroman i bezradosti. Ali zato se odrekla i obiteljske ljubavi? Je li njezino razoaranje kao ene uguilo u njojsposobnost da gaji tople osjeaje?Kako je sve to moralo biti strano i okrutno kad je moglo tako obiljeiti duu te ene!- Dijete... moli se za njega... sjeti se...Tako su glasile njezine posljednje rijei koje je jedva ujno izgovorila, dok se unuk primakao njezinimusnama kako bi je mogao uti.


18/50

U posljednji je trenutak dakle mislila na svog mua. Na njega zbog koga je toliko propatila. Bez svakesumnje, ona mu je oprostila.- Moli se za njega - rekla je u posljednjem trenutku ivota.Zato samo za njega? Zato ne i za Bertranda, njezina sina, Hoelovog oca?Mladi se prvi puta sjetio da nije znao kako je njegov otac umro. Gospodin Gisquel rekao mu je da jenjegov otac, koji je bio pomorski oficir, umro za vrijeme krstarenja u Kineskom moru. Umro je raz-boljevi se od ute groznice. Ali o Jobu J^enandouru nije kazao niti jednu jedinu rije. Je li i on umrona moru, ili pak negdje ovdje?Morat u to jednog dana priupitati ujaka Effla-ma, pomislio je.Napustivi dvoranu, poao je u knjinicu.Knjinica je gledala na dvorite. Imala je tri visoka prozora, pa nije bila tako tamna kao one druge.Penandourovi, koji su voljeli knjievnost, sakupili su ovdje djela svih najpoznatijih knjievnika. Njima

je Hoel dodao knjige koje je sam nabavio. Tu je stajao i njegov pisai stol. Na tvrdoj hrastovoj ploileali su rukopisi njegovih djela. Jer on je postao dobar i originalan knjievnik. U koli u Quimperunjegovi su ga profesori hrabrili u tim nastojanjima. Njegov je kolski drug bio Yves Baranquin, iji jeujak bio glavni urednik nekog vrlo cijenjenog asopisa. Ta dva mladia dobro su se sprijateljila, pa jeYves natjerao Hoela da jedan od svojih eseja poalje Edmondu Ba-ranquinu. Ovaj ga je pohvalio i

objavio taj esej. I nakon njega jo mnogo drugih. Hoel je napisao i roman. Opisao je njenu enusmjetenu u okvir njegove ljubljene Bretanje koju je znao tako majstorski opisati. Gospodin Baranquinje obeao da e nai izdavaa i odmah objaviti roman. Ali savjetovao je Hoelu neka nekoliko mjeseciprovede u Parizu kako bi upoznao neke knjievnike i razgledao muzeje u kojima bi mogao nai poticajza svoje budue romane.- Jer vi ste pravi pisac - dodao je. - U vaim se djelima ocrtava pravi ivot. Mislim da vam kao knji-evniku mogu obeati lijepu budunost.To je pismo stiglo dan uoi smrti njegove bake. Sad ga je ponovo proitao. Napokon, zato ne? Nje-gova su mu sredstva doputala to putovanje. Tim vie to je od knjievne revije dobio prilinu svotunovaca.Da, Baranquin je bio u pravu, morat e upoznati Pariz i njegov intelektualni ivot. Morat e se izvuiiz provincije, pa ma koliko je volio.

X

Idueg jutra Hoel je poao u Sarazeau u posjet svom ujaku, gospodinu Gisquelu. Taj je, puei svojuneizbjenu lulu, pregledavao neke raune svog upravitelja. Odgurnuo je teku i srdano pruio rukuneaku.- Dobar dan, dragi moj! Makni Minouche, i sjedni u naslonja!Lijepa trigrasta maka podignula je glavu i pogledala ga, da bi se odmah zatim ponovo sklupala.- Ostavimo Minouche na miru. Sjest u na stolicu.Gospodin Gisquel je zadovoljno pogledao mladia ispred sebe. Kako je drag mladi bio taj Hoel! Fin iotmjen... Njegovo je lice bilo odista lijepo, a pri tom ipak muevno... Moda su njegove oi gledalemalko odvie sanjarski. Bile su to oi njegova djeda i oca. Ali ova dvojica nisu bila tako odluna kaoHoel.- Doao sam posjetiti bakin grob. Yolanda e mi se malko kasnije pridruiti. Ali htio sam prvo razgo-varati s vama o svojim planovima.- Kakve su tvoje namjere, dragi moj?- Provest u nekoliko mjeseci u Parizu.- To si se tako iznenada sjetio?- Ne, ve sam prije razmiljao o tome. Ali ovo pismo...Gospodin Gisquel ga je preletio.- Razumijem... da... doista... - promrmljao je. Poloio je pismo natrag na stol, i ponovo gurnuolulu meu usne. Na elu mu se pojavila duboka bora.- Doista, bilo bi teko to ne prihvatiti, ukoliko eli nastaviti pisanjem.

- Ne namjeravam se toga odrei. Ba naprotiv!Gospodin Gisquel je neko vrijeme utio da bi zatim zapitao:

- Jesi li svojoj pokojnoj baki spomenuo mogunost putovanja u Pariz?


19/50

- Da, jednog dana. Prestraeno me pogledala. Ti bi htio otii u Pariz?... U Pariz. Njezine su rukedrhtale i nije mogla nastaviti. Odmah sam kazao: To je jo posve nesiguran plan, bako! Skrenula jepogled s mene i nije vie nita kazala.inilo se kao da je i gospodin Gisquel iznenada zanijemio. Promatrao je Hoela kroz polusklopljenekapke i puio svoju lulu.- Je li moj djed umro na moru kao i moj otac, ujae Efflam?Starac se trgnuo zauvi to iznenadno pitanje.- Ne! Umro je... u Parizu.- Stoga se dakle baka tako prestraila?- Bez svake sumnje... Nije voljela taj grad. Plaila ga se.- Kako je umro?inilo se kao da se gospodin Gisquel gui od dima, jer je zakaljao.- Ne znam tono... ne sjeam se... - govorio je izmeu dva napada kalja.Hoel ga je iznenaeno pogledao.- Ne sjeate se kako je umro va brati?- To se dogodilo ve tako davno. Opet je zakaljao.- Mislim da je to bilo od neke upale.

- Od upale plua?- Ne... ini mi se od upale mozga.

Hoel je trenutak zautio. Neizmjerno zaueno promatrao je svog ujaka.- U ono je vrijeme stanovao u Parizu?- Da, radio je u ministarstvu pomorstva.- A baka je bila s njim?- Dakako!- Nisam nikad slutio da je ona bilo kada boravila u Pariz- To je uvijek bilo iz tog istog razloga. Zbog onog to je ona prepatila u tom gradu...- Tamo je upoznao... onu...Ono prokleto ime nije moglo prei preko Hoelo-vih usana. Iznenada je zadrhtao.Gospodin Gisquel je i.o potvrdio kimanjem glave. Nastavio je puiti, promatrajui pri tom zabrinuto

svog neaka.Hoel ga nita vie nije pitao. Ustao je, pristupio prozoru i pogledao na trg gdje se tog jutra odravaosajam. Zatim se vratio svom ujaku.- Moram otii u Pariz, ujae Efflam! Ali tad u se s velikom radou vratiti u svoj stari Lesvelec.- To ti elim od sveg srca, dragi moj... A Yolan-da, hoe li se ona vratiti u Quimper?- Vjerojatno. Nismo jo razgovarali o tome. Gospodin Gisquel je zaronio u svoj naslonja oiglednorazmiljajui.- Zato je ne bi poveo sa sobom? - ree napokon. - Mogli biste iznajmiti stan, pa bi se Yolanda moglabrinuti za vae malo kuanstvo. To mi se ini mnogo zgodnijim nego da boravi u hotelu. Bit e tiudobnije i jeftinije.- To je prava istina! Izvanredna zamisao, ujae! Siguran sam da e i Yolanda biti oduevljena.- Dakako, bit e neizmjerno sretna! Sigurno e ti mnogo pomoi. Pametna je i marljiva. Tako nee

bar biti usamljen usred tog nepoznatog grada.- Divna ideja! - ponovio je Hoel. - A sad vas moram napustiti, ujae Efflam! Dogovorio sam se sYolandom pred crkvom. Do skorog vienja!- Jednog od ovih dana navratit u k vama. Posjedujem jo neke papire tvoje uboge bake koje mi jepovjerila dok sam obavljao poslove za nju.etvrt sata kasnije brat i sestra su se vraali u svoj zamak, poto su posjetili obiteljsku grobnicu. Nekosu vrijeme utjeli razmiljajui o svojoj pokojnoj baki. Nebo se naoblailo, a magla se poela sputatinaglaavajui tuni ugoaj jesenskih polja i uma. Zatim je Hoel progovorio. Ispriao je Yolandi svojenamjere to se tie putovanja u Pariz i ono to je predloio gospodin Gisquel.Yolanda je kriknula od radosti.- Dakako da u te pratiti! Moj je san posjetiti Pariz. Kad emo otputovati?- Poetkom studenog. Tetka Jeanna e se brinuti za imanje, a ujak Efflam e joj u tome pomoi.- Sjajno! Nita nas nee sprijeiti u tome da u Parizu proboravimo nekoliko mjeseci - rekla je ushi-eno.


20/50


21/50


22/50

mladi Penandourovi, pa ih je otpratio do kue. Yolanda je sada mnogo govorila, kao da je u groznici.Harve joj je odgovarao, a Hoel je utei hodao kraj njih. Kad su se oprostili od mladog slikara, brat isestra popeli su se na drugi kat gdje se nalazio njihov stan. Uli su u mali salon, a Hoel je upaliosvjetlo. Yolanda se okrenula prema njemu i oklijevajui ga pogledala.- To je unuk gospoe Brehans koga smo vidjeli u njezinu drutvu pred crkvom, zar ne?- Da! - odgovori on kratko.Nije mu mogla kazati da ga je vidjela jo jednom u susjednom vrtu, onog dana kad je njezin brat ubraokamelije i dao ih djevojici s dugim plavim pletenicama. Ve su je tada opijali zvukovi tog arobnogviolonela.Gospodin Gisquel je elio da mu esto piu. Svakog tjedna Hoel ili Yolanda poslali bi mu neto nalikna dnevnik. On im je pak javljao novosti koje su se dogaale kod njih. Pisao im je o sebi i naglaavaokoliko mu oni nedostaju.Posjetit u vas, draga moja djeco, kad dani opet postanu dulji. Iako moj novanik ba i nije prepun,ipak u moi platiti tu malu ludost. Dobrog sam zdravlja, i to e me pomladiti.U nedjelju nakon Boia Yolanda je u pratnji brata otila na neki koncert duhovne glazbe. Za vrijemeprograma Hoel je zapazio dvije osobe pred sobom. Bila je to neka sjedokosa ena odjevena u istu, aliizlizanu crnu haljinu i mlada djevojka u jednostavnom sivom kostimu. Imala je zlaano plavu kosu.

Mala kapica od crnog baruna otkrivala je nje

:

an, vrlo bijeli, vrat. Hoelov bi se pogled uvijek ponovovraao toj djevojci.Tog trenutka je djevojka polagano okrenula glavu prema svojoj pratilji. Ugledao je fini profil i ru-iaste obraze. Rekla je tiho nekoliko rijei i ponovo okrenula glavu.Hoel je sad ve bio pomalo znatieljan. Za cijelo vrijeme koncerta bio je dosta rastresen. im je kon-cert zavrio, ustao je primijetivi da se obje ene spremaju na odlazak.- Zato se tako uri? - zapitala ga je Yolanda. - Bit e bolje da malko priekamo.Krenuo je prema izlazu kao da je nije uo. Yolanda je pola za njim.Obje su ene zastale trenutak pred izlazom. Djevojka se okrenula, a Hoel je primijetio dva modraoka, ozbiljna i ista, koja su mu ostala u nezaboravnoj uspomeni.- Eva! - uzviknuo je uzbuen.Prepoznala ga je usprkos tome to je prolo ve toliko godina. Vidio je to po izrazu njezina lica. Tad

mu je pruila ruku. Izili su u pratnji one sjedokose ene, a doskora im se pridruila i Yolanda koja jetrenutak zaostala za njima.Eva mu je ponovo pruila ruku.- Hoel! Vi ste u Parizu!Odmah je prepoznao njezin lijepi, duboki glas.- Samo na nekoliko mjeseci. A vi, Eva, vi ste...- ivim sama sa svojom dobrom Romaine u malom stanu - ivahno je odgovorila.Reklo bi se da je Hoel odahnuo osjetivi olakanje.- U svom stanu? Tim bolje! Yolanda - okrenuo se k sestri - predstavljam ti nau sestrinu Evu Berly,unuku naeg ukunujaka Amaurya... Eva, ovo je moja sestra Yolanda.Iznenada se sjetio da Yolanda nikada nije nita ula o toj sestrini. I doista, gospoica Penandour nijenita shvatila. Vidjela je onog dana samo Yourija i Kyru u paviljonu kraj svog brata.

- Objasnit u ti... - apnuo je Hoel. Djevojke su jedna drugoj stisnule ruku.- Stanujete li negdje blizu? - zapitala je Eva. -I ja stanujem u ovom kraju - dodala je brzo. -Imam mali stan u blizini i dajem satove glasovira i violonela.- Niste se posvetili plesu?Hoel je primijetio kako je njezino lice poprimilo neto tvri izraz.- Ne! Odbila sam to, jer je ona zahtijevala od mene da se posvetim kazalitu. Njezine su usne laganodrhtale.- Proivjela sam teke dane. Ali napokon je morala popustiti... Napustila sam ih. - U njezinu se glasuosjealo neto poput olakanja. Zatim se jedva primjetno nasmijeila. - Hoete li me doi posjetiti umom malom stanu - dodala je brzo.- Dakako! - srdano je odgovorila Yolanda. -Doi emo, zar ne, Hoel?- Svakako! - odgovori Hoel. - Dajte nam svoju adresu, Eva! I vi ete posjetiti nas.Govorio je to toplim, ak i oduevljenim glasom.Razmijenili su adrese, a zatim se srdano oprostili. Nekoliko su trenutaka brat i sestra hodali utei


23/50

jedno kraj drugoga. Zatim je Hoel kazao pomalo u neprilici:- Sigurno se udi kako sam upoznao tu sestrinu? Moram ti priznati neku svoju prijanju zabludu...To je bilo u Zmijskoj kui...- Znam! - prekinu ga Yolanda. - Nije potrebno da mi bilo to prizna. Znam da te neko kratko vrijemeprivlaila ta gospoa Brehans. Ujak Efflam je govorio o njoj kao o izdanku pakla. Vidjela sam te uvrtu...Naglo je zastao.- Vidjela si me?- Da, i nadam se da e mi to oprostiti, Hoel! Uinila sam to za tvoje dobro. Osjeala sam da se na-lazi u opasnosti, pa sam sve ispriala ujaku Efflamu.Sve mu je iskreno priznala. Hoel joj isprva nije nita odgovorio, pa su utei krenuli dalje.- Dobro si uinila - rekao je napokon priguenim glasom. - To je bila tvoja dunost - nastavio je. - Tagospoa Brehans bila je znamenita plesaica. Unitila je brani ivot naeg djeda i bake, a ini se da jekriva i za smrt nae majke. Baka je mrzila tu vjeticu. A plaila se i toga da e se ta ena htjeti osvetitina meni zbog uvreda koje je baka izrekla saznavi to je djed uinio: Evo, to mi je priao na ujakelei mi objasniti zato moram napustiti Le-svelec.Stigli su u svoj stan. Kad su uli u salon, Yolanda je skinula eir. Ruke su joj bile smrznute od hlad-

noe koja je napolju vladala.- A Eva? to je ona tamo radila? - zapitala je.

- Ona je unuka Amauryja Brehansa po prvoj eni. Njezin je otac umro, a majka je u bolnici za ivanebolesnike. Eva je ivjela s unucima gospoe Brehans, koji su potjecali iz njezina prvog braka. Da-riaVolonef, tako je glasilo ime te balerine, uila ju je plesati zajedno sa svojom unukom Kyrom. Alirekao bih da to Evi nije bilo drago. To mi je kazala jednog dana kad smo se sami nali kraj vrtneograde.Dok je to priao, Hoel je sjeo u naslonja. Razmiljao je naslonivi elo na ruke.- Da, pitam se kakav je zapravo bio pravi poloaj tog djeteta? Tko je bio njezin staratelj, ako vie nijeimala oca? Zato je taj dopustio da ona boravi medu tim ljudima? A sad sam se sjetio... pa ona bimorala biti bogata. Njezina baka, Meksikanka, donijela je u brak veliki miraz. Zmijska kua jepripadala njoj. A ipak sam uo kako gospoa Brehans govori Evi da e morati zaraivati za ivot. A

kako smo danas uli, ona daje satove.- Doista udno - primijeti Yolanda. - Sigurno e nam to sama objasniti. U svakom sluaju, draga mije, a i vrlo lijepa. Radujem se susretu s njom. Zajedno emo moi svirati.

XII

Mali Evin stan bio je smjeten na etvrtom katu neke prilino otmjene kue. Kad su nekoliko danakasnije Hoel i Yolanda poli u predveerje k njoj u posjete, doekala ih je ona ista sjedokosa ena koju

je Eva predstavila kao Romaine. Rekla je da se gospoica Berly. jo nije vratila kui, ali da e uskorostii.Uvela ih je u mali salon od kojeg je vici dio zauzimao glasovir. Pe je irila oko sebe ugodnu toplinu.Zidovi su bili prekriveni sivim tapetama s uzorkom u istoj boji. Jastuci presvueni arenim kretonomukraavali su jednostavne stolice. Svjetiljka je stajala na kaminu i osvjetljavala sobu. U sobi nije bilonikakvih ukrasa do male porculanske zdjele i staklene vaze izvanredno finog oblika.- Ovdje stanuje ena s mnogo ukusa - ree HoelKroz otvorena vrata vidjela se u polumraku susjedna soba iste veliine. U njoj je stajao krevet pre-kriven svijetlim kretonom. Iz sobe je izila mala maka i prila posjetiocima.Tog su se trenutka otvorila vrata, zauo se glas stare ene i tihi uzvik. Eva je ula, pruajui im ruke:- Kakvo divno iznenaenje! Niste me valjda predugo ekali?- Upravo smo stigli - odgovori Hoel.- Dobro! Skinut u kapu i odmah se vratiti. Sjednite, molim vas! Romaine e nam prirediti aj.Nestala je u susjednoj sobi, ali se ubrzo vratila. U svojoj modroj suknji i bijeloj vunenoj bluzi izgledala

je mnogo otmjenije od mnogih ena u sveanim haljinama. Sjela je kraj Yolande i uhvatila je za ruku.

- Ne moete zamisliti koliko se radujem to sam vas upoznala. to vas dvoje mogu ovdje primiti. Viste jedina moja obitelj... Sama sam! Ili bolje reeno, i nisam! Kraj mene je moja odana Romaine.- Zar je ona ve radila i kod vaih roditelja? -zapita Hoel.


24/50

- Da! To je sve tako udno! ...Ispriat u vam sve. Ili bar ono to ja znam, jer su neke stvari za meneostale tajnom. Romaine mi ne eli sve odati.Eva se na trenutak prekinula kako bi podignula maku i stavila je na koljena.- To je moja mala prijateljica, poklon neke moje susjede...Pogledala ih je i nastavila.- Romaine je sestra po mlijeku mog oca Olivera Berlyja. On je ve bio dosta poznat slikar kad se oe-nio mojom majkom. Romaine je radila kao vezilja, ali je dobrovoljno napustila taj posao i dola mojimroditeljima kao sobarica. Ne znam to se dogodilo izmeu mog oca i majke jer su mi tada bile teketiri godine, a Romaine mi nita ne eli ispriati o tome.Rei u vam to jednom kasnije, Eva, tako mi je rekla. Ja elim da me zove po imenu, jer je ona moja

jedina prijateljica. Rekla bih da je u svemu tome i gospoa Brehans igrala neku ulogu.Hoel se trgnuo i izmijenio pogled sa svojom sestrom.- Ne znam kako je umro moj otac i zato je majka poludjela - nastavila je Eva. - Gospoa Brehans jesve uzela u svoje ruke. Bila je tada vrlo mona, pa nije trebalo da poslua miljenje obiteljskog savjetau vezi moje majke i mene. Odredila je da fnoj skrbnik bude neki brati mog oca, ovjek loa karakterai sumnjiva potenja. Zapravo, ona je sve uzela u svoje ruke. Odabrala je bolnicu za moju ubogu majkui odluila da me odgaja zajedno sa svojim unucima. Romaine su, na njezinu veliku alost, otpustili.

Bilo joj je uasno to me morala prepustiti toj eni prema kojoj je osjeala veliko nepovjerenje.

akneku vrst uasa. Jednog je dana sluajno proitala u novinama, kod onih ljudi kod kojih je radila, da

trae vezilju u kui gospoe Brehans. Kakva prilika! Gospoa Brehans ju je dodue poznavala, ali Ro-maine je znala da se ona uope ne brine za poslugu, ve da to preputa upravitelju kue. Osim toga,izmijenila je svoju vanjtinu obojivi kosu. Da bude sigurna, stavila je na nos jo i naoale. Uspjelo joj

je dobiti to zaposlenje. U toku svih tih godina to je ostala naa tajna. Kakva podrka za mene! to bibilo od mene da nisam imala nju. ivjela bih sama, i bez ljubavi, meu tim ljudima. Oni su miukazivali lano prijateljstvo, ili pak bili puni zlobe prema meni. To je predstavljalo veliku opasnost zadjevojicu kakva sam ja bila!Njezin topli glas lagano je zadrhtao dok je izgovorila te posljednje rijei. Eva je spustila pogled pro-matrajui maku na svom krilu, gladei je rastreseno.Hoel ju je pogledao duboko potreseno. Vidio je pred sobom ozbiljnu djevojicu i uo njezin tuan glas

kad je govorila o Zmijskoj kui.- Tamo nitko nije dobar - rekla je s gorinom.- Nije li ona eljela da postanete plesaica? -zapita Yolanda s velikim zanimanjem.- Da... ali borila sam se protiv toga... svom svojom snagom. Tada mi je bilo sedamnaest godina. e-ljela je da nastupam u kazalitu u kome je i Kyra imala svoj prvi nastup. Ja sam pak htjela nastavitistudij glazbe kako bi to mogao postati moj poziv. Napokon je pristala, na nagovor svog unuka.Eva je prekriila ruke naslonivi ih na makino krzno.- Tada ste ih napustili? - raspitivala se Yolanda.- Ne, jo nisam bila slobodna. To se dogodilo prole godine kad sam postala punoljetna. Staratelj mi

je predao trideset tisua franaka koje sam naslijedila od oca, pa sam se smjestila ovdje s Romaine. Mojprofesor mi je naao ake, a uskoro u svirati i na nekom koncertu. Prorie mi kao pijanistici i vio-lonelistkinji lijepu budunost.

- Ali to se dogodilo s imetkom vaeg djeda Bre-hansa? - zapita Hoel.- Ta ena... govorim vam samo ono to je kazala Romaine... kae da je djed rasuo sav imetak.- Dio imetka donijela je u brak i vaa baka. Stoga je vaa majka morala naslijediti svoj dio.- Ne znam nita o tome. Znam samo da Zmijska kua pripada gospoi Brehans. Kupila ju je kad jebila na prodaju nakon smrti njezina mua. Tako ona kae.Hoel je slegnuo ramenima.- Sve je to vrlo udno - pripomene.Romaine je ve nekoliko trenutaka boravila u sobi. Poela je posluivati aj, gledajui s vremena navrijeme mladia. Na njezinom uvelom licu isticale su se ivahne oi. Kad je zaula posljednje Hoeloverijei, u njezinim se oima pojavio udan sjaj. im je zavrila sa svojim poslom, izila je iz sobe.- I meni se to sad priinja udnim, otkad sam toliko odrasla da o tome mogu razmiljati - ree Eva. -Uostalom, shvatila sam da Romaine zna vie o tome. Ona mi je rekla: Nije potrebno da vam za sadavie govorim. Kasnije emo vidjeti. Kad budete slobodni, i kad se bude naao netko tko e vam moisavjetovati. Tako mi je govorila ve u nekoliko navrata.


25/50

Na te rijei Eva je ustala i natoila aj. Njezine su kretnje bile draesne i pune otmjenosti. Hoel se sje-tio da je kao djevojica obavljala tu istu dunost u salonu Zmijske kue. U onom velikom salonu sazidovima ukraenim egzotinim pticama. Kyra je tada bila odjevena u ruiastu haljinu i kretala sepoput lijene makice, ili bi se pak smijala priajui neku veselu priu. A na divanu pokrivenomizvezenom svilom leala je Daria Volonef, smijeei se i promatrajui ga. Daria, ta prokletnica...Vizije je nestalo. Eva je ponovo sjela kraj Yolan-de, pa je sad poela ispitivati sestrinu.Hoel joj je kazao da su doputovali u Pariz, priao joj je o romanu koji je ve bio objavljen u asopisu ibio dobro primljen, kao i o knjizi koja je trebala izii idueg tjedna.- Moram je proitati! - uzviknula je Eva. -Toliko volim itati. Ne sumnjam u to da je va roman divan.- Moi ete sami prosuditi i rei mi svoje miljenje kada ga proitate. Mogu vam donijeti sve brojeveasopisa, a kasnije u vam pokloniti i knjigu.Eva je radosno pristala. Zatim je Yolanda poela razgovarati o glazbi. Otkrilo se da obje imaju istogprofesora, pa su ga poele hvaliti u sav glas.- Tko vas je nauio svirati violonelo? - zapita Yolanda.- Unuk gospoe Brehans.Odgovor je bio kratak. inilo se kao da je neka sjena prela licem mlade djevojke.- Youri Kamine! Kako divan umjetnik! Yolandine su oi zasjale. U njezinu se glasu osjealo veliko

oduevljenje.- ula sam ga jednom na koncertu. Na alost, kasnije vie nije prireivao koncerte.- Otputovao je u Englesku - odgovori Eva kratko.- Sreete li ga ponekad kad boravi u Parizu?- Da, ponekad.- A njegovu sestru?- Nemam vie nikakve veze s njom, niti s gospoom Brehans.Hoel je zaueno i pomalo uznemireno pogledao Evu. Sjetio se kako se Youri zatitniki odnosioprema maloj djevojici. Njega je to ve i tada ljutilo. Nije mu izmaklo ni to kako mu hladno Evauzvraa te njegove osjeaje i osjetio je pri tom zadovoljstvo. Zato je jedini Youri od cijele obiteljiostao u vezi s njom? Da, on je bio njezin uitelj, moda je u tome leao uzrok... Moda joj je ak iudvarao. On, taj neugodan ovjek, sumnjivih moralnih vrijednosti...

Sve se vie ljutio na Yourija. Promatrao je tu istu i lijepu Evu razmiljajui uzbueno: Kakvim jesve opasnostima okruena ta uboga mala!

XIII

Gospodin Gisquel doputovao je u Pariz idueg tjedna. inio se kao pomlaen, zbog te pustolovine,kako je on nazivao svoje putovanje. Budui da ba nije bio nesklon dangubljenju, a to mu je bilonemogue u Sarzeau, on se pun radosti mogao odati etanju ulicama glavnog grada. Tim vie to jekraj sijenja vie nalikovao na proljee nego na zimu.Hoel mu je dao svoju sobu, a sam je spavao na poljskom krevetu koga bi svako vee rastvarao u svojojradnoj sobi. Starac je bio ponosan zbog uspjeha Hoelova romana Djeca mora.- Uvijek sam slutio da se u tom djeaku neto krije - govorio je Yolandi.Predstavili su mu i Evu. Odmah su osjetili simpatije jedno prema drugome. Neak mu je ispriao sveto je znao o mladoj djevojci. A ujak im je kazao sve to je znao o drugom braku gospodina Brehansa.- Taj nesretni Amaury vei je dio godine provodio u Parizu. Tu ga je ulovila u svoju mreu Daria, pase on napokon oenio njome. Kao to zna, njegova je prva ena bila vrlo bogata. Ostavila mu je savsvoj imetak. Poto se po drugi puta oenio, njegova je obitelj prekinula sve veze s njim. Saznali smosamo da je potpuno propao i da je Zmijsku kuu kupila njegova udovica.- to se dogodilo s njegovim imetkom? I onim njegove keri - upita Hoel.- To ni ja ne znam - ree zamiljeno gospodin Gisquel.- Zaista udno - napomenu Hoel. - Vjerujem da bi se tu moglo raditi o nekoj prevari. Evina sobaricazna neto vie o tome, ali za sada nee da' oda tajnu govorei: Kasnije ete sve saznati.- Da, vrlo udno... Dakle, Amauryjeva je kerka luda?

- Da, posve luda sudei po onome to je gospo

a Brehans pri

ala Evi. Njezino je stanje takvo da jenitko ne smije posjetiti. Tako je bar odgovorila Evi kad je ova zahtijevala da poe posjetiti majku. Isto

to joj je odgovorio i njezin staratelj, kad je svoju molbu ponovila njemu u trenutku svoje punoljetnosti.


26/50

- Je li isti ovjek Evin staratelj i staratelj njezine majke?- Isti! To je neka dosta sumnjiava linost, roak Oliviera Berlyja.- Kako je obiteljski savjet mogao pristati na to?- Oigledno se i tu skriva neto podlo. Na sreu je uboga Eva uspjela izmaknuti tim ljudima!Pomislio je osim jednom od njih, i njegovo se lice zamrailo.Eva je tog dana dola veerati svojim roacima. Vee je bilo ugodno. Mlada je djevojka bila veselameu tim, njoj naklonjenim, ljudima. Pokazivala je svoju izuzetnu inteligenciju i vedrinu dokazujuida se mnogo okoristila podukom Kyrine uiteljice.Knjiga Djeca mora oduevila ju je. Govorila je s toliko razumijevanja o knjizi da je oduevila i sveprisutne.Obje su sestrine svirale na veliko zadovoljstvo onih koji su ih sluali. Eva je obeala da e idui putaponijeti i svoje violonelo.Gospodin Gisquel i Hoel odveli su je kui i nisu je napustili dok je nisu poput neke dragocjenosti pre-dali u ruke Romaine.Ujak i neak vraali su se polagano kui. Gospodin Gisguel puio je lulu, a Hoel je pripalio cigaretu.- Ta mlada Eva je draesna! - nakon nekog vremena spomenu ujak Efflam. - U svakom pogledu.Zacijelo posjeduje lijepu duu.

- Zacijelo! - toplo je potvrdio Hoel.- To mora bita tako, inae bi je bila zarazila ona strana okolina. Pitam se zato je Daria Volonefpreuzela brigu za tu malu? Jer, rekao bih da je onaj ovjek samo toboe preuzeo starateljstvo.- I sam sam se to ve pitao, ujae! Gospodin Gisquel je nekoliko trenutaka utio.- Zato ju je odgajala sa svojim unucima? - dodao je iznenada. - Budui da je posve sigurno da to nijeinila zbog ljubavi, kakav je onda razlog imala? Sve je to vrlo udno!- Da, udno je - potvrdi zamiljeno Hoel.Vrativi se, zatekli su Yolandu kako sprema blagovaonicu. Gospodin Gisquel poelio im je laku no ipovukao se u svoju sobu. Hoel je sjeo u salon, ispred pisaeg stola. Dohvatio je novine koje nije stigaoproitati i pregledao kazaline oglase. Odmah je uoio jedan od njih:

KAZALITE DVA SVIJETAKYRA KAMINE

Znamenita zvijezda baletaMaknuo je novine i trenutak se zamislio naslonivi bradu na ruke. Vidio je pred sobom plavokosudjevojicu dugih pletenica, mazna smijeka. Tu malu plesaicu, tog leptiria. Danas je bila slavnaplesaica, kao to je to neko bila njezina baka. I poput ove, i ona je vjerojatno upropatavala due.Yolanda je ula i sjela kraj njega.- Jo nisi legao, Hoel?- Ne, moram proitati knjigu koju mi je posudio Herv Doguen. Ne mogu je dulje zadrati.- Reci mu da sam je proitala i da u svemu dijelim njegovo miljenje.- Bit e oduevljen, jer mu je oigledno mnogo stalo do tvog miljenja.Hoel je vragolasto pogledao sestru. Ona je lagano pocrvenjela, slegnuvi ramenima.- Nisam to opazila. Daj mi te novine! U njima ima lanak koga bih rado proitala.Nekoliko minuta kasnije Yolanda je tiho uzviknula.

- Kyra Kamine! ...Plee u kazalitu Dva svijeta. Vratila se, dakle, iz Amerike?inilo se kao da je Hoel nije uo ve je nastavio itati knjigu pred sobom.

XIV

Slijedeeg dana poslije podne poao je vratiti posuenu knjigu Herveu Duguenu. Mladi je slikar sta-novao u okrugu Des Invalides.Hoel ga je zatekao u njegovu ateljeu. Upravo je dovravao portret ene nekog engleskog diplomate.Hoel ga je pohvalio, a Herve mu je odgovorio glasom punim dosade.- Taj me portret ne oduevljava - ree ~ jer je lice mog modela bez karakteristinih crta. To je sim-patina i lijepa ena, ali nita vie. Teko je pronai zanimljiv model. elio bih, na primjer slikati vau

sestru. To ba ne bi bilo lako, jer se izraz njezina licaesto mijenja. Ali ba to bi me zanimalo...Mislite li da bi pristala?

U Herveovu glasu osjeala se plahost koja je djelovala na Hoela.


27/50

- Ne znam, dragi prijatelju! Moja sestra ima o svemu svoje miljenje. Trebalo bi je pitati.- Htio sam to ve neki dan uiniti, kad sam bio u posjetama kod vas. Vas nije bilo, pa me ona primila.- Da, to znam.- Nije bila sama. S njom je bila vaa sestrina, gospoica Berly. Moram napomenuti da je to najljepeensko bie koje sam ikada sreo. I nju bi bilo zanimljivo naslikati. Ali, to ime Berly... Je li u rodu saslikarom Berlyjem?- Ona je njegova kerka. Jeste li ga sluajno poznavali?- Malo. Ali on je s mojim ocem dijelio atelje. Bili su dobri prijatelji. Kakvu je tunu sudbinu doivio!- Znate li togod o tome? - zapita ivahno Hoel.- Znam ono to se moglo saznati. Taj je nesretnik upao u mree Darije Volonef, znamenite plesaice,koja je po drugom muu postala barunica Bre-hans. Imao je draesnu enu. Jednog dana signali smoda ga je ona u nastupu ludila pokuala ubiti. Zatvorili su je u bolnicu za ivane bolesti. Kao poslje-dica te drame dogodilo se da se Berly, razboljevi se od tuberkuloze, vie nije elio lijeiti, pa je poeonaglo propadati. est mjeseci kasnije umro je. Kau da je gospoa Brehans prihvatila njegovu kerku iodgajala je zajedno sa svojim unucima, koji su takoer bili siroad.- To je tono. Njezin drugi mu bio je otac gospoe Berly, pa je stoga i mogla uzeti tu ubogu malupod svoju zatitu... Svoju zatitu!

Bol i prezir jasno su se oitovali u Hoelovu glasu.- Eva se na sreu uspjela osloboditi te ene, zahvaljujui vjernoj sluavki. Ali sve je to tako zago-

netno. Na primjer, kamo je nestao onaj veliki imetak kojeg je gospoa Berly naslijedila od svojemajke. Zato su je zatvorili zabranivi keri da je posjeti jer bi to toboe odvie uzbudilo bolesnicu.Znate li vi sluajno u kojoj se bolnici nalazi?- Nemam pojma.- Moralo bi se to saznati. Razgovarat u sa svojim ujakom, ali bit e mi potrebna pravna pomo.- Moj roak je sudac istraitelj. Uinit e za vas sve to bude u njegovoj moi.- Dobro! Vjerojatno emo morati zatraiti njegovu pomo. U svemu tome krije se neka tajna. Ubogasestrina Cecile! Njezin mu i ona postali su rtvama te bijednice, nakon tolikih drugih. Da nespomenem svog djeda i oca...- to? - uzviknuo je iznenaeno Herve.

- ini se kao da se oborila na nau obitelj. Sije po njoj propast i beznae.Harve je duboko dirnuto promatrao tuno lice svog prijatelja. Hoel je gnjeio rukavice meu prstima.- Ali zato, zato?- Moda stoga to je moja baka, kad joj je ona otela mua, postupala s njom onako kako je to ta be-sramnica i zavrijedila. Postoje takva avolska bia... Ah, ne razgovarajmo vie o tim uasima! Govoritu s ujakom o vaoj ponudi, pa emo zatraiti savjet vaeg roaka.Neto kasnije Hoel se oprostio od slikara. Poao je svom izdavau i ostao tamo neko vrijeme. Zatim jekrenuo prema ulici Caumartin, gdje je trebao neto nabaviti za Yolandu. Na povratku proao je ulicomde la Paix. Pao je mrak, a izlozi trgovina bili su sjajno osvijetljeni. Zaustavio se pred jednim od njih ukojem su bile izloene prekrasne umjetnine. Kad je htio nastaviti put, iz trgovine je izila neka mladaena. Njihovi su se pogledi sreli, a ona je uzviknula:- Hoel Penandour!

- Kyra! - apnuo je on.Nagonski se povukao nekoliko koraka primijetivi kako mu Kyra prua malu ruku u svijetloj rukavici.- to je? to se dogodilo?Pistupila mu je i uhvatila ga za ruku. Primijetio je njezine oi tirkizne boje koje su ga ironino proma-trale.- to sam vam skrivila? Morate mi to objasniti, mali moj Hoel! Doite, doite!Povukla ga je prema koiji koja je stajala

Documents

Delly Miriam - Zmijska Kuća