1. TEORIJSKA UPORIŠTA

METODA (etimološki) = grč. „slijedeći pravi put“Pieretti: metoda = skup načela, pravila, postupaka koje upravljaju djelatnostima u provođenju istraživanja, kako bi se riješio neki problem, da bi se postigao neki cilj

Volpicelli: METODIKA = način primjene neke metode ili više njih u znan. istraž. - hrv. pedagoški izvori metodiku smatraju znanošću o nastavnim metodama, i tretiraju je kao pedagošku znanost (no metodike postoje i izvan nastave i pedagogije)

NASTAVNA METODIKA – ima eksplicitno u vidu NASTAVU, sa stajališta teorije i prakse NASTAVA = interakcijsko događanje u kojem učenici pod vodstvom profesionalno osposobljenih nastavnika, planski, u za to posebno stvorenim ustanovama (školama), usvajaju i dalje razvijaju odabrane kulturne sadržaje sa svrhom što boljeg socijaliziranja, kvalificiranja i personaliziranja

bitne odrednice nastave a) kvalificirani nastavnik – koji osim stručnih znanja mora raspolagati i visokim umijećem posredovanja naučenih znanja na niže razineb) učenik koji sudjeluje u nastavi iz barem 3 razloga: socijalizacije, kvalifikacije i personalizacije

- nastava ima po sebi vrlo naglašen društveni aspekt kod učenika – uči funkcioniranju unutar društvenih struktura učenik ne raste samo kao struka, nego i kao neponovljiva osoba što se promiče tzv. individualiziranjem nastave

DIDAKTIKA kao najkompletniji pristup nastavi (što, zašto, čemu, kako, mora biti na visini s obzirom na pedagoške zahtjeve koji se postavljaju u nastavi)

metodička misao koncentrirana oko 5 točaka:1. nastavna metoda je područje didaktike koja objektom svog razmišljanja smatra što, zašto, čemu nuditi i posredovati spoznaje i sadržaje učenicima određene dobi da bi se postigli unaprijed zadani ciljevi 2. nastavna metoda kao dio didaktike rješava prvenstveno problem kako i posredstvom kojih postupaka je moguće postići zadane ciljeve služeći se određenim sadržajima3. bez dobra poznavanja metodike nemoguće je promicati solidnu nastavu4. nastavne metode participiraju u međuovisnosti svih nastavnih faktora te ih pretpostavljaju, uvjetuju, omogućuju ili priječe 5. didaktika je na svoj način nadređena metodici, ona je njena referentna znanost već i stoga što je metodika dio didaktike

bitni elementi u planiranju nastave ciljevi, sadržaji, metode i mediji (međusobno su povezani i nadopunjavaju se)

1

nastavni ciljevi – oni su sredstva za izgrađivanje učenikove osobnosti i posredovanja kulturoloških sadržaja: postaju djelotvorni tek onda kad ih učenici prihvate kao svoje, kad ih motiviraju da u njima

pobude želju da se sami angažiraju kako bi ih postigli sastoje se od 2 dijela: 1. se odnosi na sadržaj, a 2. na učenikovo ponašanje tj. gradivo koje

će (ukoliko ga se osobno usvoji) omogućiti željeno ponašanje kod učenika ciljevi po vrsti:

1. kognitivni/spoznajni – usredotočeni na misao, znanje, razumijevanje, rješavanje problema i praktičnu primjenu 2. osjećajni/odgojni – tiču se promjene stanja osjećaja, interesa, stavova, te su usmjereni na osposobljavanje učenika da bi samostalno i odgovorno mislio i djelovao3. pragmatički/djelatni – tiču se tehničkih, motoričkih i manipulativnih sposobnosti učenja

ciljevi po vremenu trajanja:1. dugoročni – na najvišoj razini apstrakcije, a tiču se same škole kao obrazovne ustanove2. srednjoročni – tiču se pojedinačne nastavne cjeline, na srednjoj razini apstrakcije3. kratkoročni – tiču se pojedine nastavne jedinice, nastavnog sata, konkretni koliko je to moguće i potrebno

formuliranje ciljeva za pojedini nastavni sat mora biti krajnje precizno i vrlo konkretno – treba točno naznačiti stupanj očekivanja: da učenik zna reproducirati znanje, da ga je razumio i zna primjeniti, da uz njegovu pomoć može rješavati neke svoje probleme

glavna obilježja cilja kojeg je moguće operacionalizirati: uvjeti, nastavna sredstva i pomagala te kriteriji koji su predviđeni za izvođenje, tj. vrednovanje postizanja ciljeva

na nastavni postupak utječu i sama situacija u kojoj se odvija proces učenja, okolina u kojoj živi razred, tj. djeluje srednja škola

da bi nastavnik mogao odabrati nastavne ciljeve te ih adekvatno formulirati, potrebno je:1. dobro izučiti program svog predmeta (nakana, namjera, cilj), poznavati opće ciljeve škole u kojoj radi, ciljeve pojedinih školskih godišta2. podijeliti predviđene nastavne sadržaje i prateće ciljeve na mjesece i tjedne (dugoročni i srednjoročni ciljevi), imati u vidu udžbenike i priručnike3. planirati za pojedine školske satove kratkoročne ciljeve

nastavni sadržaji - sačinjavaju materijalnu osnovu za proces učenja koji su usredotočeni na konkretni cilj, a nije ih moguće sasvim i uvijek funkcionalizirati - vezano uz njih, dužnost nastavnika je:a) odabir (aspekta) gradiva (didaktička analiza)b) njegovo reduciranje, svođenje na razinu shvaćanja i doživljavanja učenika (didaktička redukcija)c) raspored elemenata gradiva ili problema prema redoslijedu učenja (didaktičko sekvencioniranje)

2

pri planiranju nastave treba imati u vidu:1. sadržaj zahtjeva da će se prema njemu odnositi stručno i kvalificirano, nemoguće ga je koristiti

bez upotrebe riječi ili medija, može mu se pristupati s više strana2. svaki nastavni sadržaj je plod ljudskog djelovanja i ponašanja – njih učenici za sebe moraju

rekonstruirati te na njima ili pomoću njih graditi svoju osobnost3. nastavni sadržaj nije samo ono u knjigama4. rastavljanje nastavnog sadržaja na pojedine dijelove usredotočeno je na postojeće veze unutar

njega: logičke, uzročne...

analiza sadržaja = stručno i znanstveno bavljenje nastavnika nastavnim sadržajima didaktička redukcija može biti:a) vertikalna – odabir iz mnoštva primjera samo onih koji su reprezentativni, tipični, klasičnib) horizontalna – izreći nastavni sadržaj jednostavnim riječima (vizualizirati ga, učiniti zornim)

nastavne metode (NM) = oblici zajedničkog rada nastavnika i učenika s ciljem da se ostvare nastavni zadaci – pomoću njih učenici stječu znanja i vještine, razvijaju sposobnosti, formiraju svjetonazor i zauzimaju stavove - podjela metoda: 1. znanstveno istraživačke 2. spoznajne 3. didaktičke 4. metode učenja/ nastavne metode – njihove nastavne forme: diferencirajuće i integrirajuće, velike metodičke forme, forme ponašanja (komunikacijske i interakcijske)- također postoje podjele i ovisno o predmetu istraživanja: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, komparacija, deskripcija, genetička metoda, eksperiment - izvori znanja za NM: a) zorne/verbalne metode b) slike/crtež/fotografije c)praksa

najkompletnija podjela NM:1. zasnovane na promatranju i pokazivanju2. zasnovane na riječima (monološke – opis, pripovijedanje, ili dijaloške – razgovor, diskusija)3. zasnovane na praktičnim aktivnostima (motrenje apstraktno zaključivanje praksa)

ključni elementi metodike:- SHVAĆANJE : pitanje-odgovor, javljanje-prozivanje- POSREDOVANJE (medijacija): dvosmjeran i otvoren proces, protiv izoliranja, netehničko shvaćanje, drukčije poimanje učenja- MEĐUOVISNOST : sadržaja, metoda, ciljeva .. intencionalni aspekti- PRIORITET: s obzirom na cilj, prioritet ne sadržaja nad metodom

osnovni kriteriji primjene metoda u svakoj nastavi: prilagođenost cilju, sadržaju, odgajaniku, odgajatelju i situaciji (no ovi kriteriji ne moraju biti međusobno izolirani ni apsolutizirani) – različitost učenika uvjetuje različitost metoda prilagodljiva (adaptivna) a ne uopćena nastava- ne može ni svaki nastavnik svaku nastavnu metodu prihvatiti, voljeti i primjenjivati na jednako učinkovit način- prilagođenost situaciji: vremenska ograničenost predmeta, predmet ne bira koji je predmet/nastavnik prije i poslije njega, pitanje opremljenosti prostora, aktualna situacijska događanja (rat, siromaštvo..) nastavnik s osjećajem za situaciju brzo će prilagoditi met. postupak da ne bi bilo rada bez učinka

3

9 načela kvalitetnog metodičkog postupka u medijaciji novih znanja i vještina (Robert Gague):1. pobuditi zanimanje za novi sadržaj kod učenika2. naznačiti učeniku razlog ili ciljeve učenja3. prizvati ono što već zna4. ponuditi novi sadržaj koji vodi cilju 5. osigurati učenicima praćenje6. potaknuti ga na izvršenje7. omogućiti mu povratne informacije8. vrednovati izvršeno 9. intenzivirati zadržavanje prenesenog

nastavni mediji = pomagala koja omogućuju bolje, učinkovitije i trajnije usvajanje nastavnih sadržaja te postizanje pratećih ciljeva a) 'SOFTWARE': osobni mediji (vezani uz ljudsku gestu: pokret, geste, mimika, govor) i neosobni mediji (realitet, reprodukcija, kopiranje, simbol)b) 'HARDWARE' – odnosi se na tehničke aparate za projiciranje slika, tekstova i sl.

nastavna sredstva = izvori nastavnih sadržaja (programi, udžbenici, priručnici..)nastavna pomagala = više tehnička sredstva (grafoskop, ploče, krede..)

funkcije nastavnih medija: vizualiziranje sadržaja posredovanje iskustva na indirektan način pomažu pri didaktičkoj redukciji te podupiru orijentacijsko učenje olakšavaju obrat nastave usredotočene na nastavnika prema nastavi kojoj je stalo do

samostalnosti pružaju mogućnost za kritički odnos te osvješćivanje opasnosti koje su vezane uz medije

opća načela:1. samoorganiziranje treba imati prednost2. original se više vrednuje od kopije3. medija mora odgovarati nastavnom sadržaju i cilju

PLOČA prikupljanje informacija o pojedinom predmetu, skupljalište ključnih riječi, vizualiziranje procesa učenja, bilježenje zadaće i rezultata, disciplinska funkcija .. nemoguće predstaviti razvoj i dinamičke procese, zbog brisanja prethodnog gradiva nemoguć je cjelovit uvid u sadržaj i međusobne odnose

GRAFOSKOP S FOLIJAMA istovremeno pisanje i crtanje uz održavanje na oku svih učenika, otkrivanje gradiva u fazama kako se ne bi najednom opteretilo učenike, prekrivanjem prozirnica jedne preko druge omogućava se analitički postupak, egzaktna priprema kod kuće, moguće ih je ponovno upotrijebiti, učenici mogu iznositi svoje izmjene na folije naglasak je na nastavniku, gradivu i cilju dok je učenik pomalo ostavljen po strani, često je spriječen zajednički nastanak strukture nastavnog sadržaja

4

VIDEO, FILMOVI omogućuju opasne, nedopustive eksperimente, nadomjestak su i nadopuna rada s tekstovima, specifični efekti (aktualnost, vizualizacija, dramatizacija), učenici mogu također sudjelovati mogućnost i opasnost manipuliranja, opasnost prevelikog podražaja koji odvlači pozornost od nast. sadržaja, jednostranost – potrebna je dikusija, poštivanje autorskih prava

KOMPJUTERSKI PROGRAMI omogućuju vizualizaciju složenih problema, interaktivno učenje uz kompjuter je oblik individualizacije, konstantno potiče učenikov angažman opasnost privikavanja na to da stroj misli umjesto učenika, problemska rješenja koja nude kompjuteri nisu u praksi uvijek etični, kompjutorsku simulaciju često zamijenjuju za komp. igru, ponekad problemi s učenjem

UDŽBENIK I PRIRUČNIK omogućava pregled cjelokupnog gradiva, može se koristiti u svakom trenutku nastave, koncipiran je primjereno učeničkoj dobi, nude mogućnosti pripremnog ili naknadnog rada, povezuju tekstove i slike, nude zadatke različite težine koncentrirani su samo na unaprijed ponuđene sadržaje i ciljeve, relativno brzo zastarijevaju

rutinsko planiranje nastave - za razliku od sustavnog planiranja nastave, rutinsko ima svoju logiku koja se najčešće odvija prema individualnom konceptu pojedinog nastavnika (mora biti dobro upoznat s literaturom, korištenje tuđih iskustava .. ne mora uvijek biti povezano s površnošću, nemarom i sl.)

2. INTERAKCIJSKI NASTAVNI OBLICI

akcijski (komunikacijski) nastavni oblici = metodički planirana nastavnikova djelatnost za postizanje specifičnog nastavnog cilja (pričanje, izlaganje, čitanje, pisanje..)imitacijsko učenje nastavnik pokazuje kako se nešto radi (u fazama – sekvencioniranje) i to mu pri demonstraciji mora uspjeti, a učenici to pamte i kasnije sami pristupaju zadatku

impulsi ili poticaji za razmišljanje: a) verbalni impulsi pitanja, izazovi, iskazi, zadaci..b) neverbalni impulsi gestikulacija, mimika, šutnja, čekanje, slike...- također mogu biti direktni ili indirektni - njihova funkcija je da potiču, pomažu, upravljaju

nastavno pitanje – komunikacijski postupak kojem je svrha potaknuti učenika na reakciju1) kognitivna pitanja – praktični poticaj učenicima kako bi se provjerilo naučeno ili podsjetilo 2) emocionalna pitanja – služe izražavanju učeničkih doživljaja, osjećaja, stavova ...3) praktična pitanja – omogućuju iznošenje operativnih kvaliteta učenika4) misaona pitanja – potiču na vlastita razmišljanja, tj. na analiziranje naučenog5) konvergentna pitanja – potiču na osobni doprinos vlastitim idejama6) divergentna pitanja – služe posvješćivanju različitih osjećaja, stavova, sadržaja, situacija7) funkcionalna pitanja – za provjeru nesmetanog izvođenja radnji i zadataka8) obratna pitanja – služe obrtanju smjera ideja u sklopu nastavnog procesa9) provjeravajuća pitanja – funkcija provjeravanja nastavnog postupka, radnje ili djelovanja

5

nastavni razgovor – komunikacijski oblik nastave koji učenicima omogućava što samostalnije sučeljavanje s nekim nastavnim sadržajem – njegovi integralni dijelovi su poticaji (impulsi) te nastavna pitanjaa) vezani / planirani nastavni razgovor

- ovaj proces je pod jakim nastavnikovim utjecajem i nadzorom - riječ je o majeutičkom (sokratovskom) metodičkom postupku unutar kojeg nastavnik kroz dijalog s učenicima uz pomoć dobro osmišljenih pitanja iznosi na svijetlo dana spoznaje koje su bile negdje u učeniku

b) nevezani ili slobodni nastavni razgovor - učenici se mogu kreativno izražavati o nekom problemu ili nastavnom sadržaju - intervencija nastavnika je značajno reducirana - najčešće proizvodi neplanirani učinak

artikulacijski nastavni oblici – odnosi se na oblikovanje procesa poučavanja i učenja (govori se o „strukturi vremena“, „strukturi učenja“, „stupnjevanju nastave“..)- osnovni elementi nastavnog sata: 1. uvod – upoznavanje učenika s ciljem i sadržajem nast. sata2. razrada – učenici trebaju što zauzetije raditi na povećanju sadržajne, govorne, oblikovne, socijalne kompetencije koristeći se materijalima na raspolaganju 3. valorizacija – odnosi se na konstataciju onog novog što učenik zna, osjeća ..

DRUŠTVENI NASTAVNI OBLICI = umijeće i način organiziranja i strukturiranja interakcije između učenika i nastavnika te učenika međusobno - najstariji društv. oblik nastave je čelni/frontalni – tijekom povijesti predbacivano joj je da je zanemarila (društveno) odgojne ciljeve škole, samostojnost i specifičnosti učenika – ovaj oblik nastave čest je u vrijeme totalitarizama- možemo govoriti o:

a) pojedinačnom /individualnom učenju - učenik samostalno obavlja zadatak koji je vremenski ograničen- najčešće se koristi tamo gdje ima malo učenika- Alois Roth – 2 oblika pojedinačnog rada: rad u tišini i produktivni samostalni rad- Helen Parkhurst i Daltonov plan – učenici rade pojedinačno, nastavnik postaje savjetnik, a učenici odlučuju o vremenu učenja i izboru gradiva učenik je aktivan, samostalan, oslobađa od osjećaja stroge organiziranosti i ima u vidu razlike među učenicima, pa je moguće promatrati individualan napredak u učenju, nedostatak socijalnih odnosa pri učenju

b) partnerskom učenju - obično u dva oblika: kao predradnja po grupama ili kao samostalni društv. oblik za brže dolaženje do cilja - Aschersleben smatra da je prednost ta što društv. zrelost partnera pozitivno utječe na zalaganje u učenju a ujedno ne iscrpljuje toliko učenika učenici su aktivni, oslobođeni pritiska, postoji odnos ja-ti mogućnost da dominira samo jedan učenik, mogućnost tipiziranja uloga obaju partnera

6

c) razrednom učenju /frontalna nastava - društv. oblik organiziranja nast. procesa u kojem gl. ulogu ima nastavnik, a učenici su primaoci nast. sadržaja i ciljeva - razred kao kolektivna osoba, a nastavni postupak je dirigiran iz jednog centra- oblici: verbalno predavanje, izlaganje nast. sadržaja uz pomoć pomagala, nastava uz pomoć mnoštva pitanja, igranje uloga.. ekonomično, brzo i jednostavno prenošenje informacija svim učenicima istodobno, jednostavna priprema, pogledom se kontroliraju svi učenici, prikladno kod jednostavnih nastavnih sadržaja zapostavlja društveno-odgojni vid, ne respektira heterogenost, vezanost za nastavnika, ne motivira na individualan rad, učenik je gotovo isključeni primaoc, gotovo ne postoji mogućnost kritike

d) grupno učenje- grupe u svakodnevnom životu: međusobno se integriraju i upravljaju, obično žele ostati u trajnom kontaktu, imaju zajedničke ciljeve, diferenciraju uloge u grupi..

- obično se zasniva na 3 faze: 1. PRIPREMA (objašnjavanje nejasnoća, definiranje ciljeva, organiziranje i podjela rada)2. OBAVLJANJE ZADATKA (+ pripremanje izvještaja o tome za cijeli razred)3. SAŽIMANJE REZULTATA (izvještaji, zaključne diskusije i konstatacije oko rezultata)

- učenici se moraju podijeliti prema kriteriju učinkovitosti, raspoloživim pomagalima... - nastavnik je dužan savjetovati i pomagati, te motriti društveno ponašanje učenika

- korijeni grupne nastave, tj. 4 teorijska polazišta:1) grupno pedagoško polazište – novi oblik odgoja u zajednici unutar koje će se svatko slobodno razvijati, učiti jedan od drugog, imati osjećaj pripadnosti i odgovornosti2) učiti čineći (?) – Dewey: polazi se od dječje radoznalosti, cilj je autonoman razvoj čovjeka unutar demokratskog društva gdje visoko kotira osjećaj za suradnju, toleranciju..3) grupna dinamika – Lewin: važno je pronaći put do sebe i do drugog, suočiti se sa svojim emocionalnim svijetom, pitanjem rješavanja konflikta, strahova..4) društv. učenje – svrha je da se učenicima omogući „borba“ protiv prekomjernog nadzora i pojačati timske sposobnosti sudionika

- formiranje grupa ovisi o: individualnim potrebama (preduvjeti popit prijateljstva, simpatija i antipatija, prethodnih poznanstava, integracije isključenih, spola), društvenih preduvjeta (integriranje mladih iz drugih razreda zbog sličnih sfiniteta), oblikovanje grupa na osnovi sposobnosti, nadarenosti, zalaganja, interesa, oblikovanje grupa na osnovi zadatka, radno-tehničkih preduvjeta

- koraci u oblikovanju radnih grupa: 1. dati učenicima mogućnost da se opredijele za grupu koju žele (manje primjereno: par nepar, izvlačenje štapića i sl.)2. točno provođenje usvojenih načela oblikovanja grupe + eventualna korekcija- sistem rotacije može pomoći da učenici uče jedni s drugima surađivati, ali može izazvati određeni nemir

7

- područja zadataka – Meyer: male grupe za:a) zadatke uvjetovane radoznalošću i potrebom za učenjemb) zadatke koji pretpostavljaju oblikovanje, konstruiranje, skiciranjec) zadatke kojima je cilj ponavljanje i vježbanje

- zapreke:1. KONFORMIZAM – slaganje s grupom nekom može biti važnije od vlastitih uvjerenja i ideja2. SELEKTIVNI ODABIR – prihvaća se ono što pristaje u vlastite, unaprijed stvorene okvire3. NARCIZAM – potreba za neprestanim dokazivanjem vlastite kvalitete i prava4. KONKURENTSKI ODNOS – želja za vlastitom pobjedom5. OVISNOST O AUTORITETU – podržavanje lidera grupe, nastavnika, „ideologa“6. POTISKIVANJE – ne dati neugodnostima da izađu na površinu, izmotavanje7. PERFEKCIONIZAM – radije napraviti glupost nego drugoga tražiti za pomoć8. ZATVORENOST – 'moji osjećaji, strahovi, ranjivost... ne tiču se nikoga osim mene'9. 'ZIHERAŠTVO' – otklanjanje svake promjene kako bi se sačuvalo već poznato i uhodano10. LIJENOST – samo ono što se mora, ostalo se prepušta drugima

- faze planiranja malih grupa:1. istaknuti razloge formiranja2. koraci u oblikovanju radnih grupa3. naznačiti područja zadatka4. odrediti ulogu učenika i nastavnika5. organizacijska shema 6. imati u vidu moguće zapreke

- funkcija nastavnika: on je u grupi neprimjetljiv, nenametljiv „tehničar“ koji iznalazi sve moguće načine da grupa što uspješnije obavi svoj posao – treba pomoći grupi da identificira vlastite potrebe, da si postavi cilj, motivirati članove, čuvati jedinstvo grupe, pomagati razmjenu mišljenja, razjašnjavati nejasnoće, uz pomoć sudionika provesti vrednovanje- ekspert – onaj koji treba biti bolje upućen od nastavnika u nekim temama, može biti član grupe ili osoba izvana

- članovi grupe i komponente koje utječu na rad:1) dob – o njoj ovisi postupak i zaključci rada2) spol – samo muška ili samo ženska grupa neće reagirati isto kao mješovita3) položaj – rasporedi u grupi, kako sjede ili stoje članovi4) karakter – poštovanje različitosti prvo je načelo stvaranja prijateljskog ozračja5) prirodni vođa grupe – zbog prirodnih sposobnosti imaju posebnu važnost za ostale

kooperativna, slobodna, produktivna angažiranost grupa, mogućnost poticanja učeničkog ponašanja, održavanja pravila, komunikativne kompetencije, sagledavanje razlika s obzirom na učenje i radni stil učenika mogućnost da se „društv. ciljevi“ okrenu u njihovu suprotnost: predrasude, isključivanje drugih, mogućnost da se podjela ulova pretvori u prihvaćanje najdraže funkcije

8

3. AUDIOVIZUALNI I VERBALNI NASTAVNI OBLICI

RAZGOVORNI OBLICI - sustavnije razmišljanje o razgovoru kao obliku učenja i poučavanja sačuvano je kod Sokrata i Platona (Sokrat – maujetika = oblik (raz)govora koji omogućuje izlazak na svijetlo onog što je čovjek nesvjesno mislio u sebi – ova metoda prevladavala je do 19.st. u nastavi)

oblici nastavnog razgovora (nikad se ne pojavljuju u čistom obliku već se međusobno mješaju)

a) poučni razgovor- „čavrljanje“, opuštena komunikacija, nije posebno određena već nastaje spontano – važna je za zbližavanje nastavnika i učenika- njegova srž je propitkivanje i razvijanje predznanja („razvijajući razgovor“) u sokratovskoj tradiciji, a usmjeren je na nastavnika jer ga on organizira i njime upravlja, koristeći prirodnu radoznalost učenika- vrste pitanja: odredbena (tko, što..), definirajuća, utvrdbena ili alternativna (da li je to tako ili..), sugestivna (treba ih izbaciti jer su manipulativna i nepedagoška), izborna, konfesionalna (nisu ni pedagoški ni teološki legitimna), dopunska i lančana

b) razgovor među učenicima / iskustveni/ radni/ nastavni razgovor - tijek određuju sami učenici razgovarajući- ovakav razgovor je koncentrične naravi ali kruži oko određene teme ili problema koje učeniku moraju nešto značiti, moraju biti relevantne za njegov život - nastavnikova intervencija svedena je na minimum, ali ne i marginalizirana – on organizira razgovor i pazi na poštivanje pravila

c) pripovijedanje- služi tome da se neočekivano priopći, a nepoznato prenese - uvelike je vezano uz osobni doživljaj, iznosi smisao života, osobne patnje, nadanja...- kao nastavna metoda javlja se relativno kasno – Salzmann razvija teoriju narativnog poučavanja: pripovjedač mora izbjegavati apstraktne pojmove, koristiti se razumljivim govorom i govorom tijela, nastojati osobe iz pripovijesti učiniti prisutnima, ne pričati dugo- Scharelmann i Gausberg: detaljiziraj, lokaliziraj, analogiziraj, ?, moderniziraj, personificiraj- opasnosti kod pripovijedanja: neki iskazi se previše historiziraju, preveliko psihologiziranje, opasnost da se rječnik teksta ne pretvori potpuno u suvremeni žargon, preveliko moraliziranje- upute za pripovijedanje: kratke rečenice, bez puno novih pojmova, važne iskaze ponoviti nekoliko puta, izbjegavati indirektan govor, iskazi moraju biti bliski slušatelju

d) dikusija - oblik razgovora kroz koji se sučeljavaju različita mišljenja- diskusiju može potaknuti nastavnik ili može nastati iz međuučeničkog razgovora- moraju biti prisutni argumenti, uvjerljivi sadržaji, iskrenost, kritičnost i vlastitih stavova- uloga voditelja: otvara i zatvara diskusiju, bilježi one koji se javljaju za riječ, daje i oduzima riječ, brine o dužini intervencije, potiče diskusiju i izvlači zaključke- pravila diskusije za učenike: govore tek kad se jave i dobiju riječ, omogućavaju drugima da govore, striktno pridržavanje teme, izbjegavaju uvredljive iskaze i prihvaćaju kritiku

9

AUDIOVIZUALNI MEDIJI U NASTAVI - kao komunikacijska sredstva: budući da su istovremeno odraz društv. komunikacijske prakse, svaki pojedini audioviz. medij je „oblikovana građa“, sam je izjava i iskaz- kao faktori socijalizacije: popunjavaju velik dio svakodnevnice, teško je predvidjeti njihovo konačno djelovanje koje je ambivalentno i ovisno o sveopćim i individualnim potrebama- kao nastavno i odgojno sredstvo: bit će predmetom kritičkog odgoja prema njima samima- kao obrazovno sredstvo: trebali bi izazvati želju za učenjem

6. NEPOSREDNA PRIPREMA I PROSTOR

METODIČKI POSTUPAK = skup operacija kojima (kvalificirani) nastavnik, imajući u vidu okolnosti te poštujući pedagoška i metodička načela, omogućuje učenicima postizanje zadanih ciljeva, koristeći se nastavnim sadržajima

Planiranje nastave je planiranje učenja- ciljevi i sadržaji programa pojedinog šk. predmeta trebaju se pretočiti u godišnji program, u pojedine nastavne cjeline, a potom u pojedine nastavne jedinice - razdvojiti 2 stupa: sadržaje i metode, tj. nastavničko izlaganje i moguće učeničke intervente

NASTAVNA NAČELA:1. DIFERENCIRANJE, individualiziranje nastave – prilagodba profilima, mogućnostima, interesima i sklonostima učenika...2. MOTIVIRANJE – stalno održavanje pozornosti, interesa i poticanje želje za znanjem3. VIZUALIZIRANJE, zornost – angažiranjem osjetila dolazi do dvostrukog usvajanja informacija 4. AKTIVIRANJE, samoangažiranje 5. STRUKTURIRANJE NASTAVNIH SADRŽAJA – složenost gradiva treba u sekvencama i sukcesivno razlamati u manje dijelove i tako učiniti lakšim i pristupačnijim učenicima6. MNOGOLIKOST PERSPEKTIVA 7. USREDOTOČENOST NA CILJ 8. OSIGURAVANJE USPJEHA – redovitom vježbom i primjenom naučenog

3 osnovna fundamentalna principa: usredotočenost na gradivo (stručno predstaviti predmet i metodiku, pripremiti učenike) usredotočenost na učenika (poznavati i respektirati njihove životne uvjete, razgovarati s njima o njihovim međusobnim odnosima) usredotočenost na djelovanje (angažiranje po mogućnosti svih učenika, učenici trebaju iskusiti praktično i konkretno značenje nekog gradiva, poticati učenike na suradnju i angažman)

UVJETI ODRŽAVANJA NASTAVE a) antropogeni (antropološko – psihološki) uvjeti - odnosi se na okolnosti što ih sudionici nastave sa sobom unose u proces kada su u pitanju učenici: dob, stupanj razvoja, spol, zdravstveno stanje, iskustva, osobni ciljevi...- nastavničke reakcija na „nedolična ponašanja“: trebaju pred očima imati odgojni cilj – zrelost, nikako osvetničke namjere b) društveno – kulturni uvjeti

10

- zasnivaju se na činjenici da učenici zajedno u krugu svojih grupa u društv. ustanovi poput škole, pod vodstvom nastavnika, odabiru teme i sadržaje s ciljem da postignu određeni uspijeh- društveno – kulturno okruženje bitno je jer omogućava nastavnicima stjecanje slike o sebi na osnovi vlastitih spoznaja, te značajno utječe na samovrednovanje učenika

o precizno identificiranje ciljeva: odgojni ciljevi su – steći, prihvatiti, osjetiti, uspostaviti, biti u stanju primjenjivati, prevladati, uočiti, uvidjeti, razvijati, postati, spoznati..

o vrednovanje postignutih ciljeva: obično se izražava imenički – vrednovati je moguće samo ono što se unaprijed precizno definiralo

o evaluacija: djetetova odnosa prema istini?, spremnost na suradnju, poznavanje važnih izreka ... (definirani cilj se okreće u pitanje evaluacije)

mjesto izvođenja nastave- škola može biti uzrok smetnji pri učenju i održavanju discipline (ukoliko je slabo pripremljena i monotona nastava, nedostatna suradnja škole i obitelji, preopterećenost kognitivnim ciljevima, „mamutske“ škole, školsko ozračje koje ne potiče angažiranje i ne motivira...)- faktori šk. ozračja: ponašanje nastavnika i interakcija s učenikom, njegova stručna, didaktička, metodička, pedagoška kompetentnost, organizacijska struktura...- elementi koji ?? mjesto organiziranja nastave: ambijent, ljubaznost i prostorija

ponašanje prema problematičnim intervencijama:1. PITALICA - ili te želi staviti u neugodnu poziciju ili samo želi tvoje mišljenje, želi se tobom okoristiti da opravda svoje mišljenje2. SVAĐALICA – ili voli ranjavati druge ili uistinu ima opravdane razloge da se žali3. SVEZNALICA –želi nametnuti svoje mišljenje, može biti dobro informiran ili samo brbljavac4. UMIŠLJENI – sustavno ignorira tvoje i tuđe mišljenje, ne želi ništa naučiti od drugih5. SOFIST – ili se voli služiti sofizmima ili želi opoziciju radi opozicije6. PAMETAN – uvijek spreman pomoći, siguran je u sebe7. RASTRESENI – rastresen, dekoncentrira druge, može se koncentrirati nad argumentom ali ga i lako izgubiti iz vida 8. NADČOVJEK – motri grupu od glave do pete, teško ga je uključiti u njen rad9. ŠUTLJIVI – iznad ili ispod svih pitanja o kojima se raspravlja u grupi10. BRBLJAVAC – govori pomalo o svemu osim o argumentu o kojem se raspravlja11. SRAMEŽLJIVKO – koji put ima solidne ideje, ali ih s mukom izražava a još teže brani12. OPSESIVNI – ima fiksne ideje i bez prestanka se vraća na njih, pričljiv, osjetljiv i uvredljiv pomoć: pitati grupu, razgovor nasamo, ostale poticati na razgovor

7. VJEŽBANJE I VREDNOVANJE U NASTAVI

vježbanje i ponavljanjevježbati da bi mogli: reproducirati nova znanja i vještine, reorganizirati svoja znanja u novoj situaciji, transferirati opće spoznaje i načine rješavanja pojedinih problema, nesputano rabiti svoju kreativnost - kratko, ali intenzivno vježbanje osnovno je načelo za postizanje napretka u učenjuučenje napamet (memoriranje)

11

- ono danas nije razlog averzije učenika prema nastavi jer nastavnici ne inzistiraju na toj metodi

domaće zadaće - pripadaju u krug vježbanja i ponavljanja - Witmann dokazao kako nemaju značajan motivirajuć utjecaj (iako ne za sve predmete)- uloga: povezuju školski i izvanškolski život učenika, odgojne i obrazovne prostore, pa i njima svojstvena iskustva – svojstvo objedinjavanja glave, ruke i srca - Kann i Muller – diferencirane i individualizirane d.z. prema: sposobnosti učenja, afinitetu, „sredstvu“ učenja i interesima učenja razlozi i ciljevi d.z. : njihov cilj nije samo ponavljanje već autonomno učenje, omogućuju integrativnost učenja, osobno pripremanje za naredni sat, potpomaganje nastave, obavješćivanje o tome jesu li učenici postigli nastavni cilj

VREDNOVANJE svako percipiranje osobe mora računati sa specifičnim izvorima promašaja – to su:1. PRVI DOJAM – često vodi nekontroliranom globaliziranju i utječe na buduća motrenja2. HALO EFECT – osoba koja motri zavede se nekim detaljem, iz čega povlači druge

karakteristike i obilježja dotične osobe 3. LOGIČNI PROPUSTI I KOGNITIVNI PRIKLJUČCI – motritelj je u uvjerenju da 2 neovisna

svojstva osobe ovise jedno o drugome i uvjetuju se4. SIMPATIJA I ANTIPATIJA – motritelj se nesvjesno povodi svojom (ne)sklonošću prema osobi

koju promatra te ju može bespotrebno veličati ili obezvređivati5. PREDRASUDE – motritelj dopušta da ga zaokupe prije i od drugih stvoreni sudovi ili pogledi, a

da ni o jednom nije dostatno informiran6. AKUTNE EMOCIJE – umor, srdžba, radost ... utječu negativno ili pozitivno na samu prosudbu7. GREŠKA U STAVU – implicitne teorije o mladima, starima, učenicima, nastavnicima, učenju,

školi ... vode selektivnoj percepciji i subjektivnim zaključcima o onome što se motri 8. ATRIBUTI – motritelj je uvjeren da ponašanje i djelovanje osobe ima svoj uzrok u osobnim

svojstvima i sposobnostima dotične, a ne specifičnim okolnostima situacije u kojoj djeluje obično se događaju neiskusnim motriteljima – kako ih ukloniti?- dobro poznavanje vlastitih praksi i konteksta osobe koju promatramo- broj varijabli koje se motri i prosuđuje ne bi trebao biti prevelik- motritelj mora biti dobro uvježban u određivanju veličina na vrijednosnoj skali da bi mogao nuditi objektivne iskaze

- kriteriji kojima se motri i procjenjuje nastavnik: struktura nastave, ciljevi, metodički postupci, aranžiranje učenja i poučavanja, nastavničko ponašanje, razina zahtjevnosti nastave- mjerenje učeničkog uspjeha: podrazumijevaju se sva nastavnička motrenja, mjerenja, interpretiranja koja se odnose na osobnost, sposobnost i društvenost učenika

ocjenjivanje s obzirom na: a) individualni uspjeh (u usporedbi s onim što je prije pokazao)b) razred (ocjena je odraz uspjeha obzirom na druge učenike u razredu)c) školu (slučajno upisane suučenike u školi)d) udžbenik, priručnik (uspjeh definiran prema usvajanju sadržaja i ciljeva)e) stručna prosudba (ocjenjivanje prema kriterijima pojedinih eksperata nastavnika)alternativa vrednovanju i ocjenjivanju učenika:

12

1. slobodni, verbalni sud – opisne ocjene naučenoga2. mjerenje uspjeha uz pomoć teksta – nastoji otkloniti nedostatke ocjenjivanja brojkama

primjenjujući kriterije objektivnosti i uvjerljivosti u odgovarajućim tekstovima3. dijagnostička krivulja – obično onda kad učenika treba orijentirati prema određenoj vrsti

školovanja – riječ je o obrascu koji omogućava konstantno unošenje podataka nastavnih motrenja za svakog pojedinog učenika

povratak učeniku - nastavnik bi trebao savjetovati, poticati i motivirati učenike da bi dokazali:o sposobnost reproduciranja stečenog znanja o vještinu reorganiziranja naučenogo sposobnost transferiranja stečenog o sposobnost dokumentiranja individualnog mišljenjao sposobnost stvaralaštva

izbor metoda a) OTVORENI ZADACI – učenici rješavaju zadatak tako da svoje stavove argumentiraju vlastitim govorom, služeći se najnovijim spoznajama i pogledima na stvarnostb) ZATVORENI – unaprijed postoji točan odgovor, jednostavno ocjenjivanje, nema prostora za slobodno kretanje ili formuliranjec) POLUOTVORENI – kratki odgovori, nadopunjavanje, ostavljen je prostor za slobodno kretanje

vrednovati znači ocjenjivati usvajanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva koji se tiču 3 spomenute razine:

a) spoznajne (kognitivno usvajanje pojmova, činjenica, koncepata) – cilj: znanjeb) doživljajne, emocionalne, odgojne (interesi, unutarnji sklad, otvorenost za dijalog i sučeljavanje) – cilj: stavc) djelatne, motoričke, funkcionalne (snalažljivost, ovladavanje izražajnim i kreativnim tehnikama u korištenju materijala) – cilj: vještina

- vrednovati znači što temeljitije i objektivnije procjeniti koliko su učenici usvojili unaprijed programirane ciljeve spomenutih razina

RAZINE MOTRENJA Bloom – taksonomija kriterija motrenja općeljudskog dozrijevanja, od najnižeg prema najvišem:

1. znanje – prisjećanje 2. shvaćanje – razumijevanje, staro znanje se koristi pri stjecanju novog 3. primjena – svrsishodnost novog znanja4. analiza – razumijevanje ide do dubljih razina5. sinteza – evaluacija, kritičko promišljanje i propitivanje autorove poruke6. kreativnost – stvaranje nečeg novog, inovativnog, dolazak do nove spoznajne

13

PRIKUPLJANJE PODATAKA – za to je potreban razrađeni program, unutar njega naznačeni ciljevi, područje spoznaja, doživljaja i djelatnosti- preporuča se shema za sintetiziranje svih mjerljivih podatakana osnovi kojih će se ocjenjivati napredak, pasivnost ili nazadovanje učenika

spoznajna razina: 1. podsjećanje2. razumijevanje3. primjena4. analiziranje5. vrednovanje6. stvaranje

doživljajna razina: 1. primanje (htjeti čuti novo, drukčije)2. odgovaranje (reagirati, aktivno sudjelovati)3. vrijednosti (ustrajava na vrijednosti, izražava osobno mišljenje)4. organiziranje (razvija vrijednosni sustav) 5. internalizacija (usvaja sustav vrednovanja filozofije)

djelatna razina:1. imitiranje (kopiranje djelatnosti)2. manipuliranje (reproducira aktivnosti iz pouke ili sjećanja)3. preciznost (pouzdano izvodi vještinu bez pomoći sa strane)4. artikuliranje 5. naturalizacija

14