Metodika Nastave Pid 1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Metodika

Citation preview

Uvoenje uenika u prirodoslovljePriroda je puna zagonetki i tajni za djecu koje dijete eli otkriti i upoznati jer je dijete uvijek radoznalo. Motri okoli oko sebe i neprestano ga spoznaje, pogotovo kada ue u 2. god. ivota. Tada poinje aktivan odnos djeteta prema okoliu. Od svoje najranije dobi, dijete je vrsto vezano uz okoli. Zato je neophodno da u koli neposredno u svojim svakidanjim aktivnostima upoznaje okoli u kojem ivi. Najprije spoznaje ono to mu je najblie, a to znai da najbolje upoznaje onaj prostor u kojem je stalno prisutna mama, a onda se to proiruje i na druge bliske osobe. to se tie vanjskog okolia, dijete ide na ono to ga vizualno najvie izaziva (to je boja).U meudjelovanju djeteta i okolia treba temeljiti cjelokupnu poetnu nastavu prirodoslovlja, a to znai da moramo napraviti takav raspored sadraja koji e ga u prvom redu obrazovati (nova znanja), ali ga i odgaja.

Izbor sadraja koji se odnosi na prirodoslovlje vrlo je sloeno pitanje.

Rukovodei se naelom zaviajnosti, zatim cjelovitosti spoznaje, tipinosti i vanosti pojava u prirodi, vlaj izbrati one sadraje iz prirodoslovlja koji e najbolje osvijetliti ili razjasniti odreenu pojavu. Te odabrane sadraje iz prirodoslovlja treba vrlo paljivo ralaniti i usmjeriti ih prema onim cjelinama kojima i u prirodi pripadaju. U mlaim razredima sadraje iz prirode treba umreiti i to kombinirati u obradi spiralno-uzlazno kako bi se osnovni pojmovi jednostavno nadograivali (voe-voka-voar-vonjak-gospodarstvo-poljoprivreda-privreda)Prilikom usvajanja sadraja koristimo prirodno-znanstvene metode i postupke.

U mlaim razredima praktinim radom (pokusima) uenici moraju spoznati prirodno-znanstvene postupke:

1. motrenje (promatranje)

2. opisivanje

3. usporeivanje

4. mjerenje

5. prikupljanje i zapisivanje podataka

6. razvrstavanje i vrednovanje podataka

7. prikazivanje podataka

8. zakljuivanje i objanjavanje podataka

9. oblikovanje pretpostavke

10. planiranje pokusa i istraivanja

11. odabir materijala i pribora za istraivanje

12. izvoenje istraivanja

13. izvjee o istraivanju...

MOTRENJE

Tijekom pripreme za promatranje nuno je uenicima izraditi podsjetnik motrenja.

4. razred BILJKE:

- ime biljke

- stanite

- razvoj od sjetve do ploda

- graa biljke

- ivotne potrebe (tlo, zrak, vlaga, svjetlost i toplina)

- promjene na biljci (nepravilnosti)

- oznake prema kojima se biljke razlikuju od ostalih

- promjene koje se opaaju tijekom dana ili prilikom padanja nekih oborina

- utjecaj susjednih biljaka

- ivotinje koje nastanjuju biljku i ive na njoj i one koje je povremeno posjeuju

- znaenje biljaka za ivot ovjeka

(primjer za ivotinje i ivotnu zajednicu pogledaj u knjizi)OPISIVANJE (deskripcija)

Oblik izraavanja rijeima, a koristimo ga kada elimo izraziti vanjska svojstva prirodnina i pojava. Opisivanje e biti temeljitije ako kod uenika potaknemo to vie osjetila koja e rezultirati velikim brojem dojmova.

Opisivanje u prirodoslovlju treba biti objektivno, tono, potpuno i detaljno.

USPOREIVANJE

Specifina djetalnost kojom uenik stavlja u meusobni odnos dvije stvari kako bi se utvrdilo to je meu njima isto, a gdje su specifine razlike.

Preduvjet svakog usporeivanja je dobro poznavanje onoga to se usporeuje.

MJERENJE

Usporeivanje neke veliine s odgovarajuom ljestvicom kako bi se odredila brojana vrijednost te veliine. U poetnoj nastavi prirodoslovlja mjerimo duljinu, masu, vrijeme, temperaturu...

Pri svakom mjerenju trebamo znati razlikovati spravu za mjerenje od mjernih jedinica. Zato se u prirodoslovlju esto kae da o nekoj pojavi ili prirodnini znamo onoliko koliko smo je precizno izmjerili.

PRIKUPLJANJE PODATAKA

Vrlo vano u nastavi prirode i drutva, posebno prirodoslovlja, osim podataka, uenici prikupljaju i razliite prirodnine (TLO-crnica, crvenica...), minerale, fosile, biljke, ivotinje koje e im posluiti kao izvor neposredne stvarnosti u nastavi.

ZAPISIVANJE PODATAKA

Uenici prikupljene podatke trebaju zapisati prema dobivenim naputcima ili na neki drugi nain. Samo uredno zapisani podaci mogu biti koriteni.

Podjela i vrednovanje podataka

Dobivene podatke prema potrebi dijelimo, razvrstavamo ili strukturiramo, a sve podatke moemo vrednovati.

PRIKAZIVANJE PODATAKA

Sve prikupljene i zapisane podatke uenici moraju prikazati pregledno i to pomou razliitih shema i grafikona. U 3. i 4. r. Moemo koristiti i kompjutersku obradu podataka koja moe biti u obliku kruga ili u obliku razliitih stupia.

ZAKLJUIVANJE I OBJANJAVANJE PODATAKA

Zakljuivanje je najsloeniji oblik miljenja. To je misaoni proces kojim iz jednog suda ili iz vie sudova donosimo zakljuke.

S metodikog stajalita zakljuivanje je misaona djelatnost kojom se na temelju utvrenih injenica izvodi zajednika zavrna spoznaja o istinitosti.

Za zakljuivanje je vezano i objanjavanje koje je vaan postupak u nastavi.

Objanjavanjem se misaono prodire do temeljnih (osnovnih) veza i odnosa u stvranosti kako bi se upoznala njihova zakonitost.

OBLIKOVANJE PRETPOSTAVKE (HIPOTEZE)

Pretpostavka ili hipoteza je unaprijed pretpostavljen odgovor na istraivako pitanje ili problem. Pretpostavka je samo prognoza, predvianje, nasluivanje, ali ona jo nije znanstvena injenica, nju se treba istraivanjem dokazati.

S obzirom na tijek nastavnog procesa razlikujemo prethodnu, tekuu i dopunsku hipotezu.

Prethodnu pretpostavku uenici izriu prije prouavanja o nekoj temi.

Tekuu pretpostavku izriu tijekom obrade novih sadraja.

Dopunska pretpostavka slijedi nakon obrade sadraja, jer se uvijek moe doi do nekih novih ideja.

PLANIRANJE

Misaona aktivnost kojom ovjek unaprijed usmjerava svoju djelatnost. Uitelj stvara projekt ili nacrt za svaku iduu nastavnu djelatnost.

ODABIR MATERIJALA I PRIBORA

Pri planiranju posebno je vano usmjeriti pozornost na odabir materijala i pribora za rad. Pribor moe biti iz svakodnevnog uenikovog okruenja (praak za pecivo, ocat, ae...), meutim moe biti i strogo laboratorijski (kemikalije, kualice, hvataljke, tikvice, epruvete...)

IZVOENJE ISTRAIVANJA

Promatrajui prirodu ovjek je dobio brojne odgovore na mnoga pitanja. Brojni prirodoznanstvenici izvode pokuse (pokus je umjetno poticani prirodni proces koji se izvodi u laboratoriju, a moe i u razredu).

U svakom je istraivanju potrebno uz osnovni pokus izvesti tzv. kontrolni pokus kako bi se rezultati mogli usporediti.

Prilikom svakog istraivanja vode se biljeke. Uitelj mora do te razine osposbiti te uenike da su oni u 2. polugoditu 4.r. sposobni za samostalne istraivake projekte.

IZVJEE O ISTRAIVANJU

U svakom izvjeu treba biti napisan naslov, pitanje i problem koji se istrauje. Treba ukratko opisati materijal, pribor i metode. Sve ono to smo poduzimali u istraivanju valja taksativno predoiti plakatom koji mora biti dovoljno velik i dovoljno jasan da svatko moe iitati o emu se radi.

Na kraju je nuno iitati metodiki cijeli postupak, a to znai:1. uitelj izvodi prirodoslovni postupak i tako pouava uenike to treba raditi2. uenici samostalno izvode odreeni prirodoznanstveni postupak, jo uvijek uz pomo uitelja

3. uenici samostalno izvode odreeni postupakUenike treba postupno osposobljavati da samostalno spoznaju okoli na temelju istraivanja, a ne samo iz knjiga pouavanja ili prikazivanja. Uenici su prilikom svakog istraivanja aktivni, radosni, odgovorni i kod njih se javlja elja i volja da i dalje nastave stjecati znanja na takav nain.

Nastava utemeljena na prirodoznanstvenim metodama daje daleko bolje rezultate u znanju nego suvremena nastava koja nosi peat tradicionalne.

Uvoenje uenika u poimanje prostora

2 su osnovna pojma: VRIJEME I PROSTOR

Od 1. do 4.r. imamo lepezu pojmova vezanih za prostor.

Metodiki zemljopis govori da se u realizaciji ovih sadraja (prostor) treba potivati naelo tzv. ivotne blizine ili naelo od poznatoga k nepoznatom.

U povijesti zemljopisne nastave poznati su razliiti rasporedi nastavnih sadraja:

- analitiki

- sintetiki

- sintetiko-analitiki

- uzrono-posljedini

- raspored prema zamiljenim putovanjima

Zemljopisne sadraje (prostor) uenici e najbolje usvojiti ako umreimo sve ove razliite rasporede.

Prostor je osnovni zemljopisni pojam, odreen je svojom veliinom, a to znai da ima svoju duinu, povrinu i volumen.

Uenici od 1. do 4. razreda moraju usvojiti osnovna znanja o orjentaciji u prostoru i moraju shvatiti da je prostor neto to je u kontinuitetu. PROSTOR NIGDJE NE ZAVRAVA!

Pri poimanju prostora uenik mora biti osposobljen da shvati njegovu veliinu, da odredi svoj poloaj u prostoru, da zna odrediti poloaj objekta u prostoru i u konanici prostor mora shvaati kao cjelinu.

Spoznavanje prostora je usko povezano s djetetovom motorikom aktivnosti to znai da dijete kroz igru savladava prostor.

U I. fazi orjentacije dijete se orjentira u odnosu na sebe, to je tzv. egocentrina faza i u 1.r. uenika moramo dovoljno obrazovati ili nauiti da on naputa tu fazu i orjentira se u odnosu na objekat ili predmet. Uenici se u 1.r. moraju osposobiti za orjentaciju od kue do kole jer su oni u 1.r. pjeaci.

U 2.r. prostor se proiruje, to znai od kue do kole i malo iri dio naselja.

Uenici se mogu orjentirati prema poloaju rijeka (moraju znati gdje je izvor, korito, lijeva i desna obala, ue...). U 2.r. uenici se po prvi put orjentiraju po stranama svijeta, ali na kraju 2.r., moda ak i u 3.r.

U 3.r. djeca se moraju snalaziti u svom zaviaju, moraju se znati snalaziti na zemljovidu i usvojiti osnovnu kartografsku pismenost (boje i topografske znakove).Pokazalo se djelotvornim da se u 3.r. organizira terenska nastava u trajanju jednog dana, a vezan je za iri zaviaj.

U 4.r. obrauje se prostor cijele RH i to pomou zemljovida, razliitih filmova, power point prezentacija, televizijskih emisija, dijapozitiva, slike i dr. izvora znanja.

Glavne i sporedne strane svijeta

Tono u podne uenike izvodimo u kolsko dvorite. Mora biti sunan dan i tono odredimo krunicom mjesto stajalita. U podne je sjena najkraa i nalazi se iza uenika. S je u smjeru najkrae sjene. Meutim, dogovoreno je da je S uvijek gore, J dolje, I je desno, a Z lijevo.

Kompas sprava za mjerenje strana svijeta koja uvijek pokazuje S.

U prirodi postoji toliko znakova za S, odnosno za J da ih u nekom projektu iz prirodoslovlja uvijek moete obraditi.

Vrlo je vano da djeca uoe 2 pojma:

1. istoni obzor (sunce izlazi)

2. zapadni obzor (sunce zalazi)

Crta gdje sunce zalazi je obzorova crta, to je zamiljena crta, nema je u stvarnosti.

4 datuma u godini moraju biti zapamena: 23.9., 21.12., 21.3., 21.6..

Svaki datum pripada jednom od godinjih doba. U 1. i 2. r. na kalendaru prirode godinja doba moraju biti adekvatno prezentirana jer u 2.r., kada se obrauje vrijeme jedne godine najprije se spominju 4 godinja doba, a tek onda da godina ima 12 mjeseci.

Orjentirati se moemo s obzirom na:

dogovoreno stajalite (stalno na istom mjestu)

orjentacija s promjenjivim stajalitem

orjentacija u predodbi

Kada se usvoje pojmovi 4 glavne strane svijeta ide se na 4 sporedne strane svijeta. Ti se sadraji usvajaju na osnovi objekata u prirodi.

Stvarno i umanjeno

Sam pojam mjerenja i mjera sustavno se izgrauje u svijetu svakog djeteta nizom svakidanjih praktinih djelatnosti. Istraivanja pokazuju da djeca jo u 1.r. veliinu objekta odreuju na osnovu promatranja odnosno vizualnog procjenjivanja veliine.

Prije uvoenja uenika u kartografsko opismenjavanje potrebno ih je upoznati s: umanjenim mjerilom

tlocrtom

planom uionice i kolskog dvorita

planom i maketom naselja iz razloga to je zemljovid umanjeni prikaz dijela zemljine povrine

Umanjeno prikazivanje udaljenosti

Svako umanjeno prikazivanje pretpostavlja ili uvjetuje izvanuioniku nastavu.

I. KORAK: dovoljno je izai u kolsko dvorite i odabrati 2 drveta koja se nalaze na suprotnim stranama i odrediti im strane svijeta.

II. KORAK: odoka odrediti udaljenost od jednog do drugog drveta.

III. KORAK: mjerenje dunim metrom udaljenost izmeu ta 2 drva.

IV. KORAK: moramo dogovoriti pravila umanjivanja s tim da e za plou biti omjer 1:10, a to znai 1m u prirodi = 1 cm na ploi, a u biljenici 1:100

Rad u uionici sastoji se od sljedeih koraka:

I. Precrtati to to smo izmjerili s tim da emo ponovo prepisati vrijednosti 1:10 i 1:100 i ponovit emo jo nekoliko puta ovu istu vjebu ali s razliitim predmetima u razredu (vaza, ko...)

II. Tlocrt je matematiki pojam koji odraava sve ono to je nacrtano ili se vidi iz ptije perspektive. U savladavanju ovog pojma idemo malim metodikim koracima s tim da uenici najprije obcrtavaju one predmete (gumicu, kutiju ibica...) iji omjer ostaje 1:1. Da bi ovaj tlocrt uenici uvjebali moemo staviti jedan veliki hamer na klupu ili pod i obcrtavati razliite predmete pa emo na kraju imati skup tlocrta. (spuva, biljenica, pernica, digitron...)

PLAN UIONICE

Ovaj tlocrt se radi dunom trakom. Uenici mjere duinu i irinu uionice. Sve ucrtavamo i moramo odrediti strane svijeta.

KOLSKO DVORITE

Plan kolskog dvorita ide po istom principu. Prvo se kolsko dvorite, poto je nepravilnog oblika, promatra s tim da isto odredimo strane svijeta i moramo napraviti tlocrt kolske zgrade to je najvaniji objekt u kolskom dvoritu. Nju moemo izmjeriti i umanjeno nacrtati, a kolsko dvorite samo ucrtati po svom obliku. Kada nacrtamo i kolsku zgradu i oblik dvorita slijedi ucrtavanje svega onoga to se tu nalazi (drvee, klupe, koevi, kiosk, klackalice, igralite...)

Kad se vratimo u razred, nakon to smo sve ucrtali na zajednikom hameru, sve nacrtano se izrauje u formi maketa i na jednom odreenom mjestu (klupi) jednostavno imamo izloen plan kolske zgrade i dvorita. Kad smo napravili taj izgled dvorita onda ga precrtavamo na pravi tehniki papir koji je podijeljen na male kockice. U konanici smo dobili plan kole i dvorita.

Vrlo je vano zapamtiti:

a) prostor je mogue umanjiti u razliitim mjerilima

b) model je oblik ili prikaz objekta u malom

c) prije svake izrade tlocrta moramo uenike upozoriti da je to pogled objekta odozgo

d) maketa je dio prostora u malom iz kojeg se vidi poloaj objekata u prostoru

e) plan je umanjeni crte prostora iz kojeg se vidi oblik, veliina, poloaj objekata u prostoru s tim da odreenim dogovorenim znakovima moemo takoer odrediti poloaj predmeta u prostoru

PLAN NASELJA

Da bi se izradio priblian plan naselja ili dio grada gdje je kola, uvijek moramo poi od nekog poznatog objekta (kole), a ako je naselje (da se popnemo naneko uvieno mjesto).

U gradu odlazimo i promatramo objekte od kole do nekoliko poznatih objekata u tom dijelu grada gdje je kola. Sve to moramo promatrati i crtati (svak za sebe).

Ako promatramo naselje s nekog uzvienog mjesta onda e to biti ucrtavanje onoga to se vidi na zajedniki hamer.

Kad se vratimo u razred imamo sline korake o kojima smo ve govorili, a to je da od svega vienoga isto tako radimo makete ili ucrtavamo nazive ulica i sve ono to je za izradu plana potrebno. Precrtavamo i na kraju imamo grubi, tj. provizorni plan naselja ili okolice.

Kada smo ve ovladali ovim grubim planom dolo je vrijeme da svaki uenik ispred sebe ima jednostavni plan grada s ucrtanim stranama svijeta, vanijim ulicama, objektima i sa svim ucrtanim dogovorenim znakovima.

U ovoj fazi moemo uenicima ponuditi slijepu kartu grada s tim da su ucrtane ulice bez naziva, nema ucrtanih dogovorenih znakova ni vanijih objekata. Uenici e se koristiti tim slijepim planom grada i ucrtavati sve ono to je potrebno onog dijela kojega su promatrali.

Poslije ovog plana dolazi pravi plan grada u kome je sve ucrtano i na kojem se sada moemo znati orjentirati.

Planovi grada podjeljeni su na polja iste veliine (mrea). U ovoj mrei imamo slova i brojeve i tako se jednostavno orjentiramo.

Uvoenje uenika u kartografsku pismenost

Uvod u kartografsko opismenjavanje zapoinje nekim predradnjama, a to je ponovno promatranje prostora s tim da posebno zapaamo, zajedno s uenicima, sve elemente reljefa (to su sve uzvisine, udoline i vode).

Prvo uenici trebaju savladati pojam uzvisina s tim da ih upozorimo da su uzvisine na zemljovidu oznaene razliitim nijansama smee boje (od blijede do jako izraene smee boje). Sve nizine i visoravni su oznaene nijansom zelene boje, a sve vode su oznaene nijansama plave boje. Izgled zaviaja takoer moemo promatrati, izraujemo makete kao i za planove, imenujemo uzvisine, odreujemo stajalita, vrh, podnoje, strane uzvisina, tono ucrtavamo blage padine i strme strane, imenujemo biljni pokrov (crnogorian ili bjelogorian), imenujemo neke energetske vrste, ucrtavamo jo neke spceifinosti (pilje, mostove, prometnice...)

Na kraju svaki prostor kojeg promatramo ima svoju veliinu i kontinuitet.

U 1.r. prostor je sveden samo na osnovne pojmove kretanja od kue do kole.

U 2.r. prostor se proiruje na naselje ili dio grada.

U 3.r. prostor je jo vei, pa se obrauje upanija.

U 4.r. prostor je dovoljno velik da se odnosi na RH.

U 3. i 4. razredu prostor se obrauje koristei zemljovid.

Ue se granice, zatim granice izmeu upanija. Spominju se nazivi drava s kojima graniimo. Granice mogu biti prirodne ili dogovorene.

Uvoenje uenika u poimanje vremena i snalaenje u njemu

2 su osnovna pojma oko kojih su koncentrirani svi sadraji PiD: pojam vremena i prostora!

Povijest kao nastavni predmet pojavljuje se u 5.r., ali pojam vremena i svega onoga to se dogaa u vremenu obraujemo ve od 1.r. osnovne kole s tim da djeca ve od prve godine ivota koriste rijei koje se odnose na poimanje vremena. (Djeca znaju to je to sada, poslije, prije, sutra...)

Uenici u nastavi PiD moraju savladati sljedee zadatke vezano za vrijeme:

razlikovati sadanjost, prolost i budunost i koristiti vremensku traku

upoznati najvanije dogaaje iz povijesti svoga zaviaja i domovine RH

Sadraje o vremenu tretirali su veliki europski znanstvenici svakako stavljajui dogaaje u povijesni kontekst, smatrali su da je povijest uiteljica ivota, a isto tako brojni dre da povijest nije uiteljica ivota zato to se u vremenu povijest ponavlja, u nekim drugim prostorima i s nekim drugim ljudima i da kao takva nema veliku odgojnu vrijednost. Poznata su razliita shvaanja uzroka koja pokreu promjene u ljudskom drutvu:

a) teoloko sve je posljedica Boje volje

b) materijalistiko gospodarstveni imbenici pokreu razvoj

c) pozitivistiko stvarnost pokree razvoj zajedniced) idealistiko ideja ili duh pojedinaca odluuje

e) filozofsko-humanistiko ljudsko tei ovjenosti

f) inidividualistiko pojedinci pokreu masug) kolektivistiko narod se razvija prolazei razliite stupnjeve kulture

Tijekom povijesti uvijek se postavljalo pitanje da se razjasne povijesna zbivanja. Poeci grke povijesti opisani su u Ilijadi i Odiseji. Tijekom srednjeg vijeka skolastici (crkveno uenje) nisu dovoljno njegovali povijest. Humanisti inzistiraju na tome da se povijest uvede kao nastavni predmet u kole i u crkvene i u svjetovne. (Iz filozofije se izrodila povijest.)

Komensky je inzistirao i naveo da uenici moraju uiti povijest jer moraju stei neka kronoloka znanja i pojmove. Rosseau eli da njegov uenik ui povijest ljudskog roda ali tek nakon 15. godine ivota jer smatra da uenik tek tada moe kritiki prosuivati. Njemaki pedagozi se zalau za uvoenje povijesnih sadraja i naglaavaju da sadraji iz povijesti u osnovnoj koli imaju obrazovnu i odgojnu vanost i sredinju vrijednost.

Stjepan Basariek je zahtjevao da se s uenicima istrauje zaviajna povijest i da se tu nalazi veza s nacionalnom povjesti i da takva povijest mora nositi peat domovinskog odgoja ili tzv. domovinske povijesti u svrhu ouvanja hrvatske narodne svijesti na emu valja temeljiti svaku buduu suvremenu nastavu u osnovnoj koli.

Po Basarieku tri su osnovne stvari s kojima se uenik mora upoznati ako hoemo da odgoj uenika bude u narodnom duhu, a to su:

1. hrvatski jezik

2. hrvatski narod

3. hrvatska zemlja (drava)

U razvoju povijesne nastave i u obradi tih sadraja poznati su razliiti rasporedi nastavnog gradiva i to:

a) kronoloko-progresivni

b) regresivni

c) regresivno-progresivni

d) biografski

e) monografski

f) kalendarski

Kronoloko-progresivni govori o dogaajima koji su se dogodili u prolosti i svojim kronolokim redom pratimo ih do sadanjosti.

Regresivni polazi od sadanjosti prema blioj i daljoj prolosti.

Regresivno-progresivni govori o sadrajima koji su se dogodili, ali djeluju na budunost.

Biografski se odnosi na ivot i djelo poznatih osoba koje su snano obiljeile neko povijesno razdoblje.Kalendarski raspored obrauje sadraje vezane za neke vane datume. Koristimo ga u I. i II. r. kada obiljeavamo crkvene i dravne blagdane.

Obraujui povijesne sadraje najee koristimo kombinirane rasporede jer oni jedino garantiraju da e uenici shvatiti vrijeme i vanost dogaanja.

Vremenska orjentacija

Kada govorimo o vremenu onda govorimo o:

veliini vremena

snalaenju ili orjentaciji u vremenu

shvaanju kontinuiteta i slijeda vremena

Shvaanje veliine vremena zapoinjemo u I. razredu, takoer govorimo i o orjentaciji i o kontinuitetu. Vano je da uenici shvate kada se neki dogaaj zbio, koliko je vremena proteklo, koji su to dogaaji koji se dogaaju istodobno i poslije. Ovim problemom shvaanja vremena najvie se bavio Piaget koji je doao do zakljuka da djeca prije 6. godine ne shvaaju kontinuitet vremena i u tom razdoblju djeca imaju jedan subjektivni stav o vremenu. Da bi djeca shvatila vrijeme postoje tzv. vremenske operacije:1. operacija sreivanja

2. operacija dijeljenja i uklapanja

3. mjerne operacije koje govore o tome koliko je neto trajalo i koliki je razmak

Poslije 8. godine ivota uenici razumiju slijed dogaanja i to je tzv. logiko poimanje vremena.

Uvoenje pojmova u vremenu od I. do IV. razreda

Sadraji o vremenu

U I. razredu uenici moraju savladati osnovne pojmove orjentacije, a to znai da moraju znati tono odrediti lijevo-desno, gore-dolje, prije-sada-poslije...U I.r. oni dolaze s tzv. egocentrinom fazom orjentacije. (Sve okreu prema sebi). Na kraju I.r. trebaju se znati precizno orjentirati. Osim toga, u I.r. trebaju znati i dogaaje orjentirati u prostoru i vremenu. To znai npr. igramo se u dvoritu cijeli kolski sat. U I.r. mjerenje vremena poinje s najmanjim jedinicama za vrijeme minuta, zatim sekunda, kolski sat i sunani sat. Da bi dobro odredili ovo vrijeme trajanja, prelazimo na obradu koja se zove DAN I DOBA DANA.

DAN zapoinje zorom (dok sunce jo nije izalo), jutro, prijepodne, podne, poslijepodne, predveer (sumrak), veer i no.

Za svaki ovaj dio dana uenici moraju vezati neku odreenu radnju. U zoru spavaju; jutro bude se, ustaju (Dobro jutro!), dorukuju, odlaze u kolu, marenda; podne ruak; poslijepodne slobodne aktivnosti, pisanje domae zadae i uina; veer veera; no spavanje. Dalje se obrauje TJEDAN I DANI U TJEDNU. Za svaki dan u tjednu odreena je neka specifina radnja vezana za njihov raspored, za izvanuionike aktivnosti i slobodne aktivnosti. Izabere se srijeda, zatim se razgovara koji je dan prethodio srijedi, te koji slijedi iza srijede. Zatim se pita koji je prvi dan u tjednu, koji je zadnji radni dan u tjednu.

Neradni dani vikend: subota i nedjelja, s tim da je nedjelja apsolutno neradni dan.

Poslije tjedna obraujemo MJESECE UGODINI, ali s tim da prethodno govorimo o GODINJIM DOBIMA. Poinjemo s jeseni, a zavravamo s ljetom. U I.r. uenici moraju znati koji mjeseci pripadaju kojem godinjem dobu. Trebali bi znati kada koje godinje doba poinje, a kada zavrava. Moraju primjetiti kada dani postaju dui, a kada krai. Za svako godinje doba postoji nekoliko reenica za koje su karakteristini. Uenici to zapaaju i opisuju promjene u prirodi za svako god. Doba. Promatraju promjene u prirodi, uvijek ih vodimo na isto mjesto (uma, cvijee, vinograd, vonjak, njiva, travnjak, izvor vode, jezero...) Osim ovih promjena za biljni svijet, bitno je promatrati i ivotinje (ptice selice, stanarice..). Promjene kod ljudi (obua i odjea, boja koe); padaline; nagle vremenske promjene.... Djeca moraju znati nabrojati mjesece u godini i to hrvatsku verziju ili ako ue strane jezike, moraju paralelno nauiti oba jezika. U I.r. uenici moraju shvatiti vremenske odnose, promjene u tom vremenu i kako one utjeu na ivot ljudi (kalendar prirode uenici moraju biti precizni i sistematini. U I.r. cijeli kalendar je slikovni.). U II.r. takoer mjerimo vrijeme, ponavljamo godinu i uimo jedinice vremena i spravu s kojom mjerimo vrijeme (ura). Ponovo ponavljamo poetak i zavretak svakog godinjeg doba. Ponavljamo godinu i veemo za svaki mjesec jedan karakteristian dogaaj (1.mj. Nova godina, 2.mj. Valentinovo, 3.mj. Dan ena...)Uenici moraju ovladati pojmovima sadanjosti, prolosti i budunosti, s tim da se obrauju dogaaji vezani za sadanjost, prisjeaju se prolih dogaaja iz bliske prolosti i razgovaraju o budunosti .

U II.r. se ui DESETLJEE. Crta se vremenska crta i upisuje npr. 2002. rodio sam se, 2003. prvi roendan, 2004. rodila mi se sestra, 2005. novi stan, 2006. vrti, 2007. predkolac, 2008. 1.r. ... Period od 10 godina mora biti popraen sadrajima iz djetetova ivota.

U III.r. uimo karakteristine POVIJESNE DOGAAJE iz svog zaviaja. Za razdoblje od 100 godina iz dotinog kraja upisujemo vane dogaaje. Obraujemo i STOLJEE, a gradimo i pojam tisuljea. U tisuljeu moraju tono odrediti koja godina odgovara kojem stoljeu, s tim da im se naglasi nulta godina prije i poslije Krista. Period od 1000 g. vrijeme od 10 stoljea. Prijelaz godine iz jednog u drugo tisuljee. Locirati sadanje stoljee, tisuljee i desetljee.

U IV.r. svi ovi vremenski pojmovi su naueni i usvojeni. U IV.r. imamo nekoliko velikih nastavnih cjelina koje se odnose na povijest Hrvata od doseljenja do danas. Naglaeno je vrijeme hrv. knezova i kraljeva, zatim gubitak Hrvatske drave.

Svi povijesni sadraji koji se obrauju od 1. do 4.r. obrauju se na sljedei nain:

1. razvojne teme

2. povijesne slike

3. poznate linosti

Specifinosti prostora u kojima se realiziraju sadraji pid

Nastava pid realizira se prvenstveno u uionici, a onda i u svim onim prostorima koji mogu obogatiti naa saznanja iz prirode i drutva. Kada govorimo o realizaciji sadraja uvijek se pitamo gdje se to realizira, to i kada.

Nastavni prostori u koli u kojima se realiziraju sadraji su: uionica

kabinet

ivi puti

kolsko dvorite

kolski vrt

kolski park

kolsko prometno vjebalite...

Svi ovi prostori bogate uenikovo znanje, ali i razvijaju njegove sposobnosti koje su osjetilne, izraajne, umne i praktine.

UIONICA

Uionice su uglavnom univerzalne. Za razrednu nastavu su apsolutno univerzalne, za razliku od tzv. specijaliziranih uionica gdje se realiziraju sadraji pojedinih predmeta. Specijalizirane uionice bi trebale imati 60-90m2 bez obzira na broj uenika. Svaka uionica trebala bi imati i prostor tzv. kabineta jer je upravo taj prostor vienamjenski. Suvremeno opremljena uionica mora posjedovati elektronsku plou (ili klasinu), projektno platno, projektor, druga priruna sredstva (grafoskop), dovoljan broj klupa, potrebne ormare s otvorenim i zatvorenim policama, stol uitelja, prostor za cvijee, neke druge edukativne centre (mala priruna biblioteka), neke centre za humane odnose meu djecom (slike, literatura), tepih za oputanje...Klupe u razredu mogu biti razporeene u modelu A, B i C.

1. klasini model (po dvoje u klupi, jedan iza drugoga)

2. u obliku slova U

3. Uenici sjede u skupinama (4 ili 6)

Europska praksa nalae da uenici sjede sami u klupi. Ako postoji mogunost u uionici moe biti i cvijee iz estetskog razloga, ali i da uenici steknu brigu o cvijeu. U uionici bi trebao biti demonstracijski stol, prostor za igru, moemo imati kutke iz prirodoslovlja (mala sredita gdje moemo imati razliite prirodoslovne zbirke, akvarij, divarij, insektarij, najosnovniji pribor za pokuse, stalci i sl.). Materijal koji je opasan pri demonstraciji, a nuan je za pokuse, ako se dri u uionici onda mora bit pod kljuem i ne nadohvat ruke djeci. Uionica mora posjedovati i pjeenjak. Sve nabrojano to je vezano za uionicu treba biti tako rasporeeno da ni u kojem sluaju ne zagui prostor koji je namijenjen za dinamiku (kretanje), a posebno ne smije ugroziti prostor za panoe.

KABINET UITELJA

To je prostor nuan za pripremu nastave i u njemu su svi potrebni materijali koji se koriste u realizaciji nastave (kompjutor). Kabinet je prostor i za dogovor s uenicima, prostor za individualan rad (djeca s posebnim potrebama ako se ne mogu ukljuiti u normalan proces). U kabinetu se odvija esto puta rad u skupinama, to je prostor za informacije roditeljima. IVI KUTI je od ive prirode.

Kada o njemu govorimo, govorimo o biljkama i ivotinjama. Sve ono to realiziramo koristei ivi puti u direktnoj je vezi s odgojno-obrazovnim procesom, tj. zadaama nastave. Mora biti smjeten na takvom mjestu da je pristupaan svim uenicima (kornjae, abe...) Kut posveen specijalnim biljkama, akvarij, insektarij, vivarij...

KOLSKA ZAVIAJNA ZBIRKA

U mnogim kolskim uionicama i uenici sakupljaju raznovrsne predmete iz zaviaja. Zbirka treba biti vezana za kraj u kojem se nalazi i uvijek treba biti izloena u posebnom prostoru. Za razliku od ovih zbirki postoji i kolski muzej koji prikuplja, evidentira i izlae tematskim izlobama materijale vezane za povijest kolstva. Takve zbirke i muzeji imaju veliku vrijednost i vanost u nastavi prirode i drutva. Sakupljajui predmete kod uenika se javlja interes emu je neto sluilo, u kojem vremenu se koristilo, zato se vie ne koristi, postoji li neto slino u drugim zaviajima? S druge strane, uenike se navodi na istraivaki rad, na sistematinost, odgovornost, suradnju s ostalim uenicima, pomo drugome, samopomo koja rezultira ljubavi prema zaviaju i ljubavi prema domovini. Vano je naglasiti da lijepo ureena kola i kolske zbirke doprinose kulturnoj i javnoj djelatnosti kole, a u nekim sredinama koje su svoju izvanuioniku djelatnost temeljito osmislile, onakav rad sa svojim rezulatatima doprinos je samoj znanosti. KOLSKO DVORITE ima nekoliko uloga

U I.r. djeca tu provode svoje vrijeme izmeu odmora. Uitelj realizira dio nastavnih sadraja u dvoritu. Uenici tu vjebaju prijelaz preko ceste i raskrija sa semaforima i bez. U II.r., u k. dvoritu mogu se realizirati brojni sadraji vezani za orijentaciju.

U III.r. se realiziraju orijentacija i sve one vjebe koje se tiu zatite i samozatite (poar).

U IV.r. moemo izvoditi razliite pokuse s vodom, balonom, zmajem...

KOLSKI PARK

Danas u Hrvatskoj malo kola imaju k. Park, a do II.svj. rata svaka kola je morala imati kolski park i kolski vrt. Nova pravila prilikom izgradnje kola nalau da svaka kola mora posjedovati park (prirode, ekoloki park). Svaki park mora biti u suglasju s odreenom autohtonom tradicijom. U svakom parku mora biti bilje i male ivotinjice koje ive u tom kraju.

KOLSKI VRT je takoer bio imperativ bez kojeg nijedna kola nije mogla dobiti dopusnicu za rad (kraj 19. i 20.st). danas veina suvremenih kola u gradskim naseljima posjeduje malu povrinu ili nikakvu. k. vrt je nuan za sadraje iz prirodoslovlja jer u I.r. u k. vrtu uenici e imenovati razliito povre, voe, cvijee... U II.r. promatrat e gredice (pojam sijati-saditi), koristit e razliiti pribor i alat. U III.r. uenici su zadueni se brinuti o odreenim gredicama, moraju tono pripremiti tlo i brinuti se za biljke u smislu da li imaju dovoljno vode, topline, da li im odgovara zemlja... U IV.r. uenici obavljajui sve one radnje, promatraju pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje, zatitu bilja, povra i voaka, brigu o opraivanju, razmnoavanju, posebno povezanost biljnog i ivotinjskog svijeta. Dobro organizirani rad i briga za kolski vrt i park trebao bi biti imperativ svake generacije i uitelja i uenika samo iz jednog razloga, a to je da se oplemenjuju one vrijednosti koje svaki uenik nosi kroz ivot ili se takvim ili slinim vrijednostima opredjeljuje. KOLSKO PROMETNO VJEBALITE

U IV.r. svaki uenik mora znati voziti bicikl, ali se jo ne smije ukljuivati u javni promet.

OSTALI PROSTORI U KOLI: garderoba, kolska kuhinja, kolske radionice, prostori za kulturne aktivnosti, sportska dvorana,...

Nastavni prostori u okoliu

Osim onoga to je navedeno, postoje brojni prostori otvorenog i zatvorenog tipa koji se koriste u obrazovne i odgojne svrhe (muzeji, arhivi, knjinice, svi koncerti, prostori izvankolskih aktivnosti). Izvori znanja nastavni mediji

Sve to uenicima moe posluiti za stjecanje znanja su razliiti mediji koji predstavljaju upravo te izvore, a to su: vizualni mediji, auditivni, audiovizualni. U nastavi pid izvorna stvarnost zauzima sredinje mjesto kao izvor znanja. Poznati ameriki pedagog i psiholog Dale izradio je poznati stoac tzv. nastavnih iskustava u kojem je tono odredio kako djeca ue i kako pamte.

Pamtimo:

- 10% od onoga to itamo

- 20% od onoga to ujemo

- 30% onoga to vidimo

- 50% onoga to vidimo i ujemo

- 70% onoga to mi kaemo

- 90% onoga to kaemo i uradimo

Podjela nastavnih medija

a) nastavni mediji 1. razdoblja

b) nastavni mediji 2. razdoblja

c) nastavni mediji 3. razdoblja

d) nastavni mediji 4. razdoblja

Nastavne medije prema obiljejima rada dijelimo na:

a) demonstracijske

b) nastavno radne

c) laboratorijsko-eksperimentalne

d) manipulativne

Vladimir Poljak prema nainu kako uenici shvaaju stvarnost, nastavne medije je podijelio na:

a) auditivne

b) vizualne

c) audiovizualne

d) tekstualne

e) dvodimenzionalne

f) trodimenzionalne

g) statine

h) dinamine

AUDITIVNI NASTAVNI MEDIJIZauzmemo li uiteljevu ivu rije, ovdje ubrajamo sve audiozapise, sve radioemisije, sve magnetofonske vrpce i kasete...

VIZUALNI NASTAVNI MEDIJI

U nastavi pid koristimo brojne vizualne medije koje najee nalazimo u prirodi: uzroke iz okolia, razliite fosile, zbirke, preparate, modele i makete, reljefe, crtee, slike, dijapozitive, dijafilmove, razliita grafika sredstva, zemljovide, kalendare prirode, vremenske vrpce, sheme, knjige, dvd-e, cd-e, raznovrsne didaktike igre... Prilikom koritenja navedenih sredstava trebamo paziti da istodobno ne koristimo vie izvornih medija jer emo kod uenika stvoriti zbrku. Ne smijemo koristiti apsolutno stvarnost (zornost) jer onda to traenje svega u prirodi moe nas dovesti do edukacijskog apsurda. Koristei ova vizualna nastavna sredstva moramo tono odrediti kojim emo se nastavnim medijem sluiti, kada i kako. TEKSTUALNI NASTAVNI MEDIJI obuhvaaju prve tiskane materijale:udbenici, prirunici, razliiti programirani tekstovi, lanci, atlasi, razliite itanke, zbirke zadataka, leksikoni, enciklopedije, znanstveno-popularna literatura, cd-i...

Udbenik je jedan od najrairenijih znanja u koli. Dugo je kroz stoljea bio knjiga iz koje se uilo, a suvremeno prelomljeni didaktini udbenici ue kako treba uiti. U nastavi pid susreemo razliite vrste udbenika, a to su: cjeloviti, razgranati, programirani. Postoje tzv. diferencirani udbenici za razliku od cjelovitih udbenika koji objedinjavaju sadrajnu strukturu i ne dozvoljavaju da se gubi osnovni pojam sadraja.

Svaki udbenik mora odravati neka didaktino metodika naela:

1. udbenik mora biti u suglasju s planom i programom

2. u strukturiranju udbenika mora se predvidjeti da taj udbenik moe biti i radni udbenik

3. udbenik je samo jedan izvor znanja

4. udbenik ne smije i ne moe biti zamjena za ostale izvore znanja

Uz udbenike imamo i radne biljenice, zadatke za provjeru i brojne druge didaktine izvore znanja: vjebenica, zbirka zadataka, zadaci za cijelu godinu, polugodinji zadaci, razliiti interaktivni cd-i, metodiki prirunik za uitelje namjenjen je prvenstveno za uitelje, ali ga esto koriste i roditelji. Multimedijski prirunik za uitelje sve power point prezentacije i brojni drugi didaktini materijali. DVODIMENZIONALNI VIZUALNI NASTAVNI MEDIJI

SLIKA je najei dvodimenzionalni nastavni medij. Najdrai je prijatelj dananjih narataja. Ima nekoliko komunikacijskih obiljeja. Ona je miran vizualni medij koji moe nagovijestiti pokret, moe naglasiti glavnu ideju i impresiju, moe se koristiti za spoznavanje pojedinosti. Pri odabiru slika treba dobro odabrati one koje imaju najveu didaktiku vrijednost (jasnou, boju, veliinu i moraju odravati glavnu ideju).

Razlikujemo:

zidne slike (didaktiki materijali)

fotografije

aplikacije

MIRNE PROJEKCIJE su one projekcije koje nam koriste da zajedniki promatramo neku pojavu ili kao motivacijski dio ili prilikom obrade novih sadraja.

Razlikujemo:

projekcije dijafilmovima

projekcije dijapozitivima

mikroprojekcije

grafoprojekcije

POKRETNE SLIKE, DINAMINE PROJEKCIJE se najee koriste kada usvajamo neke nove pojmove. Element film (temelji se na slici u pokretu) moemo koristiti na nastavnom satu nekoliko puta, s tim da u 1. projekciji odgledamo film svi, 2. projekcija slui da uenik zapaa one sadraje koji e biti vani u obradi novih sadraja. U 3. projekciji zaustavljamo se samo na onim kljunim slikama, a 4. put ponovno projiciramo cijeli film da bi dobili cjelokupni dojam.

TRODIMENZIONALNI VIZUALNI MEDIJI

Uzorci iz uenikovog okruja su predmeti i prirodnine (vrste tla, stijene, razliita goriva, minerali, biljke, razliiti suhi i mokri preparati). Ovi uzorci iz prirode pomau uenicima da oblikuju predodbe o svom okruju. Zbirke prirodnina, fosili iz okolia, modeli, makete, reljef.

Nastavne strategije i metode

Pod pojmom strategija podrazumijevamo nain postizanja cilja, a strategija obuhvaa metode i postupke, a to znai da sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu moramo staviti u aktivan odnos onda kada stjeemo znanje. Nastavne strategije i metode, pogotovo one suvremene praktino uenika stavljaju u aktivan odnos i on je praktino subjekt ili nositelj procesa. Uitelji su u suvremenoj nastavi sve, samo ne apsolutni izvori znanja, a to znai da oni organiziraju nastavu i zajedno s uenicima je realiziraju. U situaciji kada jedan dio nastave prebacujemo na suvremenu tehnologiju i druge izvore znanja, situacija se mijenja u smislu da uenik i uitelj zajedno osmiljavaju nastavni proces. Razlikujemo nekoliko nastavnih strategija: strategija pouavanja, uenja, doivljavanja i izraavanja doivljaja, vjebanja, stvaranja, strategije primjerene u radu s veim skupinama, strategije primjerene radu s malim skupinama i strategije za individualan rad.Nastavne metode su naini rada u nastavi. S obzirom da u nastavi sudjeluju i uenik i uitelj, one se podjednako odnose i na jedne i na druge. Nastavne metode su naini zajednikog rada u nastavnom procesu. Moemo ih podijeliti prema razliitim kriterijima; prema komunikacijsko-informacijskom kriteriju: praktine metode, vizualne i verbalne metode.

Vrlo je vano napraviti pravilan izbor i pravilno umreiti nastavne metode. Uitelj ima veliku odgovornost u izboru i primjeni nastavnih metoda. Pravilan izbor napravit e samo onaj uitelj koji dobro poznaje opu didaktiku i posebnu metodu odabira odgovarajuih naina rada. U tom sluaju uitelj mora svladati tehniku kombinacije upravo nastavnih metoda.

Na izbor nastavnih metoda utjee:

a) zadae i zadaci nastavnih sadraja

b) uenikovo okruenje

c) rad i zanimanje ljudi koji ive u zaviaju

d) dob i predznanje uenika

Uitelj ima potpunu slobodu prilikom izbora nastavnih metoda. Prilikom odluke o umreavanju metoda i smislenim povezivanjem postie se potrebna dinaminost, raznolikost i zanimljivost nastavnog procesa, a posebno nastavnih sadraja (Kornati).

Metoda praktinih radova

Ova metoda u didaktici i metodici se pojavljuje pod razliitim nazivima: metoda laboratorijskih radova, metoda eksperimentalnih radova, istraivaka metoda, kinetika metoda... O vrijednosti ove metode najbolje govori jedna kineska poslovica:

to ujem, zaboravim;

to vidim, zapamtim;

to uinim, razumijem i znam!

Praktian rad je aktivan, svjesna aktivnost koja se priprema, organizira i realizira. Ovaj rad povezan je s percepcijom i apsolutno misaonom aktivnosti. Temeljni uvjeti za primjenu praktinog rada jesu materijal ili materija, izvor energije, pribor, poznavati tijek radnih operacija. Najvanije praktine uinke u nastavi pid imamo kad provodimo tzv. pokuse. U ovoj nastavi rabi se tzv. nastavno-istarivaki pokus pri kojem uenici dobiju zadatak i oni ga rjeavaju (magneti). U poetku pri svakom pokusu, najprije pokus izvodi uitelj. Pokus nikada nije vrijedan sam za sebe, nego je bitan poticaj za zakljuke koje e uenici izvesti iz toga. Poslije prve prezentacije pokusa, uitelj daje pisane i usmene naputke uenicima za samostalno obavljanje pokusa. Svaki naputak za praktini rad mora sadravati: zadatak, materijal ili pribor, postupak (radne operacije), motrenje (promjene koje se dogaaju), zakljuak i praktinu primjenu. Uvoenjem praktinog rada dolazi do jedinstva praktinog i intelektualnog rada gdje praktini rad moe izostati katkada, ali intelektualni ne moe izostati nikada. Samostalni oblik praktinog rada uenici rjeavaju tzv. eksperimentalne zadatke koji mogu biti rjeavani u uionici (kabinet). Mogu biti vezani za izvanuioniku nastavu, vezani za izvannastavne aktivnosti. Ovakav oblik rada je idealan rad s nadarenom djecom.

Vizualne metode naglaavaju vizualnu komunikaciju kao temeljnu, ali ne iskljuuju druge vizualne informacije dobivene iz neposredne stvarnosti. Imaju informacije prvoga reda, dok su one dobivene posredovanjem (slika, film) informacija drugoga reda. Ovim metodama koristimo se uvijek kad nam nije dostupna izvorna stvarnost. U vizualne metode ubrajamo: metodu demonstracije i metodu crtanja.

METODA DEMONSTRACIJE ima u nastavi pid skoro najiru primjenu. Ona uenicima omoguava spoznavanje njihova okruja, razliite procese i pojave. Sve ono to se pokazuje ili to se promatra uenik mora misaono preraditi. Ono to je promatrano ili to se promatra mora biti odraeno u onom dijelu vremena kada se obrauje. Sve ono to promatramo mora biti oku dobro dostupno i u kontrastu s pozadinom (prirodnom ili umjetnom). Male predmete (sjemenke) svaki uenik mora dobiti kao primjerak, a velike predmete uitelj demonstrira istodobno svima. Najee pogreke koje se javljaju prilikom upotrebe ove metode jesu da se koristi prevelik broj demonstracija na satu, zatim zorna obrada (zorno izlaganje) prije obrade. Kruenje predmeta po razredu za vrijeme dok uitelj izlae ili pokazuje objanjava da uenicima to nije dovoljno jasno i ne sluaju ili samo pasivno promatraju. METODA CRTANJA ima veliku primjenu. Suvremena nastava reducira ovu metodu iz razloga to sve te sadraje moemo pronai na razliitim pretraivaima kompjutora (graa cvijeta). Bez obzira na suvremene izvore sadraja, crte ipak kao metoda ne smije biti u nastavi reduciran do te mjere da ga moemo i zanemariti. Za potrebe pid ne treba crtati u smislu prvorazrednih likovnih tehnika. Vano je da ono to je nacrtano nosi sve potrebne elemente prilikom usvajanja sadraja. Ovu metodu koriste i uitelji i uenici. Danas se crtei najee koriste kao kompjutorske animacije ali u obliku razliitih grafikona. Za svaki razred od 1. do 4. tono imamo nastavne sadraje koje ne opisujemo, a koje crtamo.

I.r. voe i povre; II.r. okoli kole i doma; III.r. tlocrt i nacrt; IV.r. simboli, vremenska crta, graa cvijeta, razliiti grafikoni.

Posebno valja naglasiti da metodu crtanja najee koristimo onda kada rjeavamo zadatke u vjebenici ili nekoj drugoj radnoj biljenici.

Odnos sudionika u nastavi PiD

Svaka ljudska djelatnost pa i obrazovanje odlikuje se odreenim oznakama svog ustroja, a to znai da organizaciju nastavnoga rada odreuju posebne metodiko-didaktike sastavnice i odnosi sudionika u nastavi, a to znai da postoji interakcija, koakcija ili suradnja i sam orad ili auto akcija i postoji tzv. neposredno i posredno ustrojen rad. Interakcija osigurava uitelju veliki odgojno-obrazovni utjecaj, a uenicima nesmetani razvoj. Koakcija oznaava suradniki odnos u nastavi i to dvaju sudionika: uitelj uenik ili uenik uenik. Auto akcija je samostalan rad ili uitelja ili uenika. Ovi nabrojeni odnosi imaju didaktiko-metodiku namjenu, a sve u svrhu vee kvalitete znanja.

Socijalni oblici rada

Neposredno ili posredno ustrojena nastava uvjetuje razliite oblike rada u nastavi, a to znai da postoji nekoliko socijalnih oblika rada:

a) frontalni

b) rad u skupinama

c) rad u parovima

d) inidividualni

e) suradniko uenje (uenik pomae ueniku)

U frontalnom radu uitelj istodobno pouava sve uenike, to znai da je uitelj u izravnom odnosu kao posrednik izmeu nastavnih sadraja i uenika. Radei zajedno, uitelj i uenici razvijaju suradnike, prijateljske odnose. Frontalni oblik rada odgovara uenicima I. i II. r. O. Ovaj oblik rada se i danas zadrao kao najei oblik rada jer istodobno osigurava svim uenicima motrenje, prenoenje poruka, sustavno ponavljanje, utvrivanje znanja i razvoj uenikih sposobnosti. Ovaj oblik rada najee se koristi na tzv. uvodnim satima kada se uenike informira o tome o emu e se govoriti u okviru jedne nastavne teme ili cjeline. Uvodne satove imamo i na poetku kolske godine i na poetku polugodita, a mogu biti i uvodni satovi svakog tromjeseja. Ovaj oblik se koristi onda kad uenike uvodimo u gledanje neke televizijske emisije, sluanja radio emisije, prilikom organiziranja izvannastavnih aktivnosti (ekskurzije)... U svakom sluaju, kada koristimo ovaj oblik rada uitelj je izvor znanja. Ovaj oblik rada ima i svoje slabosti. U prvom redu zapostavlja individualne sposobnosti uenika, ograniava komunikaciju, sve se pretvara u priaonicu i sluaonicu. Da bi se to izbjeglo ovaj oblik rada mora biti umreen s ostalim oblicima rada. Rad u skupinama predstavlja posredno ograniziran rad jer je i uitelj u posrednoj vezi s uenicima (neki uenik je voa skupine). Ovaj rad se temelji na zajednikom radu tri do est uenika koji rjeavaju odreene zadatke.

Svaka skupina se moe formirati na nekoliko naina, a to znai da se mora voditi rauna o sljedeem:

skupina mora biti intelektualno ujednaena

voditelj skupine mora biti uenik koji je komunikativan, kojeg ostali uenici vole i potuju, odnosno uenik kojem ostali vjeruju da e ih dovoljno dobro motivirati i pouiti da zajedniki kvalitetno obave zadatakIznimno vou skupine odreuje uitelj, a to je onda kada on procjeni da voa grupe moe biti uenik koji je u veini situacija neodgovoran i povran, ali ako mu se ukae povjerenje taj uenik je uvijek najbolji voditelj grupe (takve uenike treba uvijek konkretno zaposliti).

Skupina rjeava razliite zadatke:

1. svi lanovi skupine rjeavaju istovrsni zadatak

2. skupina rjeava zadatak jer je on raznovrstan i podjeljen

3. skupni rad u ciklusima, to znai da skupina rjeava razliite zadatke, zatim izmjenjuju te zadatke sve dok ta skupina ne uradi sve zadatke

Sudjelujui u radu u skupinama uenici se samostalno pripremaju. Svaki uenik ima jasno odreen zadatak, produbljuje se suradnja, jaaju suradniki odnosi, uenici razvijaju svoje radne i organizacijske sposobnosti.

Svaki rad u skupini tee po ustaljenim metodikim pravilima, a to je:

uvodni dio

glavni dio rada

zavrni dio

provjeravanje uinkovitosti rada

Najei oblik rada u skupinama je vezan za sadraj iz prirodoslovlja, a vezan je za razliite pokuse.

Primjeri pokusa u 3.razredu:

opa svojstva vode

volumen, oblik i masa vode

voda otapa neke tvari

pitka voda (proiiva za pitku vodu)

obiljeja vode pri zagrijavanju (pri razliitim temperaturama)

ledite i vrelite

Rad u parovima ima dugu tradiciju u povijesti kolstva, a temeljna mu je oznaka da uenici zajedniki obrauju jedan problem ili ako su ga izradili ili rjeili pojedinano, zajedniki ga provjeravaju. Ovaj rada je prijelazna varijanta od frontalnog rada i rada u skupinama ka samostalnom radu. U radu u paru uenici razmjenjuju iskustva, predlau rjeenja, ue se sluati i kritizirati, stvara se suradniki odnos koji ba zbog toga to udruuje znanja udruuje i sposobnosti i u najveem broju sluajeva dovodi do pravog rezultata. Ovaj oblik rada se koristi onda kada smo vremenski ogranieni u rjeavanju nekih zadataka i daje uvijek visoki uradak. Najvanija komponenta ovog oblika rada je iskreni odnos i prema pravilnom ili tonom rjeenju i prema pogrenom jer se ovaj nain ne koristi samo da se zajedniki rjeava nego i zajedniki ispravlja. Ovaj oblik rada sadri u sebi ne samo komponentu zajednikog rada nego i instruktivnog rada (pomoi). Vano je kako formirati parove, ne moraju to uvijek biti oni koji zajedno sjede, ali s vremenom se razred tako isprofilira da upravo u klupi sjede uenici razliitih sposobnosti ili temperamenta. Prema vrsti zadataka koje oni rjeavaju mogue su razliite varijanta:

a) svi parovi rade isti zadatak

b) svaki par radi poseban zadatak

c) skupina parova radi na istom zadatku

Ovaj oblik rada ima svoj odreeni tijek:

1. pripremanje uenika

2. upoznavanje s napucima za rad

3. parovi rjeavaju zadatke u razliitim varijantama

4. izvjee parova o uraenome

5. provjera uenikovog rada

Nedostaci ovog oblika rada:

suradnja je ograniena samo na dva uenika

pojava suparnitva i izbijanje sukoba

oteano praenje rada svih parova

Individualan rad je oblik rada kada svaki uenik radi samostalno i doveden je u neposredan odnos s nastavnim sadrajem. Djelujui sam, uenik razvija svoju samostalnost, stjee samopouzdanje i razvija svoje stvaralake sposobnosti. Ovaj oblik rada se najee koristi u radu s kombiniranim odjelima. Idividualni oblik rada moe biti tako koncipiran da svaki nastavni listi sadri samo jedan zadatak. U rjeavanju takvih zadataka dolazi posebno do izraaja uenikova sposobnost ili nesposobnost (nesnalaenje). Ovaj oblik rada se najee koristi pri provjeri s tim da imamo nekoliko razliitih varijanti provjere i razliite oblike nastavnih listia. Svaki razred u svojoj strukturi u veini ima uenike koji u intelektualnom smislu ine veinu. U razredu postoje oni koji znaju vie i imamo uenike koji savladavaju sadraje po posebnim programima. Kada sastavljamo nastavne listie za inidividulanu provjeru o ovim elementima moramo voditi rauna, a to znai da e pitanja biti tako postavljena da e ih moi rjeiti svi uenici u razredu jer e biti podjeljeni po teini tzv. A, B i C. Nastavni listii moraju biti diferencirani. Suradniko uenje je uenje u parovima i manjim skupinama uenika. Ovako uenje praktino vodi uitelj i on usmjerava na one sadraje koji e olakati uenicima da savladaju i tee sadraje.

Ovo uenje ima nekoliko etapa, a to su:

1. osmiljavanje tog rada

2. faza pobuivanja interesa

3. faza poticanja

4. faza primjene nauenoga u svakidanjem ivotu

Svako suradniko uenje poinje od odabira teme i planiranja, zatim dogovor i motivacija, pa je istraivanje, stvaranje zakljuaka i vrednovanje rada. Svaki suradniki rad mora biti objedinjen ili kroz metalnu mapu ili zajedniki pano. Prvo je dogovor, pa pisani izriaj i vizualna komunikacija i korelacija sadraja s ostalim sadrajima.

Razvoj stvaralatva kroz nastavu pid

Pod pojmom stvaralatva kreativnosti razumijevamo uoavanje, doivljavanje i kombiniranje stvari i pojava na nov nain i to originalan nain, neponovljiv, neobian, kvalitetno drugaiji, inteligentniji... esto puta u nastavi izbjegavamo elemente originalnosti i kreativnosti, iz jednog razloga, to to pretpostavlja kvalitetniju pripremu samog uitelja. Mnogi autori, pedagozi, a posebno psiholozi koji se bave kreativnou dre da stvaralako miljenje posjeduje neke vane osobine: originalnost, fleksibilnost, fluentnost, elaboracija, osjetljivost na problem. U ovom sustavu koji objanjava kreativnost treba napomenuti jedan cijeli sustav razvoja stvaralatva i sposobnosti: stvaranje reenice na temelju zadanih rijei, iznoenje ideja, poticanje promatranja s razliitog stajalita, razvijanje stvaraltva itanjem, osposobljavanje za uenje istraivanjem, razvoj stvaralakog ozraja u razredu, oslobaanje od autoriteta, sustavno uenje, istraivanje i primjena brojnih informacija...Izvanuionika nastava u pid

U samom poetku odgojno-obrazovni rad odravao se na otvorenom prostoru. U srednjem vijeku nastava se odravala u zatvorenom. Pedagozi, humanisti ponovo istiu potrebu povezivanja odgojno-obrazovnog rada s okruenjem u kojem uenik ivi. Domai pedagozi vrlo rano upozoravaju da je bitno uenike voditi u etnju (promatranje). Poeljno je da kola ima kolski vrt, moraju obii razliita stanita (biocenoza, polje, uma, vrt, vinograd, travnjak). U poetku odgojno-obrazovne prakse razliito se naziva izvanuionika nastava. Neki je nazivaju metodom rada, neki oblikom rada, neki nastavom izvan uionice, etnja, posjet, izlet, terenska nastava, ekskurzija, a najtoniji naziv je izvanuionika nastava.

Pripremanje za novu kolsku godinu

Obino se naziva godinjim pripremanjem (orijentacijsko ili tzv. globalno pripremanje ili makroplaniranje). Svake godine ili svako 4 godine Ministarstvo donese globalni plan i program koji je obvezan za sve kole u Hrvatskoj, s tim da svaka upanija, a onda i svaka kola moe odstupiti od tog globalnog plana za 25%.

U pripremanju i ustrojavanju nastave tijekom kolske godine moemo razlikovati 3 etape:1. kad se pripremamo za cijelu godinu

2. izvedbeno tematsko pripremanje

3. neposredno pripremanje nastave

Pripremanje za novu kolsku godinu mora uzeti u obzir sve sugestije globalnog dana, ali mora unijeti elemente neposrednog okruja, a to znai: zemljopisni elementi, povijesni elementi, prirodoslovni, gospodarski... Za uitelja je najinteresantnije izvedbeno-tematsko pripremanje i neposredno pripremanje, jer u tim pripravama moraju biti navedeni svi relevantni imbenici koji su nuni pri usvajanju znanja. esto puta moramo uzeti u obzir i same sugestije uenika i njihovih roditelja, pogotovo ako imamo u razredu uenika s posebnim potrebama.

Izvedbeno-tematsko pripremanje ovdje se podrazumijeva da jednu nastavnu cjelinu ralanite na nastavne teme, nastavne teme za nastavne jedinice, s tono odreenim brojem sati, obrade novog sadraja, sati ponavljanja, vjebanja i provjeravanja. Pri planiranju vremena koje je potrebno za realizaciju, treba dobro odvagnuti koji su to prioritetni sadraji za koje je potrebno vie nastavnog vremena. Vrednovanje nastavne djelatnosti

Svaki rada zahtjeva svoje specifino vrednovanje.

Tijekom samo vrednovanja moramo primjeniti neke kriterije:

1. pri vrednovanju pisane priprave treba uvijek odgovoriti na neke zadatke, a oni se odnose prvenstveno na to da li su sadraji primjereni psihofizikom razvoju djeteta

2. kako se provode materijalno tehnika priprava (nastavna sredstva ili pomagala)

3. pri ralambi nastavne djelatnosti treba provjeriti jesu li ostvareni tzv. odjelotvoreni zadaci

4. tijekom nastave koristimo najsuvremeniju tehnologiju. U tom sluaju treba provjeriti da li su sadraji s interneta pravilno koriteni.5. ralambom upotrebe razliitih strategija i metoda treba utvrditi jesu li metode pravilno koritene

6. treba provjeriti da li su pri obradi upotrebljeni adekvatni oblici rada

7. treba usmjeriti posebno pozornost samoj sadrajnoj strukturi u smislu da li su sadraji pravilno odabrani

8. treba konstatirati da plan ploe ili umna mapa odgovara zadaama, zadacima i odjelotvorenim zadacima za odreeni sadraj.

Analizom cijelog radnog procesa treba utvrditi da je va odnos zajedno s uenicima bio konstruktivan i da ste uenike navodili na tzv. samostalan rad. Odnos uenika i uitelja treba rezultirati posebnim odnosom kojem mora biti zapisano, odnosno kojim ste se postupcima sluili da bi uenike motivirali, navodili na ispravan postupak pri radu koji je rezultirao odreenim znanjem. U ovom zajednikom poslu koji je izuzetno odgovoran svakako moraju biti zapisana i miljenja uenika jer konaan rezultat je zajedniki rad i uitelja i uenika.

Vrednovanje postignua uenika

Vrednovanje je jedan od sastavnica odgojno-obrazovnog rada. Ono se temelji na sustavu praenja, provjeravanja, procjenjivanja, mjerenja i ocjenjivanja uenikih postignua.

Praenje, mjerenje, procjenjivanje i ocjenjivanje

Praenje je sustavno biljeenje i zapaanje o razvoju uenikovih interesa, motivacije, njegovih sposobnosti u usvajanju nastavnih sadraja. Razredna knjiga (imenik) sustavno prati uenikovo napredovanje (stagniranje) i nazadovanje. U ovoj nastavi uz obvezno usvajanje sadraja, uitelj promatra aktivnosti tijekom nastave, samostalne aktivnosti i samostalne stvaralake aktivnosti. Posebno se prati i biljei znanje, zalaganje i napredovanje. Posebno mjesto u imeniku odnosi se na opisno praenje.

Tu uitelj mora biljeiti:

predznanje uenika na poetku godine zanimanje za pojave u okruenju

motiviranost za okruenje

predodbe i pojmove o okruenju

uenikove radne, praktine, organizacijske i stvaralake sposobnosti

prilagoenost razliitim oblicima rada

Uz opisno praenje koristimo i neke specijalne oznake ili skale:

a) oznake za skalu znanja i uspjeha

b) oznake za skalu zalaganja

c) oznake za skalu napredovanja

Provjeravanje uenikovog rada

Provjeravanjem se prikuplja potrebna dokumentacija o ostvarivanju nastavnih zadataka. S obzirom na vrijeme moemo razlikovati popratno ili tekue provjeravanje ili tzv. zavrno provjeravanje. Popratno provjeravanje se prakticira tijekom cijelog nastavnog procesa. Zavrno provjeravanje se vri nakon obrade neke nastavne teme ili cjeline ili na kraju nekih odgojno-obrazovnih razdoblja. S obzirom na oblik provjeravanje moe biti usmeno, pismeno i praktino. Usmeno provjeravanje uitelj treba paljivo metodiki oblikovati i pripremiti. Pismeno provjeravanje obuhvaa samostalno pisane odgovore koji se oblikuju na nekoliko razina: skupina A, skupina B i skupina C. Pismeni zadaci razlikuju se po svojoj koncepciji od 1. do 4.r. U nastavi pid koriste se razliiti zadaci pismene provjere , tzv. alternativni, zadaci viestruko oblikovani, zadaci dosjeanja i dopunjanja, zadaci povezivanja i zadaci sreivanja. Zadaci tzv. esejskog tipa pripadaju skupini zadataka tzv. objektivnog tipa, a oni su uvijek povezani s glagolom opii ili objasni ili odgovaraju na pitanje zato ili na koji nain.

Praktino provjeravanje vezano je za one sadraje koji su vezani za razliite pokuse, za izradu odreenog nastavnog materijala ili pri izradi razliitih modela, maketa i sl. Procjenjivanje uenikovog postignua

Uenike vrednujemo ocjenama od 1 do 5 i tzv. opisnim vrednovanjem. Postoji subjektivna skala procjene gdje takoer koristimo iste vrijednosti da bi na kraju nekog obrazovnog razdoblja usporedili nae procjene sa stvarnim znanjem. Uitelj ponekad moe biti i subjektivan.

Mjerenje uenikovih postignua

Razliitim mjernim ljestvicama i tablicama moemo napraviti i kvantitativnu i kvalitetnu analizu rezultata. Rezultati pisane provjere samo su jedan od sastavnica vrednovanja.

Ocjenjivanje uenikovih postignua

Skala od 1 do 5 i od A do E (uspjeh od izvrstan do minimalnog znanja). Uz opisno praenje i provjeravanje moemo procjenjivati (skala od 1 do 5).

Moemo provjeravati znanje, napredovanje, zalaganje, interes, subjektivne i objektivne uvjete uenikova rada. Svi zahtjevi za vrednovanjem moraju biti objektivni, sustavni i javni.

Da bi ovi metodiki zahtjevi bili realizirani treba:

1. to jasnije naglastiti zadatke svake nastavne jedinice

2. promatrati svaki rezultat uenika posebno

3. ispitivati i pismeno i usmeno

4. ispitivati i ocjenjivati javno

5. prilikom postavljanja pitanja (a radi se o ocjenjivanju) dobro je postavljati i podpitanja

6. dobro se koristiti zadacima tzv. esejskog tipa (a to znai da s uenicima uemo u slobodan razgovor)

7. sluiti se razliitim sustavima procjena

8. kombinirati sustavno i objektivno ispitivanje

Dopunska, dodatna i izvanuionika nastava

Dopunska nastava je ona koja se odnosi na one uenike koji stalno ili povremeno trebaju dopunsku pomo. Dopunska nastava se odrauje zadnji sat. Dodatna nastava se organizira za one uenike (daroviti) koji stvarno ele znati vie, a u razredu postoje mogunosti da im se to prui. Izvankolske aktivnosti mogu biti organizirane u okviru izvannastavnih i izvankolskih aktivnosti. Prilikom obrade ovih sadraja na ova 3 naina moramo voditi rauna o sposobnostima uenika, a to znai ako im ponudimo odreeni tekst (esej) za analizu onda uenici moraju tono znati o emu se radi, to se od njih trai i koja su to osnovna znanja koja moraju nauiti.

Nastava pid u kombiniranim razrednim odjelima

Kombinirane odjele ine uenici dvaju ili vie razreda i samo jedan uitelj. Ako postoji uenik sa posebnim potrebama onda je prisutan i asistent u nastavi. Danas u veini malih naselja (otokih ili planinskih) nastava se organizira upravo kroz kombinirane odjele, ali su te male kole uvijek vezane s matinom kolom. U jednom kombiniranom razredu mogu biti 2, 3 ili 4 razreda. Broj uenika u kombiniranom odjeljenju ne bi smio prei granicu od 20 uenika. Postoji kombinacija tzv. susjednih razreda. 1. 2. , 3. 4.. Zatim imamo kombinaciju naizmjeninih 1. 3. i 2. 4. i imamo tzv. dalje razrede 1. 4. i 2. 3..Kombinirani odjeli imaju i svoje prednosti i nedostatke, ali u prvom redu oni su nunost i u organizaciji ovakve nastave ulae se puno vie znanja i umijea. Prednosti rada u kombiniranim odjelima su samo onda ako su kombinacije tzv. udaljenih razreda. To znai da onda prilagoavamo metodike oblike rada uzrastu uenika gdje je njihova razlika u godinama vea, a to znai da e 3. i 4.r. manje ometati rad u 1. i 2.r. nego to e se to dogoditi u kombinaciji 1. i 2.r. Kombinacijom potiemo suradnju meu uenicima i puno se lake rjeavaju svi konflikti u jednoj mjeanoj sredini. Da bi nastava bila kvalitetna , kombinirani odjeli moraju se didaktiki opremiti vie nego isti odjeli jer rad u tim odjelima trai jednu drugu dinamiku. Posebno je vano da zidovi budu osloboeni i da su pretvoreni u panoe jer je izuzetno vano da uenici (pogotovo 1. i 2.r.) imaju mogunost ne samo izloiti svoje radove nego ih i usporediti sa svojim vrnjacima, ali i sa uenicima viih razreda. Svaka uionica mora biti opremljena malom prirunom knjinicom, razliitim djejim enciklopedijama, rjenicima i razliitim drugim njima prikladnim izvorima znanja. Planiranje i programiranje u kombiniranim odjelima mora biti posebno pripremljeno jer zahtjeva razliitu razinu znanja i primjenu razliitih strategija.

Na razini godinjeg plana jako je vano i neophodno usuglasiti nastavne sadraje ovih bliih razreda (1. i 2.; 3. i 4.), a to znai da pojedine sadraje moemo obraditi istodobno.

Pri usporeivanju programskih sadraja valja se pridravati naela postupnosti to znai da e uenici usvajati postupnost znanja, a istodobno ta ista znanja uenici vieg razreda e samo ponavljati. Programirati valja sluei se naelom zaviajnosti, a to znai da uenici svih razreda moraju usvojiti ili samo promatrati zaviajne specifinosti. Brojni tematski sadraji na poetku svake kolske godine moraju biti elaborirani u uvodnom satu i to samo za 3. i 4.r., a 1. i 2.r. e o sadrajima doznati u hodu.

Za vrijeme praznika dobro bi bilo organizirati kolu u prirodi i onda po svim zakonima metodike za svaki razred zajedniki usuglasiti sadraje.

Uz svaki program i za svaki razred moraju biti ugraeni sadraji koji se zasnivaju na zaviajnim, tipinim, prigodnim i ivotno vanim sadrajima. Nastava u kombiniranim odjelima realizira se kroz tzv. male sate, a njihova generalizacija ili umreavanje dogaa se na tzv. velikim satima.

Pri planiranju i provedbi nastvnih sati nuno je drati se odreenih naela:

1. na jednom nastavnom satu obrauje se samo jedna nova nastavna jedinica

2. radei u kombiniranim odjelima provodi se naizmjenice tzv. izravna i neizravna nastava koje moraju imati neke dodirne toke

3. svaki samostalan rad uenika mora biti provjeren

4. uenik treba vie izravno raditi s razedom u kojem se obrauju novi sadraji i s mlaim razredom

5. to su uenici mlai to vrijeme njihovog samostalnog rada mora trajati krae i mora se ee izmjenjivati ovaj izravni i neizravni rad

Za uenike starijih razreda samostalan rad traje due i ee u paru. Za svaki radni sat mora biti napisana priprava koja ne mora biti detaljno razraena, ali u njoj moraju biti navedeni svi vani imbenici: trajanje nastave, sadrajna struktura, oblici rada i metode i nastavna sredstava i pomagala. Najbolje je rad u kombiniranim odjelima usporediti s radom u skupinama u istom razrdu jer jedni i drugi moraju svoje zadatke rjeavati ili u okviru skupine ili na razini razreda.

U okviru svakog radnog dana nuno je da uenici imaju mogunost usmenog izlaganja, a isto tako svaki radni dan trebao bi kao rezultat imati malu pismenu vjebu.

Uz ovo govorno i pisano, neophodno je da uenici rjeavaju razliite testove, zatim razliite nastavne listie, zatim u sklopu samostalnog rada vano je ponuditi im zadatke za motrenje i za samostalno istraivanje. U obliku ovakvog oblika rada vrlo su vani praktini radovi jer potiu razvitak odreenih sposobnost.

Uitelj u kombiniranom odjelu kao i u svakoj nastavnoj djelatnosti, bez obzira na prostor i vrijeme, na broj uenika i broj razreda ustrojava nastavni proces i za njega odgovara.

U RH sve je vie uenika koji pohaaju nastavu u kombiniranim odjelima. Zato je Ministarstvo znanosti, prosvjete i porta za cijelu dravu donijelo brojne naputke upravo za uitelje koji rade u tim odjelima.SAT SPOZNAVANJA NOVIH NASTAVNIH SADRAJAJe glavni i najvaniji tip sata. Sastoji se od svih 5 etapa:1. Uvod ili pripremaMoramo motivirati uenike.Moramo istaknuti naziv nastavne jedinice, pitati uenike za iskustva vezana uz sadraje,pretkoncepcija, ponoviti spoznate sadraje, upoznati uenike sa zadacima i svrhom nastvne jedinice na nain da im postavimo problemsku situaciju i izraditi plan i nacrt rada.2. Spoznavanje novih nastavnih sadraja Najvaniji dio. U poetku upoznamo uenike sa sadrajima nastavne jedninice u cjelini. Nakon toga slijedi analitiko spoznavanje, podjela na dijelove i spoznaja dio po dio, korak po korak. Nakon svakog koraka moramo ponoviti i provjeriti znanje. Na kraju je generalizacija, zakljuivanje, promatramo sadraje u cjelini.3. Uvjebavanje ostvariti funkcionalne zadatke.Funkcionalni zadaci se odnose na razvoj uenikovih sposobnosti. To se postie praktinim zadacima: iz udbenika, radne biljenice ili sam uitelj smisli.4. Ponavljanje utvrditi materijalne zadatke.Steena znanja usustavljujemo i povezujemo sa prethodno steenima. Cilj je trajno ih zadrati.5. Zavrni dio provjera uinkovitostiPetominutnom provjerom. Slui za dobivanje povratne informacije to je na naem satu bilo dobro, a to loe. Na temelju toga odredimo to treba popraviti u budunosti.SAT PONAVLJANJA I UVJEBAVANJARazlikuje se od sata spoznavanja novih sadraja po tome to nema etape spoznavanja novih nastavnih sadraja. Glavni zadaci ovoga sata su trajno zadravanje spoznatih sadraja. S druge strane treba ostvariti i funkcionalne zadatke: razvoj uenikovih sposobnosti: senzornih, izraajnih, misaonih i praktinih.U uvodnom djelu sata uenicima dajemo upute to rade, kako, kada i gdje.Sredinji dio sata se sastoji od uenikovog samostalnog rada. On rjeava zadatke koje smo mu prethodno pripremili(materijalno-tehnika priprema). Nakon to ih rijei moramo mu dati povratnu informaciju o rezultatima.U zavrnom dijelu ovog tipa sata dajemo uenicima objektivne zadatke za provjeru uinkovitosti sata.Temelj ovog sata je uenikovo rjeavanje zadataka.Razvojno promatrati neku pojavu znai:- Odrediti vremensku dubinu, kada se dogodila ta pojava- Odrediti prilike i vrijeme u kojem se dogodila ta pojava- Odrediti etape razvoja te pojave do suvremenosti- Odrediti suvremeno stanje te pojave- Predvidjeti njen razvoj u budunosti.Uenici u nastavi PiD moraju savladati sljedee zadatke vezano za vrijeme:-razlikovati sadanjost, prolost i budunost i koristiti vremensku traku-upoznati najvanije dogaaje iz povijesti svoga zaviaja i domovine RH