Medjunarodno Poslovno Pravo, Sve Najvaznije (1)

7/30/2019 Medjunarodno Poslovno Pravo, Sve Najvaznije (1)

http://slidepdf.com/reader/full/medjunarodno-poslovno-pravo-sve-najvaznije-1 1/58

Međunarodno poslovno pravo

PITANJA ZA I DIO ISPITA IZ MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA (I DIO)

9. Objasnite predmet međunarodnog poslovnog pravaPredmet jedne grane prava je krug društvenih odnosa koje ona normativno uređuje.

Predmet međ pos prava u većoj ili manjoj mjeri predstavlja stvar shvatanja odnosnokonvencije, zbog toga što je međ. pos. pravo uslovjeno i ciljem definisanja. Predmetmože biti u užem i širem smislu, te može biti generalan i prema institutima.

10. Navedite karakteristike predmeta međunarodnog poslovnog pravaPostoji pet ključnih karakteristika predmeta ove grane:

1. Ekonomski, privredni karakter odnosa2. Dominantna privatnopravna priroda transakcija (subjekti u ovim transakcijama

djeluju kao vlasnici i na osnovu autonomije volje, pa čak i ako se radi o javnim subjektima)

3. Postojanje elementa inostranosti (u odnosu su vezane barem dvije države i to

svaka na osnovu svoje suverenosti)4. Pojava privrednih subjekata koji u isto vrijeme djeluju na više nacionalnih

tržišta –TNC5. Funkcionalna i suštinska veza ekonomske transakcije sa kogentnim režimom

ekonomskih odnosa sa inostranstvom (ta veza postoji sa deviznim režimom).

11. Navedite sadržaj predmeta međunarodnog poslovnog pravaŠto se tiče sadržaja predmeta u širem smislu to su svi odnosi u međunarodnojrazmjeni robe i usluga koji ispunjavaju gore navedene uslove. U užem smislu sadržaj

predmeta predstavlja neposredan i konkretan privredni posao sa elementominostranosti. Ugovor poslovnog prava sa elementom inostranosti je primaran dio

predmeta, međutim najuočljiviji predmet međ. pos. prava je međunarodna poslovnaoperacija. Ona predstavlja poslovno pravnu konstrukciju koja obuhvata ugovor o

prodaji roba i usluga te ujedno i transport sa transportnim osiguranjem i plačanje. Izove definicije se vidi da je poslovna operacija mnogo širi pojam od privrednog posla.

12 i 13. Objasnite metod međunarodnog poslovnog prava i navedite opštaobilježja metoda međunarodnog poslovnog pravaMetod je način pravnog uređivanja odnosa koji ulaze u predmet jedne grane prava ion mora biti specifičan u odnosu na metode drugih grana. Predmet i metod

predstavljaju bitne odrednice svake grane, pa tako i međ pos. prava. Opšta obilježje

metoda su ona koja se pojavljuju u većini nacionalnih grana. Najvažnija su:1. Elastično kombinovanje sopstvenih izvora i rješenja sa vrelima i rješenjimadrugih grana prava.

2. Regulisanje odnosa vrši se:- A priori – unaprijed, karakteristična je za međunarodno zakonodavstvo tj. za

konvencije, model-zakone i ostale opšte akte koji se odnose na međunarodnomnivou

- A posteriori – unazad, primjenjuje se kod formuliranja poslovnih običaja, odstrane nevladinih međunarodnih agencija

3. Unifikatorski koncept djelovanja. Njega primjenjuju države, vladine inevladine međunarodne organizacije te sami privrednici, a cilj mu je

smanjivanje razlika regulativa koje su nastale uslijed raznoraznih istorijskih,društveno-ekonomskih promjena, različitog institucionalnog okvira,

1




koegzistencije različitih pravnih sistema i pravno-tehničkih neujednačenosti.(Najbolji primjer za unifikatorski način djelovanja je INCOTERMS)

4. Izrada specifičnih kategorija i pravnih tehnika da bi se prevazišle razlikeizmeđu pojedinih nacionalnih prava. To bi značila izrada posebnih pravnihnormi koje bi bile kompatibilne sa drugim nacionalnim pravima koja regulišu

istu pravnu oblast na drugi način.5. dominacija autonomije volje stranaka-to znači da stranke mogu same da

odaberu koje će pravo biti mjerodavno.

14. Navedite i objasnite posebna obilježja metoda u Bosni i Hercegovini

Međ pos pravo je grana našeg pravnog sistema.Prva karakteristika metoda je povezanost regulative države i entiteta. Prema članuIII,1. BiH u nadležnosti države su tri politike: spoljnotrgovinska, carinska imonetarna. Kontrola organa države nad provođenjem vanjskotrgovinske politike je

jača nego politika provođenja stranih ulagnja.U oblasti stranih ulaganja je veća

ovlaštenost entiteta. Za povrede odredba zakona o Vanjskotrgovinskoj politicisankcije propisuje Vijeće ministra.Drugo, obuhvaćeno je cijelo vanjskotrgovinsko poslovanje. Normirana je djelatnoststranih lica u BiH ali i domaćih subjekata u inostranstvu. U regulativu su uključeni

promet roba, usluga i prava intelektualne svojine.Treće, status domaćih fizičkih lica kao subjekta spoljnotrgovinskog poslovanja nije

jasno riješen. U nekim članovima se spominje fizičko lice kao subjekt, dok u nekim pravno lice. Koncept korporacije kao osnovnog subjekta međunarodnog poslovnog prava još uvjek je akruelan. I amostalni poduzetnik mora se inkorporirati utrgvačko/privredno društvo kada ostvarni ukupan prihod veći od 1.000.000 KMČetvrto, polazi od zahtjeva i potreba male otvorene tržišne ekonomije. Karakterišu je

jednakost svih svojinskih oblika, elastičnost i težnja ka deregulaciji.Peta karakteristika metoda je liberalizam. Odvijanje međunarodnih poslovnihoperacija , uključujući i plaćanja je u načalu slobodno. T o ne mora značiti da jeisključeno uvođenje restrikcija i zabrana.

15. Definicija međunarodnog poslovnog pravaMeđunarodno poslovno pravo određeno je svojim predmetom i metodom.Međunarodno poslovno pravo je grana svakog državnog poretka koja pretežnodispozitivnim normama uređuje režimom spoljnotrgovinske razmjene uslovljene

privatnopravne poslovne operacije sa elementom inostranosti.

18. Navedite preuzete i sopstvene izvore međunarodnog poslovnog pravaSvi izvori teorijski se mogu podjeliti na različite načine. Pa tako imamo preuzeti isopstveni izvori, državni, izvori međunarodnih organizacija, državni ili autonomni,stvoreni organizovanom akcijom i spontano, kodifikovani, nekodifikovani, tvrdi, mekiitd.19. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete izmeđunarodnog javnog pravaMJP predstavlja sistem pravnih pravila kojima se uređuju prvenstveno odnosi između:

a) država kao suverenih subjekata b) država i međunarodnih organizacija

c) međunarodnih organizacijad) članova, te organa u međunarodnim organizacijama (unutrašnji odnosi)

2




Izvori prava preuzeti iz MJP su:- opšte ili posebne međunarodne konvencije- međunarodni običaji- opšta pravna načela priznata od civilizovanih naroda

- sudske odluke- pravna doktrina kao pomoćno sredstvo- princip pravičnosti

20. Nabrojte i pojasnite vrste izvora međunarodnog poslovnog pravaZa nas ekonomiste najbitniji izvori su međunarodne konvencije i akti međunarodnihorganizacija čiji su predmet politički ekonomski odnosi između država.Međunarodne konvencije se prema broju članova dijele na multilateralne i bileteralne,a po teritoriji na univerzalne i regionalne. Konvencije predstavljaju izvor prava samou slučaju da sadrže opšte i trajne obaveze i prava. Konvencije stupaju na snagu čim sustranke pristale da njom budu vezane, ili kada se ispune uslovi koji su uneseni u samoj

konvenciji. Pristanak se daje ratifikacijom, a to može biti prihvatom, odobrenjem ili pristupanjem. Pored svega ovoga kada se ratifikuje neka konvencija, postavlja se pitanje odnosa te konvencije i nacionalnog prava kojiu reguliše istu oblast. U BiH je prihvaćen monistički koncept po kome konvencije koje stupaju na snagu imaju jaču pravnu snagu od domaćih zakona.

21. Karakteristike izvoraAkti međunarodnih organizacija, akti država kao i rezolucije nas posebno interesuju.Oni mogu biti obavezne prirode. Svrha te obavezne prirode je da kreira jedinstven

pravni okvir na području više zemalja. To se postiže na taj način što se kreirajuobavezne norme koje mogu biti ublažene pravom država, ali samo u slučaju da se one«kose» sa nacionalnim pravnim poredkom. Rezolucije i akti država i međunarodnihorganizacija se nazivaju «soft law» dokumenti – mekano pravo. Ti akti sadržeograničeno pravno dejstvo ali glavna karakteristika im je što pravne norme tih akatane sadrže odgovarajuće sankcije. Međutim iako sankcije ne postoje, mogučnost

prinude uvijek postoji. Tako ako uzmemo za primjer zemlje EU vidjet ćemo da tu ne postoji jedinstven organ prisile koji bi regulisao odnose između zemalja EU, aliukoliko neka zemlja prekrši neku od rezolucija, ostale zemlje članice EU mogu protivnje podnijeti sankcije koje su uglavnom ekonomske prirode (blokada, prekidekonomskih odnosa, embargo, bojkot, finansijske mjere i sl).Izvori MJP relevantni su za međ pos pravo i zbog toga što utvrđuju niz političko-

ekonomskih odnosa i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje međunarodnerazmjene.

22 i 23. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete izmeđunarodnog privatnog prava - objasnite pojam međunarodnog privatnogpravaMPP je grana pravnog sistema svake države, a njegov predmet su odnosi koji nastajuu određivanju mjerodavnog nacionalnog prava i nadležnog suda. To znači da MPPodređuje samo koje će pravo biti mjerodavno u sukobu zakona dvije zemlje, alineodređuje konkretna rješenja spora.Metod kojim se koristi MPP je lokalizacija. Suština ovog metoda je određivanje

vezivnih tačaka koje upučuju koje će pravo biti primjenjeno. Te tačke se od države dodržave tretiraju drugačije pa stoga postoje i razlike između MPP-a svake države.

3




Kriteriji vezivanja mogu se grupisati prema subjektu, predmetu i izvoru vezivanja.Instrumenti putem kojih se vrši «lokalizacija» nazivaju se kolezione norme:

- pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. državljanstvo, mjestozaključenja ugovora, sjedište činioca karakteristične radnje i sl.)

- tačka vezivanja – poveznica

Ukoliko imamo sukob zakona između dvije države, a kolezione norme odrede koje će biti mjerodavno pravo (imamo državu A i B i kolezione norme upučuju da ćemjerodavno pravo biti pravo države A), međutim to mjerodavno pravo ne mora biti

primjenjeno. Naime postoje određeni izuzetci koji će odrediti mjerodavno pravo drugedržaveiako kolezione norme ukazuju na suprotno (u našem slučaju bit će primjenjeno

pravo države B iako kolezione norme upučuju na državu A). Ti izuzetci su:- zabrana primjene mjerodavnog prava ukoliko je ona bila u suprotnosti sa

osnovnim društvenim principima i državno-pravnom sistemu domaće države.- postoje tačke vezivanja na koje stranke mogu da utiču svojom voljom (npr.

sjedište). Ukoliko svjesno manipulišu tačkama vezivanja da bi izbjegleodređeni pravni sistem- navedeni postupak je zabranjen.

- ukoliko kolezione norme MPP-a jedne države upučuju da će se primjeniti pravo druge države, a kolezione norme druge države upučuju na pravo prve.

- ukoliko imamo neku kategoriju koja je predmet kolezione norme, nekadmoramo poznavati cjelokupni poredak nadležne države da bi mogli ustanovitikoje je pravo mjerodavno. Tako da iako kolezione norme upućuju na nekudržavu zbog kompleksnog poredka te države, bit će određeno pravo drugedržave za mjerodavno.

24. Navedite nacionalne izvore međunarodnog privatnog prava BiHMeđu nacionalnim izvorima najvažniju grupu čine posebni zakoni. U BiH to je

preuzeti zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenimodnosima – ZRSZ. Za međ pos pravo najvažniji domaći izvor je ZRSZ. Da bi sve ovo

bilo lakše razumjeti pokazat ćemo nekoliko tačaka vezivanja:- Za pravnu ili poslovnu sposobnost nekog lica mjerodavno je pravo čije je ono

državljanim (tačka vezivanja-državljanstvo). Ukoliko je lice poslovnonesposobno po pravu države čije državljanstvo ima onda će poslovnasposobnost biti vezana za državu u kojoj je obaveza nastala i pravo te državeće da bude mjerodavno (ovo je slučaj za fizička lica)

- Ukoliko se radi o pravnim licima određivanje državne pripadnosti(državljanstva) će biti složenije. Pripadnost će zavisiti od sjedišta ili mjestagdje je pravno liceosnovano. Ukoliko firma ima sjedište u više država

mjerodavno će biti ono odakle se vode poslovne operacije (sjedištemenadžmenta)- Tačka vezivanja može biti mjesto gdje se stvar nalazi. Ako se stvar nalazi u

međunarodnom prevozu, mjesto u kojem je krajnje odredište bit će određenomjerodavno

- Ukoliko se radi o ugovorima mjerodavno pravo će zavisiti od autonomije voljestranaka i kolezionih normi. Tu imamo dva slučaja:

a) odmah se primjenjuju kolezione norme (prinudnim putem) b) prvo autonomija volje stranaka, pa kolezione norme (kolezione norme igraju

ulogu dispozitivnih pravila)

25. Navedite međunarodne izvore međunarodnog privatnog prava MPP

4




Oni koji su za nas najbitniji su multilateralne konvencije i bileteralne konvencije (okonvencijama je bilo riječi ranije). Na prvom mjestu je kodeks zakona omeđunarodnom privatnom pravu iz 1928 i obuhvata kolezione norme građanskog,trgovačkog, krivičnog i procesnog prava.Za međunarodne poslovne operacije našihsubjekata najvažnija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorene

obaveze iz 1968. Ona se primjenjuje kada se spor rješava u jednoj od državaugovorenica. Subjekti ovdje mogu da prvo koriste autonomiju volje u pogledumjerodavnog prava, a tek ukoliko to nisu iskoristili, ugovor će biti podvrgnuti pravudržave sa kojom je najviše vezan.

26. Navedite izvore državnog poslovnog pravaOni zavise prije svega od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada. Kaonajznačajniji izvor državnog poslovnog prava su običaji – običaji djeluju kada zakonne postoji. Običaji kao produkti sudske prakse najčešće su zastupljeni kao izvori ucommon law ili anglosaksonskom sistemu. Nasuprot toga kod kontinentalnih sistemakao izvori državnog poslovnog prava pojavljuju se zakoni. Međutim bilo da se radi o

common law ili kontinentalnom sistemu oni u principu daju isto rješenje datog problema. Pored običaja i zakona postoje i drugi izvori kao što su: ustavi, ratifikovanemeđunarodne konvencije, podzakonski akti, opši akti subjekata poslovnog prava,ugovori, običaji, uzanse.Postoje tri osnova po kojima se državni izvori uključuju u izvore međ pos prava, a tosu: u slučaju imperativni propisi domačeg prava, autonomija volje stranaka, te pravilameđ pos prava – kolezione norme.

27. Objasnite pojam sopstvenih izvora međunarodnog poslovnog pravaPod sopstvenim izvorima međ pos prava podrazumjevamo pravne akte koji su posvom nastanku i metodu usmjereni na uređivanje poslovnih transakcija sa elementominostranosti. Prema vrsti donosioca ovi izvori se mogu podijeliti na:

- domaći izvori: oni najčešće sadrže prinudne norme kojima se uređujutransakcije sa elementom inostranosti. Ali postoje i slučajevi dispozitivnogkaraktera

- međunarodni izvori: oni mogu biti državni (to su izvori koje države kreirajumultilateralnim konvencijama, putem vladinih organizacija) i autonomni(izvori nastali posredstvom nevladinih organizacija kao i izvori nastaliaktivnošću trgovaca).

Nama su posebno interesantni slijedeći izvori međunarodnog poslovnog prava:ovdjese misli na pitanja 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34.

a) 28. Međunarodne konvencijeMeđunarodne konvencije su multilateralni ili bileteralni sporazumi sklopljeni i stupilina snagu u skladu sa MJP-om. Kao izvor međ pos prava različito su zastupljeni.Transport i prodaja prednjače u tome. konvencije prema dejstvu mogu biti opšte iregionalne. zovu se još međunarodno zakonodavstvo jer stupaju na snagu kada suuneseni u nacionalno zakonosavstvo.

b) 29. Jedinstveni regimani

5




U bukvalnom prevodu to bi bili pravilnici, ali mi se tim terminom nećemo koristiti.To su dakle pravila i upustva koja donose nevladine organizacije, a nastajukodifikacijom poslovnih obićaja i uopštavanjem praktičnih iskustava. autoritetreglama zasnovan je na njihovom stručnom kvalitetu, a ne na savremenimovlaštenjima donosioca. Izuzetno značajnu ulogu u stvaranju reglemana ima

Međunarodna trgovačka komora u Parizu – MTK koja je između ostalog kreirala i:INCOTERMS-sistematizacija transportnih klauzula, UCP 500-jedinstveni običaji i

praksa za dokumentarne akreditive itd.

c) 30. Tipski ugovori i opšti uslovi poslovanjaUgovor predstavlja pojedinačan pravni akt koji uređuje konkretan odnos između tačnoodređenih subjekata. Tipski ugovori su oni koji se zaključuju na unaprijedformulisanim obrazcima. Oni sadrže sve bitne elemente ugovora kao i ostavljene

prazne prostore za popunjavanje bitnih elemenata koji nisu poznati i koji mogu davariraju (npr. cijena, količina i sl). Pored ovih bitnih elemenata postoje i nebitnielementi koji u zavisnosti od ugovora do ugovora brojčano variraju. Na poleđini ovih

tipskih ugovora obično su ispisuju opšti uslovi poslovanja. To su ustvari pojedinačneklauzule koje se nameću kao alternative ukoliko se ne ispune uslovi iz tipiziranogugovora. Oni su tako formulisani da u sebi sadrže sve uslove poslovanja, zato i čine

jedinstvenu kategoriju, zato se često zovu i formularnim ugovorima. Stvaraociformularnog prava su međuvladine organizacije, posebnu ulogu igraju agencije UN-a.

d) 31. Međunarodni poslovni običajiObično su društvene norme koje su nastale kristalizacijom poslovne prakse. Oninastaju kombinacijom organizovanog i neorganizovanog djelovanja privrednika.

Nepoštivanje običaja sankcioniše se od strane poslovnih subjekata posredno ili prekonjihovih asocijacija te arbitražnim i sudskim odlikama. Upravo zbog mogučnosti

prinudnog ostvarivanja posredstvom države, običaji imaju svojstvo izvora prava.Međunarodni poslovni običaji prema teritoriji na kojoj se primjenjuju mogu se

podijeliti na državne, regionalne, globalne. Prema strukama u kojima važe dijele sena:

- opšte (horizontalne)- običaji koji vrijede za sve djelatnosti- posebne (vertikalne)- običaji koji važe samo u jednoj branši

Međ pos pravo akcenat stavlja na sve druge tj one koji nastaju unutar pojedinih struka.U domaćem pravu veću pravnu snagu imaju vertikalni običaji koji dolaze sa užeg

prostora, dok je u međ pos pravu to suprotno tj. prednost imaju običaji sa šireg poticaja tj oni koji važe na svjetskom tržištu. Da bi običaj mogao da bude izvor međ

pos prava on mora da bude opšteprihvaćen, razuman, notaran, izvjestan. Osnov primjene međunarodnog poslovnog običaja je autonomija volje stranaka.

e) 32. Sudska i arbitražna praksaPod sudskom praksom podrazumjevaju se stavovi sadržani u sudskim odlukama.Sudska praksa ima mnogo više uticaja u common law nego u kontinentalnom sistemu.Arbitražna praksa pojmovno je ista kao i sudska s tim da se ona zasniva na različitimsistemima. Osnovna razlika arbitraže i suda je što stranke samovoljno mogu daodaberu koji će arbitražni sud da im sudi. Odluke arbitraže se objavljuju samo uz

saglasnost stranaka. Arbitražne odluke se uglavnom provode dobrovoljno a ukoliko tonije slučaj sankcije primjenjuju privrednici neposredno (bojkot), a ukoliko to ne urodi

6




plodom izvršavanje odluke se vrši posredstvom države u kojoj strana koja je izgubilaspor ima sjedište. Arbitražna praksa je dala naročito veliki doprinos u afirmisanjunovog lex mercatonia.

f) 33. Državni prinudni propisi

Pošto su države posebno zainteresovane za svoje bilanse ekonomskih odnosa sainostranstvom, one donose prinudne propise koji uređuje vanjskotrgovinski režimekonomske razmjene. To je najčešće regulisano zakonima, koji su pod snažnimuticajem WTO-a i regionalnih organizacija (npr EZ). U BiH prinudni propisi kojiregulišu međunarodne ekonomske odnose obuhvataju monetarnu, spoljnotrgovinsku icarinsku politiku. Državni zakoni BiH se uslovno mogu podijeliti na one koji uređujuspoljno-trgovinski režim i one koji su primarno usmjereni na uspostovljanjeinstitucija. U prvu grupu spadaju: zakon o vanjskotrgovinskoj politici, politicki DSU ,zakon o nadzoru kvaliteta i drugi, a u drugu grupu: zakon o slobodnim zonama u BiH,Zakon o Vanjskotrgovinskoj komori BiH, Zakon o osnivanju Izvozno-kreditneagencije BiH i drugi.

SPECIFIČNI SUBJEKTI MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA U BIH

I Izvozno kreditna agencija Bosne i Hercegovine1. Istorijat

Agencija za izdavanje garancija „IGA“ osnovana je u oktobru 1996. godine. Služi zaizdavanje garancija za zaštitu od političkog i ratnog rizika stranim investitorima itrgovcima. Cilje je da osigura uslove za podsticanje izvozda roba i usluga iz BiH

preko osiguravanja i finansiranja, izdavanja garancija , kao i uspostavljanja osnova zarazvoj i promociju ekonomskih odnosa BiH sa inostranstvom.Podsticanje izvozda i unapređenje ekonomskih odnosa zasniva se na sljedećem:

a) precizno utvrđeni kriteriji za kreditiranje; b) jedinstveni kriteriji za izdavanje ganarcija radi osiguranja izvoznih ugovora;c) jedinstven pristup pružanju informacija i obavljanju posredničkih usluga;d) utvrđivanje jedinstvenih kriterija za izdavanje polisa osiguranja izvoza;

2.Uspostavljanje , organizacija i djelatnost Agencije

Osnivač IGA-e je država BiH sa svojim entitetima koji osiguravaju početni kapital

srazmjerno iznosu iskorištenih sredstava Svjetske banke i sredstava donatora.Agencija je samostalna u obavljanju svoje djelatnosti. Imovina, aktiva i dobitAgencije , kao i njene transakcije oslobođene su od poreza na dodatnu vrijednost izokvira djelatnosti Agencije i poreza na dobit.U okviru svojih djelatnosti Agencija vrši direktne i posredne funkcije.Direktne funkcije:

a) izdavanje garancija s ciljem osiguranja izvršenja izvoznih ugovora; b) kreditno osiguranje unutrašnjeg i vanjskotrgovinskog poslovanja;c) faktoring podrška.

Posredne funkcije:a) kreditiranje lizinga i opreme i transportnih sredstava u inozemstvu;

b) dugoročno kreditiranje domaćih preduzeća radi izvođenja građevinskih radovau inozemstvu , finansiranja predugovorne aktivnosti u ovakvim poslovima;

7




c) kratkoročno i dugoročno finansiranje pripremen i izvršenja izvoza;d) refinansiranje kratkoročnih i dugoročnih izvoznih kredita koje su odobrile

banke ili druge finansijske institucijee) osiguranje i reosiguranje izvoznih poslova i ulaganja bosanskohercegovačkih

preduzeća u intostranstvu kojim se vrše osiguranja i reosiguranja od

komercijalnih rizika u vidu naknade gubitaka nastalih u osiguranim poslovima.

1. Upravljanje i rukovođenje Agencijom i finansijsko poslovanje

Upravni odbor se sastoji od pet članova( 2 iz svakog entiteta i jedan član iz InstitucijaBiH) . Upravni odbor odgovoran je za nadzor poslovanja Agnecije. Direktor izamjenici direktora IGA-e obavezni su 2 puta godišnje da podnose informaciju o

poslovanju IGA-e. Operativni troškovi Agnecije, finansiraju se iz prihoda odnaknada , donacija i prihoda od plasmana iz kapitala agencije.

II SPOLJNOTRGOVINSKA KOMORA /VANJSKOTRGOVINSKA KOMORABIH

1-Istorijat

Vanjskotrgovinska komora BiH je samostalna, nevladina, nepolitička i neprofitna javno-pravna asocijacija sa teritorije BiH. Njene funkcije su usmjerene na razvoj iunapređenje ekonomskih odnosa bosanskohercegovačke privrede sa inostranstvom ,uključujući i partnerski odnos i zastupanje interesa članova kod nadležnih organa BiHi odgovarajućih asocijacija u inostranstvu. Članica je mnogih međunarodnihasocijacija: ICC, ABC, FIATA, IRU, SECI, GS1.

2- Status i članovi Vanjskotrgovinske komore BiH

Komora ima svojstvo pravnog lica sa pravima i obavezama utvrđenim u Zakonu ovanjskotrgovinskoj komori BiH i podzakonskim aktima koji su doneseni na osnovunavedenog Zakona. Članovi komore su preduzeća, banke, osiguravajuća društva idruga pravna – privredna lica registrovana za obavljanje poslova sa inostranstvom na

prostoru BiH, atomatski na osnovu članstva u privrednim komorama konstituisanimna temelju zakona FBIH, RS i Distrikta Brčko. Članovi komore su: Privredna komora

RS, Privredna komora FBIH, Privredna komora Distrikta Brčko , kao kolektivničlanovi.

3- Nadležnosti Komore

Nadležnosti su:a) članstvo i zastupanje interesa privrede u međunarodnim

komorskim i strukovnim asocijacijama , odnosnoorganizacijama

b) prestavljanje interesa članova Komore u inozemstvu,direktno, putem vlastite predstavničke mreže ili putem

diplomatske i konzularne mreže – preko ovlaštenih predstavnika Komore

8




c) obavljanje poslova javnih ovlasti utrvrđenih posebnim propisima, aktima i odlukama nadležnih državnih organa

d) Saradnja i koordinacija saradnje privrednih komora iasocijacija u zemlji, posebno sa privrednim komora entiteta iPrivrednom komorom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine

e) Promocija i koordinacija programa edukacije i obrazovanjaod interesa za članove Komore

f) Razvoj poslovnog i informacionog sistema sa međunarodnim bazama podataka , uključujući i mrežu ponude i tražnje, teharmonizacija informacione komorske mreže i BiH

g) Utjecanje, u partnerskom odnosu sa nadležim državnimorganima, na kreiranje ekonomskog sistema

h) Promocija i koordinacija izrade ekonomskih podataka itržišnih analiza iz oblasti ekonomskih odnosa sainozemstvom

i) Promocija i organizacija međunarodnih sajmova u BiH i

učešće na sajmovima u inozemstvu j) Vođenje registra vanjskotrgovinskih organizacija u BiH

Komora, u partnerskom odnosu sa nadležnim organima u BiH, utiče na:a) razvoj i unapređenje vanjskotrgovinske politike

b) Razvoj i unapređenje carinske politike i tarifac) Razvoj i unapređenje međunarodnih finansijad) Koordinacija entitetskih poslova obnove i rekonstrukcije u svim područjima

političkog, društvenog i ekonomskog životae) Razvoj i unapređenje međunarodnog transporta i komunikacija

4- Organi i organizacija Komore

U organe Komore se biraju istaknuti privrednici i naučno-stručni radnici iz područja privrede. Organi Komore su: skupština, upravni odbor, nadzorni odbor, predsjednik i2 potpredsjednika.Skupštinu čine zastupnici članova komore, prema slijedećem kriteriju:

a) preduzeća, banke , osiguravajuća društva i druga pravna lica – biraju 70% odukupnog broja komorskih zastupnika

b) Privredne komore entiteta i distrikta, kao i kolektivni članovi , privrednekomore organiovane prema teritorijalnom i strukovnom principu,

specijalizovane i slične – biraju 30% komorski zastupnikaUpravni odbor je organ upravljanja Komore i izvršni organ Skupštine Komore. Broji9 članova. Nadzorni odbor Komore vrši kontrolu zakonitosti rada, a posebno njenogmaterijalno – finansijskog poslovanja.

5- Arbitraža i Sud časti

U Komori se obrazuje Arbitražni sud u čijoj su nadležnosti sporovi domaćih i stranih privrednih subjekata iz njihovih međusobnih odnosa o pravima i obavezama kojimamogu slobodno raspolagati, ako zakonom ili drugim aktom u skladu sa zakonom nijeutvrđeno da određene vrste sporova rješavaju isključivo redovni sudovi. Odluke

Arbitražnog suda su konačne i imaju snagu presude redovnog suda.

9




U Komori se obrazuje i Sud časti koji odlučuje o povredama dobrih poslovnih običajai akata Komore, kada su stranke privredni subjekti iz dva entiteta.

57. Objasnite opšte određenje direktnih stranih ulaganjaPrekogranično kretanje kapitala odvija se u različitim oblicima. Četiri osnovna vida

ova pojave:a) Komercijalne transakcije

b) Finansijske transakcije kreditnog tipac) Portfolio investicijed) Direktna strana ulaganja (FDI)

FDI predstavlja transfer kapitala u bilo kom obliku iz jedne u drugu zemlju sa ciljemvlasnika da posredstvom poslovnog poduhvata pod njegovom punom ili djelimičnomkontrolom ostvari dobit.

58. Istorijat pravne regulative direktnih stranih ulaganjaDirektna strana ulaganja se u XVIII i XIX odvijaju pretežno u okvirima velikihkolonijalnih imperija. U to doba se direktno strano investiranje ispoljava kroz ugovoreo koncesijama. Moderna istorija direktnog investiranja počinje sredinom XX stoljećasa procesom dekolonizacije. Po obilježjama ona se može podjeliti u 3 faze koje semeđusobno prepliću:

1) U prvoj su riješeni ekonomsi, politički i pravni sukobi između starihkolonijalnih sila i novonastalih zemalja. Tačke kompromisa su bile

priznavanje prava država zbog nacionalizacije stranih investicija i utvrđivanje prava investitora za imovinu.

2) Drugu etapu obilježava nastajanje transnacijonalnih korporacija (TNK) kaoglavni nosilac direktnih stranih investicija. Glavni problem u ovoj etapi

predstavljao je sukob između TNK i država uvoznica kapitala.3) Treću etapu karakteriše globalizacija stranih ulaganja i njihove regulative. Ona

se manifestuje u materijalnim pravnim riješenjima i postepenom razvojuinstitucija koje se bave direktnim stranim ulaganjima. Te institucije su : UN,međunarodni centar za riješavanje investicionih sporova (ICSID), Agencija zamultilateralne investicione garancije (MIGA), i WTO.

59. Ekonomski značaj i pravno-politički koncepti direktnih stranih ulaganjaStrana ulaganja postaju sve važniji faktor globalizacije svjetske ekonomije, razlozileže i u interesima privrednih subjekata i interesima države. Preduzeća kao nosioci

plasmana su motivisana za strano ulaganje naročito da se poveća prodaja, licenciranatehnologija, da se proizvodnja učini jeftinijom, obezbjede se potrebni resursi, izbjegnunepovoljni poreski režimi.Ekonomske prednosti kako izvoza tako i uvoza kapitala uslovile su ogroman porastobima stranih ulaganja. Evidencija stranih ulaganja u BIH pokazuje nedovoljno

povećavanje. Ovakav razvoj sa sobom donio je i brojne probleme. Najveći se nalaze uoblasti zakonodavstva i funkcionisanja administracije .Strano ulaganje uključuje

brojne subjekte različitog statusa. Ovaj vid prekograničnog transfera kapitala dovodi

do suprodstavljenih interesa među tim subjektima: razvijenih i nerazvijenih zemalja

10




država izvoznica i država uvoznica kapitala stranog ulagača i države kojoj on pripada- « domaće države» strano ulagača i države u koju ulaže –« države domaćina» stranog ulagaća i partnera iz zemlje uvoznice kapitala pojedinih regionalnih organizacija (NAFTA; EU) WTO i pojedinh organizacija

Politički-pravni koncept uključuju subjekte koji se mogu izraziti u tri osnovnamodela: prema prvom, FDI su korisna za TNK kao ulagaće i zato država domaćin

zadržava pravne instrumente za zaštitu od njih prema drugom, FDI su korisna za zemlju domaćina i ona zaslužuje punu

zaštitu treći model kaže da su FDI korisne i za TNK i za državu u koju se ulaže

podjednako

60. Objasnite teorijski koncept direktnih stranih ulaganjaPostoje dva osnovna koncepta pri određivanju FDI-a:

1. Uži koncept (tradicionalni) – prema ovom konceptu FDI-om se smatraulaganje u neku vrstu preduzeća kao institucionalizovanog oblika obavljanja

privredne aktivnosti2. Širi koncept – FDI postoji i onda kada u zemlji domaćinu nema

institucijalizovanu formu

Veoma je važno da FDI razlikujemo od portfolio investicija koje imaju sl.Karakteristike (portfolio investicije):

- Vrše se isključivo u novcu- Plasiraju se isključivo u glavnicu ili druge oblike HOV- Rizik snosi isključivo investitor

61. Objasnite zakonsko određenje direktnih stranih ulaganjaKada govorimo o pravnom određenju FDI, moramo imati na umu 4 bitna elemeta:

1) Institucionalizovani ili neinstitucionalizovani poslovni poduhvat (uBiH se vodi širi koncept)

2) Sticanje (povećanje) kontrole nad kompanijom (u BiH se vodi užikoncept) Investitor mora da ima minimalno 10% upravljačkih prava ili10% učešća u glavnici.

3) Oblast u koju se ulaže (prema ZPPSV ulaganje se može vršiti u sve privredne aktivnosti tj. Režim je liberalan osim kod vojne industrije imedija gdje je potrebno posebno odobrenje odgovarajućegministarstva)

4) Ulog – on obuhvata svaku ekonomsku vrijednost koja se plasira u BiH

Iz zakonskog određenja DSU možemo izvući neke pravne karakteristike BiH:

a) FDI nemaju jedinstven predmet i metod zato nisu pravni institut nego pravnakonstrukcija

11




b) Pravni režim FDI je mješavina javnopravnih i privatnopravnih elemenatameđunarodnog i domaćeg prava

c) Osnovni sukob ovom domenu postoji između suverenosti i vlasništvad) Suverenitetr i vlasništvo se presjecaju u 2 tačke:

- Kompaniji

- Ulogue) Definicija FDI nije ograničena samo na pojedine privredne oblasti nego ima

generalan karakter

62. Objasnite uopšte izvore prava kod direktnih stranih ulaganjaKada govorimo o izvorima prava za FDI veoma je teško odrediti koji izvori(nacionalni ili internacionalni) imaju primat. To zavisi od pravno-političkog konceptaFDI.

Osnovna podjela izvora je na:a) Nacionalni (prednost ima domaće pravo)

b) Internacionalni (prednost daje međunarodnim izvorima i koristi ih kaosupsidijarni i kontrolni instrument uređivanja odnosa)

c) Eklektički (prednost daje onoj grupi koju su partneri izabrali)Izvori međunarodnog prava nemaju jedinstvenu prirodu.Bitno je samo reći da uaktivnostima međunarodnih institucija (npr. Arbitraže) dominira drugi pristup.

63. Navedite izvore međunarodnog prava kod direktnih stranih ulaganja, toukljućuje pitanja 64 i 65

64. Multilateralni akti kod direktnih stranih ulaganjaTu je prije svaga Povelja UN iz 1945. Multilateralne konvencije:- Konvencija o rješavanju investicionih sporova između država i državljana drugihdržava- Konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija (MIGA)- Sporazum u okviru WTO-a

a) Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS)b) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRI)

- Postoje i neki regionalni spotrazumi kao što je ECT – Energy Charter Treaty

Pored citiranih konvencija koje su hard law postoji i veliki broj multilateralnih akata uobliku soft law:

o

ICC vodić za strana ulaganjao Nacrt UN kodeksa ponašanja TNCo OECD vodić za TNCo Guidelines on the treatment of FDI

65. Bilateralne konvencije kod direktnih stranih ulaganjaKada govorimo o ovim konvencijama potrbno je spomenuti 3 važne stvari:- Postoji težnja za unifikacijom (svaka zemlja ima svoj model sporazuma od

koga nerado odustaje)- Dolazi do kompromisom utvrđenih odstupanja (zbog sukoba formulara)- Klauzula najpovlaštenije nacije automatski izjednačava pravni tretman svih

stranih investitora)

12




66. Navedite izvore domaćeg prava kod direktnih stranih ulaganja (uključuje i67 i 68)

67 i 68 . Ustavi i međunarodni sporazumi i Zakoni i podzakonski akti kod FDIIzvori domaćeg prava po hijerarhijskoj ljestvici

1. Ustavi2. Međunarodni sporazumi3. Zakoni (ZPDSU) polazeći od koncepta Guidelines ovaj akt regulišea) Značenje osnovnih kategorijab - Postupak FDIc - Prava, povlasice i obaveze stranog ulagačad - Rješavanje sporovaf- Primjena zakona

4. Podzakonski akti (moraju biti u skladu sa zakonima jer oni ih samonadopunjuju)

69. Navedite i objasnite opšte principe direktnih stranih ulaganjaOpšti principi su pravila koja u oblasti DSU imaju univerzalno važenje, javnopravnogsu porijekla i prinudnog karaktera. Prvo opšte načelo je poštovanje državnogsuvereniteta nad prirodnim izvorima. Kod ovog principa postoji mogućnost izmjena idopuna jedanput zaključenih dugoročnih ugovora o FDI. Drugi princip se možedefinisati kao obaveza stranog ulagača da poštuje pravni poredak zemlje domaćina.Odnosi se kako na propise države tako i entitete. Treće načelo je nemiješanje uunutrašnje političke odnose zemlje domaćina. Četvrto, zabranjeno je podmićivanjeradi ostavrivanja ciljeva stranog ulagača. Pravo na nacionalizaciju uz obavezu davanjaadekvatne naknade za nju je peti princip. Za njegovo ostavrivanje posebno suznačajni: regulativa domaće države, bilateralni sporazumi i međunarodni standardi uovom domenu. Slobodan transfer je šesti princip.Odnosi se na sva sredstva koja

predstavljaju FDI, pri čemu nije bitno da li se transfer vrši odjednom ili u ratama. Zatransfere koje država domaćin ne izvrši bez odgađanja zahtijeva se plaćanje zateznekamate. Transfer mora biti omogućen “slobodno bez odgađanja, u slobodnokonvertibilnoj valuti.“ Sedmi princip je izuzetno značajan i složen. Može se definisatikao “nacionalni tretman“. Striktno provođenje nacionalnog tretmana u praksi značionemogućavanje davanje povlastica stranim investitorima. Zbog toga su se KodeksUN i ECT zadovoljili rješenjem po kome položaj stranih investitora ne može biti“manje povoljan“ od domaćih ulagača. Klauzula najpovlaštenije nacije je osmo

načelo. Njena primjena se zasniva isključivo na multilateralnim ili bilateralnimsporazumima. Prema ovom načelu se država obavezuje da će na subjekte druge straneautomatski protegnuti sva prava, olakšice i povlastice koje je dala ili koje će datiinvestitorima neke treće države u određenoj oblasti. Deveti princip je primarnostdomaćeg sudstva. Derivira se iz državne suverenosti i nacionalnog tretmana.

70. Navedite i objasnite specifične principe direktnih stranih ulaganjaOdređivanje specifičnih principa stvar je izbora. Specifični principi su:a) sloboda ulaganja kao manifestacija otvorene tržišne ekonomske politike

b) mogućnost ulaganja u privredne i neprivredne djelatnostic) garantovanje najvažnijih ulagačkih prava

d) obezbjeđenje pravne sigurnosti čak u većojmjeri nego domaćim subjektima

13




e) svođenje ekonomskih podsticaja stranim ulagačima na znatno manju mjeru od oneu ranijim propisima – uz pravnu sigurnost, oni se svode na ograničene poreskeolakšice i mogućnost oslobađanja od carina po propisanim uslovimaf) uspostavljanje organske cjeline između sistema države i dva entitetag) transparentnost režima ulaganja koja se ogleda u dominacije registracije nad

odobrenjem i postojanju svega pet taksativno određenih podzakonskih akata na nivoudržaveh) nastojanje da se troškovi investicionih transakcija smanje i pri investiranju i u fazieksploatacije investicije

71. Privatnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganjaSubjekti su lica između kojih nastaju odnosi povodom FDI. Privatnopravni subjekti susva lica koja prema domaćem zakonodavstvu, bilateralnim i multilateralnimsporazumima mogu da se pojave kao “investitor“ ili pravna lica koja su nastalainvestiranjem. Fizička lica čine prvu grupu subjekata. Za sticanje ovog svojstva

potrebno je da fizičko lice ima državljanstvo ili trajno boravište u zemlji koja je

članica miltilateralnog i bilateralnog sporazuma, odnosno u zemlji kojoj je tajkapacitet priznat. Međutim, najvažnija skupina su pravna lica. To su komapnije idruge organizacije koje djeluju metodom autonomije volje. Pojam kompanije se ravna

prema pravnom poretku kome ona pripada. Unutar posljednje kategorijetransnacionalne korporacije (TNK) imaju posebno značajnu ulogu.

72. Javnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganjaPrvi javnopravni subjekt su države. U BiH pored država svojstvo subjekta imaju ientiteti. ZPDSU izričito zahtijeva da BIH i entiteti sarađuju o ostvarivanju ciljevaovog zakona i da preuzimaju mjere koje su za to potrebne. Prema Zakonu, entiteti suobavezni na saradnju u oblasti poreskih olakšica sa ciljem izbjegavanja diskriminacijedomaćih u odnosu na strane ulagače i radi ujednačavanja poreskih olakšica. Na nivoudržave postoje i dvije specijalizovane institucije. To su Agencija za izdavanjegarancija od političkog rizika inozemnim investitorima i trgovcima (IGA) i Agencijaza unapređenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA). Druga grupa ovihsubjekata su međunarodne organizacije. Mogu se podijeliti na regionalne (EZ i

NAFTA) i univerzalne (UN – na prvoj poziciji).Također, postoje dvijespecijalizovane organizacije od posebnog značaja za FDI. To su UNCTAD i Centar zaTNK. Na drugoj poziciji je Energy Charter Treaty, a na trećem mjestu se nalazi WTO.Četvrta jeste WB. U oblasti FDI ona djeluje direktno i preko subjekata koji suuključeni u njen sistem. Tu se posebno ističu:

a) Agencija za multilateralno garantovanje investicija (MIGA) osnovana posebnimsporazumom u okviru WB 1985. Stekla univerzalan karakter, djeluje preko državnihagencija ovlaštenih za ovu djelatnost.

b) Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova osnovan Konvencijom orješavanju investicionih sporoca između država i državljana dugih državac) Agencija za usluge u stranom investiranju (FIAS).

73. Objasnite postupku ulaganja kod direktnih stranih ulaganjaPostupak ulaganja je sistem uslova koje treba ispuniti i radnji koje se moraju obavitida bi strano ulaganje bilo izvršeno. Odvija se posredstvom privrednih i državnih

institucija. Postupak ulaganja predstavlja u suštini izraz ukupne političke i ekonomske

14




filozofije države u ovom domenu. Na osnovu toga se mogu utvrditi četiri osnovna pristupa postupku ulaganja:a) ulaganje je potpuno slobodno – princip nacionalnog tretmana potpuno ostvaren

b) ulaganje je ograničeno zakonskim uslovima – diskriminacija između stranihinvestitora je isključena, ali nacionalni tretman ne mora biti potpuno zadovoljen

c) ulaganje je ograničeno dozvolom – koju daju upravni organi, put ka arbitriranju inejednakom tretmanu ulagača, domaćih i stranih između sebe je otvorend) ulaganje je dijelom slobodno, a dijelom ograničeno – ograničenja se uspostavljajuzakonom i upravnim aktom, radi se o mješovitom sistemuBrojne su restrikcije kod slobodnog ulaganja koje se mogu podijeliti na ekonomske,

političke i pravne. U prvu grupu spadaju zahtijevi za određenim procentom izvoza,kupovine domaće robe, zapošljavanja domaćih radnika, ostvarivanje deviznog prilivaitd. Drugu skupinu čine spoljnopolitički odnosi između domaće države i državedomaćina, (ne)postojanje vojnih saveza, potrebe nacionalne sigurnosti itd i u trećisegment spadaju: vrste pravnog sistema transparentnost pravnog sistema, jednak i

pravičan tretman svih ulagača, dosljedna primjena nacionalnog tretmana, te

(ne)funkcionisanje pravne države.

74. Objasnite postupak ulaganja direktnih stranih ulaganja u BiHPostupak ulaganja u BiH je ure]en Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja.”Prethodna saglasnost” odnosno dozvola potrebna je samo u dvije oblasti koje sesmatraju osjetljivim. To su proizvodnja naoružanja i vojne opreme, te restriktivnodefinisano javno informisanjeUslovi pod kojim se podnosi prijava za dobijanjedozvole moraju biti definisani podzakonskim aktom entiteta i istovremenoobjavljivanji u službenom listu entiteta i države. Postupak ulaganja na osnovu dozvoleima više faza:

a) podnošenje zahtjeva nadležnom organu konkretnog entiteta, b) razmatranje zahtjeva i donošenje odluka u roku od 30 dana od prijema zahtjeva,c) ukoliko je dopuna zahtjeva potrebna, investitor mora o toe biti obaviješten u rokuod 30 dana od prijema zahtjeva, tada se konačna odluka mora donijeti u roku od 90dana od prijema zahtjeva,d) nakon dobijanja odobrenja ili isteka rokova od 30 odnosno 90 dana, investitor

podnosi zahtjev za registraciju ulaganja nadležnom organu entiteta i Ministratsvuvanjske trgovine BiH.Za razliku od dozvole, registracija nema konsstituitivno dejstvo. Ovaj liberalan sistem

dominira u pravu BiH. Registracija služi isključivo dobijanju potrebnih podataka ostanju FDI u BiH. Prijava z aregistraciju svakog pojedinačnog ulaganja seistovremeno podnosi nadležnim organima države i entiteta i to na jenoobraznomutvrđenom formularu.

75. Navedite obaveze stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranihulaganjaPrva obaveza stranog ulagača je poštovanje zakona i drugih propisa BiH i entiteta.Princip nacionalnog tretmana dvojako djeluje na razmatranu dužnost. Najprije namećestranim ulagačima iste obaveze koje imaju i domaći ulagači, dok s druge stranenameće i sva ograničenja koja su zasnovana na javnom poretku. Ograničenja koja se

tiču zsštite okoline postaju sve aktuelnija. Drugo, strani ulagač mora ”voditi poslovneknjige i sačinjavati finansijske izvještaje u skladu sa međunarodno prihvaćenim

15




računovodstvenim i revizorkim standardima i načelima kao i zakonima entiteta.” Ovaobaveza je iznuđena stanjem unutrašnje regulative BiH. Treće, strani ulagač mora

plaćati poreze u skladu sa propisima entiteta. Ta obaveza je olakšana odredbamaZakona koje vode discipliniranju entiteta u ovom domenu. Zakon zahtjeva da poreskestopebudu stimulativne za stranog ulagača, razumno ujednačene i nediskriminatorske

u odnosu na domaće subjekte u istoj funkciji.

76. Objasnite prava stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranihulaganjaPrvo pravo konstituiše slobodu stranog ulagača da otvori račun kod bilo koje domaćeili strane banke. Račun mora glastiti na domaću ili bilo koju drugu stranu valutu.Kompatibilan element ovih ovlaštenja je pravo na slobodnu konverziju valuta. Pravona slobodan transfer se smatra drugim fundamentalnim momentom tretmana stranoginvestitora u skladu sa međunarodnim standardima. Obuhvata sve vrste dobiti,sredstava koja preostanu nakon likvidacije preduzeća u BIH i naknada u slučajunacionalizacije i sa njom izjednačenih postupaka BiH. Način na koji se transfer vrši

mora biti slobodan, izvršen bez odgađanja i u valuti koja se može konvertovati bezograničenja. Ograničenja su privremenog karaktera i povlače za sobom obavezudržave da plati kamatu. Ukoliko je odgođeni transfer praćen konverzijom, uobičajno

je da se uzima tržišni kurs na dan transfera. Treće pravo se odnosi na slobodu stranihulagača da ”zapošljavaju namješenike iz inostranstva ukoliko nije određeno dugačijezakonima u BIH o radu i zapošljavanju”. Četvrto, strani ulagač ima pravo da u skladusa nacionalnim tretmanom stiče vlasnička prava na nekretninama. Ovim se BiHuključila u opšteprihvaćen trend u zemljama u tranziciji.

77. Pojasnite pojam davanja povlastice stranim ulagačimaPovlastice su subjektivna prava stranih ulagača. Od drugih subjektivnih prava serazlikuju u ekonomskom smislu. Povlasticama se stranom ulagaču daje položaj koji je

povoljniji od onog koji uživa domaći investitor. Može biti data individualno, pojedinačnim podzakonskim aktom, koji je zasnovan na diskrecionom pravunadležnog organa ili generalno – po pravilu zakonom. Povlastice, naročito poreske ifiskalne, se tolerišu , ali se zahtijeva njihova umjerena i nediskriminatorska primjena,u cilju izbjegavanja priliva isključivo špekulativnog kapitala. Prvu povlasticustarnom ulagaču predstavlja oslobađanje od carina i carinskih obaveza, isključujućicarinsko evidentiranja. Povlastice se mogu, najprije, dobiti za uvoz ”opreme”, u kojuse ne uvrštavaju SI, opreme za igru na sreću i putnički automobili. Ukoliko se stvar može odrediti kao oprema postavljaju se dodatni uslovi da ona ne bude starija od 5

godina i da odgovara djelatnosti preduzeća za koju se uvozi. Ukoliko je kategorija”oprema” zadovoljena, moraju se ispuniti i dva dodatna uslova. Prvo, ulog starnoglica ne smije biti manji od 30% glavnice. I drugo, da strano ulaganje mora trajatinajmanje pet godina. Državna struktura BiH je dovela do specifičnog rješenja u

pogledu poreskih olakšica. Ne definišu se direktno. Umjesto toga nameću seentitetima obaveze da izbjegavaju konkurenciju u privlačenju direktnih stranihulaganja kroz poreski sistem, te da ne vrše diskriminaciju domaćih i stranih ulagača.Korisnik olakšica je pravno lice u koje su plasirana inozemna sredstva, uz uslov daona učestvuju najmanje 20% u trajnom kapitalu firme. Poreska olakšica traje petgodina i srazmjerna je učešću stranog i domaćeg kapitala u glavnici. Stabilizacionaklauzula je jednostrano preuzeta obaveza države domaćina da na strano ulaganje neće

primjenjivati kasnije donesene propise, osim ako se s tim ino-investitor ne saglasi.

16




78. Objasnite pojmovi zaštite i naknade kod direktnih stranih ulaganjaRizik je inherentan elemenat svakog poslovnog poduhvata. Za DSU su posebnoznačajni politički rizici. Zaštita stranih investitora predstavlja sistem postupakakojima se onemogućava ili ograničava nelegalno zadiranje države u svojinu ulagačaili im se obezbjeđuje nadoknada za pretrpljene gubitke u slučaju legitimnog i

zakonitog izvlaštenja. Slučajeve koji predstavljaju oduzimanje ili ograničavanjevlasništva stranog investitora veoma je teško klasifikovati. Neophodna je analizadijela na tri osnovne grupe:a) prvu grupu čine slučajevi u kojima država kao partner, djelujući u stranom ulaganjuiure gestionis, prekši, raskine ili ima ozbiljnu namjeru da prekrši ili raskine ugovor sastranim ulagačem.

b) drugu skupinu predstavljaju štete izazvane ratom i sa njime izjednačenimdogađajima, imaju dijelom međunarodnopravni karakter.c) treća grupa je najkarakterističnija za DSU. Čine je različite vrste zakonitih akatadržava kao što su: konfiskacija, rekvizicija eksproprijacije, nacionalizacija i postupcičiji se efekti sa njima mogu izjednačiti.

Naknada je materijalna protuvrijednost koju treba dati stranom ulagaču u slučaju da bude pogođen nekim od događaja iz druge i treće skupine slučajeva uključenih u pravo DSU. Naknada se može pojaviti u dva vida: naknada štete i kao kompenzacija.U osnovi naknade štete leži uvijek protivpravan čin. Kompenzacija se može dati i zaštete izazvane pravovaljanim aktima i radnjama.

79. Nabrojte i objasnite pojedine slučajevi od kojih se pruža zaštita koddirektnih stranih ulaganjaZaštita od promjene, raskida ili prijetnje promjenom, odnosno raskidom ugovoranaziva se u teoriji ”ponovno pregovaranje”. Ono predstavlja postupak naknadnih

pregovora partnera o izmjenama i dopunama ugovora o DSU. Cilj ovog instituta jeizmirenje principa zaštite javnog interesa i zaštite svojine stranih ulagača. U domenustranih ulaganja rat kao pravno-tehnička kategorija se primarno definiše u skladu sadokumentima UN. Zato BITs u ovu kategoriju svrstavaju ili sve oružane sukobe,revolucije, vanredna stanja, pobune, nemire i demonstracije. Država ima opštuobavezu da u slučaju ”rata” pruži stranim investitorima adekvatnu zaštitu od ratnihdogađaja, pazeći da se pri tome u konkretnom slučaju ne ogriješi o principnajpovlaštenije nacije. U najširem smislu eksproprijacija se može izjednačiti sa”uzimanjem tuđeg vlasništva”. Postoji više slučajeva kroz koje se pojameksproprijacije manifestuje:

a) prvi obuhvaćeni slučaj je eksproprijacija kao uža pravno-tehniča kategorija kojaoznačava orginalni način sticanja državne svojine na nekretninama koji se vrši uopštem interesu i uz pravičnu naknadu

b) nacionalizacija predstavlja prinudni prelaz u državnu svojinu privrednih preduzećakoja ispunjavaju predviđene kriterije ili građevinskog zemljišta i zgrada. Ranije semogla vršiti sa naknadom ili bez naknadec) za razliku od prethodne dvije kategorije, konfiskacija je ”imovinska kazna koja se

pod uslovima utvrđenim u zakonu izriče učiniocu krivičnog djela, sastoji se uoduzimanju imovine osuđenom licu, bez naknade, u granicama propisanim zakonom”d) zaštita stranim ulagačima se u našem pravu pruža i onda kada je do izvlaštenja

došlo rekviriranjem vlasništva, to je način snadbijevanja javnih službi, obično vojnih jedinica potrebnim materijalima.

17




Prema načinu na koji se eksproprijacija vrši ona može bit direktna i indirektna. Prvioblik eksproprijacija naziva se direktnom ili zakonskom. Sastoji se u legalnomoduzimanju ili ograničavanju vlasništva stranim investitorima. Elementieksproprijacije su uporedno posmatranos isti:a) javna svrha radi koje se eksproprijacija preuzima

b) legalnost eksproprijacijec) postojanje primjerene naknaded) nedikriminiranost kao inherentan princip pravu DSU

Drugi oblik eksproprijacije je indirektna ili de facto ili puzajuća eksproprijacija. U čl.11 MIGA indirektna eksproprijacija je definisana prema posljedicama radnji, odnosno

popuštanju državnih organa. Eksproprijacija postoji kada vlasnik bude lišen svojine,kontrole ili koristi od investicije bez obzira na to što formalni čin oduzimanjavlasništva ne postoji. Da bi se postupci oduzimanja kontrole i koristi smatraliindirektnom eksproprijacijom, neophodno je gubitak na strani ino-ulagača bitno utičena vrijednost investicije ili kontrolu nad njom. U teoriji se indirektna eksproprijacija

definiše kao ”spor erozija stranog vlasništva regulatornim mjerama”. Kod indirektneeksproprijacije često nedostaje neki od elemenata direktne eksproprijacije,nediskriminatornost npr.

80. Objasnite pojam kompenzacije kod direktnih stranih ulaganjaKriteriji kompenzacije:Prvi kriterij je adekvatnost naknade. On obrađuje obim naknade i sadrži najvišeekonomskih i pravnih problema. Tri su elementa ovog kriterija:a) cijena po kojoj se mjeri vrijednost eksproprisanog dobra;

b) vrijeme procjene koje se u pravilu veže za izvršenu eksproprijaciju. Granična tačka je po pravilu momnet u kome je eksproprijacija postala ”javno poznata”;c) subjekti koji određuju ”fer tržišnu cijenu” .

Drugi kriterij je način isplate nadoknade. I on ima više elemenata:a) efektivnost naknade – koja se tiče vrste valute u kojoj se nadoknada vrši;

b) naknada mora biti brza, “promtna”, “bez odgađanja” i sl.c) postupak nadoknade

81. Objasni postupak rješavanja sporovi između država kod direktnih stranihulaganjaSporovi iz oblasti DSU nastaju izmeđuu zemlje izvoznice i zemlje uvoznice kapitala.

Najčešći predmet ovih sporova su takmičenje i primjena BITs koga su stranemeđusobno zaključile. Regulisani su multilateralnim i bilateralnim konvencijama oDSU, opštim konvencijama međunarodnog javnog prava i međunarodnim običajima.Više je načina rješavanja ovih sporova. Prvi i najčešći primjenjivani metod jerješavanje spora diplomatskim putem. Ukoliko se spor ne riješi u periodu od 6 do 12mjeseci, pogođena strana može pismenim putem tražiti da se problem iznese pred adhoc tribunal. Na drugom mjestu se nalazi ad hoc arbitraža. Treći metod je

povjeravanje spora na rješavanje ovlaštenim organima unutar međunarodnihorganizacija. Ovdje najvažnije mjesto zauzima tijelo za rješavanje sporova koje jeformirano unutar WTO. Međunarodni sud u Hagu se javlja kao četvrta mogućnost.Predstavlja najopštiji forum za rješavanje sporova svih vrsta između država članica

UN i sporova u kojima su stranke međunarodne organizacije.

18




82. Objasni postupak rješavanja sporovi između stranog investitora i državedomaćinaOvo su najčešći i najkarakterističniji sporovi u oblasti DSU. Njihov osnovni predmetsu nacionalizacija i ostvarivanje povlastica. Specifičnost ovih sporova leži u tome je

jedna strana subjekt privatnog , a druga subjekt javnog prava. Prijateljsko rješavanje

sporova stavlja se na prvo mjesto. Po prirodi stvari, strane samostalno odlučuju osvim elementima metoda pregovora i o njihovom ishodu. Pojedini izvori postavljajurok do koga se rješenje spora pregovorima treba postići. Dalje, jedan od metodarješavanja ovih investicionih sporova je sud zemlje domaćina. U osnovi ovog pristupaleži Calvo doktrina po kojoj stranci nemaju povoljniji položaj od domaćih subjekata.Član 17. našeg ZPDSU polazi od pretpostavke nadležnosti suda u BIH, ali dozvoljavada se strane drugačije dogovore. Redoslijed metoda je sljedeći: pregovori isavjetovanje, dogovoreni način rješavanja spora, metod predviđen u međunarodnomsporazumu. Calvo doktrina je ovdje negirana. Mirenje ili koncilijacija spadaju u

prijateljske načine rješavanja sporova . Koncilijacija je pokušaj da se postigne prijateljsko rješenje spora uz pomoć treće osobe čija je preporuka za rješenje nastalog

sporazuma obavezna za stranke ako je one prihvate. U međunarodnim izvorima pravaza DSU, ad hoc ili institucionalne arbitraže predstavljaju osnovni metod rješavanjasporova. Obaveza države domaćina da prihvati arbitražni spor sa investitorom kao

privatnopravnim subjektom počiva na nekom vidu odricanja od prigovora suverenogimuniteta. Sastav ad hoc arbitraže određuje se ili neposredno u sporazumu ili pozivomna neka arbitražna pravila. Arbitražni sud primjenjuje međunarodne multilateralne ili

bilateralne sporazume, opšte prihvaćene principe međunarodnog prava i materijalno pravo države na koje upućuju parvila MPP. Ukoliko su stranke izričito ugovorile,arbitraža može sporove rješavati ne prema mjerodavnom pravu, nego ex aeguo et

bono tj. po ”pravičnosti”. Odlučivanje ex aeguo et bono podrazumijeva pravičnu primjenu prava. Ukoliko pravičnost zahtijeva odstupanje od primjene prava tj.djelovanje contra legem, ona ne može da isključi primjenu svih prinudnih propisa kaoonih o ljudskim pravima na primjer. Međunarodnim centar za rješavanjeinvesticionihsporova (ICSID) predstavlja specijalizovanu institucionalnu arbitražu za oblast stranihučlaganja osnovanu posebnom Konvencijom o rješavanju investicionih sporova ovevrste zaključenom u Vašingtonu 1965. ICSID je pravno lice međunarodnog pravauključeno u sistem WB. Njegov Administrativni savjet čine predstavniciAdministrativnog WB, a predstavlja WB je po službenojdužnosti i presjenik Administrativnog savjeta. Centar je nadležan za svaki spor koji je nastao neposrednoiz investicija i ”za koji su se strane u sporu pismeno saglasile da ga iznesu predCentar”.

83. Objasnite postupak rješavanja sporovi između stranog i domaćeg investitoraOva vrsta sporova nastaje kada je u pitanju zajednički poduhvat. Pošto su oba licasubjekti privatnog prava i budući da je odnos zasnovan ugovorom poslovnog prava saelementom inostranosti, na rješavanje sporova se primjenjuju opšta pravila za ovuvrstu sporova. Strani partneri iz poznati izbjegavaju sudove zemlje u kojoj sjedišteima njihov partner. Vođenje spora između starnog i domaćeg partnera ne isključujemogućnost stranog investitora da istovremeno pokrene i postupak protiv državedomaćina, ukoliko za to postoji osnov.

84. Istorijat, ekonomske funkcije i određenje slobodne zone

Najprije proces dekolonizacije, a potom i globalizacija svjetske ekonomije dovode dosve većeg broja funkcija i organizacionih modela slobodnih zona. Slobodna zona se

19




može definisati kao dio državne teritorije koji može, ali ne mora biti izuzet iz njenogcarinskog područja, na kome se korisnicima posredstvom različitih organizacionih,carinskih i pravnih rješenja obezbjeđuje povoljniji carinski tretman i favorizovanrežim poslovanja u odnosu na one koji važe unutar carinskog područja dotične zemlje.

Najvažnije ekonomske funkcije slobodne zone su:

a) olakšavanje transporta robe naročito kroz jednostavnije, brže i jeftinije rješenje svih pitanja tranzita; b) privlačenje stranog kapitala ne samo stvaranje povoljnijih uslova za investiranjenego obezbjeđivanjem povoljnijih uslova da korisnici zone ne plaćaju poreze idoprinose;c) stvaranje uslova za povoljnije poslovanje domaćih eksportskih firmi, a time i

povećanje izvoza;d) brže i potpunije upoznavanje domaćih firmi sa stanim tehnološkim i poslovnimdostignućima;e) povećanje zapošljavanja i poticanje privrednog razvoja regije naročito oko

slobodne zone – ovo je jedan od osnovnih motiva za formiranje slobodnih zona uFBIH if) ujednačavanje regionalnog ekonomskog razvoja unutar države.

U BIH se slobodna zona posmatra na nivou države i entiteta. Po ZCP Slobodne zonesu dijelovi carinskog područja BIH ili objekata smještenih na tom području, ali koji suodvojeni o dostalog njegovog dijela, a u kojima se unesena roba ne smatra iuvezenom. Prijedlog ZSZBIH u čl. 3. definiše slobodnu zonu iz dva ugla. Ona jenajprije ”dio carinskog područja BIH kojim upravlja utemeljivač slobodne zone”.Istovremeno slobodna zona ima svojstvo pravne osobe i stječe pravnu i poslovnusposobnost...upisom u sudski registar znači kao bilo koje drugo trgovačko društvo.

85. Objasnite odnose povodom slobodnih zonaOdnosi svih zainteresanih subjekata povodom slobodnih zona mogu se svrstati u četiriosnovne grupe:

a) između zainteresovanih subjekata, ako na to upućuju položaj i pravni osnovformiranja zone

b) država na čijoj se teritoriji nalazi slobodna zona i slobodna zonac) slobodna zona – korisnicid) skrosnici slobodne zone između sebe.

Neki od navedenih odnosa imaju politički, drugi ustavni, a treći čisto privrenikarakter. Ako se slobodna zona uređuje međunarodnim sporazumom država, njenouspostavljanje i funkcionisanje ima javnopravni karakter međunarodne služnosti.Ukoliko se osniva i djeluje isključivo na bazi akata domaće države, SZ se javlja kaospecifično samoograničenje ekonomske suverenosti. Druga situacija je karakterističnaza BIH. Nadležnosti države potiču iz činjenice da carinski režim leži u osnovislobodne zone, bez obzira na njenu vrstu i obilježja.Upravo zbog toga je ZCP:a) dao osnovnu definiciju slobodne zone

b) specificirao carinski režim rada povodom slobodnih zona i u njimac) odredio osnovne okvire u kojima entiteti samostalno uređuju materiju slobodnih

zona.

20




U političkom smislu slobodna zona je dio državne teritorije, dok u carinskom pogleduto mže, ali ne mora da bude. Sa deviznog, poreskog, kreditnog i poslovnog stanovištaSZ nije u cjelini ili velikim dijelom uključena u ekonomski teritoriji države. Otuda suodnosi u slobodnoj zoni podvrgnuti režimu vanjskotrgovinskog rada i za domaćekorisnike.

86. Izvori prava države BiH za slobodne zoneUkoliko se slobodna zona osniva međunarodnim sporazumom, na prvom mjestu će senalaziti vrela međunarodnog javnog prava. Domaći propisi moraće se tada usaglasitiratifikovanim sporazumom i biti saglasni sa ostalim izvorima međunarodnog javnog

prava. Kada zona, kao u BIH, ima karakter samoograničenja suverenosti, mjerodavniće biti najprije sopstveni prinudni izvori međunarodnog poslovnog prava. Značajsuverenosti zahtijeva da se na prvom mjestu nalaze zakoni, a ne niži podzakonski aktii da propisi imaju prinudan karakter. U federalno uređenim državama, u koje se ubrajai BIH, posebne probleme mogu da stvaraju: razgraničenja nadležnosti i rješavanjesukoba lokalnog prava. Složenost državne organizacije i pravnog sistema u BIH

nameću velike teškoće u određivanju hirarhije izvora za uređivanje odnosa povodomslobodnih zona. Prvo mjesto među državnim izvorima zauzimaju tri zakona ospoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi nadirektna strana ulaganja.87. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa izvorima države za slobodne zone

Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hirarhije.Entitetski izvori moraju biti u skladu sa državnim aktima koji predstavljaju njihov

pandan. Objektivne ekonomske i tehničke osobine slobodnih zona, te stanja državnogzakonodavstva prouzrokovali su veliku međusobnu podudarnost zakonodavstvaentiteta o SZ. Razlike koje između njih postoje imaju pravo-tehničku, a nekonceptualnu prirodu. Praznine u zakonodavstvu dovele su do konceptualnih razlikaizmeđu zakonodavstva entiteta i države. One se mogu izraziti kao vršenje ulogedržave u oblasti vanjskotrgovinske politike od strane entiteta. Prijedlog ZSZBIH zbogtoga ima dva cilja:a) vraćanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih sa SZ u nadležnost države i

b) Stvaranje osnova i okvira za ujednačavanje zakonodavstava entiteta, kako binjihove pravno-tehničke razlike bile svedene na mjeru poštovanja posebnosti interesasvakog od entiteta.

88. Objasnite postupak osnivanja slobodne zoneEntiteti mogu odrediti dijelove carinskog područja BiH kao slobodne zone i definisati

njihovo područje. Slobodna zona se može osnovati na području koje se nalazi uz neko pristanište ili magistralnu međunarodnu komunikaciju. Područje zone se možeodrediti kao jedinstveno, ili sastavljeno od više samostalnih dijelova. Status osnivačazone nije uređen jedinstveno. U FBIH to mogu biti jedno ili više pravnih osoba, a uRS isto svojstvo mogu imati i fizička lica. Slobodna zona kao preduzeće u FBIHodnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom u RS se mogu osnivati samo naosnovu saglasnosti vlade entiteta. Usvojen je koncesioni sistem. Postoje četiri faze

postupka osnivanja:a) Pripremne radnje: utvrđivanje osnivača, obezbjeđivanje sredstava za osnivanje i radzone, rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, procjena dobiti i izvoznihrezultata zone i pribavljanje dokaza koji se po zakonu moraju podnijeti vladi prilikom

podnošenja zahtjeva za davanje saglasnosti za osnivanje zone.

21




b) Donošenje akta, odnosno potpisivanje dokaza koji se potpisivanje ugovora oosnivanju, imenovanje ovlaštenog lica za preuzimanje daljih radnji osnivanjac) Registracija preduzeća slobodne zone, za koju važe opšta pravila, dok su usloviodređeni posebnim pravilnikom i odlukom vlade o davanju saglasnostid) Dobijanje rješenja nadležnog ministarstva u FBIH, odnosno Uprave carina u RS

kojim se odobrava početak rada slobodne zone.

89. Status slobodne zonePreduzeće slobodne zone, odnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom susubjekti domaćeg poslovnog prava, ne smatraju se javnim preduzećima. Stoga se nanjih primjenjuju opšta statusna regulativa. U Federaciji su se slobodne zone do sadaosnivale pretežno kao društva sa ograničenom odgovornošću, a ne kao dioničkadruštva. Slobodna zona može imati jedinstveno područje ili biti sastavljena od višedijelova ”podzona”. Kada ima više odvojenih dijelova slobodna zona kao preduzećedjeluje kao jedinstven subjekt. Od odluke osnivača zavisi da li će ti dijelovi bitiorgaizovani kao poslovne jedinice bez ili sa pravom samostalnog nastupa u pravnom

prometu. Slobodna zona je nadležna za ostvarivanje značajnog javnog interesa. Takoda se može zaključiti da u poslovima koji po svojoj prirodi imaju upravni karakter (kretanje lica, zaštita okoline) preduzeću slobodne zone je povjereno i vršenje nekih

javnih ovlaštenja. Pravila djelovanja organa slobodne zone su u tim slučajevimaodređena mjerodavnim propisima o upravnom postupku.

90. Pojasnite Prestanak slobodne zoneRazlike u utvrđivanju prestanka slobodne zone u FBIH i RS postoje kako u

poslovnom tako i u administrativno-pravnom smislu. U FBIH slobodna zona prestajeda postoji ako se utvri da su prestali da postoje zakonski uslovi za rad slobodne zone.Slobodna zona kao carinska institucija prestaje da postoji ”ako se u toku rada zoneutvrdi da su u tri uzastupne godine na ostavruje godišnji izvoz u inostranstvo od 50%od ukupne vrijednosti proizvedene robe i izvršenih usluga”. Prestanak slobodne zoneu RS ne mora automatski značiti i prestanak preduzeća za upravljanje slobodnomzonom. Vijeće ministara će izdati rješenje o prestanku rada SZ ako izvoz u roku od 3.godine uzastopno ne prelazi najmanje 75% od ukupne vrijednosti robe koja napuštaslobodnu zonu. Dozvola za rad može biti oduzeta ako osnivač slobodne zone neuvažava zakonske odredbe o poslovanju zone. Nadležno ministarstvo entiteta prati radslobodnih zona. Ukoliko se u postupku inspekcije ili na drugi način utvrdi da su sestekli uslovi za prestanak slobodne zone, predlaže se vladi da donese odluku o

prestanku rada zone. Tu odluku vlada može, ali ne mora donijeti. Ukoliko vlada

donese odluku o prestanku zone, ona mora biti realizovna u roku od jedne godine oddana donošenja rješenja.

91. Pojasnite opšti položaj korisnika slobodne zonePotencijalni korisnik zone je svako domaće ili strano pravno ili fizičko lice,uključujući i osnivača zone. Da bi konkretni subjekt stekao ovo svojstvo, neophodno

je da zaključi ugovor i obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Te djelatnosti obuhvataju proizvodnju robe. Ostale djelatnosti obuhvataju usluge, uskladištenje domaće robe, bankarske i finansijske poslove, poslove osiguranja i reosiguranja i turističke usluge. Neka ograničenja postoje. Prvo, u slobodnoj zoni se ne mogu obavljati djelatnostikojima se ugrožava zdravlje ljudi i životna sredina. Drugo ograničenja se uspostavlja

nabrajanjem djelatnosti preduzeća slobodne zone u odluci o osnivanju i u njegovomstatutu. Treće, entiteti moraju unaprijed biti obavješteni o djelatnostima i o njihovom

22




obavljanju. Način na koji korisnik obavlja svoje djelatnosti određen je: aktom o radu uzoni, opštim uslovima poslovanja zone i ugovorom sa preduzećem slobodne zone. Uobavljanju svojih djelatnosti korisnik može djelovati izvan i unutar zone. Oblicidjelovanja mogu biti: neinstitucionalni i institucionalni.

92. Objasnite pojam korisnika zone kao stranog ulagačaKorisnik slobodne zone kao strani ulagač ima sljedeća prava:a) slobodno ulaganje u zonu u okviru djelatnosti koje se u zoni mogu vršiti,

b) oslobađanje plaćanja carine na robu uvezanu u zonu , osim carinskog evidentiranja,c) mogućnost držanja deviznih sredstava kod bilo koje banke ovlaštene za poslovanjesa inostranstvom,d) slobodan transfer i retransfer dobiti i uloga ie) ovlaštenje korisnika da se poziv na stabilizacionu klauzulu.

Postoje i neke značajne razlike u režimu FDI u slobodnu zonu. Neke su postavljene ukorist, a neke na teret korisnika slobodne zone kao stranog ulagača. Najvažnije su:

a) korisnik slobodne zone ne može sticati zemljište u zoni b) za izgradnju bilo kakve zgrade u SO mora se imati prethodno odobrenje entiteta,c) korisnik na području BIH ne plaća poreze i doprinose, osim onih na plate,d) entiteti mogu zabraniti ili ograničiti obavljanje pojedinih djelatnosti u slobodnojzoni.

UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE

I POJAM UGOVORA O PRODAJI

1. Pojam i definicija ugovora o prodaji

Juridički posmatrano, prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Ugovor o prodaji bi onda predstavljao sporazum stranaka, kojim se jedna od njih ( prodavac) obavezuje da preda određenu stvar drugoj strani (kupcu) i da mu prenese najjače stvarno pravo nanjoj , a kupac se obavezuje da preda prodavcu određenu sumu novca.

2. Nabrojte i objasnite vrste prodaje

Ugovore o prodaju moguće je klasifikovati prema različitim kriterijima. Osnovni jemobilnost stvari pa tako imamo prodaju pokretnih i nepokretnih stvari, generičkih i

individualiziranih te prodaja buduće stvari ( npr. Investicijske opreme i sl.).Režim prodaje generičkih stvari je različit od pravila za individualno određene stvari.U koliko je predmet prodaje investiciona oprema, ugovor o prodaji dobiva specifičnaobilježja i predmet je individualno određena, po pravilu buduća stvar, koja jenezamjenjiva i nedjeljiva čak i kad se sastoji iz više pojedinačnih stvari. Uz ostalegarancije prodavač jamči kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Pored opreme idruge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgovačkom i pravnom režimu: trajna

potrošna dobra , čvrsta goriva i sl..Međunarodne prodaje se sistmatizuju i preme upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli.

Najvažnije su : FOB i CIF prodaje.Subjekti i skup ekonomsko – pravnih karakteristika posla predstavljaju kriterij za

podjelu ugovora o prodaji na građanskopravne , domaćeg poslovnog prava u ugovoreo prodaji međunarodnom poslovnog prava

23




3. Pojam prodaje medunarodnog poslovnog prava

Prodaja MNPP od prodaje domaćeg nacionalnog prava razlikuje se u postojanjuelementa inostranosti. On može biti izražen u :

− Subjektu ugovora− Objektu ugovora− Pravima i obavezama

U načinu određivanja elemenat inostranosti postoje tri koncepcije:SUBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u trenutku za zaključivanju ugovorastranke imaju pripadnost različitim državno – pravnim porecima.OBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u zaključenju ili izvršenju ugovora

postoji «dodir teritorija pod raznim suverenitetima»MJEŠOVITA – ovaj koncept polazi od jednog kriterija, najčešće subjektivnog – kao

dominantnog , a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenomdrugih kriterija. Ona je bila primjenjena u Haškim jednoobraznim zakonima omeđunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari , odnosno zaključivanju tog ugovora.

II IZVORI PRAVA

4. Izvori medunarodnog privatnog prava

Uloga MPP je od neposredne važnosti za međunarodnu prodaju za razliku od MJPkoje postavlja smao pravni okvir za međunarodnu prodaju i tako posredno utiče nanju. Zato ćemo se mi zadržati samo na izvorima MPP – a:Konvencija o pravu – koja se primjenjuje za prelaz svojine u slučaju međunarodne

prodaje tjelesnih pokretnih stvari ( zaključena 15. 4. 58 u Hagu). Ona još nije stupilana snagu. Ona se u domenu ove konvencije podudara sa Bečkom konvencijom UN iz1980. god. Konvencija o pravu reguluše 4 pitanja:

1. Momenat do kojeg prodavac ima pravo na plodove prodate stvari2. Momenat do kojeg prodavac snosi rizike povodom prodate stvari3. Momenat do kojeg prodavac ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je stvar 4. Vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasništva u korist prodavca

Kao trećim licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upućuje pravo zemlje ukojoj se nalazi stvar « u momentu u kojem se daje izjava povodom nje» - u trenutkuzaključivanja ugovora.Konvencija o nadležnosti ugovorenog suda – u slučaju međunarodne prodajetjelesnih pokretnih stvari (15.04.1858. u Hagu). Potpisale su je evropske države alinije doživjela nijednu ratifikaciju. Ova konvencije priznaje isključivo nadležnost sudakoju su stranke ugovorile i to pismeno. U slučaju usmenih ugovora mora se datinaknadna pismena izjava. Ako se tužena strana, suprotno ugovoru, pojavi pred sudomneke od države članica konvencije, smatrat će se da tuženi prihvata nadležnost togsuda.Haška konvencija o pravu (skr. HK – najvažnija) 1985. god. – primjenjuje se naugovor o međunarodnoj prodaji robe. Ova konvencija predstavlja bitno izmjenjenu

24




verziju iste konvencije iz 1964 . god. koju je potpisalo 12 zemalja. Osnovni cilj ovekonvencije je da bude komplementarna Bečkoj konvenciji i stavljena u njenufunkciju, što možemo vidjeti;

a. HK 85 ne sadrži svoju definiciju međunarodne prodaje, ali kao kriterij zanjeno određivanje uzima se sjedište stranaka u različitim državama

b. Ugovori koji su isključeni u Bečkoj konvenciji su isključeni iz HK 85, osimHK uključuje kao predmet prodaje , brodove , avione, elektricitet, aukcione...

c. Tamo gdje postoje posebne konvencije o prodaji HK 85 isključuje svojunadležnost

d. HK 85 se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rješena u Beečkoj konvencijiakoje ova važila u sjedištu prodavca i kupca u vrijeme zaključenja ugovora.

Autonomija volje stranaka je osnovni princip u određivanju mjerodavnog pravaizbor može biti izvršen izričito, posredno ili prećutnim radnjama. U posljednja dvavolja stranaka mora biti nesumnjiva. Strankama je dozvoljeno da nadležno pravoodrede i za samo dio ugovora (cijepanje ugovora) i da kasnije promjene odluku u

pogledu izabranog prava.

Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa;I – ako ništa nije ugovoreno na ugovor će se primjeniti pravila države u kojoj prodacima sjedište za vrijeme zaključenja ugovora.II – kada specijalne okolnosti pokazuju da pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedišteviše od prodavčevog sjedišta povezano s ugovorom.III – neće se primjeniti nijedno od prethodnih pravila ako je ugovor više vezan za

pravo koje nije pravo koje bi se trebalo primjenjivati.Bitno je još reći da je najvažniji domaći izvor MPP Zakon o rješavanju sukoba zakonao propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ). ZRSZ polazi odautonomije volje stranaka, a ako ništa nije ugovoreno mjerodavno je « pravo mjestagdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište / sjedište prodavca».

5. Izvori državnog poslovnog prava

Oni zavise od vrste pravnog sistema u koji konkretni poredak spada:− Kontinentalni− Anglosaksonski− Sistem tradicionalnih ( vjerskih ) prava

U kontinentalnom sistemu kao izvor prava se javlja zakon, a običaji mogu biti izvor prava samo u slučaju da ne postoji zakonsko rješenje.

Anglosaksonskom sistemu kao izvor prava se primarno javlja običaj utvrđen sudskomodlukom sa osobinama presedana.Postoje 3 osnova po kojem se državni izvori uključuju u sistem vrela MNPP :autonomija volje, imperativni propisi, kolizione norme.Kao izvor državnog poslovnog prava u BiH se javlja ZOO – Zakon o obligacionimodnosima. U oblasti mađunarodnog robnog prometa ZOO ima 3 bitne karakteristike:1. Jasno odvojena pravila za građansku i trgovačku prodaju2. Izvršena je koercijalizacija zajedničkog fonda normi za obje vrste prodaje3. Unfikatorski metod - on je primjenjen u :

− Vertikalnom smislu ( međunarodna konvencija – zakon)− Horizontalnom smislu ( zakon – zakon)

25




6. Sopstveni izvori međunarodnog poslovnog pravaOvdje spadaju odgovori pod 7, 8, 9, 10, 11

7. Međunarodne konvencije i opšta načela medunarođnog prava

Međunarodne konvencije – mogu biti multirateralne i bilatelarne, a uloga prvih jeveća. Postoji veći broj konvencija koje uređuju prodaju robe sa elementimainostranosti (multilateralne) :

1. Konvencija o jednoobraznom zakonu o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari Hag 1964. god.

2. Konvencija o jednoobraznom zakonu za zaključivanje ugovora omeđunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (ULFIS) Hag

3. Konvencija UN o zastarjelosti u međunarodnoj prodaji robe, New York 1974.god. – izmjena Protokolom u Beču 1980. god ( dalje KoZ)

4. Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe Beč 1980.god.(CISG)

5. Konvencija o agenciji u međunarodnoj prodaji robe Ženenva 1983.god.

Bitno je da znamo da 5 – ta ne uređuje međunarodnu prodaju direktno, a prve dvijeHaške, Jugoslavija nije ratifikovla pa ni BiH.

KOZ – njana namjena je bila da uredi pitanje zastare potraživanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio uređen 1. Haškom konvencijom. KOZ ne važi za isteugovore za koje se primjenjuje i Bečka konvencija npr.

1) U slučaju smrti ili tjelesnih povreda bilo koje stranke2) Nuklearne štete prouzrokovane predmetom ugovora3) Zaloga, hipoteke i drugih sredstava osiguranja4) Sudske i arbitražne odluke5) Dokumenata koji su po pravilima nadležne zemlje odmah izvršni6) Mjenica, čekova i drugih obveznica

KOZ dakle uređuje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih naneurednom izvršenju ili raskidu ugovora o prodaji. Za njih važi jedini zastarni tok od4 godine, koji počinje teći od dospjelosti potraživanja trenutka pada dužnika u .....,dana rakida ugovora. Karakteristike KOZ:

1) Odredbe konvencije su pretežno prinudnog karaktera2) Autonomna prava stranaka – vrše se u skladu sa predviđenim pravilima

3) Sud ili arbitraže će uvažiti zastarjelost zahtjeva samo ako se tuženi na to pozove

Bečka konvencija UN o međunarodnoj prodaji ( dalje BK ili CISG) je donesena 1980i na snagu stupila 1. januara 1988. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju a samimtim i BiH . Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe zaključeneizmeđu strana koje imaju sjedišta na teritorijama različitih država:

a) Kad su te države ugovornice ili b) Kad pravila MPP upućuju na primjenu prava jedne od tih država.

Ova konvencija posvećuje veliku pažnju :

1. Sjedištu tj. prebivalištu ( ako je fizičko lice u pitanju)

26




2. Obilježjima objekata ( primjena ove konvencije je isključena za : prodaju robeza lučnu potrošnju , HOV, novca, brodova, aviona, električne energije)

Za ovu konvenciju možemo vezati 7 bitnih karakteristika:1) Ona predstavlja napor za dalje izjednačavanje prava u ovoj oblasti, te stvaranje

načela novog međunarodnog ekonomskog poretka.2) Odredbe Konvencije su dispozitivne te ih stranke mogu mijenjati ili isključiti

ukoliko to Konvecijom nije izričito zabranjeno3) Konvencija ne čini razliki između građanske i trgovačke prodaje4) Konvencija je jedinstveni akt ali se njen dio II ( zaključivanje ugovora) i dio

III ( prodaje robe) mogu posebno ratifikovati5) Ona ne reguliše:- punovažnost ugovora- prelazak svojine- deliktnu odgovornost za štete od stvari- opšti dio obligacionih prava

- prodaje koje su zbog svoga karaktera pod režimom imperativnih nacionalnih propisa

- pitanja uređena ranijim sporazumima, te pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve

6) Postoje zaslike u odnosu na Haške jednoobrazne zakone i na ZOO ( npr dispozitivna pravila o određivanju cijene)

7) Supsidijarna rješenja se zasnivaju na opštim načelima na kojima Konvencija počiva, a ako njih nema onda prema pravu koje odredi MPP

Nedostaci Bečke konvencije:- nepotpunost pojedinih pojedinih rješenja- statičnost- ograničenost javnim prinudnim propisima članica- mogućnost različitog shvatanja pojedinih termina- velika upotreba pravnih standarda

Na kraju treba reći da je do sad ovu konvenciju ratifikovala 47 zemalja izuzev Belgijei VB. Od zemalja bivše SFRJ ratifokovala je BiH, Slovnija i SCG, ali ne i Hrvatska.

8. Jedinstveni reglmaniJedinstveni reglmani – u ovu grupu ulaze reglemani nedržavnog karaktera anajznačajniji su:

1. Model zakoni ( koje pripremaju pojedine nevladine insitucie i UN)

2. Akti međunarodne trgovinske komore u Parizu (MTK) – a najvažnijiINCOTERMS

Najvažnije osobine INCOTERMS – a :1. Uređuje odnose između prodavca i kupca, a ne između nekog od njih i vozara2. Rješava sljedeća pitanja:

− organizacija i troškovi isporuke− troškovi transporta i osiguranja− izdaci za administrativne procedure− prelaz rizika

3. INCOTERMS se uključuje u ugovor :

27




− preduzimanjem pojedinih odredbi− pozivom na klauzulu

4. Sadržaj pojedinih klauzula je složen i opsežan5. Značenje pojedinih klauzula u Opštim uzansama za promet i INCOTERMSU

se značajno razlikuje6. Terminologija INCOTERMS 2000. prilagođena Bečkoj konvenciji

9. Međunarodno autonomno poslovno pravo

Međunarodno autonomno poslovno pravo – ovi akti postaju glavni izvori prava zaregulisanje odnosa učesnika u međunarodnom prometu. Mogu biti formirani naorganizovan i spontan način. U prvo slučaju učešće mogu uzeti međuvladine inevladine organizacije, a metod koji se primjenjuje može biti a priori i a

posteriori.Najvažniji izvori ovog vrela su:1. Tipski ugovori( najznačajniji «žanevski ugovor»)2. Opšti uslovi poslovnja (u obliku spiska ugovornih klauzula, bilo stređeni u

sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavstvu)3. Međunarodni trgovački običaji( osobine : razumnost, izvjesnost, notarnost,

opšteprihvaćenost. Osnov važenja u međunarodnoj prodaji je ili izričit pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o prećutnom prihvatanju poslovnih običaja)

4. Međunarodne uzanse – po predmetu i metodu odgovaraju našim uzansama5. Poslovna praksa konkretnih stranaka6. Međunarodni poslovni i proizvodni standardi

10. Sudska i arbitražna praksa

Kod sudske prakse odluke sudova su jači izvor prava u anglosaksonskim nego ukontinentalnom sistemu. Međunarodne sudske institucije nadležne za poslovno –

pravne odnose ne postoje.Tu praznnu nacionalni sudovo nastoje popunitiizjednačavanjem prakse.Arbitražna praksa vuče snagu iz ovlaštenja stranaka da biraju sudsku instituciju.

Nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraža te nacionalnih inadnacionalnih. Arbitražna praksa funkcioniše kao jedan od najvažnijih stvaralacanovog lex mercatoria.

11. Državni prinudni propisi

Državni prinudni propisi mogu se podijeliti na zakonske i podzakonske akte. Odzakonskih akata najvažnij su:

− Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTPBiH)− Zakon o tržišnoj inspekciji−

Od podzakonskh akata moraju se istaći dva:− Pravilnik o kriterijima, načinu učestvovanja preduzeća u raspodjeli uvoznih i

izvoznih kontigenata, kao i postupak u vezi dodjeljivanjem tih kontigenata−

Odluka za uvoz robe radi izvoza

28




Podzakonskim aktima se regulišu odnosi upravnih organa i stranaka , dok se postupciunutar upravnih organa regulišu Zakonom o opštem upravnom postupku

III ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI

12. Nove tendencije i faze zaključivanja ugovora

Evolucija ekonomskih odnosa, komercijalnih tehnologija odražava se i na procesnastanka ugovora, tako da se moraju uočiti određene promjene u značenju pojedinih

principa te pojava novih rješenja . Najvažnije su:a) Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje ( bitno je kakvo je dejstvo stranaka

proizvela , a ne namjera koju je imala) b) Autonomija volje ostaje glavni princip ugovaranja ali se sve više ograničava

prinudnim propisimac) Razvijanje novih obligaciono – pravnih rješenja (opoziv ponude, šutnja kao

prihvat i sl.)

d) Nove tehnike ugovaranja i dokazivanja (formalni ugovori i opšti uslovi poslovanja)

e) Nove procedure zaključivnaja ugovora (..... licitacije, teletax, e – poruke i sl.)

Zbog svega navedenog danas je čest slučaj da ponudi , prihvata prethodne fakultativne( eventualne) faze u zaključivanju ugovora, a to su :

1. Preliminarni kontakti ( pribavljanje informacija o strankama i budućemugovoru)

2. Pregovori ( ozbiljno izražena namjera oba učesnika da razgovaraju ozaključenju ugovora. Ova namjera se potvrđuje posebnim dokumentima kaošto je «pismo namjere» . I prilikom formulacije ovog pisma potrebno je

posvetiti veliku pažnju da ono ne bi bilo protumačeno kao obavezujućidokument – npr. Ponuda)

3. Punktacije ( one se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih dijelova ugovora,stavljanju anaksa ili formulacie termina. Njene radnje se u pravilu prepliću safazom pregovora.

4. Sastavljanje pripremnih ugovora ( sastavljanje prijedloga ugovora) Nakon eventualnih faza potpisivanja ugovora slijedi i bavezna faza:- Ponuda- PodhvatOva faza počinje davanjem čvrste ponude ili ponude ultimatuma. Ona pradstavlja

sintezu prathodnog rada u toku pregovora. Za ponudu i prihvat važe opšta pravilanedležnog nacionalnog prava . Po završetku obavezne faze dolazi do perfekcijeugovora. Pod njom se podrazumijeva mjesto i vrijeme nastanka ugovora. Strankemogu samim ugovorom odrediti mjesto i vrijeme nastanka tog ugovora. Perfekcijaugovora je veoma važna za međunarodnu trgovinu jer se mjesto i vrijeme nastankaugovora može koristiti vezivna tačka u slučaju sukoba zakona.13. Posebne tehnike zaključivanja ugovora

Posebne tehnike zaključivanja ugovora razvijene su prvenstveno u međunarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. One se svode natri osnovne vrste: tender, ofertalna licitacija, prikupljanje ponuda . Izvori prava u ovoj

oblasti mogu biti međunarodni i državni. U prvoj grupi su značajna pravila velikihmeđunarodnih finansijskih organizacija kao što je IBRD. Vrela domaćeg prava mogu

29




se podijeliti na državna i autonomna. Slijedeći rješenja prava EZ, FBiH je donijelaUredbu o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova.Prikupljanje ponuda – upućivanje nejavnog poziva određenom broju potencijanih

partnera, da dostave svoje ponude za prodaju određenog objekta robe . Da bi ova procedura imala međunarodni karakter potrebno je da sjedište pozvanih bude u drugoj

državi. Rok i način dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Da bi se prikupljanje ponuda smatralo uspjelim , obično omoraju da se jave bar 3 ponuđena postupka izboranajboljeg ponuđaća učestvuje samo komisija bez prisustva ponuđača.Ofertalna licitacija – je jednostrani građanskopravni posao kojim kupac kao javniobavezuje da će primiri i zazmotriti sve prispjele ponude koje odgovaraju uslovima

javnog poziva te da će preuzet i druge radnje vezane za zaključivanje ugovora. Ovdjeumjesto takmičenja ponuđenih u blizini dostave ponude, kupac ponudiocima otvarakonkurenciju i cijenama i drugim uslovima ugovora.Tender je detaljno sačinjen obrazac ponude koji sadrži sve bitne elementa ocimcijene. O n se sastoji od:

- Uputstva ponuđačima

- Opštih uslova poslovanja kojima se determiniše sadržaj ugovora- Posebnih uslova ugovora ( radi eventualnog prilagođavanja)- Zbirke dokumenata ( uključujući obrazce ugovora i garancija)- Tehničkih planova sa specifikacijama

Postupak ima više faza: odluka o ofertelnoj licitaciji, obavljivanja javnog poziva,stavljanje dokumentacija na uvid i dodatno informisanje interesenata, otkup tendera,

javno otvaranje ponuda , razmatranje ponuda, izbor ponuđača, davanje odgovora na prigovore drugih učesnika.

14. Zaključivanje ugovora prema Bečkoj konvencijiOvdje spadaju odgovori pod 15, 16, 17, 18

15. Ciljevi Bečke konvencije

Dio 1. Bečke konvencije imao je sljedeće zadatke:1. Integrisnanje 2 Haška jednoobrazna zakona u jedinstven akt2. Prevazilaženje razlika između anglosaksonskih i kontinentlanih sistema u ovoj

oblasti3. Neutralisanje razlika nacionalnih prava (stvaranjem jedinstvenog sistema

zaključivanja ugovora)4. Prevazilaženje problema koji mogu nastati usljed toga što sukcesivno ponude i

prihvata nije važan uslov n astanka ugovoraUnutar BK uređena su 3 glavna instituta ponuda, prihvat, perfekcija ugovora.

16. Ponuda

Ponuda – predstavlja prijedlog za zaključivanje ugovora upućen 1 ili više lica kojisadrži ozbiljnu namjeru ponudiocu da se obaveže tom ponudom. Bitni konvencijskielementi ponude su:

a) Određenost ponuđenog ili ponuđenih (ako je prijedlog upućen neodređenom broju lica. Konvencija se kod ponuda javnosti opredjelila za shvatanje da se

radi o pozivu na otertalnu licitaciju, a ne ponudi)

30




b) Sadržaj ponude mora biti dovoljno određen – Konvencija precizira elementestandarda . To su eksplicitno označavanje robe, te izričito i prećutnoutvrđivanje količine i cijene.

c) Namjera na obavezivanje – Standardi za njeno određivanje nisu uspostavljeniu Konvenciji, šro može dovesti do problema u praksi jer se radi o unutrašnjem

subjektivnom elementu.

Kada je riječ o pravnom dejstvu ponude (a to je vezanost preduzeća za svoju ponudu)treba reći da postoje razlikeu uporednim pravima u pogledu toga pa je Konvencijamorala da ih prevaziđe. Prema BK «Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutkakada stigne ponuđenom «Konvencija je učinila ustupak anglosaksonskom sistemu

praveći razliku između povlačenja i opoziva ponude. Povlačenje ponude je slučajkada izjava o povlačenju stigne ponuđenom prije ili u vrijeme kad i ponuda (tj. Kada

ponuda još nije proizvela pravno dejstvo), a opoziv predstavlja kada izjava stigne poslije prijema ponude.Ponuda može prestati na 3 načina:

− Opozivom – gašenje ponude izjavom ponudiocu− Odbijanjem− Zaključivanjem ugovora

Opoziv ponude nije moguć u dva slučaja:1. Izričito naznačeno da je ponuda neopoziva (često se navodi i tok trajanja

ponude)2. Ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u

skladu. Bitno je napomenuti da ponuda, čak i kad je neopoziva prestaje davaži kada izjava o njenom odbijanju stigne njenom primaocu.

17. Prihvat i perfekcija ugovora

Prihvat i perfekcija ugovora - prihvat je izjava ili drugo ponašanje ponuđenogkoje ukazuje na saglasnost sa ponudom i smatra se peihvatanjem. Izjava mora biti

jasna i nedvosmislena. Konvencija ne određuje način odgovora na ponudu, to je prepušteno praksi, ali ako je ponudilac u ponudi odredio način davanja prihvata ona jeobavezan za ponuđeno. Drugi način davanja prihvata su konkludentne radnje ( uKonvenciji najčešće navedene odašiljanje robe, te plaćanje cijene , ali postoje idruge). Treći način prihvatanja je šutnja. Ovo će se desiti kada na šutnju kao prihvatukazuju okolnosti posla, pregovori ranije uspostavljena praksa.Kada je riječ o dejstvu prihvata, prema BK prihvat ponude proizvodi dejstvo od

trenutka kada izjava saglasnosti stigne ponudiocu, a prvi uslov za to je da prihvat bude blagovremen. To uveliko zavisi od sredstva komuniciranja stranaka. Tako usmene ponude moraju biti prihvaćene odmah ( bilo da su direktne, telefonom i sl.), osim akookolnosti posla govore drugačije. Za pisani prihvat postoje 2 rješenja:

− Ako ponudilac izrtičito odredi rok, prihvat mora stići u roku− Ako ponudilac nije odredio rok, prihvat mora stići u razumonom roku

Međutim prema načelu dobre volje stroga pravila o blagovremenom prihvatu mogu biti ublažena i to u 2 slučaja:

1) Ponuđeni kriv za zakašnjenje – odluka o sudbini prihvata je u

rukama ponudioca i on mora direktno ili pismeno obavijestiti ponuđenog o svom pozitivnom stavu (tj. Da uvažava neblagovremeni prihvat)

31




2) Ponuđeno nije kriv za zakašnjenje – ovdje ponudilac moraobavijestiti ponuđenog i u slučaju negativnog odgovora. U slučaju pozitivnog bitno

je reći da prihvat proizvodi pravno dejstvo kad je stigao , a ne kad je trebao stići.

Pored blagovremenosti koja je prvi uslov za urednost prihvata potrebno je spomenuti

i sadržaj prihvata koji je drugi uslov. Sadržaj se može odrediti kao pristanak naklauzule ugovora projektovanog u ponudi. Odgovor na ponudu koji ukazuje na

prihvatanje , a koji sadrži dodatke ograničenja ili druge izmjene naziva sekontraponuda. Prihvat ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude.

18. Perfekcija ugovora

Kada je riječ o perfekciji ugovora BK kaže se da je ugovor zaključen u trenutku kadauredan prihvat stigne ponudiocu. Ako postoji više izjava sa obilježjima prihvata,tumačenjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom slučaju ima to svojstvo.Konvencija uopšte ne sadrži pravila o mjestu perfekcije, iako su ona veoma značajna

za formu ugovora.

19. Uloga države u zaključivanju ugovora o međunarodnoj prodaji

Postoje 4 načina uslovljavanja nastanka ili dejstva i ugovora:− Uslovljavanje zastupnika da potpiše ugovor zasnovan na opštem aktu pravnog

lica− Ugovaranje uslova između stranaka− Unošenje u registre osnovane na posebnim propisima− Zakonsko određivanje treće osobe kao uslova za zaključivanje ili dejstvo

ugovora

Mi ćemo se bazirati na četvrtom ograničenju. Saglasnost treće osobe može biti data uvidu dozvole ili odobrenja. Razlika između ovog je što dozvoli daje državni organ

prije zaključenja ugovora i ona djeluje u buduće, a odobrenje se daje naknadno. Kada je riječ o ovim administrativnim aktima bitno je znati da oni imaju različito tumačenjeu uporednim pravima.

1. Njemačko pravo – dozvola mora biti pribavljena unaprijed, međutim ovo pravilo i nije tako strogo pa je moguće dozvolu pribaviti naknadno, što ukazuje nanjeno retroaktivno dejstvo

2. Velika Britanija – dozvole ne utiču na punovažnost ugovora, ali strankeuređuju međusobno koje dužan da ih pribavi pa imam 2 slučaja:

− ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole postavlja se pitanje da li sestranka obavezala ili je samo obećala da će uložiti svu dužnu pažnju o

pribavljanju dozvole− prodavac oslobođen isporuke ako može dokazati da unatoč poduzetim

razumnim koracima nije usio pribaviti dozvolu.3. U uporednom pravu, a prihvaćeni i u BiH – dozvole ne utiču na nastanak i

punovažnost ugovora, da li djeluju na mogućnost njegovog izvršenja.

Neblagovremeno pribavljanje dozvole značit će nemogučnost ili zakašnjenje u

32




izvršenju ugovora one strane koja je imala dužnost da obezbijedi dozvolu.Samim tim ona snosi odgovarajuću vrstu ugovorne odgovornosti.

*Pravo BiH (ne nalazi se u postavljenim pitanjima ali u knjizi da)– Osnovni principZakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Mogućaograničenja predviđena su u zakonima. Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti BiH

se pored domaćih propisa moraju pridržavati i GATT/WTO Sporazuma za izdavanjeuvoznih dozvola. Vijeće ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenjaza uvoz i izvoz. Ako se neki proizvod uvozi u BiH u većim količinama, apsolutno ilirelativno u odnosu na domaću proizvodnju i pod uslovima pod kojim prijeti povredomdomaće proizvodnje istih ili sličnih proizvoda, Vijeće ministara može na prijedlogMinistarstva VT donijeti neku od zaštitnih mjera, uključujući i dozvolu za uvoz. UZakonodavstvu BiH postoji 5 instrumenata kojima se može ostvariti uticaj države narobnu razmjenu:a) određivanje količina koje se mogu uvesti ili izvesti

b) stavljanje robe na režim dozvolec) zabrana uvoza radi zaštite zdravlja stanovništva

d) regionalno usmjeravanje uvoza i izvozae) privremene mjere radi otklanjanja poremećaja u VT razmjeniMinistarstva trgovine entiteta su dužna da do desetog dana tekućeg mjeseca dostaveMinistarstuvu VT izvještaj o izdatim dozvolama sa precizno određenom podacima.Terminologija ZVTPBiH je različita ( dozvola, prethodna saglasnost, saglasnost).Značenje je u suštini isto.

Naši zakoni ne sadrže odredbe o posljedicama propuštanja da se pribavi potrebnadozvola. Mora se razlikovati obaveza izvršavanje radnji pribavljanjem dozvole od

plaćanja za to, od snošenja troškova kako administrativnih, tako i komercijalnih.Ukoliko ugovor sa stranim partnerom, prinudni propisi ili međunarodni ugovori tražeda ti dokumenti budu ovjereni od bh. vlasti, ZVTPBiH zahtijeva da Ministarstvo VTto učini suhim žigom i potpisom, a nadležno ministarstvo Entiteta mokrim žigom i

potpisom. Ministarsvo VT je ovlašteno da donese podzakonski akt kojim se utvrđujusubjekti, procedure i ovjera ovih dokumenata.

ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRODAJI ELEKTROSNKIM PUTEM

1.Pounda1.1 Posebna rješenja o zaključivanju ugovora elektronskim putem

Specifičnost i najveća opasnost elektronskog zaključivanja ugovora ne leže u domenu

utvrđivanja i tumačenja volje stranaka, već u oblasti materijalizacije njihovih izjavavolje u elektronskom obliku.Elektronska ponuda mora sadržavati opšte bitne elemente svake ponude u slaku saBK. No, medij kojim se ponuda daje zahtijeva da se u njoj na jasan način odredi i nizdrugi momenata:

a) distinkcija između ponude i poziva na davanje ponuda; b) klauzula o opštim uslovima poslovanja;c) klauzula o ograničenju ili isključenju odgovornosti za određene

slučajeve;d) mjerodavno pravo;e) način zaključenja ugovora;

f) isporuka ili način izvršenja ugovorne obaveze;g) cijena, valuta i način plačanja;

33




h) geografska ograničenja;

1.2 Distinkcija između ponude i poziva na davanje ponuda

Ponudilac mora jasno u svojoj elektronskoj poruci ili dokumentu bilo putem

elektronske pošte ili web stranice naznačiti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda. Ako sadržaj elektronske pošte ili web stranice ukazuje da je riječ o ponudi, ponuđeni prihvatom koji je u skladu sa procedurom za zaključivanje ugovora( dupliklik na postavljeno pitanje na web stranici: „Da li prihvatate ponudu“ ) sklapa ugovor i obavezuje ponudioca na njegovo ispunjenje. Ako je u pitanju poziv na slanje ponudaili poziv na pregovaranje , pošiljalac zadžava pravo izbora ugovornog partnera.

1.3 Klauzula o opštim uslovima poslovanja

Standardni uslovi poslovanja su skoro uvijek inkorporisani u ugovore koji sezaključuju elektronskim putem. Opšti uslovi moraju biti jasno vidljivi iz ponude.

Postoje 3 tipizirana načina za prezentaciju standardnih uslova ponude na web stranici:a) hiperlink prikazan na dnu stranice preko kojeg se jadnostavnim klikom na

njega dolazi do standardnih uslova iz ponude; b) hiperlink u sentenci koja bi izgledala: „Klikom na dugme prihvatam, potrdili

ste da ste upoznati i da prihvatate uslove iz ponude“c) dio ponude koja se prvo mora pročitati da bi se došlo do mogućnosti da se

klikne na dugme „prihvatam“ i da tako zaključi ugovor

1.4 Klauzula o ograničenju ili isključenju odgovornosti za određene slučajeve

Klauzula o ograničenju ili isključenju odgovornosti za određene slučajeve jedozvoljeni ugovorni način ograničenja odgovornosti ponudioca za događaje koji semogu desiti bez njegove krivice i odgovornosti. Osim uobičajenih klauzula oograničenju ili isključenju odgovornosti, u elektronskom poslovanju putem webstranica pojavljuju se klauzule isključenja odgovonosti za štetu prouzrokovanu:

a) napadima kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa;

b) presretanjem primljenih poruka;c) promjenama uslova na web stranici ili sadržaja web stranice:d) promjenama specifikacije robe učinjene na web stranici:

1.5 Mjerodavno pravoMjerodavno pravo treba biti navedeno u samoj ponudi. Ukoliko nije navedeno ,

prilikom eventualnog spora povodom elektronski zaključenog ugovora kao prethodna pitanja će otvoriti sukob zakona i jurisdikcija. Zato ponudilac stavlja klauzulu omjerodavnom pravu koja glasi:“ Ugovor zaključen preko web stranice je u potpunosti

podložan pravu sjedišta ponudioca-engleskom pravu i smatra se da je zaključen uEngleskoj; forma, sadržaj, ispunjenje i validnost ovog ugovora se procjenju poengleskom pravu i engleski sud će imati isključivu jurisdikciju za rješavanje sporovva

povodom ugovora zaključenog putem ove web stranice, kao i spora nastalogkorištenjem ove web stranice“

34




1.6 Način zaključenja ugovora

Klauzula o načinu zaključenja ugovora po pravilu određuje da sve narudžbe moraju

biti date u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici ( formularni ugovor).Dalje se utvrđuje da prihvat ne obavezuje kompaniju dak ga ona ne primi.Napokon,elektronske ponude sadrže i objašnjenja same procedure davanja prihvata. ( dupli klik na pitanje „da li prihvatate ponudu“ ). Kada kompanija primi prihvat, notifikacija otome će biti elektronski poslana licu koje je odaslalo prihvat.

1.7 Isporuka ili način izvršenja ugovorne obaveze

Virtualna elektronska forma ponude i prihvata, a realno ispunjenje ugovornih obavezazahtijevaju da ponudilac u ponudi precizira i mjesto, vrijeme i način isporuke ,odnosno izvršenja druge ugovorne radnje. Primjer: „ Roba će biti isporučena kupcu u

prodavčevoj fabrici. Rizik i pravo vlasništa nad robom će prilikom isporuke u fabrici preći na kupca. Kupac će snositi sve troškove domaćih i insotranih poreza, kao itroškove transporta robe i njegovog osiguranja“.

1.8 Geografske limitacije

Mora se unijeti klauzula „geografske lmitacije“. Ako ova klauzula ne postoji, ponudilac rizikuje da bude obavezan neželjenim ugovorima, odnosno ugovorima kojene može izvršiti.

2. Prihvat i perfekcija ugovora

U elektronskom poslovanju ponudilac u ponudi određuje način davanja prihvata i on je bavezan za ponuđenog. Ponudilac određuje način za davanje prihvata, tj. određujesoftversku aplikaciju preko koje se daje prihvat ( dupli klik na kvadratić gdje pišuuslovi iz ponude). Dejstvo urednog prihvata je nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvoje je teorija prijema. Ugovor se smatra zakljuenim kadelektronska poruka koja predstavlja prihvat uđe u informacioni sistem ponudioca.

3. Mjesto i vrijeme slanja i primanja elektronskih poruka

Ako nije dogovoreno drugačije, smatra se da je slanje elektronske poruke izvršeno izmjesta gdje pošiljalac ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme slanjaelektronske poruke. Ne bude li dogovoreno drugačije, vrijeme prijema elektronske

poruke je vrijeme kada elektronska poruka uđe u informacioni sistem primaoca. Ako je primalac odredio informacioni sistem za svrhu primanja elektronskih poruka, poruka je primljena u trenutku u kome elektronska poruka uđe u posebno određeniinformacioni sistem. Ukoliko je elektronska poruka poslana na informacioni sistemkoji se razlikuje od određenog informacionog sistema, snatra se primljenom kada

primalac elektronske poruke otvori poruku. Slanje elektronske poruke je izvrđenokada ona uđe u informacioni sistem koji je van kontrole pošiljaoca. Postoje određeniizuzeci kod primanja:

a) kada je primatelj primio obavijest od pošiljaoca da elektronska poruka ne potječe od pošiljaoca i imao razumno vrijeme da djeluje u skladu sa tim;

35




b) ako je primatelj znao ili je, postupajući sa pažnjom koja se u prometuzahtijeva, mogao znati da elektronska poruka ne potječe od pošiljaoca , ili nijekoristio dogovorenu tehnologiju ili postupke;

Pirmalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i dadjeluje na osnovu te pretpostavke. Također, pošiljalac ima pravo da od primaoca u

razumnom roku zatraži potvrdu o prijemu poruke. Ako primalac u razmnom roku ne pošalje potvrdu prijema, smatraće se da elektronska poruka nikada nije ni bila poslana.

4. Tehnologija zaključenja ugovora putem elektronskih poruka i primjenomIKT

Procedura zaključenja ugovora razmjenom elektronskih poruka

Zaključivanje ugovora putem elektronskih porukai primjenom IKT uključuje procese pretraživanja( web stranica ponudioca), davanja ponude, odnosno prihvata,autorizaciju plaćanja i samo plaćanje na način prihvata konkludentnim radnjama.

Radnja teće slijedećim putem:- Kupac pristupa web stranici prodavca, pretražuje podatke o proizvodima i

uslugama i priprema narudžbu koja mora biti u standardizovanoj formi sa webstranice. Nakon toga daje narudžbu , koja po pravnoj prirodi može bili ponudaili prihvat. Softver instaliran na web stranici prodavca prima informaciju onarudžbi, uključujući opis proizvoda ili usluga i ukupnu cijenu, prevoz iisporuku. Kada prodavac primi prihvat u standardizovanoj formi koja senalazi na web stranici, obavještenje o primljenoj narudžbi (notifikacija) će biti

poslana elektronski pošiljaocu prihvata, odnosno pošiljaocu narudžbenice.Istovremeno se daje i instrukcija za plaćanje.

- Proces zaključivanja ugovora počinje kada kupac prodavcu pošalje zahtjeviniciranja (PINIT). Prodavac prima ovaj zahtjev i šalje odgovor. Odgovor uključuje certifikate prodavca koji će se kasnije koristiti za enkripciju poruka.Kupac prima certifikate i generiše zahtjev za kupovinom koji će biti poslan

prodavcu. Zahtjev za kupovinu je elektronska poruka koja se sastoji iz dvadijela, uključujući dvostruki potpis. Dva dijela poruke su instrukcijanarudžbe(OI), koju zahtijeva trgovac i instrukcija plaćanja (PI), koju zahtijevakupac. Softver kupca kreira zahtjev za iniciranje kupovine( purchase initiate),koji sadrži naziv kreditne kartice koju vlasnik koristi. Ovaj zahtjev tražikopiju prodavčevog certifikata koji sadrži njegov javni ključ i kopijucertifikata provjeravača koji sadrži njegov javni ključ – ključ razmjene.

- Zahtjev za iniciranje kupovine kupac šalje prodavcu. Zahtjev za iniciranjekupovine kupac šalje prodavcu. Prodavac prima zahtjev kupca za iniciranjekupovine i vraća odgovor koji sadrži certifikate. Certifikat provjeravača bit ćekorišten za zaštitu informacije plaćanja koja mu se šalje. Prodavac je spojensa sistemom provjeravača i taj sistem obezbijedit će mu kopiju certifikata kojamu se šalje. Potom prodavac prima zahtjev za iniciranje kupovine. Prodavacgeneriše poruku odgovora i digitalno je potpisuje provlačeći odgovor krozhash funkciju (funkcija koja poruku pretvara u algoritam). Prodavac kupcušalje odgovor, elektronski potpis, svoj certifikat koji sadrži javni ključ icertifikat provjeravača koji sadrži javni ključ – ključ razmjene.

- Kupac zatim prodavcu šalje zahtjev za plaćanje. Poruka se sastoji iz 2 dijela:

instrukcija narudžbe, koju procesira prodavac i instrukcija plaćanja koju procesira provjeravač. Prodavac procesira poruku zahtjeva za kupovinu.

36




Kupac prima odgovor od prodavca, koji mu govori da zahtjev za kupovinu prihvaćen, te da on može očekivati isporuku proizvoda, ukoliko na računuima dovoljno novca.

Elektronski potpis i problemi njegove primjene

Nidje veze, nema ništa značajno.

Elektronski potpis i enkripcija

Pojam elektronskog potpisa je generički pojam koji u sebi obuhvata različitenačine na koji se elektronski dokument može potpisati. U sadržaj elektronskogdokumenta ulaze sljedeći podaci o potpisniku: otipkano ime na kraju elektronskog

pisma, ocrtavanje e-mail adrese na vrhu elektronskog pisma, kompjuterskiskeniran potpis, elektronski potpis koji u sebi uključuje postupak enkripcije idigitalnog certifikata i biometrički potpis – identifikaciju koja se sastoji usposobnosti kompjutera, odnosno kompjuterskog sistema da prepoznaje DNK,

očnu mrežnjalu ili drugu ličnu osobinu potpisnika.Kriptografija je nauka koja se bavi metodama očuvanja tajnosti informacija i koja

pruža rješenje problema zaštite podataka na internetu. Osnovni elementikriptografije su šifrovanje i dešifrovanje. Šifrovanje je postupak transformaciječitljivog teksta u oblik nečitljiv za onoga kome taj tekst nije namjenjen.Dešifrovanje – postupak vraćanja šifrovanog teksta u čitljiv oblik i to prekoključa. Postoji više sistema kojima se vrši šifrovanje i dešifrovanje informacija uoblasti IKT.Prvi sistem se koristi metodom šifrovanja tajnim ključem. Šifrovanje tajnimključem jeste šifarski sistem kod koga je ključ za šifrovanje identičan ključu zadešifrovanje. To znači da i pošiljalac i primalac poruke imaju isti tajni ključ.( osoba „A“ pošalje osobi „B“ informacije pod javnim ključem koje osoba „B“otvori svojim javnim ključem“ ) . Javlja se problem ukoliko osoba npr. „A“ želi dakomunicira s više poslovnih partnera. Tada se koristi „asimetrični šifarski sistem“,u kojem svaki učesnik u komunikaciji koristi 2 ključa. Jedan je javni , a drugi jetajni i dostupan je samo njegovom vlasniku.

Digitalni potpis i drugi načini obezbjeđenja e-biznisa

Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autentičnost sadržaja poruke, kao i da obezbjedigarantovanje identiteta pošiljaoca poruke. Osnov digitalnog potpisa čini sadržaj same

poruke. Pošiljalac primjenom određenih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne dužine stvara zapis fiksne dužine koji u potpunosti oslikavasadržaj poruke. Svaka promjena u sadržaju znači i promjena potpisa. Ovakav zapis sedalje šifruje tajnim ključem i tako formira digitalni potpis koji se šalje zajedno sa

porukom. (postupak kao u prethodnom pitanju). Postoji također i digitalni certifikat.Digitalni certifikat se također zove digitalnom ličnom kartom, jer je to sredstvo kojiće pošiljalac i osoba sa kojom se komunicira dokazati identitet na Internetu. Postojeodređene kompanije koje provjeravaju nečiji identitet i nakon toga mu izdaju digitalnicertifikat. ( Certificate Authority ili Certifikacioni autoritet (CA) ). Primjer: Osoba„A“ podnosi zahtjev za certifikatom CA kompaniji. CA kompanija provjeravaidentitet osobe „A“ pomoću ličnih dokumenata i ako je sve u redu izdaje osobi „A“

certifikat kojim se potvrđuje da javni ključ pripada osobi „A“ . Kada osoba „A“ želida komunicira s drugom osobom, ona pošalje svoj digitalni certifikat i javni ključ koji

37




ta osoba može provjeriti kod CA kompanije. I privredni subjekti se mogu koristitidigitalnim certifikatima, s tim da pri zahtjevu za certifikatom mora da sadrži sljedećeinformacije: naziv organizacije, dodatne podatke za identifikaciju, javni ključ, datumdo koga važi javni ključ, ime CA koji je izdao digitalni certifikat i jedinstveni serijski

broj. Najčešće korišteni standard za digitalne certifikate je X.509.

Postoje još neki načini objezbjeđenja e-businessa.1 . Korištenjem filtriranja paketa i aplikacijskih firewalla. Sigurnosni zahtjevi:a) skrivanje adrese kako bi se obezbijedio potreba nivo povjerljivosti;

b) zaštitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom;c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-ad) jedinstven sing-on za autentifikaciju korištenjem listi za kontrolu pristupa

2.SET ( Secure Electronic Transactions) , Sigurnosti zahtjevi :a) snažna enkripcija da se osigura povjerljivost;

b) zaštitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom;c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a

d) digitalni certifikat za identifikaciju

3. VPN ( Virtual Private Network) , Sigurnosni zahtjevi:a) snažna enkripcija i IP tuneliranje da bi se osigurala povjerljivost;

b) zaštitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom;c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-ad) kontrola pristupa koja uključuje filtriranje paketa, aplikacijski gateway i listukontrole pristupa;

EDI ugovori

Najrazvijeniji i najsigurniji način elektronskog ugovaranja je postizanje saglasnostistranaka putem elektronskog trgovačkog partnerskog sporazuma(TPA). Ova vrstasporazuma specificira termine i uslove pod kojima će ugovorne strane zaključivatielektronske ugovore, odnosno elektronski poslovati.EDI sistem omogućava da ponudilac i ponuđeni elektronskim porukama na sigurannačin u okviru zatvorenog sistema šalju ponudu i prihvat, tj. da zaključuju ugovore.Dominira u B2B poslovanju , tj . poslovanju između kompanija.

Najrasprostranjeniji EDI standardi su:a) UN/EDIFACT Standardi Ujedinjenih nacija za elektronsku razmjenu poruka u

administraciji , trgovini i transportu.

b) ANSI ASC X 12 standardi koji je jedan od utemeljitelja UN/EDIFACT-a.c) SWIFT – set standardizovanih elektronskih poruka za međunarodna plaćanja,izjave , naloge i ostale transakcije u bankarstvu.

d) EAN prestavlja sistem standardizovanih elektronski poruka koji je bazina naUN/EDIFACT standardima.

e) IATSA je standardrizovani sistem razmjene elektronskih poruka koji se primjenjuje u avio transportu naročito u segmentu rezervacija i kupovine aviokarata.

38




IV ELEMENTI UGOVORA

20. Bitni elementi ugovora

Bitni elementi ugovora se dijele na propisane, određene sporazumom stranaka i one

koje u određeni posao ulaze po njegovoj prirodi. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o međunarodnom prodaji po Bečkojkonvenciji.Predmet – za pradmet BK u naslovu koristi termin «roba» , no on nema isto značenjeu smislu opšte ekonomske teorije. Pod robom se podrazumijeva «tjelesna pokretnastvar». Međutim nisu sve pokretne stvari obuhvaćene BK.

1. predmeti za ličnu i porodičnu potrošnju2. stvari koje se prodaju na javnoj dražbi ili drugim prinudnim putem3. HOV i novac4. brodovi, avioni

5. električna energija6. stvari koje tek treba da se proizvedu (a naručilac ne daje materijal)7. stvari koje se uglavnom sastoje od pružanja usluga

dakle, predmet ugovora o međunarosnoj prodaji je tjelesna pokretna stvar:a. koja se nalazi u slobodnom ili ograničenom prometu

b. generička ili individualiziranac. svoja ii tuđad. postojeća ili budućae. propala

Cijena – cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalnoodređena u BK, stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu ilimože biti određena u novcu i stvarima, zavisi od nacionalnog prava koje se

primjenjuje kao sekundaran izvor. Kod nas je usvojen stav da se cijena može odreditiu novcu i stvarima, pod uslovom da vrijednost ne bude veća od polovine cijene.Cijena je u principu naknada vrijednosti robe, ali u međunarodnom prometu može dauključuje i druge elementa:

− Troškove robnog prometa− Uvozne i izvozne dadžbine− Carine− Ambalaža, pod određenim uslovima

Ako cijena utvrđena samo za neto težinu robe, cijena ne obuhvata vrijednostambalaže. Bitno je reći da cjena mora biti obavezna ili bar odrediva. Postoje 3 načinaodređivanja cijene:1. Nacionalnim prinudnim propisima (fiksno, u rasponu, minimalna i maksimalna )2. Ugovorom ( preciziranjem svote ili korištenjem tehničkih termina kao npr “tekuća

cijena”, “razumna cijena”, fabrička cijena” i sl.3. Dispozitivni propisi sadržani u BK čl. 55 (ako cijena nije određena, odrediva

smatrat će se da su stranke pristale na cijenu koja se u trenu zaključenja ugovoraredovno naplaćivala u odnosnoj trgovačkoj struci pod sličnim okolnostima) . Učlanu 55 BK potrebno je primjetiti nekoliko bitnih momenata:

39




− Ne zahtijeva se postojanje više argumenata – jedan element ili stav iz pregovora sudovoljni (npr. Upućivanje na ranije ugovore, prihvatanje cjenovnika)

−Redovna cijena se utvrđuje objektivno (stanje cijena u datoj struci i konkretnaobilježja transakcije – npr količina, mjesto isporuke, način plaćanja i sl)

−Mjesto utvrđivanja cijene nije određeno (mora se voditi računa o mjestuzakljlučivanja ugovora, ali u slučaju sukoba te cijene sa «svjetskom» posljednje ćeimati prednost.

Bitno je reći da BK ne rješava pitanje ko određuje cijenu principu to rade prodavac ikupac zajedno. Ako je samo jedan subjekt odredio cijenu pravna valjanost ugovora ćezavisiti od nacionalnog prava koje služi kao sekundarni izvor, tako da u uporednom

prava možemo izdvojiti 3 sistema:1) ugovor ne postoji, jer nema sporazuma stranaka oko 1 od 2 bitna elementa

ugovora2) (pravo USA) ugovor postoji ako je stranka koja je odredila cijenu to učinila u

granicama «razumnosti i poštenja»3) naš sistem - smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba promijeniti pravilakoja važe za tu situaciju.

Također BK ne sadrži pravila šta će biti ako treće lice koje si odredile stranke neće iline može da odredi cijenu. Ovo pitanje također zavisi od nacionalnih izvora koje

ponovo možemo podijeliti u tri grupe:1. prema prvoj ugovor ne postoji2. prema drugoj treće lice imenuje predsjednik suda3. prema trećoj moraju se primjeniti dispozitivna pravila o određivanju cijene

(ovdje spada i naše pravo) Na kraju bitno je reći da ukoliko se radi o promjeni cijene, klizna skala i indeksna

klauzula su apsolutno odvojene strane BK.21. Nebitni elementi

Količina – u zakonodavstvu pa i u BK sporno je da li je količina bitan ili nebitanelement. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvjek ulazi u bitne elemente.Generalno može se reći da je količina bitan element ako na to upućuju:

− Priroda stvari− Okolnosti posla− Sporazum stranaka

U svim drugim slučajevima ona je nebitan element. Količina u ugovoru mora bitiodređena ili bar odrediva. Određivanje se vrši: izričito, približno (cirka, od-do) iupotrebom tehničkih termina (cisterne, vagoni)Kvalititet – predstavja skup fizičkih, hemijskih i funkcionalnih osobina koje tu stvar čine upotrebljivom za svrhe za koje se ona uobičajno koristi. Ako je izričitougovoreno ili ako na to ukazuje priroda stvari ili posla kvalitet može biti bitanelemenat u svim ostalim slučajevima on je nebitan elemenat. Kvalitet može bitiodređen:1. Nacionalnim prinudnim propisima (np.r minimalni kvalitet,propisani standardi).Bitno je reći da obaveza ovdje nastaje po osnovu nacionalnog propisa. Da bi postojalaodgovornost prodavca za nesaobraznost robe prinudnim propisima potrebno da ga jekupac o tome obavijestio pa makar i bilo prećutno (dajući mu na znanje u kojoj zemlji

će se roba koristiti)2. Ugovorom – postoji veliki broj načina za to:

40




− uzrok ili model− opis robe− specifikacija (sačinjavanje specifikacije prema BK je obaveza kupca ali u

slučaju da on to ne uradi ili ne uradi na vrijeme to će uraditi prodavac.Prodavac mora obavijestiti kupca o specifikaciji, a ako on u razumnomvremenu ne da drugu prodavčeva ostaje važeća)

− mustra− tip− standard− tehnički termini (viđeno – odobreno i sl)

3. Dispozitivnim propisima (u nacionalnim pravima važi pravilo da ukoliko je prodavac znao za namjenu robe dužan je obezbijediti odgovarajući kvalitet, a ako neonda je dužan obezbijediti srednji kvalitet. Ovako rješenja praktikuje i BK)

22. Transportne klauzule i ambalaža

Ambalaža i transportne klauzule – ambalaža predstavlja zaštitu omot robe, kao i svakidrugo vid zaštite te iste robe. Ambalaža se u nacionalnim pravima samo izuzetnoodređuje prinudnim propisima, a u ostalim slučajevima ona se određuje ugovorom,običanim dispozitivnim propisima. Prema BK ako ambalaža nije ugovorena prodavac

je dužan da obezbijedi uobičajnu ambalažu koja je podobna da sačuva i zaštiti robu.Tu se prije svega misli, da se treba voditi računa o uslovima transporta (roba treba da

prođe neoštećena prilikom prevoza), ali i o cijeni (da transport ne bude preskup)Kada je riječ o samom plaćanju ambalaže zavisit će od toga šta je ugovoreno. Takoako je roba određena po težini (neto), smatra se da ambalaža nije uračunata u cijenu.U ostalim slučajevima ambalaža je obaveza prodavca. Ukoliko prodavac želi vraćanjeambalaže je potrebno izričito ugovoriti. Rješenja nacionalnih prava pa i našeg se ne

primjenjuju automatski u pogledu prethodnog.Kada je riječ o transportnim klauzulama i INCOTERMS – u – o tome je bila tiječ u

poglavlju «B»(izvori prava), pa se toga nećemo više dotocati.

V OBAVEZE PRODAVCA

23. Isporuke kao obaveze prodavaca

Pojam isporuke - Prema haškom Jednoobraznom zakonu isporuka se sastoji u predaji

stvari saobrazne ugovoru Bečke konvencije u 3. tačke odstupa od haškogJednoobraznog zakona:

1. Ne daje se definicija isporuke već se isporuka navodi samo kao obaveza prodavaca;

2. Odvojeno se reguliše distanciona i nedistanciona isporuka;3. Iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra

izvršenom i kad u svemu ne odgovara ugovoru.

Iako Bečka konvencija 1 ne definiše isporuku, mi ćemo ipak spomenuti njenu teorijskudefiniciju: Isporuka predstavlja sistem pravnih i faktičkih radnji koje prodavac mora

1 dalje u textu BK – Bečka konvencija

41




da izvrši, da bi kupac mogao steći u posjed stavri i najjače stvarno pravo na njoj. To podrazumijeva tri stvari:

a. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne pravne i jedne faktičke radnje; b. Faktiče radnje se najčeše sastoji u stavljanju robe u posjed kupca;c. Faktičke i pravne radnje moraju biti izvršene dobrovoljno.

Za isporuku je dalje bitno reći da predmet isporuke ne mora biti identičan predmetuugovora (on može biti širi te obuhvatati i plodove i koristi od tog predmeta). Kada jeriječ o dejstvu isporuke onda se ona očitava kao prijelaz rizika sa prodavca na kupca.Još je bitno reći da se kontinentalnim pravima pravni karakter isporuke različitotumači:

a. Translativni sistem (romanska prava) – svojina prelazi na kupcazaključivanjem ugovora.

b. Tradicionalni sistem (germanski i naš) – isporuka je vezana za ....c. Mješoviti sistem (švicarski) – translativni sistem se primjenjuje za

individualizovane stavri, a tradicionalni sisitem za generičke.

Kada je riječ o isporuci potrebno je spomenuti i tri bitna modaliteta a to su: mjesto,način i vrijeme isporuke.

Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje vezane zaisporuku moraju biti završene. Za mjesto isporuke se veže: prelaz rizika, prelaztroškova. Također, mjesto isporuke određuje i tip prodaje, pa imamo: nedistancirana

prodaja (prodaja na mjestu), distancirana prodaja (prodaja sa otpremom) i prodaja umjestu opredjeljenja.Mjesto isporuke se prvenstveno uređuje ugovorom bilo izričito ili prečutno. Izričito sevrši transportnim klauzulama, a ako u ugovoru ništa nije rečeno primjenjuju senajprije običaji i praksa, a tek onda dispozitivna rješenja BK:

a. Individualizirane, generičke stvari koje se moraju izdvojiti iz mase, te budućestvari isporučuju se u mjestu u kojem se nalaze.

b. Generička roba distanciona prodaja – stvar se predaje u mjestu u kome prvi samostalni

prevoznik djeluje ako to zahtjeva priroda transporta; ostali slučajevi distancione prodaje i nedistancione prodaje – mjesto

isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zaključenja ugovoraimao sjedište.

Način isporuke obuhvata sve vrste radnji koje prodavac mora da preuzme da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu (pregled, pakovanje, istovar). Isporukumožemo podijeliti: Prema načinu kako se kupcu stavlja na raspolaganje: simbolična,

dokumentarna i realna. Prema vremenu predaje cijele količine: jednokratna i

sukcesivna.Vrijeme isporuke predstavlja trenutak ili period u kojem sve radnje vezane zaisporuku treba da budu završene. Ono može biti određeno: ugovorom i to prema BK na dva načina (fiksno određenim ili iz ugovora odredivim datumom i određenim ili izugovora odredivim vremenski periodom – u prvom slučaju tačno se određuje datum, au drugom period) i dispozitivnim propisima, kojima često predhode običaji i praksa.U pogledu ovih propisa BK je preuzela izvore anglosaksonskih prava, gdje će rok

isporuke ukoliko nije ugovoren zavisiće od okolnosti posla. Rok počinje teći odugovorenog datuma početka perioda ili od zaključenja ugovara. U slučaju da je kupac

42




ovlašten da odredi datum isporuke, on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca u suprotnom prodavca može dokazivati da ne odgovara za eventualnudocnju. U slučaju sukcesivnih isporuka izložena rješenja se primjenjuju za pojedineobroke, a ako to nije moguće važiće mjerodavno nacionalno pravo.Bitno je reći da će se sva izložena pravila primjenjivati samo pod uslovom poštovanja

principa istovremenosti isporuke i plaćanja tj. prodavac može da zadrži robu dok nedobije pare. Postoji još jedna situacija u kojoj prodavac bez štetnih posljedica može dazadrži isporuku:

1. obaveza nastala iz ugovora, a još nije dospjela;2. kupac ne može da izvrši bitan dio svojih obaveza iz ugovora;3. očito se vidi da će kupac izvršiti povredu ugovora nemogućnost plaćanja;4. prodavac je dužan da odmah obavjesti kupca o obustavljanju isporuke.

24. Predaja dokumenata kao obaveza prodavaca

Postoji veći broj dokumenata vezanih za ugovor o međunarodnoj prodaji koje

možemo podijeliti na one koji proističu iz državne intervencije i one koji interesujusamo stranke. Privatnopravne dokumente moguće je dalje podijeliti na finansijske irobne. Robni ugovori se dijele na:

1. dokumenti koji sadrže pravo vlasništvo na robi i služe njegovom prenosu(tovarni list, skladišnica i sl.);

2. komercijalni dokumenti - olakšavaju promet robe između stranaka, kao na primjer između stranaka, između kupca i trećih lica (upustva upotrebe,uvjerenje o porijeklu robe i sl.).

3. tansportni dokumenti koji ne daju vlasništvo na robi( špediterska potvrda o prijemu robe , police transpotnog osigurnja itd.)

Koje robne dokumente treba predati u BK nije precizirano, to je prepušteno ugovoru itrgovačkim običajima, te prinudim nacionalnim propisima. Mjesto i vrijeme predajedokumenata najčešće se ugovara, a u slučaju da to nije učinjeno prodavac prije svegatreba voditi računa o prinudim propisima, a tek poslije toga o ostalim. Bitno jenapomenuti da su rokovi za predaju dokumenata jako kratki. Ako su dokumenti kojisu predati nesaobrazni ugovoru (a potom su predati prije isteka roka) prodavac možeda do roka ispravi nedostatke, ali samo u slučaju da se time kupcu ne prouzrokujudodatne nepogodnsti i troškovi (pored svega ovoga kupac će i dalje imati pravo nanaknadu štete ali ne i na raskid ugovora).

25. Prenos svojine kao obaveza prodavacaPrenos svojine – ovdje je samo bitno reći da BK uspostavlja obavezu prenosa svojinena kupca, ali ne reguliše način na koji će se to izvršiti. On je definisan mjerodavnimnacionalnim pravom.26. Garancije saobraznosti isporučene robe sa ugovorom kao obaveze prodavca

- Upredno pravni pregled

Kada je riječ o ovome postoje razlike u pravnim sistemima, tako:1. Kontinentalni sistem pod ovim podrazumijeva neizvršenje ili neuredno

izvrešenje tj. docnju sa isorukom ili isporuku stvari sa fizičim (to su isporuke

43




sa neodgovarajućim kvalitetom ili količinski nedostatak) ili pravnimnedostacima.

2. Anglosaksonski sistemi slučajeve neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovorane dijeli prema faktičkim obilježjima, nego prema značaju za ostvarivanjeugovora.

27. Pojam saobraznosti u Bečkoj konvenciji

Kada je riječ o saobraznosti prema BK, da bi mogli svrstati koji to nedostaci spadaju u”nesaobraznost isporuke”, potrebno je sistemsko tumačenje Konvencije, tako da jemoguće izdvojiti sljedeće nedostatke:

1. Predaja druge stvari ili stvari drugog roda;2. Nedostaci u količini (kvantitativni nedostaci);3. Kvalitativni nedostaci (fizičke mane robe);

nepodobnost stvari za uobičajne svrhe nesposobnost za naročitu, izričito ili prećutno ugovorenu svrhu nesaobraznost sa uzrokom ili modelom

4. Nesaobraznost u pakovanju ili zaštiti robe (nije upakovana ili zaštićena naugovoreni način).

- Garancije saobraznosti robe se definiše kao jamčenje prodavca kupcu da ćeisporučena roba biti saobrazna onome što je ugovoreno. Prema Konvencijinepoštivanje ovog sa sasobom odgovornost prodavca iako možda to nije njegovakrivica. Garancije saobraznosti robe ima ugovoreni karakter. da bi obaveza garancijesaobraznosti robe postojala moraju biti ispunjeni uslovi dati Konvencijom, slični

uslovi postoje i u BiH. Ti uslovi su:- radi se o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje BK - nedostatak saobraznosti mora postojati u času prelaska rizika prodavca na

kupca- savjesnost kupca- održavanje garancije saobraznosti robe sa ugovoram na snazi- potrebno je da garancija saobraznosti robe nije u ugovoru izričito ili prećutno

isključena.Ovi uslovi imaju kumulativan karakter zj. postoje istovremeno.

28. Garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) kao obaveze prodavaca

Kada je riječ o pravnim nedostacima BK poznaje dvije vrste:• prava ili potraživanja trećih lica (suprotno većini nacionalnih prava ne

odgovara se samo za postojeća subjektivna prava trećih lica već i samoozbiljna potraživanje kupca može da znači pravo korištenja garancije);

• poseban tretman prava industrijske svojine.Tako da pravni nedostatak prema BK postoji i kada:

spriječava nedostatak prava kupca; spriječava nedostatak prava kupca u određenom obimu; onemogućavaju nastank prava kupca prema ugovoru;

spriječavaju nesmetano korištenje prava prenesenih prema ugovoru.

44




Na osnovu ovoga garancija za pravne nedosttke bi značila jamčenje prodavca kupcuda preneseno pravo nema nijedan od navedenih nedostataka. Da bi obaveza za

postojanje garancije postojala moraju biti ispunjena sljedeći uslovi:1. Nesavjesnost prodavca (isključivo ukoliko je riječ o pravu industrijske

svojine);

2. Stvar nije prodata prinudim putem;3. Postojanje uredne reklamacije;4. Garancija nije ugovorom isključena.

29. Čuvanje robe kao obaveza prodavaca

Prema BK i uporednom pravu to je zajednička odgovornost obje strane i leži nasvakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snošenje rizika na njoj podijeljeni.Prodavac je prema BK dužan u dva slučaja čuvati stavri:

1. Docnja kupca sa preuzimanjem isporuke;2. Kada kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (kod istovremene isporuke i

plaćanje).Čuvanje robe prodavac može da obavi na više načina: sam čuva robu pažnjom dobrog

privrednika, na tošak i rizik kupca; dati robu nekom trećem na čuvanje u skladištu(Konvencija ne određuje kome, ali se to radi ako su troškovi čuvanja manji); prodajarobe koja se vrši u dva slučaja, i to: roba podložena brzom kvarenju i ako njenočuvanje iziskuje nerazumne troškove. Prodavac o prodaji prema BK može, ali nemora obavijestiti kupca.

30. Ostale obaveze prodavca

Najčešće se navode sljedeće: pakovanje robe; obavještavanje druge strane o relevantnim činjenicama; otprema robe; transportno osiguranje.

Otprema robe se ugovara ili rješava transportnim klauzulama, a ako to slučaj slijededispozitivna pravila BK:

1. prevoz se organizuje do mjesta opredjeljenja (mjesto gdje prelazirizik);

2. prodavac mora zaključiti sve potrebne ugovore za prevoz (ugovor o

špediciji, osiguranju, sladištenju);3. vrsta prevoza zavisi od okolnosti posla;4. uslovi ugovora moraju biti uobičajni za tu vrstu prevoza.

Obaveza osiguranja leži na prodavcu ako je izričito ugovorena ili na nju upućujutransportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i pravilimaosiguranja. Zato je BK regulisala samo obaveze prodavcaako nije dužan da robuosigura. On je tada, naime, dužan da kupvu dostavi sve potrebne dokumente da bi onto mogao izvršiti

VI OBAVEZE KUPCA

31. Davanje specifikacije kao obaveza kupca

45




Specifikaciona prodaja je posebna vrsta prodaje, a njen pravni režim u BK i ZOO jegotovo identičan. Pod specifikacijom se podrazumijeva ugovorni uglavak ili

jednostrana izjava jedne od stranaka kojom se bliže određuje ”oblik mjere i drugaobilježja robe”. iako BK ne govori o obimu i tehnici određivanja obilježja robe, ali onimoraju biti detaljniji od obične ugovorne klauzule kojom se bliže definiše predmet

posla.Kupac je dužan da specifikaciju obezbjedi do ugovorenog datuma. Ako on nijeoznačen u ugovoru onda do isteka razumnog roka koji zavisi od okolnosti posla.

Nepoštivanje ove obaveze daje pravo prodavcu da sam sačini specifikaciju te da o pojedinostima specifikacije obavijesti kupca. Ako kupac ne pošalje izmjenjenu ilinovu specifikaciju i nakon ovoga smatra se da je prodavčeva specifikacija važeća.

32. Provjera saobraznosti kao obaveza kupca

Pojam i značaj provjere - Provjera (ne)saobraznosti je sistem pravnih i faktičkihradnji kojim se utvrđuje da li isporučena roba odgovara onome što je ugovoreno.

Prema BK ova obaveza je uslov za valjano reklamiranja i jedna od pretpostavkiočuvanja prava na naknadu štete. Provjera saobraznosti sadrži sljedeće modalitete:

Vrijeme provjere – može biti određeno prinudnim propisima, ugovorom, odnosnodispozitivnim propisima. Kada je riječ o prinudinim propisima regulativa velikog

broja zemalja zahtjeva da se roba provjeri prije otposlenja. U postupke obaveznekontrole robe spada i granična kontrola. Sve vrste prinudnih propisa su pod snažnimuticajem GATT/WTO. Vrijeme provjere koje se određuje ugovorom i dispozitivnim

propisima moguće je razmatrati sa dva stanovišta:1. Kada je prodavac nesavjestan (nesaobraznost mu je bila poznata ili nije mogla

biti nepoznata, a on ih nije otkrio kupcu) – tada vrijeme provjere nije ničimograničeno;

2. Prodavac je bio savjestan – u sklopu ovoga moguće je razmatrati dva slučaja:

Nedostatak bio vidljiv u vrijeme pregleda robe – prema BK pregled je potrebnoizvršiti u što je moguće kraćem roku u zavisnosti od okolnosti posla, a u praksiBK najčešće vrijeme provjere veže za vrijeme isporuke. Međutim BK imanekoliko specifičnih rješenja u ovom pogledu, i to:

a. Kod distancione prodaje pregled se može odgoditi do stizanja robe u mjestoopredjeljenje (vrijeme pregleda se odgađa za period transporta te kupac mora

dokazati da nedostatak nije nastao za vrijeme prevoza već prije). Ovdje jeneophodno spomenuti nekoliko momenata: razlikovanje pregleda o izvršenjuugovora o prodaji od pregleda kod ugovora o prevozu, stranke mogu vrijeme

pregleda uvijek ugovorno regulisati, ako nije ugovoreno kupac ima pravoizabira opcije mjesta i vremena pregleda i posljenji momenat je da kupac imaobavezu da umjesto opredjeljenja pregleda robu ”u što kraćem roku”.

b. Kod reekspedicije pregled može da se odgodi ”da prispjeća robe u novomjesto opredjeljenja”

c. Istovremenost isporuke i plaćanja – pregled se može odgoditi dok prodavac

kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se možeraspolagati sa robom.

46




Kod skrivenih nedostataka provjera se može izvršiti u krajnjem roku od 2 godineračunajući od dana stvarne predaje robe kupcu, izuzev kada je taj rok nesagčasanugovorenim garantnim rokom.

Mjesto provjere prema BK ono direktno zavisi od vremena provjere, tako da onomože imati: mjesto isporuke, mjesto predaje prvom prevozniku (distanciona prodajageneričke robe), mjesto opredjeljenja, konačna destinacija kod reekspedicije i mjestogdje se stavri nalaze (kod skrivenih nedostatak).Analiza texta BK težište stavlja na mjesto opredjeljenja, ali zbog toga što jemeđunarodna prodaja najčešće distancionog karaktera veoma je prisutno da budemjesto predaje robe prvom prevozniku.

Način provjere predstavlja sve vrste radnji koje je kupac dužan da preuzme radi provjre saobraznosti isporuke. Način pregleda zavisi od vrste stavri i sporazumastranaka, pa mu BK ne posvećuje posebnu pažnju. Međutim, sistemskim tumačenjem

BK se može utvrditi da su za način pregleda prvenstveno mjerodavni poslovni običaji,a ako njih nema kupac treba da ispita robu na razuman način. U vezi sa načinom

provjere postoje tri bitna momenta:

1. Kod načina provjere treba razlikovati tehničke do društvenih procedura;2. Ako je način provjere utvrđen ugovorom ili prinudnim propisima, onda se to

mora striktno poštovati;3. Postupak provjere se danas često koristi kao način isključivanja ili

ograničavanja odgovornosti prodavca.

33. Prijem isporuke kao obaveza kupca

To je sistem pravnih i faktičkih radnji koje kupac mora obaviti da bi omogućio prodavcu da izvrši isporuku te da bi on sam preuzeo robu. Sastoji se od jedne faktičkei jedne pravne radnje. U uporednim pravima pravna priroda preuzimanja isporuke jesporna, naročito u pogledu toga da li je to pravo ili obaveza kupaca. Kod nas u BIH

prihvaćeno je drugo mišljenje. Koje su to radnje koje kupac mora obaviti često sunaveden u ugovoru ili u drugim izvorima, a ako ne onda dispozitivno pravilo glasi da

je kupac mora da obavi sve radnje koje se razumno od njega očekuju.

34. Čuvanje robe kao obaveza kupca

Već je navedeno da je to obaveza i jedne i druge strane te za ovu obavezu važe ista pravila kao i za prodavca. Specifičnost ipak postoji, a vezana je za pravo kupca daodbije robu, pa imamo dvije situacije:

1. Prva ima opšti karakter – kad god je kupac ovlašten da odbije robu koja se većnalazi u njegovom posjedu, dužan je da preuzme sve mjere da je čuva.

2. Druga, kod distancione prodaje – kupac je u mjestu opredjeljenja dužan da preuzme robu za robu prodavca, ako su ispunjeni uslovi iz BK, i to sljedeći:

preuzimanje robe moguće bez plaćanja; preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne troškove;

preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne nepogodnosti; prodavac nema u mjestu opredjeljenja lice ovlašteno da preuzme robu.

47




35. Plaćanje cijene kao obaveza kupca

Pojam plačanja i izvori prava - To je glavna obaveza kupca i prema BK. Predstavlja(obavezu kupca da plati cijenu) preuzimanja mjera i ispunjenja formalnosti

predviđenih ugovorom ili zakonima i propisima da bi se omogućilo izvršenje plaćanja. U obavezu plaćanja ulaze: cijena predmeta prodaje, izdaci robnog prometa itroškovi plaćanja.Da bi prodavac došao u posjed novca, kupac mora izvršiti niz radnji uređenih

prinudim i dispozitivnim propisima. Ako ništa nije ugovorenomjerodavni su propisizemlje iz koje se plaćanje vrši. Pored ovoga kupac treba da zadovolji i propise zemljeu koju se plaćanje vrši (npr pribavljanje dozvole za plaćanje, otvaranje akreditiva isl.). Od izvora vezanih za plaćanje na prvom mjestu je BK, potom bilateralni ugovori,devizno zakonodavstvo i podzakonski akti, a na poslijednjem mjestu je mjerodavnodomaće pravo.

Način plaćanja – on obuhvata instrumente plaćanje, a u BK nije konkretno regulisan, pa se primjenjuju međunarodna regulativa i mjerodavno državno pravo. Najčešćiinstrumenti plaćanja su: nalog, dokumentarni akreditiv i izdavanje i prijenos mjenice ičeka. Bitno je naglasiti da Zakon o deviznom poslovanju zahtjeva da se platni prometsa inostranstvom odvija putem banaka. Kao specifičan instrument plaćanja pojavljujese plaćanja robom gdje se otvara niz pitanja:

1. nacionalna prava u pogledu ovoga nisu saglasna (da li se to može ili bar djelimično);

2. ako je takvo plaćanje unaprijed ugovoreno, postoji specifičan posao – razmjena (barter ili kompenzacija).

Bitno je reći da su spoljnotrgovinski efekti zahtjevali da se barter evidentira. Tajzadatak je kod nas povjeren ministarstvima trgovine entiteta, a postupak uređen

posebnim upustvima Vijeća ministara. Preduzeće je dužno u slučaju ovakvog poslaobavjestiti ministarstvimo trgovine entiteta (o vrsti , vrijednosti robe).

Mjesto plaćanja to je lokacija ili lokalitet na kojem sve radnje vezane za plaćanjemoraju biti završene. U uporednom i našem pravu dominiraju tri principa određivanjamjesta plaćanja:

obaveza je donosiva; nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i načinu plaćanja; vezana je za princip uzajamnosti ispunjenja.

Troškove plaćanja u principu snosi kupac, dok prodavac snosi povećane troškovausljed premještanja svog sjedišta. Sistemskim tumačenjem BK mjesto plaćanja jesjedište prodavca koje je imao u trenutku zaključenja ugovra. Kada je plaćanjaugovoreno uz isporuku ili predaju dokumenata onda je to mjesto urečenja robe. Koddistancione prodaje ovo će biti slučaj samo u ako prevoznik ima ovlaštenje da naplati

potraživanja od kupca. Ako se plaćanje vrši dokumentarnim akreditivom, onda je tomjesto gdje banka (koja je odobrila akreditiv) ima sjedište.

48




Vrijeme plaćanja predstavlja trenutak ili period kada sve radnje vezane za plaćanjemoraju biti završene. Rješenja BK u pogledu ovoga su analogna nacionalnim pravima.Izuzetak ipak postoji: kada se dan plaćanja utvrdi ne samo ugovorem nego i naosnovu izloženih rješenja konvencije, kupac je dužan platiti bez posebnog zahtjeva ilineke druge formalnosti od strane prodavca.

Vrijeme plaćanja se najprije određuje ugovorom. Posebno je interesantno ako se plaćanje vrši prije isporuke....se koriste. Klauzula kojima se to čini (C.B.D. Cash before Delivery). Ovo možemo posmatrati dvojako:

1. Ako domaće lice vrši ovako plaćanje ZDP od njega zahtjeva da preuzme robuu roku od 90 dana.

2. Ako plaćanja obavlja nakon isporuka onda je preduzeće dužno prema ZDP dato izvrši u roku od 90 dana.

Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno onda to znači da kupac plaća kad mu se robastavi na raspolaganje ili dokumenti vezani za robu.

VII PRIGOVORI ZBOG NESAOBRAZNOSTI

36. Obavještenja i prigovori zbog nesaobraznosti

Na samom početku je veoma važno da razlikujemo obavještenje od prigovora. Ako seinformacije i pravne posljedice u obavještenju odnose samo na obavezu naknade šteteu slučaju nedavanja ili neblagovremenog davanja istog, onda govorimo oobavještenju. Prema BK postoji više ovakvih slučajeva:

a) obavještenje kupca da je roba otpremljena radi isporuke b) obavještenje jedne strane drugoj da će odgoditi izvršenje svojih obaveza jer se

vidi da druga strana neće izvršiti bitan dio svojih obavezac) obavještenje jedne strane drugoj da će raskinuti ugovor iz istih razloga kao

pod b)d) obavještenje jedne strane drugoj o nastupanju više sile koja je onemogućila

ispunjenje obaveze

Kada je riječ o prigovoru pod njim smatramo izjavu ugovorenog povjerioca kojom onukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim ili pak djelimičnoizvršenim, te se u skladu s tim namjerava koristiti svojim pravilima koja mu poosnovu toga pripadaju. BK poznaje dva slučaja prigovora, a to su:

1. Prigovor o nesaobraznosti robe2. Prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka

37. Reklamacija/obavještenje o nesaobraznosti robe

Prigovor ili reklamacija je pomoćni pravni posao kojim kupac obavještava prodavcada ispručena roba po njegovom mišljenu i nalozima ima materijalni nedostatak, te dase u pogledu namjerava koristiti svojim pravima.

Sadržaj reklamacije – on je određen BK, te obuhvata prirodu nedostataka što znači danije dovoljna samo izjava o postojanju nedostataka iako je dovoljno česta i sama

izjava ako je potkrepljena odgovarajućim izjavama i dokumentima. BK ne traži dakupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka, kao što to čini naš ZOO.

49




Vrijeme reklamacije – ako je prodavac bio nesavjestan, kupac može reklamaciju poslati bez vremenskih ograničenja, ali u suštini tada relamacija nije ni potrebna.Kada je prodavac savjestan vrijeme reklamacije zavisi od toga da li je nedostatak biovidljiv ili ne. Vidljiv nedostatak mora biti reklamiran u razumnom roku od trenutkakada ih je kupac otkrio ili trebao otkriti. Skriveni nedostaci se reklamiraju u dva roka:

a. Subjektivnom – razumnom roku po otkrivanja ili kad ih je trebao otkriti b. Objektivnom – najkasnije dvije godine od dana predaje robe. Ovaj rok je

prekluziran pa ne podliježe produživanju i prekidu.

Mjesto reklamacije – BK ne sadrži rješenja o ovome ali se sistem tumačenjem možeutvrditi da je to u skladu sa teorijom odašiljanja, sjedište kupca određeno kao mjestoreklamacije.

Način reklamacije također nije posebno regulisan, a zavisi od vrste prodaje i njenihmodaliteta (distanciona i nedistanciona prodaja), kao i od poslovnih običaja i prakse.

Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije je očuvanje prava na popravljanje štete. Propuštanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje znači gubitak tog prava. Međutim, ako kupac ima ”razumno” opravdanje, što nije poslaoreklamaciju, može sniziti cijenu ili zahtjevati naknadu štete, izuzev izgubljene dobiti.

38. Prigovor/obavještenje o pravnim nedostacima

To je izjava kupca kojom obavještava prodavca da pravo koje se odnosi na prenesenestavri nije u potpunosti ili nikako konstituisano. BK odstupa od rješenja poznatih unacionalnom pravima. U osnovi njegovog koncepta leži izjednačavanje prigovora o

postojanju materijalnih nedostataka sa ovim prigovorom. Prema BK reklamacija morada sadrži prirodu pravnog nedostataka. Nedostatak, dakle, mora biti označeno po vrsti,ali i ne samo to, već ukoliko je to moguće navesti i treće lice koje osporava kupčeva

prava. Prigovor mora biti upućen prodavcu u razumnom roku pošto je kupac saznaoza postojanje takvog prava. Izostavljanje prigovora ili njegovo neblagovremeno slanjeznače gubitke prava kupca, ali samo prema savjesnom prodavcu. Nesavjestan prodavaodgovara za nedostatke bez obzira što je reklamacija izostala, i bitno je reći da uslučaju pravnih nedostataka ne postoji ni dvogodišnji prekluzivni rok, zbog toga što se

pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni. Određivanje zastarjelosti je prepušteno državnom poretku na koje uputi MPP.

Bitno je reći da kupac ne gubi sva svoja prava u slučaju da se radilo o savjesnom prodavcu, a da nije poslata raklamacija. Naime, kupac ima pravo na snižavanje cijenesrazmjerno nedostatku, ili na naknadu štete ali ne i izgubljene dobiti.

VIII SISTEM ODGOVORNOSTI U BK

39. Povreda ugovora u Bečkoj konvenciji

Kontinentalni sistem pa i naš dijele povredu ugovora prema faktičkim obilježjima. Najvažniji kriteriji su obim i način povrede, a često i značaj povrede. Povrede ugovoradijelimo:

1. potpuno neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili svih ugovornih obaveza);

50




2. djelimično neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili izvršenje svih ugovornihobaveza);

3. za docnjenje;4. neuredno izvršavanje dužnosti ugovorene strane (povreda modaliteta).

Kontinentalni sistem usljed ovakvih povreda smatraju da nevina strana može tražiti

naknadno ispunjenje (uz naknadni rok) ili naknadu štete. Ako se ugovor ne ispuni i uznaknadni rok može se tražiti raskid ako već po zakonu nije uslijedio.Anglosaksonski sistemi koriste termin “prekršaj ugovora” koji se dešava kada stranaodbije ili propusti da izvrši jednu ili više obaveza. Prekršaj se pojavljuje u tri oblika:

1. neispunjenje ugovorene obaveze u roku;2. izričita izjava da se ugovor neće ispuniti data od dužnika ;3. dovođenje dužnika u situaciju da ne može ispuniti ugovor i to sopstvenim

radnjama.

U slučaju ovih prekršaja nevina strana može da ostane pri ugovoru i traži naknaduštete. Ako druga strana izričito izrazi da neće ispuniti obaveza ili ako je prekršaj

“vitalan” za ugovor, nevina strana može raskinuti ugovor. Pri određivanju da li je prekršaj vitalan ili ne sudska praksa je niz metafora kojim se ovo utvrđuje (prekršajkoji sprečava bitno izvršenje ugovora je razlog za raskid – u svim drugim slučajevima

prekršaj nije vitalan za ugovor).BK svoje polazište zasniva na anglosaksonskom sistemu te povrede ugovora dijeli na

bitne i nebitne. Prema BK povrede ugovora je bitna ako se njome prouzrokuje zakvašteta drugoj strani da je lišava onog što je opravdano očekivala od ugovora, osim akotakvu posljedicu nije predvidjela strana koja čini povredu.

40. Pojam i principi odgovornosti u Bečkoj konvenciji

Odgovornost predstavlja jednostrani obavezni obligacioni odnos gdje jedno lice(oštećeni ili povjerilac) ima pravo da od dužnika tražiti radnju popravljanja štete (unovcu ili u naturi), a druga strane ima obaveze da to učini. Ona može nastati

povredom ugovora ili bez prethodne postojanja imovinskog odnosa (građanskidelikti). Za ovo nacionalna prava imaju niz posebnih rješenja:

1. Prema BK odgovornost ima ugovornu prirodu. Odgovornost za deliktne štete je prepuštena nacionalnim pravima. Razlike između ove dvije nije samoakademska već i ta što teret dokazivanja leži na dužniku (štetniku), a druge naoštećenom.

2. Prema BK u osnovu sistema odgovornosti leži prekršaj ugovora, odnosnonjegovog prekršaja.

3. BK u posebnim odsjecima uređuje sredstva kojima raspolaže kupac u slučaju povrede obaveze od strane prodavca, analodno važi I za prodavaca, ako postoje neke zajedničke odredbe.

4. BK je posebno uredila najvažnije slučajeve povrede ugovora. Na ostaleobaveze se primjenjuju opšta pravila sadržane u zajedničkim odredbama oodgovornosti obje strane.

5. I kontinentalni i anglosaksonski sistemi odgovornost ugovorenog dužnikazasnivaju prema krivici. Ona se sastoji od elemenata svijesti i volje, a znači

51




propuštanje pažnje koja se očekuje od stručnjaka ili zanemarivanjem pažnjekoja se razumno očekivala od dužnika.

6. U slučaju povrede ugovora se ne raskida po samoj Konvenciji. Uvijek je potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane.

7. Obeštećenje se vrši kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidovanaknade. Oni se mogu sastojati u novcu i naturi – što je ustupak kontinentalnim sistemima.

IX ODGOVORNOST PRODAVCA41. Odgovornost za docnju sa isporukom kao odgovornost prodavca

Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom

Docnja sa isporukom je neisvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenomroku ili

roku određenom BK (Bečkom konvencijom). Docnja je činjenica, sa stanovništvaodgovornosti kvalifikuje se kao štetna radnja povrede ugovora. Odgovornost zadocnju je odnos koji nastaje izazvan štetnom radnjom. Prema članu 45 BK, kupac za

bilo koju povredu obaveza prodavca može:- koristiti se pravom predviđenim članovima 46-52- zahtjevati naknadu štete predviđene članovima 74-77- zahtjevati naknadu štete «iako se poslužio drugim sredstvima»

Rješenja BK su veoma slična u uporednom pravu kada je riječ o ovom pitanju. Sistem prava kupaca u slučaju docnje sa isporukom zavisi od:

a) vrste isporuke b) Karakter roka, tj. karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom.

Prema načinu predaje stvari isporuka može biti realna, dokumentarna i simbolička. Pokriteriju vremena isporučivanja cijele količine isporuke, isporuka može biti

jednokratna i sukcesivna. Prema značaju povrede ugovora docnjom sa isporukom,isporuka može biti fiksna ili nefiksna.

Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom

Prava kupaca po osnovu ovoga mogu se svrstati u 4 grupe:1. Zahtjev za izvršenje isporuke u naknadnom razumnom roku2. Raskid ugovora

3. Popravljanje štete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom i4. Restitucija eventualno plačenih iznosa.Zahtjev za izvršenje isporuke se podnosi uz davanje dodatnog razumnog roka zaizvršenje (to nije cjelovit rok za izvršenje isporuke, već vrijeme koje je potrebnourednom prodavcu da isporući već pripremljenu robu). Raskid ugovora je veomasložen i BK predviđa 2 osnovne situacije:

Prva je raskid ugovora prije dospjelosti obaveza. Ako je prije datuma izvršenjaugovora jasno da će jedna strana izvršiti bitan prekršaj ugovora, druga strana možeizjaviti da raskida ugovor. Postoji više uslova za koje ovo važi, i ti uslovi moraju bitiispunjeni kumulativno:

a) obaveza druge strane nije dospjela

b) postoji bitna povreda ugovorac) buduća bitna povreda mora biti «jasna»

52




d) ako vrijeme dozvoljava, povjerilac mora dužniku dati «razumno obavještenjeo namjeri raskida, kako bi dužnik, mogao da pruži adekvatna sredstvaobezbjeđenja urednog ispunjenja

e) izjava povjerioca (kupca) o raskidu.Ako je izjava o raskidu učinjena, rokovi zastare poćinju teći od onog datuma na koji

je izjava o raskidu učinjena drugoj strani. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopšte (naročito zbog neblagovremeneisporuke). Dvije varijante:I varijanta – Ugovor se raskida prije nego je prodavac isporučio robu.- docnja predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid odmah slijedi- docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid je moguć tek poslije poslije

bezuspješnog proteka naknadnog roka za isporuku tj prvo davanje naknadnog roka zaitvršenje pa tek onda raskid ugovoraII varijanta - prodavac izvršio isporuku sa zadocnjenjem. Kupac i ovdje može daraskine ugovor ako izjavu o raskidu ugovora da u razumnom roku računajući odtrenutka kada je saznao da je isporuka izvršena.

Popravljanje štete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom ugovora predstavlaj složensistem obaveza prodavca, odnosno prava kupca. Sistem naknade je u BK postavljen saobštim pravilima reparacije. Kod naknade štete postoje dvije situacije: docnja i raskid.Ako isporuka bude izvršena u razumnom roku, kupac ima pravo na naknadu štete,koja se sastoji u nadoknađivanju proste štete i izgubljene dobiti. Kod raskida ugovorakupac također ima pravo na naknadu stvarne štete kao i izgubljene dobiti kao jedinogreparatornog zahtjeva. Ukoliko se koristi drugim pravima koja stiče raskidomugovora, naknadom štete u novcu se koristi samo da bi postigao potpuno obeštečenje.Ostala prava koja su kupcu na raspolaganju:

- naknada u razlici u cijeni- kupovina radi pokrića

Kao posljednja alternativa kupca, spominje se restitucija tj. vračanje koje je mogućesamo uz vračanje stvari koje su preuzete i pri tome su stvari nepotrošne ilinepromjenljive.

Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom

U načelu rješenja za ovu situaciju vezano je sa rješenjima za jednokratnu isporukumada ima specifičnosti vezanih za raskid ugovora. Ona se razlikuje prema tome da li

je količina bitan ili nebitan element ugovora, odnosno da li docnja sa isporukomobroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora.

Kada je količina nebitan elemenat ugovora:1. docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora-kupac može bet davanja dodatnog roka raskinuti ugovor ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. Izjava o odustanku je potrebna.

2. docnja sa isporukom obroka nije bitna povreda ugovora, ali kupac možeosnovano zakljućiti da će «doći do bitne povrede ugovora u odnosu na budućeisporuke», kupac u razumnom roku može dati izjavu o raskidu za budućeobroke.

Kada je količina bitan elemenat ugovora (kada postoji međuzavisnost svih obroka),kupac može izjaviti da ugovor raskida u cjelini (za već primljene i buduće obroke).

Čišćenje od zadocnjenja

53




Naknadno ispunjenje obaveze od strane prodavca, bez zahtjeva kupca. Za vršenjeovog prava prodavca predviđeni su brojni uslovi:

a) naknadnu isporuku prodavac mora da izvrši o svom trošku b) potrebno je da kupac nije raskinuo ugovor c) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnog odgađanja

d) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnih nepogodnosti za kupcae) naknadna isporuka ne smije stvoriti neitvjesnost kod kupca u pogledu mogućih

budućih troškova.Svi ovi uslovi moraju biti zadovoljeni kumulativno. Obavještenje prodavca onaknadnom izvršenju ugovora sadrži zahtjev kupcu da prodavcu saopšti svoju odlukui on djeluje samo ako ga je kupac primio.

42. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraživanja trećih lica kaoodgovornost prodavca

Sistem odgovornosti za nesaobraznost

Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti, rokovizastarjelosti zahtjeva za popravljanje štete poćinju teći od momenta isporuke, odnosnood trenutka u kome je roba ili stvarno uručena kupcu ili od onog u kome je kupacodbio da primi ponuđenu robu. Rok zastare u slučaju skrivene nesaobraznosti teče odmomenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Uslov za to je neizvjesnost prodavca.

Nedostatak nesaobraznosti, kao i docnja može da predstavlja bitnu ili nebitnu povreduugovora. Zato je i sistem odgovornosti isti kao i kod docnje. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti su: uredno utvrđivanje posrojanjanesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija.

Prava kupaca kada ostaje pri ugovoru

Ako kupac ostaje pri ugovoru, prema Bk kupac ima slijedeće opcije:a) zamjena robe

b) otklanjanje nedostatakac) srazmjerno sniženje cijenad) naknada štete koja nije pokrivena nekim od predhodnih ovlaštenja.

Pravo kupca na zamjenu robe je ograničeno i pravno i faktički. To je moguće samo zastvari određene po rodu. I kada je to slučaj, BK postavlja brojne uslove:

1. Zamjena se ne može tražiti ako se kupac počeo koristiti drugim odštetnim pravom2. Nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora3. Zahtjev mora biti postavljen blagovremeno4. Kupac može zahtjevati zamjenu samo ako stvari može vratiti u istom stanju u

kome ih je i primio.Postoje još tri napomene za zamjenu:

1. zamjena se može tražiti kao sekundarno rješenje-onda kada popravak stvari neuspije

2. kupac može zahtjevati naknadu ostalih šteta i kad zamjena bude urednoizvršena

3. ako je ugovor raskinut, kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje jeimao od stvari koja se djelimično ili u cjelini vrača.

54




Popravak stvari je ograničeno na isti način kao i ovlaštenje na zamjenu. Popravak mora biti tehnički moguć s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti.Zahtjev za popravku mora biti razuman sa stanovništva prodavca po BK. izbor kupcase može smatrati nerazumnim ako je otklanjanje nedostataka nesrazmjerno skupo.

Također ovaj zahtjev mora biti upućen u reklamaciju, bilo u razumnom roku poslijenje.

Srazmjerno sniženje cijene-prema Bk kupca stavlja u izrazito povoljan položaj, povoljniji čak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. On ga može vršitisamostalno u odnosu na prodavca i sud. Vremenska ograničenja ne postoje. Kupac seovim pravom ne koristi kada je prodavac prije ili poslije isporuke otklonionesaobraznost, kao ni onda kada je odbio da primi isporuku. Najveći problem kodovog prava je utvrđivanje sniženja cijena. U uporednom pravu postoje tri metoda, i to:razlika između vrijednosti stvarno isporučene robe i vrijednosti naznačene u ugovoru.

Na ovo sniženje cijena kupac ima pravo i kada je prodavac oslobođen odgovornosti za

neizvršenje ugovora i obaveza naknade štete.

Pravo na naknadu štete je dopunsko pravo za slučaj da se kupac koristio nekim od predhodnih prava. prema BK ovo pravo se može koristiti i samostalno.

Prava kupca kada raskida ugovor

Ako je nesaobraznost bitan prekršaj ugovora, kupac može da raskine ugovor. Uprkosčinjenici da je izvršena bitna povreda ugovora, kupac može odustati od ugovora samo

pod uslovima sa u razumnom roku izjavi raskid ugovora. taj razuman rok teće:a) pošto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak

b) od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za urednoizvršenje obaveze ili pošto je prodavac izjavio da neće izvršiti urednuisporuku

c) po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu, a kojise tiče izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvršenja ugovora

u ovim slučajevima rokovi zastarjelosti potraživanja po osnovu naknade štete poćinjuteći od dana u kome su potraživanja dospjela, a to znači od dana u kome je izjava oraskidu stigla prodavcu. Ukoliko nesaobraznost nije bitna povreda ugovora, kupacnema pravo da ugovor raskine. tada se koristi pravima naknade štete.

X ODGOVORNOST KUPCA

43. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke kao odgovornost kupca

Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke

Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicionalne. Kod translativnih (romanskih prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac može osloboditi obavezedeponovanjem stvari kod trećih lica, sa ili bez dozvole suda. Slično je i u švajcarskom

pravu. U tradicionalnim sistemima prijem isporuke je obaveza kupca.

55




bečka konvencija usvaja anglosaksonski režim gdje se odbijanje isporuke smatra prekršaj ugovora. U slučaju docnje sa prijemom isporuke prodavac ima tri grupe prava:

1. ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje, tj. prijem isporuke2. raskinuti ugovor i

3. tražiti naknadu štete.Kada se prodavac koristi ovim sredstvima, sud ili arbitraža ne može kupcu odobriti

produženje roka.

Pojedina prava prodavca

- prodavac kupcu može dati naknadni rok za izvršenje obaveze. Dok taj rok trajei dok kupac unutar njega ne izjavi da neće primiti isporukum prodavac nemože dati izjavu o raskidu ugovora

- prodavac ima pravo na raskid ugovora. Ovo pravo može biti anticipativno ilinaknadno. Naknada je determonisana sa dva faktora i to: da li se radi o bitnoj

ili nebitnoj povredi ugovora, a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. kod bitnih povreda prodavac može odmah raskinuti ugovor, davanjem posebnogobavještenja. Ako je docnja sa prijemon isporuke nebitna povreda ugovora,ugovor se može raskinuti izjavom prodavca tek pošto bez uspjeha proteknenaknadni rok razumne dužine. Vršenje ovih prava nije ničim uslovljenoukoliko kupac nije platio cijenu. ali ako je cijena plačena, prodavac gubi pravona raskid ukoliko to nije učinio kod docnje sa prijemom isporuke, prije nego jesaznao da kupac ipak primio isporuku.

- prodavac ima pravo na naknadu štete. Ovo pravo postoji paralelno sa ostalim pravima.

44. Odgovornost za docnju sa plaćanjem kao odgovornost kupca

Sistem odgovornosti za docnju sa plačanjem

Docnja sa plaćanjem postoji kada kupac ne izvrši svoju dospjelu obavezu isplatecijene. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene različito je uređen ukontinentalnim sistemima. Ako ugovor šuti, tarnslativni sistem zahtjeva sudskuopomenu za plačanje. U tradicionalnim sistemima dovoljna je bilo kakva opomenakoju daje prodavac, pa čak i privatna. BK odstupa po ovom pitanju od nacionalnih

prava, kontinentalnih i anglosaksonskih. BK izjednačava režim odgovornosti povrede

sa ostalim povredama kupaca, a potom ne pravi razlikuizmeđu situacija u kojimakupac nije postao vlasnik robe ili jeste. Osnovni princip koji dominira obavezom plačanja jeste jednovremnost isporuke i plaćanja. Prodavac može odbiti isporuku ako postane jasno da kupac neće izvršiti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditnesposobnosti. Ukoliko se ona pojavi po otpremi robe, prodavac ima pravo da spriječiisporuku robe, ako raspolaže potrebnim dokumentima za to. Tada mora obavjestitikupca o odgađanju isporuke i zatražiti od njega dovoljno obezbjeđenje plačanja.Obavještenje se šalje neovisno od toga da li je roba u transportu ili je još kod

prodavca. i kod docnje za plaćanje, prodavac ima tri osnovna prava:1. ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje, tj plaćanje cijene2. raskinuti ugovor i

3. zahtjevati naknadu štete kao dopunski ili samostalni vid obeštećenja.

56




Ako je početo sa korištenjem ovih prava, ni sud ni arbitraža ne mogu odobriti kupcurok za produženje plačanja.

Pojedina prava prodavca

- prodavac ima pravo na zateznu kamatu. Pravo na kamatu potpuno jesamostalno (ne zavisi od naknade štete niti utiče na nju), i drugo nije preciznona koju vrstu kamate se misli.Kriterij određivanja stope zatezne kamate premaBK nisu navedeni, ona se utvrđuje prema mjerodavnim nacionalnim pravima

- dejstvo raskida su donekle specifična. Zbog načela jednovremenostiispunjenja, restitucija kao opšte pravilo za sve dato i primljeno, se rjeđe

primjenjuje. Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim slučajevima. Na

snazi su klauzule o rješavanju sporova, pravo/obaveza na naknadu štete iostala prava i obaveze predviđeni za slučaj raskida.

XI PRELAZAK RIZIKA

45. Pojam rizika i uporednopravni pregled

Teoretski posmatrano, ugovor o prodaji može imati tri dejstva: nastanak prava iobaveza, prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Rizik je mogučnostnastupanja štete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnomradnjom bilo kojeg lica ili štetnim događajem za koji niko nije odgovoran. BK nezauzima jasan stav o ovom pitanju.BK pojam rizika vezuje isključivo za propast ilioštečenje robe. Ostali poslovni rizici nisu uključeni u ovaj akt. Na prvom mjestu stojeoni akti koji su povezani sa aktima javne vlasti. Drugim riječima, rizik obuhvata onedogađaje opasne za robu koji s emogu pokriti redovnim (transportim) osiguranjem. Uuporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika:

1. rizik prelazi zaključenjem ugovora2. rizik se prenosi svojinom3. prelaz rizika se veže za isporuku

46. Opšta pravila o prelasku rizika po Bečkoj Konvenciji

BK državinu (posjed) i svojinu potpuno odvaja. Da bi se rizik mogao prenijeti, roba semora identifikovati kao roba namjenjena za izvršenje ugovora. Izraz identifikovanjese koristi da se pravilo odnosi i na generičke i na individualizirane stvari.Identifikacija se vrši u toku isporuke ili naknadno. kada je roba identifikovana, rizik na kupca prelazi u času kada on preuzme robu. Ovde se moraju istači tri momenta:

1. Prvo, ovo tješenje predpostavlja da se isporuka vrši u sjedištu prodavca2. Drugo, rizik prelazi u stvari sa pruzimanjem isporuke, tj u trenutku kada kupac

treba preuzme isporuku3. Treće, ako kupac ne preuzme isporuku, time čini povredu ugovora, rizik

prelazi na njega u času kada mu je roba stavljena na raspolaganju.

Postoji i posebno uređena situacija u kojij rizik prelazi na kupca u trenutku kada jeisporuka trebala da se izvrši, iako on nepreuzimanjem ne čini povredu ugovora, ali za

57




ovo trebaju biti ispunjena dva uslova, i to: Mjesto isporuke nije i sjedište prodavca.roba se najčešće nalazi kod trećeg lica, npr u javnom skladištu: i kupcu mora biti

poznato da roba stavljena na raspolaganju u tom mjestu.Ako nakon prelaska rizika na kupca, dođe do gubitka ili oštečenja, koje je posljedica

povrede ugovora ili bilo koje druge radnje za koju je kriv prodavac, kupac ne snosi

rizik. Ako je prodavac učinio bitnu povredu ugovora, a rizik je ipak prešao na kupca,kupac ima pravo da se koristi sredstvima koja su mu u takvom slučaju naraspolaganju(da zahtjeva izvršenje ugovora ili da raskine ugovor bez obzira što jerizik na njega prešao).

47. Pravila za distancionu prodaju

Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvršenjaugovora. I ovdje je potrebno da roba bude identifikovana kao roba namjenjena zaizvršenje ugovora. U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebnouređene BK.

- Prva postoji kada je potrebno izvršiti transport, a prodavac nije obavezan darobu preda prevozniku u određenom mjestu. Tada je mjesto isporuke i mjesto

prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru, a to je skladište prodavca. Rizik prelazi na kupca kada je roba predata prevozniku. Roba mora biti predatanezavisnom prevozniku, a ne špediteru ili službenicim prodavaca ili kupaca.

- Druga, ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u određenom mjestu,različitom od sjedišta prodavca, rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata

prevoziocu u tom mjestu. rizik prevoza do tog određenog mjesta snosi prodavac.

- Treće, ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu, rizik prelazi na kupca utrenutku tzaključenja ugovora.

Documents

Medjunarodno Poslovno Pravo, Sve Najvaznije (1)