KOMUNIKOLOGIJA

KOMUNIKOLOGIJA2011/2012.

ta je komunikacija?

1. Termin komunikacija potie od latinske rijei communicatio (saoptavanje, saoptenje, veza, ophpenje, optenje, dodir, saobraaj).

2. Sposobnost komunikacije jedna je od najvanijih ovjekovih osobina. Putem komunikacije ovjek izraava svoje potrebe, elje, preferencije, itd.

3. Postoji preko 250 razliitih definicija komunikacije.

Faze komunikacije

1. Inicijativna faza prva faza, neobavezne opaske i pozdravi,

2. Faza eksperimentisanja poetak postupnog otkrivanja informacija, omoguava

pronalaenje slinosti i razlika meu uesnicima u komunikaciji,

3. Intenzifikacija - dublje ulaenje u linost uesnika u komunikaciji, ime ona prestaje da bude tajna,

4. Integracija faza koja dovodi do osjeanja povezanosti, kada se odluke donose zajedniki,

5. Konana faza povezivanje, utvruje se dugoroniji karakter odnosa, saradnje.

Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija

1. Jednosmjerna komunikacija (bez kontakta sa primaocima):- nareenja,- objavljivanje knjige ili nekih drugih sadraja na Internetu,- emisija na radiju ili televiziji,- tampani materijali.2. Dvosmjerna komunikacija (uesnici obostrano alju i primaju verbalne i neverbalne poruke):- razgovor udvoje, razmjena miljenja,- komunikacija u grupi,- stavljanje prijedloga na glasanje.

3. Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija - karakteristikea. Jednosmjerna komunikacija brza, krizne situacije.b. Dvosmjerna komunikacija sporija, demokratska.

Osnovni oblici komunikacije

1. ovjek od svog roenja, pa nadalje, sve vrijeme ui kako da komunicira. Tokom ivota razvija i usavrava vjetine i na taj nain ostvaruje svoje individualne ciljeve.

2. Tri osnovna oblika komunikacije:( JA JA intrapersonalna komunikacija,( JA TI/ON interpersonalna komunikacija,( JA VI/ONI masovna komunikacija.

3. Intrapersonalna komunikacija meditacija, komunikacija koju subjekt obavlja sam sa sobom kad razmilja o neemu, rjeava problem, pie dnevnik i slino.

4. Interpersonalna komunikacija dijalog, odvija se izmeu dvije ili vie osoba, komunikacija grupe ili izmeu vie grupa.

5. Masovna komunikacija veliki broj uesnika, odvija se uz pomo masovnih medija.

Proces komunikacije

1. Da bi se komunikacija uopte dogodila potrebni su informacije, elja, motivacija, razlog i cilj poiljaoca da prenese svoju poruku primaocu.

2. Komunikacija na bilo kom nivou je veoma kompleksna: koristi se jezikom, ali uporedo i jezikom bez rijei (intonacija, gestovi, izraz lica, poloaj tijela, izgled, prostor izmeu sagovornika, itd.) i zahvaljujui tome primalac dobija i dodatne informacije.

3. Kada dvije osobe dobiju istu informaciju, one je uvijek primaju i shvataju drugaije, tumaei je na svoj nain i izvlaei iz nje raliit smisao PALjIVO SLUAJTE JEDNI DRUGE!

4. Tipovi ponaanja ljudi u procesu sluanja:- uti ne znai sluati,- Sluanje kao prikupljanje informacija,- Odbrambeno (ili defanzivno) sluanje,- Napadako (ili ofanzivno) sluanje,- Pseudo sluanje (potovanje minimuma pristojnosti),- Aktivno sluanje (slualac tei da potpuno i tano razumije reeno),- Selektivno sluanje (sluanje dijelova razgovora),- Empatiko sluanje.

5. Elementi procesa komunikacije:a. poiljalac,b. poruka,c. kanal,d. primalac ie. smetnje (um)

6. Faze procesa komunikacije:a. selekcija informacija,b. kodiranje,c. prenos poruke,d. primanje poruke,e. dekodiranje if. povratna informacija.

Strukturni modeli komunikacije

1. Aristotel razradio prvi model komunikacije: orator-govor-auditorijum,2. Lasvel masovno komuniciranje u vidu pet pitanja: KO (saoptava), TA (se saoptava), kojim KANALOM, KOME, sa kakvim EFEKTOM.

3. enon i Viver linerani model, osnovni cilj da smanji um i povea informaciju.

4. Roders difuzni model, najbitnije je ubjediti pet ljudi, a kasnije se to vie ne moe zaustaviti.

Funkcije komunikacije

1. Komunikacijska transakcija podrazumijeva postojanje poiljaoca poruke (receptora), komunikacijski kod (sadraj poruke) i primaoca (recepijenta poruke).

2. Savrena transkacija je praktino nemogua

Funkcije komunikacije

1. est lingvistikih funkcija (Jakobson):

a. Referencijalna funkcija odreuje odnose izmeu poruke i predmeta na koji se poruka odnosi. Vano je dati objektivnu i provjerljivu informaciju o predmetu.b. Ekspresivna funkcija funkcija izraavanja, odreuje odnose izmeu poruke i njenog poiljaoca.c. Konativna funkcija funkcija usvajanja, odreuje odnose izmeu poruke i njenog primaoca.d. Poetska (estetska) funkcija odnos poruke sa samom sobom. e. Fatika funkcija kontaktna funkcija, tei da potvrdi, odri ili prekine komunikaciju.f. Metalingvistika funkcija cilj je da se odredi smisao znakova za koje postoji opasnost da ne budu shvaeni od strane primaoca.

2. Postoje jo:

a. Voluntativna funkcija funkcija uticanja na primaoca,b. Akumulativna funkcija funkcija uvanja i prenoenja nacionalne samosvijesti, tradicije i kulture,c. Apelativna funkcija funkcija obraanja, povezana je sa primaocem,d. Deiktika funkcija funkcija ukazivanja, odnosi se na gestove i druge naine skretanja panje.

Komunikoloki pojmovi

1. Za razumijevanje komunikologije i komunikacije uopte neophodno je poznavanje znaenja nekih osnovnih komunikolokih pojmova:

a. Informacija oznaava pojmove kao to su: obavjetavanje, obavjetenje, pouavanje, uputstvo. Informacija moe biti: izgubljena, suvina, kontekstualno opredjeljena i funkcionie na viem nivou.

b. Komunikativni stimulus - komunikativna reakcija su podsticaj na komunikaciju i reakcija na podsticaj.

c. Poruka funkcionalni prenos komunikacije. Svaka poruka ima svoj kod, odnosno klju za razumijevanje.

d. Interakcija meuzavisnost, dvosmjerna komunikacija, kada poruka izaziva potrebu za porukom u suprotnom smjeru.

e.. Transakcija sporazumijevanje.

f. Komunikacijski sklopovi pravila i zakonitosti sistema.

g. Transakcione igre uloge u komunikaciji.

h. Komunikacijski sistemi povezani i meuzavisni elementi strukture. Mogu biti:1. simetrini kada postoji poiljalac koji kodira poruku i primalac koji dekodira,2. asimetrini jedan poiljalac poruke i vie primalaca ili obrnuto,3. meuzavisni elementi u komunikaciji zavise jedan od drugog,4. transakcioni idealni sistem komunikacije,5. vrijednosni sistem vrednovanja, ocjenjivanja,6. preferentni utvrivanje prioriteta, davanje prednosti,7. promjenljivi komunikacijski sistem je proces, prelaz iz verbalnog u neverbalno i obrnuto.

Sredstva i kanali komunikacije

1. Sredstvo nain kodiranja saoptenja. Osnovna sredstva komunikacije su: razgovor licem u lice, pismo, faks, plakat, broura, video, elektronska pota i sl.

2. Kanal - specijalni put ili tehnologija koji se koriste za prenos informacija od poiljaoca ka primaocu

3. U zavisnosti od sredstava komunikacije, kanale moemo podijeliti na sljedei nain:a. interaktivni kanal (telefon, elektronska sredstva veze),b. lini statini kanal (biljeke, pisma),c. bezlini statini kanal (izvjetaji, broure, plakati),d. fiziko prisustvo kao kanal (kontakt licem u lice).

Komunikacijski kodovi

1. U interakciji izmeu dvoje ljudi jedna osoba (koder) prenosi poruku kroz komunikacijski kanal , uz pomo koda koji je zajedniki za oba komunikatora, a tumai je druga osoba (dekoder).

2. Kodovi se dijele na: logike, estetske i drutvene.

3. Logiki kodovi mogu biti:

a. Paralingvistiki kodovi: jeziki releji (azbuka, abeceda), jeziki pomonici (mimika, gestovi), prozodijski kodovi (glas intonacija, jaina, visina, boja glasa), kineziki kodovi (pokreti), proksemiki kodovi (prostor).b. Praktini kodovi: signali (saobraajni znaci, registarske tablice, upozorenja), programi (uputstva za upotrebu).c. Epistemioloki kodovi: nauni termini, zatitni znaci, ime proizvoda, maskote, zastava, grb, himna.d. Mantike: astrologija, hiromantija.

e. Estetski kodovi artikuliu estetsko iskustvo, korienjem estetskih znakova, koji su manje kodirani i socijalizovani od logikih znakova.f. Drutveni kodovi ine moguom komunikaciju izmeu poiljaoca i primaoca. Emil Vlajki je odredio etiri glavna tipa drutvenih kodova: protokoli, rituali, moda i igre.

Vrste komunikacije

1.U komunikologiji postoji vie podjela komunikacije na razliite vrste. Kao najosnovnije vrste izdavajaju se:1. verbalna komunikacija,2. neverbalna komunikacija.

Verbalna komunikacija

1. Verbalna komunikativna sredstva predstavljaju jeziku interakciju izmeu uesnika u komunikaciji. Verbalna komunikacija se ostvaruje pomou sistema znakova, od kojih je najvaniji jezik, kao najsloeniji meu postojeim sistemima znakova.

2. Verbalna komunikacija ima najvaniju ulogu u svim oblastima ljudske djelatnosti.

3. Verbalna komunikacija je komunikacija izgovorenim rijeima.

4. Proces verbalne komunikacije se odvija uz pomo odreenih jedinica jezika: rijei, sintagmi i reenica.

5. Izgovoreno ne odgovara uvijek onome to smo namjeravali izgovoriti.

6. Poremeaji komunikacije mogu biti:a. sintaktiki vezano za red rijei u reenici,b. semantiki vezano za znaenje rijei,3. pragmatiki odnose se na povezivanje primljenog i protumaenog signala sa stvarnom situacijom (stvarnou).

6. Komunikolozi smatraju da verbalna komunikacija moe biti:- saznajna,- ubjeivaka,- ekspresivna,- sugestivna,- ritualna.

7. Verbalna komunikacija se moe podijeliti na usmenu i pismenu, s tim da usmenu prate i prozodijski elementi (ton, boja, visina i jaina glasa, brzina govora, pauze, dikcija, itd.)

8. Usmena komunikacija je: auditivna, sinhrona, spontanija, kontekstualna, emocionalna, odvija se kroz dijalog, leksiki siromanija, gramatiki nekonvencionalna.

9. Pismena komunikacija je: vizuelna, uvijek zahtjeva neku sekundarnu tehniku, asinhrona, rezultat prethodne namjere, manje zavisna od konteksta okruenja, kognitivna, logina, koherentna, zatvorena za ostale simbolike sisteme, leksiki bogatija, gramatiki konvencionalna.

10. Razlike izmeu usmene i pismene komunikacije nipoto ne znae da je neka od njih vanija za ovjeka u verbalnoj komunikaciji. Pismena komunikacija ne moe u potpunosti zamijeniti usmenu i obrnuto

Tipovi kulture govora

1. Elitaristiki tip govora - za nosioca ovog tipa kulture govora ne predstavlja nikakvu tekou upotreba odgovarajueg funkcionalnog stila i govornog anra u konkretnoj situaciji i ciljevima komunikacije. Elitaristiki tip kulture predstavlja izraz opte kulture u svoj njenoj punoi.

2. Srednjeknjievni tip kulture govora nosioci ovog stila je veina obrazovanih ljudi. Ovim stilom odlikuju se oni koji posjeduju znanja iz opte kulture, ali u prilinoj mjeri povrnim, sa mnogim propustima.

3. Kolokvijalni tip knjievnog jezika i familijarno- kolokvijalni tip za nosioce kolokvijalnih tipova karakteristino je da vladaju samo razgovornim sistemom komunikacije kojim se oni koriste u bilo kojim uslovima. U velikoj mjeri su zastupljeni argonizmi, pozajmljenice i potapalice.

Neverbalna komunikacija

1. Neverbalnu komunikaciju ine:

a. kinezika komunikacija govor tijela (dodir, dranje tijela, gestovi rukama, klimanje glavom),b. proksemika komunikacija prostor izmeu poiljaoca i primaoca,c. vizuelna komunikacija gledanje, kontakt oima i vienje,d. imid garderoba, frizura, minka, tetovae,e. facijalna komunikacija izraz lica, mimika.

Razdaljina meu uesnicima

1. Intimni prostor pristup imaju samo bliske osobe,

2. Lini/personalno prostor pristup imaju samo osobe koje dobro poznajemo,

3. Socijalni prostor uobiajen je za slubenu komunikaciju i poslovne kontakte,

4. Javni prostor uobiajen je za komunikaciju govornika i publike.

Neverbalna komunikacija

1. Neverbalna komunikacija sastoji se od mnotva znakova od kojih svaki ima svoje znaenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomou tih znakova i itamo ih kod drugih ljudi, a da toga nismo svjesni.

2. Neverbalni znakovi komunikacije mogu se podijeliti na:a. statine udaljenost tijela, meusobni poloaj, stav tijela, tjelesni kontakt,b. dinamine izraz lica, gestovi, kontakt oima.

Performansna komunikacija

1. U verbalnoj komunikaciji se za prenoenje poruke koristi jezik, u neverbalnoj najrazliitija neverbalna sredstva komunikacije. U performansnoj komunikaciji za to slui specifian spoj izabranih verbalnih i neverbalnih sredstava komunikacije i sve se odigrava u odreenom prostoru.2. Performansna komunikacija je multimedijalni igrokaz, mahom na otvorenom prostoru, uz upotrebu svih moguih, svojstvenih ovjeku, naina obraanja gledaocima i sluaocima.

PAGE 1